bhagavad-gita - 1. deo, a. c. bhaktivedanta swami prabhupada, “bhagavad-gita as it is”,...

319
Povijesni kontekst Bhagavad-gite Iako se obično izdaje i čita kao zasebno djelo, Bhagavad-gita je izvorno dio Mahabharate, sanskritskog epa koji opisuje povijest drevnog svijeta. Mahabharata opisuje dogañaje koji su se odigrali pred sam početak ovog doba Kali. Na početku tog doba, prije oko pet tisuća godina, Gospodin Krsna je izložio učenje Bhagavad-gite svom prijatelju i bhakti Arjuni. Njihov razgovor - jedan od najvećih filozofskih i religijskih dijaloga poznatih čovjeku - odigrao se uoči početka bitke, velikog bratoubilačkog rata izmeñu stotinu sinova Dhrtarastre i njihovih roñaka Pandava ili sinova Pandua. Dhrtarastra i Pandu su bili braća roñena u dinastiji Kurua, koja potječe od kralja Bharate, ranijeg vladara Zemlje, po kome je Mahabharata dobila ime. Kako je stariji brat Dhrtarastra, bio slijep od roñenja, na prijestolje, koje bi mu inače pripadalo, bio je ustoličen mlañi brat Pandu. Nakon smrti Pandua, koji je umro mlad, njegovi sinovi - Yudhisthira, Bhima, Arjuna, Nakula i Sahadeva - su bili povjereni Dhrtarastri, koji je na taj način, na odreñeno vrijeme postao kralj. Tako su i Dhrtarastrini i Panduovi sinovi odrasli u istoj kraljevskoj palači. I jedne i druge je obrazovao u vojnoj nauci iskusni Drona, a svojim savjetom poučavao poštovani "djed" obitelji, Bhisma. Usprkos tome, Dhrtarastrini sinovi, a posebno najstariji sin Duryodhana, mrzili su Pandave i zavidjeli im, a slijepi i slabi Dhrtarastra je želio da njegovi sinovi, a ne Pandave, naslijede kraljevstvo. Tako je Duryodhana, uz pristanak Dhrtarastre, skovao zavjeru da ubije Panduove mlade sinove, koji su samo zahvaljujući brižnoj zaštiti svog strica Vidure i svog roñaka Gospodina Krsne bili spašeni od brojnih pokušaja Duryodhane da ugrozi njihov život. Gospodin Krsna nije bio običan čovjek, već sam Vrhovni Bog, koji je sišao na Zemlju i igrao ulogu princa u jednoj od dinastija tog vremena. U toj ulozi On je bio i nećak Panduove žene Kunti ili Prthe, majke Pandava. Tako je Krsna, kao roñak i kao vječni branitelj religije, bio naklonjen Panduovim vrlim sinovima i štitio ih. Meñutim, lukavi Duryodhana je konačno izazvao Pandave na kockarski dvoboj. Tijekom tog sudbonosnog dvoboja, Duryodhana i njegova braća su dobili Draupadi, čestitu i odanu ženu Pandava, i uvredljivo je pokušali obnažiti pred svim okupljenim prinčevima i kraljevima. Krsna ju je Svojom božanskom intervencijom spasio, ali Pandave su zbog namještene kocke izgubili svoje kraljevstvo i bili prisiljeni živjeti u progonstvu trinaest godina. Po povratku iz progonstva, Pandave su s pravom zatražili od Duryodhane da im vrati njihovo kraljevstvo, ali Duryodhana je to bezobzirno odbio. Vezani dužnošću koja im je kao prinčevima nalagala da vladaju, petorica Pandava su sveli svoj zahtjev na samo pet sela. Ali Duryodhana je oholo odgovorio da im ne bi dao čak ni dovoljno zemlje da u nju zabodu iglu. Sve vrijeme, Pandave su bili tolerantni i strpljivi, ali sada je rat izgledao neizbježan. Dok su prinčevi svijeta prilazili različitim stranama, jedni Dhrtarastrinim sinovima, a drugi Pandavama, sam Krsna je preuzeo ulogu glasnika Panduovih sinova i otišao u Dhrtarastrinu palaču da bi tražio mir. Kada su Njegovi prijedlozi bili odbijeni, rat je postao neminovan. Pandave, ljudi najvišeg morala, prihvatili su Krsnu kao Svevišnju Božansku Osobu, dok Dhrtarastrini bezbožni sinovi nisu. A ipak, Krsna je ponudio učestvovanje u ratu prema željama zaraćenih strana. Kao Bog, neće se osobno boriti, ali zaraćene strane mogu birati izmeñu Njegove vojske ili samog Krsne, kao savjetnika i pomagača. Politički genije Duryodhana je oduševljeno odabrao Krsninu vojsku, dok su Pandave s jednakim oduševljenjem prihvatili samog Krsnu. Tako je Krsna postao Arjunin vozač, preuzevši zadatak vožnje bojnih kola legendarnog strijelca. To nas dovodi do trenutka početka Bhagavad-gite, kada su se dvije vojske suočile, spremne za borbu, a Dhrtarastra zabrinuto upitao svog sekretara Sanjayu: "Što su napravili?" Scena je postavljena; potreban je samo kratki osvrt na ovaj prijevod i komentare. Većina prevodioca Bhagavad-gite u svom prijevodu na engleski ignoriraju Krsnu kao osobu da bi ostavili prostor za vlastite koncepcije i filozofije. Povijest Mahabharate biva prihvaćena kao neobična mitologija, a Krsna postaje poetsko sredstvo za predstavljanje ideja nekog anonimnog genija ili u najboljem slučaju manje važna povijesna osoba. Ali prema izjavama same Gite, osoba Krsna je i cilj i tema Bhagavad-gite. Ovaj prijevod i prateći komentari stoga ne odvraćaju, već usmjeravaju pažnju čitaoca prema Krsni. Po tome je Bhahavad-gita kakva jest jedinstvena. Takoñer je posebno da Bhagavad-gita tako postaje potpuno skladna i razumljiva. Kako je Krsna govornik Bhagavad-gite i njen krajnji

Upload: aleksandra-ristic

Post on 24-Nov-2015

209 views

Category:

Documents


13 download

DESCRIPTION

spirit

TRANSCRIPT

  • Povijesni kontekst Bhagavad-gite

    Iako se obino izdaje i ita kao zasebno djelo, Bhagavad-gita je izvorno dio Mahabharate, sanskritskog epa koji opisuje povijest drevnog svijeta. Mahabharata opisuje dogaaje koji su se odigrali pred sam poetak ovog doba Kali. Na poetku tog doba, prije oko pet tisua godina, Gospodin Krsna je izloio uenje Bhagavad-gite svom prijatelju i bhakti Arjuni. Njihov razgovor - jedan od najveih filozofskih i religijskih dijaloga poznatih ovjeku - odigrao se uoi poetka bitke, velikog bratoubilakog rata izmeu stotinu sinova Dhrtarastre i njihovih roaka Pandava ili sinova Pandua. Dhrtarastra i Pandu su bili braa roena u dinastiji Kurua, koja potjee od kralja Bharate, ranijeg vladara Zemlje, po kome je Mahabharata dobila ime. Kako je stariji brat Dhrtarastra, bio slijep od roenja, na prijestolje, koje bi mu inae pripadalo, bio je ustolien mlai brat Pandu. Nakon smrti Pandua, koji je umro mlad, njegovi sinovi - Yudhisthira, Bhima, Arjuna, Nakula i Sahadeva - su bili povjereni Dhrtarastri, koji je na taj nain, na odreeno vrijeme postao kralj. Tako su i Dhrtarastrini i Panduovi sinovi odrasli u istoj kraljevskoj palai. I jedne i druge je obrazovao u vojnoj nauci iskusni Drona, a svojim savjetom pouavao potovani "djed" obitelji, Bhisma. Usprkos tome, Dhrtarastrini sinovi, a posebno najstariji sin Duryodhana, mrzili su Pandave i zavidjeli im, a slijepi i slabi Dhrtarastra je elio da njegovi sinovi, a ne Pandave, naslijede kraljevstvo. Tako je Duryodhana, uz pristanak Dhrtarastre, skovao zavjeru da ubije Panduove mlade sinove, koji su samo zahvaljujui brinoj zatiti svog strica Vidure i svog roaka Gospodina Krsne bili spaeni od brojnih pokuaja Duryodhane da ugrozi njihov ivot. Gospodin Krsna nije bio obian ovjek, ve sam Vrhovni Bog, koji je siao na Zemlju i igrao ulogu princa u jednoj od dinastija tog vremena. U toj ulozi On je bio i neak Panduove ene Kunti ili Prthe, majke Pandava. Tako je Krsna, kao roak i kao vjeni branitelj religije, bio naklonjen Panduovim vrlim sinovima i titio ih. Meutim, lukavi Duryodhana je konano izazvao Pandave na kockarski dvoboj. Tijekom tog sudbonosnog dvoboja, Duryodhana i njegova braa su dobili Draupadi, estitu i odanu enu Pandava, i uvredljivo je pokuali obnaiti pred svim okupljenim prinevima i kraljevima. Krsna ju je Svojom boanskom intervencijom spasio, ali Pandave su zbog namjetene kocke izgubili svoje kraljevstvo i bili prisiljeni ivjeti u progonstvu trinaest godina. Po povratku iz progonstva, Pandave su s pravom zatraili od Duryodhane da im vrati njihovo kraljevstvo, ali Duryodhana je to bezobzirno odbio. Vezani dunou koja im je kao prinevima nalagala da vladaju, petorica Pandava su sveli svoj zahtjev na samo pet sela. Ali Duryodhana je oholo odgovorio da im ne bi dao ak ni dovoljno zemlje da u nju zabodu iglu. Sve vrijeme, Pandave su bili tolerantni i strpljivi, ali sada je rat izgledao neizbjean. Dok su prinevi svijeta prilazili razliitim stranama, jedni Dhrtarastrinim sinovima, a drugi Pandavama, sam Krsna je preuzeo ulogu glasnika Panduovih sinova i otiao u Dhrtarastrinu palau da bi traio mir. Kada su Njegovi prijedlozi bili odbijeni, rat je postao neminovan. Pandave, ljudi najvieg morala, prihvatili su Krsnu kao Svevinju Boansku Osobu, dok Dhrtarastrini bezboni sinovi nisu. A ipak, Krsna je ponudio uestvovanje u ratu prema eljama zaraenih strana. Kao Bog, nee se osobno boriti, ali zaraene strane mogu birati izmeu Njegove vojske ili samog Krsne, kao savjetnika i pomagaa. Politiki genije Duryodhana je oduevljeno odabrao Krsninu vojsku, dok su Pandave s jednakim oduevljenjem prihvatili samog Krsnu. Tako je Krsna postao Arjunin voza, preuzevi zadatak vonje bojnih kola legendarnog strijelca. To nas dovodi do trenutka poetka Bhagavad-gite, kada su se dvije vojske suoile, spremne za borbu, a Dhrtarastra zabrinuto upitao svog sekretara Sanjayu: "to su napravili?" Scena je postavljena; potreban je samo kratki osvrt na ovaj prijevod i komentare. Veina prevodioca Bhagavad-gite u svom prijevodu na engleski ignoriraju Krsnu kao osobu da bi ostavili prostor za vlastite koncepcije i filozofije. Povijest Mahabharate biva prihvaena kao neobina mitologija, a Krsna postaje poetsko sredstvo za predstavljanje ideja nekog anonimnog genija ili u najboljem sluaju manje vana povijesna osoba. Ali prema izjavama same Gite, osoba Krsna je i cilj i tema Bhagavad-gite. Ovaj prijevod i pratei komentari stoga ne odvraaju, ve usmjeravaju panju itaoca prema Krsni. Po tome je Bhahavad-gita kakva jest jedinstvena. Takoer je posebno da Bhagavad-gita tako postaje potpuno skladna i razumljiva. Kako je Krsna govornik Bhagavad-gite i njen krajnji

  • cilj, ovo je jedini prijevod koji predstavlja ovaj veliki spis u njegovom pravom svjetlu. - Izdavai

    Predgovor Bhagavad-gitu kakva jest sam prvotno napisao u obliku u kome je sada predstavljena. Kada je ova knjiga prvi put bila izdana, izvorni rukopis je na alost bio skraen na manje od 400 strana. Knjiga nije imala ilustracija, a veina komentara na izvorne stihove rimad Bhagavad-gite je nedostajala. Sve moje druge knjige - rimad-Bhagavatam, ri Isopanisad, itd. - sadre izvorne stihove, englesku transkripciju, engleske sinonime svake sanskritske rijei, prijevode i komentare. To ini knjigu vrlo autentinom i znanstvenom, a znaenje oiglednim. Zato nisam bio sretan kada sam morao svoj izvorni rukopis svesti na najmanju moguu mjeru. Ali kasnije, kada je potranja za Bhagavad-gitom kakva jest znatno porasla, mnogi ueni ljudi i bhakte su zatraili da predstavim knjigu u izvornom obliku. Ovo je pokuaj predstavljanja izvornog rukopisa ove velike knjige znanja s objanjenjima potpuno u skladu s uenikim naslijeem (parampara) da bi se pokret svjesnosti Krsne utemeljio na vrim i progresivnijim osnovama. Na pokret svjesnosti Krsne je autentian, povijesno vjerodostojan, prirodan i transcendentalan, jer se zasniva na Bhagavad-giti kakva jest. Postupno postaje najpopularniji pokret u itavom svijetu, posebice meu mlaom generacijom. Interes za ovaj pokret raste i meu pripadnicima starije generacije, koji pokazuju takav interes da oevi i djedovi mojih uenika postaju doivotni lanovi naeg velikog drutva, Meunarodnog drutva za svjesnost Krsne, tako nas ohrabrujui. U Los Angelesu su me posjetili mnogi oevi i majke kako bi izrazili zahvalnost za to to vodim pokret svjesnosti Krsne u itavom svijetu. Neki od njih su rekli da je za Amerikance velika srea to sam pokret svjesnosti Krsne zapoeo u Americi. Ali izvorni otac ovog pokreta je sam Gospodin Krsna, jer poeci pokreta seu u davna vremena, a pokret silazi u ljudsko drutvo putem uenikog naslijea. Ako mi za to pripada bilo kakva zasluga, ona ne pripada meni osobno ve mom vjenom duhovnom uitelju Njegovoj Boanskoj Milosti Om Visnupada Paramahamsa Parivrajakacarya 108 ri rimad Bhaktisiddhanta Sarasvati Goswami Maharaja Prabhupadi. Meni se moe pripisati jedino zasluga za to to sam pokuao predstaviti Bhagavad-gitu kakva jest, bez ikakvog mijenjanja. Prije nego to sam predstavio Bhagavad-gitu kakva jest, gotovo sva engleska izdanja Bhagavad-gite su bila predstavljena radi ostvarivanja neijih osobnih ambicija. Ali svrha naeg izdanja Bhagavad-gite kakva jest je da predstavimo misiju Svevinje Boanske Osobe, Krsne. Na zadatak je predstavljanje Krsnine volje, a ne volje svjetovnih pekulatora poput politiara, filozofa ili znanstvenika, koji imaju vrlo malo znanja o Krsni, usprkos njihovom znanju o drugim predmetima. Kad Krsna kae - man-mana bhava mad-bhakto mad-yaji mam namaskuru, mi, za razliku od takozvanih uenjaka, ne kaemo da su Krsna i Njegov unutranji duh razliiti. Krsna je apsolutan. Stoga nema razlike izmeu Krsninog imena, Krsninog oblika, Krsninih odlika, Krsninih zabava, itd. Taj apsolutni poloaj Krsne teko moe shvatiti onaj tko nije Krsnin bhakta u sistemu parampara (uenikom naslijeu). Takozvani uenjaci, politiari, filozofi i swamiji koji nemaju savreno znanje o Krsni obino pokuavaju prognati ili ubiti Krsnu kad piu komentar na Bhagavad-gitu. Takav neautorizirani komentar na Bhagavad-gitu je poznat kao Mayavada-bhasya i Gospodin Caitanya nas je upozorio na te neovlatene ljude. Gospodin Caitanya jasno izjavljuje da e svatko tko pokua shvatiti Bhagavad-gitu sa stanovita mayavadi filozofije poiniti veliku greku. Rezultat takve greke e biti, da e zavedeni student Bhagavad-gite sigurno biti zbunjen na putu duhovnog napredovanja i nee biti sposoban vratiti se kui, Bogu. Mi predstavljamo Bhagavad-gitu kakva jest u namjeri da uslovljenog studenta dovedemo do istog cilja radi kojeg Krsna silazi na ovaj planet jednom u danu Brahme ili svakih 8 600 000 000 godina. Taj cilj, koji je opisan u Bhagavad-giti, moramo prihvatiti takvog kakav jest, inae nema smisla pokuavati shvatiti Bhagavad-gitu i njenog govornika, Gospodina Krsnu. Gospodin Krsna je prvi put izrekao Bhagavad-gitu bogu Sunca prije nekoliko stotina milijuna godina. Ovu injenicu moramo prihvatiti i tako shvatiti povijesni znaaj Bhagavad-gite bez pogrenog tumaenja, na osnovi autoriteta Krsne. Tumaenje Bhagavad-gite bez ikakvog obaziranja na volju Krsne je najvea uvrjeda. Da bismo se spasili od takve uvrjede, moramo shvatiti Gospodina kao Svevinju Boansku Osobu, kao to Ga je neposredno shvatio Arjuna, prvi uenik Gospodina Krsne. Takvo razumijevanje Bhagavad-gite je autorizirano i prua pravu dobrobit ljudskom drutvu u ostvarivanju misije ivota. Pokret svjesnosti Krsne je prijeko potreban ljudskom drutvu, jer omoguuje ljudima

  • dostizanje najvieg savrenstva ivota. Na koji nain to ini je u potpunosti objanjeno u Bhagavad-giti. Naalost, svjetovni polemici su iskoristili Bhagavad-gitu kako bi propagirali svoje demonske sklonosti i odvratili ljude od pravilnog razumijevanja jednostavnih principa ivota. Svatko treba znati kako je Bog ili Krsna velik i koji je pravi poloaj ivih bia. Svatko treba znati da je ivo bie vjeno sluga i da ako ne slui Krsnu mora sluiti iluziju u razliitim manifestacijama triju guna materijalne prirode i tako neprestano lutati u krugu roenja i smrti. ak se i navodno osloboeni mayavadi pekulator mora podvri tom procesu. Ovo znanje predstavlja veliku znanost i u interesu je svakog ivog bia da ga uje. Ljudi su opinjeni Krsninom vanjskom energijom, posebice u ovom dobu Kali i pogreno misle da e s napretkom u pruanju materijalnih udobnosti svaki ovjek postati sretan. Ne znaju da je materijalna ili vanjska priroda vrlo mona, jer je svatko vrsto vezan strogim zakonima materijalne prirode. ivo bie je sretno kao dio i estica Gospodina i zato je njegova prirodna uloga neposredno sluenje Gospodina. Pod opsjenom iluzije, pokuava biti sretno sluei svoja osjetila u razliitim oblicima, iako ga to nikada nee usreiti. Umjesto da zadovoljava svoja materijalna osjetila, mora zadovoljiti Gospodinova osjetila. To je najvie savrenstvo ivota. Gospodin to eli i zahtjeva. Moramo shvatiti ovu glavnu poruku Bhagavad-gite. Na pokret svjesnosti Krsne pouava itav svijet toj poruci i kako ne zagaujemo temu Bhagavad-gite kakva jest, svatko tko ozbiljno eli stei dobrobit od prouavanja Bhagavad-gite mora se obratiti za pomo pokretu svjesnosti Krsne kako bi praktino shvatio Bhagavad-gitu pod neposrednim vodstvom Gospodina. Nadamo se, stoga, da e ljudi stei najveu dobrobit prouavajui Bhagavad-gitu kakva jest, koju smo ovdje predstavili. ak i ako jedan ovjek postane Gospodinov isti bhakta, smatrat emo na pokuaj uspjenim.

    12.svibanj 1971. Sydney, Australija A.C.Bhaktivedanta Swami

    Uvod

    om ajwana-timirandhasya jwanawjana-calakaya caksur unmilitam yena tasmai ri-gurave namah ri-caitanya-mano-'bhistam sthapitam yena bhu-tale svayam rupah kada mahyam dadati sva-padantikam

    "Roen sam u najdubljoj tmini neznanja i moj duhovni uitelj mi je otvorio oi bakljom znanja. Odajem mu svoje ponizno potovanje." "Kada e mi rila Rupa Goswami Prabhupada, koji je u ovom materijalnom svijetu ustanovio misiju da bi ispunio elju Gospodina Caitanye, dati utoite svojih lotosovih stopala?"

    vande 'ham ri-guroh ri-yuta-pada-kamalam ri-gurun vaisnavamc ca ri-rupam sagrajatam saha-gana-raghunathanvitam tam sa-jivam sadvaitam savadhutam parijana-sahitam krsna-caitanya-devam ri-radha-krsna-padan saha-gana-lalita-ri-vicakhanvitamc ca

    "Odajem svoje ponizno potovanje lotosovim stopalima mog duhovnog uitelja i stopalima svih vaisnava. Odajem svoje ponizno potovanje lotosovim stopalima rila Rupa Goswamija, njegovog starijeg brata Sanatane Goswamija, Raghunathe Dase, Raghunathe Bhatte, Gopale Bhatte i rila Jive Goswamija. Odajem svoje ponizno potovanje Gospodinu Krsni Caitanyi, Gospodinu Nityanandi, Advaiti Acaryi, Gadadhari, rivasi i drugim pratiocima. Odajem svoje ponizno potovanje rimati Radharani i ri Krsni i njihovim pratiljama ri Laliti i Vicakhi."

    he krsna karuna-sindho dina-bandho jagat-pate gopeca gopika-kanta radha-kanta namo 'stu te

    "O dragi moj Krsna, Ti si prijatelj nesretnih i izvor kreacije. Gospodar si gopija i ljubavnik Radharani. Odajem svoje ponizno potovanje."

  • tapta-kawcana-gauraggi radhe vrndavanecvari vrsabhanu-sute devi pranamami hari-priye

    "Odajem svoje ponizno potovanje Radharani, kraljici Vrndavane, ija put nalikuje rastopljenom zlatu. Ti si ker kralja Vrsabhanua i veoma si draga Gospodinu Krsni."

    vawcha-kalpatarubhyac ca krpa-sindhubhya eva ca patitanam pavanebhyo vaisnavebhyo namo namah

    "Odajem svoje ponizno potovanje svim vaisnavama, Gospodinovim bhaktama. Oni mogu ispuniti elje svakoga, ba kao drvee elja i puni su samilosti prema palim duama."

    ri-krsna-caitanya prabhu-nityananda ri-advaita gadadhara rivasadi-gaura-bhakti-vrnda

    "Odajem svoje ponizno potovanje ri Krsni Caitanyi, Prabhuu Nityanandi, ri Advaiti, Gadadhari, rivasi i svima drugima u devocijskom naslijeu."

    hare krsna hare krsna krsna krsna hare hare hare rama hare rama rama rama hare hare

    Bhagavad-gita je poznata i kao Gitopanisada. Sutina je vedskog znanja i jedna od najvanijih Upanisada u vedskoj literaturi. Naravno, na engleskom postoji mnogo komentara na Bhagavad-gitu i netko moe upitati kakva je potreba za jo jednim. To moemo objasniti na sljedei nain. Nedavno me jedna gospoa iz Amerike zamolila da joj preporuim neki engleski prijevod Bhagavad-gite. Naravno, u Americi ima mnogo izdanja Bhagavad-gite na engleskom, ali koliko sam vidio, ni za jedno od njih, ne samo u Americi, ve ni u Indiji, ne moe se pouzdano rei da je autoritativno, jer je u svakom od njih komentator iznio vlastito miljenje, ne dodirujui duh Bhagavad-gite kakva jest. Duh Bhagavad-gite je opisan u samoj Bhagavad-giti. Ako hoemo uzeti neki lijek, moramo slijediti upute priloene uz lijek. Ne moemo uzeti lijek prema vlastitom hiru ili prema uputi prijatelja. Moramo ga uzeti prema uputi priloenoj uz lijek ili uputi lijenika. Slino tome, Bhagavad-gitu trebamo shvatiti ili prihvatiti u skladu s uputama samog govornika. Bhagavad-gitu je izgovorio Gospodin ri Krsna. Na svakoj stranici Bhagavad-gite se spominje da je On Svevinja Boanska Osoba, Bhagavan. Naravno, rije bhagavan se ponekad odnosi na bilo koju monu osobu ili monog poluboga. Ovdje rije bhagavan nesumnjivo ukazuje da je Gospodin ri Krsna velika osoba, ali u isto vrijeme trebamo znati da je Gospodin ri Krsna Svevinja Boanska Osoba. To su potvrdili svi veliki acarye (duhovni uitelji) poput Cagkaracarye, Ramanujacarye, Madhvacarye, Nimbarke Swamija, ri Caitanye Mahaprabhua i mnogih drugih autoriteta vedskog znanja u Indiji. U Bhagavad-giti sam Gospodin takoer izjavljuje da je Svevinja Boanska Osoba i kao takav je prihvaen u Brahma-samhiti i svim Puranama, a posebno u rimad-Bhagavatamu, poznatom kao Bhagavata Purana (krsnas tu bhagavan svayam). Stoga, Bhagavad-gitu trebamo prihvatiti u skladu s uputom same Boanske Osobe. U etvrtom poglavlju Gite (4.1-3) Gospodin kae: imam vivasvate yogam proktavan aham avyayam vivasvan manave praha manur iksvakave 'bravit evam parampara-praptam imam rajarsayo viduh sa kaleneha mahata yogo nastah parantapa sa evayam maya te 'dya yogah proktah puratanah bhakto 'si me sakha ceti rahasyam hy etad uttamam U ovim stihovima Gospodin objanjava Arjuni da je ovaj sistem yoge, Bhagavad-gitu, prvo objasnio bogu Sunca. Bog Sunca ga je objasnio Manuu, a Manu Iksvakuu. Tako je ovaj sistem yoge bio prenoen uenikim naslijeem od jednog govornika do drugog, ali je tijekom vremena bio izgubljen. Zato ga je Gospodin morao ponovo objasniti, ovog puta Arjuni na bojnom polju Kuruksetre. Gospodin kae Arjuni da mu prenosi ovu najviu tajnu, jer je Njegov bhakta i prijatelj. To znai da je Bhagavad-gita posebno namijenjena Gospodinovim bhaktama. Postoje tri vrste

  • transendentalista: jwaniji, yogiji i bhakte (impersonalisti, meditatori i bhakte). Gospodin ovdje jasno kae Arjuni da ga je uinio prvim primaocem novog uenikog naslijea (parampara) jer je staro naslijee bilo prekinuto. Gospodin je elio uspostaviti drugo ueniko naslijee u istom slijedu misli koje su bile prenoene od boga Sunca do drugih i da Arjuna ponovo rairi Njegovo uenje. Htio je da Arjuna postane autoritet za razumijevanje Bhagavad-gite. Tako vidimo da je Bhagavad-gita bila prenijeta Arjuni posebno zato to je bio bhakta Gospodina Krsne i Njegov neposredni uenik i bliski prijatelj. Stoga, Bhagavad-gitu najbolje moe shvatiti osoba koja ima odlike sline Arjuninim. To znai da mora biti bhakta u neposrednom odnosu s Gospodinom. im netko postane Gospodinov bhakta, takoer ima neposredan odnos s Gospodinom. To je vrlo opirna tema, ali ukratko moemo rei da se bhakta moe odnositi prema Svevinjoj Boanskoj Osobi na jedan od pet razliitih naina: 1.moe se ophoditi prema Gospodinu u pasivnom odnosu; 2.moe se ophoditi prema Gospodinu u aktivnom odnosu; 3.moe se ophoditi prema Gospodinu kao prijatelj; 4.moe se ophoditi prema Gospodinu kao roditelj; 5.moe se ophoditi prema Gospodinu kao ljubavnica. Arjuna je imao prijateljski odnos s Gospodinom. Naravno, postoji jaz razlike izmeu ovog prijateljstva i prijateljstva u materijalnom svijetu. Prijateljstvo izmeu Gospodina i Arjune je transcendentalno prijateljstvo, koje ne moe svatko imati. Naravno, svatko ima odreeni odnos s Gospodinom i taj odnos se oivljava savrenim predanim sluenjem, ali u sadanjem stanju naeg ivota zaboravili smo ne samo Svevinjeg Gospodina, ve i na vjeni odnos s Gospodinom. Svako ivo bie, meu milijardama i trilijunima ivih bia, ima vjeno odreeni odnos s Gospodinom. Taj odnos se zove svarupa i moe se oivjeti procesom predanog sluenja. Taj nivo se naziva svarupa-siddhi - savrenstvo prirodnog poloaja. Arjuna je bio bhakta i bio je u dodiru sa Svevinjim Gospodinom kao prijatelj. Trebamo obratiti panju na to kako je Arjuna prihvatio Bhagavad-gitu. Njegov nain prihvaanja je opisan u desetom poglavlju (10.12-14): arjuna uvaca param brahma param dhama pavitram paramam bhavan purusam cacvatam divyam adi-devam ajam vibhum ahus tvam rsayah sarve devarsir naradas tatha asito devalo vyasah svayam caiva bravisi me sarvam etad rtam manye yan mam vadasi kecava na hi te bhagavan vyaktim vidur deva danavah "Arjuna ree: Ti si Svevinja Boanska Osoba, vrhovno prebivalite, potpuno ist i Apsolutna Istina. Ti si prvobitna osoba, vjena, transcendentalna, neroena i najvea. Svi veliki mudraci kao to su Narada, Asita, Devala i Vyasa potvruju tu istinu o Tebi i sada mi je Ti sam objanjava. O Krsna, potpuno prihvaam kao istinu sve to si mi rekao. Ni polubogovi ni demoni, o Gospodine, ne mogu shvatiti Tvoju linost." Nakon to je uo Bhagavad-gitu od Svevinje Boanske Osobe, Arjuna je prihvatio Krsnu kao param brahmu, Vrhovni Brahman. Svako ivo bie je Brahman, ali vrhovno ivo bie ili Svevinja Boanska Osoba je Vrhovni Brahman. Param dhama znai da je vrhovno prebivalite ili poivalite svega; pavitram znai da je ist, neokaljan materijalnom zagaenou; purusam znai da je vrhovni uivalac; cacvatam da je prvobitan; divyam da je transcendentalan; adi-devam da je Svevinja Boanska Osoba; ajam da je neroen, a vibhum da je najvei. Netko moe pomisliti da je Arjuna sve to rekao Krsni laskajui Mu, poto je Krsna bio njegov prijatelj. Da bi otklonio takvu sumnju iz umova itatelja Bhagavad-gite, Arjuna u sljedeem stihu potkrjepljuje te pohvale izjavljujui da nije samo on prihvatio Krsnu kao Svevinju Boansku Osobu, ve i autoriteti poput Narade, Asite, Devale i Vyasadeve. Ove velike osobe ire vedsko znanje, onakvo kakvo ga prihvaaju svi acarye. Zato Arjuna kae Krsni da sve to On kae prihvaa kao potpuno savreno. Sarvam etad rtam manye: "Sve to Ti kae prihvaam kao istinu." Arjuna takoer kae da je veoma teko shvatiti Gospodinovu osobu i da ak ni veliki polubogovi ne mogu shvatiti Gospodina. To znai da Gospodina ne mogu shvatiti ak ni osobe vie od ljudskih bia. Kako onda ljudsko bie moe shvatiti Gospodina ri Krsnu ako ne postane Njegov bhakta? Bhagavad-gitu stoga trebamo prihvatiti u duhu devocije. Ne bismo trebali misliti da smo jednaki

  • Krsni ili da je Krsna obina osoba, pa ak ni vrlo velika osoba. Gospodin ri Krsna je Svevinja Boanska Osoba. Tako, prema izjavama Bhagavad-gite ili izjavama Arjune, koji pokuava shvatiti Bhagavad-gitu, trebamo barem teoretski prihvatiti ri Krsnu kao Svevinju Boansku Osobu. U tom poniznom duhu moemo shvatiti Bhagavad-gitu. Ako ne itamo Bhagavad-gitu u poniznom duhu, teko emo je moi shvatiti, jer predstavlja veliku misteriju. to je zapravo Bhagavad-gita? Svrha Bhagavad-gite je izbaviti ovjeanstvo iz neznanja materijalnog postojanja. Svaki ovjek se suoava sa toliko mnogo neprilika, kao Arjuna kada se morao boriti u bitci na Kuruksetri. Arjuna se predao Krsni i tako je bila izgovorena Bhagavad-gita. Svatko od nas je pun tjeskoba zbog materijalnog postojanja, ne samo Arjuna. Samo nae postojanje je u atmosferi nepostojanja. U stvari, mi nismo stvoreni za to da budemo izloeni prijetnji nepostojanja. Nae postojanje je vjeno, ali smo na neki nain stavljeni u asat. Asat se odnosi na ono to ne postoji. Od toliko mnogo ljudskih bia koja pate, mali broj se zaista raspituje o svom poloaju, o tome to su, zato su stavljeni u ovaj neugodni poloaj itd. Ako se ovjek ne osvijesti i ne zapita zato pati, ako ne spozna da ne eli patnju, ve osloboenje od sve patnje, ne treba se smatrati savrenim ljudskim biem. Ljudski ivot poinje kada se takva pitanja pojave u umu. U Brahma-sutri se takvo raspitivanje naziva brahma-jijwasa. Athato brahma-jijwasa. Svaka aktivnost ljudskog bia koje se ne raspituje o prirodi Apsoluta se treba smatrati neuspjehom. Oni koji se ponu pitati zato pate, odakle su doli i gdje e otii nakon smrti, su pravi studenti koji mogu razumjeti Bhagavad-gitu. Iskreni student treba osjeati veliko potovanje prema Svevinjoj Boanskoj Osobi. Takav student je bio Arjuna. Gospodin Krsna silazi posebno zato da bi ponovo pokazao to je pravi cilj ivota, kada ga ovjek zaboravi. ak i onda, od mnogo, mnogo ljudskih bia koja se probude, jedno moe shvatiti svoj poloaj i radi njega je izgovorena ova Bhagavad-gita. U stvari, sve nas guta tigar neznanja, ali Gospodin je vrlo milostiv prema ivim biima, a posebno prema ljudskim biima. Zato je izgovorio Bhagavad-gitu, prihvativi Svog prijatelja Arjunu za Svog uenika. Kao pratilac Gospodina Krsne, Arjuna je iznad sveg neznanja, ali je na bojnom polju Kuruksetre bio stavljen u neznanje samo da bi postavio Gospodinu Krsni pitanja o problemima ivota tako da ih Gospodin moe objasniti za dobrobit buduih generacija ljudskih bia i zacrtati plan ivota. ovjek bi onda mogao djelovati u skladu s tim i dostii savrenstvo u ostvarivanju misije ljudskog ivota. U Bhagavad-giti se objanjava pet osnovnih istina. Prvo se objanjava nauka o Bogu, a potom prirodni poloaj ivih bia, jiva. Postoji icvara, upravitelj, i jive, iva bia koja su pod kontrolom. ivo bie koje tvrdi da je slobodno i da nije pod kontrolom je ludo. Ono je pod kontrolom u svakom pogledu, barem u svom uslovljenom ivotu. Tako Bhagavad-gita govori o icvari, vrhovnom upravitelju, i jivama, ivim biima koja su pod kontrolom. Takoer se objanjava prakrti (materijalna priroda), vrijeme (trajanje postojanja itavog univerzuma ili manifestacije materijalne prirode) i karma (aktivnosti). Kozmika manifestacija je puna razliitih aktivnosti. Iz Bhagavad-gite moramo nauiti tko je Bog, tko su iva bia, to je prakrti, to je kozmika manifestacija, kako vrijeme upravlja njome i koje su aktivnosti ivih bia. Kroz tih pet tema Bhagavad-gite se potvruje da je vrhovni Bog, ili Krsna, ili Brahman, ili vrhovni upravitelj, ili Paramatma - moemo upotrijebiti koje god ime hoete - najvei od svih. iva bia su kvalitativno jednaka vrhovnom upravitelju. Na primjer, Gospodin upravlja kozmikim zbivanjima u materijalnoj prirodi, kao to e biti objanjeno u narednim poglavljima Bhagavad-gite. Materijalna priroda nije nezavisna, ve djeluje pod kontrolom Svevinjeg Gospodina. Kao to Gospodin Krsna kae - mayadhyaksena prakrtih suyate sa-caracaram: "Ova materijalna priroda djeluje pod mojom kontrolom". Kada vidimo udesna zbivanja u kozmikoj prirodi, trebamo znati da iza ove kozmike manifestacije stoji upravitelj. Sve se manifestira pod kontrolom. Djetinjasto je ne obazirati se na upravitelja. Na primjer, dijete moe misliti da je automobil udesan zato to moe juriti iako ga ne vue konj ili neka druga ivotinja, ali ovjek zdravog razuma zna prirodu mainerije automobila. On uvijek zna da iza mainerije stoji ovjek, voza. Slino tome, Svevinji Gospodin je voza pod ijom se kontrolom sve odvija. Kao to emo vidjeti u narednim poglavljima, Gospodin je prihvatio jive ili iva bia, kao Svoje dijelove ili estice. Dio zlata je takoer zlato, a kap vode iz oceana je takoer slana. Slino tome, mi, iva bia, kao dijelovi i estice vrhovnog upravitelja, icvare ili Bhagavana, Gospodina ri Krsne, imamo sve odlike Svevinjeg Gospodina u siunoj mjeri, jer smo siuni, podreeni icvare. Pokuavamo upravljati prirodom, kao to sada pokuavamo upravljati prostorom ili planetima i ta tenja ka upravljanju je prisutna, jer postoji u Krsni. Ali iako smo skloni vladanju nad materijalnom prirodom, trebamo znati da nismo vrhovni upravitelji. To je objanjeno u Bhagavad-giti.

  • to je materijalna priroda? Ona je takoer objanjena u Bhagavad-giti kao nia prakrti, nia priroda. Objanjeno je da je ivo bie via prakrti. Prakrti je uvijek pod kontrolom, bilo da je nia ili via. Prakrti je ensko i pod kontrolom je Gospodina, kao to ena djeluje pod kontrolom mua. Prakrti je uvijek podreena, pod kontrolom Gospodina, koji je upravitelj. I iva bia i materijalna priroda su pod kontrolom Svevinjeg Gospodina. Prema Giti, iako su iva bia dijelovi i estice Svevinjeg Gospodina, smatra se da su prakrti. To je jasno objanjeno u sedmom poglavlju Bhagavad-gite. Apareyam itas tv anyam prakrtim viddhi me param / jiva bhutam: "Ova materijalna priroda je Moja nia prakrti, ali iznad nje postoji druga prakrti - jiva-bhutam, ivo bie". Materijalna priroda se sastoji od tri odlike: gune vrline, gune strasti i gune neznanja. Iznad tih guna je vjeno vrijeme, a interakcijom guna prirode, pod kontrolom i u granicama vjenog vremena, nastaju aktivnosti koje se nazivaju karma. Te aktivnosti se odvijaju od pamtivijeka, a mi uivamo ili ispatamo plodove naih aktivnosti. Na primjer, ako poslovan ovjek radi vrlo teko, s inteligencijom, i nagomila velik novac na bankovnom raunu, onda uiva. Ali ako u poslovima izgubi sav svoj novac, onda ispata. Slino tome, na svakom polju ivota mi ispatamo ili uivamo rezultate naih aktivnosti. To se zove karma. U Bhagavad-giti su objanjeni icvara (Svevinji Gospodin), jiva (ivo bie), prakrti (priroda), kala (vjeno vrijeme) i karma (aktivnosti). Gospodin, iva bia, materijalna priroda i vrijeme su vjeni. Manifestacija prakrti moe biti privremena, ali nije nestvarna. Neki filozofi kau da je manifestacija materijalne prirode nestvarna, ali prema filozofiji Bhagavad-gite ili prema filozofiji vaisnava, to nije tono. Manifestacija svijeta se ne smatra nestvarnom; smatra se stvarnom, ali privremenom. Usporeuje se s oblakom koji putuje nebom ili dolaskom kinog doba koje natapa polja itarica. im se kino doba zavri i oblak ode, svi usjevi se osue. Slino tome, ova materijalna manifestacija nastaje u odreenom vremenskom intervalu, postoji neko vrijeme i zatim iezava. Tako djeluje prakrti. Ali taj ciklus se odvija vjeno. Prema tome, prakrti je vjena; nije nestvarna. Gospodin je opisuje kao "Moja prakrti". Ova materijalna priroda je odvojena energija Svevinjeg Gospodina. iva bia su takoer energija Svevinjeg Gospodina, ali nisu odvojena ve vjeno povezana s Njim. Tako su Gospodin, ivo bie, materijalna priroda i vrijeme meusobno povezani i vjeni. Meutim, karma nije vjena. Posljedice karme mogu biti vrlo stare. Mi od pamtivijeka ispatamo ili uivamo u rezultatima naih aktivnosti, ali moemo promijeniti rezultate nae karme ili aktivnosti, i ta promjena ovisi o savrenstvu naeg znanja. Mi vrimo razliite aktivnosti, ali ne znamo kakve aktivnosti trebamo vriti da bismo se oslobodili akcija i reakcija svih tih aktivnosti. To je takoer objanjeno u Bhagavad-giti. Poloaj icvare - Svevinjeg Gospodina - je poloaj vrhovne svjesnosti. Kao dijelovi i estice Svevinjeg Gospodina, iva bia (jive) su takoer svjesna. I ivo bie i materijalna priroda su opisani kao prakrti, energija Svevinjeg Gospodina, ali jedna od njih - jiva - je svjesna. Druga prakrti nije svjesna. To je razlika. Zato se jiva prakrti naziva viom energijom, jer ima svjesnost slinu Gospodinovoj. Meutim, Gospodin je vrhovna svjesnost. Ne bismo trebali tvrditi da je ivo bie, jiva, takoer vrhovno svjesno. ivo bie ne moe biti vrhovno svjesno ni u jednom stadiju svog savrenstva. Teorija koja tvrdi da je to mogue zavodi ljude. ivo bie moe biti svjesno, ali nije savreno ili vrhovno svjesno. Razlika izmeu jive i icvare e biti objanjena u trinaestom poglavlju Bhagavad-gite. Gospodin je ksetra-jwa, svjestan, kao to je svjesno i ivo bie, ali ivo bie je svjesno samo svog tijela, dok je Gospodin svjestan svih tijela. Kako ivi u srcu svakog ivog bia, svjestan je psihikih promjena svake jive. To ne bismo trebali zaboraviti. Takoer je objanjeno da Paramatma, Svevinja Boanska Osoba, ivi u svaijem srcu kao icvara, upravitelj, i upuuje ivo bie kako da djeluje po svojoj elji. ivo bie zaboravlja to treba raditi. Prvo odlui djelovati na odreeni nain, a onda se zaplete u posljedice vlastite karme. Nakon to napusti jednu vrstu tijela, ulazi u drugu vrstu tijela, kao to odjeva i svlai odjeu. Dok se dua tako seli, ispata posljedice aktivnosti koje je izvrila u prolosti. Te aktivnosti se mogu promijeniti kada ivo bie postane razborito i utemelji se u guni vrline, shvaajui kakve aktivnosti treba vriti. Ako to uini, sve posljedice njegovih prolih aktivnosti se mogu promijeniti. Prema tome, karma nije vjena. Zato je reeno da su od pet inilaca (isvara, jive, prakrti, vrijeme i karma), etiri vjena, a jedan privremen (karma). Vrhovno svjesni icvara je slian ivom biu po Svojoj svjesnosti, jer su i svjesnost Gospodina i svjesnost ivog bia transcendentalne. Svjesnost ne nastaje spajanjem materije. To je pogrena ideja. Teorija da se svjesnost razvija u odreenim uvjetima spajanja materije nije prihvaena u Bhagavad-giti. Svjesnost se moe iskrivljeno odraavati kroz prekriva materijalnih okolnosti, kao to moe izgledati da svjetlost koja prolazi kroz obojano staklo ima odreenu boju, ali Gospodinova svjesnost ne podlijee materijalnom utjecaju. Gospodin Krsna kae -

  • mayadhyaksena prakrtih. Kada Gospodin sie u materijalni univerzum, Njegova svjesnost ne podlijee materijalnom utjecaju. Gospodin Krsna kae - mayadhyaksena prakrtih. Kada Gospodin sie u materijalni univerzum, Njegova svjesnost ne podlijee materijalnom utjecaju. Kada bi bilo tako, ne bi mogao govoriti o transendentalnim temama, kao to to ini u Bhagavad-giti. Nitko ne moe nita rei o transendentalnom svijetu, ako je njegova svjesnost materijalno zagaena. Prema tome, Gospodin nije materijalno zagaen. Meutim, naa svjesnost je u sadanjem trenutku materijalno zagaena. Bhagavad-gita nas pouava da moramo proistiti tu materijalno zagaenu svjesnost. U istoj svjesnosti, nae aktivnosti e biti povezane s voljom icvare i to e nas usreiti. Ne trebamo prestati sa svim aktivnostima, ve ih proistiti. Proiene aktivnosti se nazivaju bhakti. Takve aktivnosti izgledaju kao obine, ali nisu zagaene. Osoba u neznanju moe vidjeti da bhakta djeluje ili radi kao obian ovjek, ali takva osoba siromanog znanja ne zna da aktivnosti Gospodinovog bhakte nisu zagaene neistom svjesnou ili materijom. Transcendentalne su prema tri gune prirode. Meutim, trebamo znati da je u ovom trenutku naa svjesnost zagaena. Kada smo materijalno zagaeni, nazivamo se uslovljenima. Lana svjesnost se ispoljava pod utiskom "ja sam proizvod materijalne prirode". To se zove lani ja. Onaj tko je obuzet mislima o tjelesnim shvaanjima ne moe shvatiti svoju situaciju. Bhagavad-gita je izgovorena da bi oslobodila osobu tjelesnog shvaanja ivota, a Arjuna je prihvatio takav poloaj da bi primio to znanje od Gospodina. Osoba se mora osloboditi tjelesnog shvaanja ivota; to je pripremna aktivnost za transcendentalistu. Onaj tko eli biti slobodan, osloboen, mora prvo shvatiti da nije materijalno tijelo. Mukti (osloboenje) je sloboda od materijalne svjesnosti. U rimad-Bhagavatamu nalazimo definiciju osloboenja. Muktir hitvanyatha-rupam svarupena vyavasthitih: mukti je osloboenje od zagaene svjesnosti ovog materijalnog svijeta i utemeljenost u istoj svjesnosti. Sve upute Bhagavad-gite su namijenjene buenju te iste svjesnosti i zato vidimo da, dok mu daje posljednje upute u Giti, Krsna pita Arjunu da li je njegova svjesnost sada proiena. Proiena svjesnost znai djelovati u skladu s Gospodinovim uputama. To je bit proiene svjesnosti. Svjesnost ve postoji zato to smo dijelovi i estice Gospodina, ali mi smo skloni tome da doemo pod utjecaj niih guna. Gospodin, poto je Svevinji, nikad ne podlijee takvom utjecaju. To je razlika izmeu Svevinjeg Gospodina i malih osobnih dua. to je to svjesnost? To je svijest "ja sam". Ali to sam ja? U zagaenoj svjesnosti "ja sam" znai "ja sam gospodar svega to me okruuje, ja sam uivalac". Svijet se okree zato to svako ivo bie misli da je gospodar i stvaralac materijalnog svijeta. Materijalna svjesnost ima dva psihika aspekta. Jedan je miljenje "ja sam stvaralac", a drugi miljenje "ja sam uivalac". U stvari, Svevinji Gospodin je i stvaralac i uivalac, a ivo bie, kao dio i estica Svevinjeg Gospodina, nije ni stvaralac niti uivalac, ve suradnik. Ono je stvoreno i uivano. Na primjer, dio maine surauje s itavom mainom; dio tijela surauje s itavim tijelom. Ruke, noge i oi su dijelovi tijela, ali nisu uivaoci. eludac je uivalac. Noge se kreu, ruke osiguravaju hranu, zubi vau. Svi dijelovi tijela zadovoljavaju eludac, jer je on glavni inilac koji hrani tijelo. Stoga se sve daje elucu. Drvetu dajemo vodu zalijevajui njegov korijen, a tijelo hranimo hranei trbuh, jer ako elimo odravati tijelo u zdravom stanju, dijelovi tijela moraju suraivati da bi nahranili trbuh. Slino tome, Svevinji Gospodin je uivalac i stvaralac, a mi smo, kao podinjena iva bia, stvoreni za to da suraujemo s Njim da bismo Ga zadovoljili. Ta suradnja e nam pomoi, kao to e hrana koju primi eludac pomoi svim drugim dijelovima tijela. Ako prsti na rukama misle da sami trebaju jesti hranu umjesto da je daju elucu, bit e frustrirani. Sredinji lik stvaranja i uivanja je Svevinji Gospodin, a iva bia su suradnici. Ona uivaju suraujui. Taj odnos nalikuje odnosu gospodara i sluge. Ako je gospodar potpuno zadovoljan, sluga je takoer zadovoljan. Zato trebamo zadovoljiti Svevinjeg Gospodina, iako tenja za stvaranjem i uivanjem u materijalnom svijetu postoji i u ivim biima, jer postoji u Svevinjem Gospodinu koji je stvorio manifestirani kozmiki svijet. U Bhagavad-giti se stoga objanjava da se potpuna cjelina sastoji od vrhovnog upravitelja, ivih bia koja su pod kontrolom, kozmike manifestacije, vjenog vremena i karme ili aktivnosti, koji su objanjeni u ovom tekstu. Svi oni zajedno ine potpunu cjelinu, koja se naziva Vrhovna Apsolutna Istina. Sve manifestacije su tvorevine Njegovih razliitih energija. On je potpuna cjelina. U Giti je takoer objanjeno da je neosobni Brahman podreen potpunoj Vrhovnoj Osobi (brahmano hi pratisthaham). U Brahma-sutri je jo jasnije objanjeno da Brahman nalikuje sunevim zracima. Neosobni Brahman predstavlja sjajne zrake Svevinje Boanske Osobe. Neosobni Brahman je nepotpuna spoznaja apsolutne cjeline, kao i shvaanje Paramatme. U petnaestom poglavlju emo vidjeti da je Svevinja Boanska Osoba iznad neosobnog Brahmana i

  • djelomine spoznaje Paramatme. Svevinja Boanska Osoba se naziva sac-cid-ananda-vigraha. Brahma-samhita poinje sljedeim rijeima: icvarah paramah krsnah sac-cid- -ananda-vigrahah / anadir adir govindah sarva-karana-karanam. "Govinda, Krsna je uzrok svih uzroka. On je prvobitni uzrok i oblik vjenosti, znanja i blaenstva." Spoznaja neosobnog Brahmana je spoznaja Njegovog sat obiljeja (vjenosti). Spoznaja Paramatme je spoznaja sat-cit obiljeja (vjenog znanja). Ali spoznaja Boanske Osobe Krsne je spoznaja svih transcendentalnih obiljeja: sat, cit i anande (vjenosti, znanja i blaenstva) u potpunoj vigrahi (obliku). Manje inteligentni ljudi smatraju Vrhovnu Istinu neosobnom, ali Ona je transcendentalna osoba i to je potvreno u svim vedskim spisima. Nityo nityanam cetanac cetananam. (Katha Upanisada 2.2.13) Kao to smo svi mi iva bia i imamo svoju individualnost, tako je i Vrhovna Apsolutna Istina osoba, a spoznaja Boanske Osobe predstavlja spoznaju svih transendentalnih obiljeja u Njegovom potpunom obliku. Potpuna cjelina nije neosobna. Ako je Gospodin neosoban ili ako je manji od bilo ega drugog, ne moe biti potpuna cjelina. Potpuna cjelina mora imati sve to je u okviru i izvan okvira naeg iskustva, inae ne moe biti potpuna. Potpuna cjelina, Boanska Osoba, posjeduje neizmjerne moi (parasya caktir vividhaiva cruyate). Kako Krsna djeluje u razliitim moima je takoer objanjeno u Bhagavad-giti. Ovaj pojavni ili materijalni svijet u koji smo stavljeni je takoer potpun u sebi, jer su prema sagkhya filozofiji, dvadeset etiri elementa, koja privremeno manifestiraju ovaj materijalni univerzum, savreno ureena za proizvodnju svih izvora neophodnih za odravanje ovog univerzuma. Niega nema previe niti premalo. Vrijeme trajanja ove manifestacije je odreeno energijom vrhovne cjeline i kada vrijeme istekne, ova privremena manifestacija e biti unitena po potpunom ureenju potpunog. Malim potpunim jedinkama, ivim biima, prua se potpuna pogodnost da spoznaju potpunog, a sve vrste nepotpunosti se doivljavaju zbog nepotpunog znanja o potpunom. Tako Bhagavad-gita sadri potpuno znanje o vedskoj mudrosti. Svo vedsko znanje je nepogreivo i hindusi ga prihvaaju kao potpuno i nepogreivo. Na primjer, kravlja balega je izmet ivotinje i prema smrti ili vedskoj izjavi, ako osoba dodirne izmet ivotinje, mora se okupati da bi se proistila. Ali u vedskim spisima se smatra da je kravlja balega proiavajue sredstvo. To moe izgledati proturjeno, ali se prihvaa zato to je vedska izjava. Prihvaajui to, osoba nee poiniti greku. Kasnije je suvremena znanost dokazala da kravlja balega sadri sva antiseptina svojstva. Tako je vedsko znanje potpuno, jer je iznad svih sumnji i greaka, a Bhagavad-gita je bit sveg vedskog znanja. Vedsko znanje nije rezultat istraivanja. Na istraivaki rad je nesavren zato to istraujemo stvari nesavrenim osjetilima. Moramo prihvatiti savreno znanje koje se prenosi, kao to je reeno u Bhagavad-giti, putem parampara sistema (uenikim naslijeem). Znanje moramo primiti iz pravog izvora u uenikom naslijeu koje potjee od vrhovnog duhovnog uitelja, samog Gospodina i koje se prenosi putem niza duhovnih uitelja. Arjuna, uenik koga je pouio Gospodin ri Krsna, prihvaa sve to On kae bez protivljenja. Ne moemo prihvatiti jedan dio Bhagavad-gite, a drugi ne. To nije dozvoljeno. Bhagavad-gitu moramo prihvatiti bez interpretacija, izbacivanja njenih dijelova i naeg hirovitog uplitanja u njenu materiju. Gita se treba prihvatiti kao najsavrenija prezentacija vedskog znanja. Vedsko znanje se prima iz transcendentalnih izvora, a prve rijei je izgovorio sam Gospodin. Rijei koje je izgovorio Gospodin se nazivaju apauruseya, to znai da se razlikuju od rijei svjetovne osobe koja posjeduje etiri nedostatka. Svjetovna osoba (1) sigurno ini greke, (2) uvijek je u iluziji, (3) sklona je varanju drugih i (4) ograniena je nesavrenim osjetilima. Kako posjeduje ta etiri nesavrenstva, ne moe dati savreno obavjetenje o sveproimajuem znanju. Vedsko znanje ne prenose takva iva bia sa nedostacima. Gospodin ga je prenio prvom stvorenom ivom biu, Brahmi, kroz srce, a Brahma ga je zauzvrat prenio svojim sinovima i uenicima, kao to ga je izvorno primio od Gospodina. Gospodin je puranam, svesavren, i ne moe postati podloan zakonima materijalne prirode. Zato trebamo biti dovoljno inteligentni da bismo shvatili da je Gospodin jedini vlasnik svega u univerzumu i izvorni stvaralac, stvaralac Brahme. U jedanaestom poglavlju Gospodin je oslovljen kao prapitamaha, pradjed, poto je stvaralac Brahme koji je oslovljen kao pitamaha, djed. Stoga nitko ne bi trebao tvrditi da je vlasnik bilo ega; treba prihvatiti samo stvari koje mu je Gospodin dodijelio za njegovo izdravanje. Postoji mnogo primjera koji pokazuju kako trebamo iskoristiti stvari koje nam je Gospodin dodijelio. To je takoer objanjeno u Bhagavad-giti. Arjuna je na poetku odluio da se ne bori u bici na Kuruksetri. To je bila njegova vlastita odluka. Arjuna je rekao Gospodinu da ne moe uivati u kraljevstvu nakon to ubije svoje roake. Ta odluka je bila zasnovana na tijelu, jer je mislio da je tijelo i da su njegovi tjelesni srodnici ili ekspanzije bili njegova braa, roaci, zetovi,

  • djedovi, itd. Prema tome, htio je zadovoljiti svoje tjelesne prohtjeve. Gospodin je izgovorio Bhagavad-gitu samo da bi promijenio to gledite i Arjuna je na kraju odluio boriti se pod vodstvom Gospodina, rekavi - karisye vacanam tava: "Djelovat u po Tvojim rijeima." U ovom svijetu ljudi nisu stvoreni za to da se svaaju poput maaka i pasa. ovjek mora biti inteligentan da bi spoznao vanost ljudskog ivota i odbio djelovati poput obinih ivotinja. Ljudsko bie treba spoznati cilj svog ivota. To je poruka svih vedskih spisa, a njegova sutina je iznesena u Bhagavad-giti. Vedska literatura je namijenjena ljudskim biima, a ne ivotinjama. ivotinje mogu ubijati druga iva bia i nema niti govora o tome da ine grijeh, ali ako ovjek ubije ivotinju da bi zadovoljio svoje neobuzdano osjetilo ukusa, mora biti odgovoran za krenje zakona prirode. U Bhagavad-giti je jasno objanjeno da postoje tri vrste aktivnosti u skladu s razliitim gunama prirode: aktivnosti u vrlini, strasti i neznanju. Slino tome, postoje tri vrste hrane: hrana u vrlini, strasti i neznanju. Sve je to jasno opisano i ako pravilno iskoristimo upute Bhagavad-gite, itav na ivot e postati proien i na kraju emo dostii odredite iznad ovog materijalnog neba (yad gatva na nivartante tad dhama paramam mama). To odredite se zove sanatana nebo, vjeno duhovno nebo. U ovom materijalnom svijetu vidimo da je sve privremeno. Sve nastaje, ostaje neko vrijeme, stvara popratne proizvode, smanjuje se i zatim nestaje. To je zakon materijalnog svijeta, koji vrijedi za sve primjere koje moemo navesti, poput tijela, voa ili bilo ega drugog. Ali iznad ovog privremenog svijeta postoji drugi svijet o kome imamo obavjetenje. Taj svijet je drugaije prirode, jer je sanatana, vjean. Jiva je opisana kao sanatana, vjena, a Gospodin je takoer u jedanaestom poglavlju opisan kao sanatana. Mi imamo prisan odnos sa Gospodinom i poto smo svi kvalitativno istovjetni - sanatana-dhama ili nebo, sanatana Vrhovna Osoba i sanatana iva bia - itava svrha Bhagavad-gite je da oivi nae sanatana zanimanje ili sanatana-dharmu, vjeno zanimanje ivog bia. Mi smo privremeno zaokupljeni raznim aktivnostima, ali sve se one mogu proistiti kada ostavimo sve te privremene aktivnosti i prihvatimo aktivnosti koje je propisao Svevinji Gospodin. To se naziva naim istim ivotom. Svevinji Gospodin i Njegovo transcendentalno prebivalite su sanatana, kao i iva bia, i druenje ivih bia sa Gospodinom u sanatana prebivalitu predstavlja savrenstvo ljudskog ivota. Gospodin je vrlo ljubazan prema ivim biima, jer su Njegovi sinovi. Gospodin Krsna izjavljuje u Bhagavad-giti - sarva-yonisu...aham bija-pradah pita: "Ja sam otac svih ivih bia". Naravno, postoje razliite vrste ivih bia, ovisno o njihovim razliitim karmama, ali Gospodin ovdje tvrdi da je otac svih njih. Zato Gospodin silazi da bi vratio sve pale uslovljene due, da bi ih pozvao da se vrate u vjeno sanatana nebo tako da se sanatana iva bia mogu vratiti na svoje vjene sanatana poloaje u vjenom drutvu Gospodina. Sam Gospodin dolazi u razliitim inkarnacijama ili alje Svoje povjerljive sluge kao sinove, pratioce ili acarye da bi izbavili uslovljene due. Prema tome, sanatana-dharma nije sektaki proces religije. Ona je vjena funkcija vjenih ivih bia u odnosu sa Svevinjim Gospodinom. Kao to je prethodno bilo reeno, sanatana-dharma se odnosi na vjeno zanimanje ivog bia. ripada Ramanujacarya je objasnio rije sanatana kao "ono to nema niti poetka niti kraja". Tako kada govorimo o sanatana-dharmi moramo na osnovi autoriteta ripada Ramanujacarye prihvatiti da ona nema niti poetak niti kraj. Naa rije religija se neto neznatno razlikuje od sanatana-dharme. Religija sadri u sebi pojam vjere, a vjera se moe promijeniti. Netko moe imati vjeru u odreeni proces i zatim ga promijeniti i prihvatiti drugi, ali sanatana-dharma se odnosi na aktivnost koja se ne moe promijeniti. Na primjer, vodi ne moemo oduzeti tenost, niti vatri toplinu. Slino tome, vjenom ivom biu ne moemo oduzeti njegovu vjenu funkciju. Sanatana-dharma je vjeno neodvojiva od ivog bia. Zato, kada govorimo o sanatana-dharmi, moramo na osnovi autoriteta ripada Ramanujacarya prihvatiti kao injenicu da sanatana-dharma nema niti poetak niti kraj. Ono to nema ni poetak ni kraj ne moe biti sektako, jer ne moe biti ogranieno nikakvim granicama. Oni koji pripadaju nekoj sektakoj vjeri e pogreno smatrati da je sanatana-dharma takoer sektaka, ali ako duboko prouimo materiju i razmotrimo je u svjetlu suvremene znanosti, moi emo shvatiti da sanatana-dharma nije samo funkcija svih ljudi ovog svijeta, ve svih ivih bia u univerzumu. Nesavrena religiozna vjera moe imati poetak u analima ljudske povijesti, ali sanatana-dharma nema poetak, jer vjeno ostaje sa ivim biima. to se tie ivih bia, autoritativni spisi izjavljuju da se ivo bie nikada ne raa niti umire. U Giti je reeno da se ivo bie nikada ne raa i nikada ne umire. Vjeno je i neunitivo i nastavlja ivjeti nakon unitenja privremenog materijalnog tijela. to se tie shvaanja sanatana-dharme, moramo pokuati shvatiti koncepciju religije iz znaenja korijena sanskritske rijei. Dharma se odnosi na ono to je uvijek svojstveno odreenom predmetu. Mi zakljuujemo da su svjetlost i toplina svojstvene vatri; bez svjetlosti i

  • topline, rije vatra nema znaenja. Slino tome, moramo otkriti sutinski dio ivog bia, koji ga uvijek prati. Taj stalni pratilac je njegova vjena osobina, a ta vjena osobina je njegova vjena religija. Kada je Sanatana Goswami pitao ri Caitanyu Mahaprabhua o svarupi svakog ivog bia, Gospodin je odgovorio da je svarupa ili prirodni poloaj svakog ivog bia sluenje Svevinje Boanske Osobe. Ako analiziramo ovu izjavu Gospodina Caitanye, lako moemo vidjeti da svako ivo bie neprestano slui neko drugo ivo bie. ivo bie slui druga iva bia na razne naine. Djelujui na taj nain, uiva u ivotu. Nie ivotinje slue ljudska bia kao to sluga slui gospodara. "A" slui gospodara "B", "B" slui gospodara "C", "C" slui gospodara "D", itd. U tim okolnostima, moemo vidjeti da prijatelj slui prijatelja, majka slui sina, ena slui mua, mu slui enu, itd. Ako nastavimo istraivati u tom duhu, vidjet emo da u ljudskom drutvu svatko slui, bez izuzetka. Politiar predstavlja svoj manifest javnosti da bi je uvjerio u svoju sposobnost sluenja. Glasai zato daju politiaru svoje vrijedne glasove mislei da e uiniti vrijednu slubu za drutvo. Prodava slui kupca, a obitelj slui dravu u skladu sa vjenim kapacitetom vjenog ivog bia. Na taj nain moemo vidjeti da ni jedno ivo bie nije izuzeto od sluenja drugih ivih bia. Stoga sa sigurnou moemo zakljuiti da je sluenje stalni pratilac ivog bia i njegova vjena religija. A ipak, ovjek izjavljuje da ispovijeda odreenu vjeru vezanu uz odreeno vrijeme i okolnosti. Tako tvrdi da je hindus, musliman, kranin, budist ili pripadnik neke druge sekte. Takva imenovanja nisu sanatana-dharma. Hindus moe promijeniti vjeru i postati musliman, a musliman moe promijeniti svoju vjeru i postati hindus, kranin moe promijeniti svoju vjeru, itd. Ali u svim okolnostima promjena religiozne vjere ne utjee na vjeno zanimanje ivog bia, a to je sluenje drugih. Hindus, musliman ili kranin u svim okolnostima slue nekoga. Tako ispovijedanje odreene vjere ne predstavlja ispovijedanje sanatana-dharme. Sanatana-dharma je sluenje. U stvari, na odnos sa Svevinjim Gospodinom je odnos sluenja. Svevinji Gospodin je uivalac, a mi, iva bia, smo Njegovi sluge. Stvoreni smo za Njegovo uivanje i ako uestvujemo u tom vjenom uivanju sa Svevinjom Boanskom Osobom, postajemo sretni. Inae ne moemo postati sretni. Ne moemo nezavisno postati sretni, kao to niti jedan dio tijela ne moe biti sretan ako ne surauje sa trbuhom. ivo bie ne moe biti sretno ako transcendentalno ne slui Svevinjeg Gospodina s ljubavlju. U Bhagavad-giti se ne odobrava oboavanje ili sluenje raznih polubogova. U dvadesetom stihu sedmog poglavlja je reeno: kamais tais tair hrta-jwanah prapadyante 'nya-devatah tam tam niyamam asthaya prakrtya niyatah svaya "Oni iju su inteligenciju odnijele materijalne elje predaju se polubogovima i slijede odreena pravila i propise u skladu s vlastitom prirodom." Ovdje je otvoreno reeno da osobe voene poudom oboavaju polubogove, a ne Svevinjeg Gospodina Krsnu. Kada spominjemo ime Krsna, ne mislimo ni na kakvo sektako ime. Krsna znai najvee zadovoljstvo. Potvreno je da je Svevinji Gospodin rezervoar ili riznica sveg zadovoljstva. Svi mi udimo za zadovoljstvom. Ananda-mayo 'bhyasat (Vedanta-sutra 1.1.12). iva bia su, kao i Svevinji Gospodin, puna svjesnosti i tragaju za sreom. Gospodin je stalno sretan i ako se iva bia drue sa Gospodinom, surauju sa Njim i postanu Njegovi pratioci i sama postaju sretna. Gospodin silazi u ovaj smrtni svijet da bi pokazao Svoje zabave u Vrndavani, koje su pune sree. Kada je Gospodin ri Krsna boravio u Vrndavani, Njegove aktivnosti sa Njegovim prijateljima - djeacima pastirima, Njegovim prijateljicama, stanovnicima Vrndavane i kravama su bile pune sree. Svi stanovnici Vrndavane su znali samo za Krsnu i ni za to drugo. Ali Gospodin Krsna je ak i Svog oca Nanda Maharaju odvratio od oboavanja poluboga Indre, jer je htio pokazati da ljudi ne bi trebali oboavati ni jednog poluboga. Trebaju oboavati samo Svevinjeg Gospodina, jer je njihov krajnji cilj povratak u Njegovo prebivalite. Prebivalite Gospodina ri Krsne je opisano u estom stihu petnaestog poglavlja Bhagavad-gite:

    na tad bhasayate suryo na cacagko na pavakah yad gatva na nivartante tad dhama paramam mama

    "Moje vrhovno prebivalite ne osvjetljava ni sunce, ni mjesec, ni vatra, ni elektricitet. Oni koji ga dostignu nikada se ne vraaju u ovaj materijalni svijet."

  • U ovom stihu je opisano to vjeno nebo. Naravno, mi imamo materijalnu predstavu o nebu i povezujemo je sa suncem, mjesecom, zvijezdama itd., ali u ovom stihu Gospodin kae da na vjenom nebu nema potrebe za suncem, mjesecom, elektricitetom ili vatrom, jer je duhovno nebo ve obasjano brahmajyotijem, zracima koji emaniraju iz Svevinjeg Gospodina. Mi uz veliki napor pokuavamo dostii druge planete, ali prebivalite Svevinjeg Gospodina nije teko shvatiti. To prebivalite se zove Goloka i lijepo je opisano u Brahma-samhiti (5.37): goloka eva nivasaty akhilatma-bhutah. Gospodin vjeno prebiva u svom prebivalitu Goloki, a ipak Mu moemo prii iz ovog svijeta. Zato Gospodin dolazi da bi ispoljio Svoj pravi oblik - sac-cid-ananda-vigrahu. Kad ispolji taj oblik, nema potrebe zamiljati kako On izgleda. Da bi odvratio ljude od takve imaginarne pekulacije, silazi i pokazuje se onakav kakav jest, kao Cyamasundara. Na alost, manje inteligentni ljudi Ga ismijavaju, jer dolazi kao jedan od nas i ophodi se prema nama kao da je ljudsko bie. Zahvaljujui Svojoj svemoi, predstavlja se u Svom pravom obliku i pokazuje Svoje zabave, koje su replike zabava iz Njegovog prebiva-lita. U sjajnim zracima duhovnog neba lebde bezbrojni planeti. Brahmajyoti emanira iz vrhovnog prebivalita, Krsnaloke, i ananda-maya, cin-maya planeti koji nisu materijalni, lebde u tim zracima. Gospodin kae - na tad bhasayate suryo na cacanko na pavakah / yad gatva na nivartante tad dhama paramam mama. Osoba koja moe prii tom duhovnom nebu ne treba ponovo sii u materijalno nebo. Na materijalnom nebu, ak i ako dostignemo najvii planet (Brahmaloku), a da ne govorimo o Mjesecu, nai emo iste uslove ivota: roenje, smrt, bolest i starost. Niti jedan planet u materijalnom univerzumu nije osloboen od ta etiri principa materijalnog postojanja. iva bia putuju od jednog planeta do drugog, ali samim mehanikim sredstvima ne moemo otii na svaki planet koji poelimo. Za odlazak na druge planete postoji odreeni proces. To je takoer spomenuto - yanti deva-vrata devan pitpn yanti pitr-vratah. Ako elimo putovati s planeta na planet nije nam potrebno nikakvo mehaniko sredstvo. Gita pouava - yanti deva-vrata devan. Mjesec, Sunce i vie planete se nazivaju Svargaloka. Postoje tri razliita planetarna sistema: vii, srednji i nii planetarni sistem. Zemlja pripada srednjem planetarnom sistemu. Bhagavad-gita nas obavjetava kako se uzdii na vii planetarni sistem (Devaloku) vrlo jednostavnim procesom - yanti deva-vrata devan. Trebamo samo oboavati poluboga tog planeta i na taj nain otii na Mjesec, Sunce ili u bilo koji vii planetarni sistem. Ipak, Bhagavad-gita nam ne savjetuje da odemo na neki od planeta u materijalnom svijetu, jer ak i ako odemo na Brahmaloku, najvii planet, nekom vrstom mehanikog sredstva, putujui moda 40 000 godina (a tko moe ivjeti tako dugo?), ipak emo naii na materijalne bijede poput roenja, smrti, starosti i bolesti. Ali onaj tko eli otii na vrhovni planet, Krsnaloku, ili na bilo koji drugi planet na duhovnom nebu, nee naii na takve materijalne bijede. Meu svim planetima na duhovnom nebu, najvii planet se zove Goloka Vrndavana. On je izvorni planet u prebivalitu izvorne Boanske Osobe ri Krsne. Sve te informacije se nalaze u Bhagavad-giti. Zahvaljujui njenim uputama moemo saznati kako napustiti materijalni svijet i zapoeti istinski blaen ivot na duhovnom nebu. U petnaestom poglavlju Bhagavad-gite je opisana prava slika materijalnog svijeta. Tamo je reeno: urdhva-mulam adhah-cakham acvattham prahur avyayam chandamsi yasya parnani yas tam veda sa veda-vit Materijalni svijet je opisan kao drvo iji je korijen okrenut prema gore, a grane prema dolje. Imamo iskustvo o drvetu ije je korijenje okrenuto prema gore: ako stanemo na obalu rijeke ili bilo kojeg rezervoara vode, moemo vidjeti da drvee koje se odraava u vodi stoji naopako. Grane su okrenute prema dolje, a korijenje prema gore. Slino tome, materijalni svijet je odraz duhovnog svijeta. Materijalni svijet je samo sjenka stvarnosti. U sjenci nema stvarnosti ili supstancijalnosti, ali po sjenci moemo shvatiti da postoji supstanca i stvarnost. U pustinji nema vode, ali fatamorgana nagovjetava da voda postoji. U materijalnom svijetu nema vode, nema sree, ali prava voda prave sree postoji u duhovnom svijetu. Gospodin preporuuje da dostignemo duhovni svijet na sljedei nain (Bg.15.5): nirmana-moha jita-sagga-dosa

    adhyatma-nitya vinivrtta-kamah dvandvair vimuktah sukha-duhkha-samjwair

    gacchanty amudhah padam avyayam tat

  • Padam avyayam ili vjeno carstvo, moe dostii onaj tko je nirmana-moha. to to znai? Mi teimo za imenovanjima. Netko eli postati "ser", netko "lord", netko predsjednik ili bogata ili kralj ili neto drugo. Sve dok smo vezani za ta imenovanja, vezani smo za tijelo, jer imenovanja pripadaju tijelu. Ali mi nismo tijelo. Ta spoznaja predstavlja prvi stupanj duhovne spoznaje. U dodiru smo sa tri gune materijalne prirode, ali moramo postati nevezani kroz predano sluenje Gospodina. Ako nismo vezani za predano sluenje Gospodina, ne moemo odbaciti vezanost za gune materijalne prirode. Imenovanja i vezanosti su posljedice nae poude i elje, naeg htijenja da gospodarimo materijalnom prirodom. Sve dok ne odbacimo tu sklonost ka gospodarenju materijalnom prirodom, ne moemo se vratiti u carstvo Svevinjeg, sanatana-dhamu. Tom vjenom carstvu, koje nikad ne biva uniteno, moe prii samo onaj tko nije zbunjen arima lanih materijalnih uitaka, onaj tko slui Svevinjeg Gospodina. Onaj tko je tako utemeljen moe lako prii vrhovnom prebivalitu. avyakto 'ksara ity uktas tam ahuh paramam gatim

    yam prapya na nivartante tad dhama paramam mama Avyakta znai neispoljen. ak ni materijalni svijet nije u potpunosti ispoljen pred nama. Naa osjetila su tako nesavrena da ne moemo vidjeti ak ni sve zvijezde u ovom materijalnom univerzumu. Iz vedske literature moemo dobiti mnoga obavjetenja o svim planetima, kojima moemo vjerovati ili ne. Svi vani planeti su opisani u vedskoj literaturi, a posebno u rimad-Bhagavatamu. Duhovni svijet iznad materijalnog neba je opisan kao avyakta, neispoljen. Trebamo udjeti i eznuti za tim vrhovnim carstvom, jer kad ga dostignemo, neemo se morati vratiti u ovaj materijalni svijet. Netko moe postaviti pitanje kako se prilazi tom prebivalitu Svevinjeg Gospodina. To je objanjeno u osmom poglavlju, u kojem je reeno:

    anta-kale ca mam eva smaran muktva kalevaram yah prayati sa mad-bhavam yati nasty atra samcayah

    "Svatko tko na kraju ivota napusti tijelo sjeajui se Mene, odmah dostie Moju prirodu; u to nema sumnje." (Bg.8.5) Onaj tko u trenutku smrti misli na Krsnu, vraa se Krsni. Mora se sjeati Krsninog oblika; ako napusti tijelo mislei na taj oblik, sigurno e ui u duhovno carstvo. Mad-bhavam se odnosi na vrhovnu prirodu Vrhovnog Bia. Vrhovno Bie je sac-cid-ananda-vigraha - to nai da je Njegov oblik vjean, pun znanja i blaenstva. Nae sadanje tijelo nije sac-cid-ananda. Ono je asat, a ne sat. Nije vjeno i unitivo je. Nije cit, puno znanja, ve je puno neznanja. Mi nemamo znanje o duhovnom carstvu, pa ak ni savreno znanje o ovom materijalnom svijetu, gdje nam je toliko toga nepoznato. Tijelo je takoer nirananda; umjesto da je puno blaenstva, puno je bijede. Sve bijede koje doivljavamo u materijalnom svijetu potjeu od tijela, ali onaj tko napusti ovo tijelo mislei na Gospodina Krsnu, Svevinju Boansku Osobu, odmah dobije sac-cid-ananda tijelo. Proces naputanja ovog tijela i dobivanja drugog tijela u materijalnom svijetu je tako ureen. ovjek umire nakon to bude odlueno koji e oblik ivota imati u sljedeem ivotu. Tu odluku donose vii autoriteti, a ne samo ivo bie. Ovisno o naim aktivnostima u ovom ivotu, uzdiemo se ili padamo. Ovaj ivot je priprema za sljedei. Zato, ako se u ovom ivotu pripremimo za uzdizanje u Boje carstvo, po naputanju ovog tijela, emo sigurno dobiti duhovno tijelo nalik na Gospodinovo. Kao to smo ve objasnili, postoje razliite vrste transcendentalista - brahma-vadiji, paramatma-vadiji i bhakte - i bezbroj duhovnih planeta u brahmajyotiju (duhovnom nebu). Tih planeta ima mnogo, mnogo vie nego planeta u ovom materijalnom svijetu. Reeno je da ovaj materijalni svijet predstavlja priblino jednu etvrtinu kreacije (ekamcena sthito jagat). U materijalnom svijetu postoje milijuni i milijarde univerzuma sa trilijunima planeta i sunaca, zvijezda i mjeseca, ali itava materijalna kreacija je samo dio sveukupne kreacije. Vei dio kreacije se nalazi na duhovnom nebu. Osoba koja se eli stopiti sa postojanjem Vrhovnog Brahmana odmah biva prenijeta u brahmajyoti Svevinjeg Gospodina i tako dostie duhovno nebo. Bhakta koji eli uivati u drutvu Svevinjeg Gospodina odlazi na Vaikuntha planete, kojih ima bezbroj. Svevinji Gospodin se tamo drui s bhaktom u potpunim ekspanzijama Narayane s etiri ruke, koje imaju razna imena kao to su Pradyumna, Aniruddha i Govinda. Tako trancendentalisti na kraju ivota misle na brahmajyoti, Paramatmu ili Svevinju Boansku Osobu ri Krsnu. U svakom sluaju, odlaze na duhovno nebo, ali samo bhakta ili onaj tko je u osobnom dodiru sa Svevinjim Gospodinom, odlazi na Vaikuntha planete ili na planet Goloka Vrndavanu. Gospodin kasnije

  • dodaje: "U to nema sumnje". U to moramo vrsto vjerovati. Ne bismo trebali odbaciti ono to se ne slae s naom matom; na stav treba biti kao stav Arjune koji je rekao: "Vjerujem u sve to si rekao". Zato kada Gospodin kae da svatko tko u trenutku smrti misli na Njega kao na Brahman, Paramatmu ili Boansku Osobu sigurno odlazi na duhovno nebo, u to nema sumnje. Nema ni govora o tome da u to ne vjerujemo. Bhagavad-gita (8.6) takoer objanjava glavni princip koji omoguava ivom biu ulazak u duhovno carstvo jednostavno zahvaljujui miljenju na Svevinjeg u trenutku smrti:

    yam yam vapi smaran bhavam tyajaty ante kalevaram tam tam evaiti kaunteya sada tad-bhava-bhavitah

    "Kojeg god stanja da se osoba sjea kada naputa svoje sadanje tijelo, to stanje e neizostavno dostii u sljedeem ivotu". Prvo moramo shvatiti da je materijalna priroda manifestacija jedne od energija Svevinjeg Gospodina. U Visnu Purani (6.7.61) su opisane sve energije Svevinjeg Gospodina:

    visnu-caktih para prokta ksetra-jwakhya tatha para avidya-karma-samjwanya trtiya caktir isyate

    Svevinji Gospodin ima bezbroj raznih energija koje su iznad dosega naeg shvaanja; meutim, veliki ueni mudraci ili osloboene due su prouili te energije i analitiki ih svrstali u tri kategorije. Sve energije su visnu-cakti, to znai da su razliite moi Gospodina Visnua. Prva energija je para, transcendentalna. iva bia takoer pripadaju vioj energiji, kao to smo ve objasnili. Druge, materijalne energije su u guni neznanja. U trenutku smrti moemo ostati u nioj energiji materijalnog svijeta ili se moemo prenijeti u energiju duhovnog svijeta. Tako Bhagavad-gita (8.6) kae:

    yam yam vapi smaran bhavam tyajaty ante kalevaram tam tam evaiti kaunteya sada tad-bhava-bhavitah "Kojeg god stanja da se osoba sjea kada naputa svoje sadanje tijelo, to stanje e neizostavno dostii u sljedeem ivotu". Tijekom ivota obino mislimo ili na materijalnu ili na duhovnu energiju. Kako sada moemo prenijeti misli s materijalne na duhovnu energiju? Postoji tako mnogo knjiga i asopisa koji zaokupljaju nae misli materijalnom energijom. Nae misli, koje su sada zaokupljene tom literaturom, moramo prenijeti na vedsku literaturu. Veliki mudraci su zato napisali toliko mnogo vedskih spisa, kao to su Purane. Purane nisu plodovi mate, ve povijesni zapisi. U Caitanya-caritamrti (Madhya 20.122) nalazimo sljedei stih:

    maya-mugdha jivera nahi svatah krsna-jwana jivere krpaya kaila krsna veda-purana

    Zaboravna iva bia ili uslovljene due su zaboravila svoj odnos sa Svevinjim Gospodinom i obuzeta su mislima o materijalnim aktivnostima. Samo da bi usmjerio njihovu mo razmiljanja ka duhovnom nebu, Krsna-dvaipayana Vyasa je napisao veliki broj vedskih spisa. Prvo je podijelio Vede na etiri dijela, a zatim ih je objasnio u Puranama. Za manje inteligentne ljude je napisao Mahabharatu. Mahabharata sadri Bhagavad-gitu. Potom je saeo svu vedsku literaturu u Vedanta-sutri i sastavio prirodni komentar na Vedanta-sutru, rimad-Bhagavatam, da bi pruio vodstvo buduim generacijama. Moramo uvijek zaokupljati svoje umove itanjem tih vedskih spisa. Kao to materijalisti zaokupljaju svoje umove itanjem novina, asopisa i brojne materijalistike literature, mi moramo itati literaturu koju nam je dao Vyasadeva; tako emo se moi sjetiti Svevinjeg Gospodina u trenutku smrti. To je jedini nain koji preporuuje Gospodin. On garantira rezultat: "U to nema sumnje".

    tasmat sarvesu kalesu mam anusmara yudhya ca mayy arpita-mano-buddhir mam evaisyasy asamcayah

    "Stoga, Arjuna, treba uvijek misliti na Mene u obliku Krsne i u isto vrijeme se nastaviti boriti, tako izvravajui svoju propisanu dunost. Posvjeujui svoje aktivnosti Meni, sa umom i inteligencijom usredotoenim na Mene, bez sumnje e Me dostii." (Bg. 8.7)

  • On ne savjetuje Arjuni da Ga se jednostavno sjea i ostavi svoje zanimanje. Ne, Gospodin nikada ne preporuuje neto nepraktino. U ovom materijalnom svijetu da bismo odravali tijelo moramo raditi. Prema radu, ljudsko je drutvo podijeljeno na etiri drutvena stalea - brahmane, ksatriye, vaicye i cudre. Stale brahmana ili stale intelektualaca djeluje na jedan nain, stale ksatriya ili administrativni stale na drugi nain, a trgovaki stale i radnici izvravaju svoje dunosti. U ljudskom drutvu, bez obzira da li je ovjek radnik, trgovac, administrativni radnik, poljoprivrednik ili pripadnik najvieg stalea poput pisaca, znanstvenika ili teologa, mora raditi da bi se izdravao. Gospodin stoga kae Arjuni da ne treba ostaviti svoje zanimanje, ve da se prilikom izvravanja svoje dunosti treba sjeati Krsne (mam anusmara). Ako se ne sjea Krsne dok se bori za opstanak, nee se moi sjetiti Krsne u trenutku smrti. Gospodin Caitanya to takoer savjetuje. On kae - kirtaniyah sada harih: trebamo uvijek pjevati Gospodinova imena. Gospodinova imena i Gospodin se ne razlikuju. Tako nema razlike izmeu uputa koje je Krsna dao Arjuni "sjeaj Me se" i uputa Gospodina Caitanye "uvijek pjevaj imena Gospodina Krsne". Nema razlike, jer se Krsna i Krsnino ime ne razlikuju. Na apsolutnom nivou nema razlike izmeu onog to se odnosi na neku osobu i same osobe. Zato se uvijek trebamo sjeati Gospodina, dvadeset etiri sata na dan, pjevajui Njegova imena i organizirajui nae ivotne aktivnosti na takav nain da Ga se uvijek moemo sjeati. Kako je to mogue? Acarye su dali sljedei primjer. Ako je udata ena vezana za drugog ovjeka ili ako je ovjek vezan za enu koja nije njegova, takva vezanost je vrlo snana. Osoba sa takvom vezanou uvijek misli na voljenu osobu. ena koja misli na ljubavnika uvijek misli na susret s njim, ak i kad izvrava kune poslove. U stvari, ona obavlja kune poslove jo paljivije, tako da mu ne bi otkrio njenu vezanost. Slino tome, mi se uvijek trebamo sjeati vrhovnog ljubavnika, ri Krsne, i u isto vrijeme vrlo lijepo izvravati svoje materijalne dunosti. Za to je potreban snaan osjeaj ljubavi. Ako imamo snaan osjeaj ljubavi prema Svevinjem Gospodinu, onda moemo izvravati svoju dunost i u isto vrijeme se sjeati Gospodina. Ali moramo razviti taj osjeaj ljubavi. Na primjer, Arjuna je uvijek mislio na Krsnu; bio je Krsnin stalni pratilac, a u isto vrijeme je bio ratnik. Krsna mu nije savjetovao da ostavi borbu i ode u umu meditirati. Kada je Gospodin Krsna opisao Arjuni sistem yoge, Arjuna je rekao da ga ne moe primjenjivati.

    arjuna uvaca yo 'yam yogas tvaya proktah samyena madhusudana etasyaham na pacyami cawcalatvat sthitim sthiram

    "Arjuna ree: O Madhusudana, sistem yoge koji si ukratko opisao mi izgleda nepraktian i nepodnoljiv, jer je um nemiran i nepostojan." (Bg. 6.33) Ali Gospodin Kae:

    yoginam api sarvesam mad-gatenantaratmana craddhavan bhajate yo mam sa me yuktatamo matah

    "Onaj tko uvijek s velikom vjerom prebiva u Meni, mislei u sebi na Mene i transcendentalno Me slui s ljubavlju, najprisnije je sjedinjen sa Mnom u yogi i najvii je od svih yogija. To je Moje miljenje." (Bg. 6.47) Tako je onaj tko uvijek misli na Svevinjeg Gospodina u isto vrijeme najvei yogi, najvei jwani i najvei bhakta. Gospodin kae Arjuni da kao ksatriya ne moe ostaviti borbu, ali ako se bori sjeajui se Krsne, onda e se moi sjetiti Krsne u trenutku smrti. Ali moramo se potpuno predati transcendentalnom sluenju Gospodina s ljubavlju. U stvari, mi ne djelujemo s tijelom, ve s umom i inteligencijom. Ako su um i inteligencija uvijek obuzeti mislima o Svevinjem Gospodinu, osjetila su prirodno zaokupljena sluenjem Gospodina. Povrno gledajui, aktivnosti osjetila ostaju iste, ali svjesnost je promijenjena. Bhagavad-gita nas pouava kako um i inteligenciju zaokupiti mislima o Gospodinu. Takva zaokupljenost e nam omoguiti da se prenesemo u carstvo Gospodina. Ako je um zaokupljen sluenjem Krsne, osjetila su samim tim zaokupljena sluenjem Gospodina. To je umjetnost i tajna Bhagavad-gite: potpuna zaokupljenost mislima o ri Krsni. Suvremeni ovjek je uloio veliki napor da bi stigao na Mjesec, ali nije uloio veliki napor u pokuaju da se duhovno uzdigne. Ako netko ima pedeset godina ivota pred sobom, treba to kratko vrijeme iskoristiti za njegovanje sjeanja na Svevinju Boansku Osobu. To je proces devocije:

    cravanam kirtanam visnoh smaranam pada-sevanam arcanam vandanam dasyam sakhyam atma-nivedanam

  • (rimad-Bhagavatam 7.5.23)

    Ovih devet procesa, od kojih je najlaki cravanam, sluanje Bhagavad-gite od samospoznate osobe, pomoi e osobi da misli na Vrhovno Bie. To e joj pomoi da se sjea Svevinjeg Gospodina i omoguiti joj da po naputanju tijela dostigne duhovno tijelo, pogodno za druenje sa Svevinjim Gospodinom. Gospodin kae:

    abhyasa-yoga-yuktena cetasa nanya-gamina paramam purusam divyam yati parthanucintayan

    "Onaj tko meditira na Mene kao na Svevinju Boansku Osobu, tko se u umu uvijek sjea Mene i tko ne odstupi od ovog puta, o Arjuna, sigurno e Me dostii." (Bg. 8.8) To nije jako teak proces. Meutim, moramo ga nauiti od iskusne osobe. Tad vijwanartham sa gurum evabhigacchet: moramo prii osobi koja ga ve primjenjuje. Um uvijek leti s jednog predmeta na drugi, ali moramo nauiti da ga uvijek usredotoimo na oblik Svevinjeg Gospodina, ri Krsne ili na zvuk Njegovog imena. Um je prirodno nemiran i luta tamo-amo, ali moe poivati u zvunoj vibraciji Krsne. Tako moramo meditirati na paramam purusam, Svevinjeg Gospodina u duhovnom carstvu, duhovnom nebu, i tako Ga dostii. Naini i sredstva za dostizanje krajnje spoznaje, krajnjeg cilja, opisani su u Bhagavad-giti i vrata tog znanja su otvorena za svakoga. Nikome nije zabranjen pristup. Sve vrste ljudi mogu prii Gospodinu Krsni mislei na Njega, jer svatko moe sluati i razmiljati o Njemu. Gospodin kae (Bg. 9.32-33):

    mam hi partha vyaparitya ye 'pi syuh papa-yonayah striyo vaicyas tatha-cudras te 'pi yanti param gatim kim punar brahmanah punya bhakta rajarsayas tatha anityam asukham lokam imam prapya bhajasva mam

    Gospodin kae da ak i trgovac, pala ena, radnik ili ljudska bia na najniem poloaju mogu dostii Svevinjeg. Nije potrebna visoko razvijena inteligencija. To znai da svatko tko prihvati princip bhakti-yoge i Svevinjeg Gospodina kao summum bonum svog ivota, najvii cilj, moe prii Gospodinu u duhovnom nebu. Ako prihvati principe iznesene u Bhagavad-giti, moe uiniti svoj ivot savrenim i zauvijek rijeiti sve probleme ivota. To je sutina itave Bhagavad-gite. Moemo zakljuiti da je Bhagavad-gita transcendentalni spis koji trebamo itati vrlo paljivo. Gita-castram idam punyam yah pathet prayatah puman: ako pravilno slijedimo upute Bhagavad-gite, moemo se osloboditi svih bijeda i tjeskoba ivota. Bhaja-cokadi-varjitah. Oslobodit emo se svih strahova u ovom ivotu, a na sljedei ivot e biti duhovan. (Gita-mahatmya 1) Postoji jo jedna prednost:

    gitadhyayana-cilasya pranayama-parasya ca naiva santi hi papani purva-janma-krtani ca

    "Ako netko ita Bhagavad-gitu vrlo iskreno, sa svom ozbiljnou, Gospodinovom milosti posljedice njegovih prolih loih djela nee djelovati na njega." (Gita-mahatmya 2) Gospodin vrlo glasno kae u posljednjem dijelu Bhagavad-gite (18.66):

    sarva-dharman parityajya mam ekam caranam vraja aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami ma cucah

    "Ostavi sve vrste religije i samo se predaj Meni. Oslobodit u te svih grjenih posljedica. Ne boj se." Tako Gospodin prihvaa svu odgovornost za onog tko Mu se preda i titi ga od svih posljedica grijeha.

    maline mocanam pumsam jala-snanam dine dine sakrd gitamrta-snanam samsara-mala-nacanam

    "Osoba se moe prati svaki dan kupajui se u vodi, ali ako se ak i jednom okupa u svetoj vodi Bhagavad-gite, biva proiena od sve prljavtine materijalnog ivota." (Gita-mahatmya 3)

  • gita su-gita kartavya kim anyaih castra-vistaraih ya svayam padmanabhasya mukha-padmad vinihsrta

    Poto je Bhagavad-gitu izgovorila Svevinja Boanska Osoba, ne trebamo itati niti jedan drugi vedski spis. Samo trebamo paljivo i redovito sluati i itati Bhagavad-gitu. U sadanjem dobu, ljudi su toliko zaokupljeni svjetovnim aktivnostima da ne mogu proitati sve vedske spise. Ali to nije potrebno. Ova knjiga, Bhagavad-gita, bit e dovoljna, jer predstavlja bit svih vedskih spisa, posebno zato to ju je izgovorila Svevinja Boanska Osoba. (Gita-mahatmya 4) Kao to je reeno:

    bharatamrta-sarvasvam visnu-vaktrad vinihsrtam gita-gaggodakam pitva punar janma na vidyate

    "Onaj tko pije vodu Gange dostie osloboenje, a da ne govorimo o onome tko pije nektar Bhagavad-gite. Bhagavad-gita je sutinski nektar Mahabharate, a izgovorio ju je sam Gospodin Krsna, izvorni Visnu. (Gita-mahatmya 5) Bhagavad-gita potjee sa usana Svevinje Boanske Osobe, a za Gangu se kae da emanira iz Gospodinovih lotosovih stopala. Naravno, nema razlike izmeu Gospodinovih usana i stopala, ali na osnovu objektivnog prouavanja moemo ocijeniti da je Bhagavad-gita vanija i od vode Gange.

    sarvopanisado gavo dogdha gopala-nandanah partho vatsah su-dhir bhokta dugdham gitamrtam mahat

    "Ova Gitopanisada, Bhagavad-gita, sutina svih Upanisada, nalikuje kravi, a Gospodin Krsna, koji je poznat kao djeak pastir, muze tu kravu. Arjuna je kao tele, a ueni ljudi i isti bhakte trebaju piti nektarsko mlijeko Bhagavad-gite." (Gita-mahatmya 6)

    ekam castram devaki-putra-gitam eko devo devaki-putra eva eko mantras tasya namani yani karmapy ekam tasya devasya seva (Gita-mahatmya 7)

    U dananje vrijeme ljudi jako ele imati jedan sveti spis, jednog Boga, jednu religiju i jedno zanimanje. Stoga - ekam castram devaki-putra-gitam: neka itav svijet ima samo jednog Boga - ri Krsnu. Eko mantras tasya namani: i jednu himnu, jednu mantru, jednu molitvu - pjesmu sastavljenu od Njegovih imena: Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Karmapy ekam tasya devasya seva: i neka bude zaokupljen samo jednom aktivnosti - sluenjem Svevinje Boanske Osobe.

    Prvo poglavlje STIH 1

    dhrtarastra uvaca dharma-ksetre kuru-ksetre samaveta yuyutsavah mamakah pandavac caiva kim akurvata sawjaya dhrtarastrah uvaca - kralj Dhritaratra ree; dharma-ksetre - na mjestu hodoaa; kuru-ksetre - na mjestu po imenu Kuruketra; samavetah - okupljeni; yuyutsavah - eljni borbe;

  • mamakah - moja strana (sinovi); pandavah - sinovi Pandua; ca - i; eva - svakako; kim - to; akurvata - uradili su; sawjaya - o Sanaya; Dhritaratra ree: O Sanaja, to su uinili moji sinovi i sinovi Pandua kada su se okupili na mjestu hodoaa na Kuruketri, eljni borbe? SMISAO: Bhagavad-gita je teistika nauka koju itaju ljudi irom svijeta, saeta u Gita-mahatmyi (Hvalospjevu Gite). U njoj je reeno da osoba treba itati Bhagavad-gitu vrlo paljivo, uz pomo bhakte ri Krsne, i pokuati je shvatiti bez osobno motiviranih tumaenja. Primjer jasnog razumijevanja je izloen u samoj Giti u kojoj je opisan nain na koji je uenje shvatio Arjuna, koji je uo Gitu neposredno od Gospodina. Ako je netko dovoljno sretan shvatiti Bhagavad-gitu u tom nizu uenikog naslijea, bez motiviranog tumaenja, nadilazi svo prouavanje vedske mudrosti i svih svetih spisa. U Bhagavad-giti, italac e nai sve to se nalazi u drugim svetim spisima, ali i ono to se u njima ne moe nai. To je poseban standard Gite. Ona je savrena teistika nauka, jer ju je neposredno izgovorila Svevinja Boanska Osoba, Gospodin ri Krsna. Teme o kojima diskutiraju Dhrtarastra i Sawjaya, opisane u Mahabharati, predstavljaju osnovni princip ove velike filozofije. Smatra se da je ova filozofija bila iznesena na bojnom polju Kuruksetre, koje je sveto mjesto hodoaa jo od pradavnih vremena vedskog doba. Izgovorio ju je Gospodin kada je osobo bio prisutan na ovoj planeti da bi ovjeanstvu pruio vodstvo. Rije dharma-ksetra (mjesto na kojem se vre religiozni obredi) je znaajna, jer je Svevinja Boanska Osoba bila prisutna na bojnom polju Kuruksetre na strani Arjune. Otac Kurua - Dhrtarastra je sumnjao u mogunost konane pobjede svojih sinova. Tako je obuzet sumnjom upitao svog sekretara Sawjayu: "to su uradili?" Bio je uvjeren da su se njegovi sinovi i sinovi njegovog mlaeg brata Pandua okupili na bojnom polju Kuruksetre radi odlunog ratovanja. Ipak njegovo pitanje je znaajno. On nije htio da roaci i braa sklope kompromis i htio je biti siguran u sudbinu svojih sinova na bojnom polju. Kako je bilo ureeno da se bitka vodi na Kuruksetri - koja je na drugom mjestu u Vedama opisana kao mjesto oboavanja ak i za stanovnike raja - Dhrtarastra se jako plaio utjecaja svetog mjesta na ishod bitke. Znao je da e ono vrlo povoljno utjecati na Arjunu i sinove Pandua, koji su po prirodi bili puni vrlina. Sawjaya je bio uenik Vyase i stoga je milou Vyase mogao vidjeti bojno polje Kuruksetre, ak i dok se nalazio u sobi Dhrtarastre. Zato ga je Dhrtarastra pitao o situaciji na bojnom polju. I Pandave i sinovi Dhrtarastre pripadaju istoj porodici, ali Dhrtarastra ovdje otkriva svoj um. Namjerno izjavljuje da su samo njegovi sinovi Kurui i izdvaja Panduove sinove od obiteljskog naslijea. Tako moemo shvatiti Dhrtarastrin stav prema svojim neacima, sinovima Pandua. Kao to se sa riinog polja upaju nepotrebne biljke, tako se od samog poetka ove pripovijesti oekuje da e na religioznom polju Kuruksetre, na kojem je bio prisutan otac religije, ri Krsna, nepoeljne biljke, poput Dhrtarastrinog sina Duryodhane i drugih, biti iupane i da e Gospodin postaviti na elo istinski religiozne osobe, predvoene Yudhisthirom. To je znaaj rijei dharma-ksetre i kuru-ksetre, pored njihovog povijesnog i vedskog znaaja. STIH 2

    sawjaya uvaca drstva tu pandavanikam vyudham duryodhanas tada acaryam upasangamya raja vacanam abravit

  • sawjayah uvaca - Sanaya ree; drstva - vidjevi; tu - ali; pandava-anikam - vojnike Pandua; vyudham - poredane u vojne falange; duryodhanah - kralj Durjodhana; tada - u to vrijeme; acaryam - uitelju; upasangamya - priavi; raja - kralj; vacanam - rijei; abravit - izgovorio Sanaya ree: O kralju, vidjevi vojsku koju su postrojili sinovi Pandua, kralj Durjodhana je priao svom uitelju i izgovorio slijedee rijei. SMISAO: Dhrtarastra je bio slijep od roenja. Na alost, bio je lien i duhovne vizije. Vrlo dobro je znao da su njegovi sinovi isto tako slijepi u pogledu religije i bio je siguran da se nikada ne bi mogli sporazumjeti sa Pandavama, koji su od roenja bili poboni. Ipak, bio je sumnjiav zbog utjecaja mjesta hodoaa i Sawjaya je mogao shvatiti motiv koji ga je naveo da postavi pitanje o situaciji na bojnom polju. Sanjaya je htio ohrabriti oajnog kralja i zato ga je uvjerio da njegovi sinovi nee sklopiti nikakav kompromis pod utjecajem svetog mjesta. Sawjaya je obavijestio kralja da je njegov sin Duryodhana, vidjevi vojnu silu Pandava, odmah priao glavnom zapovjedniku, Dronacaryi, kako bi ga obavijestio o pravom poloaju. Iako je Duryodhana bio kralj, ipak je morao prii zapovjedniku zbog ozbiljnosti situacije. Stoga je bio sposoban biti politiar. Ali Duryodhanina diplomatska glazura nije mogla sakriti strah koji je osjetio kada je vidio vojnu formaciju Pandava. STIH 3

    pacyaitam pandu-putranam acarya mahatim camum vyudham drupada-putrena tava cisyena dhimata pacya - pogledaj; etam - ovu; pandu-putranam - sinova Pandua; acarya - o uitelju; mahatim - veliku; camum - vojnu silu; vyudham - koju je postrojio; drupada-putrena - sin Drupade; tava - tvoj; cisyena - uenik; dhi-mata - vrlo inteligentan O uitelju moj, pogledaj veliku vojsku sinova Pandua, koju je tako vjeto postrojio tvoj inteligentan uenik, sin Drupade. SMISAO: Duryodhana, veliki diplomat, htio je istaknuti nedostatke Dronacarye, velikog brahmane i glavnog zapovjednika. Izmeu Dronacarye i kralja Drupade, oca Draupadi, koja je bila Arjunina ena, dolo je do nekog politikog spora. Zbog tog spora, Drupada je izvrio veliko rtvovanje i tako kao blagoslov dobio sina sposobnog da ubije Dronacaryu.

  • Dronacarya je to savreno dobro znao, ali ipak, kao velikoduni brahmana, nije oklijevao prenijeti sve svoje vojne tajne Drupadinom sinu Dhrstyadumni kad mu je bio povjeren na vojno obrazovanje. Sada, na bojnom polju Kuruksetre, Dhrstadyumna se pridruio strani Pandava i postrojio njihove vojne falange, nauivi tu vjetinu od Dronacarye. Duryodhana je istaknuo tu greku da bi Dronacarya bio budan i beskompromisan u borbi. Time je takoer htio naglasiti da ne smije biti popustljiv u bici protiv Pandua, koji su takoer bili Dronacaryini dragi uenici. Posebno je Arjuna bio njegov najdrai i najbolji uenik. Duryodhana je upozorio da e takva popustljivost u borbi dovesti do poraza. STIH 4

    atra cura mahesv-asa bhimarjuna-sama yudhi yuyudhano viratac ca drupadac ca maha-rathah atra - ovdje; curah - junaci; maha-isu-asah - moni strijelci; bhima-arjuna - Bhimi i Aruni; samah - ravni; yudhi - u borbi; yuyudhanah - Jujudhana; viratah - Virata; ca - takoer; drupadah - Drupada; ca - takoer; maha-rathah - veliki borac U toj velikoj vojsci ima mnogo junakih strijelaca i velikih boraca, u borbi ravnih Bhimi i Aruni, poput Jujudhane, Virate i Drupade. SMISAO: ak i ako Dhrstadyumna nije bio vana prepreka pred Dronacaryinom velikom vojnom moi, bilo je mnogo drugih koji su izazivali strah. Duryodhana ih opisuje kao velike kamene spoticanja na putu pobjede, jer je svaki od njih bio jednako opasan kao Bhima i Arjuna. Zato ih je usporedio s njima. STIH5

    dhrstaketuc cekitanah kacirajac ca viryavan purujit kuntibhojac ca caibyac ca nara-puggavah dhrstaketuh - Dhritaketu; cekitanah - ekitana; kacirajah - Kairaa; ca - takoer; virya-van - vrlo moni; purujit - Puruit;

  • kuntibhojah - Kuntibhoa; ca - i; caibyah - aibja; ca - i; nara-puggavah - junak u ljudskom drutvu Tu su veliki junaci i snani borci poput Dhritaketua, ekitane, Kairae, Puruita, Kuntibhoe i aibje. STIH 6

    yudhamanyuc ca vikranta uttamaujac ca viryavan saubhadro draupadeyac ca sarva eva maha-rathah yudhamanyuh - Judhamanju; ca - i; vikrantah - veliki; uttamaujah - Uttamaua; ca - i; virya-van - vrlo moni; saubhadrah - sin ubhadre; draupadeyah - sinovi Draupadi; ca - i; sarve - svi; eva - svakako; maha-rathah - veliki borci na bojnim kolima Tu su veliki Judhamanju, vrlo moni Uttamaua, ubhadrin sin i Draupadini sinovi. Svi ti ratnici su veliki borci na bojnim kolima. STIH 7

    asmakam tu vicista ye tan nibodha dvijottama nayaka mama sainyasya samjwartham tan bravimi te asmakam - nae; tu - ali; vicistah - izuzetno moni; ye - koji; tan - na njih; nibodha - samo obrati panju, budi obavijeten; dvija-uttama - o najbolji od brahmana; nayakah - zapovjednici; mama - mojih; sainyasya - vojnika; samjwa-artham - radi obavjetenja; tan - o njima;

  • bravimi - govorim; te - tebi Ali dozvoli mi da te obavijestim o izuzetno monim zapovjednicima sposobnim predvoditi moju vojnu silu, o najbolji od brahmana. STIH 8

    bhavan bhismac ca karnac ca krpac ca samitim-jayah acvatthama vikarnac ca saumadattis tathaiva ca bhavan - tvoje dobro bie; bhismah - djed Bhima; ca - takoer; karnah - Karna; ca - i; krpah - Kripa; ca - i; samitim-jayah - uvijek pobjedonosni u bitci; acvatthama - Avatthama; vikarnah - Vikarna; ca - kao i; saumadattih - Somadattin sin; tatha - kao i; eva - svakako; ca - takoer Tu su osobe poput tebe, Bhime, Karne, Kripe, Avatthame, Vikarne i Somadattinog sina Bhurirave, koje uvijek odnose pobjedu u bitci. SMISAO: Duryodhana spominje velike junake u bici, koji uvijek odnose pobjedu. Vikarna je Duryodhanin brat, Acvatthama je Dronacaryin sin, a Saumadatti ili Bhuricrava je sin kralja Bahlike. Karna je Arjunin polubrat, jer ga je rodila Kunti prije nego to se udala za kralja Pandua. Krpacaryina sestra blizanka se udala za Dronacaryu. STIH 9

    anye ca bahavah cura mat-arthe tyakta-jivitah nana- castra- praharanah sarve yuddha-vicaradah anye - drugi; ca - takoer; bahavah - u velikom broju; curah - junaci; mat-arthe - radi mene; tyakta-jivitah - spremni riskirati ivot;

  • nana - brojnim; castra - orujem; praharanah - naoruani su; sarve - svi oni; yuddha-vicaradah - iskusni u vojnoj nauci Tu su i mnogi drugi junaci spremni za mene poloiti svoj ivot. Svi oni su dobro naoruani razliitim vrstama oruja i iskusni u vojnoj nauci. SMISAO: to se tie drugih poput Jayadrathe, Krtavarme i Calye, svi su odluili za Duryodhanu poloiti svoj ivot. Drugim rijeima, ve je zakljueno da e svi umrijeti u bici na Kuruksetri zato to su se pridruili strani grenog Duryodhane. Naravno, Duryodhana je bio uvjeren da e odnijeti pobjedu zahvaljujui udruenim snagama svojih prijatelja. STIH 10

    aparyaptam tad asmakam balam bhismabhiraksitam paryaptam tv idam etesam balam bhimabhiraksitam aparyaptam - neizmjerna; tat - ta; asmakam - naa; balam - snaga; bhisma - djed Bhima; abhiraksitam - savreno tititi; paryaptam - ograniena; tu - ali; idam - sva ta; etesam - Pandava; balam - snaga; bhima - Bhima; abhiraksitam - paljivo titi Snaga nae vojske koju savreno titi djed Bhima je neizmjerna, dok je snaga Pandava, koje paljivo titi Bhima, ograniena. SMISAO: Ovdje Duryodhana usporeuje snagu obje vojske. On misli da je snaga njegove vojske neizmjerna, jer je titi najiskusniji general, djed Bhisma, dok su snage Pandava ograniene, jer ih titi manje iskusni general Bhima, koji izgleda beznaajan u prisustvu Bhisme. Duryodhana je uvijek zavidio Bhimi jer je savreno dobro znao da e, ako uope umre, umrijeti od Bhimine ruke. U isto vrijeme, bio je uvjeren u svoju pobjedu zbog prisustva Bhisme, koji je bio daleko bolji general. Njegov zakljuak da e izai iz bitke kao pobjednik je bio zasnovan na provjerenim injenicama. STIH 11

    ayanesu ca sarvesu yatha-bhagam avasthitah

  • bhismam evabhiraksantu bhavantah sarva eva hi ayanesu - na stratekim tokama; ca - takoer; sarvesu - svuda; yatha-bhagam - razliito postavljeni; avasthitah - smjeteni; bhismam - djedu Bhimi; eva - svakako; abhiraksantu - trebate dati podrku; bhavantah - vi; sarve - svi vi; eva hi - svakako Sada svi morate pruiti punu podrku djedu Bhimi, smjeteni na svojim stratekim poloajima na ulazu u falange vojske. SMISAO: Nakon to je pohvalio mo Bhisme, Duryodhana je pomislio kako drugi mogu misliti da ih smatra manje vanima i tako je na svoj uobiajeni diplomatski nain pokuao ovim rijeima izgladiti situaciju. Naglasio je da je Bhismadeva nesumnjivo bio velik junak, ali je bio star ovjek i zato bi svatko trebao misliti na to kako ga zatititi sa svih strana. Moglo bi se desiti da se bori na jednoj strani i da neprijatelj to iskoristi. Stoga je bilo vano da drugi junaci ne napuste svoje strateke poloaje i dozvole neprijatelju da probije falangu. Duryodhana je jasno osjetio da pobjeda Kurua ovisi o prisustvu Bhismadeve. Bio je uvjeren u punu podrku Bhismadeve i Dronacarye u bitci, jer je dobro znao da nisu rekli niti rije kada ih je Arjunina ena Draupadi u svom bespomonom stanju molila za pravdu, dok ju je Duhsasana pokuavao na silu razodjenuti u prisustvu svih velikih generala na skupu. Iako je znao da dva generala osjeaju neku vrstu naklonosti prema Pandavama, nadao se da e je sada potpuno odbaciti, kao to su uinili za vrijeme kockanja. STIH 12

    tasya sawjanayan harsam kuru-vrddhah pitamahah simha-nadam vinadyoccaih cagkham dadhmau pratapavan tasya - njegovu; sawjanayan - poveavajui; harsam - radost; kuru-vrddhah - djed Kuru dinastije (Bhima); pitamahah - djed; simha-nadam - glasan zvuk nalik rici lava; vinadya - vibrirajui; uccaih - vrlo glasno; cagkham - u koljku; dadhmau - puhnuo; pratapa-van - hrabri Tada je Bhima, veliki hrabri predak Kuru dinastije, djed boraca, vrlo glasno puhnuo u svoju koljku, proizvevi zvuk nalik na riku lava, razveselivi time Durjodhanu. SMISAO: Djed Kuru dinastije je shvatio skrovite kutke srca svog unuka Duryodhane i iz prirodne samilosti ga je pokuao razveseliti puhnuvi vrlo glasno u svoju koljku, kao to je dolikovalo njegovom lavljem poloaju. Simbolinim puhanjem u koljku, posredno je obavijestio svog potitenog unuka Duryodhanu da nije imao nikakvih izgleda za pobjedu, jer je Svevinji

  • Gospodin Krsna bio na strani protivnika. Usprkos tome, njegova dunost je bila boriti se i u tom pogledu nije trebalo aliti truda. STIH 13

    tatah cagkhac ca bheryac ca panavanaka- gomukhah sahasaivabhyahanyanta sa cabdas tumulo 'bhavat tatah - zatim; cagkhah - koljke; ca - takoer; bheryah - veliki bubnjevi; ca - i; panava-anaka - mali bubnjevi i timpani; go-mukhah - rogovi; sahasa - iznenada; eva - svakako; abhyahanyanta - istodobno su se zauli; sah - to; cabdah - zvuk; tumulah - zagluujui; abhavat - postao Nakon toga, iznenada su se zaule koljke, bubnjevi, lovaki rogovi, trube i rogovi, stvarajui zagluujui zvuk. STIH 14

    tatah cvetair hayair yukte mahati