narada bhakti sutra hr

156
Narada-Bhakti-Sutra: Tajne Predanog služenja

Upload: gandarva11

Post on 08-Apr-2015

518 views

Category:

Documents


18 download

TRANSCRIPT

Page 1: Narada Bhakti Sutra HR

Narada-Bhakti-Sutra: Tajne Predanog služenja

Page 2: Narada Bhakti Sutra HR

Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, Osnivač acarya Međunarodnoga društva za svjesnost Krsne

Satsvarupa dasa Goswami Gopiparanadhana dasa Adhikari

Uvod

Page 3: Narada Bhakti Sutra HR

Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je 1967. godine preveo i napisao komentare za 13 od 84 stiha (Srila Prabhupada ih je nazvao „kodovi“) Narada-bhakti-sutre. Na godišnjem skupu 1989. godine, rukovodeće tijelo (GBC - Governing Body Commision) Međunarodnog društva za svjesnost Krsne (ISKCON), predložilo je da ja završim knjigu. Bio sam počašćen tom odlukom te sam je prihvatio prvenstveno zbog mog sudjelovanja u početku Srila Prabhupadovoga prevođenja Narada-bhakti-sutre. U drugoj polovici 1966. godine bio sam dio male grupe tragača koji su se pridružili Srila Prabhhupadu, u njegovom hramu u običnom uličnom lokalu u Second Avenue broj 26, u New York Citiju. U jednom smo trenutku počeli dijeliti Gita press, izdanje Naradine Filozofije ljubavi – Narada-bhakti-sutru. Neki su od nas bili privučeni nektarom i jednostavnošću stihova. Tih dana nije bilo neobično za nas naivne sljedbenike da prihvatimo sve vrste prijevoda sanskrtskih indijskih knjiga. Mislili smo da je bilo prihvatljivo i unutar svjesnosti Krsne, sve što je Hindu. Nije dugo prošlo kada nam je Srila Prabhupada objasnio da moramo praviti razliku. Mnoge knjige koje smo proučavali bile su djela mayavadija, vrste ateista u odjeći swamija, gurua i znanstvenika. Bilo je teško prestati proučavati neke od tih knjiga, ali smo učinili što nam je Srila Prabhupada razjasnio, da određene knjige ili gurui nisu bili vjerodostojni. Kada sam pokazao Srila Prabhupadu Narada-bhakti-sutru i rekao da volim tu knjigu, ohrabrio me i rekao da će je možda prevesti. U našem je izdanju Narada-bhakti-sutre bila prekrasna ilustracija Sri Sri Radha Krsne u boji. Izgledali su mladoliko, kao osmogodišnjaci otprilike, a graciozno su stajali na obali rijeke Yamune s kravama u pozadini. Odnio sam ilustraciju kod fotografa i napravio tucet kopija. S odobrenjem Srila Prabhupada dao sam fotografiju svakome od njegovih iniciranih učenika. Ta je fotografija postala svojevrsna članska iskaznica ISKCON-a, a bhakte su je stavljali na svoje osobne oltare. Kada je Srila Prabhupada napustio naš dom u New Yorku 1967. godine i otišao u San Francisco, pisao sam mu zamolivši ga da prevede Narada-bhakti-sutru. Slijedi njegov odgovor s datumom 10. veljače, 1967. godine: Da, molim te pošalji mi odmah jednu kopiju Bhakti-sutre (s izvornim sanskrtskim tekstom). Odmah ću početi pisati komentare. Na početku je Srila Prabhupada brzo prevodio Narada-bhakti-sutru. Poštom je slao vrpce na koje je snimao prijevod, a ja sam ih prepisivao zajedno s vrpcama prijevoda njegovog glavnog djela, Učenja Gospodina Caitanye. Odmah je bilo jasno da je Narada-bhakti-sutra bilo dodatno opterećenje za Srila Prabhupada, ali to je imalo svoj poseban šarm, a Prabhupada ga je iskazao na svoj neponovljiv način. Bio sam iznenađen kada sam primio prijevod prvoga stiha i kada sam vidio kako je Srila Prabhupada preveo riječ bhakti. U izdanje koje je on koristio bhakti se prevodilo kao „predanost“ ili Božanska Ljubav“, ali Srila Prabhupada je preveo bhakti kao „predano služenje“. Tim je riječima dao naslutiti da je bhakti aktivna i osobna. Nije tolerirao niti jednu pomisao da je bhakti stanje impersonalne „Ljubavi“. Značajno je to što je Srila Prabhupada započeo svoj prvi komentar ističući Bhagavad-gitu, najvažniji spis za učenje bhakti-yoge. Narada-bhakti-sutra ili bilo koje drugo djelo koje govori o predanosti Bogu, moraju biti potkrijepljeni učenjima Gospodina Krsne koje je On osobno iznio u Bhagavad-giti. Sutre, prirodno, zahtijevaju objašnjenja. Gospodin Caitanya je

Page 4: Narada Bhakti Sutra HR

objasnio da, diskutirajući Vedanta-sutru, stihovi imaju doslovno značenje, ali njihova kratkoća omogućuje neiskrenim komentatorima mijenjanje značenja krivim interpretacijama. Kako smo se osjećali sigurno kada smo čitali Bhaktivedantine komentare Narada-bhakti-sutre i u kakvoj smo opasnosti bili čitajući te iste stihove interpretirane od onih koji nisu imali čistu predanost Svevišnjoj Osobi! Kao i u njegovim drugim djelima, Srila Prabhupadovi komentari u Narada-bhakti-sutri su u potpunom skladu s učenjima param-para ili duhovnog nasljeđa, a istovremeno su puni i njegovih osobnih spoznaja. Dio koji je posebno privukao moju pažnju jest njegov osvrt na entuzijazam u bhakti. Komentirajući petu sutru Srila Prabhupada je usporedio entuzijazam s moćnom mašinom koja se treba pravilno koristiti. Pisao je, „Kada netko postane razočaran svojim predanim služenjem Svevišnjega Gospodina, takvo razočaranje treba biti odbačeno.“ Kao bhakta početnik bio sam svjestan opasnosti depresivnog stanja, koje smo mi u ISKCON-u nazivali biti „spržen“. Kao što ozbiljni praktikant obuzdava jezik i druga osjetila, tako se isto ne bi trebao odavati depresijama i razočarenjima. Bile su utješne Srila Prabhupadove riječi i uvjerenje da je to pod našom kontrolom – nismo bespomoćni na nebrojenim valovima depresije. Jednostavno treba strpljivo slijediti pravila i propise i „doći će dan kada će, iznenada, dostići savršenstvo predanog služenja.“ Moram priznati da sam bivao privučen Srila Prabhupadovom Narada-bhakti-sutrom dok sam sretno gledao kako napreduje prijevod. Primijetio sam da su se neki od prijevoda, koje je Srila Prabhupada stavio u Učenja Gospodina Caitanye, našli i u Narada-bhakti-sutri, ali u tome nisam vidio ništa loše. U određenom je trenutku Srila Prabhupada možda počeo smatrati da je Narada-bhakti-sutra bila suvišna, jer je istovremeno radio na Učenjima Gospodina Caitanye. Mogao sam to i očekivati kada je napisao u komentaru 12. sutre, „Postoji mnogo autoritativnih knjiga o duhovnom znanju, ali sve su više-manje dodatci Bhagavad-giti i Srimad-Bhagavatamu. Čak je i Narada-bhakti-sutra sažetak Bhagavad-gite i Srimad-Bhagavatama. Dakle, početak predanog služenja je slušanje transcendentalnog znanja iz te dvije knjige.“ I tada, u ožujku 1967. godine, dok je još uvijek bio u San Franciscu, Srila Prabhupada mi je napisao pismo: Molim te, primi moje blagoslove. Vidio sam prepiske Narada-bhakti-sutre, kao i Učenja Gospodina Caitanye. Oboje je lijepo napravljeno. Mislim da bismo prvo trebali završiti Učenja Gospodina Caitanye, a nakon toga ponovo uzeti Narada-bhakti-sutru. Materija koja se nalazi u Naradinim sutrama, već je i u Učenjima Gospodina Caitanye. Poslao sam ti materijale za drugi dio Učenja pa te molim da mi pošalješ tvoje prepiske. Bit će mi drago čuti tvoje mišljenje. I tako je Srila Prabhupadov rad na Narada-bhakti-sutri stao i nikada se nije završio. To je bila osobna odluka autora koji se želio usredotočiti na Učenja Gospodina Caitanye, ali ne bismo to trebali gledati kao odbacivanje Narada-bhakti-sutre. Srila Prabhupada je imao namjeru „ponovo uzeti Narada-bhakti-sutru“. Više od dvadeset godina kasnije ponovo smo počeli raditi na tome, pod autoritetom Srila Prabhupada. Sve što smo napisali kako bismo završili

Page 5: Narada Bhakti Sutra HR

djelo, napisali smo kao Srila Prabhupadovi učenici, koristeći njegove prijevode komentara iz Srimad Bhagavatama, Bhagavad-gite i Caitanya-caritamrte te njegove sažete studije Bhakti-rasamrta-sindhua (Ambrozija predanosti) i 10. pjevanja Bhagavatama (Krsna, Svevišnja Božanska Osoba). Postoji određeni šarm Narada-bhakti-sutre u svojoj jasnoći, univerzalnosti i isticanju potpune predaje Gospodinu Krsni. Stihovi su snažni, lako pamtljivi i mogu se pouzdano koristiti u raspravama i propovijedanju. Srila Prabhupada se u svojim pisanjima nekoliko puta osvrnuo na Narada-bhakti-sutru, primjerice u Učenjima Gospodina Caitanye: „U Narada-bhakti-sutri je rečeno da onaj tko je vrlo ozbiljan u razvijanju svjesnosti Krsne, milošću Gospodina će ispuniti svoju želju za spoznajom Krsne vrlo brzo.“ Vrlo je važno da je još jedno literarno djelo Srila Prabhupada, za njegovu stalno rastuću publiku, sada dostupno u obliku ove knjige. Zahtjev GBC-a Gopiparanadhana Prabhuu i meni da završimo Narada-bhakti-sutru posebna nam je milost. Molili smo se da ne odstupimo od Srila Prabhupadovih namjera te da ovo izdanje Narada-bhakti-sutre donese zadovoljstvo i prosvjetljenje srcima sviju koji ga čitaju.

Satsvarupa dasa Goswami Napomena urednika: Navodi iz djela „Krsna, Svevišnja Božanska Osoba“ i „Učenja Gospodina Caitanye“ su iz djela „Veliki klasici Indije“, izdanje iz 1985. godine. Navodi iz „Nektara devocije“ su iz izdanja iz 1982. godine.

Page 6: Narada Bhakti Sutra HR

Poglavlje 1

Vrijednost predanog služenja

Page 7: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 1 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

athato bhaktim vyakhyasyamah

atha – sada; atah – zato; bhaktim – služba predanog poštovanja; vyakhyasyamah – trebamo pokušati objasniti. Sada ću pokušati objasniti proces predanog služenja. SMISAO: Predano služenje Svevišnje Božanske Osobe je objašnjeno u Bhagavad-giti, gdje Gospodin kaže da je samospoznata osoba uvijek na transcendentalnoj razini znanoj kao brahma-bhuta, a karakterizira je radosno raspoloženje. Kada netko postane samospoznat, postaje radostan. Drugim riječima, oslobođen je materijalne zagađenosti jadikovanja i žudnje. U materijalnoj egzistenciji uvijek jadikujemo za izgubljenim i žudimo za nečim što nemamo. Samospoznata osoba je sretna jer je slobodna od takvog jadikovanja i žudnje. Samospoznata osoba također vidi sva živa bića jednakima. Za takvu osobu nema razlike između visokog i niskog oblika života. Također je rečeno da učena osoba ne pravi razliku između brahmane i psa jer vidi dušu u tijelu, a ne samo vanjsko tijelo. U svom savršenstvu samospoznata osoba postaje dostojna razumijevanja bhakti ili predanog služenja Gospodina. Bhakti je toliko objedinjujuća, da samo pomoću nje možemo shvatiti uzvišeni položaj Gospodina. To je jasno objašnjeno u Bhagavad-giti (18.55): bhaktya mam abhijanati. „Osoba može shvatiti Svevišnjeg Gospodina samo kroz predano služenje, a ne kroz bilo koji drugi proces.“ Postoje razni procesi shvaćanja Apsolutne Istine, ali netko želi shvatiti Svevišnjeg Gospodina kakv On jest, mora prihvatiti proces bhakti-yoge. Postoje drugi mistični procesi, kao karma-yoga, jnana-yoga i dhyana-yoga, ali pomoću njih nije moguće shvatiti Svevišnjeg Gospodina, Božansku Osobu, osim kroz predano služenje. To je objašnjeno u četvrtom poglavlju Bhagavad-gite (4.3), gdje saznajemo da Krsna izgovara Bhagavad-gitu Arjuni zato što je Arjuna Njegov predanik i prijatelj. Bhagavad-gita poučava proces bhakti-yoge, a Gospodin Krsna je objašnjava Arjuni jer mu je on vrlo predan. Kako prihvaćamo duhovni život, postajemo predani Gospodinu, što je najviše savršenstvo života. Ljudi su općenito zavedeni čarima energije materijalne prirode. Unutar materijalnog svijeta postoji bezbroj živih bića, a samo neka od njih su u ljudskom obliku. Prema vedskoj literaturi, postoji 8.400.000 vrsta živih bića. U Padma purani je navedeno da postoji 900.000 vodenih vrsta, 2.000.000 vrsta biljaka, 1.100.000 vrsta insekata i gmazova, 1.000.000 vrsta ptica, 3.000.000 vrsta zvijeri i samo 400.000 vrsta ljudi. Ljudi su, dakle, najmalobrojniji. Sva živa bića se mogu podijeliti u dvije skupine: pokretna i nepokretna bića, kao primjerice drveće. Neke vrste lete nebom, neke žive u vodi, a neke na kopnu. Među živim bićima koja žive na kopnu, samo je 400.000 ljudskih vrsta i od tih 400.000 vrsta mnoge su necivilizirane ili nečiste, nemaju civilizacijske standarde. Najciviliziraniji ljudi u povijesti bili su Arijci, a među Arijcima, Indijci su bili posebno civilizirani. Među Indijcima brahmane su bili najstručniji u poznavanju Veda. Vedska kultura se cijenila diljem svijeta i uvijek je bilo ljudi koji su je željeli proučavati. Najviši, savršeni stupanj razumijevanja vedske kulture objašnjen je u petnaestom poglavlju

Page 8: Narada Bhakti Sutra HR

Bhagavad-gite (15.15), gdje Gospodin objašnjava da je smisao svih vedskih spisa shvatiti Njega (Sri Krsnu). Sretni su oni koji su privučeni vedskom kulturom. Hindusi sebe nazivaju sljedbenicima Veda. Neki kažu da slijede Sama Vedu, drugi Rg Vedu. Različiti ljudi slijede različite dijelove Veda, ali, u stvarnosti, u velikoj mjeri oni nisu sljedbenici Veda jer ne slijede pravila i propise Veda. Gospodin Caitanya je rekao da dok takozvani sljedbenici Veda čine sve vrste grješnih djelatnosti, broj stvarnih sljedbenika je sve manji. Od tih malobrojnih sljedbenika, većina prakticira proces u vedskim spisima opisan kao karma-kanda, gdje osoba koja slijedi te propise može dostići savršenstvo ekonomskog razvoja. Striktni sljedbenici karma-kande izvode razna žrtvovanja za obožavanje raznih polubogova, kako bi dobili određene materijalne rezultate. Od mnogo milijuna takvih obožavaoca, neki od njih prihvaćaju proces shvaćanja Svevišnjeg, Apsolutne Istine. Oni se zovu jnaniji. Savršenstvo za jnanije predstavlja dostizanje brahma-bhuta razine ili samospoznaje. Tek nakon što dođe do samospoznaje, počinje razina razumijevanja predanog služenja. Možemo zaključiti da osoba počinje proces predanog služenja ili bhakti, kad postane samospoznata. Onaj tko je na tjelesnom konceptu egzistencije, ne može shvatiti proces predanog služenja. To je razlog da Narada-bhakti-sutra počinje „Stoga, sada ću pokušati objasniti proces predanog služenja.“ Riječ „stoga“ ukazuje da je proces predanog služenja za samospoznatu dušu, za onoga tko je već oslobođen. Slično tome, Vedanta-sutra počinje athato-brahma-jijnasa. Riječ brahma-jijnasa se odnosi na raspitivanje o Svevišnjoj Apsolutnoj Istini i preporučena je onome tko se izdigao s niže razine ovisnosti o karma-kanda dijelu Veda, na poziciju zainteresiranosti za jnana-kanda dio. Tek kada je osoba savršeno utemeljena u realizaciji da nije tijelo već duhovna duša, može početi proces bhakti ili predanog služenja.

Page 9: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 2 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

sa tv asmin parama-prema-rupa

sa – to; tu – i; asmin – za Njega (Svevišnjeg Gospodina); parama – najviša; prema – čista ljubav; rupa – ima kao svoj oblik. Predano služenje se manifestira kao najviša, čista ljubav prema Bogu. SMISAO: Kao što je rečeno prije, nakon dostizanja najvišeg stupnja samospoznaje, osoba postaje utemeljena u predanom služenju Gospodina. Savršenstvo predanog služenja je dostizanje ljubavi prema Bogu. Ljubav prema Bogu uključuje Svevišnju Božansku Osobu, predanika i proces predanog služenja. Samospoznaja, brahma-bhuta razina, je početak duhovnog života; to nije savršena razina. Ako osoba shvati da nije svoje tijelo i da nema ništa s ovim materijalnim svijetom, postaje oslobođena materijalne vezanosti. Ali, ta spoznaja nije savršena. Savršena razina počinje s aktivnostima na samospoznatoj razini, a te aktivnosti se temelje na razumijevanju da je živo biće vječni podređeni sluga Svevišnjeg Gospodina. U suprotnom, nema govora o samospoznaji. Ako je netko toliko umišljen idejom da je Svevišnji Brahman, ili da će se sjediniti s Narayanom, ili da će se stopiti sa sjajem brahmajyotija, tada nije shvatio savršenstvo života. Kao što piše u Srimad-Bhagavatamu (10.2.32):

y 'nye 'ravindaksa vimukta-maninas tayy asta-bhavad avisuddha-buddhayah

auhya krcchrena param padam tatah ptanty adho 'nadrta-yusmad-anghrayah

Osobe koje lažno umišljaju, da će postati oslobođene jednostavno razumijevanjem svog prirodnog položaja kao Brahmana ili duhovne duše, još uvijek su zagađene. Njihova inteligencija je nečista jer nemaju razumijevanje Božanske Osobe i na kraju će pasti sa svoje umišljene pozicije. Prema Bhagavatamu (1.2.11) postoje tri razine transcendentalista: samospoznati poznavaoci oblika Apsolutne Istine kao impersonalnog Brahmana; poznavaoci Paramatme, lokalni aspekt Svevišnjeg koji se može spoznati procesom mistične yoge; i bhakte, koji imaju znanje o Svevišnjoj Božanskoj Osobi i uključeni su u Njegovu službu predanim poštovanjem. Oni koji jednostavno razumiju da živo biće nije materija, već duhovna duša i tko se želi stopiti sa Svevišnjom Duhovnom Dušom, na najnižoj je transcendentalnoj razini. Iznad njih su mistični yogiji, koji meditacijom mogu vidjeti unutar vlastita srca Paramatmu ili Nad-dušu u obliku četverorukog Visnua. Ali, osobe koje se druže sa Svevišnjim Gospodinom, Krsnom, najviši su među svim transcendentalistima. U šestom poglavlju Bhagavad-gite (6.47) Gospodin to potvrđuje:

yoginam api sarvesam mad-gatenantar-atmana sraddhavan bhajate yo mam sa me yukta-tamo matah

„Od svih yogija, onaj tko s velikom vjerom uvijek prebiva u Meni, tko u sebi uvijek misli na Mene i transcendentalno Me služi s ljubavlju, najprisnije je sjedinjen sa Mnom u yogi i najviši je od svih yogija. To je Moje mišljenje.“ To je najviša savršena razina, poznata kao prema ili ljubav prema Bogu.

Page 10: Narada Bhakti Sutra HR

U Bhakti-rasamrta-sindhu (1.4.15-16), Srila Rupa Goswami, veliki autoritet u liniji predanog služenja, opisuje različite stupnjeve približavanja točci ljubavi prema Bogu:

adau sraddha tatah sadhu-sango 'tha bhajana-kriya tato 'nartha-nivrttih syat tato nistha rucis tatah

athasaktis tato bhavas tatah premabhyudancati sadhakanam ayam premnah pradurbhave bhavet kramah

Prvi uvjet je da osoba treba imati dovoljnu vjeru da je bhakti, predano služenje Gospodina, jedini proces dostizanja ljubavi prema Bogu. Kroz cijelu Bhagavad-gitu Gospodin Krsna podučava da osoba treba napustiti sve druge procese samospoznaje i potpuno se predati Njemu. To je vjera. Onaj tko ima potpunu vjeru u Krsnu (sraddha) i predao se Njemu, kvalificiran je za uzdizanje na razinu preme, koju je Gospodin Caitanya smatrao najvišim savršenim stupnjem ljudskog života. Neke osobe su odane materijalistički motiviranoj religiji, drugi ekonomskom razvoju, zadovoljavanju vlastitih osjetila ili ideji o oslobođenju od materijalne egzistencije. Ali prema, ljubav prema Bogu, iznad je svega toga. Ta najviša razina ljubavi je iznad svjetovne religioznosti, iznad ekonomskog razvoja, iznad zadovoljavanja vlastitih osjetila, i iznad oslobođenja ili spašenja. Takva ljubav prema Bogu počinje snažnom vjerom da onaj tko se uključi u potpuno predano služenje, dostiže savršenstvo u svim tim procesima. Sljedeći stupanj u procesu uzdizanja ljubavi prema Bogu jest sadhu-sanga, druženje s osobama koje su već na razini ljubavi prema Bogu. Onaj tko izbjegava takvo druženje i bavi se mentalnom špekulacijom ili takozvanom meditacijom, ne može biti uzdignut na savršenu razinu. Onaj tko ima društvo čistih bhakta ili je u uzvišenoj zajednici predanog služenja, odlazi na sljedeću razinu – bhajana-kriya ili prihvaćanje regulativnih principa obožavanja Svevišnjeg Gospodina. Onaj tko se druži s čistim bhaktama Gospodina prirodno prihvaća duhovnog učitelja i dok početnik u duhovnom životu prihvaća čistog bhaktu kao duhovnog učitelja, dužnost takvog duhovnog učitelja je da obuči početnika principima reguliranog predanog služenja ili vaidhi-bhakti. Na toj razini služba bhakte se temelji na njegovom kapacitetu služenja Gospodina. Visokokvalificirani duhovni učitelj uključuje svoje sljedbenike u službu tako da će postupno razvijati njihovu svjesnost služenja Gospodina. Zato je početna razina razumijevanja preme, ljubavi prema Bogu, prići čistom bhakti, prihvatiti ga kao duhovnog učitelja i obavljati regulirano predano služenje pod njegovim vodstvom. Sljedeća razina se zove anartha-nivrtti u kojoj su sve dvojbe materijalnog svijeta prevladane. Osoba postupno dostiže tu razinu pravilnim izvršavanjem osnovnih principa predanog služenja pod vodstvom duhovnog učitelja. Postoji mnogo loših navika koje smo stekli druženjem u materijalnom zagađenju, a najlošija je nedozvoljene seksualne veze, jedenje životinjskog mesa, prepuštanje intoksikaciji i kockanje. Prva stvar koju vjerodostojni duhovni učitelj čini kada uključuje svog učenika u regulirano predano služenje, jest to da daje upute kako se treba uzdržati od tih četiri principa grješnog života. Budući da je Bog savršeno čist, osoba se ne može uzdići na najviši savršeni stupanj ljubavi prema Bogu dok nije pročišćena. U Bhagavad-giti (10.12), kada Arjuna prihvaća Krsnu kao Svevišnjeg Gospodina, on kaže pavitram paramam bhavan – „Ti si najčišći od čistih“. Gospodin je najčišći, a svatko tko Ga želi služiti mora, također, biti čist. Dok osoba nije čista, ne može shvatiti tko je Božanska Osoba, niti se može uključiti u predano služenje s ljubavlju,

Page 11: Narada Bhakti Sutra HR

jer, kao što je rečeno prije, predano služenje počinje od trenutka samospoznaje, kada su sve dvojbe materijalističkog života prevladane. Nakon slijeđenja regulativnih principa i pročišćenja materijalnih osjetila, osoba dostiže razinu nistha, snažnu vjeru u Gospodina. Kada osoba dostigne tu razinu, nitko je ne može skrenuti s koncepcije Svevišnje Božanske Osobe. Nitko je ne može uvjeriti da je Bog impersonalan, bez forme, ili da svaka forma kreirana maštom može biti prihvaćena kao Bog. Oni, koji zastupaju te, više ili manje besmislene koncepcije Svevišnjeg Gospodina, ne mogu odvratiti takvu osobu od snažne vjere u Svevišnju Božansku Osobu, Krsnu. U Bhagavad-giti Gospodin Krsna naglašava u mnogim stihovima da je On Svevišnja Božanska Osoba. Ali, bez obzira što Gospodin Krsna naglašava tu poantu, mnogi takozvani proučavatelji i komentatori i dalje negiraju osoban koncept Gospodina. Jedan poznati proučavatelj napisao je u svom komentaru Bhagavad-gite, da se osoba ne treba predati Gospodinu Krsni, čak da Ga ne treba prihvatiti kao Svevišnju Božansku Osobu, već da bi se trebao predati „Svevišnjem unutar Krsne“. Takve budale ne znaju što je unutar, a što izvan. Oni komentiraju Bhagavad-gitu prema svojim hirovima. Neke osobe ne mogu biti uzdignute na najvišu razinu ljubavi prema Bogu. One mogu biti učene u nekom drugom segmentu znanja, ali nisu niti krenuli u proces dostizanja najviše razine savršenstva, ljubavi prema Bogu. Nistha znači da osoba treba prihvatiti riječi Bhagavad-gite, riječi Svevišnje Božanske Osobe, onakve kakve jesu, bez devijacija ili besmislenih komentara. Ako je osoba dovoljno sretna i prevlada sve dvojbe prouzročene materijalnom egzistencijom, i uzdigne se na razinu nistha, može se tada uzdići na razinu ruci (ukus) i asakti (privrženost Gospodinu). Asakti je početak ljubavi prema Bogu. Napredujući, osoba dolazi na razinu uživanja u recipročnim razmjenama s Gospodinom u ekstazi (bhava). Svako živo biće je u vječnom odnosu sa Svevišnjim Gospodinom i taj odnos može biti u bilo kojem od mnogih transcendentalnih raspoloženja. Na razini zvanoj asakti, privrženost ili vezanost, osoba može razumjeti svoj odnos sa Svevišnjim Gospodinom. Kada zna svoju poziciju, počinje razmjenu s Gospodinom. Stalnom razmjenom s Gospodinom, predanik se uzdiže na najvišu razinu ljubavi prema Bogu, premi.

Page 12: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 3 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

amrta-svarupa ca

amrta – besmrtnost; svarupa – posjeduje kao svoju bit; ca – i. Ta čista ljubav prema Bogu je vječna. SMISAO: Kada osoba dostigne savršenu razinu ljubavi prema Bogu, postaje slobodna čak i u svom sadašnjem tijelu, i spoznaje svoju prirodnu poziciju besmrtnosti. U Bhagavad-giti (4.9) Gospodin kaže:

janma karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah tyaktva deham punar janma naiti mam eti so 'rjuna

Ovdje Gospodin kaže da svaka osoba koja shvaća Njegove transcendentalne aktivnosti i Njegovu pojavu i odlazak iz materijalnog svijeta, postaje oslobođena te nakon napuštanja tijela dolazi u Njegovo prebivalište. Stoga, treba shvatiti da onaj tko je dostigao razinu ljubavi prema Bogu ima savršeno znanje, a čak i da na kratko padne s te razine savršenog znanja, i nadalje mu ostaje taj početni stupanj savršenstva života koji živo biće može dostići. Shvaćanje nekog bića kao jednog sa Svevišnjim je najveća pogreška samospoznaje, koja sprečava osobu u napretku prema najvišoj razini ljubavi prema Bogu. Ali, osoba koja shvaća svoj podređen položaj može dostići najvišu razinu predanog služenja Gospodina s ljubavi. Iako su Gospodin i živa bića kvalitativno jednaki, živa bića su ograničena, dok je Gospodin neograničen. To razumijevanje, koje se zove amrta-svarupa, stvara osobu dostojnu utemeljenja u vječnosti. U Srimad-Bhagavatamu (10.87.30) personificirane Vede upućuju molitve Gospodinu, „O svevišnja vječnosti, ako su živa bića jednaka Tebi i sveprožimajuća i svemoćna kao Ti, ne bi postojala mogućnost da padnu pod kontrolu Tvoje vanjske energije, maye“. Stoga, živa bića se trebaju prihvatiti kao odvojeni djelići Svevišnjeg. To je potvrđeno u Bhagavad-giti (15.7) kada Gospodin kaže, mamaivamso jiva-loke jiva-bhutah sanatanah: „Živa bića su Moji odvojeni djelići, vječno.“ Kao odvojeni djelići, kvalitativno su jednaki Svevišnjem, ali nisu neograničeni. Onaj tko je uvjeren da je vječni sluga Svevišnjeg Gospodina, naziva se besmrtnik jer je shvatio svoj prirodni besmrtni položaj. Dok god osoba ne shvaća svoju poziciju kao živog bića i vječnog sluge Gospodina, nema govora o besmrtnosti. Drugim riječima, oni koji imaju pogrešno razumijevanje da su živa bića i Svevišnji Gospodin jednaki u svakom pogledu, kvalitativno i kvantitativno, griješe i nadalje ostaju vezani u materijalnom svijetu. Ne mogu se uzdići na poziciju besmrtnosti. Nakon dostizanja ljubavi prema Bogu, osoba odmah postaje besmrtna i više ne treba mijenjati svoje materijalno tijelo. Ali, iako bhakta Gospodina još nije dostigao savršenu razinu ljubavi prema Bogu, njegova služba se smatra besmrtnom. Svaka djelatnost na razini karme ili jnane bit će završena promjenom tijela, ali predano služenje, čak i ako nije savršeno, nastavlja se u idućem životu, a živom biću će biti dozvoljen daljnji napredak.

Page 13: Narada Bhakti Sutra HR

Prirodni položaj živog bića kao odvojenog djelića Svevišnjeg Gospodina potvrđen je u Srimad-Bhagavatamu i Upanisadama. U Svetasvatara Upanisadi (5.9) je navedeno:

balagra-sata-bhagasya satadha kalpitasya ca bhago jivah sa vijneyah sa canantyaya kalpate

„Ako se podijeli vrh kose na stotinu dijelova, zatim taj djelić na još stotinu dijelova, taj bi deset tisućiti dio vrha kose bio veličina živog bića.“ Kao što je već rečeno, ta je pozicija živog bića kao odvojenog djelića Svevišnjeg Gospodina, objašnjena u Bhagavad-giti (15.7) kao vječna; ne može se promijeniti. Osoba koja razumije svoju prirodnu poziciju kao odvojeni dio Svevišnjeg Gospodina i uključena je u predano služenje ozbiljno, odmah postaje besmrtna.

Page 14: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 4 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

yal labdhva puman siddho bhavaty amrto bhavati trpto bhavati

yat – koja; labdhva – nakon što je stekla; puman – osoba; siddhah – savršena; bhavati – postaje; amrtah – besmrtna; bhavati – postaje; trptah – mirna; bhavati - postaje. Nakon dostizanja te razine transcendentalnog predanog služenja s čistom ljubavi prema Bogu, osoba postaje savršena, besmrtna i mirna. SMISAO: Živa bića, dijelovi i djelići, upetljani su u život materijalne egzistencije. Zbog njihovih raznih aktivnosti, lutaju svemirom, seleći se iz tijela u tijelo i ispaštajući različite bijede. Ali, kada sretno živo biće na neki način dođe u kontakt s čistim bhaktom Gospodina i uključi se u predano služenje, dolazi na put savršenstva. Kada se netko ozbiljno posveti predanom služenju, Gospodin ga upućuje na dva načina – kroz čistog bhaktu i iznutra te tako može napredovati u predanoj službi. Kultiviranjem takvog predanog služenja postaje savršen. Gospodin Krsna opisuje taj oblik čistog savršenstva u Bhagavad-giti (8.15): mam upetya punar janma duhkhalayam asasvatam napnuvanti mahatmanah samsiddhim paramam gatah „Velike duše koje su uključene u predano služenje dostižu Mene, Svevišnjeg Gospodina, i više se ne vraćaju u ovaj bijedan materijalni život, jer su dostigli najviše savršenstvo.“ Dok je u materijalnom tijelu i kada ga napusti, bhakta dostiže najviše savršenstvo u služenju Gospodina. Tako dugo dok je bhakta u materijalnom tijelu, njegovi pokušaji u predanom služenju pripremaju ga da bude prebačen u Gospodinovo vrhovno prebivalište. Samo oni koji su sto posto uključeni u predano služenje, mogu dostići to savršenstvo. U materijalnom, uvjetovanom životu, osoba stalno osjeća sve bijede uvjetovane seljenjem duše iz tijela u tijelo. Prije rođenja pati u maternici majke, a kada dođe živi neko vrijeme i tada ponovo umire i ponovo ulazi u maternicu. Ali, onaj tko je dostigao najviše savršenstvo vraća se natrag Bogu nakon što napusti sadašnje tijelo. Kada jednom ode tamo, više se nikada ne vraća u ovaj materijalni život i seljenje iz tijela u tijelo. Taj odlazak u duhovni svijet je najviše savršenstvo života. Drugim riječima, bhakta dostiže svoju prirodnu besmrtnost i postaje savršeno miran. Dok osoba ne dostigne to savršenstvo, ne može biti mirna. Može misliti da je jedno sa Svevišnjim, ali u stvarnosti nije; stoga, nema mir. Slično tome, netko može težiti za jednim od osam yogičkih savršenstava procesa mistične yoge, kao što je postati najmanji, najteži, ili dobiti sve što poželi, ali ta dostignuća su materijalna; nisu savršena. Savršenstvo znači ponovno stjecanje svog izvornog duhovnog oblika i uključivanje u predano služenje Gospodina s ljubavlju. Živo biće je dio i djelić Svevišnjeg Gospodina i, ako obavlja dužnosti takvog djelića, bez ponosnog mišljenja da je ravnopravan sa Svevišnjim Gospodinom, dostiže istinsko savršenstvo i postaje miran.

Page 15: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 5 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

yat prapya na kincid vanchati na socati na dvesti na ramate notsahi bhavati

yat – koja; prapya – je dostigla; na kincit – ništa; vanchati – žudi za; na socati – ne jadikuje; na dvesti – ne mrzi; na ramate – ne raduje se; na – ne; utsahi – oduševljena materijalnim; bhavati - postaje. Osoba uključena u takvo čisto predano služenje nema želja za zadovoljavanje osjetila, ne jadikuje za gubitkom, ne mrzi ništa, ne uživa u ničem osobnom i nije oduševljena materijalnim aktivnostima. SMISAO: Prema Srila Rupa Goswamiju, postoji šest prepreka na putu predanog služenja i, također, šest djelatnosti pogodnih za napredovanje u predanom služenju. Prva prepreka je atyahara, prejedanje ili skupljanje više bogatstava nego što trebamo. Kada dozvolimo osjetilima da nas odvuku u najviše uživanje, tada se degradiramo. Predanik treba jesti samo toliko da održi tijelo i dušu zajedno; ne bi trebao koristiti jezik za kušanje svega što mu se svidi. Bhagavad-gita i veliki acarye ili duhovni učitelji, opisali su povoljnu hranu za ljudska bića i onaj tko se hrani tako, hrani se u guni vrline. Takva hrana se sastoji od žitarica, voća, povrća, mliječnih proizvoda i šećera – i ništa više. Bhakta ne pretjeruje u hrani; jede ono što ponudi Svevišnjem Gospodinu, Krsni. Zainteresiran je samo za krsna-prasadam (hranu ponuđenu Gospodinu), a ne za zadovoljavanje vlastitog jezika. Stoga, nema želju jesti bilo što posebno. Također, bhakta ne želi skupljati novac na računu; jednostavno zarađuje koliko mu je potrebno. To se zove yavad-artha ili yuktahara. U materijalnom svijetu svatko je veoma aktivan u zarađivanju sve više i više novca, a, također, i u hranjenju, spavanju te zadovoljavanju vlastitih osjetila; to je misija većine ljudi. Međutim, te aktivnosti ne bi trebale postojati u životu bhakte. Sljedeća prepreka koju navodi Srila Rupa Goswami jest prayasa, veoma naporan rad za materijalnim stvarima. Bhakta ne bi trebao biti entuzijastičan u dostizanju bilo kojeg materijalnog cilja. Ne bi trebao biti kao osobe koje se bave plodonosnim djelatnostima, koje naporno rade dan i noć kako bi bile materijalno nagrađene. Sve takve osobe imaju neku ambiciju – postati veliki biznismen, industrijalac, ili, pak, veliki pjesnik ili filozof. Međutim, oni ne znaju da, iako su njihove ambicije ostvarene, rezultat je privremen. Nakon što je tijelo gotovo, završavaju i sva njegova postignuća. Nitko ne može sa sobom ponijeti ništa materijalno što je stekao u ovom materijalnom svijetu. Jedino što može ponijeti sa sobom je predano služenje; samo to nikada ne može nestati. Sljedeća prepreka predanom služenju je prajalpa, razgovor o materijalnim stvarima. Mnogi ljudi nepotrebno svakodnevno razgovaraju o dnevnim događajima iz novina i provode vrijeme bez dobrobiti. Bhakta se ne prepušta nepotrebnim razgovorima o politici i ekonomiji. Bhakta, također, nije vrlo striktan u slijeđenju ritualnih propisa i pravila spomenutih u Vedama. Privrženost slijeđenju takvih pravila i propisa je sljedeća prepreka, koja se zove niyamagraha. Budući da je bhakta stalno uključen u služenje Gospodina, on na taj način

Page 16: Narada Bhakti Sutra HR

automatski ispunjava sve ostale obaveze i ne treba obavljati sve vedske rituale. Kao što Srimad-Bhagavatam (11.5.41) kaže:

devarsi-bhutapta-nrnam pitrnam na kinkaro nayam rni ca rajan

sarvatmana yah saranam saranyam gato mukundam parihrtya kartam

„Svako ljudsko biće rođeno u ovom svijetu, dužno je polubogovima, velikim svetim osobama, ostalim živim bićima, obitelji, društvu itd. Međutim, osoba koja se preda lotosovim stopalima Gospodina i potpuno se uključi u Njegovu službu, nije više nikome dužna. Drugim riječima, ne mora ispunjavati nikakve obavezo, osim predanog služenja.“ Na kraju, bhakta ne bi trebao biti pohlepan (laulyam) i ne bi se trebao družiti s materijalistički orijentiranim osobama (jana-sanga). To je šest negativa ili „ne-činioca“ za bhakte; stoga, onaj tko želi dostići savršenu razinu ljubavi prema Bogu, odriče se od tih stvari. Također postoji i šest pozitivnih stvari za napredak u predanom služenju. Kao prvo, kada osoba nije zaokupljena stjecanjem materijalnih bogatstava, trebala bi biti vrlo entuzijastična u dostizanju savršene razine predanog služenja. Takav entuzijazam se zove utsaha. Živo biće ne može prestati s djelovati. Kada nije zaokupljen u stjecanju materijalnog, trebao bi biti ohrabren i entuzijastičan u stjecanju duhovnog bogatstva. Entuzijazam je karakteristika živog bića; ne može biti zaustavljen. To je kao moćan stroj – ako se propisno održava, imat će vrlo veliku proizvodnju. Stoga, entuzijazam mora biti pročišćen. Umjesto da ga koristi za dostizanje materijalnih ciljeva, osoba treba biti entuzijastična u dostizanju savršene razine predanog služenja. Zaista, razlog zašto se Krsna spušta u ovaj materijalni svijet jest da ohrabri Svoje bhakte u predanom služenju. Sljedeća stvar povoljna za predano služenje je niscaya, povjerenje. Kada netko postane razočaran svojim predanim služenjem Svevišnjeg Gospodina, takvo razočaranje treba biti zamijenjeno povjerenjem u dostizanje krajnjeg cilja, ljubavi prema Bogu. Ako bhakta strpljivo slijedi pravila i propise predanog služenja, doći će dan kada će, iznenada, dostići savršenstvo predanog služenja. Ne bi trebao jadikovati za bilo kojim gubitkom ili zastojem u napretku duhovnog života. Ta strpljivost (dhairya) je treća pozitivna stvar za napredovanje u predanom služenju. Nadalje, čisti bhakta nije zavidan, mrzovoljan ili lijen u obavljanju predanog služenja. Samopouzdano napreduje u kontinuiranom obavljanju opisanih dužnosti predanog služenja. To se zove tat-tat-karma-pravartana. Zadnje dvije stvari su sanga-tyaga, napuštanje društva osoba koje nisu bhakte, i sato-vrtti, slijeđenje prethodnih acarya. Takvo prakticiranje uvelike pomaže bhakti da ostane usredotočen na putu predanog služenja i izbjegne tendenciju uživanja u privremenim, materijalnim stvarima. Na taj način djelatnosti bhakte uvijek ostaju čiste i bez kontaminacija materijalnog svijeta.

Page 17: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 6 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

yaj jnatva matto bhavati stabdho bhavaty atmaramo bhavati

yat – koji; jnatva – je poznat; mattah – intoksiciran; bhavati – postaje; stabdhah – omamljen (u ekstazi); bhavati – postaje; atma-aramah – samozadovoljan (jer je uključen u služenje Gospodina); bhavati - postaje. Onaj tko savršeno razumije proces predanog služenja u ljubavi prema Bogu, postaje intoksiciran svojim dužnostima. Ponekad postaje omamljen u ekstazi i tada uživa u sebi, jer je uključen u služenje Vrhovnog Jastva. SMISAO: Stih iz Srimad-Bhagavatama (1.7.10) kaže:

atmaramas ca munayo nirgrantha apy urukrame kurvanty ahaitukim bhaktim ittham-bhuta-guno harih

„Iako su atmarame, samozadovoljne osobe, oslobođene svih materijalnih kontaminacija, još su uvijek privučeni zabavama Svevišnjeg Gospodina i uključeni u Njegovo transcendentalno služenje.“ Kada je Gospodin Caitanya objasnio ovaj atmarama stih Srila Sanatana Goswamiju, to je učinio na 64 načina i svi su imali za cilj predano služenje Gospodina. Kako netko postaje intoksiciran u predanom služenju lijepo je opisano u Srimad-Bhagavatamu (11.2.40):

evam-vratah sva-priya-nama-kirtya jatanurago druta-citta uccaih

hasaty atho roditi rauti gayaty unmada-van nrtyati loka-bahyah

„Osoba uključena u predano služenje Gospodina, u potpunoj svjesnosti Krsne, odmah postaje ekstatična kada pjeva i čuje Sveto Ime Krsne. Srce joj postaje opušteno kada pjeva Sveto Ime, postaje gotovo kao luđak i ne brine za vanjske događaje. Tako se ponekad smije, ponekad plače, ponekad čak i glasno, ponekad pjeva, a ponekad pleše i zaboravi na samog sebe.“ To su znaci intoksiciranja predanim služenjem. Ta razina, zvana atmarama razina, moguća je kada Gospodin dodijeli Svoju milost bhakti za napredak u devocijskim aktivnostima. To je najviša savršena razina jer je osoba ne može dostići dok nije dostigla čistu ljubav prema Bogu. Niti uobičajeni religijski rituali, ekonomski razvoj, zadovoljavanje osjetila ili oslobođenje, ne mogu se usporediti sa slatkoćom te razine savršenstva ljubavi prema Krsni, ljubavi prema Svevišnjem Gospodinu. Caitanya-caritmrta (Adi-lila 7.97) opisuje tu razinu ekstaze i opijenosti kao daleko višu od spoznaje Brahmana ili Nad-duše. Gospodin Caitanya kaže da je ekstaza bhakti (ljubavi prema Bogu) toliko velika, da je kao ocean u usporedbi s kapljicom spoznaje Brahmana. U svoj vedskoj literaturi je rečeno da je najviša savršena razina opijenost predanim služenjem. To ne mogu dostići obične osobe, abhakte. Na savršenoj razini, srce osobe postaje meko i ona je sve više privržena dostizanju lotosovih stopala Gospodina. Srila Rupa Goswami, veliki acarya u liniji predanog služenja, opisao je tu razinu na sljedeći način: „Iako izgleda kao luđak, osoba u ekstazi predanog služenja nije luda

Page 18: Narada Bhakti Sutra HR

prema materijalističkim koncepcijama tog termina; ta ekstaza je manifestacija energije zadovoljstva Svevišnjeg Gospodina.“ Gospodin ima različite energije, a jedna od njih se zove ahladini-sakti, Njegova unutarnja energija zadovoljstva. Samo onaj tko sazna nešto o toj energiji može osjetiti njen okus. Vedanta-sutra (1.1.12) izjavljuje ananda-mayo 'bhyasat: „Bog je prirodno uvijek radostan.“ Ta radost Gospodina je zbog Njegove energije zadovoljstva. Onaj tko je pod utjecajem energije zadovoljstva Svevišnjeg Gospodina, izražava različite simptome ekstaze, kao primjerice mekoća srca, smijeh, plač, drhtanje i ples. Ti simptomi nisu materijalni. Pokazivanje tih ekstatičnih simptoma samo da bi se pokazali pred publikom, nije dozvoljeno čistom bhakti. Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Prabhupada kaže, „Osobe koje nisu dostigle najvišu savršenu razinu služenja s ljubavi, ne mogu imati bilo kakve povoljnosti samo iskazujući na umjetan način osjećaje kao što su smijanje, plakanje ili plesanje bez duhovnog razumijevanja. Umjetan pokret tijela…mora uvijek biti odbačen. Osoba mora pričekati na prirodni slijed predanog služenja i tada, kada plače ili pleše ili pjeva, to je vjerodostojno. Osoba koja na umjetan način pokazuje simptome energije zadovoljstva stvara mnoga uznemirenja u normalnom životu.“ Onaj tko je dostigao savršenu razinu predanog služenja pod vodstvom vjerodostojnog duhovnog učitelja, može propovijedati znanost predanog služenja kao što je to činio Gospodin Caitanya. Kada je Gospodin Caitanya propovijedao, plesao je i pokazivao ostale znakove ekstaze. Jednom je, u Benaresu, mayavadi sannyasi Prakasananda Sarasvati prigovorio zbog tih aktivnosti. Rekao je da, pošto je Gospodin Caitanya uzeo sannyasu, odvojeni red života, ne bi trebao djelovati na tako opijen način. Gospodin je objasnio da se ti simptomi opijenosti automatski pojavljuju kada pjeva Hare Krsna mantru, a, glede toga, Njegov Mu je duhovni učitelj naredio da propovijeda predano služenje po cijelom svijetu. Dok je razgovarao s Prakasanandom, Gospodin Caitanya je naveo jedan vrlo važan stih iz djela Hari-bhakti-sudhodaya (14.36):

tvat-saksat-karanahlada-visuddhabdhi-sthitasya me sukhani gospadayante brahmany api jagad-guro

„Moj dragi Gospodine, gospodaru Univerzuma, kada sam Te ugledao, moj transcendentalni sjaj je poprimio oblik veličine oceana. Sada znam da je sreća spoznaje impersonalnog Brahmana kao malo vode u otisku telećeg papka.“ Na taj način, onaj tko je dostigao savršenu razinu predanog služenja postaje toliko zadovoljan, da više ništa ne želi i uvijek je uključen u čisto predano služenje.

Page 19: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 7 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

sa na kamayamana nirodha-rupatvat

sa – to predano služenje u čistoj ljubavi prema Bogu; na – nije; kamayamana – kao obična požuda; nirodha – odvojeno; rupatvat – budući da posjeduje svoj oblik. Nema govora o požudi u obavljanju predanog služenja, jer je odvojeno od svih materijalnih aktivnosti. SMISAO: U čistom predanom služenju nema govora o zadovoljavanju osjetila. Neke osobe ne razumiju ljubavnu razmjenu između Krsne i gopija (pastirica, čuvarica krava), smatrajući ih običnim zadovoljavanjem osjetila. Međutim, te aktivnosti nisu požudne jer tu nema materijalne kontaminacije. Kao što Rupa Goswami kaže u svom Bhakti-rasamrta-sindhu (1.2.285):

premaiva gopa-ramanam kama ity agamat pratham ity uddhavadayo 'py etam vanchanti bhagavat-priyah

„Iako su često odnosi gopija s Krsnom pogrešno slavljeni kao požuda, veliki sveci i svete osobe kao Uddhava žude za takvom ljubavnom razmjenom s Krsnom.“ Srila Krsnadasa Kaviraja, autor Caitanya-caritmrte, kaže:

kama, prema,--donhakara vibhinna laksana lauha ara hema yaiche svarupe vilaksana

„Kao što je razlika između željeza i zlata, tako je i razlika između materijalne požude i Krsninih ljubavnih razmjena s gopijama.“ (Cc. Adi 4.164) Takva ljubavna razmjena može sličiti materijalnoj požudi, ali različitost je opisana sljedećim stihom:

atmendriya-priti-vancha--tare bali 'kama' krsnendriya-priti-iccha dhare 'prema' nama

„Želja za zadovoljavanje nečijih osjetila se zove požuda, a želja za zadovoljavanje Krsninih osjetila se zove prema, ljubav prema Bogu.“ (Cc. Adi 1.165) Impersonalisti ne mogu razumjeti princip zadovoljavanja Krsninih osjetila jer oni odbacuju osobnost Boga. Smatraju da Bog nema osjetila pa niti zadovoljavanja osjetila. Bhakte, međutim, žele samo zadovoljiti osjetila Svevišnjeg Gospodina i uzimaju učešće u čistim djelatnostima ljubavi prema Bogu. Nema govora o požudi u kategoriji čiste transcendentalne ljubavi. Požuda dovodi do plodonosnih aktivnosti za zadovoljenje vlastitih osjetila. Tu postoji drugačija vrsta djelatnosti za ljudsko biće, kao primjerice političke obaveze, obavljanje vedskih rituala, dužnosti za održavanje materijalnog tijela, druge društvene formalnosti i druženja. Međutim, sve su te djelatnosti usmjerene na zadovoljavanje vlastitih osjetila. Gopije žele zadovoljiti Krsnina osjetila i potpuno odbacuju uobičajena društvena ograničenja, ne brinući za rođake ili mogućih kazni vlastitih muževa. One odbacuju sve za zadovoljenje Krsne pokazujući snažnu vezanost za Krsnu, čistu kao sunce.

Page 20: Narada Bhakti Sutra HR

Rečeno je da je bračna ljubav između ljubavnika i ljubljenog kad-tad završi, ali ovdje toga nema jer je to odnos čiste ljubavi ili preme. U materijalnom svijetu nije moguće naći takvu vrstu ljubavi jer ona postoji samo između Krsne i Njegovih intimnih predanika kao što su gopije. Osjećaji između gopija i Krsne su tako snažni, da ne mogu biti uništeni ni pod kojim okolnostima. Krsna slavi čistu ljubav gopija u Srimad-Bhagavatamu (10.32.22):

na paraye 'ham niravadya-samyujam sva-sadhu-krtyam vibudhayusapi vah

ya mabhajan durjaya-geha-srnkhalah samvrscya tad vah pratiyatu sadhuna

„Drage Moje gopije, ni na koji način vam se ne mogu odužiti za vašu čistu službu, čak niti koliko traje život Brahme. Vaša povezanost sa Mnom je iznad sramote. Obožavate Me režući sve čvorove vezanosti koji je vrlo teško prerezati. Stoga, neka vam vaša vlastita slava bude kompenzacija.“

Page 21: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 8 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

nirodhas tu loka-veda-vyapara-nyasah

nirodhah – odvojenost; tu – štoviše; loka – socijalni običaj; veda – i razotkriveni spis; vyapara – angažmani; nyasa - odvojenost. Takva odvojenost u predanom služenju znači odbacivanje svih vrsta društvenih običaja i religijskih rituala vođenih vedskim propisima. SMISAO: U stihu djela Lalita-madhava (5.2) Srila Rupa Goswami opisuje odvojenost u predanom služenju:

rddha siddhi-vraja-vijayita satya-dharma samadhir brahmanando gurur api camatkarayaty eva tavat

yavat premnam madhu-ripu-vasikara-siddhausadhinam gandho 'py antah-karana-sarani-panthatam na prayati

„Djelatnosti kao što je mistični trans, postaju jedno sa Svevišnjim, religijski principi brahmanizma kao što je govorenje samo istine i tolerancija, imaju svojih respektabilnih vrijednosti, no, kada netko postane privučen Krsnom, Svevišnjom Božanskom Osobom, sva privučenost mističnom snagom, monističkim zadovoljstvom i formalnim religijskim običajima, postaje beznačajna.“ Drugim riječima, upražnjavajući čisto predano služenje osoba dostiže najvišu razinu ljubavi prema Bogu i oslobođena je svih drugih dužnosti koje su spomenute u karma-kanda, jnana-kanda i yoga-kanda dijelovima Veda. Onaj tko je uključen u čisto predano služenje nema želje za samoisticanjem, osim u službi Gospodina. U takvom predanom služenju ne može biti bilo kakvog impersonalizma ili obožavanja lokalnog aspekta Svevišnjeg Gospodina. Bhakta jednostavno djeluje za zadovoljstvo Svevišnje Božanske Osobe i tako dostiže čistu ljubav prema Gospodinu. Samo uz milost čistog bhakte, vjerodostojnog duhovnog učitelja, i samog Svevišnjeg Gospodina, osoba može dostići čisto predano služenje Gospodina. Ako je netko dovoljno sretan da nađe čistog bhaktu i prihvati ga kao duhovnog učitelja, tada će taj duhovni učitelj svojom bezuzročnom milosti dati znanje o čistom predanom služenju. I Gospodin će, također, Svojom bezuzročnom milosti poslati Svog najpovjerljivijeg slugu na ovaj svijet kako bi podučio o čistom predanom služenju. Božanskom milosti duhovnog učitelja sjeme će predanog služenja, koje je potpuno različito od sjemena plodonosnih djelatnosti i špekulativnog znanja, biti posađeno u srce bhakte. Tada, kada bhakta zadovolji duhovnog učitelja i Krsnu, to sjeme predanog služenja izraste u biljku koja postupno dopre duhovnog svijeta. Svaka biljka treba zaštitu i brigu da bi rasla. Slično tome, biljka predanosti raste i raste dok ne dobije zaštitu duhovnog svijeta, bez uzimanja zaštite na bilo kojem planetu u materijalnom svijetu. Drugim riječima, oni koji su privučeni čistim predanim služenjem nemaju želja za uzdizanjem na više materijalne planete. Najviši planet u duhovnom svijetu je Krsna-loka ili Goloka Vrndavana, a tamo biljka predanosti uzima zaštitu.

Page 22: Narada Bhakti Sutra HR

Narada Pancaratra definira čisto predano služenje na sljedeći način:

sarvopadhi-vinirmuktam tat-paratvena nirmalam hrsikena hrsikesa-sevanam bhaktir ucyate

„Predano služenje Svevišnjeg Gospodina znači korištenje svih osjetila u Njegovoj službi. U takvom služenju postoje dvije važne stvari: prvo, osoba mora biti čista od svih imenovanja, i drugo, osjetila se moraju koristiti samo za služenje Svevišnjeg Gospodina, gospodara osjetila. To je čisto predano služenje.“ Svatko je sada zagađen različitim imenovanjima vezanim uz tijelo. Svatko misli, „Ja pripadam toj i toj zemlji; ja pripadam određenom društvu; ja pripadam određenoj obitelji.“ Međutim, kada osoba dođe na razinu čistog predanog služenja spoznaje da ne pripada niti jednom od navedenog, osim služenju Gospodina. Simptom nepokolebljive vjere u čisto predano služenje jest taj da osoba prevladava mnoge želje koje remete čisto predano služenje, kao što su (1) želja za obožavanjem polubogova, (2) želja za služenjem neke druge osobe, a ne Krsnu, (3) želja za zadovoljavanjem osjetila, bez razumijevanja odnosa s Krsnom, (4) želja za proučavanjem impersonalnog znanja i zaboravljanjem Svevišnjeg Gospodina, (5) želja za postavljanjem samog sebe kao Svevišnjeg. To su nastojanja u kojima nema blaženstva predanog služenja. Trebaju se odbaciti sve te želje i uključiti samo u predano služenje Gospodina s ljubavi. Osim služenja Gospodina sve je drugo učinjeno u službi iluzije ili maye. Treba pokušati izaći iz iluzije i uključiti se u stvarno služenje Krsne. Služenje Krsne koristi sva osjetila i, kada se osjetila uključe u služenje Krsne, postanu pročišćena. Postoji deset osjetila – pet za djelovanje i pet za stjecanje znanja. Osjetila za djelovanje su moć govora, ruke, noge, čmar i spolni organi. Osjetila za stjecanje znanja su oči, uši, nos, jezik i osjetilo dodira. Um, centar svih osjetila, ponekad se prihvaća kao jedanaesto osjetilo. Osoba se ne može uključiti u transcendentalno služenje Gospodina s ljubavi s tim osjetilima u njihovom stanju materijalne prekrivenosti. Stoga, treba ući u proces predanog služenja kako bi ih pročistila. Postoje 64 stavke reguliranog predanog služenja za pročišćenje osjetila i treba se snažno podvrći takvom reguliranom služenju. Tek tada se može dostići transcendentalno služenje Gospodina s ljubavi. (Pogledati Dvanaestu sutru gdje je opisano tih 64 stavki predanog služenja)

Page 23: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 9

tasminn ananyata tad-virodhisudasinata ca tasmin – za Njega; ananyata – isključiva posvećenost; tat – to; virodhisu – za one stvari koje su protivne; udasinata – ravnodušnost; ca – i. Odvojenost također znači biti isključivo posvećen Gospodinu i ravnodušan prema onome što stoji na putu Njegovoj službi. SMISAO: Posebna priroda predanog služenja je, također, opisana u Bhakti-rasamrta-sindhu (1.1.11) Srila Rupe Goswamija:

anyabhilasita-sunyam jnana-karmady-anavrtam anukulyena krsnanu-silanam bhaktir uttama

(Madhya 19.167) „Kada se razvije prvoklasno predano služenje, osoba se mora lišiti svih materijalnih želja, znanja dobivenog monističkom filozofijom i plodonosnih aktivnosti. Bhakta mora stalno povoljno služiti Krsnu, kako Krsna želi.“ Čisti bhakte su toliko isključivi u svojoj namjeri služenja Svevišnjeg Gospodina bez osobnog interesa, da ne prihvaćaju bilo koju vrstu oslobođenja, čak i kad je ponuđeno od Svevišnjeg Gospodina. To je potvrđeno u Srimad-Bhagavatamu (3.29.13). Postoji i nešto što se zove „pomiješana bhakti“, koja se javlja prije razine čistog predanog služenja. Ponekad se zove prakrta-bhakti ili predano služenje pomiješano s materijalnim željama. Srila Prabhupada piše, „Kada kod osobe postoji samo trag osobnog interesa, njegova predanost je pomiješana s tri sile materijalne prirode.“ (Bhag. 3.29.9, smisao) Takva pomiješana posvećenost se može pojaviti u različitim kombinacijama, unutar gune neznanja, strasti i vrline. Srila Prabhupada je studiozno objasnio pomiješano predano služenje: Predano služenje u guni neznanja, strasti i vrline se može podijeliti na 81 kategoriju. Postoje različite aktivnosti u predanom služenju, kao što je slušanje, pjevanje, sjećanje, obožavanje, nuđenje molitvi, obavljanje službe i predavanje svega, i svaka od njih se može podijeliti u tri kategorije. Imamo slušanje u guni strasti, guni neznanja i guni vrline. Također, pjevanje u guni strasti, guni neznanja i guni vrline itd… Osoba treba nadići, transcendirati takvo pomiješano predano služenje kako bi dostigla standard čistog predanog služenja (Bhag. 3.29.10, smisao). Jedna od vrsti miješanog predanog služenja zove se jnana-misra-bhakti ili predano služenje miješano s empirijskim znanjem. Srila Prabhupada piše, „Osobe koje su pod utjecajem avidya-sakti ili maye, općenito nemaju niti znanje niti posvećenost. Međutim, kada osoba, koja je malo napredovala i zbog toga se može zvati jnani, još malo napreduje, dolazi u kategoriju jnana-misra-bhakta ili bhakte čija je ljubav miješana s empirijskim znanjem. (Bhag. 4.9.16) Naradina definicija bhakti „biti isključivo posvećen Gospodinu“, označava čisto predano služenje na oslobođenoj razini. To je već objasnio i Srila Prabhupada u komentaru prve sutre gdje kaže da predano služenje počinje nakon brahma-bhuta ili razine oslobođenja.

Page 24: Narada Bhakti Sutra HR

Čisti bhakta je akama, oslobođen materijalnih želja. Svjestan je svoje trenutne pozicije i zadovoljstvo nalazi jedino u služenju Svevišnjeg Gospodina. Srila Prabhupada piše, „Srila Jiva Goswami je u svojim Sandarbhama objasnio to stanje odsutnosti želja kao bhajaniya-parama-purusa-sukha-matra-sva-sukhatvam. To znači da osoba treba osjećati sreću samo iskusivši sreću Svevišnjeg Gospodina.“ (Bhag.2.3.10, smisao) U ovoj sutri Narada Muni kaže da je čisti bhakta „ravnodušan prema onom što stoji na putu služenja Gospodina“. Ako se bhakta susretne s kakvom preprekom u svom služenju Gospodina, tada moli Gospodina da je ukloni. Dobar primjer je kraljica Kunti:

atha visvesa visvatman visva-murte svakesu me sneha-pasam imam chindhi drdham pandusu vrsnisu

tvayi me 'nanya-visaya matir madhu-pate 'sakrt ratim udvahatad addha gangevaugham udanvati

„O Gospodaru univerzuma, dušo svemira, o osobni obliče univerzuma, molim Te presjeci uže vezanosti za moju braću, Pandave i Vrsnije. O Gospodaru Madhua, kao što Ganga plovi vječno prema moru bez prepreka, neka i moja privrženost bude stalna prema Tebi, bez ikakvih preusmjeravanja.“ (Bhag. 1.8.41-42) Vrhunski primjer bhakta kojima ništa ne stoji na putu njihovog služenja Krsne su gopije iz Vrndavana. Među svim gopijama najbolja je Srimati Radharani. Njena odlučnost u služenju Krsne je prekrasno opisana u stihu Srila Rupe Goswamija (Vidagdha-madhava 3.9)

hitva dure pathi dhava-taror antikam dharma-setor bhangodagra guru-sikharinam ramhasa langhayanti

lebhe krsnarnava-nava-rasa radhika-vahini tvam vag-vicibhih kim iva vimukhi-bhavam asyas tanosi

„O Gospodine Krsna, Ti si kao ocean. Rijeka Srimati Radharani utječe u Tebe iz velike udaljenosti, ostavljajući iza sebe stablo Svoga muža, prolazi ispod mosta društvenih običaja i snažno prolazi brda starijih rođaka.“ Premda je čisto služenje Gospodina Krsne isključivo, nije uskogrudno, sektaško. Gospodin Krsna je Svevišnja Božanska Osoba, izvor svih emanacija; stoga, ljubav prema Krsni uključuje u sebi ljubav prema svim živim bićima. Srila Prabhupada je dao primjer djevojke koja se udala i došla živjeti k obitelji muža. Tako je postala intimna s članovima njegove obitelji. Slično tome, kada se pridružimo Krsni služeći Ga s ljubavlju, ulazimo u Njegovu obitelj koja uključuje sva živa bića. Srila Prabhupada je to objasnio u uvodu Nektara devocije: Osnovni princip života je da imamo potrebu nekoga voljeti. Nitko ne može živjeti bez ljubavi prema nekome… Ostaje pitanje, na kome ta ljubav treba počivati da bi svi bili sretni… Nektar predanog služenja nam objašnjava znanost ljubljenja svakog živog bića savršeno, primjenjujući metodu ljubavi prema Krsni. Mi ne možemo stvoriti mir i harmoniju u ljudskom društvu, čak niti velikim naporima Ujedinjenih naroda, jer ne znamo pravu metodu. Na kraju Bhagavad-gite (18.66), kao zaključak, Gospodin Krsna kaže:

sarva-dharman parityajya mam ekam saranam vraja

Page 25: Narada Bhakti Sutra HR

aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami ma sucah

„Odbaci sve vrste religija i samo se predaj Meni. Oslobodit ću te svih grješnih reakcija. Ne boj se.“ Ako netko oklijeva služiti isključivo Gospodina zbog prepreka ili straha zbog drugih obaveza, Krsna nas uvjerava da se nemamo čega bojati. Srila Prabhupada piše, „Riječi ma sucah, „Ne boj se, ne oklijevaj, ne brini“, vrlo su značajne. Netko se može pitati kako će napustiti sve vrste religija i jednostavno se predati Krsni, ali takve brige su beskorisne.

Page 26: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 10

Anyasrayanam tyago nanyata anya – drugi; asrayanam – za zaštitu; tyagah – napuštanje; an-anyata – isključivost. Isključiva posvećenost Gospodinu znači napuštanje svih zaštita osim Njegove. SMISAO: Kao što je spomenuto, u Bhagavad-giti (18.66) Gospodin Krsna savjetuje Arjuni da napusti sve procese samospoznaje i preda se samo Njemu. Znanje o jastvu, znanje o lokaliziranoj Nad-duši, znanje o provođenju četiri opisane djelatnosti ljudskog društva, znanje o odricanju, znanje o odvojenosti, znanje o kontroliranju osjetila i uma, znanje o meditaciji i znanje o tome kako iz materijalne energije izvući mistično savršenstvo – sve te razne vrste „zaštita“ vode k različitim stupnjevima duhovnog savršenstva. Međutim, Gospodinova zadnja uputa u Bhagavad-giti je da osoba treba napustiti sve vrste zaštita i jednostavno Ga služiti s ljubavlju i ta predaja Gospodinu će je spasiti od svih vrsta grješnih reakcija. Drugim riječima, neposredna vezanost za Svevišnju Božansku Osobu, Krsnu, i transcendentalno služenje Njega, najviše je savršenstvo duhovnog života.

Page 27: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 11 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

loka-vedesu tad-anukulacaranam tad-virodhisudasinata

loka – u društvu i politici; vedesu – i u vedskim običajima; tat – za to; anukula – što je povoljno; acaranam – izvedba; tat – za to; virodhisu – što je protivno; udasinata – ravnodušnost. Ravnodušnost prema onome što stoji na putu predanog služenja znači prihvatiti samo one društvene djelatnosti i vedske odredbe koje su povoljne za predano služenje. SMISAO: Materijalna egzistencija je život suprotstavljanja Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Postoji mnogo načina na koje živa bića mogu iskazati duh suprotstavljanja, kao što su plodonosne aktivnosti, umna špekulacija ili mistična yoga, a u svrhu postizanja materijalnog savršenstva. Općenito, sve uvjetovane duše imaju želju za gospodarenjem nad materijalnom prirodom. Svatko želi gospodariti, bez obzira na društvene ili političke aktivnosti ili vedske rituale. Svatko se želi steći viši status egzistencije ili, zbog frustracije, postati jednak Svevišnjem. Sve te želje su različiti tipovi materijalizma; nisu povoljne za predano služenje. Čisti bhakta ne obožava polubogove, već samo Gospodina Krsnu ili Njegove Visnu ekspanzije. Kada je osoba potpuno oslobođena materijalne zagađenosti može obožavati Boga, s nadom da će ispuniti materijalne želje. Međutim, ako netko ima i materijalne želje, ako obožava Svevišnjeg Gospodina s određenom namjerom, vrlo brzo će se pročistiti od svih takvih želja. S druge strane, osobe čije su djelatnosti diktirane materijalnim željama i koje su odane obožavanju polubogova, ne mogu postati čisti bhakte ni u kojem stadiju života. Gospodin, koji se nalazi unutar srca svakog živog bića, ispunjava želje takvim obožavaocima polubogova, međutim, u Bhagavad-giti Gospodin kaže da su takvi obožavaoci polubogova male inteligencije (alpa-medhasah). Drugim riječima, tako dugo dok je netko pod kontrolom sile materijalne prirode, bit će sklon obožavanju polubogova zbog materijalnih razloga, ali onaj tko obuzda takvu tendenciju obožava Krsnu. Osoba ne može biti na razini čistog predanog služenja tako dugo dok se ne oslobodi od svih vrsta grješnih reakcija. Kako bi se neutralizirale različite grješne reakcije postoje propisane dužnosti opisane u dijelu Veda koji opisuju rituale, a oni koji su na nižoj razini života mogu se osloboditi svih grješnih reakcija striktnim slijeđenjem takvih vedskih rituala. Nakon toga mogu postati situirani u čistom predanom služenju. Stoga, može se shvatiti da je osoba koja je situirana u čistom predanom služenju, u svom prošlom životu već obavila sve vedske rituale s velikom odlučnosti. Drugim riječima, nakon dostizanja razine predanog služenja, ne treba obavljati bilo koji proces pročišćenja spomenut u dijelu Veda za rituale. On je već bezgrješan.

Page 28: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 12 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

bhavatu niscaya-dardhyad urdhvam sastra-raksanam

bhavatu – neka bude; niscaya – sigurnosti; tat – za to; dardhyat – čvrsta usredotočenost; urdhvam – nakon; sastra – u spisima; raksanam – običaj. Osoba mora nastaviti slijeđenje odredaba spisa čak i nakon što postane sasvim sigurna da je predano služenje jedini način dostizanja savršenstva života. SMISAO: Kada osoba postane sasvim uvjerena u važnost predanog služenja predaje se Svevišnjem Gospodinu. Postoji šest simptoma predaje: (1) Osoba treba obavljati samo djelatnosti povoljne za predano služenje Krsne. (2) Treba odbaciti sve nepovoljno za predano služenje. (3) Osoba treba imati snažnu vjeru da će je Krsna zaštiti u svim okolnostima i da nitko nije veći zaštitnik od Krsne. To uvjerenje mora biti jasno odvojeno od monističke filozofije da je živo biće jednako Krsni. Osoba treba uvijek misliti da je Krsna, Bog, velik i da je uvijek pod Njegovom zaštitom. (4) Osoba treba biti uvjerena da je Krsna njen održavatelj i ne bi trebala uzimati zaštitu bilo kojeg poluboga. (5) Uvijek treba imati na umu da nečije djelatnosti i želje nisu neovisne. Drugim riječima, bhakta treba imati osjećaj da potpuno ovisi o Krsni i treba djelovati i misliti s obzirom na Krsnine želje. (6) Osoba mora uvijek misliti o sebi da je najpaliji od palih i biti potpuno ovisna o milosti Krsne. Bhakta koji slijedi tih šest principa predaje Krsni uvijek misli, „O Gospodine, ja sam Tvoj u svakom smislu; ja sam Tvoj vječni sluga.“ Na taj se način čisti bhakta pročišćuje. Postoji lijepi stih u vezi s tim u Srimad-Bhagavatamu (11.29.34):

martyo yada tyakta-samasta-karma niveditatma vicikirsito me

tadamrtatvam pratipadyamano mayatma-bhuyaya ca kalpate vai

„Osoba koja napušta plodonosne djelatnosti i nudi samog sebe Meni, ima žarku želju za služenjem Mene, dobiva oslobođenje od rođenja i smrti i dobiva status djelitelja Mog vlastitog obilja.“ Kako bi se uzdigla na tu razinu predanog služenja, osoba treba slijediti upute spisa. Međutim, čak i nakon što se netko uzdigne u predanom služenju, ne bi trebao misliti, „O, ja sam vrlo uzvišena osoba, na najvišoj razini, stoga, ja mogu kršiti odredbe spisa za predano služenje.“ Predano služenje je skriveno u svakom živom biću jer je svako živo biće dio i čestica Svevišnjeg Gospodina, a prirodno stanje dijela je služenje cjeline. To je kao i s dijelovima tijela. Ruka i noga služe tijelu; slično tome, kao dio i čestica Svevišnjeg Gospodina svako živo biće je obavezno služiti Svevišnjeg Gospodina u svom prirodnom položaju. Bhakta treba uključiti svoja osjetila u službi Gospodina i to prema instrukcijama autoritativnih spisa i pod vodstvom vjerodostojnog duhovnog učitelja. Početak u predanom služenju

Page 29: Narada Bhakti Sutra HR

predstavlja slušanje učenja Bhagavad-gite i Srimad-Bhagavatama. Postoji mnogo autoritativnih knjiga o duhovnom znanju, ali sve su više-manje dodatci Bhagavad-giti i Srimad-Bhagavatamu. Čak je i Narada-bhakti-sutra sažetak Bhagavad-gite i Srimad-Bhagavatama. Dakle, početak predanog služenja je slušanje transcendentalnog znanja iz te dvije knjige. Samo slušanjem tih dviju knjiga od vjerodostojnog duhovnog učitelja, osoba postaje prosvijetljena u predanoj službi, koja je uspavana unutar srca. Predano služenje koje se vrši pod vodstvom duhovnog učitelja i prema uputama spisa, zove se vaidhi-bhakti, dio sadhana-bhakti ili praktično predano služenje. Drugi dio sadhana-bhakti je raganuga-bhakti, spontano predano služenje. Onaj tko želi napredovati do raganuga-bhakti, mora slijediti odredbe autoritativnih spisa pod uputama duhovnog učitelja. Prema dvanaestoj sutri, čak se i osoba koja je na najvišoj razini predanog služenja, mora pridržavati pravila i propisa spisa, a što reći za osobe koje nisu na toj razini. Drugim riječima, početnici u predanom služenju moraju striktno slijediti pravila i propise spisa kako bi se uzdigli na razinu nepomiješanog predanog služenja. Kao što je spomenuto ranije, bhakta striktno prakticira regulirano predano služenje ili vaidhi-bhakti. Prvi princip vaidhi-bhakti opisan je u Srimad-Bhagavatamu (2.1.5):

tasmad bharata sarvatma bhagavan isvaro harih srotavyah kirtitavyas ca smartavyas cecchatabhayam

„Osoba koja je ozbiljna i želi napredovati u predanom služenju, uvijek mora misliti na Svevišnju Božansku Osobu, uvijek mora pjevati o Njezinim slavama i slušati o Njezinim djelatnostima.“ To je preduvjet za slijeđenje pravila i propisa spisa. U Srimad-Bhagavatamu (11.5.2) stoji:

mukha-bahuru-padebhyah purusasyasramaih saha catvaro jajnire varna gunair vipradayah prthak

Svaka osoba, tko god da je, emanira iz nekog dijela univerzalnog oblika Svevišnjeg Gospodina, virat-puruse. Brahmane (inteligencija) emaniraju iz lica, ksatriye (vojska i administracija) iz ruku, vaisye (poljodjelci i trgovci) iz bedara, a sudre (radnici) iz stopala. Međutim, gdje god se nalazili, imamo određene funkcije koje moramo obaviti u službi Svevišnje Cjeline, Božanske Osobe. Ako to ne činimo, ne naginjemo prema predanom služenju, tada smo pali, kao beskorisni, amputirani ud odvojen od tijela. Prema Padma Purani, bit svih regulativnih principa spisa je da Gospodin Visnu ili Krsna, uvijek treba biti u našem sjećanju, nikad zaboravljen. Trebamo, stoga, prilagoditi svoje živote na takav način da se u svim aktivnostima možemo sjećati Svevišnjeg Gospodina. Svaka aktivnost koja podsjeća na Svevišnjeg Gospodina je regulativni princip u predanom služenju, a svaka aktivnost koja dovodi do zaborava Svevišnjeg Gospodina, zabranjena je za bhaktu. U Caitanya-caritamrti (Madhya 22.115-28) Gospodin Caitanya iznosi 64 regulativna principa koja osoba treba slijediti kako bi se uzdigla na najvišu razinu predanog služenja. I, kao što je spomenuto u ovoj sutri, čak i nakon dostizanja na najvišu razinu predanog služenja, osoba mora nastaviti slijediti upute spisa za duhovni život. Tih 64 regulativnih principa su sljedeći: (1) Prihvaćanje vjerodostojnog duhovnog učitelja.

Page 30: Narada Bhakti Sutra HR

(2) Inicijacija od duhovnog učitelja. (3) Uključivanje u služenje duhovnog učitelja. (4) Primanje instrukcija duhovnog učitelja i raspitivanje o napretku na putu predanog služenja. (5) Slijeđenje stopa prethodnih acarya i uputa dobivenih od duhovnog učitelja. (6) Odvajanje od svega za zadovoljstvo Krsne i prihvaćanje svega za zadovoljstvo Krsne. (7) Život na mjestima gdje je Krsna bio prisutan, kao što su mjesta Vrndavana ili Mathura, ili Krsnin hram. (8) Truditi se koliko je moguće zaraditi samo neophodna sredstva za život, kako bi se komotno moglo vršiti predano služenje. (9) Postiti na dane posta, kao što je ekadasi. (10) Obožavati krave, brahmane, vaisnave i sveto drveće, kao što je banyan. Tih deset principa predanog služenje su početak. Slijede ostali: (11) Treba izbjegavati uvrede Svetom Imenu, Božanstvima itd. (12) Ne treba se družiti s osobama koje nisu bhakte. (13) Ne treba prihvaćati mnogo učenika. (14) Ne treba nepotrebno usmjeravati pažnju na površno proučavanje mnogih knjiga kako bismo djelovali vrlo učeno. Za predano služenje je dovoljno ponizno proučavanje knjiga kao što je Bhagavad-gita, Srimad-Bhagavatam i Caitanya-caritamrta. (15) Ne treba biti uznemiren pri dobitku ili gubitku. (16) Ne treba jadikovati iz bilo kojeg razloga. (17) Ne treba se odnositi prema polubogovima bez poštovanja, ali ih ne treba niti obožavati. Također, ne treba kritizirati druge spise niti slijediti njihove principe. (18) Ne treba tolerirati vrijeđanje Svevišnjeg Gospodina ili Njegovih bhakta. (19) Ne treba se upuštati u isprazne razgovore, kao što su razgovori o odnosima muškaraca i žena. (20) Ne treba nepotrebno uznemiravati bilo koje živo biće, bez obzira tko je. Gore spomenutih dvadeset principa su ulaz u predano služenje. Među njima su prva tri – prihvaćanje duhovnog učitelja, inicijacija od duhovnog učitelja i služenje duhovnog učitelja – najvažniji. Sada slijede ostali principi: (21) Treba slušati o Gospodinu. (22) Pjevati o Njegovim slavama. (23) Sjećati Ga se. (24) Služiti i misliti na lotosova stopala Gospodina i Njegovih bhakta. (25) Obožavati Ga. (26) Upućivati Mu molitve. (27) Smatrati sebe Gospodinovim vječnim slugom. (28) Postati Gospodinov prijatelj. (29) Ponuditi sve Gospodinu. (30) Plesati pred Božanstvima. (31) Pjevati pred Božanstvima. (32) Otvoriti svoj um Gospodinu. (33) Odati poštovanje Gospodinu. (34) Ustati pred duhovnim učiteljem i Svevišnjim Gospodinom odajući im poštovanje. (35) Slijediti duhovnog učitelja ili Gospodina. (36) Posjećivati mjesta hodočašća i hram Svevišnjeg Gospodina. (37) Obilaziti oko hrama. (38) Izgovarati molitve.

Page 31: Narada Bhakti Sutra HR

(39) Tiho pjevati Gospodinova Imena (japa). (40) Učestvovati u grupnom pjevanju Gospodinovih Imena. (41) Mirisati mirisne štapiće i cvijeće ponuđeno Božanstvu. (42) Jesti ostatke hrane ponuđene Božanstvu. (43) Prisustvovati aratiju posvećenom Božanstvu kao i posebnim festivalima. (44) Gledati Božanstvo. (45) Najvrjednije što ima ponuditi Božanstvu. (46) Meditirati na Gospodinovo Ime, oblik, zabave itd. (47) Zalijevati biljku tulasi. (48) Služiti Gospodinove bhakte. (49) Ako je moguće, živjeti u Vrndavani ili Mathuri. (50) Proučavati Srimad-Bhagavatam. (51) Sve raditi za Krsnu. (52) Uvijek očekivati Njegovu milost. (53) Učestvovati s bhaktama u raznim ceremonijama kao što su Janmastami (rođenje Gospodina Krsne) i Rama-navami (rođenje Gospodina Ramacandre). (54) Potpuno se predati Gospodinu. (55) Slijediti posebne zavjete kao što je mjesec Kartika (listopad / studeni). (56) Nanositi vaisnava tilak na čelo. (57) Označavati tijelo Svetim Imenima Boga. (58) Prihvaćati ostatke cvjetnog vijenca ponuđenog Svevišnjem Gospodinu. (59) Piti caranamrtu, vodu kojom su okupana lotosova stopala Gospodina. Među tih 59 principa, pet ih je toliko važnih da se ponovo spominju i tako čine kompletnu listu 64 principa predanog služenja.. (60) Družiti se s bhaktama. (61) Pjevati Sveto Ime Gospodina. (62) Slušati Srimad-Bhagavatam. (63) Živjeti na mjestu hodočašća kao što je Mathura. (64) Obožavati Božanstvo s vjerom i štovanjem.

Page 32: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 13 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

anyatha patitya-sankaya

anyatha – u suprotnom; patitya – od pada; sankaya – zbog predviđenih mogućnosti. U suprotnom postoji svaka mogućnost za pad. SMISAO: Ako je bolesna osoba izliječena, ali se ne pridržava uputa za zdrav život, uvijek postoji mogućnost da ponovo oboli. Slično tome, bhakta početnik koji je ozbiljan u napredovanju u predanom služenju, pažljivo mora slijediti principe reguliranog predanog služenja; u suprotnom, uvijek postoji mogućnost za pad. Doslovno govoreći, ako bhakta ne slijedi regulativne principe i djeluje hirovito, ako, primjerice, ne jede Krsnin prasadam, već jede svuda i svašta, u restoranima, postoji velika mogućnost za njegov pad. Ako zarađuje, a ne troši i na predano služenje, također postoji velika mogućnost za pad. Ako svoju energiju troši na razne materijalističke aktivnosti, a ne u službi Gospodina, velika je mogućnost za pad. Ako bhakta ne sluša i pjeva uvijek o Krsninim slavama i djelatnostima, već se upušta u isprazne razgovore, postoji velika mogućnost za pad. Ako bhakta početnik ne slijedi upute duhovnog učitelja i jednostavno se ne pridržava principa ili ih striktno ne slijedi, postoji velika mogućnost za pad. Pohlepa je još jedan razlog pada. Druženje s osobama koje nisu uključene u predano služenje je posljednji mamac maye, materijalne energije, koja navodi bhaktu na pad. U Bhagavad-giti (18.5) Krsna jasno kaže da se žrtvovanja, milostinje i odricanja transcendentalist nikada ne bi trebao odreći. Ako je imalo inteligentan mora nastaviti s te tri aktivnosti, čak i ako je vrlo napredan. Bhakta je prirodno vrlo ponizan i, čak i ako je vrlo napredan, ne misli to o sebi. Praktičan primjer je život Krsnadasa Kaviraja Goswamija, autora Caitanya-caritamrte. Bio je vrlo obrazovan i prvoklasni bhakta, a ipak je sebe smatrao najnižim od ljudi, nižim od bakterija u izmetu. Pisao je da je toliko grješan da nitko ne bi trebao izgovoriti njegovo ime kako ne bi pao. Naravno, kada veliki bhakta tako govori, ne trebamo vjerovati da je on na tako niskom stupnju života; trebamo shvatiti da je to izraz poniznosti čistog bhakte koji nikad ne misli da je napredan. On uvijek misli da je na najnižoj razini duhovnog života. Kao što je prethodno spomenuto, u Bhagavad-giti Krsna kaže da nitko ne bi trebao zapostaviti žrtvovanje u duhovnom životu. Spisi preporučuju da je najbolje žrtvovanje u ovom dobu Kali pjevanje Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Stoga je prva dužnost bhakte pjevanje te maha-mantre, čak i kad je najnapredniji. U suprotnom, na svakoj razini može pasti.

Page 33: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 14 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

loke 'pi tavad eva bhojanadi-vyaparas tv a-sarira-dharanavadhi

loke – u društvenom ponašanju; api – također; tavat – tako dugo; eva – zaista; bhojana – jedenje; adi – i tako dalje; vyaparah – djelatnost; tu – i; a-sarira-dharana-avadhi – tako dugo dok ima ovo tijelo. Tako dugo dok ima ovo tijelo, osoba se treba minimalno posvetiti društvenim i političkim aktivnostima te hranjenju. SMISAO: Duhovni život počinje kada osoba shvati da nije ovo tijelo. U materijalnom svijetu sve su naše veze - kao društvene ili političke aktivnosti ili jedenje, spavanje, branjenje, razmnožavanje – samo zbog materijalnog tijela. Tako dugo dok netko nije upućen u činjenicu da nije ovo tijelo, ne može postati samospoznat. U Bhagavad-giti (18.54) Gospodin Krsna opisuje samospoznaju:

brahma-bhutah prasannatma na socati na kanksati samah sarvesu bhutesu mad-bhaktim labhate param

„Simptom samospoznaje (brahma-bhuta razina) je radost. Osoba nikada ne jadikuje za gubitkom, a nije niti previše sretna kod dobitka. Jednako se ophodi prema svakom živom biću. Te su karakteristike preduvjet za dostizanje čistog predanog služenja.“ Čisto predano služenje je toliko moćno da ga svatko može prihvatiti, bez obzira na razinu samospoznaje (brahma-bhuta života). Iskreni bhakta, koji je uključen u službu Gospodina, odmah postaje utemeljen na brahma-bhuta razini. Dužnost bhakte je striktno slijeđenje principa reguliranog predanog služenja, kao što je prije spomenuto. Stoga, bhakta ne bi trebao biti zabrinut za društvene i političke obaveze jer sve takve aktivnosti pripadaju tijelu. Treba reducirati prehranu; to je osnovno u prakticiranju predanog služenja. Bhakta ne može jesti sve i svašta što poželi; mora jesti samo hranu ponuđenu Gospodinu. Gospodin jasno kaže (Bhagavad-gita 9.26) da će prihvatiti cvijet, plod, list ili malo vode ako su Mu ponuđeni s ljubavlju. (Treba primijetiti da Svevišnji Gospodin prihvaća samo vegetarijansku hranu, kao i mliječne proizvode. „Voda“ uključuje mlijeko i njegove proizvode.) Gospodin nije gladan ili siromašan pa da, stoga, ovisi o našoj ponudi. Nuđenje hrane Gospodinu je za naše dobro. Ako Svevišnji Gospodin ljubazno prihvati našu ponudu, tada ćemo imati mnogo dobrobiti. Gospodin je potpun, ali kako bi ustanovio univerzalni princip da Mu svatko može nešto ponuditi, prihvaća čak i najmanju ponudu – ako je ponuđena s ljubavlju. Čak i najsiromašniji od siromašnih može pronaći cvijet, list i malo vode, i ponuditi Svevišnjem Gospodinu. Dužnost je svih posvećenika Krsne izbjegavanje hrane koja nije ponuđena Svevišnjem Gospodinu. Bhakta koji ne slijedi striktno taj princip sigurno će pasti. Slično tome, onaj tko odbija prasadam, ostatke ponude Krsni, ne može postati bhakta. U Srimad-Bhagavatamu (5.5.3) Gospodin Rsabhadeva kaže da onaj tko je odlučan u namjeri da postane čisti bhakta, treba izbjegavati mase i takva druženja s osobama koja imaju životinjske sklonosti hranjenja, spavanja, branjenja i razmnožavanja. Većina ljudi poistovjećuje se s tijelom i većinu vremena trate na održavanje tijela lijepim. Bhakta se ne bi

Page 34: Narada Bhakti Sutra HR

trebao družiti s takvim osobama. Ne treba biti pretjerano vezan niti za članove obitelji znajući da je spletom okolnosti dobio ženu, djecu itd. U duhovnom smislu nitko nije žena, dijete, muž, otac ili slično. Svatko dolazi u ovaj svijet s obzirom na svoja prošla djela i uzima utočište oca i majke, ali zapravo nitko nije nečiji otac ili majka. Iako bi bhakti to trebalo biti poznato, ne znači da treba zanemariti obitelj. Njegova je dužnost brinuti o članovima obitelji bez vezanosti i učiti ih svjesnosti Krsne. Dakle, bio to društveni ili politički život, ili stvar prehrane, spavanja, branjenja i razmnožavanja, bhakta treba izbjegavati sve djelatnosti pokvarene materijalnom vezanosti. Riječ koja se ovdje koristi je bhojanadi, koja ukazuje na četiri sklonosti – jedenje, spavanje, branjenje i razmnožavanje. Kako se bhakta ne hrani ničime što nije ponuđeno Krsni, također niti ne spava više nego što je potrebno. Iz života velikih bhakta Sanatana Goswamija i Rupa Goswamija možemo vidjeti da oni nisu spavali više od sat i pol dnevno, a i to su nerado činili. I spavanje je, dakle, reducirano. Prirodno je da onaj tko je uključen u predano služenje Gospodina ima vrlo malo vremena za spavanje. Spavanje je potreba tijela, a ne duhovne duše, i kako netko napreduje u predanom služenju, potreba za spavanjem je sve manja. Bhakta, također, ima minimalnu potrebu za branjenjem. Čisti bhakta zna da je pod zaštitom svemoćnog Svevišnjeg Gospodina i nije zabrinut za svoju obranu. Treba koristiti zdrav razum i shvatiti da se nitko ne može obraniti bez zaštite Gospodina Krsne, bez obzira koliko u tome bio sposoban. Na isti način, bhakta minimalizira ili izbjegava seks. Ne upušta se u seks nekontrolirano, začinjući potomstvo kao mačke i psi. Ako začinje djecu, preuzima odgovornost da ih uzdigne do svjesnosti Krsne kako ne bi iznova, u budućim životima, patili u materijalnom svijetu. To je dužnost bhakte. U ovom materijalnom svijetu, ljudi su većinom uključeni u aktivnosti zadovoljavanja osjetila, koje ih drže vezane pod utjecajem zakona materijalne prirode. Što je više osoba uključena u takve aktivnosti, više puta će se morati pojaviti u materijalnom svijetu. Bhakta djeluje drugačije. On zna da nije ovo tijelo i dok je god u tom tijelu, mora ispaštati trostruke bijede materijalne prirode. Stoga, kako bi smanjio materijalnu vezanost i napredovao u duhovnom životu, treba smanjiti društveni i politički život, kao i hranjenje, spavanje, branjenje i razmnožavanje.

Page 35: Narada Bhakti Sutra HR

Poglavlje 2

Definicija bhakti

Page 36: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 15 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

tal-laksanani vacyante nana-mata-bhedat

tat – to (predano služenje); laksanani – karakteristike; vacyante – su objavljene; nana – različitih; mata – teorija; bhedat – s obzirom na razlike. Sada će karakteristike predanog služenja biti opisane s obzirom na različite stavove autoriteta. SMISAO: U Srimad-Bhagavatamu (7.5.23) Prahlada Maharaja jasno kaže koje su osnovne djelatnosti predanog služenja:

sravanam kirtanam visnoh smaranam pada-sevanam arcanam vandanam dasyam sakhyam atma-nivedanam

„Predano služenje je sastavljeno od (1) slušanja o Gospodinu, (2) pjevanja o Njegovim slavama, (3) sjećanja na Njega, (4) služenja i meditiranja na Njegova lotosova stopala, (5) obožavanja, (6) upućivanja molitvi, (7) smatranja sebe kao Njegovog vječnog sluge, (8) prijateljstvo s Njim i (9) predavanja svega Njemu.“ Osoba se treba predati Gospodinu kao što se kućni ljubimac kupljen u prodavaonici predaje svom gospodaru. Takva životinja nikada ne razmišlja o svom izdržavanju jer zna da njegov gospodar misli na nju. Duša potpuno predana Svevišnjem Gospodinu, također, nikada nije zabrinuta za svoje održavanje. Srila Sanatana Goswami objašnjava simptome potpune predaje u svojoj Hari-bhakti-vilasi (11.417):

anukulyasya sankalpah pratikulyasya varjanam raksisyatiti visvaso goptrtve varanam tatha

atma-niksepa-karpanye sad-vidha saranagatih „Šest podjela predaje su: prihvaćanje stvari povoljnih za predano služenje, odbacivanje nepovoljnih stvari, uvjerenje da će Krsna dati zaštitu, prihvaćanje Gospodina kao zaštitnika i gospodara, potpuna predaja i poniznost.“ Narada će postupno objasniti te principe predanosti u ostalim sutrama.

Page 37: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 16

pujadisv anuraga iti parasarayah

puja-adisu – za obožavanje itd.; anuragah – sklonost; iti – tako misli; parasarayah – Vyasadeva, sin Parasare. Srila Vyasadeva, sin Parasare Munija, kaže da je bhakti zanesenost obožavanjem Gospodina na razne načine. SMISAO: U prethodnoj sutri Narada Muni je obećao da će reći nešto o simptomima predanog služenja s obzirom na različita mišljenja autoriteta. Srimad-Bhagavatam (6.3.20) spominje 12 maha-jana ili autoriteta svjesnih Krsne, a svatko među njima može izraziti drugačiji aspekt bhakti. Svevišnji Gospodin posjeduje bezgranične kvalitete i zabave pa je normalno da se bhakte vežu uz određenu službu. Svi bhakte se slažu sa siddhantom ili zaključkom. Bhakti nije otvorena za kontinuiranu špekulaciju, u što se pojedini zapadni filozofi upuštaju. Kao prvo mišljenje Narada nudi mišljenje Srila Vyasadeva, jednog od Naradinih uzvišenih učenika. Osim što je njegov vjeran učenik, Vyasadeva je sastavljač Veda pa njegovo mišljenje nije u suprotnosti s Naradinim. Kako bi opisao bhakti, Vyasa koristi riječi puja i anuraga. Te riječi ukazuju na obožavanje Gospodina iskrenom ljubavlju i velikom privrženošću. Osoba koja nije bhakta može vršiti puju, ali ona misli da je to puki ritual. Mayavadi, primjerice, ima uvredljiv koncept obožavanja. On to vidi na način „velika pomoć pri usredotočenju uma na Svevišnjeg“. Međutim, ono što je u umu mayavadija je da ga njegova puja vodi k tome da vidi Boga i Brahman te Atman ili sebe, kao jedno. Drugim riječima, misli da će obožavanjem Boga i on postati Bog. Mayavadiji zastupaju tezu da bi prva i jedina meditacija osobe koja obožava Božanstva, trebala biti jedinstvo s Brahmanom. To je nevjernički i dvoličan oblik „obožavanja“. Mayavadi može ponuditi i voće ili cvijeće Božanstvu, ali njegov motiv nije razviti ljubav prema Bogu, već dostići apsolutno sjedinjenje sa Svevišnjim, za koje misli da može napraviti imitirajući djelatnosti bhakte. Krsna objašnjava u Bhagavad-giti (4.11), ye yatha mam prapadyante tams tathaiva bhajamy aham: „Kako Mi se tko preda, tako ga nagrađujem.“ Dakle, osobe koje imaju želju stopiti se sa sjajem Svevišnje Osobe, slijede ovaj impersonalan način. Neki kažu da je obožavanje u umu superiornije od vanjskog, vidljivog obožavanja. Međutim, Srila Prabhupada to ne kaže. U Nektaru devocije možemo pročitati priču o brahmani u južnoj Indiji koji je obožavao Božanstva u umu. Bio je siromašan i nije mogao pribaviti svu parafernaliju za puju, ali u svom umnom obožavanju zamišljao je zlatne i srebrne posude, koje bi napunio vodom i napravio vrlo bogato obožavanje Božanstva. Jedan intiman pratilac Gospodina Caitanye, Nrsimhananda Brahmacari, također je u umu obožavao. Jednom je u umu posuo put sa cvijećem i pupoljcima jer je slutio da će Gospodin Caitanya tuda prolaziti. Dakle, obožavanje u umu je također vjerodostojno. Međutim, dok bhakte vrše obožavanje u umu zbog trenutnih okolnosti, kada se one promijene na bolje ne bi trebali izbjegavati nuđenje lampica, mirisnih štapića itd., kao što je opisano u hramskom obožavanju. U umu ili izvanjski, bhakte uvijek obožavaju duhovni oblik Božanske Osobe.

Page 38: Narada Bhakti Sutra HR

Puja iskrenog bhakte nikada nije mehanička, već je anuraga, sa snažnim osjećajem vezanosti za Gospodina. Pravo obožavanje se izvodi umom, osjetilima i svim tjelesnim udovima. Stoga, obožavanje nije ograničeno; uključuje sve senzore i mentalne funkcije u službi Svevišnjeg. Kao što Gospodin Krsna kaže (Bhagavad-gita 10.8):

aham sarvasya prabhavo mattah sarvam pravartate iti matva bhajante mam budha bhava-samanvitah

„Ja sam izvor svih duhovnih i materijalnih svjetova. Sve emanira iz Mene. Mudre osobe to savršeno znaju, uključuju se u Moje predano služenje i obožavaju Me svim svojim srcem.“ Gospodin Krsna,također, opisuje mahatme kao „velike duše koje Me stalno obožavaju s ljubavlju“ (Bhagavad-gita 9.14). Obožavanje može uključiti mnoge aktivnosti, ali riječ puja se točno odnosi na obožavanje arca-vigraha, oblik Božanstva u hramu. Iako je Gospodin Caitanya bio sam Sri Krsna Osobno, obožavao je Gospodina Jagannatha u hramu u Puriju. Gospodin Caitanya je svaki dan dolazio vidjeti Božanstva i pri tome je osjećao veliko transcendentalno blaženstvo. Kada je Gospodin Jagannatha bio odsutan iz hrama za vrijeme Svog renoviranja prije ratha-yatre, Gospodin Caitanya je patio zbog njegove odsutnosti i povukao se u samoću u Alalanathu. Obožavanje Božanstva nije za početnike, a nije niti samo pomoć u impersonalnoj meditaciji. Obožavanje je neophodan dio predanog služenja. Iako je u ovom dobu pjevanje Svetih Imena najvažnija metoda predane službe, bhakta treba, također, obožavati arca-vigraha kako bi neutralizirao kontaminirajuće tendencije, koje su vrlo snažne u kali-yugi. To je mišljenje Srila Jiva Goswamija. Poznato nam je iz Vyasadevinog Srimad-Bhagavatama, njegovo razumijevanje da ono što sadrži obožavanje Gospodina, nije ograničeno samo na obožavanje arca-vigraha samo u hramu. U sedmom pjevanju Srimad-Bhagavatama Prahlada Maharaja spominje devet procesa predanog služenja. Srila Vyasadeva često spominje prva dva, slušanje i pjevanje o slavama Gospodina, kao najvažnije, posebno u sadašnjem dobu. Pažljivim vršenjem bilo kojeg od ovih devet procesa bhakti, osoba može postati privržena obožavanju Gospodina.

Page 39: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 17

kathadisv ili gargah katha-adisu – za pripovijedanje itd.; iti – dakle; garga – Garga Muni. Garga Muni kaže da je bhakti sklonost za pripovijedanjem o Gospodinu, za Gospodina itd. SMISAO: Garga Muni naglašava važnost vezanosti za slušanjem krsna-katha, a također i Srila Prabhupada. Jedan oblik krsna-katha sastoji se od riječi izgovorenih neposredno od Gospodina, kao što je Bhagavad-gita. Gospodin Caitanya zagovara da bismo trebali ponavljati riječi koje je izgovorio Krsna (krsna-upadesa) svakome koga susretnemo. Drugi oblik krsna-katha sastoji se od riječi izgovorenih o Krsni, npr. razgovor Sukadeva Goswamija i Maharaja Pariksita u Srimad-Bhagavatamu. Sukadeva u svih 12 pjevanja govori o prekrasnim zabavama Gospodina u Njegovim različitim inkarnacijama. U desetom pjevanju opisuje izvorni oblik Svevišnje Božanske Osobe, Gospodina Krsne u Vrndavani, Mathuri i Dvaraki. Sve je to krsna-katha. Karakteristično je za čiste bhakte da govore samo o transcendentalnim temama. Bhakta prakticira mauna ili šutnju, ustezanje od bilo kakvog svjetovnog razgovora, a uvijek je spreman govoriti krsna-katha. Krsna kaže u Bhagavad-giti (10.9):

mac-citta mad-gata-prana bodhayantah parasparam kathayantas ca mam nityam tusyanti ca ramanti ca

„Moji čisti bhakte uvijek u umu misle na Mene i potpuno posvećuju svoje živote služenju Mene. Uvijek prosvjetljuju jedni druge i razgovaraju o Meni te pri tome nalaze veliko zadovoljstvo i blaženstvo.“ Prije nego što je počeo iznositi deseto pjevanje, opis Gospodina Krsne, Sukadeva je rekao Maharaju Pariksitu:

nivrtta-tarsair upagiyamanad bhavausadhac chrotra-mano-'bhiramat

ka uttamasloka-gunanuvadat puman virajyeta vina pasu-ghnat

„Opisi Gospodina izgovoreni od onih koji su oslobođeni materijalnih želja, pravi su lijek za uvjetovanu dušu koja prolazi kroz opetovano rađanje i umiranje te naslađuju uši i um. Stoga, tko može prestati slušati o takvim slavama Gospodina, osim mesara koji ubija samog sebe?“ (Srimad-Bhagavatam 10.1.4) Narada Muni pripisuje svoju svjesnost Krsne čistim bhaktama (bhakti-vedantama) koje je služio i slušao krsna-katha kada je bio dječak od samo pet godina: „O Vyasadeva, u tom društvu i milošću tih velikih vedantista, čuo sam ih kako opisuju privlačne zabave Gospodina Krsne. Pažljivo sam slušao i moj ukus za slušanjem o Božanskoj Osobi rastao je svakim korakom.“ (Srimad-Bhagavatam 1.5.26) Tako je i mišljenje Garga Munija, da se bhakti sastoji od privučenosti krsna-katha, odobreno i prakticirano od maha-jana.

Page 40: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 18

atma-raty-avirodheneti sandilyah

atma – u odnosu s Vrhovnom Dušom; rati – užitka; avirodhena – slobodom od prepreka; iti – tako; sandilyah - Sandilya. Sandilya kaže da bhakti rezultira micanjem svih prepreka za uživanje u Vrhovnom Jastvu. SMISAO: Sandilya govori o atma-rati, „zadovoljstvu unutar sebe“. Što znači „zadovoljstvo unutar sebe“? Prema znanosti bhakti, to zadovoljstvo osobnog ja (jivatma) predstavlja predano služenje Vrhovnog Ja, Božanske Osobe. Srila Prabhupada piše u komentaru Nektara devocije, „Bhakte i samospoznate osobe koje propovijedaju slave Gospodina, uvijek imaju u svom srcu ekstatičnu ljubav za Gospodina. Uživaju na zracima ekstatičnog mjeseca i zovu se svete osobe.“ Brahma-bhuta razina ili radost otkrivanja vječne prirode, samo je početak duhovnog života. Mukti ili oslobođenje kada se shvati kao impersonalno oslobođenje od rođenja i smrti, također nije krajnji cilj. U Adi-purani stoji, „Osoba koja konstantno pjeva Sveto Ime, koja osjeća transcendentalno zadovoljstvo i predano služi, sigurno je nagrađena dobrobitima predanog služenja i nikada ne dobiva samo mukti.“ (Ambrozija predanosti) Postoji mnogo drugih izjava u vedskim spisima koje dokazuju da je predano služenje iznad svih drugih oblika oslobođenja. U Damodarastaki, dijelu Padma Purane, bhakta moli:

varam deva moksam na moksavadhim va na canyam vrne 'ham varesad apiha

idam te vapur natha gopala-balam sada me manasy avirastam kim anyaih

„O Gospodine Damodara, iako možeš dati sve vrste dobrobiti, ne molim Ti se za blagodat impersonalnog oslobođenja, niti za najviše oslobođenje vječnog života na Vaikunthi, niti za bilo koju sličnu blagodat. O Gospodine, jedino što želim je da Ti, kao dijete Gopala u Vrndavani, budeš uvijek u mom srcu. Što će mi bilo koji drugi blagoslov kraj toga?“ (Damodarastaka, 4) Transcendentalist može tražiti atma-rati u impersonalnoj spoznaji prije nego što čuje o slavama predanog služenja od čistog bhakte. Primjerice, četiri Kumare i Sukadeva Goswami su spoznali Brahman, ali nikada nisu činili uvrede Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Ubrzo nakon što su postali svjesni Krsne, odmah su odbacili impersonalnu koncepciju i željni predano služiti Gospodina. Ali tvrdoglavi mayavadiji koji ismijavaju predano služenje u drugoj su kategoriji. Gospodin Caitanya je pojasnio da su mayavadiji nanose velike uvrjede Gospodinu i da svatko treba izbjegavati druženje s njima. Tipičan primjer otrovne mayavadi filozofije je njihova interpretacija riječi atma-rati u ovoj sutri. Mayavadiji smatraju da obožavanje (puja) i razgovor s Gospodinom (krsna-katha), spomenuto u prethodne dvije sutre, postoje zbog toga da dovedu osobu preko Božanske Osobe do atme. To je oportunistički stav impersonalista prema bhakti. On će obožavati Gospodina i slušati o Njegovim zabavama, ali s ciljem da se na kraju odrekne Božanske Osobnosti. Pogrešno misli da će ga njegova meditacija dovesti do spoznaje da je baš on sve-prožimajući Brahman, „Ja sam sve“.

Page 41: Narada Bhakti Sutra HR

Međutim, ako je krajnje blaženstvo spoznaja „Ja sam Bog“, kao što misle mayavadiji, zašto je to blaženstvo nestalo do sada? Ako je moj identitet jedinstvo sa sve-prožimajućim Bogom, kako je došlo do toga da je taj identitet postao prekriven? Koja sila je prevladala „vrhovnu“ atmu? Činjenica je da je individualna atma vrlo mala, sićušna, i sklona tome da je prekrije maya, dok vrhovna atma, Božanska Osoba, nikada nije prekrivena mayom ili odvojena od Svog sac-cid-ananda-vigraha (Brahma samhita 5.1), Svog duhovnog oblika vječnosti, blaženstva i znanja. Individualna duša, dakle, nikada ne može postati Bog – jer nikada niti nije bila Bog – može težiti savršenstvu kao vječni sluga Boga. Mayavadi filozofija je poražena izjavama vedskih spisa. Na početku Bhagavad-gite (2.12) Gospodin Krsna pojašnjava da oboje, i On i individualna atma, vječno postoje kao dva različita entiteta. Na bojnom polju Kuruksetre, gdje su se dvije ogromne vojske okupile kako bi ratovale, Krsna je rekao Arjuni:

na tv evaham jatu nasam na tvam neme janadhipah na caiva na bhavisyamah sarve vayam atah param

„Nikada nije postojalo vrijeme da Ja nisam postojao, niti ti, niti svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti itko od nas prestati postojati.“ Krsna ponavlja tu ideju i kasnije u Bhagavad-giti (15.7): mamaivamso jiva-loke-jiva-bhutah snatanah – „Živa bića u ovom uslovljenom svijetu Moji su vječni odvojeni dijelovi.“ Rg veda i Upanisade također izjavljuju da individualna atma i Paramatma obje prebivaju u srcu živog bića, kao dvije ptice na drvetu. Milošću Paramatme ili „Boga u srcu“, individualna atma može spoznati svoj vječni, blaženi položaj sluge Svevišnje Božanske Osobe. Pokušaj stvaranja bhakti zaobilazeći vječno služenje Svevišnje Božanske Osobe je stvoreno iz demonskih umova. Za iskrenu bhakti moraju postojati tri faktora: Bhagavan (Svevišnji Gospodin), bhakta (vječno podređeni sluga) i bhakti (razmjena ljubavi između Bhagavana i bhakte). Mayavadi filozofija ignorira ili iskrivljuje navode spisa kao i mišljenja maha-jana. Ovdje nećemo diskutirati njihove interpretacije, već ćemo samo evidentirati da su mayavadiji često privučeni bhakti-sastrama jer je njihova meditacija previše suha. Proučavaju knjige kao što je Bhagavad-gita, Srimad-Bhagavatam, Narada-bhakti-sutra, ali s namjerom da ospore cilj bhakti. Propovijedaju da su oblik Gospodina Visnua i Njegove inkarnacije materijalne te na taj način čine uvrjede Gospodinu. Gospodin Krsna kaže u Bhagavad-giti (9.11-12):

avajananti mam mudha manusim tanum asritam param bhavam ajananto mama bhuta-mahesvaram

moghasa mogha-karmano mogha-jnana vicetasah raksasim asurim caiva prakrtim mohinim sritah

„Budale Me ismijavaju kada siđem u ljudskom obliku. Oni ne poznaju Moju transcendentalnu prirodu kao Vrhovnog Gospodara svega što postoji. Takve zbunjene osobe privlače demonska i ateistička gledišta. U takvom obmanutom stanju bivaju poražene u svim svojim nadama za dostizanje oslobođenja, svojim plodonosnim aktivnostima i svom nastojanju da steknu znanje.“ Pravu atma-rati možemo iskusiti samo u kontekstu vječnog odnosa s Krsnom, izvorom sveg zadovoljstva. Čak i kada smo u potrazi za srećom s našim materijalnim osjetilima, zapravo tražimo atma-rati. Zadovoljstvo uzimamo očima ili jezikom ili ušima samo zato jer je atma

Page 42: Narada Bhakti Sutra HR

prisutna u tijelu. Međutim, zadovoljstvo atme ovisi o Paramatmi. Paramatma je ekspanzija Sri Krsne, izvornog oblika Božanske Osobe. U svakom slučaju, u stalnoj smo potrazi za blaženstvom u odnosu s Krsnom. Samozadovoljstvo u stvari znači zadovoljstvo služenja i ljubljenja Krsne, Vrhovnog Jastva.

Page 43: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 19

naradas tu tad-arpitakhilacarata tad-vismarane parama-vyakulateti naradah – Narada; tu – ali; tat – Njemu; arpita – ponuđeno; akhila – sve; acarata – imaju nečije aktivnosti; tat – Njemu; vismarane – u zaboravu; parama – vrhovni; vyakulata – žalost; iti - dakle. Narada kaže da se bhakti sastoji od ponude svih aktivnosti za Svevišnjeg Gospodina i osjećaja velike žalosti u zaboravljanju Njega. SMISAO: Narada je prethodno dao tri definicije bhakti prema trojici svetih osoba: (1) sklonost obožavanju Gospodina na različite načine, (2) sklonost slušanju Gospodina ili o Njemu i (3) micanje svih prepreka i zadovoljstvo u Jastvu. Sada Narada daje vlastito mišljenje koje nije u suprotnosti s ostalima već ih nadopunjuje. Među svim oblicima Svevišnjeg Gospodina, Sri Krsna je izvorni oblik i najprivlačniji. Slično tome, među svim vaisnavama, čisti bhakta Krsne iz Vrndavana je najbolji. Gospodin Caitanya je objasnio da ne postoji bolji način obožavanja Krsne od gopija iz Vrndavana. Ovdje Narada kaže da čisti bhakta osjeća veliku žalost uslijed zaboravljanja Gospodina čak i na tren, dok kod gopija nema riječi o zaboravljanju Krsne. One su toliko apsorbirane u razmišljanje o Njemu, da ne mogu obavljati čak niti vlastite kućne obaveze. U njihovom intenzivnom ljubavnom odnosu gopije ponekad optužuju Krsnu zbog nevjere i izražavaju želju da bi Ga htjele zaboraviti. Ali ne mogu. Glavna gopija, Srimati Radharani kaže: „Znamo sve o Krsni i kako nezahvalan jest. Međutim, postoji određena poteškoća: iako je tako okrutan i neosjetljiv, vrlo nam je teško prestati razgovarati o Njemu. Ne samo da mi ne možemo prestati govoriti o Njemu, već i velike svete osobe. Mi, gopije iz Vrndavana, ne želimo nikakvo prijateljevanje s tim tamnoputim dječakom, ali ne znamo kako ćemo biti sposobne prestati misliti i pričati o Njegovim zabavama.“ (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Gospodin Caitanya je, zbog snažne poniznosti, jednom rekao da ne posjeduje niti kap ljubavi prema Krsni. Rekao je da, ako voli Krsnu, kako može živjeti bez Njegove prisutnosti? Daleko od toga da te riječi dokazuju nedostatak ljubavi. Dokazuju upravo suprotno – da je Gospodin Caitanya bio ispunjen najuzvišenijom čistom ljubavi prema Krsni. Iako Gospodinu Caitanyi i gopijama nije moguće zaboraviti Krsnu čak i na tren, oni ipak imaju osjećaj boli u odvojenosti od Njega. U Svojoj Siksastaki (7) Gospodin Caitanya moli:

yugayitam nimesena caksusa pravrsayitam sunyayitam jagat sarvam govinda-virahena me

„O Govinda! Osjećajući odvojenost od Tebe, svaki trenutak mi je dugačak kao milenij. Suze liju iz Mojih očiju poput bujice kiše i cijeli svijet vidim kao prazninu.“ Ovdje Narada kaže da je bitan sastojak bhakti posvećenost svih djelatnosti Gospodinu. Za razliku od prolaznih materijalnih stvari, takva posvećenost Krsni je sveobuhvatna. Gospodin Krsna je summum bonum sveukupne egzistencije pa čisti bhakta može biti s Njim u svim uvjetima. Gospodin je sveprivlačan pa bhakta postaje sve privučeniji. Krsna objašnjava u Bhagavad-giti (6.30):

Page 44: Narada Bhakti Sutra HR

yo mam pasyati sarvatra sarvam ca mayi pasyati yasyaham na pranasyami sa ca me na pranasyati

„Za onoga tko svuda vidi Mene i sve vidi u Meni, nikada nisam izgubljen, niti je on za Mene ikada izgubljen.“ Materijalistima, s njihovim izvrnutim interesima u zadovoljavanju vlastitih osjetila, ljubav bhakte može izgledati kao opsesivno ludilo. Međutim, ljubav za Krsnom dovodi osobu u doticaj s istinom da je Krsna sve. Netko može pitati da li je intenzivna tjeskoba u odvojenosti od Krsne u suprotnosti sa sutrom 18, gdje Sandilya definira bhakti kao blaženstvo samospoznaje. Nema suprotnosti jer su boli zbog odvojenosti koje je osjećao Gospodin Caitanya i drugi čisti bhakte, raznovrsna transcendentalna blaženstva. U kraljevstvu duhovnih emocija koje su osjetili oni koji su na razini preme, ljubavi prema Bogu, tuga i radost su apsolutni i blaženi. Špekulatorski filozofi i manje napredni bhakte to ne mogu znati, ali možemo to saznati iz spisa i vidjeti u životima samospoznatih svetih osoba. Bhaktina nesebična predaja Gospodinu znači da on ne traži ništa zauzvrat za svoju predanu službu. On samo želi da Krsna bude zadovoljan. Nesebičnost ne znači potpun gubitak ega. Potpuno ukinuće nije moguće (bez obzira na želje voidista), ali ahankara ili lažni ja, predanim služenjem zamijeni se pravim ja, razumijevanjem „Ja sam vječni sluga Gospodina“. Pravi samo-interes živog bića leži u slobodi od sebičnosti i, kao što Narada kaže ovdje, „ponudi svih djelatnosti Svevišnjem Gospodinu“. Mi smo vječni dijelovi i djelići Vrhovnog Bića, Krsne; možemo osjetiti potpuno zadovoljstvo samo dajući Njemu zadovoljstvo. Krsna tuste jagat tustam: „Kada je Krsna zadovoljan, svatko je zadovoljan.“ Početnik u predanom služenju može prakticirati nesebičnost predajući se vjerodostojnom duhovnom učitelju. Bhakti se preporučuje da daje sve što ima u služenje svog duhovnog učitelja i da ga uvijek smatra svojim dobronamjernikom. Bhakte koji prakticiraju takvo nesebično služenje duhovnog učitelja i Svevišnjeg Gospodina nikada ne traže ništa zauzvrat, a dobivaju najveću nagradu – intimno druženje s Gospodinom. Krsna kaže:

man-mana bhava mad-bhakto mad-yaji mam namas-kuru mam evaisyasi satyam te pratijane priyo 'si me

„Uvijek misli na Mene, postani Moj bhakta, obožavaj Me i odaj Mi poštovanje. Tako ćeš sigurno doći Meni. Obećavam ti to jer si Moj veoma dragi prijatelj.“ (Bhagavad-gita 18.65)

Page 45: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 20

asty evam evam asti – to je; evam evam – kao svaki od tih. Bhakti je, u stvari, ispravno opisana u svakom od ovih načina. SMISAO: Definicije bhakti prethodno dane od Srila Vyasadeva, Garga Munija, Sandilye i Narada Munija, nisu u suprotnosti. Narada nam je dao svoju definiciju, a ovdje izjavljuje da su i druge ispravne. Bhakti je, zapravo, univerzalni princip prisutan barem djelomično u svim teističkim religijama. Unutar mnogih religija može se naći definicija ljubavi prema Bogu koja nije u suprotnosti sa zaključcima Narade Munija i principa svjesnosti Krsne koje su poučavali sljedbenici Gospodina Caitanye. Narada je definirao najviši oblik bhakti. Međutim, da li je tako savršena razina moguća? Odgovor je da. Da bhakte povremeno ne iskazuju čistu bhakti, aspiranti i početnici na duhovnom putu ne bi imali primjer koji bi imitirali te bi mogli zaključiti da je parama-bhakti samo imaginarni ideal. Kao što Gospodin Caitanya kaže, dharma-sthapana-hetu sadhura vyavahara: „Ponašanje bhakta uspostavlja pravu svrhu religijskih načela.“ (Cc. Madhya 17.185) Jednom se Sanatana Goswami pretvarao da je predan sannyasiju po imenu Mukunda Sarasvati, a ne Gospodinu Caitanyi. Kada je osobni sluga Gospodina Caitanye, Jagadananda Pandita, vidio ponašanje Santane, toliko se razljutio da je htio istući Sanatanu. Sanatana je tada otkrio svoju namjeru: „Dragi moj Jagadananda Panditu, ti si vrlo učena sveta osoba. Nitko nije draži Sri Caitanyi Mahaprabhuu od tebe. Vjera u Gospodina Caitanyu ti veoma snažna. Da je sada nisi izrazio kako bih mogao saznati nešto o njoj?“ (Cc. Antya 13.59) Vidjeli smo primjer potpune predaje i posvećenosti svojih aktivnosti Krsni u životu Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedante Swami Prabhupada. Srila Prabhupadova svetost nije bila privatna stvar: velikodušno se dao i bio je opunomoćen da tisuće ljudi dovede do svjesnosti Krsne. Savršeno je ispunio kriterij koji je dao Srila Bhaktivinoda Thakura – da se netko može zvati vaisnavom onoliko, koliko osoba uvjeri da postanu vaisnave. Svojim propovijedanjem, knjigama i pokretom svjesnosti Krsne, koji je osnovao i njegovao, Srila Prabhupada je dao primjer života posvećenog čistom zadovoljstvu Krsne. Energija njegovih aktivnosti djeluje i danas i dostupna je svakome tko je zainteresiran za put bhakti-yoge. Sigurni smo, stoga, u pronalaženju primjera savršene bhakti u prošlosti, sadašnjosti i u budućnosti. Ovdje Narada iznosi da je svaki od navedenih autoriteta opisao bhakti na svoj autentičan način. U sljedećoj sutri Narada će izjaviti da su gopije iz Vraje primjer bhakti. Iz kratkih definicija bhakti koje se nalaze u sutrama 16 do 19, možemo pronaći Naradinu vlastitu definiciju koja najbolje opisuje gopije: „Bhakti se sastoji od ponude svih djelatnosti koje netko obavlja Svevišnjem Gospodinu i osjećaja velike zabrinutosti zbog mogućeg zaboravljanja Gospodina.“

Page 46: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 21

yatha vraja-gopikanam yatha – kao; vraja – iz Vraje; gopikanam – od pastirica, čuvarica krava. Čuvarice krava iz Vraje su primjer čiste bhakti. SMISAO: U 19. sutri Narada je dao krajnju definiciju bhakti, koja ga je neizbježno dovela do toga da mora spomenuti najveće od svih bhakta, gopije iz Vraje. Narada je mogao spomenuti druge uzvišene bhakte, kao što su Uddhava, Arjuna, Prahlada Maharaja ili majka Yasoda, ali on je odlučio dati jedinstven primjer gopija. Naradino mišljenje dijele svi samospoznati vaisnave, jer su gopije poznate kao najveće ljubavnice Gospodina Krsne. Gopije su najuzvišenije jer daju i žrtvuju sve što imaju za svog voljenog, kao što piše Srila Krsnadasa Kaviraja u Caitanya-caritamrti (Adi 4.167-69). Društveni običaji, upute spisa, tjelesne potrebe, plodonosne aktivnosti, sramežljivost, strpljivost, tjelesno zadovoljstvo, samozadovoljenje na putu varnasrama-dharme koje je teško izbjeći – sve to gopije ne slijede, uključujući vlastite obitelji i moguću osudu ili kaznu rođaka, a sve zbog služenja Gospodina Krsne. Predano služe Gospodina za Njegovo zadovoljstvo. Rasa gopija, njihov odnos s Krsnom je madhurya, bračna ljubav. Međutim, čak i bhakte koji obožavaju Gospodina u drugim rasama dobivaju najvažnija mjesta gopija u kraljevstvu bhakti. Narada Muni se, primjerice, uobičajeno druži s Gospodinom Krsnom u Njegovom obilju u Vaikunthi ili Dvaraci. U njegovoj razmjeni s Gospodinom Krsnom, Narada često slavi Njegovo neizmjerno obilje. Na primjer, jednom je Narada posjetio Krsnu u jednoj od Njegovih 16.000 palača te se iznenadio kada je vidio da se Gospodin ekspandirao tako da je mogao biti sa svakom od svojih kraljica istovremeno. „Tvoja transcendentalna pozicija nikome nije shvatljiva“, kaže Narada. „Mogu Ti samo ponuditi ponizno poštovanje iznova i iznova.“ (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Iako je Narada jedan od učenih i bliskih bhakta Gospodina, svjestan je da su gopije primjer najviše ljubavi za Krsnu. Slično tome, bhakte kao što su Sukadeva Goswami, Bhismadeva i Vyasadeva, također ističu uzvišenu poziciju gopija. Čak su i impersonalisti privučeni Krsninom ljubavnom razmjenom s gopijama, iako je ne mogu razumjeti. S namjerom slavljenja gopija iz Vrndavane jedan je impersonalni „Swami“ rekao „Gopi-lila je vrhunac religije ljubavi gdje nestaje individualnost i nastaje zajedništvo.“ Međutim, nije istina da „individualnost nestaje“, niti za gopije niti za bilo koje živo biće. Kao što je ranije spomenuto, Gospodin Krsna ističe više puta da su On, kao i sva živa bića, kao osobe vječni. Gopije u potpunosti gube sebičan osobni interes – njihov interes postaje interes Gospodina Krsne. Smatrajući rasa ples gopija s Krsnom samo kao fazu koja vodi do impersonalnog Brahmana, velika je uvreda gopijama i gopi-lili, čak i ako ih netko na taj način slavi. Kada su se pojavile pred Krsnom na mjesečini vrndavanske šume, gopije zasigurno nisu imale želju da im Krsna govori o „stapanju“ s Njim kroz jnana-yogu, niti su tako zamišljale rasa ples. Govoreći u raspoloženju Srimati Radharani, kako ona susreće Krsnu, Gospodin Caitanya se jednom žalio Krsni o Njegovom pokušaju učenja gopija yogi i meditaciji: „Dragi Moj Krsna, prethodno, kada Si boravio u Mathuri, poslao si Uddhavu da Me pouči špekulativnom znanju i mističnoj yogi. Sada i Sam govoriš istu stvar, ali Moj um to ne prihvaća. U Mom umu nema mjesta za jnana-yogu ili dhyana-yogu. Iako Me vrlo dobro poznaješ, govoriš Mi o dhyana-yogi i jnana-yogi. Ne bi trebao to činiti. Čak i da želim i

Page 47: Narada Bhakti Sutra HR

trudim se preusmjeriti Svoju svjesnost s Tebe na materijalne djelatnosti, Ja to ne mogu. Prirodno sam Ti privržena. Stoga su Tvoje upute da meditiram na Tebe jednostavno smiješne… Ne bi trebao misliti na Mene kao o nekome tko će poslušati tu Tvoju uputu.“ (Cc. Madhya 13.139-140)

Page 48: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 22

tatrapi na mahatmya-jnana-vismrty-apavadah tatra – u tom slučaju; api – čak; na – tu nije; mahatmya – veličinu; jnana – svjesnost; vismrti – zaboraviti; apavadah - kritiziranje. U slučaju gopija, nitko ih ne može kritizirati da su zaboravile veličinu Gospodina. SMISAO: Narada odgovara na mogućnost kritiziranja: Iako svi vaisnave slave gopije, čemu se pridružuju čak i impersonalisti, neki filozofi smatraju da ljubav gopija nije prosvjetljujuća, jer su gopije privučene Krsnom kao prekrasnim mladićem, jer bježe u noć od svojih kuća kako bi plesale s Njim na mjesečini šume Vrndavane. Budalasto kritiziraju misleći da gopije ne znaju da je Krsna Svevišnja Božanska Osoba. Optužbe protiv gopija su neutemeljene, kaže Narada. Gopije savršeno znaju da je Sri Krsna Svevišnja Osoba, ali u njihovoj intimnoj rasi s Njim ne pokazuju svoje divljenje i poštovanje koje se obično ukazuje Svevišnjem Gospodinu. Gospodinova unutarnja energija, Yogamaya, omogućuje im intiman odnos koji prekriva Gospodinovo veličanstvo. To ne znači da čisti bhakta želi nedostatak duhovnog napretka gopija. Osim gopija koje je Krsna doveo sa Sobom iz duhovnog svijeta, sve gopije dostižu svoj položaj u madhurya-rasi tek nakon mnogih života provedenih u odricanju i duhovnom uzdizanju. Za dječake pastire (gope) Srimad Bhagavatam izjavljuje da oni dostižu svoj položaj „tek nakon što prikupe mnogo pobožnih aktivnosti“ u mnogim životima. Ponekad može izgledati da oslobođeni bhakte zaboravljaju da je Gospodin Krsna Bog, ali to je u dogovoru s Yogamayom kako bi se povećala slatkoća odnosa Gospodina i Njegovih bhakta. Postoji primjer kako Vasudeva prenosi svoga sina Krsnu preko rijeke Yamune i Krsna padne u nju. Srila Prabhupada piše, „Gospodin Krsna je pao u vodu Yamune samo kako bi testirao Vasudevu i njegovu ljubav. Vasudeva je poludio za svojim djetetom dok Ga je tražio u uzburkanoj rijeci.“ (Srimad Bhagavatam 3.2.17, smisao) Gospodin Krsna nije htio da Vasudeva misli, „O, Krsna će se sam spasiti, On je Bog“, već je htio probuditi roditeljsku rasu u svoj punini. Na sličan način majka Yasoda ponekad iskazuje majčinsku ljubav prema svojoj bebi Krsni kažnjavajući Ga. Kada Ga Njegova majka želi kazniti, Krsna uzvraća uplašeno bježeći. Srila Prabhupada opisuje tu prividnu suprotnost: Čisti bhakta služi Gospodina samo čistom ljubavi, i dok obavlja predano služenje potpuno zaboravlja položaj Svevišnjeg Gospodina. Svevišnji Gospodin, također, prihvaća predano služenje Svog bhakte s većim užitkom kada je služenje spontano, iz čiste ljubavi, bez ikakvog strahopoštovanja… Da je majka Yasoda bila svjesna uzvišenog položaja Gospodina, sigurno bi se ustručavala kazniti Ga. Međutim, Gospodin ju je naveo da ona to zaboravi jer se htio ponašati djetinjasto pred nježnom Yasodom… Time posredno slavi majku Yasodu zbog njene jedinstvene ljubavi, kojom je mogla upravljati čak i svemoćnim Gospodinom kao svojim voljenim djetetom. (Srimad Bhagavatam 1.8.31, smisao) Drugi istaknuti primjer je Arjuna, Krsnin prijatelj, koji je prihvatio nepogrešivog Gospodina kao vozača kočije. Gopije is Vraje često iskazuju veliko znanje o Krsninoj božanskoj prirodi, ali nikada ne umanjuju svoje bračno raspoloženje spram Krsne kako bi postale vrlo učene ili meditatori.

Page 49: Narada Bhakti Sutra HR

Krsna želi plesati s najljepšim djevojkama univerzuma, a gopije, Njegovi potpuno predani sluge, radosno prihvaćaju. Kada je Krsna zvao gopije k Sebi u mrtvo doba noći, prvo im je govorio o moralu. Gopije su se žalile zbog tog Njegovog stava i po tome se može vidjeti da su one vrlo dobro znake tko je On bio. Gopije su rekle Krsni: „Unutar sva tri svijeta ne postoji razlika između muškaraca i žena u odnosu na Tebe, jer i jedni i drugi pripadaju manje važnoj energiji, prakrti. Nitko nije stvarni uživatelj ili žena; svatko je namijenjen da bude uživan od Tebe. Ne postoji žena u sva tri svijeta koja neće skrenuti s puta čestitosti kada je privučena Tobom, jer je Tvoja ljepota toliko sveobuhvatna ne samo za muškarce i žene, već i za krave, ptice, zvijeri, čak i drveće, plodove i cvijeće – sve i svatko postaje očaran, a što da kažemo za sebe? (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Nakon što je Gospodin Krsna napustio Vrndavan, poslao je Uddhavu da prenese poruku gopijama. Kada je Uddhava vidio vječnu predanost gopija Sri Krsni, počeo je slaviti njihovo transcendentalno savršenstvo: Moje drage gopije, mentalitet koji ste razvile u odnosu s Krsnom vrlo teško mogu razviti čak i veliki mudraci i svete osobe. Dostigle ste najviši, savršeni nivo života. Usredotočile ste svoj um na Krsnu i odlučile imati samo Njega, napustivši obitelji, domove, rođake, muževe i djecu ubog Svevišnje Božanske Osobe. To je veliki blagoslov za vas. Kako je vaš um potpuno zaokupljen mislima o Krsni, Vrhovnoj Duši, u vama se razvila kozmička ljubav. Jako sam sretan što sam blagoslovljen vašom milošću i što vas mogu vidjeti. (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Gopije su uvijek nestrpljive kada im Uddhava ili Krsna govore o filozofiji, jer jedino što su željele je biti s Ksrnom nasamo u raspoloženju Vrndavane. Kada ih je Uddhava slavio nisu uživale u tome. Ponekad čak osuđuju Krsnino ponašanje, a sada su postale svjesne Njegove božanske i neovisne pozicije. Jedna je gopija rekla, „Krsna je Svevišnja Božanska Osoba, suprug božice sreće, i sam je Sebi dovoljan. Nema drugih poslova osim druženja s nama, djevojkama iz šume Vrndavane, ili s gradskim djevojkama u Mathuri. On je Nad-duša; On nema što činiti s bilo kim od nas, osim povremeno kada On to želi. (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Uvredljivo je suditi ponašanju gopija prema uobičajenim standardima ljudskog ponašanja. Intimnost s Krsnom koja im je dopuštena, nezamisliva je, i nitko to ne može razumjeti osim onih koji su slobodni od materijalnih želja. Ljubav gopija je iznad strahopoštovanja i nije ovozemaljska. Impersonalist se ponekad želi pridružiti hvaljenju gopija. On kaže da gopije ne mogu razumjeti ljudi zaraženi svjetovnom požudom, ali nakon toga čini još veću uvredu: smatra da je Krsnina rasa s gopijama „alegorija koja sadrži duboke duhovne istine“. Iznad tog divljenja mayavadija prema gopi-bhavi je njegova želja da počini duhovno uništenje, da postane jedno s Bogom. Drugim riječima, impersonalist smatra da će na zadnjoj razini savršenstva, gopija shvatiti da je njen voljeni Krsna u stvari ona sama. Već je prije naglašena ludost takvih tvrdnji, ali potrebno je to ponoviti kako bi se razotkrili impersonalisti koji tobože slave krsna-lilu. Suprotno tome, slavljenje predanosti gopija Gospodinu Krsni koje opisuje Narada Muni, podržano je svim sastrama i svetim osobama.

Page 50: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 23

tad-vihinam jaranam iva tat – od toga (svijest o Gospodinovoj veličini); vihinam – lišen; jaranam – nedopuštenih ljubavnika; iva – kao. S druge strane, iskazivanje predanosti bez znanja o Božjoj veličini nije bolje od zabranjenog ljubavnog odnosa. SMISAO: Ljubavna razmjena gopija s Krsnom nema nikakve veze sa svjetovnom požudom, ali pošto liči požudnim aktivnostima materijalnog svijeta, oni koji imaju nečiste umove pogrešno je shvaćaju. Srila Prabhupada je uvijek bio vrlo oprezan u predstavljanju Krsninih rasa-lila. Gospodin Caitanya je, također, bio vrlo oprezan u opisima tih tema. Iako je uvijek bio unutar gopi-bhave, o ljubavnim odnosima Krsne i gopija razgovarao je samo s nekolicinom najintimnijih učenika. Za većinu ljudi Gospodin Caitanya propovijedao je ljubav prema Bogu kongregacijskim pjevanjem Svetog Imena. Srila Prabhupada je ponekad ispričao priču koja pokazuje kako većina ljudi pogrješno uspoređuje transcendentalni ljubavni odnos Radhe i Krsne sa svjetovnim odnosom između mladića i djevojke. Jednom je izbio požar u hambaru i jedna od krava je umalo umrla od straha. Nakon toga, uvijek kada bi vidjela crvenu boju, pomislila je da je vatra i uhvatila bi je panika. Slično tome, kada običan muškarac ili žena vide sliku Radhe i Krsne, pomisle kako je Njihov odnos jednak kao i odnos između obične djevojke i mladića ili žene i muža. Nažalost, profesionalni recitatori Bhagavatama promoviraju tu krivu koncepciju ljubavnih zabava Gospodina Krsne kada recitiraju Deseto pjevanje pred publikom koja nije spremna čuti te zabave. Vjerodostojan prilaz Bhagavatamu je takav da prvo treba pažljivo pročitati prvih devet pjevanja koja ukazuju na veličinu Svevišnjeg Gospodina, Njegov univerzalni oblik, Njegove materijalne i duhovne energije, Njegovu kozmičku kreaciju, Njegove inkarnacije itd. Čitanje prva dva pjevanja je kao kontemplacija na lotosova stopala Gospodina i, kako netko napreduje, tako podiže pogled prema raznim udovima Gospodina, dok napokon ne ugleda Njegovo nasmiješeno lice u Desetom pjevanju koje opisuje Njegove zabave s gopijama. Da su Krsnine zabave s gopijama bile požudne ljubavne afere, ne bi ih tako uzvišeno slavili brahmacariji kao Narada i Sukadeva, niti oslobođene svete osobe kao Uddhava i Vyasadeva. Takvi veliki bhakte su oslobođeni svih svjetovnih strasti; kako bi im mogla biti interesantna ljubav Radhe i Krsne da je riječ o svjetovnom seksualnom odnosu? Iz Srimad Bhagavatama možemo saznati da sve gopije imaju duhovna tijela. To je još jedan dokaz da Krsnine zabave s gopijama nisu ovozemaljske. Kada Krsna svira Svoju flautu u Vrndavanu u jesenskoj noći punog mjeseca, gopije Mu dolaze u svojim duhovnim tijelima. Mnoge od gopija su vječno u Krsninom društvu i kada provodi Svoje transcendentalne zabave u materijalnom svijetu, one dolaze s Njim. Neke od gopija koje ulaze u Krsnine zabave u ovom materijalnom svijetu, dolaze iz redova običnih ljudskih bića. Uvijek misleći na Krsnu kao na svog voljenog, one se pročiste od svih materijalnih kontaminacija i uzdižu se na razinu vječno oslobođenih gopija. Sve gopije koje usredotoče svoje umove na Krsnu u duhu ljubavnog odnosa, postaju potpuno pročišćene od svih reakcija plodonosnih aktivnosti u materijalnoj prirodi, a neke od njih odmah ostavljaju materijalna tijela koja su se razvila pod utjecajem triju sila materijalne

Page 51: Narada Bhakti Sutra HR

prirode. (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Srila Visvanatha Cakravarti Thakura objašnjava u svojim komentarima na Srimad Bhagavatam da pojam „ostaviti materijalno tijelo“ ne znači umrijeti, već pročišćenje od sve materijalne zagađenosti i prihvaćanje čistog duhovnog tijela. Kada je Sukadeva Goswami počeo recitirati Krsnine rasa-lila zabave, Maharaja Pariksit je izrazio sumnju sličnu navedenoj u ovoj sutri. Pitao je, „Kako gopije mogu dostići oslobođenje razmišljajući o ljubavniku?“ Sukadeva je odgovorio da čak i ako netko pomisli da su gopije motivirane požudom, svako druženje s Krsnom će ga pročistiti od svih materijalnih želja. Budući da je Krsna Svevišnja Božanska Osoba, čak i osobe kao što je Sisupala, koji je razmišljao o Krsni kao o svom neprijatelju, doživljavaju izbavljenje. Srila Prabhupada objašnjava u Krsna, izvor sveg zadovoljstva: Zaključak je da ako netko na neki način postane vezan za Krsnu, zbog Njegove ljepote, osobina, obilja, slave, snage, odvojenosti ili znanja, čak i zbog požude, bijesa ili straha, ili zbog prijateljstva, tada je njegovo izbavljenje i oslobođenje od materijalne zagađenosti sasvim sigurno. (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Primjer kako čak i požudna privlačnost može osloboditi osobu od materijalne zagađenosti je djevojka po imenu Kubja. Prišla je Krsni s požudnim željama, ali je njena požuda nestala čim je osjetila miris Krsninih lotosovih stopala. Riječ kama (požuda) koja se koristi pri opisu osjećaja gopija prema Krsni, u ovom slučaju je potpuno transcendentalna emocija. Gopije žele da im Krsna bude muž, ali nije moguće da sve oženi na običan način. Stoga su one udate za svoje muževe (neke i nisu bile udate za vrijeme rasa plesa), ali su svoju ljubav usmjerile prema Krsni. Krsnin ljubavni odnos s gopijama je poznat kao parakiya-rasa (ljubavnički odnos). Dok je u materijalnom svijetu takav odnos gnusan, u duhovnom je najuzvišeniji mogući koji netko može imati s Krsnom. Kao što drvo ima obrnut odraz u vodi, tako ono što je najvažnije u duhovnom svijetu – Krsnin ljubavni odnos s gopijama – postaje nepoželjno kada se reflektira u materijalnom svijetu kao nedozvoljeni seksualni odnos. Kada ljudi imitiraju Krsnin rasa ples s gopijama, uživaju samo u perverznoj refleksiji transcendentalne parakiya-rase. Srila Prabhupada piše, „U Srimad Bhagavatamu je navedeno da nitko ne bi trebao imitirati parakiya-rasu, čak ni u snu ili mislima. Oni koji to čine ispijaju smrtonosni otrov.“ (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Sljedeća osobina svjetovnog ljubavnog odnosa je nestalnost. Čim nečije seksualno zadovoljstvo nestane, odmah traži novog partnera. Srimad Bhagavatam predviđa za doba Kali da će se brak degradirati u čisto seksualno zadovoljenje i raspast će se nakon što to zadovoljstvo nestane. Međutim, kada netko obnovi svoj ljubavni odnos s Krsnom, takav odnos će ostati postojan i uvijek svjež. Ljubav gopija prema Krsni je unutar Krsnine hladini-sakti ili unutarnje energije zadovoljstva. Kada Sri Krsna želi uživati druži se s gopijama, ne sa ženama iz materijalnog svijeta. To je još jedan pokazatelj vrlo uzvišenog duhovnog položaja gopija. U Krsninoj razmjeni s gopijama kroz hladini-sakti prisutna je neograničena i beskrajna ekstaza; to je zadovoljstvo potpuno drugačije od brzo zasitne požude seksualnog flerta, za kojim vrlo brzo slijede bolna vezanost i karmičke reakcije. Nakon što je Sukadeva Goswami objasnio duhovnu prirodu ljubavi koju razmjenjuju Krsna i gopije za vrijeme rasa plesa, Maharaja Pariksit je pitao zašto je Krsna djelovao na takav način da bi Ga obični ljudi mogli vidjeti kao nemoralnog. Sukadeva je odgovorio da, budući

Page 52: Narada Bhakti Sutra HR

da je Gospodin Krsna vrhovni isvara ili kontrolor, ne ovisi o društvenim i religijskim principima. To je jednostavno još jedan pokazatelj Njegove veličine. Kao vrhovni isvara Gospodin Krsna ponekad može nekažnjeno kršiti Svoja pravila, ali to može samo vrhovni kontrolor, ne mi sami. Kao što nitko ne može imitirati zapanjujuće djelatnosti Gospodina Krsne kao što je kreiranje univerzuma ili podizanje brda Govardhan, tako ne može imitirati niti Njegov rasa ples. Kako bi se odstranile sve sumnje o Krsni i gopijama, treba čitati poglavlje 32 djela „Krsna, Svevišnja Božanska Osoba“.

Page 53: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 24

nasty eva tasmims tat-sukha-sukhitvam na – tu nije; eva – zaista; tasmin – u tome; tat – Njegovo; sukha – u sreći; sukhitvam – nalazeći zadovoljstvo. U takvoj lažnoj predanosti ne može se pronaći zadovoljstvo Gospodinovog užitka. SMISAO: Kao što je prethodno objašnjeno, požuda se razlikuje od ljubavi kao željezo od zlata. Srila Krsnadasa Kaviraja navodi:

atmendriya-priti-vancha – tare bali 'kama' krsnendriya-priti-iccha dhare 'prema' nama

„Želja za zadovoljavanjem vlastitih osjetila zove se kama (požuda), dok se želja za zadovoljavanjem osjetila Gospodina Krsne naziva prema (ljubav)“. (Cc. Adi 4.165) Srimati Radharani iskazuje Svoju čistu ljubav prema Krsni na sljedeći način: „Ne razmišljam o vlastitoj nesreći. Jedino želim sreću za Krsnu, Njegova sreća je smisao Mog života. Ako On osjeća veliki užitak u mojoj nesreći, tada je ona Moja najveća sreća.“ (Cc. Antya 20.52) Krsnadasa Kaviraja nas obavještava, „Gopije nemaju sklonost svom osobnom uživanju, a sada njihovo zadovoljstvo raste. To je zaista kontradiktorno.“ Rješenje te kontradikcije je da „zadovoljstvo gopija leži u zadovoljstvu njihova voljenog Krsne“ (Cc. Adi 4.188-89). Iako gopije prednjače u ljubavi prema Gospodinu i svi ostali vaisnave imaju isti osjećaj. Kada je Gospodin Nrsimhadeva ponudio blagoslov Prahladi Maharaju koji je toliko patio jer je zagovarao Gospodina, Prahlada je odbio. Rekao je da nije predano služio u raspoloženju trgovca tražeći dobit u zamjenu za uslugu: „O moj Gospodine, ja sam Tvoj nemotivirani sluga, a Ti si moj vječni gospodar. Ne treba postojati ništa drugo u našem odnosu osim gospodara i sluge. Ti si prirodno moj gospodar, a ja prirodno Tvoj sluga. Mi nemamo drugi odnos.“ (Bhag. 7.10.6) U sličnom raspoloženju se Madhavendra Puri podvrgnuo teškim strogostima kako bi pribavio sandalovinu za svoje voljeno Božanstvo Gopala. Madhavendra je prešao tisuće milja kroz teritorije kojim su vladali muslimani, koji su bili prepuni raznih opasnosti i razbojnika. Opisujući Madhavendrino služenje Gospodin Catanya je rekao, „To je prirodni rezultat silne ljubavi prema Bogu. Bhakta ne osjeća vlastite neudobnosti ili prepreke. U svim situacijama želi služiti Svevišnju Božansku Osobu.“ (Cc. Madhya 4.186) Kao i gopije, svi čisti bhakte osjećaju veliko zadovoljstvo služeći Krsnu, čak i kada ta služba zahtjeva određene strogosti. Rečeno je da kada netko vidi savršenog vaisnavu prividno nesretnog ili žalosnog, on u stvarnosti nije nesretan, već je to transcendentalno blaženstvo (Cc. Madhya 4.186, smisao). Možemo se pitati, zašto bhakte prilaze Gospodinu Krsni s čistom nesebičnom ljubavi, želeći jedino Njega zadovoljiti? Kako bi se to shvatilo, potrebno je imati osobno iskustvo takve ljubavi. Postoje tragovi takve ljubavi čak i u materijalnom svijetu, kao što je ljubav koju

Page 54: Narada Bhakti Sutra HR

osjeća majka za svoje dijete. Čak i u životinjskom carstvu majke ponekad riskiraju vlastiti život kako bi zaštitile svoje mlado. Međutim, čista nesebična ljubav postoji samo u odnosu sa sve-privlačnom Božanskom Osobom. Ta se ljubav ne može shvatiti intelektualnim naporima, već se može doživjeti pročišćenim srcem. Tajna pokretačka snaga svih bhakta jest sve-privlačna priroda Krsne i činjenica da je On Jastvo svih jastava. Sukadeva Goswami to objašnjava u Srimad Bhagavatamu (10.14.50-57), nakon što je kazivao kako se Krsna ekspandirao u telad i dječake pastire Vrndavane. Kada se Krsna tako ekspandirao (umnožio, op. prev.) roditelji dječaka i teladi osjetili su narastajuću ljubav prema svojoj djeci i mladunčadi. Nakon što je čuo tu nevjerojatnu zabavu, Maharaja Pariksit je upitao, „Kada se Krsna ekspandirao zašto su roditelji dječaka osjećali veću ljubav prema Njemu (Krsni), nego prema vlastitim sinovima? Zašto su i krave osjećale veću ljubav prema Krsni, nego prema vlastitoj teladi?“ Sukadeva je odgovorio da ono što je najprivlačnije živom biću jest upravo ono samo, a kako je Krsna Nad-duša, Jastvo svih jastava, On je sve-privlačni centar za svakoga. Stoga, kada se ekspandirao kao telad i dječaci Vrndavane, roditelji su osjetili veću odanost prema Krsninim ekspanzijama nego prema svojoj stvarnoj djeci. Kada voli Krsnu osoba osjeća ljubav prema svim živim bićima. Drugim riječima, univerzalna ljubav je dio svjesnosti Boga. To je izraženo u dvije zapovijedi iz Biblije: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom“ (Deuteronomy 6:5) i „Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe“ (Matej 19:19). Prabhupada je dao primjer kako se ljubav prema Bogu podrazumijeva kao univerzalna ljubav: kada se muškarac oženi, uspostavlja odnos i sa ženinom obitelji i rođacima, i brzo razvija odnose sa njima. Slično tome, ako netko razvije ljubav prema Krsni, ocu svih živih bića, odmah postaje svjestan odnosa sa svom Krsninom djecom. Bhakta koji čak i samo djelomično shvati ljubav prema Krsni, odmah želi raditi na tome kako bi ispunio Krsninu misiju na ovom svijetu, koja želi pomoći svim živim bićima da prekinu svoju patnju i vrate se natrag Bogu. Kada netko ne želi postati slavni propovjednik i ne smatra to poslom, već se smatra poniznim slugom koji unatoč raznim preprekama i nevoljama radi na širenju svjesnosti Krsne, on postaje najdraži sluga Gospodinu. To je savršenstvo sreće u duhovnoj ljubavi i u potpunoj je suprotnosti požudi, želji za samozadovoljstvom.

Page 55: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 25

sa tu karma-jnana-yogebhyo 'py adhikatara sa – to; tu – ali; karma – za plodonosni rad; jnana – špekulativno znanje; yogebhyah – i mistična meditacija; api – zaista; adhikatara - superioran. S druge strane, čista predana služba je daleko iznad plodonosnog rada, filozofske špekulacije i mistične meditacije. SMISAO: Nakon opisa gopija iz Vraje kao najbolji primjer para bhakti, Narada sada obraća pažnju na bhakti-yogu općenito. Ovdje Narada kategorički tvrdi da su svi bhakte superiorniji drugim praktikantima vedske tradicije. Vedsko znanje klasificira ljudska bića na karmije, jnanije, yogije i bhakte. Da vidimo zašto je od svih mogućih aktivnosti, bhakti najviša. Karma označava, u najširem smislu, bilo koju aktivnost, ali često označava aktivnosti unutar vedskih pravila s intencijom uživanja rezultata. (Drugi termin, akarma, koristi se za aktivnosti koje Vede zabranjuju.) Dakle, iako karma ima religijski status, ona je ipak materijalna. Karmija u životu jedino interesira novac, zadovoljavanje osjetila i slava, a također može tražiti način za uzdizanje na više planete u sljedećem životu. Veliki nedostatak karme je taj da uvijek rezultira reakcijama, koje prisiljavaju karmija na nova materijalna rođenja prema procesu transmigracije duše. Stoga, „dobra“ ili „loša“, pobožna ili bezbožna, svaka karma drži osobu zarobljenu unutar ciklusa rođenja i smrti. Jnana znači kultiviranje znanja. Jnani vidi nedostatke karme i počinje se raspitivati i višoj istini. Jnaniji su većinom filozofi i meditatori. Nisu previše zainteresirani za materijalne rezultate, već za dostizanje znanja koje će im koristiti. Kultiviranjem jnane proučavanjem vedskih sastra ili meditacijom, jnani može doći do ruba duhovnog znanja, svijesti o vječnom Brahmanu. Međutim, ako ne ide dalje i ne shvati svoj odnos sa Svevišnjom Božanskom Osobom, ispaštat će iste bijede kao i karmi – zatvor unutar kruga rođenje i smrti. Molitva Krsni koju su uputili polubogovi, ukazuje na nedostatke jnanija: O lotosoliki Gospodine, iako abhakte, koji vrše oštre strogosti i pokore kako bi dostigli najviši položaj, mogu sebe smatrati oslobođenim, njihova inteligencija nije čista. Takve osobe padaju sa svog položaja uobražene superiornosti jer ne mare za Tvoja lotosova stopala. (Bhag. 10.2.32) Treća kategorija ljudskih nastojanja je yoga. Gospodin Krsna opisuje yogija na sljedeći način: „Yogi je veći od asketa, veći od empirijskog filozofa i veći od plodonosnog radnika. Stoga, o Arjuna, u svim okolnostima budi yogi.“ (Bg. 6.46) Postoji mnogo vrsta yoga, kao hatha-yoga, astanga-yoga, raja-yoga, dhyana-yoga i bhakti-yoga. Osnovna hatha-yoga je postala vrlo popularna kao oblik vježbe i relaksacije, ali prava yoga – koju je opisao Patanjali u svojoj Yoga-sutri ili Krsnina u šestom poglavlju Bhagavad-gite – jest osmerostruki sistem meditacije za dostizanje samadhija, odnosno potpuna apsorpcija uma u Svevišnjem. Osmerostruki proces yoge vrlo je teško izvoditi; čak je i Arjuna zaključio da je to preteško za njega. Nekolicina koja može prakticirati često postaje vezana siddhijima ili savršenstvima koja se mogu dostići ovom yogom, kao što je mogućnost hodanja po vodi, postati ekstremno mali, kontrola tuđih umova itd. Proces mistične yoge je vrlo težak i pun raznih poremećaja te nije preporučen za ovo doba.

Page 56: Narada Bhakti Sutra HR

Djelatnosti karme, jnane i yoge se ne osuđuju od praktikanata bhakti, predanog služenja. Oni koriste razne povoljne metode kako bi te niže aktivnosti uklopili u službu Svevišnjeg Gospodina. Primjerice, kada se karma ili aktivnost pridruži predanom služenju, nastaje karma-yoga, aktivnost u svjesnosti Krsne. Gospodin Krsna preporučuje u Bhagavad-giti (9.27):

yat karosi yad asnasi yaj juhosi dadasi yat yat tapasyasi kaunteya tat kurusva mad-arpanam

„Sve što radiš, sve što jedeš, sve što nudiš ili daješ i sve strogosti koje vršiš – o Kuntin sine, ponudi Meni.“ Oni koji njeguju znanje (jnanu) često su vrlo ponosni i smatraju se superiorniji bhaktama. Međutim, savršenstvo znanja je predaja Svevišnjoj Božanskoj Osobi i spoznaja da je On sve u svemu. Tada jnana postaje jnana-yoga i pročišćuje se od umne špekulacije. Krsna izjavljuje u Bhagavad-giti (7.19):

bahunam janmanam ante jnanavan mam prapadyate vasudevah sarvam iti sa mahatma su-durlabhah

„Nakon mnogo rođenja i smrti, onaj tko ima pravo znanje predaje se Meni, znajući da sam Ja uzrok svih uzroka i sve što postoji. Takva velika duša je vrlo rijetka.“ Slično Krsna kaže Arjuni na kraju šestog poglavlja Gite, da je apsorpcija u svjesnost Krsne najviša yoga:

yoginam api sarvesam mad-gatenantar-atmana sraddhavan bhajate yo mam sa me yuktatamo matah

„Onaj tko s velikom vjerom uvijek prebiva u Meni, tko u sebi uvijek misli na Mene i transcendentalno Me služi s ljubavlju, najprisnije je sjedinjen sa Mnom u yogi i najviši je od svih yogija. To je Moje mišljenje.“ (Bg. 6.47) Karma, jnana i yoga mogu, dakle, koristiti u svjesnosti Krsne, ali je izravna para bhakti zaključak Gospodina Krsne u Bhagavad-giti:

man-mana bhava mad-bhakto mad-yaji mam namaskuru mam evaisyasi satyam te pratijane priyo 'si me sarva-dharman parityajya mam ekam saranam vraja aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami ma sucah

Uvijek misli na Mene, postani Moj bhakta, obožavaj Me i odaj Mi poštovanje. Tako ćeš neizostavno doći Meni. To ti obećavam, jer si Moj veoma dragi prijatelj. Ostavi sve vrste religije i samo se predaj Meni. Oslobodit ću te svih grješnih posljedica. Ne boj se. (Bg. 18.66) Gospodin Krsna u Bhagavad-giti potvrđuje ono što Narada navodi ovdje da je bhakti vrhovna.

Page 57: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 26

phala-rupatvat phala – od ploda; rupatvat – budući da su u obliku. Nakon svega, bhakti je plod svih napora. SMISAO: Bhakti je više od procesa koji vodi do rezultata – to je konstitucijska priroda živog bića. Gospodin Caitanya izjavljuje u Caitanya-caritamrti (Madhya 20.108), jivera 'svarupa' haya – krsnera 'nitya-dasa': „Živo biće je po svom prirodnom položaju vječni sluga Krsne.“ Bhakti je smisao i cilj čak i na početnoj razini. Kako bi to objasnio, Srila Prabhupada je dao primjer manga. U svojoj nezreloj fazi mango je mango, a kada sazrije i dalje je mango. Stoga su čak i početne aktivnosti bhakti unutar kraljevstva ljubavi prema Bogu i zadovoljavanja Krsne. Međutim, djelatnosti karme, jnane i yoge ne zadovoljavaju Krsnu dok se ne uklapaju u bhakti. Kada osoba počinje predano služiti naglasak je na obavljanju obaveznih dužnosti prema uputama duhovnog učitelja. Bhakti-yoga je već i na toj razini bazirana na uspavanim sklonostima duše. Srila Prabhupada objašnjava u Nektaru devocije: (Služba predanog služenja) nije za razvijanje nečega umjetnoga. Primjerice, kada dijete uči hodati. Taj hod nije neprirodan. Kapacitet za hodanje izvorno postoji u djetetu i s malo prakse hodat će izvrsno. Slično tome, predano služenje Svevišnjeg Gospodina je prirodni instinkt svakog živog bića. (Ambrozija predanosti) Narada je definirao bhakti kao superiornu ostalim procesima kao smisao i cilj, dok ostali procesi moraju završiti u bhakti kako bi imali vrijednost. To je važan razlog zašto je bhakti superiorna, a u nastavku Narada iznosi sljedeće razloge.

Page 58: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 27

isvarasyapy abhimani-dvesitvad daniya-priyatvac ca isvarasya – od Svevišnjeg Gospodina; api – također; abhimani – od onih koji su ponosni; dvesitvat – budući je onaj koji ne voli; dainya – od poniznosti; priyatvat – budući je sklon; ca - i. Štoviše, Gospodin ne voli ponos, ali je zadovoljan poniznošću. SMISAO: Poniznost koju Narada ovdje veliča, nije obična skromnost, već je to odnos sa Vrhovnim Gospodinom. Poanta je u tome da bhakta čini ono što Krsna voli. U Hari-bhakti-vilasi (11.417) Sanatana Goswami opisuje šest simptoma predane duše, a svaki od njih uključuje poniznost pred Gospodinom:

anukulyasya sankalpah pratikulyasya varjanam raksisyatiti visvaso goptrtve varanam tatha

atma-niksepa-karpanye sad-vidha saranagatih „Šest aspekata potpune predaje Krsni su (1) prihvaćanje stvari povoljnih za predano služenje, (2) odbacivanje stvari nepovoljnih za predano služenje, (3) čvrsta vjera u Gospodinovu zaštitu, (4) osjećaj isključive ovisnosti o milosti Gospodina za nečije održavanje, (5) nezainteresiranost za sve što je odvojeno od Gospodina i (6) uvijek se osjećati pokoran i ponizan pred Gospodinom.“ Poniznost je draga Krsni, stoga je bhakta ponizan. Da je Gospodin Krsna rekao da više voli ponos, bhakta bi bio ponosan. Ponekad Gospodin želi da Njegovi intimni prijatelji pokažu neku vrstu transcendentalnoga ponosa i suprotstave Mu se. Pod utjecajem Gospodinove energije yogamaye dječaci pastiri, Krsnini prijatelji, misle da su Mu ravnopravni i ponekad Ga izazivaju. Dječak bi se popeo na Njegova leđa i rekao, „Kakav si ti to veliki čovjek?“ Slično tome, kada majka Yasoda ili Srimati Radharani kore Krsnu, On u tome uživa. To su primjeri ponosnog ponašanja u prema-bhakti, ali Narada ovdje iznosi osnovne upute – osobni ponos i ponos u raznim djelatnostima nisu dragi Gospodinu. Svatko može uvidjeti da mu je Vrhovni Gospodin dao sve obilje koje ima. Na snagu, zdravlje, ljepotu, slavu ili znanje koje imamo ne trebamo biti ponosni jer se „kitimo tuđim perjem“. Čak i kad dobijemo Krsninu milost u predanom služenju, trebamo znati da je to zbog Njegove milosti, a ne zbog naše veličine. Ponekad, kada bhakta pokaže da je ponosan, Krsna ga osobno slomi, kao na početku rasa plesa: Gopije…ubrzo su se počele osjećati vrlo ponosne, misleći da su najsretnije žene u univerzumu jer su omiljene i u društvu Krsne. Gospodin Krsna, poznat kao Kesava, mogao je odmah shvatiti njihov ponos uzrokovan sretnom okolnosti da mogu s Njim uživati osobno, i, s ciljem da im pokaže Svoju bezuzročnu milost i obuzda njihov ponos, odmah je nestao, pokazujući na taj način Svoje obilje u odvojenosti. (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Što je netko moćniji, to je uobraženiji. Polubogovi kao Brahma i Indra ponekad postaju ponosni zaboravljajući pri tome Krsnin vrhovni položaj. Jednom je Indra postao zavidan Krsni te je pokušao kazniti stanovnike Vrndavana šaljući silovite kiše, ali Krsna je zaštitio Vraja-vasije dižući brdo Govardhan. Indra je nakon toga prišao Krsni i tražio oproštaj:

Page 59: Narada Bhakti Sutra HR

(Indra je rekao) „U ovom materijalnom svijetu postoji mnogo budala kao što sam ja, koji misle da su Svevišnji Gospodin ili sve u svemu u univerzumu. Ti si tako milostiv da bez kažnjavanja njihovih uvreda smišljaš načine kako ćeš ublažiti njihov lažni ugled, a da pri tom shvate da si Ti, i nitko drugi, Svevišnja Božanska Osoba.“ (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Gospodin Caitanya je poniznost smatrao najvažnijim za onoga koji nastoji pjevati Sveta Imena Boga. U Svojoj Siksastaki piše (3):

trnad api su-nicena taror iva sahisnuna amanina mana-dena kirtaniyah sada harih

(Cc. Adi 17.31) „Onaj tko se smatra nižim od slamke na ulici, tko je tolerantniji od drveta i tko ne očekuje poštovanje za sebe, već ga uvijek daje drugima, može vrlo lako pjevati Sveto Ime Gospodina.“ Vaisnave ne ukazuju poštovanje samo Svevišnjem Gospodinu i Njegovim osobnim predstavnicima, već svim živim bićima. Što je netko duhovno napredniji, postaje ponizniji. Najveći bhakte, maha-bhagavate, sve osim sebe vide kao sluge Gospodina Krsne. Kao što je rečeno u Caitanya-caritamrti (Antya 20.25), „Iako je vaisnava najuzvišenija osoba, nije ponosna i odaje sve poštovanje svakome, znajući da je svatko prebivalište Krsne.“ Ako iz bilo kojeg razloga bhakta postane ponosan jer je poznati vaisnava, tada razvija anarthu (neželjenu stvar ili uvredu). To je potvrđeno u Caitanya-caritamrti (Antya 20.28): „Gdje god postoji odnos ljubavi prema Bogu, prirodni simptom je da se bhakta ne smatra bhaktom. Umjesto toga, on smatra da nema niti kap ljubavi prema Krsni.“ Iako svi transcendentalisti naginju poniznosti, bhakti-yoga je najbolji način za njeno kultiviranje. U bhakti-yogi osoba ne može napredovati dok ne zadovolji Gospodina Krsnu poniznošću, pri čemu je karma, jnana i yoga neposredno ne potiču. Stoga osobe koje slijede ostale procese misle da će napredovati uz vlastite napore. Karmi može misliti kako je prikupio bogatstvo vlastitim teškim trudom ili radom, jnani da je stekao znanje dugim i mučnim proučavanjem, a yogi da je stekao mistične moći dugogodišnjim strogostima. Suprotno tome, čisti bhakta zna da blagoslov koji osjeća u svom predanom služenju, postoji samo zbog milosti Svevišnjeg Gospodina. Bhakta je uvijek svjestan da mu napredak ovisi o njegovoj poniznosti pred Krsnom. Osoba ne može biti istovremeno uobražena i bhakta. Gospodin Krsna je privučen poniznošću. Primjerice, bio je veoma zadovoljan skromnim ponašanjem Sudama Vipre i blagoslovio ga je na sve načine. Slično je i Gospodin Caitanya dao posebnu milost bhakti imena Kalidasa koji je obožavao sve vaisnave odajući im puno poštovanje i iskazujući ljubav, ali nije bio zadovoljan ponosnim i učenim Vallabha Bhattom. Naradin stav ovdje iznesen – da je Vrhovni Gospodin zadovoljan poniznošću, a nezadovoljan ponosom – ne znači da je Krsna pristran. Gospodin Krsna se ne odriče ljubavi od niti jedne osobe; prije se može reći da smo mi ti koji se odričemo naše ljubavi prema Njemu zbog ponosa i neznanja te tako ne možemo iskusiti Njegovu prisutnost i uzvratiti Mu ljubav. Sunce sije za dobrobit svih živih bića, ali se bića kao što su sove skrivaju od njegovih zraka. Veliki bhakta Prahlada Maharaja to opisuje na sljedeći način u Srimad Bhagavatamu (7.9.27): Za razliku od običnih živih bića, moj Gospodine, Ti ne praviš razliku između prijatelja i neprijatelja, povoljnog i nepovoljnog, jer za Tebe ne postoji pojam višeg i nižeg. Pa ipak,

Page 60: Narada Bhakti Sutra HR

nudiš Svoje blagoslove prema razini služenja koju ti bhakta posvećuje, kao što drvo želja daje plodove prema nečijim željama i ne pravi razliku između nižeg i višeg.

Page 61: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 28

tasya jnanam eva sadhanam ity eke tasyah – od toga (bhakti); jnanam – znanje; eva – sam; sadhanam – sredstvo; iti – stoga; eke – neki. Neki kažu da je znanje sredstvo za razvijanje predanosti. SMISAO: U ovoj i sljedeće dvije sutre Narada govori o odnosu između znanja i bhakti. Bazira li se bhakti na znanju? Stjecanje znanja je svakako važan dio svjesnosti Krsne. Na početku Bhagavad-gite Krsna kori Arjunu jer „govori učenim jezikom“, a djeluje kao osoba u neznanju. Krsna tako postaje Arjunin guru i počinje ga poučavati o besmrtnosti duše. Kroz cijelu Bhagavad-gitu Krsna daje Arjuni esencijalno znanje u vezi predanog služenja. Gospodin Caitanya također uzima ulogu učitelja u Svojim zabavama sa Sarvabhauma Bhattacaryom, Prakasananda Sarasvatijem i Rupa i Sanatana Goswamijima. Znanje u svjesnosti Krsne nije jnana impersonalizma, već je to znanje o duši, Bogu i Božjim energijama, s bhakti kao zaključkom. Očito je, dakle, da znanje pomaže u prakticiranju bhakti. Znali su pitati Srila Prabhupada, „Kako netko bez znanja može znati da je duhovni učitelj vjerodostojan?“ Srila Prabhupada bi odgovorio, „Kako bi to znao, mora prvo saznati tko je to duhovni učitelj.“ Dao je primjer da, kada netko želi kupiti zlato, prvo bi trebao proučiti nešto o zlatu i trgovanju zlatom. U suprotnom, lako bi mogao biti prevaren. Ili, ako netko želi upisati fakultet, mora prvo istražiti različita sveučilišta, što mu sve treba za prijemni ispit itd. Znanje je, dakle, važan dio bhakti. Srila Prabhupada je pisao knjige s ciljem širenja transcendentalnoga znanja te je u Bhagavad-giti napisao, „Religija bez filozofije je sentiment, ponekad i fanatizam, dok je filozofija bez religije umna špekulacija.“ Iako je znanje važno, nije apsolutno neophodno za bhakti. Da Krsna želi, mogao bi odmah prosvijetiti svakoga, bez obzira na nečiju educiranost. U Srimad Bhagavatamu (1.2.7) Suta Goswami objašnjava:

vasudeve bhagavati bhakti-yogah prayojitah janayaty asu vairagyam jnanam ca yad ahaitukam

„Predanim služenjem Božanske Osobe Sri Krsne, odmah se stječe znanje i ravnodušnost prema svijetu.“ Dokle god netko koristi znanje kako bi kritizirao bhakti, tvrdnja da je znanje izvor bhakti ne stoji.

Page 62: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 29

anyonyasrayatvam ity eke anyonya – međusobno; asrayatvam – ovisnost; iti – stoga; eke – neki. Drugi smatraju da bhakti i znanje ovise jedno o drugom. SMISAO: Duhovni sklad znanja i predanosti je lijepo izražena izrekom bhakti-vedanta. Neki proučavatelji materije smatraju da je bhakti odvojena ili suprotna od jnane. Advaite drže monopol na jnanu proučavajući Vedanta-sutru prema komentarima Sankare. Međutim, učenje Vedante nije u suprotnosti s bhakti-yogom. Autor Vedanta-sutre je Srila Vyasadeva koji je sastavio i Srimad Bhagavatam, koji je remek-djelo bhakti, kao i prirodni komentar Vedanta-sutre. Ramanuja, Madhva i Baladeva Vidyabhusana, vaisnavski acarye, napisali su komentare na Vedanta-sutru i prikazali Vedantu kao skladnu cjelinu s predanim služenjem. Kada vaisnava proučava Vedanta-sutru i drugu vedsku literaturu kako bi shvatio slave Svevišnjeg Gospodina, tada se to zove bhakti-vedanta. Znanje je posebno potrebno propovjednicima svjesnosti Krsne, koji se susreću s različitim mišljenjima. Vaisnavski acarye su svi bili visoko educirani u sanskrtu, filozofiji i logici, ali nikada nisu bili suhoparni špekulatori kao akademski ili impersonalni znanstvenici. Znali su da je Krsna zaključak Veda. Kao što Sri Krsna kaže u Bhagavad-giti (15.15), vedais ca sarvair aham eva vedyah / vedanta-krd veda-vid caham: „Svrha svih Veda je upoznati Mene. Ja sam sastavljač Vedante i poznavalac Veda.“ Znanje i predanost su u skladu, no reći da ovise jedno o drugom, prejak je izraz. Ljubav prema Krsni često se razvije i bez jnane. Narada Muni jednom je blagoslovio sadističkog lovca čistom predanosti prema Krsni. Taj tip spontane pojave bhakti zove se krpa-siddhi, dostizanje savršenstva preko milosti Gospodina i vaisnava. U vječnom uživanju u zabavama Gospodina, yogamaya ponekad prekrije znanje bhakta o tome da je Krsna Bog. To je drugi primjer kako znanje i bhakti nisu uvijek ovisni jedno o drugom. Ponekad se Krsnini vječni pratioci prisjete da je On Svevišnji Gospodin, a ponekad to zaborave, ovisno o karakteru određenog raspoloženja u predanom odnosu ili rasi. Na svečanosti dodjele imena Krsni mudrac Garga je rekao, „To dijete će biti snažno, prekrasno, bogato, sve, na razini Narayane, Svevišnje Božanske Osobe.“ Pa ipak, majka Yasoda se odnosila prema Krsni kao prema djetetu koje ovisi o njoj. Jednom je Yasoda rekla Krsni da otvori usta da vidi jesu li još prljava od hrane. Krsna je poslušao i kada je majka Yasoda pogledala u usta svoga djeteta, vidjela je kozmički oblik, uključujući sve vrijeme, svemir i planete. Shvativši da je Krsna Svevišnja Osoba molila je, „Odajem svoje potpuno poštovanje Svevišnjoj Božanskoj Osobi,… pod čijom iluzornom energijom mislim da je Nanda Maharaja moj muž i Krsna moj sin, da vlasništvo Nande Maharaje pripada meni i da su svi pastiri i pastirice moji.“ (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Tada je Gospodin Krsna ekspandirao Svoju unutarnju energiju koja je prekrila majku Yasodu i osjećaj divljenja i poštovanja pretvorila u majčinsku ljubav. Odmah je zaboravila da je Krsna Bog te Ga ponovo prihvatila kao svoje dijete. U slučajevima kao što je ovaj, u vječnim zabavama Gospodina, znanje o Krsninoj božanskoj prirodi dolazi i odlazi, ali uvijek u službi bhakti.

Page 63: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 30

svayam phala-rupeti brahma-kumarah svayam – sama; phala-rupa – pojavljuje se kao njezin plod; brahma-kumarah – Brahmin sin (Narada). Međutim, Brahmin sin kaže da je bhakti njen vlastiti plod. SMISAO: Narada sada iznosi svoje mišljenje – da bhakti ne treba nikakva druga hrana. Drugim riječima, svjesnost Krsne je prirodna, transcendentalna razina živog bića, a pojavljuje se automatski kada započnemo proces bhakti-yoge. Srila Prabhupada je napisao u svojoj lekciji naslovljenoj „O pjevanju Hare Krsna“: „Svjesnost Krsne nije nešto što je nametnuto umu na umjetan način. Ta svjesnost je izvorna energija živog bića. Pjevanje Hare Krsna dolazi direktno s duhovne razine i nadilazi sve niže razine svijesti – tjelesno, mentalno i intelektualno.“ U Svojoj Sikstastaki (1) Gospodin Caitanya objašnjava da je pjevanje Svetog Imena Krsne čišćenje ogledala uma. Kada je ogledalo uma čisto, osoba može vidjeti svoje izvorno, duhovno ja zajedno sa Svevišnjim Gospodinom. Početne aktivnosti bhakti čiste neznanje i lažni ja te otkrivaju živom biću njegovu vječnu poziciju predanog služenja. Bhakti, dakle, nije nastala iz nečeg drugog, već prakticiranje sadhana-bhakti miče prepreke za izvorni ljubavni odnos sa Gospodinom. Srila Prabhupada je znao reći da je svjesnost Krsne bezuzročna. Primjerice, „Povratak uspavane ljubavi prema Bogu ne ovisi o mehaničkom sistemu slušanja i pjevanja, već isključivo i u potpunosti o bezuzročnoj milosti Gospodina.“ (Bhag. 1.7.6, smisao) To znači da Gospodin besplatno dijeli bhakti posvećenicima. Svevišnji Gospodin nije odgovoran prema bilo kojoj religiji ili strogosti koju činimo, kao što je mehaničko pridržavanje zakona. Ta teorija, koju su iznijeli karma-mimam sakiji, odbačena je u bhakti-yogi. Krsna je svarat, vrhovno neovisan, a također i bhakti. Drugim riječima, nečiji napredak u predanom služenju ne ovisi o bilo kojem od različitih dostignuća ljudskih bića, kao što su karma, jnana ili yoga. Ako netko ne uspije u nekom od tih područja, već samo u predanom služenju, Gospodin Krsna ako želi, može dati sve što treba. Opisujući u komentaru slobodno kretanje Narade Munija, Srila Prabhupada je rječito opisao neovisnost bhakti-yoge: Ne postoji razlog ili obaveza Narade za putovanjem i nitko ga ne može zaustaviti u tome da ide gdje želi. Slično tome, transcendentalni sistem predanog služenja je također slobodan. Može se i ne mora razviti u određenoj osobi, čak i nakon što detaljno isproba sve formule. Tako je i društvo bhakta slobodno. Netko može biti sretan što ga ima, a netko ga ne mora dobiti čak niti nakon velikih napora. Stoga je, u svim sferama predanog služenja, sloboda glavni vodič. (Bhag. 1.6.37, smisao) Mayavadiji ponekad izvrću sutre kao što je ova u namjeri da dokažu da individualna atma ne treba pomoć pri dostizanju samospoznaje. Kažu da su spisi i gurui, čak i sam Bog, izumi koji nam mogu pomoći u samospoznaji, ali nakon toga trebaju biti odbačeni, kao što netko miče trn iz tijela pomoću drugog trna ili oštrice i tada oboje odbacuje. Ova potpuno kriva

Page 64: Narada Bhakti Sutra HR

koncepcija kaže da su bhakti-sastre i čisti bhakte ograničeni proizvodi materijalnog svijeta. U stvarnosti, sastra je vječna manifestacija Svevišnje Božanske Osobe, kao što stoji u Bhagavad-giti (3.15): brahmaksara-samudbhvam. Na drugim mjestima je rečeno da su Vede „dah Narayana“. Vedski spisi se ponekad razotkrivaju, a ponekad ne, ali postoje vječno. Također, i Svevišnji Gospodin i Njegovi vječni pratioci se ponekad pojavljuju u materijalnom svijetu i nakon nekog vremena odlaze, ali vječno su prisutni u duhovnom svijetu, gdje učestvuju u različitim neograničenim zabavama. Srila Prabhupada piše: Osobe skromnog znanja zaključuju da mjesto lišeno materijalnih osobina, mora biti neka vrst ništavila bez oblika. U stvarnosti, u duhovnom svijetu postoje osobine, ali su drugačije od materijalnih jer su vječne, neograničene i čiste. (Cc., Adi 5.22, smisao) Gospodin Krsna, Njegove ekspanzije i Njegovi bhakte nisu „suvišni“, kao što mayavadiji tvrde. Njihova doktrina jest da je kreacija privremena; nastala je u određeno vrijeme zbog određenog razloga, s namjerom da kasnije bude odbačena. Srila Krsnadasa Kaviraja piše: Sankara, koji je bio inkarnacija Gospodina Sive, nije griješio u svojim djelima jer je tako služeći izvršavao naredbe Gospodina. No oni, koji slijede njegovu mayavada filozofiju nisu pametni. Izgubit će mogućnost napredovanja u duhovnom znanju. Onaj tko smatra da je transcendentalno tijelo Gospodina Visnua materijalno, najveći je uvrjeditelj lotosovih stopala Gospodina. Nema većeg blaćenja Svevišnje Božanske Osobe. (Cc., Adi 7.114-15) Mišljenje Narade Munija, koji se predstavio kao „sin Gospodina Brahme“, jest da je bhakti vječna i samo-pojavna, ne ovisi o bilo kojem nižem procesu. Kada se određena predana služba pojavi kod iskrenog bhakte, on tada shvati je njegova priroda kao i Gospodinova – sac-cid-ananda, vječna, blažena i puna znanja.

Page 65: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 31 - 32

raja-grha-bhojanadisu tathaiva drstatvat na tena raja-paritosah ksuc-chantir va

raja – kraljevska; grha – rezidencija (palača); bhojana – u obroku; adisu – i tako dalje; tatha eva – kao to; drstatvat – zbog njegovog pogleda; na – ne; tena – po tome; raja – od kralja; paritosah – zadovoljstvo; ksut – od gladi; santih – pomirenje; va - ili. To se može ilustrirati primjerom kraljevske palače, hranom itd. Kralj nije potpuno zadovoljan samo gledanjem palače, niti itko može stišati glad samo gledajući hranu. SMISAO: Ovim svjetovnim primjerima Narada nam pomaže u shvaćanju iskustva bhakti. Narada je rekao da neki filozofi misle da je znanje sredstvo kojim se razvija bhakti, dok drugi kažu da su znanje i bhakti neovisni. Međutim, Naradin zaključak jest da je bhakti svoj vlastiti plod. To znači da je bhakti intimna razmjena između Gospodina i Njegovog bhakte i ne ovisi o bilo kojem drugom procesu. Samo čisti bhakte Gospodina mogu ući u takvu razmjenu i razumjeti je. Primjeri koje je Narada naveo ilustriraju razliku između jnane (teoretskog znanja) i vijnane (realiziranog znanja). Posebno je važno slušati duhovnog učitelja koji ima vijnanu. Sami ćemo morati iskusiti vijnanu, ali ako duhovni učitelj nije samo-spoznat, kako nas može voditi? Samo oni koji imaju povjerljivo znanje mogu prenositi drugima. Primjerice, Gospodin Brahma, prvo prosvijetljeno biće, primio je vedsko znanje izravno od Gospodina Krsne. Ako netko sluša Brahmino realizirano znanje od nekoga tko je u njegovom učeničkom nasljeđu, koji je također realizirao to znanje, bit će u poziciji da primi vijnanu. Puno toga ovisi o poniznosti pri slušanju. Ove dvije sutre daju primjere kraljeve palače i gozbe i na osobit nam način približuju unutarnji pogled na duhovni život. Ako slušamo s osjećajem i vjerom, tada ćemo moći nazrijeti o čemu je riječ, čak i prije nego što u potpunosti to iskusimo. Čuli smo da će duhovno savršenstvo biti kao povratak kući i naša privučenost time raste. Razmišljamo, „Da, ja također želim ići kući, natrag Bogu.“ Slušanje s vjerom daje realizaciju. Srila Prabhupada piše: O uttama-slokama, temama vezanim za Svevišnju Božansku Osobu, duhovni učitelj govori, a učenik pažljivo sluša. Duhovni učitelj i učenik ne trebaju shvatiti više od Krsne jer, jednostavno shvaćajući Krsnu i razgovarajući o Njemu, postaju savršeno učene osobe. (Bhag. 10.1.4, smisao) Kroz cjelokupnu vedsku literaturu naglašava se slušanje o Krsni. Srila Prabhupada izjavljuje, „Gdje god postoji slušanje i slavljenje Boga bez uvreda, treba znati da je prisutan Gospodin Krsna u obliku transcendentalnog zvuka, koji je moćan kao i Gospodin osobno.“ (Bhag. 1.2.17, smisao) Dok netko to ne iskusi, ne može shvatiti snagu čistoće prouzročenu slušanjem vjerodostojnog duhovnog učitelja. Srila Prabhupada dalje piše: Ljudski razum ne može shvatiti kako se služenjem bhagavata bhakte ili bhagavata knjige može postupno napredovati na putu predanog služenja. No, to su činjenice koje je objasnio Srila Naradadeva, koji je bio sin sluškinje u prošlom životu. (Bhag. 1.2.18, smisao)

Page 66: Narada Bhakti Sutra HR

Slušanje mora biti praćeno predajom Gospodinu i Njegovim bhaktama. To nisu isprazni salonski razgovori. Onaj tko se raspituje o Apsolutnoj Istini mora biti ozbiljan, spreman slušati pažljivo i služiti učenog duhovnog učitelja. Ovdje Narada daje analogiju kralja koji gleda u palaču i gladnog čovjeka koji gleda u hranu, s činjenicom da bhakti treba biti prakticirana svim srcem ako je netko želi prihvatiti. Drugi procesi – karma, jnana i yoga – čak i kad se dobro prakticiraju, ne mogu dati ukus krsna-bhakti. Uspoređuju se s bradavicama na vratu koze, koje izgledaju obećavajuće, ali nikako ne mogu dati mlijeko, bez obzira koliko se trudili. Tako niti akademsko, teoretsko znanje o bhakti ne može dati bilo kakvo stvarno razumijevanje. Možemo usporediti teoretičare bhakti s pčelama koje ližu med s vanjske strane posude – uloženo je mnogo truda, ali sve je uzalud. Primjer jedenja je, također, metafora koja nam pomaže u shvaćanju što želimo postići svjesnošću Krsne:

bhaktih paresanubhavo viraktir anyatra caisa trika eka-kalah

prapadyamanasya yathasnatah syus tustih pustih ksud-apayo nu-ghasam

„Na isti način, kao što se kod gladne osobe koja jede javlja zadovoljstvo, hranjenje i sitost, tako se kod osobe koja je uzela zaštitu Svevišnje Božanske Osobe, istovremeno pojavljuju tri stvari - predanost, izravno iskustvo Svevišnjeg Gospodina i nevezanost za druge stvari.“ (Bhag. 11.2.42) Srila Prabhupada je znao reći da nitko ne može izdati potvrdu da ste svjesni Krsne. Sami ćete to shvatiti. Slično tome, ako ste gladni i umirujete glad jedenjem, nitko vam ne mora reći, „Sada si zadovoljan.“ Živopisniju usporedbu nismo mogli dobiti. Na kraju, sami moramo otići u duhovni svijet. Tijekom šezdesetih godina u Americi, za vrijeme vijetnamskog rata, jedan mladi bhakta je pitao Srila Prabhupada, „Kako je na Krsnaloki?“ Odgovorio je, „Nema regrutne komisije.“ To je bio primjeren (i šaljiv) odgovor osobi opterećenoj određenim strahom, ali na Krsnaloki postoji puno više od „nepostojanja regrutne komisije“. Kada su Srila Prabhupada ispitivali o duhovnom svijetu, ponekad bi odgovorio, „Znat ćete kada tamo odete.“ Zaključak je da nas Narada i acarye pozivaju da napustimo mentalnu razinu i prihvatimo bhakti-yogu, ako želimo znati što je bhakti i okusiti njene plodove, vraćajući se natrag kući, Bogu.

Page 67: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 33

asmat saiva grahya mumuksubhih asmat – stoga; sa – to; eva – samo; grahya – treba biti prihvaćeno; mumuksubhih – od osobe koja želi oslobođenje. Stoga, tragatelji za oslobođenjem samo trebaju prihvatiti službu predanog poštovanja. SMISAO: U Srimad Bhagavatamu (10.2.32) stoji da oni koji traže oslobođenje, ali ne uzimaju utočište Svevišnjeg Gospodina u predanom služenju, mogu misliti da su dostigli najvišu poziciju i da su oslobođeni, međutim, oni padaju na razinu materijalnih aktivnosti. Budući da impersonalni meditator ne može razviti svoj odnos sa Svevišnjom Osobom, mora se vratiti iz svog prebivanja u Brahmanu u ovaj materijalni svijet kako bi ispunio svoje materijalne želje. Vječno oslobođenje, sloboda od ciklusa rođenja i smrti, dostignuto je samo u duhovnom svijetu, kada je osoba utemeljena u svom vječnom odnosu predanog služenja Svevišnje Božanske Osobe. U prethodnim je sutrama Narada spomenuo da se čisto predano služenje ne čini zbog bilo kakve nagrade, uključujući i oslobođenje od ciklusa rođenja i smrti. Gospodin Caitanya je također iskazao tu ideju u Svojoj Siksastaki (4):

na dhanam na janam na sundarim kavitam va jagad-isa kamaye

mama janmani janmanisvare bhavatad bhaktir ahaituki tvayi

„O svemoćni Gospodine, nemam nikakvih želja za nagomilavanjem bogatstva, niti čeznem za lijepim ženama ili nekim mnoštvom pristalica. Jedino što želim je da Te bezuslovno i predano služim život za životom.“ Rekavši „život za životom“ Gospodin Caitanya kaže da ne On ne traži oslobođenje. Sve što želi je stalno služenje i sjećanje na Gospodina, u svim sferama života. I čisti bhakta, također, nikada ne razmišlja o mukti, ali ga automatski dostiže. Krsninom željom dolazi na Krsnaloku ili na Vaikuntha planete, ovisno o rasi koju ima s Gospodinom. Ili, kao Narada, može ostati u materijalnom svijetu kako bi propovijedao svjesnost Krsne. Srila Prabhupada je znao reći da oslobođenje ne znači da je netko razvio četiri ruke i četiri glave. Ako netko posjeduje čistu svjesnost Krsne, može nastaviti živjeti u materijalnom svijetu i biti potpuno oslobođen. Srila Rupa Goswami izjavljuje u svom Bhakti-rasamrta-sindhu (1.2.187):

iha yasya harer dasye karmana manasa gira nikhilasv apy avasthasu jivan-muktah sa ucyate

„Osoba koja djeluje u službi Krsne svojim tijelom, umom, inteligencijom i riječima, oslobođena je osoba iako se nalazi unutar materijalnog svijeta i uključena je u različite materijalne djelatnosti.“

Page 68: Narada Bhakti Sutra HR

Poglavlje 3

Put dostizanja predanog služenja

Page 69: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 34

tasyah sadhanani gayanty acaryah tasyah – od toga; sadhanani – sredstvo za razvoj; gayanti – pjevanje; acaryah – veliki učitelji. Autoriteti su opisali metode za dostizanje predanog služenja. SMISAO: Nakon što je opisao bit para bhakti, najviše razine predanog služenja, Narada se sada posvećuje praktičnom dijelu koji osoba mora vršiti kako bi dostigla tu razinu. Praktični dio bhakti naziva se sadhana-bhakti. Narada je prije spomenuo da je bhakti ujedno i sredstvo te da ne ovisi o bilo čemu drugom, posebno ne o jnani ili znanju. Srila Prabhupada naglašava da bhakti nije ovisna čak niti o prakticiranju bhakte: Svjesnost Krsne se ne može pobuditi samo prakticiranjem. Kod bhakti ne postoji samo prakticiranje. Kada želimo razviti svoju prirodnu sposobnost predanog služenja, postoji određeni proces koji će, ako ga prihvatimo i vršimo, dovesti do buđenja te uspavane sposobnosti. Ta se praksa naziva sadhana-bhakti. (Ambrozija predanosti). Pravila i propisi bhakti namijenjeni su kako bi uvjetovanu dušu izbavili iz ludila koje je uzrok vezanosti i patnje. Srila Prabhupada piše, „Kao što psihijatrijske ustanove liječe mentalne bolesti, tako sadhana-bhakti liječi ludilo pod utjecajem maye, materijalne iluzije uvjetovane duše.“ (Ambrozija predanosti) Narada izjavljuje da su metode koje će objasniti dobivene od acarya, onih koji podučavaju riječju i djelom. Bhakti se može naučiti samo od vaisnavskih acarya i njihovih predstavnika, a nikako od učitelja komparativne religije ili impersonalista koji se samo odijevaju kao bhakte. Narada je osobno jedan od najvećih acarya i njegove su izjave vjerodostojne. Ipak, slijedeći parampara naslijeđe, on citira prethodne acarye i daje svoje vlastito mišljenje. Njegovo je učenje prihvaćeno od svih, bez obzira na sampradayu ili određenog osnivača-acaryu. Ovdje Narada koristi riječ gayanti, „oni pjevaju“, jer acarye podučavaju principe bhakti s radošću i veseljem.

Page 70: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 35

tat tu visaya-tyagat sanga-tyagac ca tat – to; tu – i; visaya – od zadovoljavanja osjetila; tyagat –odbacivanjem; sanga – od (materijalističkog) druženja; tyagat – odbacivanjem; ca - i. Bhakti se može dostići napuštanjem želje za osjetilnim uživanjem i svjetovnim druženjem. SMISAO: Visaya označava objekte osjetilnog uživanja, a onaj tko se odaje zadovoljavanju osjetila naziva se visayi. Visayi ne može uspjeti u predanom služenju. Acarye su dali pravila za hranjenje, razmnožavanje itd. Narada izjavljuje da osoba ne samo da bi trebala napustiti osjetilno uživanje, već bi trebala prestati i misliti o tome. Riječi sanga-tyaga znače da se treba uzdržavati od druženja s osjetilnim objektima, čak i u umu i srcu. Acarye svih religija su dosljedni u tome i preporučuju takvo odricanje od osjetilnog zadovoljstva. Međutim, u praksi to nije lako. Ako želimo napredovati u bhakti-yogi, moramo je prakticirati. Gospodin Krsna kaže, „O sine Pandua, trebaš znati da je ono što se naziva odricanjem isto što i yoga ili povezivanje sa Svevišnjim, jer nitko nikada ne može postati yogi, ako se ne odrekne želje za zadovoljavanjem osjetila.“ (Bg. 6.2) Odricati se u svjesnosti Krsne znači uključiti um i osjetila u predano služenje. Kao što Srila Rupa Goswami izjavljuje u svom Bhakti-rasamrta-sindhu (2.255):

anasaktasya visayan yatharham upayunjatah nirbandhah krsna-sambandhe yuktam vairagyam ucyate

„Kada osoba nije privučena ničim drugim osim istovremenog prihvaćanja svega što je u vezi s Krsnom, tada je iznad posesivnosti.“ Bhakta je potpuniji u svom odricanju, nego osoba koja odbacuje materijalne stvari bez znanja o svom odnosu s Krsnom. Yukta-vairagya daje osobi veliku slobodu, ali mora se vršiti ispravno. Srila Prabupada piše, „Osoba bi trebala paziti da, kada učini nešto čudno, rezultate toga ne nudi Svevišnjem Gospodinu. Takve dužnosti nisu u svjesnosti predanog služenja Krsne. Osoba mora djelovati prema uputama Krsne, koje dolaze putem učeničkog nasljeđa, od vjerodostojnog duhovnog učitelja.“ (Bg. 18.57, smisao) Ukratko, grješne aktivnosti se ne mogu ubrojiti kao „nuđenje svega Krsni“. Srila Prabhupad doista ne bi prihvaćao učenike sve dok ne bi slijedili četiri regulativna principa – bez nedopuštenog seksa, bez intoksikacije, bez kockanja i bez jedenja mesa. Odricanje je moguće zbog višeg zadovoljstva koje se može dostići u duhovnom životu. Krsna izjavljuje u Bhagavad-giti (2.59):

visaya vinivartante niraharasya dehinah rasa-varjam raso 'py asya param drstva nivartate

„Utjelovljena duša se može uzdržavati od osjetilnog uživanja, iako i dalje osjeća ukus za predmete osjetila, ali ako prestane s takvim aktivnostima zato što je okusila viši ukus, postaje utemeljena u toj svjesnosti.“ U svom komentaru na taj stih, Srila Prabhupada uspoređuje ograničavanje osjetilnog uživanja koje prakticiraju yogiji, s uputom liječnika koji zabranjuje

Page 71: Narada Bhakti Sutra HR

pacijentu određenu vrstu hrane. Niti u jednom, niti u drugom slučaju ne postoji ukus za takvo odricanje. „Međutim“, piše Srila Prabhupad, „onaj tko je okusio ljepotu Svevišnjeg Gospodina, Krsne, tijekom svog napredovanja u svjesnosti Krsne, više nema ukus za mrtve, materijalne stvari. Ograničenja, stoga, postoje zbog manje inteligentnih osoba koje su tek počele duhovno napredovati u životu, no takva ograničenja su dobra samo dok se ne stekne ukus za svjesnost Krsne.“ Narada je prije izjavio da nije dovoljno samo slušati o duhovnom životu ili govoriti drugima o tome, a da ga pri tome ne prakticiramo i osobno ne dobivamo njegove plodove. Sadhana-bhakti je praksa – izbjegavanje uznemirujućih vezanosti snagom zavjeta, pri čemu Krsna pomaže iznutra. Osoba uživa viši ukus i gubi želju za osjetilnim uživanjem. Bhakti-yoga je transcendentalna znanost koja daje očekivane rezultate kada se pravilno slijedi. Izraz sanga-tyagat koji Narada ovdje koristi, pojavljuje se i u Upadesamrti Srila Rupe Goswamija (3). Za Rupu Goswamija je sanga-tyaga, koju objašnjava kao „napuštanje društva osoba koje nisu bhakte“, jedna od najvažnijih stvari u vršenju čistog predanog služenja. Kada su postavili pitanje Gospodinu Caitanyi koja je definicija vaisnave, odgovorio je asat-sanga-tyaga – ei vaisnava acara: „Vaisnava je osoba koja napušta društvo svjetovnih osoba ili abhakta.“ (Cc. Madhya 22.87) Kao što asat-sanga pojačava našu materijalnu vezanost i ometa predano služenje, tako sadhu-sanga unaprjeđuje naše predano služenje te pomaže u vezanosti za Gospodina Krsnu i odvajanje od prakticiranja djelatnosti osoba koje nisu bhakte. Gospodin Kapila u Srimad Bhagavatamu savjetuje Svoju majku Devahuti da je materijalna vezanost najveća zapletenost duhovne duše, a „takva ista vezanost, kada je primjenjuju samospoznati bhakte, otvara vrata oslobođenja“ (Bhag. 3.25.20). U svom komentaru Srila Prabhupada piše, „To znači da sklonost vezanosti ne može nestati; mora se koristiti u najbolju svrhu. Naša vezanost za materijalne stvari produbljuje uvjetovano stanje, ali ta ista vezanost, kada je usmjerena prema Svevišnjoj Božanskoj Osobi ili Njegovom bhakti, postaje izvorom oslobođenja.“ Ova sutra sadrži strogu naredbu za bhakte koji počinju duhovno napredovati: „Ako želite napredovati u bhakti, morate napustiti zadovoljavanje osjetila i materijalno druženje.“ U komentarima Bhagavad-gite Srila Prabhupada nam kaže kako trebamo prići takvim odredbama: „Gospodin nas poučava da moramo postati potpuno svjesni Krsne kako bismo izvršavali dužnosti, s vojničkom disciplinom. Takva naredba može malo otežati stvari, ali usprkos tome, moramo izvršavati dužnosti, oviseći o Krsni, jer je to prirodni položaj živog bića.“ (Bg. 3.30, smisao) Letargija koja se može pojaviti zbog ovih odredba, mora biti odbačena. U suprotnome, može nas zadesiti velika nesreća, veća no što možemo i zamisliti, kada duša padne u niže vrste života, rođenje za rođenjem.

Page 72: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 36

avyavrtta-bhajanat avyavrtta – neprekidno; bhajanat – obožavanje. Bhakti se dostiže neprekidnim obožavanjem Gospodina. SMISAO: Narada je dao negativnu naredbu – obuzdati um i osjetila; sada daje pozitivnu metodu za uključivanje uma i osjetila u svjesnost Krsne. Srila Prabhupada uspoređuje aktivnosti u svjesnosti Krsne sa stavljanjem čelične šipke u vatru. Kako šipka stoji u vatri, sve se više zagrijava dok se ne zažari. Na isti način, bhakta, koji je stalno angažiran u svjesnosti Krsne, postupno se transformira dok ne postane potpuno svjestan Krsne. Kada je netko u potpunosti apsorbiran u služenje Krsne, nema prostora za aktivnosti maye. Srimad Bhagavatam (1.2.6) također preporučuje neprekinuto predano služenje:

sa vai pumams paro dharmo yato bhaktir adhoksaje ahaituky apratihata yayatma suprasidati

„Najuzvišeniji je vid djelovanja (dharma) svih ljudskih bića onaj kojim se može dostići predano služenje transcendentalnog Gospodina s ljubavlju. Takvo predano služenje mora biti bezuzročno i neprekidno da bi u potpunosti zadovoljilo dušu.“ U ovoj sutri Narada koristi riječ bhajana, koja se, također, javlja u neznatno drugačijem obliku u Bhagavat-giti (6.47). U zaključku Svojih instrukcija u svezi astanga-yoge u šestom poglavlju Gite, Gospodin Krsna kaže da onaj tko Ga služi s predanošću i vjerom (sraddhavan bhajate yo mam) najveći je yogi. Srila Prabhupad objašnjava da riječ bhaj znači „služenje“: Služenje s ljubavlju i vjerom je posebno namijenjeno za Svevišnju Božansku Osobu. Netko može izbjegavati obožavanje uglednog čovjeka ili poluboga i može zbog toga biti proglašen nepristojnim, ali ne može izbjeći služenje Svevišnjeg Gospodina, a da zbog toga ne bude osuđen. (Bg. 6.47, smisao) Taj odlomak ukazuje da bhakti nije duhovna rekreacija za nekolicinu ljudi, već za sve, i ne može se izbjegavati bez kobnih posljedica. Narada izjavljuje da se bhakti dostiže neprekidnim služenje s ljubavlju. Misli li da osoba mora biti nepogrešiva, da nikada ne spava? Ne. Gospodin Krsna dopušta greške, pod uvjetom da je osoba odlučna služiti Ga. On kaže u devetom poglavlju Gite:

api cet su-duracaro bhajate mam ananya-bhak sadhur eva sa mantavyah samyag vyavastito hi sah

„Onoga tko predano služi, čak i ako počini najodvratnije djelo, treba smatrati svetim zato što je pravilno utemeljen u svojoj odlučnosti.“ (Bg. 9.30) Srila Prabhupad nas upozorava da zbog ovog stiha ne bismo trebali misliti kako možemo namjerno kršiti pravila predanog služenja i dalje biti bhakta. Blagoslov Gospodina koji je ovdje izražen znači da ako služimo duhovnog učitelja i Krsnu s odlučnošću - posebno pjevajući Hare Krsna Hare Krsna Krsna Krsna Hare

Page 73: Narada Bhakti Sutra HR

Hare / Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare – tada će nas Gospodin Krsna prihvatiti kao Svog bhaktu, bez obzira na naše nesavršenosti. Što točno moramo činiti kako bismo uvijek služili u svjesnosti Krsne i izbjegli dosadu ili uznemirenje? Prahlada Maharaja poučava deveterostruki proces bhakti za održavanje potpune angažiranosti u službi Gospodina: (1) slušanje o Gospodinu, (2) pjevanje Njegovih Imena i slava, (3) sjećanje na Njega, (4) služenje Njegovih lotosovih stopala, (5) obožavanje Božanstava, (6) nuđenje molitvi Gospodinu, (7) postati Njegov sluga, (8) postati Njegov prijatelj i (9) nuđenje svega Njemu. Iako je bilo koji od ovih devet procesa dovoljan za postizanje savršenstva, prva dva su iznimno važna. Srila Prabhupada piše: Devet različitih procesa koje opisuje Prahlada Maharaja, koji ih je naučio od Narada Munija, ne moraju svi biti neophodni za predano služenje; ako bhakta bez odstupanja slijedi samo jedan od tih procesa, može dostići milost Svevišnje Božanske Osobe. (Bhag. 7.5.24, smisao) Početkom 1968. godine napisao sam pismo Srila Prabhupadi da se ponekad ne mogu odlučiti koju službu trebam raditi u određenom trenutku. Trebam li prati suđe ili pjevati Hare Krsna? Prabhupada je odgovorio: Ne postoji razlika između pjevanja Svetog Imena i pranja suđa u hramu. Stoga ne brini ako si privučen nekim drugim poslom u hramu. Postoji velika raznolikost u transcendentalnim aktivnostima. Nekad želimo pjevati, a nekad prati suđe. Nema razlike na Apsolutnom planu.

Page 74: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 37

loke 'pi bhagavad-guna-sravana-kirtanat loke – na svijetu; api – čak; bhagavat – Svevišnjeg Gospodina; guna – o odlikama; sravana – slušanjem; kirtanat – i pjevanjem. Osoba može dostići bhakti slušajući i pjevajući o posebnim odlikama Svevišnjeg Gospodina, čak i kada zadovoljava obične životne potrebe. SMISAO: Netko može reći kako je Naradina izjava o „neprekidnom služenju s ljubavlju“ nerazumna. Kako mogu oni koji su zaposleni i imaju svjetovnih obaveza, održavati konstantni bhajan? Međutim, Narada je, kao i svi acarye, veoma svjestan situacije u svijetu i jivinih neprilika. Stoga preporučuje sravanam kirtanam, slušanje i pjevanje o Gospodinu, za sve osobe i za sva vremena. Izvanredan primjer bhakte svjesnog Krsne koji je svjetovno bio veoma zaposlen, jest Arjuna, Krsnin prijatelj. Gospodin Krsna je osobno inzistirao da Arjuna ne napušta bojno polje kako bi meditirao:

tasmat sarvesu kalesu mam anusmara yudhya ca mayy arpita-mano-buddhir mam evaisyasy asamsayah

Stoga, Arjuna, trebaš uvijek misliti na Mene u obliku Krsne i u isto vrijeme se boriti i tako izvršiti svoju propisanu dužnost. Posvećujući svoje aktivnosti Meni i usredotočivši um i inteligenciju na Mene, bez sumnje ćeš Me dostići. (Bg. 8.7) Srila Prabhupada piše, „Gospodin nikada ne sugerira nešto nepraktično… Ako on (Arjuna) ne može prakticirati sjećanje na Krsnu dok se bori za egzistenciju, tada se neće moći sjetiti Krsne za vrijeme smrti.“ (Bg., uvod) Gospodin Catianya također savjetuje, kirtaniyah sada harih: „Osoba uvijek treba pjevati Imena Gospodina.“ (Cc., Adi 17.31) I dalje ostaje pitanje, kako aktivna osoba može obavljati dvije dužnosti – raditi i pjevati u isto vrijeme? To je moguće, ako se čini s ljubavlju. Prabhupada daje primjer čovjeka koji ide na posao u neki ured, a njegov sin je kod kuće vrlo bolestan. Zbog prirodne vezanosti, otac će uvijek misliti, „Kako je dječak?“. Drugi primjer, dat od acarya, jest primjer udane žene koja ima ljubavnika. Ona uvijek misli na njega, čak i kad obavlja svoje uobičajene obiteljske poslove. Štoviše, svoje dužnosti obavlja još pažljivije kako muž ne bi nešto posumnjao. Na isti način se uvijek trebamo sjećati vrhovnog ljubavnika, Sri Krsne, čak i kada pažljivo obavljamo materijalne dužnosti. Ako kažemo, „Ali ja nemam dovoljno snažnu ljubav prema Krsni“, jedini lijek je vaidhi-bhakti. Glavni smisao tog stadija vježbanja bhakti, jest izazvati našu izvornu ljubav prema Bogu, kao što šibica izaziva plamen. Među svim procesima predanog služenja najistaknutiji su sravanam kirtanam visnoh (SB. 7.5.23), slušanje i pjevanje o slavama Gospodina. Nitko ne može reći da nema vremena posvetiti se sravanam kirtanam i pri tom biti iskren. Čak i vrlo zaposleni ljudi nađu vremena za novine ili časopise, svatko nađe vremena za gledanje televizije, a ponekad za razne vrste razgovora. Dosta takvog vremena može se utrošiti na bhakti-yogu. Čak i kada radimo, u kancelariji ili tvornici, ako doniramo dio zarade Krsni, možemo misliti „Krsna mi je dodijelio ovaj zadatak“.

Page 75: Narada Bhakti Sutra HR

Ako usprkos svim naporima bhakta smatra svoje društvene i poslovne obaveze važnije, trebao bi razmotriti o drugačijem načinu življenja. Treba izbjegavati ugra-karmu, čije djelovanje potpuno iscrpljuje sve više energije i rezultate pobožnih djelatnosti. U Srimad Bhagavatamu Narada Muni savjetuje Maharaju Yudhisthiru da osoba treba raditi „samo toliko da zaradi za život koliko je potrebno za održanje tijela i duše zajedno. …Inteligentna osoba u ljudskom društvu treba sastaviti vrlo jednostavan program svojih djelatnosti“. (Bhag. 7.14.5-6) Srila Prabhupada, koji je dugo godina radio kao poslovan čovjek svjestan Krsne, vrlo realistično opisuje taj problem. Rekao je da nema govora o prestanku sa svim aktivnostima, kao što se ne skida do kraja temperatura bolesniku koji je u groznici. Ako netko ima temperaturu 40°C, oprezno je treba skidati do 37°C i tu je održavati. Srila Prabhupada piše, „Veliki mudraci i svete osobe Indije žele održavati normalnu temperaturu uravnoteženim programima materijalnog i duhovnog znanja. Oni nikada nisu odobravali zloporabu ljudske inteligencije za bolesno zadovoljavanje osjetila.“ (Isopanisad 11, smisao) Većini ljudi je prioritet ekonomski razvitak i zadovoljavanje osjetila, potiskujući religiju u sporedne djelatnosti. Međutim, stvarna religija – samo-spoznaja – mora doći na prvo mjesto. Ekonomski razvitak je potreban samo za održavanje tijela u dobrom, zdravom stanju. Shvaćajući nezgodnu situaciju ljudi u kali-yugi, Svevišnji Gospodin nam je dao pjevanje Svetih Imena kao yuga-dharmu, religiju ovog vremena:

harer nama harer nama harer namaiva kevalam kalau nasty eva nasty eva nasty eva gatir anyatha

(Cc., Adi 17.21)

„U ovom dobu svađe i licemjerja, jedini način za oslobođenje jest pjevanje Svetog Imena Gospodina. Nema drugog načina. Nema drugog načina. Nema drugog načina.“ (Brhan-naradiya Purana) Srila Prabhupada je osnovao Međunarodno društvo za svjesnost Krsne na osnovi yuga-dharme i instrukcija Narade Munija u ovoj sutri. Po cijelom svijetu mnogi Prabhupadovi sljedbenici svakodnevno pjevaju šesnaest krugova Hare Krsna mantre, imaju jutarnji i večernji program kirtana i proučavanje svetih spisa, a slijede i četiri regulativna principa protiv grješnog života – iako istovremeno imaju aktivne profesionalne karijere. Gospodin Krsna je osobno obećao Narada Muniju da će svatko tko pjeva o Njegovim slavama, dobiti Gospodinovu milost, bez obzira na društveni ili poslovni položaj:

naham tisthami vaikunthe yoginam hrdayesu va yatra gayanti mad-bhaktah tatra tisthami narada

„Dragi Moj Narada, Ja ne živim na Vaikunthi ili u srcu yogija, već tamo gdje Moj bhakta pjeva o Mojim slavama.“ (Padma Purana)

Page 76: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 38

mukhyatas tu mahat-krpayaiva bhagavat-krpa-lesad va mukhyatah – prvenstveno; tu – ali; mahat – velikih duša; krpaya – milošću; eva – zaista; bhagavat – Svevišnjeg Gospodina; krpa – milošću; lesat – tragom; va - ili. Osoba razvija bhakti prvenstveno milošću velikih duša ili malom kapljicom Gospodinove milosti. SMISAO: Narada je naveo glavne aktivnosti za bhakte koji vježbaju (sadhake). Sada ističe da bhakte ne mogu uspjeti samo vlastitom snagom i naporima, već samo ako dobiju milost Krsninih predstavnika ili kapljicu Gospodinove neposredne milosti. Dok osoba ne traži društvo sadhua, bhakti će ostati po strani. Međutim, tko je sadhu? Srila Prabhupada objašnjava: Sadhu nije samo obična osoba s odjećom boje šafrana ili dugom bradom. U Bhagavad-giti je sadhu opisan kao onaj tko je nepokolebljivo zaokupljen predanim služenjem. Čak i ako ne slijedi strogo pravila i propise predanog služenja, ako jednostavno ima postojanu vjeru u Krsnu, Božansku Osobu, smatra se sadhuom. …Ako se družimo sa sadhuom, rezultat će biti da će nas sadhu poučiti kako ćemo postati bhakta, obožavatelj i iskreni sluga Gospodina. To su darovi sadhua. (Bhag. 3.25.20) Caitanya-caritamrta i Bhakti-rasamrta-sindhu izjavljuju da je prihvaćanje duhovnog učitelja od presudnog značenja za napredovanje u predanom služenju. Srila Prabhupada piše: Bez pažljivog služenja roditelja, dijete ne može narasti; slično tome, bez brige duhovnog učitelja osoba ne može rasti do razine transcendentalnog služenja… Uvijek treba imati na umu da će osoba koja ne prihvaća duhovnog učitelja i inicijaciju, sigurno biti zbunjena pri svojim naporima za povratak Bogu. (Cc., Adi 1.46 i 1.35, smisao) Milošću duhovnog učitelja, sve što je Narada gore spomenuo – pjevanje i slušanje Svetih Imena, izbjegavanje zadovoljavanje osjetila itd. – doći će prirodno onome tko služi i raspituje se kod bhakta. Uvjetovane duše mogu doći na put bhakti uz pomoć vaisnava i, također, neposrednim vodstvom Svevišnjeg Gospodina. Harim vina naiva srtim taranti: „Bez blagoslova Harija, Svevišnje Božanske Osobe, ne može se zaustaviti neprekidni lanac rođenja i smrti u ovom materijalnom svijetu.“ Gospodin Krsna nam, kao Nad-duša u svačijem srcu, daje Svoje vodstvo. Kada duša plače za duhovnim vodstvom, Gospodin kao caitya-guru ili duhovni učitelj u srcu, daje neposrednu inspiraciju. Krsna kaže:

tesam evanukampartham aham ajnana-jam tamah nasayamy atma-bhava-stho jnana-dipena bhasvata

„Da bih im ukazao posebnu milost, Ja, koji prebivam u njihovim srcima, blistavom svjetiljkom znanja uništavam tamu koja potječe od neznanja.“ (Bg. 10.11)

Page 77: Narada Bhakti Sutra HR

U komentaru prethodnog stiha (Bg. 10.10) Srila Prabhupada objašnjava, „Neko može imati vjerodostojnog duhovnog učitelja i biti privržen duhovnoj organizaciji, ali ako nije dovoljno inteligentan da napreduje, Krsna ga u srcu poučava tako da bez poteškoća može na kraju doći Njemu.“ Gospodinova milost je, dakle, dostupna u obliku uputstava duhovnog učitelja i kao Nad-duša unutar srca. Pojava duhovnog učitelja u životu uvjetovane duše jest neposredna milost Gospodina. Prabhupada piše da je „veliki mudrac Sukadeva Goswami svakako bio inspiriran Gospodinom Krsnom da se dragovoljno pojavi pred Maharajom Pariksitom, velikim bhaktom Gopodina, kako bi mu prenio učenja Srimad Bhagavatama“ (Bhag. 1.19.36). Siguran je znak Gospodinove milosti kada netko sretne Njegovog čistog predstavnika, vjerodostojnog duhovnog učitelja. Kakav će utjecaj imati ta milost ovisi o njegovoj iskrenosti. Ubrzo nakon što Gospodin otkrije da osoba razvija želju za povratkom kući, Gospodin šalje vjerodostojnog duhovnog učitelja, i ako netko uzme utočište instrukcija takvog duhovnog učitelja, zagarantiran mu je uspjeh. Srila Prabhupad piše, „Možemo zaključiti da dobiti potporu i pomoć od vjerodostojnog duhovnog učitelja znači primiti izravnu pomoć od samog Gospodina.“ (Bhag. 1.19.36, smisao)

Page 78: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 39

mahat-sangas tu durlabho 'gamyo 'moghas ca mahat – s velikim dušama; sangah – druženje; tu – ali; durlabhah – teško dostići; agamyah – teško shvatiti; amoghah – nepogrješivo; ca – također. Druženje s velikim dušama se rijetko stječe, teško je dokučivo i neporecivo. SMISAO: U Svojim instrukcijama Srila Rupa Goswamiju (Cc., Madhya 19.138-48) Gospodin Caitanya vrlo živopisno opisuje rijetkost prilike za druženje s čistim bhaktom. Gospodin kaže Rupa Goswamiju da unutar 8.400.000 vrsta postoji bezbroj živih bića koja lutaju od tijela do tijela te od planeta do planeta unutar ovog univerzuma. Samo nekoliko vrsta živih bića u ljudskim tijelima možemo podijeliti na necivilizirane i civilizirane – one koji ne znaju vedska načela i one koji ih znaju. Među onima koji znaju, otprilike polovica daje lažna obećanja da će ih se pridržavati, a za to vrijeme čine sve vrste grijeha i krše ta ista načela. Među onima koji slijede vedska načela većina želi materijalne dobrobiti kao što su zdravlje, dobro rođenje ili odlazak u raj. Među milijunima pobožnih sljedbenika vedskih odredbi, samo jedan može biti mudar (jnani). Od milijuna takvih jnanija, kaže Gospodin Caitanya, jedan se može osloboditi rođenja i smrti, a među milijunima takvih oslobođenih osoba, vrlo je teško naći bhaktu Gospodina. Gospodin Krsna ističe isto:

manusyanam sahasresu kascid yatati siddhaye yatatam api siddhanam kascin mam vetti tattvatah

„Od mnogo tisuća ljudi, jedan se može truditi dostići savršenstvo, a od onih koji su dostigli savršenstvo, jedva da Me jedan uistinu poznaje.“ (Bg. 7.3) To ukazuje da čak i onaj tko je dostigao spoznaju Brahmana vrlo brzo pada s te razine spoznaje Svevišnje Božanske Osobe. Ne smijemo biti zavedeni o tome tko je „velika duša“ ili misliti da će svaki „swami“ ili „guru“ biti sposoban izvući nas iz materijalne zapetljanosti. Srimad Bhagavatam izjavljuje (6.14.5):

muktanam api siddhanam narayana-parayanah su-durlabhah prasantatma kotisv api maha-mune

„O veliki mudrače, od mnogo milijuna materijalno oslobođenih ljudi koji nisu u neznanju i među mnogo milijuna siddha koji su vrlo blizu dostizanja savršenstva, teško da postoji jedan čisti bhakta Narayane. Samo je takav bhakta potpuno zadovoljan i miran.“ Kada se u ljudskom društvu pojave mahatme, često se ne poštuju ili ne shvaćaju. Srila Prabhupada piše: Ponekad se vrši osobno nasilje nad bhaktama. Gospodin Isus Krist je bio razapet, Haridasa Thakura je bio bičevan na 22 tržnice, a Gospodina Nityanandu su napali Jagai i Madhai… Iako sadhu nije prema nikome neprijateljski raspoložen, svijet je toliko nezahvalan da čak i takva osoba ima mnogo neprijatelja. (Bhag. 3.25.21, smisao) Kada netko dobije društvo takvog mahatme i njegove blagoslove, neizostavno će imati korist. Narada je odličan primjer mahatme koji je promijenio živote mnogih. Jednom je lovca

Page 79: Narada Bhakti Sutra HR

pretvorio u čistog bhaktu. Lovac je bio jako okrutan te je imao običaj teško ranjavati životinje i zatim uživati u njihovoj patnji. Međutim, ubrzo nakon što je sreo Naradu i počeo ga slušati, uplašio se svojih grješnih djelatnosti. Narada ga je uvjerio: „Možeš se osloboditi, ako slijediš moje instrukcije.“ Narada je tada dao instrukciju lovcu da obožava Gospodina Krsnu pjevajući Hare Krsna mantru. Mahatma nikada ne kaže, „Predaj se meni“, već svakome savjetuje da se preda Gospodinu Krsni, Svevišnjoj Božanskoj Osobi. To je njegova nepogrješivost. Snaga vaisnava ispjevana je u bengalskoj pjesmi koja počinje gaurangera bhakta-gani jani jani sakti dhare: „Bhakte Gospodina Caitanye su veoma moćni i svatko od njih može spasiti cijeli svijet.“ Međutim, učenik mora napraviti svoj dio. Kada dobije milost vaisnave, mora ostaviti grješne aktivnosti. Tada se duhovni učitelj može brinuti za njega i uzdići ga do duhovne emancipacije. Bhakte koji možda nisu na razini paramahamse kao što je Narada Muni, ali striktno slijede njegovo učeničko naslijeđe, također mogu dijeliti nepogrješivo znanje. Srila Prabhupada piše: Duhovni učitelj, koji dolazi iz duhovnog naslijeđa Narade Munija, u istoj je kategoriji s njim. Osoba može biti oslobođena od grješnih aktivnosti ako se preda lotosovim stopalima osobe koja je predstavnik Narade Munija. (Cc., Madhya 24.258, smisao) Sljedeći dokaz snage mahatme je njegova sposobnost da preobrazi osobe koje nisu bhakte u svete osobe. Srila Bhaktivinoda Thakura izjavljuje da se vaisnava može ocijeniti koliko je dobar „dragulj“, tako da vidi koliko je napravio vaisnava tijekom života. Gospodin Caitanya je želio da što je više moguće osoba prenose poruku Krsne i uvjeravaju druge da prihvate svjesnost Krsne, slijedeći stope Narade Munija i drugih velikih acarya. Kao zaključak, društvo mahatme je vrlo rijetko, ali je dostupno iskrenim tragaocima. Pri kontaktu s velikom dušom, trebali bismo shvatiti koju sreću imamo i s radošću, ali i ozbiljnošću predati se njegovim lotosovim stopalima. Postoji primjer koji pokazuje kako se treba poštovati mahatma kada se sretne u stihu iz Hari-bhakti-sudhodaya (13.2), a izgovorio ga je Gospodin Caitanya Sanatana Goswamiju: Dragi moj vaisnava, gledanje osobe poput tebe predstavlja savršenstvo gledanja, doticanje tvojih lotosovih stopala je savršenstvo osjetila dodira, a slavljenje tvojih dobrih odlika je jedina prava aktivnost jezika, jer je u materijalnom svijetu vrlo teško naći čistog bhaktu Gospodina.

Page 80: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 40

labhyate 'pi tat-krpayaiva labhyate – stečeno je; api – već; tat – od Njega (Svevišnjeg Gospodina); krpaya – milošću; eva – samo. Društvo velike duše može se dostići samo milošću Gospodina. SMISAO: Iako je čistog bhaktu vrlo teško naći, Svevišnji Gospodin izravno pomaže iskrenom tragaocu istine. Kao što Gospodin Caitanya objašnjava Srila Rupa Goswamiju:

brahmanda bhramite kona bhagyavan jiva guru-krsna-prasade paya bhakti-lata-bhija

„Sva živa bića lutaju po čitavom univerzumu, ovisno o svojoj karmi. Neka se uzdižu na više planetarne sisteme, a neka silaze na niže. Od mnogo milijuna živih bića koji lutaju, jedno može Krsninom milošću steći priliku druženja s vjerodostojnim duhovnim učiteljem. Takvo veoma sretno živo biće, milošću Krsne i duhovnog učitelja dobiva sjeme puzavice predanog služenja.“ (Cc., Madhya 19.151) Gospodin Krsna se nalazi u svačijem srcu u obliku Paramatme. On ispunjava naše želje s obzirom na to što smo zaslužili, što se opet bazira na našim prethodnim aktivnostima. (Krsna grješne želje mora kazniti prije nego što ih netko može ostvariti.) Srila Prabhupada piše, „Ako živo biće zahvaljujući slučaju ili sreći dođe u kontakt s pokretom svjesnosti Krsne i želi mu se pridružiti, Krsna, koji se nalazi u svačijem srcu, pruža mu priliku da sretne vjerodostojnog duhovnog učitelja.“ (Cc., Madhya 19.151, smisao) Ako netko ne zna što ili koga traži, ali doziva Boga i moli za izbavljenje, Gospodin će udijeliti Svoju milost – priliku za predaju velikoj duši. Naradin učenik Dhruva Maharaja je primjer osobe kojoj je pomogao Bog. Dhruvu je uvrijedila pomajka te je na savjet majke otišao tražiti Boga u šumu. Budući da je dječak želio visoku poziciju i osvetu, njegovu odlučnost je zapazio Svevišnji Gospodin. Dhruva je lutao šumom pitajući životinje, „Gdje je Bog? Jesi li ti Bog?“, i odjednom se pred njim pojavio veliki mudrac Narada. Srila Prabhupada objašnjava: Svevišnja Božanska Osoba se nalazi u svačijem srcu i ubrzo nakon što shvati da je živo biće ozbiljno glede predanog služenja, šalje Svog predstavnika. U ovom slučaju Narada je bio poslan Dhruvi Maharaju. (Bhag. 4.8.25, smisao)

Page 81: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 41

tasmims taj-jane bhedabhavat

tasmin – u Njemu; tat – Njegovo; jane – u ljudima; bheda – razlika; abhavat – zbog odsutnosti. (Osoba može dostići bhakti druženjem s Gospodinovim čistim bhaktom ili neposredno Gospodinovom milošću jer Gospodin i Njegov čisti bhakta se ne razlikuju. SMISAO: Milost Gospodina i Njegovog čistog bhakte su iste jer bhakta i Svevišnji Gospodin daju isto učenje. Sri Krsna kaže, „Predaj se Meni“, a čisti bhakta kaže, „Da, predajem se Tebi“ i drugima govori „Predajte se Krsni“. Stoga milost Gospodina i Njegovih dragih slugu ima isti učinak. sjeme predanosti posaditi u srca uvjetovanih duša koje ga žele. Mayavadiji uvijek traže priliku za uništenjem osobnog identiteta Boga pa ovu sutru interpretiraju na sljedeći način: „Kao što rijeka gubi svoje ime i oblik nakon što uđe u ocean, tako bhakta gubi svoju individualnost kada se stopi s Gospodinom.“ Impersonalisti smatraju samouništenje i stapanje s Gospodinom krajnjim ciljem božanske ljubavi. Što se tiče onoga što iznosi Narada i spisi, mayavadiji kažu da je to ustupak „za obične bhakte“. Vaisnave ne toleriraju takvu blasfemičnu igru riječima. Jedinstvo Boga i gurua (ili Boga i živog bića) jest jedinstvo u kvaliteti. Živa bića su mali uzorci izvorne Svevišnje Božanske Osobe, koja je potpuna, moćna i puna obilja. Živa bića imaju tendenciju zaboraviti svoje kvalitativno jedinstvo s Gospodinom pa se On, stoga, pojavljuje u obliku spisa, velikih osoba i kao caitya-guru (Nad-duša), kako bi nas podsjetio na naš duhovni identitet. Nad-duša se ne treba podsjećati o Svojoj vlastitoj božanskoj prirodi, jer nikada nije određena materijalnim tijelom. To je još jedna razlika između jiva i Gospodina: Gospodin je uvijek samoobasjan u Svom duhovnom obliku, dok su jive uvijek sklone doći pod utjecaj maye. Još jedna razlika između njih je da se Nadduša nalazi u svakom tijelu, dok se individualna uvjetovana duša nalazi u jednom, određenom tijelu. Sac-cid-ananda oblik Boga je različit od oblika živog bića u oba njegova stanja, uvjetovanome ili oslobođenome. Dok će mayavadiji nastaviti s krivim shvaćanjem filozofije duhovnog jedinstva, kaviji ili učene osobe, ne čine takve greške. Srila Prabhupada opisuje položaj mayavadija i njihov utjecaj: Samo ateisti smatraju živo biće i Božansku Osobu jednakim u svemu. Caitanya Mahaprabhu kaže, mayavadi-bhasya sunile haya sava-nasa: „Ako netko slijedi upute mayavadi filozofa i vjeruje da su Svevišnja Božanska Osoba i individualna duša jedno, bit će osuđen da nikad ne shvati pravu filozofiju.“ (Bhag. 4.28.63, smisao)

Page 82: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 42

tad eva sadhyatam tad eva sadhyatam

tat – to; eva – samo; sadhyatam – treba težiti za; tat – to; eva – samo; sadhyatam – treba težiti za. Težnja, samo težnja za društvom čistog bhakte. SMISAO: Naradadeva blagoslovi slušaoce (ili čitaoce, op. prev.) Narada-bhakti-sutre svojim savjetom ovdje ponovljenim dva puta kako bi ga istaknuo – težnja, težnja za dostizanjem lotosovih stopala gurua i Krsne pomoću druženja s čistim bhaktama. Kada Gospodin i Njegovi čisti bhakte vide naše iskrene napore, daju nam svu potrebnu pomoć. Najbolji primjer predanosti usmjerene samo prema Krsni dao je Sri Caitanya Mahaprabhu. Težimo za slijeđenjem Njegovih stopa, uvijek se usmjeravajmo prema Njegovim dobronamjernim sljedbenicima i uvijek se molimo kao što je pokazao u Svojoj Siksastaki (4):

na dahanam na janam na sundarim kavitam va jagad-isa kamaye

mama janmani janmanisvare bhavatad bhaktir ahaituki-tvayi

„O svemoćni Gospodine, nemam nikakvih želja za nagomilavanjem bogatstva, niti čeznem za lijepim ženama ili nekim mnoštvom pristalica. Jedino što želim je da Te bezuslovno i predano služim život za životom.“

Page 83: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 43

duhsangam sarvathaiva tyajyah

duhsangam – loše društvo; sarvatha – u svim svojim aspektima; eva – zaista; tyajyah – biti napušteno. Osoba treba napustiti sve vrste degradirajućeg druženja. SMISAO: Nakon izjave da je druženje s čistim bhaktama jednako dobro kao i druženje sa Svevišnjim Gospodinom, Narada nas informira o destruktivnim posljedicama lošeg druženja. Kao što je prethodno spomenuto, Gospodin Caitanya je jednom definirao vaisnavu kao osobu koja se prestala družiti sa svjetovnim osobama i abhaktama: asat-sanga-tyaga – ei vaisnava acara. Caitanya Mahaprabhu je posebno nabrojio različite tipove asat-sange: stri-sangi, eka asadhu krsnabhakta ara (Cc., Madhya 22.87). Vaisnava treba izbjegavati stri-sangi, one koji su skloni druženju sa ženama, a također treba izbjegavati krsna-abhakte, one koji nisu Krsnini bhakte. To se posebno odnosi na mayavadije. Gospodin Kapila izjavljuje, „Zaluđenost i ropstvo koji potječu od vezanosti za bilo koji drugi predmet, nisu tako potpuni kao oni koji potječu od vezanosti za ženu ili društvo osoba naklonjenih ženama.“ (Bhag. 3.31.35) U Kali-yugi smo neprestano potaknuti na nedozvoljeni seks putem raznih oglasa ili televizije. Neograničeno druženje između muškaraca i žena je glavni poremećaj na duhovnom putu. Izjave o ženama ne smiju se shvatiti kao kritiziranje žena općenito. Kao što je žena često simbol maye za muškarca, tako je i vezanost za muškarce također glavni problem za žene. Gospodin Kapila kaže, „Žena stoga treba smatrati svoga muža, djecu i kuću kao uređenje vanjske energije Gospodina namijenjeno njenoj smrti, kao što umilno pjevanje lovca predstavlja smrt za srnu.“ (Bhag. 3.31.42) Naravno, nije moguće potpuno ograničiti druženje različitih spolova, a pozitivan pristup je taj da stavimo Krsnu u centar života. Ako muž i žena žive u braku u svjesnosti Krsne i prebacuju svoju glavnu vezanost na Krsnu, tada njihov odnos može postati izvor duhovne obnove. Kada Gospodin Caitanya kaže da se trebaju izbjegavati osobe koje nisu sadhui, tada misli na osobe koje ne slijede osnovna načela religijskog života. Primjerice, svaki bhakta u svjesnosti Krsne slijedi četiri principa, ali oni koji nisu sadhui, uvijek se odaju nedozvoljenom seksu, jedenju mesa, intoksikaciji i kockanju. Ako se bhakta počinje intenzivno družiti s osobama koje nisu sadhui, može poprimiti njihove navike, bez obzira na sve znanje i praksu. U Hari-bhakti-sudhodayi je navedeno, „Druženje je veoma važno. Djeluje kao kristal koji reflektira sve što se stavi pred njega.“ (Ambrozija predanosti) Gospodin Caitanya poučava Sanatanu Goswamija, „Osoba ne bi trebala čak niti vidjeti onoga koji je lišen predanog služenja u svjesnosti Krsne i koji nema pobožnih aktivnosti.“ (Cc., Madhya 22.92) Kada je demon Hiranyakasipu sarkastično ispitivao svog sina o svjesnosti Krsne, Prahlada je objasnio zašto je demonima nemoguće spoznati Krsnu:

matir na krsne paratah svato va mitho 'bhipadyeta grha-vratanam

adanta-gobhir visatam tamisram

Page 84: Narada Bhakti Sutra HR

punah-punas-carvita-carvanam

„Prahlada Maharaja je odgovorio: Zbog svojih neovladanih osjetila, osobe previše odane materijalističkom životu napreduju ka paklenim stanjima i iznova i iznova žvaču ono što je već prožvakano. Njihovu sklonost ka Krsni nikada ne pobuđuju ni upute drugih, ni njihovi vlastiti napori, niti jedno i drugo zajedno.“ (Bhag. 7.5.30) Oni koji nemaju kontrolirana osjetila nikada ne mogu spoznati Krsnu, a ako se bhakta početnik druži s njima, izgubit će mogućnost spoznaje Krsne. Osim osobnog, druženje s osobama koje nisu bhakte može biti druge vrste: putem knjiga, filmova, različitih mjesta – mogućnosti za kontakt su neograničene. Posebno danas osoba može živjeti sama i biti potpuno zaokupljena lošim druženjem, a da pri tom uopće ne izlazi van, i to putem masovnih medija i suvremene tehnologije. Potreban je oprez i borba kako bismo se maknuli od utjecaja lošeg društva. Netko može dati primjedbu na tu odredbu i reći, „Bog je svuda! Zašto kažeš da su određeni ljudi loši?“ Najuzvišeniji bhakta, maha-bhagavata, može vidjeti sve osobe kao savršene sluge Boga. On ponizno misli da je svatko sluga Boga, osim njega. Druga osobina maha-bhagavate je ta da on uvijek misli na Krsnu i ne zaboravlja Ga niti na trenutak. Ne treba imitirati djelatnosti maha-bhagavte ako nemamo njegove osobine. Drugim riječima, zbog izgovora da slijedimo primjer velikog bhakte, ne bi trebali ulaziti u loše društvo i tvrditi, „Sve je Krsna“. Bhakte većinom moraju napraviti određeni napor da dođu s niže razine predanog služenja (kanistha), gdje osoba vidi Boga samo u hramu. Moraju težiti pronalaženju druge razine (madhyama), kada spoznaju da je Bog u svačijem srcu i još uvijek paze na svoje druženje. Madhyama-bhakta svoju ljubav daje Svevišnjem Gospodinu, stvara prijateljstva s istomišljenicima, milosrdan je prema nevinim osobama i izbjegava demone. Ozbiljan je u slijeđenju odredbi iz Katyayana-samhite: „Bolje je prihvatiti bijede zatočeništva u ćeliji okruženoj plamenom, nego se družiti s onima koji nisu svjesni Krsne. Takvo druženje predstavlja veliku nesreću.“ (Cc., Madhya 22.91)

Page 85: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 44

kama-krodha-moha-smrti-bhramsa-buddhi-nasa-sarva-nasa-karanatvat kama – od požude; krodha – gnjeva; moha – zbunjenosti; smrti-bhramsa – zaborava; buddhi-nasa – gubitka inteligencije; sarva-nasa – potpunog gubitka; karanatvat – zbog čega je uzrok. Materijalno druženje je uzrok požude, gnjeva, zbunjenosti, zaborava, gubitka inteligencije i potpune propasti. SMISAO: Netko se može zapitati zašto Narada sada raspravlja o posljedicama lošeg druženja nakon što je govorio o naprednijim temama u bhakti-yogi, ali tko će drugi upozoriti na to ako ne oni koji su ozbiljni kandidati za prelazak oceana rođenja i smrti? Čak i onaj tko prakticira predano služenje u odvojenom redu može pasti. U Caitanya-candrodaya-nataka stoji (8.23):

niskincanasya bhagavad-bhajanonmukhasya param param jigamisor bhava-sagarasya

sandarsanam visayinam atha yositam ca ha hanta hanta visa-bhaksanato 'py asadhu

„Jao osobama koje imaju ozbiljne želje za prelazak materijalnog oceana i uključivanje u transcendentalno služenje s ljubavi bez materijalnih motiva, gledanje materijalista koji zadovoljavaju osjetila i žena koje imaju slične interese, gnjusnije je od spremnog ispijanja otrova.“ Savjet je, dakle, protiv lošeg druženja namijenjen svima, uključujući i one transcendentaliste koji žele napredovati bez prepreka. U Bhagavad-giti (2.62-63) Gospodin Krsna analizira pad duše uzrokovan lošim druženjem:

dhyayato visayan pumsah sangas tesupajayate sangat sanjayate kamah kamat krodho 'bhijayate

krodhad bhavati sammohah sammohat smrti-vibhramah smrti-bhramsad buddhi-naso buddhi-nasat pranasyati

„Dok razmišlja o predmetima osjetila, osoba razvija vezanost za njih. Iz takve vezanosti se razvija požuda, a iz požude nastaje gnjev. Od gnjeva nastaje potpuna iluzija, a od iluzije gubitak pamćenja. Kada je pamćenje izgubljeno, osoba gubi inteligenciju, a kada izgubi inteligenciju ponovo pada u materijalni vrtlog.“ Loše druženje (duhsanga) izvlači na vidjelo pohranjene karmičke grješne tendencije, koje aktiviraju niže sklonosti. Kada bhakta početnik čuje kako hedonisti govore o pohotnom uživanju, može se uzrujati, a sve dok se nije pročistio ima tendenciju uživanja u svjetovnim zadovoljstvima. Ubrzo nakon što počne razmišljati o objektima zadovoljstva, razvija se želja za njima. Tada te želje želi ostvariti, a zbog frustracija (zbog neostvarenja želja – op.prev.) postaje gnjevan. Nakon toga će izgubiti mogućnost rasuđivanja, postaje obmanut itd. Druženjem s osobama koje nisu bhakte, loše navike se pojavljuju jedna za drugom, a dobre osobine propadaju. Gospodin Kapila izjavljuje (Bhag. 3.31.32-33): „Ako se, stoga, živo biće ponovo druži s putem bezbožnosti, pod utjecajem bludnih ljudi zaokupljenih potragom za seksualnim uživanjem i zadovoljavanjem jezika, ponovo odlazi u pakao, kao i prije.

Page 86: Narada Bhakti Sutra HR

Postaje lišeno istinoljubivosti, čistoće, milosti, ozbiljnosti, duhovne inteligencije, stidljivosti, strogosti, slave, opraštanja, ovladanosti umom, ovladanosti osjetilima, sreće i svih takvih povoljnosti.“ Ne samo „grubi bezumnici“, već i strogi asketi – ako nisu bhakte – smatraju se duhsanga. Umni špekulatori, impersonalni yogiji, jnaniji i voidisti - svi mogu nepovoljno utjecati na bhaktu i okrenuti ga na putove gdje nema predanog služenja. Bhagavan Acarya, sljedbenik Gospodina Caitanye, isticao je da je imun na kontaminacije jer je bio utemeljeni bhakta Gospodina. Međutim, Svarupa Damodara Goswami je odgovorio da govor mayavada filozofije „slama srce i život bhakte“ i ne smije mu se prepuštati. Srila Prabhupada piše: „Mayavada filozofi su svoje argumente predstavili tako privlačnim, kitnjastim jezikom, da slušanje mayavada filozofije može promijeniti um čak i maha-bhagavate ili veoma naprednog bhakte. Pravi vaisnava ne može tolerirati ni jednu filozofiju koja tvrdi da su Bog i živo biće potpuno istovjetni. (Cc., Adi 7.110, smisao) Uvidjevši opasnosti duhsange, čak i potpuno angažiranog sadhake, možemo vidjeti da Narada nije preuveličao te opasnosti i da to nisu samo upozorenja za početnike.

Page 87: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 45

tarangita apime sangat samudrayanti tarangitah – formirajući valove; api – zaista; ime – ti; sangat – od materijalnog druženja; samudrayanti – stvara ocean. Uzdižući se poput valova materijalnog druženja, te loše posljedice narastaju u veliki ocean bijede. SMISAO: Energija prijevare, maya, Gospodinova je vlastita energija i može prekriti čak i moćnog mudraca. Gospodin Kapila objašnjava, „Među svim vrstama živih bića koje je stvorio Brahma, među ljudima, polubogovima i životinjama, nitko osim mudraca Narayane nije imun na privlačnost maye u obliku žene.“ (Bhag. 3.31.37) Osoba ne bi trebala koketirati s mayom, misleći pri tom da može malo prestupiti, a zatim se kasnije vratiti ako postane pregrubo. Dok nismo potpuno oslobođeni, održavamo u sebi sjeme uništenja i ne smijemo mu dopustiti da raste poticano lošim druženjem. Jednom je Srila Prabhupada rekao da su se neki njegovi inicirani učenici prepustili svojim bivšim navikama pušenja marihuane. Prabhupada je rekao da se to dogodilo zbog lošeg druženja i dao je primjer sa stjenicama. Tijekom zime se čini da su stjenice nestale iz vašeg kreveta, ali se nakon nekog vremena ponovo pojave i rastu sišući vašu krv. Slično tome, može se činiti da je karma transcendentalista ukroćena, ali je u stvari prisutna u vrlo maloj količini. Ako dobiju novu priliku, njegove materijalne želje će ponovo napasti. Drugom prilikom se Srila Prabhupada osvrnuo na „hippy sjeme“. Spomenuo je jednog od svojih brahmacari učenika s dugom kosom i rekao da stare hippy tendencije učenika sada niču u obliku duge kose. Dobro se, dakle, malo uplašiti lošeg društva i izbjegavati ga pod svaku cijenu. Netko može pitati da li je takav stav u skladu s raspoloženjem suosjećanja propovjednika? Ako se propovjednik druži s materijalistima, neće li postati kao oni? Odgovor je da propovjednik mora biti snažan u svojoj svjesnosti Krsne kako bi spriječio kontaminaciju. Ako slijedi pravila i propise bhakti-yoge – uključujući druženje s bhaktama, pjevanje i slušanje o Gospodinovim slavama, izbjegavanje osjetilnog zadovoljavanja itd. – tada će moći propovijedati bez straha od pada. Djelujući kao duhovni učitelj Gospodina Caitanye, Isvara Puri Mu je dao upute: „Drago moje dijete, samo nastavi sa plesanjem, pjevanjem i sankirtanom u društvu bhakta. Uz to, idi i propovijedaj značaj pjevanja krsna-name, jer ćeš tim procesom moći izbaviti sve pale duše.“ (Cc., Adi 7.92) Slične je upute svojim učenicima, da budu propovjednici koji suosjećaju s drugima, dao i Srila Prabhupada: Onaj tko nije vješt u propovijedanju može pjevati na usamljenom mjestu, izbjegavajući loše društvo, ali za onog tko je zaista napredan, propovijedanje i sretanje ljudi koji nisu zaokupljeni predanim služenjem, nije nepovoljno. Bhakta pruža abhaktama priliku da se druže s njim, ali nije pod utjecajem njihovog lošeg ponašanja. Tako će zahvaljujući djelatnostima čistog bhakte čak i oni koji su lišeni ljubavi prema Bogu, dobiti jednog dana priliku da postanu Gospodinovi bhakte. (Cc., Adi 7.92, smisao) Srila Prabhupada je ispričao sljedeću priču kako bi ilustrirao kako se netko može družiti s osobama koje nisu bhakte i zadržati predanost:

Page 88: Narada Bhakti Sutra HR

Jednom je krokodil pozvao majmuna da siđe sa stabla i provoza se na njegovim leđima. Glupavi majmun je skočio s drveta i ubrzo se našao na krokodilovim leđima usred rijeke. Majmun je pitao, „Kamo idemo?“ Krokodil odgovori, „Vozim te svojoj kući gdje će ti moja žena izvaditi srce i pojest ćemo te za ručak!“ Majmun na to odgovori, „Ali, ostavio sam srce na stablu na obali. Možeš li me, molim te, odvesti da ga uzmem?“ Krokodil je pomislio kako je to vrlo dobra prilika i dozvolio je majmunu da skoči na obalu. Međutim, majmun je skočio na svoje stablo i više se nije htio vratiti, odbijajući krokodilove pozive. Pouka ove priče: možete se družiti s osobama koje nisu bhakte, ali ne dajte im svoje srce. Propovjednici koji žive u hramovima ISKCON-a svakodnevno slijede taj savjet. Rano ustaju, odlaze na mangala-arati pred hramskim Božanstvima, pjevaju kirtanu i japu, slušaju lekcije Srimad Bhagavatama i časte prasadam u društvu bhakta. Ojačani takvim jutarnjim programom odlaze van propovijedati i to na mjesta koja obiluju materijalizmom i nude ljudima priliku da dobiju Krsninu milost u obliku literature, prasadama ili hari-name. U ranu večer vraćaju se u hram kako bi još pjevali i slušali. Kada su s osobama koje nisu bhakte, ne ugrožavaju svoja načela predanosti i drže svoja srca podalje od sila materijalne prirode i lošeg društva. Naravno, ako se propovjedniku dogodi da ga osvoji materijalna energija, treba se spašavati, a ne dopustiti mayi da ga proguta dok spašava druge osobe. Naradin savjet protiv lošeg druženja ne znači da oni koji su dovoljno snažni za propovijedanje ne bi trebali prići Jagajima i Madhajima ovoga svijeta i ponizno im ponuditi Sveto Ime i transcendentalnu literaturu. Ako im bhakte ne priđu, kako će se spasiti razne budale i nitkovi?

Page 89: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 46

kas tarati kas tarati mayam yah sangam tyajati yo mahanubhavam sevate nirmamo bhavati kah – tko; tarati – prelazi preko; kah – tko; tarati – prelazi preko; mayam – iluzije; yah – onaj tko; sangam – materijalno druženje; tyajati – napušta; yah – tko; maha-anubhavam – mudra osoba; sevate – služi; nirmamah – slobodan od lažnog vlasništva; bhavati - postaje. Tko može prijeći iza iluzije? Onaj tko napusti materijalno druženje, služi mudrace i postane nesebičan. SMISAO: Prijelaz preko maye može se usporediti s prijelazom preko oceana. Za vrijeme umiranja uvjetovana se duša seli u drugo materijalno tijelo i, čak i ako se rodi na višem planetu, mora ispaštati ponovno rođenje i smrt. Kako bi prešla granice tog oceana samsare, mora se vratiti natrag Bogu. No, to je veoma teško jer će svaka materijalna želja, grješna ili pobožna, zagnjuriti uvjetovanu dušu natrag u samsaru. Gospodin Krsna olakšava proces. U Bhagavad-giti (7.14) izjavljuje:

daivi hy esa guna-mayi mama maya duratyaya mam eva ye prapadyante mayam etam taranti te

„Ovu Moju božansku energiju, koja se sastoji od tri gune materijalne prirode, teško je nadići, ali oni koji su se predali Meni mogu je lako nadići.“ Narada ovdje daje detaljnije informacije kako se predati Krsni i prijeći preko moćnog oceana iluzije. U ovoj sutri spominje odricanje od vezanosti, druženje s velikim dušama i sloboda od posjedovanja. Treba pokušati sve te i druge povoljne metode, ali istodobno treba shvatiti da ne može sâm plivati preko oceana. Na nečiji iskreni pokušaj predanog služenja, Krsna će doći i spasiti ga. Gospodin Krsna je rekao Arjuni, „One koji obožavaju Mene, posvećujući sve svoje aktivnosti Meni, koji su Mi predani bez odstupanja, koji predano služe i uvijek meditiraju na Mene, usredotočivši svoje umove na Mene, o Prithin sine - brzo izbavljam iz oceana rođenja i smrti.“ (Bg. 12.6-7) U svom komentaru Srila Prabhupada kaže, „Jednostavno pjevanjem svetog imena Krsne - Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare - Gospodinov bhakta može lako i sretno dostići vrhovno odredište, ali to odredište se ne može dostići niti jednim drugim procesom religije.“ Kao što je već izneseno, milost Gospodina se najlakše dobiva od Njegovih čistih bhakta. Oni omogućuju svakome da uzme utočište Gospodinovih lotosovih stopala, koje djeluju kao čamac koji će ga prenijeti preko golemog oceana maye: O lotosooki Gospodine, usredotočujući svoj um u meditaciji na Tvoja lotosova stopala, riznicu sveg postojanja, i prihvaćajući ta lotosova stopala kao čamac kojim može prijeći preko oceana neznanja, osoba slijedi stope mahajane (velikih svetaca, mudraca i bhakta). Tim jednostavnim procesom može prijeći ocean neznanja tako lako kao što bi prešla preko otiska telećeg papka. (Bhag. 10.2.30)

Page 90: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 47

yo vivikta-sthanam sevate yo loka-bandham unmulayati nistraigunyo bhavati yo yoga-ksemam tyajati

yah – tko; vivikta – osamljeno; sthanam – mjesto; sevate – služi; yah – tko; loka – svjetovnog društva; bandham – u ropstvu; unmulayati – iskorjenjuje; nistrai-gunyah – slobodan od utjecaja triju sila materijalne prirode; bhavati – postaje; yah – tko; yoga – (želja za) napredovanje; ksemam – i sigurnost; tyajati - napušta. (Tko može prijeći iza iluzije?) Ona osoba koja živi u osami, presijeca svoje vezanosti s materijalnim društvom, oslobađa se od utjecaja triju slila materijalne prirode i ne žudi za materijalnim dobitkom i sigurnošću. SMISAO: Narada je ponudio više načina kako nadvladati mayu. Prvo je samoća (vivikta-sthanam sevate). Nekoliko puta u Bhagavad-giti Gospodin Krsna savjetuje da osoba prakticira duhovni život sama. Osama je posebno naglašena u meditativnoj yogi, koja zahtijeva da osoba živi sama, u osami (rahasi sthitah ekaki) (Bg. 6.10). U trinaestom poglavlju, također, kada nabraja što se smatra znanjem, Gospodin Krsna spominje vivikta-desa-sevitvam, „težnja ka životu na usamljenom mjestu“ (Bg. 13.11). Ponovo u osamnaestom poglavlju, kada opisuje osobu koja je uzdignuta na razinu samospoznaje, Gospodin Krsna kaže da ona „živi na osamljenom mjestu“ (vivikta-sevi) (Bg. 18.52). Bhakti početniku ne preporučuje se da živi sam. Iako je bhajanu na osami prakticirao Namacarya, Haridasa Thakura, a ponekad i Gospodin Caitanya, Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura kritizira bhakte koji preuranjeno žele pjevati Sveto Ime na osamljenom mjestu. On piše, „Dragi moj ume, zašto si tako ponosan što si vaisnava? Tvoje obožavanje i pjevanje Svetog Imena Gospodina na osami temelji se na želji za jeftinom popularnosti i stoga je tvoje pjevanje Svetog Imena samo pretvaranje.“ (citirano u „Krsna – izvor sveg zadovoljstva“) Sveto i osamljeno mjesto spomenuto u Giti, označava mjesto hodočašća. Srila Prabhupada piše, „U Indiji, yogiji, transcendentalisti ili bhakte napuštaju dom da bi prebivali na svetim mjestima kao što su Prayaga, Mathura, Vrndavana, Hrsikesa i Hardwar i u osami primjenjivali yogu na mjestima kroz koja teku svete rijeke kao što su Yamuna i Ganga.“ (Bg. 6.11-12, smisao) Za Krsnine bhakte najsvetije mjesto hodočašća je Mathura-mandala, oblast koja uključuje Mathuru i Vrndavan. Rupa Goswami preporučuje život u Mathura-mandali u svojoj studiji Bhakti-rasamrta-sindhu: Čisti bhakta Gospodina Krsne prebiva u Mathuri ili Vrndavanu i posjećuje sva mjesta gdje je Krsna imao zabave… Ako netko ode u Vrndavanu odmah će osjetiti odvojenost od Krsne, koji je izvodio tako lijepe aktivnosti dok je bio tamo prisutan. (Ambrozija predanosti) Srila Prabhupada je niz godina teško radio kako bi otvorio hramove u Vrndavani i Mayapuru, rodnom mjestu Gospodina Caitanye, kako bi zapadnjaci mogli doći i pročistiti se živeći u dhami. O Vrndavani Srila Prabhupada piše, „Mjesto od 84 kvadratne milje u okrugu Mathura, tako prekrasno smješteno na obalama rijeke Yamune, da se svatko tko ode tamo, nikada više ne zaželi vratiti u ovaj materijalni svijet… Nakon što dođete u Mathuru ili Vrndavanu, odmah naviru transcendentalni osjećaji.“ (Ambrozija predanosti) Glavna je dobrobit osamljenog mjesta što pruža slobodu od svjetovnih osoba i strasti. Za bhakte je to najbolje u dhami, u društvu duša koje razmišljaju na isti način.

Page 91: Narada Bhakti Sutra HR

Narada također kaže da onaj tko želi prevladati mayu mora slomiti okove materijalne vezanosti i živjeti iznad sila prirode. Postoje i određeni prirodni rezultati života u svjesnosti Krsne. U četrnaestom poglavlju Bhagavad-gite Gospodin Krsna opisuje kako tri sile prirode – vrlina, strast i neznanje – sputavaju živo biće u samsari. Kako bi se oslobodili tih sila, trebamo čuti istinu od duhovnog učitelja. Tada ćemo postupno shvatiti svoju izvornu duhovnu prirodu i kako smo sputani tim silama. Kada netko živi u društvu transcendentalista i s njima služi Gospodina Krsnu, neće biti pod kontrolom sila vrline, strasti i neznanja. Acarye nam govore da je život u šumi pod utjecajem sile vrline, život u gradu pod utjecajem strasti, a život u javnoj kući pod utjecajem neznanja. Međutim, život u hramu Visnua, u društvu bhakta, jest Vaikuntha. Drugo je značenje „osamljenog i svetog mjesta“ hram Gospodina. Srila Prabhupada piše, „U tom bhakti-yoga sustavu hram se smatra svetim mjestom. Hram je nirguna, transcendentalan“. (Put savršenstva) Narada također preporučuje odbacivanje strahova za stjecanjem i održavanjem: yoga-ksemam tyajati. Gospodin Krsna također spominje yoga-ksema u Bhagavad-giti (9.22):

ananyas cintayanto mam ye janah paryupasate tesam nityabhiyuktanam yoga-ksemam vahamy aham

„Onima koji Me uvijek obožavaju s potpunom devocijom, meditirajući na Moj transcendentalni oblik, dajem ono što im nedostaje i čuvam ono što imaju.“ Ovisnost o Gospodinu za održavanje napredna je razina duhovnog života i ne temelji se na mašti. Princip je taj da osoba ne želi ništa što joj apsolutno nije potrebno. Ako želi nešto više od toga, ta će želja prouzročiti samo tjeskobu. U svakom slučaju, bez obzira je li netko siromašni brahmana, sannyasi koji prosi, poslovni čovjek ili činovnik u religijskoj instituciji, on ili ona treba shvatiti da je Svevišnji Gospodin onaj koji održava. Ako živimo jednostavno, uključeni u služenje Krsne i nemamo posebnih zahtjeva, moći ćemo smanjiti zabrinutost za održavanje i živjeti u duhu yoga-ksemam tyajati, kao što je preporučio Narada Muni.

Page 92: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 48

yah karma-phalam karmani sanyasyati tato nirdvandvo bhavati yah – tko; karma-phalam – plod materijalnog rada; karmani – njegove materijalne djelatnosti; sanyasyati – ostavlja; tatah – tako; nirdvandvah – nije privučen dualnošću; bhavai – postaje. (Tko može prijeći iza iluzije?) Ona osoba koja ostavlja materijalne dužnosti i njihove profite te tako transcendira dualnost. SMISAO: Bhakta vjeruje da će Gospodin Krsna namiriti njegove potrebe, ali to ne znači da je postao lijen ili neaktivan. On radi za Krsnu. Budući da je sve što radi posvetio Krsni, bhakta se oslobađa karmičke reakcije. Dok god netko radi pod utjecajem sila prirode, mora iskusiti dualnost – dobro i loše, vruće i hladno, bogatstvo i siromaštvo, zadovoljstvo i patnju itd. Gospodin Krsna izjavljuje u Bhagavad-giti (7.27):

iccha-dvesa-samutthena dvandva-mohena bharata sarva-bhutani sammoham sarge yanti parantapa

„O potomče Bharate, o pokoritelju neprijatelja, sva živa bića se rađaju u iluziji, zbunjena dvostranostima koje potječu od želje i mržnje.“ U svom komentaru Prabhupada objašnjava: Simptom takvih obmanutih osoba je da žive u dvostranostima časti i nečasti, sreće i nesreće, muškarca i žene, dobrog i lošeg, zadovoljstva i bola, itd., misleći: „Ovo je moja žena; ovo je moja kuća; ja sam gospodar ove kuće; ja sam muž ove žene.“ To su dvostranosti iluzije. Oni koji su tako obmanuti dvostranostima su potpuno budalasti i zato ne mogu shvatiti Svevišnju Božansku Osobu. Obmanutost dualnošću proizlazi iz identifikacije s tijelom. Kada osoba shvati da nije tijelo, već vječni sluga Krsne, takva obmana nestaje. Bhakta može prekinuti okove dualnosti čak i kada živi u materijalnom svijetu. Kada bhakta osjeća tjelesnu vrućinu ili hladnoću, zadovoljstvo ili patnju, vidi ih u odnosu na tijelo i nastavlja svoje služenje bez prekida. Ranije, u Bhagavad-giti Gospodin Krsna savjetuje Arjunu da bude uravnotežen u sreći i u nesreći. Kasnije, Krsna izražava zadovoljstvo bhaktom koji je transcendirao dvojnosti: „Bhakta koji se niti raduje niti tuguje, koji niti jadikuje niti žudi i koji se odriče i povoljnih i nepovoljnih stvari - veoma Mi je drag.“ (Bg. 12.17) Postalo je očito da bhakti nisu samo pobožni osjećaji „ljubavi“, već prije neustrašivo djelovanje. Narada traži od bhakte ništa manje nego to da se potpuno preda i posveti želji Bhagavana. Međutim, ako netko ne može idealno slijediti ono što je Narada iznio, ne biva zbog toga osuđen. Gospodin Krsna također kaže da ako se ne možemo potpuno predati, tada činimo što možemo i pokušavamo postupno napredovati (vidi Bhagavad-gita 12.8-12), ali moramo biti ponizni u svojoj nemoći da se potpuno predamo Gospodinu Krsni. Ne trebamo pokušati promijeniti beskompromisna učenja kako bi opravdali naše slabosti. Narada i vaisnavske acarye traže od nas da promijenimo živote kako bismo postali bhakte zbog toga što će nam samo to donijeti vječnu sreću. Poteškoće koje osjećamo kada radimo na tim promjenama nastaju zbog materijalnih vezanosti. Gospodin Krsna daje ozbiljnu naredbu u Bhagavad-giti (3.30):

Page 93: Narada Bhakti Sutra HR

mayi sarvani karmani sannyasyadhyatma-cetasa nirasir nirmamo bhutva yudhyasva vigata-jvarah

„Stoga, o Arjuna, posvećujući sve svoje aktivnosti Meni, s potpunim znanjem o Meni, bez želje za dobitkom, bez svojatanja prava vlasništva, oslobođen letargije, bori se.“ Srila Prabhupada je također ozbiljan i upozorava svoje sljedbenike, „Lagodan život i svjesnost Krsne teško idu zajedno.“ Maya nam određuje da idemo lakšim putem i ostanemo u materijalnom svijetu, ali njene sugestije su samo prijevara. Ona nam neće savjetovati da vršimo strogosti u predanom služenju, ali ako padnemo pod njen utjecaj bit ćemo prisiljeni raditi i patiti u nižim vrstama života, rođenje za rođenjem. Narada traži od nas da pretrpimo malo poteškoća sada, kako bismo mogli prijeći ocean maye i osloboditi se sve patnje zauvijek.

Page 94: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 49

yo vedan api sanyasyati kevalam avicchinnanuragam labhate yah – tko; vedan – Vede; api – čak; sanyasyati – ostavlja; kevalam – isključivo; avicchinna – neprekidno; anuragam – ljubavna privrženost; labhate - stječe. Ona osoba koja odbacuje čak i Vede stječe isključivu i neprekidnu privlačnost za Boga. SMISAO: Pod „odbacivanjem Veda“ Narada smatra odbacivanje plodonosnog žrtvovanja preporučenog u karma-kandiya dijelu Veda, koji je namijenjen onima koji žele plodonosne rezultate. Gospodin Krsna savjetuje Arjuni, „Vede se uglavnom bave temama koje se odnose na tri gune materijalne prirode. O Arjuna, postani transcendentalan prema te tri gune… Sve svrhe kojima služi mali bunar mogu se ostvariti u velikom rezervoaru vode. Slično tome, onaj tko zna krajnju svrhu Veda može ostvariti sve ostale svrhe opisane u Vedama.“ (Bg. 2.45-46) Karma-kandiya sadrži upute za postupno napredovanje, ali krajnji cilj jest spoznati Gospodina Krsnu, uzrok svih uzroka (vidi Bhagavad-gita 15.15). Ako je netko vezan samo za rituale, a ne za cilj, tada ne može doći do transcendentalne razine. Slično je i s proučavanjem Vedanta-sutre koja je namijenjena spoznaji Gospodina Krsne. Srila Prabhupada piše, „Vedanta je posljednja riječ vedske mudrosti, a pisac i poznavalac filozofije Vedante je Gospodin Krsna. Najviši vedantist je velika duša koja nalazi zadovoljstvo u pjevanju Gospodinovog svetog imena.“ (Bg. 2.46, smisao) Srila Vyasadeva počinje Srimad Bhagavatam (1.1.2) s izjavom da neće biti proučavani niži oblici religije: dharmah projjhita-kaitavah. U Bhagavata purani proučava se samo čisto predano služenje. Gospodin Krsna također donosi zaključak u Svojim uputama Arjuni savjetujući ga, sarva-dharman parityajya mam ekam saranam vraja: „Ostavi sve vrste religije i samo se predaj Meni.“ (Bg. 18.66) U slučaju da čisti bhakta zanemari karma-kandiya dio Veda i daje sve oblike dharme osim bhakti, nikada neće shvatiti bhakti-sastre ili slijediti njihove odredbe. Oslobođene duše uvijek uživaju slušajući o zabavama Božanske Osobe iz transcendentalnih knjiga kao što je Srimad Bhagavatam, Caitanya-caritamrta i djela šestorice Goswamija iz Vrndavana. Srila Prabhupada piše, „Srimad Bhagavatam… je transcendentalni spis koji mogu shvatiti samo Gospodinovi čisti bhakte, transcendentalni prema natjecateljskom zadovoljavanju osjetila.“ (Bhag. 1.1.2, smisao) Srila Vyasadeva kaže, „O misaoni bhakte, dok god niste apsorbirani u transcendentalnom blaženstvu, morate nastaviti kušati Srimad Bhagavatam i kada postanete potpuno apsorbirani u blaženstvu trebate nastaviti kušati njegov nektar zauvijek.“ (Bhag. 1.1.3) Mudraci iz Naimisaranye objašnjavaju, „Nikada nas ne umara slušanje o transcendentalnim zabavama Božanske Osobe, koja se slavi himnama i molitvama. Oni koji su razvili ukus za transcendentalne odnose s Njim svakoga trenutka uživaju u slušanju o Njegovim zabavama.“ (Bhag. 1.1.19) Čak i velike duše koje su oslobođene u spoznaji Brahmana postaju privučene pričama o Krsni u Srimad Bhagavatamu. Sukadeva Goswami je rekao Maharaji Pariksitu, „Dragi moj kralju, iako sam potpuno utemeljen na transcendentalnoj razini, ipak sam bio privučen zabavama Gospodina Krsne. Tako sam proučavao Srimad Bhagavatam od svoga oca.“ (Bhag. 2.1.9) I Gospodin je Caitanya, iako sam Bog, konstantno uživao slušajući Bhagavatam i literaturu drugih vaisnava, kao i poeziju vaisnavskih svetaca, koju je komentirao sa Svojim najbližim

Page 95: Narada Bhakti Sutra HR

bhaktama. Odreći se karma-kandiya rituala Veda ne znači, dakle, odbaciti vječne zabave Gospodina Krsne. One koji teže savršenstvu zasigurno se neće odreći važnog dijela Veda. Međutim, ponekad može izgledati da se bhakte na spontanoj razini konfrontiraju s vedskim običajima. Jednom je Sarvabhauma Bhattacarya objasnio tu razinu spontane ljubavi kralju Prataparudri. Kralj je promatrao bhakte Gospodina Caitanye koji su stigli u Puri, a nisu slijedili neke običaje. Upitao je Sarvabhaumu, „Zašto ne slijede pravila hodočašća, kao što je su post, šišanje i druga pravila? Zašto prvo jedu prasadu?“ Sarvabhauma je odgovorio kralju, „To što si rekao je točno, prema načelima propisanim posjećivanju svetih mjesta, ali postoji drugi put – put spontane ljubavi. Prema tim načelima, postoje suptilna pravila u slijeđenju religijskih principa.“ (Cc., Madhya 11.111-112) Zato što je Gospodin Caitanya osobno bio prisutan i sam dijelio prasadam, Njegovi bliski bhakte su zanemarili regulativne principe posta. Predano služenje se ne može zaustaviti. Čak suprotno, raste sve više i više, bez ograničenja. Predano služenje je toliko snažno da čak i onaj tko samo promatra također postaje oslobođen utjecaja sila strasti i neznanja. (Bhag. 1.5.28, smisao) Bhakte početnici se žale na povremenost entuzijazma. Ponekad žele pjevati i slušati o Krsni, ali ponekad imaju problema s razmišljanjem o osjetilnom zadovoljstvu i manjkom ukusa za svjesnost Krsne. Taj gore-dolje sindrom nije neuobičajen za početnike. Izvorni položaj svake duše je iskustvo spontane ljubavi Boga, ali ta ljubav može biti prekrivena s mnogo milijuna godina uvjetovanosti u materijalnom svijetu. Tu uvjetovanost nije lako nadići. U ranim stadijima bhakti, odlučnost je najvažnija. Istodobno, trebamo se inspirirati spontanom ljubavi koju je opisao Narada, a koju su iskazali bhakte koji služe Gospodina s prema-bhakti.

Page 96: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 50

sa tarati sa tarati lokams tarayati sah – on; tarati – nadišao; sah – on; tarati – nadišao; lokan – ljudi ovog svijeta; tarayati – omogućuje prijelaz. Takva osoba, doista, oslobođena je, a oslobađa i ostatak svijeta. SMISAO: Narada ponavlja „On je nadišao mayu“, kako bi otklonio sumnju. Jedno skeptično pitanje, „Je li itko doista nadišao mayu?“ Nema sumnje, Narada kaže: Čisti bhakta nadišao je mayu, a može osloboditi i tebe, također. Mnogi učenici Srila Prabhupada svjedoče činjenici da ih je on osobno izvukao iz maye. Kada sam prvi puta sreo Srila Prabhupada, pitao sam ga, „Postoji li stupanj duhovnog napretka s kojeg nema pada natrag?“ Prabhupada je odgovorio, „Postoji.“ Njegov odgovor mi je bio uvjerljiv. Savršen odgovor u knjizi mi ne bi bio dovoljan. Iako velike duše nisu arogantne i nametljive, osobno pokazuju da oslobođene osobe postoje i da nam mogu pomoći. Polubogovi se mole Krsni dok se još nalazio u maternici Devaki, „Kada acarye potpuno uzmu utočište Tvojih lotosovih stopala da bi prešli preko zastrašujućeg oceana neznanja, ostavljaju za sobom na Zemlji proces kojim su prešli ocean, a Ti, budući da si veoma milostiv prema drugim bhaktama Tvoga Gospodstva, prihvaćaš taj proces kako bi im pomogao.“ (Bhag. 10.2.31). Srila Prabhupada piše: Ako netko olakša određeni proces, time pruža pogodnost ne samo sebi već i onima koji slijede ista načela. Proces koji je u ovom stihu preporučen za prijelaz preko oceana neznanja lak je ne samo za bhakte, već i za obične ljude koji slijede bhakte (maha-jao yena gatah sa panthah). (Bhag. 10.2.30, smisao) Čisti bhakte pomažu na mnoge načine. Daju lekcije, susreću se s bhaktama, kao i s onima koji nisu bhakte. Kada osobe dođu po ozbiljnije upute, čisti bhakta djeluje kao duhovni učitelj i obučava učenika u obavljanju službe za Božansku Osobu. Ponekad čisti bhakta postaje autor nekog djela. Srila Prabhupada piše, „Dužnost je acarye da, milošću Gospodina, izdaje knjige koje će pomoći budućim kandidatima u prihvaćanju metoda služenja te će tako postati kvalificirani za povratak kući, Bogu.“ Ponekad oslobođene osobe regrutiraju učenike koji potom odlaze propovijedati, slijedeći primjer svog duhovnog učitelja. Velike duše ponekad osnivaju pokrete ili društva unutar kojih bhakte mogu živjeti i prakticirati bhakti, a ponekad grade hramove gdje ljudi mogu doći vidjeti Božanstva, oblik Gospodina Krsne, i okusiti Njegov prasadam, ostatke hrane ponuđene Njemu. I osobnim primjerom, kao i predstavljenim pravilima, čak i nakon što napuste ovaj smrtni svijet, velike duše pomažu uvjetovanim dušama koje su zaboravile svoju ljubav prema Krsni. Srila Bhaktivinoda Thakura je to vrlo rječito izrazio: Loše razmišlja onaj tko kaže da vaisnava umire, Kad živiš i dalje u zvuku! Vaisnave umiru da bi živjeli i žive pokušavajući Širiti Sveto Ime svuda.

Page 97: Narada Bhakti Sutra HR

Poglavlje 4

Čisto i pomiješano predano služenje

Page 98: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 51

anirvacaniyam prema-svaupam anirvacaniyam – neopisiva; prema – sazrela ljubav prema Bogu; svarupam – pravi identitet. Prava priroda čiste ljubavi prema Bogu je neopisiva. SMISAO: Iako je Narada vrlo stručno proanalizirao bhakti od para bhakti stupnja, sada kaže da je neizreciva. Bhakti je posebno teško objasniti nekvalificiranim osobama. Ako netko ne prakticira predano služenje s vjerom, kako će znati nešto o tome samo na temelju uputa mudrih osoba? Ponekad, kada bi bhakte pitali Srila Prabhupada o nečemu što je bilo iznad njihova shvaćanja, on bi dao usporedbu u kojoj mali dječak pokušava shvatiti što je seksualno zadovoljstvo. Budući da je dijete fizički nezrelo, ne može znati što je seks, ali kada uđe u pubertet, odmah shvaća. Kada sam počeo prepisivati Prabhupadove rukopise „Učenja Gospodina Caitanye“, zanimao me ezoterijski aspekt para bhakti. Gospodin Caitanya je opisao da, kada bhakta dostigne savršenstvo, može birati kojeg će stanovnika Vrndavana, koji vječno tamo prebiva, slijediti i učiti od njega o vlastitoj rasi. U ožujku 1967. g. pisao sam Prabhupadu da to objasni. Odgovorio mi je sljedeće: Kada smo na savršenoj razini predanog služenja, možemo znati svoji vječni odnos s Krsnom, a jedan od Njegovih pratitelja postaje naš idealni vođa. To prihvaćanje vodstva jednog od vječnih pratilaca Krsne nije nešto umjetno, nametnuto. Ne pokušavaj to učiniti sada; to će ti se automatski razotkriti kada dođe vrijeme. Mladi, nezreli bhakte ne mogu shvatiti para bhakti, ali nisu jedini. Taj napredni stupanj predanog služenja ne mogu dokučiti niti učeni znanstvenici. Krsnadasa Kaviraja piše, „Zabave Gospodina Krsne neobično su pune transcendentalne energije. Karakteristično je za neke zabave da nisu pod utjecajem eksperimentalne logike i argumentacije.“ (Cc., Antya 19.103) Rupa Goswami ponavlja tu izjavu, „Djelatnosti i simptomi takve uzvišene osobe u čijem je srcu probuđena ljubav prema Bogu, ne mogu shvatiti čak niti najučenije osobe.“ (Bhakti-rasamrta-sindhu 1.4.17) Reći da je bhakti neizreciva nije dvosmislen odgovor neupućene osobe. Bhakti je posebno nezamisliva na najvišoj razini. Najintenzivnije osjećaje ljubavi prema Bogu pokazao je Gospodin Caitanya. U Caitanya-caritamrti je opisano da je Sri Krsna želio spoznati ljubav koju osjeća Srimati Radharani prema Njemu te se tako pojavio kao Gospodin Caitanya. Ekstatično izraženi osjećaji Gospodina Caitanye zabilježeni su u bilješkama Svarupa Damodara Goswamija, a upamtio ih je Raghunatha dasa koji je to prenio Krsnadasa Kaviraja Goswamiju. Prenoseći te zabave u Caitanya-caritamrti, Krsnadasa Kaviraja iznosi svoja ograničenja: Čak niti Anantadeva, koji ima tisuće ustiju, ne može potpuno opisati ekstatične transformacije koje je Gospodin Caitanya iskusio u jednom danu. Što o tome može reći jadno biće kao što sam ja? Mogu samo prenijeti njihove riječi, kao kada se mjesec nazire između grana. Ti će opisi, ipak, zadovoljiti um i uši svakoga tko ih čuje i bit će u mogućnosti shvatiti neobične djelatnosti u dubokoj ekstatičnoj ljubavi prema Krsni. Ekstatična ljubav prema Krsni beskrajno je duboka. Sri Caitanya Mahaprabhu nam je pokazao veliku slast te ljubavi koju je osobno iskusio. (Cc., Antya 17.64-67)

Page 99: Narada Bhakti Sutra HR

Iako je prema-bhakti neopisiva, sve što prenose vjerodostojni bhakte, cijene iskrene i vjerne osobe. Krsnadasa Kaviraja kaže, „Samo pokušaj slušati o tim temama s vjerom. Samo slušanje predstavlja veliko zadovoljstvo. Slušanje o tim temama uništit će sve bijede koje dolaze od tijela, uma i drugih živih bića, kao i nesreću nastalu zbog krivog shvaćanja.“ (Cc., Antya 19.110) Vaisnava uspoređuje zabave Gospodina Krsne ili Gospodina Caitanye s beskrajnim nebom. Na nebu late mnoge ptice, ali samo neke lete vrlo visoko, prema svojim mogućnostima. U društvu bhakta spoznate duše dijele svoje spoznaje, ali nitko ne može opisati sve odlike ili zabave Krsne. Bhakti može, stoga, biti djelomično iskazana, ali je u svojoj punini nezamisliva i neizreciva. Kada je Gospodin Caitanya podučavao Rupa Goswamija, rekao je, „Dragi Moj Rupa, molim te saslušaj Moje riječi. Nije moguće u potpunosti opisati predano služenje; stoga ću ti pokušati izložiti samo kratki prikaz simptoma predanog služenja. Ocean transcendentalnih draži predanog služenja toliko je velik da nitko ne može procijeniti njegovu dužinu i širinu. Međutim, kako bih ti pomogao da ga okusiš, opisat ću ti samo jednu njegovu kap.“ (Cc., Madhya 19.136-137)

Page 100: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 52

mukasvadana-vat muka – od nijeme osobe; asvadana – ukus; vat – kao. (Pokušaj opisivanja iskustva čiste ljubavi prema Bogu) jest kao pokušaj nijeme osobe da opiše svoj ukus. SMISAO: Čak i vjerodostojan bhakta možda neće biti sposoban riječima opisati stvarno iskustvo ljubavi prema Bogu. Jezik ima svoja ograničenja za opisivanje iskustva, ali može funkcionirati kao grana na stablu koja nam ukazuje na mjesec na nebu. Opisujući postupno razvijanje bhakti, Gospodin Caitanya je Rupa Goswamiju to usporedio s intenzivnim osjećajem slatkoće: Postupni razvoj ljubavi se može usporediti s različitim stanjima šećera. Prvo iz sjemena šećerne trske izrasta šećerna trska iz koje se cijedi sok. Kada se taj sok skuha, pretvara se u tečnu melasu, zatim u čvrstu melasu, šećer, kandis šećer, krupne kristale kandis šećera i na kraju u pročišćeni kandis šećeer. (Cc., Madhya 19.179) Gospodin Caitanya je opisao kombinaciju ekstaza predanog služenja poznatu kao sattvika i vyabhicari: „Ti ukusi nalikuju jogurtu pomiješanom s kandis šećerom, ghijem (pročišćenim maslacem), crnim biberom i kamforom, i ukusni su kao slatki nektar.“ (Cc., Madhya 19.182) U ovom opisu nema ništa lažno ili nepotpuno, ali ipak je jezik – grana koja ukazuje na mjesec na nebu. Nakon što čuje o ukusu ljubavi prema Bogu, bhakta treba težiti toj ljubavi i prakticirati predano služenje kako bi i sam mogao dobiti ukus. Narada ne kaže da je bhakti nešto nejasno i nezamislivo da se nikada ne može spoznati ili govoriti o tome. Njegova poanta je da je individualno i krajnje iskustvo tako predivno, da je vrlo teško za opisati. Ne bi trebali brzopleto reći, „Ja znam sve o ljubavi prema Krsni.“Iako su gopije uvijek pjevale o slavama Gospodina Krsne, ponekad su znale zanijemiti. Srila Prabhupada piše: Duhovni se osjećaji sreće i snažnih zanosa ne mogu usporediti ni s čim materijalnim. Stoga je vrlo teško izraziti takve osjećaje. Riječi Sri Narade Munija izražavaju samo tračak tog zanosa. (Bhag. 1.6.17)

Page 101: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 53

prakasyate kvapi patre prakasyate – otkriva se; kva api – ponekad; patre – spremnom primatelju. Pa ipak, ponekad se čista ljubav prema Bogu otkriva onima koji su kvalificirani. SMISAO: Maha-bhagavata bhakta ili sam Gospodin, zadovoljni su kada nađu kandidata koji će shvatiti neizrecivo značenje bhakti-yoge. Prijenos znanja u svjesnosti Krsne je, u nekom smislu, vrlo jednostavno. Srila Prabhupada je znao kritički iznositi priču o učeniku koji je rekao da je primio znanje od svog gurua metodom sličnom primanju elektro šoka. Gospodin Krsna je poučio Arjunu procesom pitanja i odgovora te bismo tako i mi trebali s vjerom proučavati Krsnine lucidne, prosvjećujuće izjave o bhakti-yogi. Kako bismo primili znanje o bhakti-yogi trebamo služiti duhovnog učitelja, postavljati mu pitanja i slušati njegove parampara upute. Pa ipak, učenje znanosti o bhakti-yogi nije obično prenošenje znanja, kao kada profesor piše lekcije na ploči, a studenti zapisuju. Samo ako je duhovni učitelj opunomoćen, a studenti čisti i spremni primiti, učitelj će moći zasaditi sjeme bhakti (bhakti-lata-bija) u njihova srca. Kako to sjeme daje plodove u studentovom srcu ne može se shvatiti materijalnom prosudbom. Srila Prabhupada piše: Ljudski um ne može shvatiti kako se služenjem bhakte bhagavate ili knjige Bhagavate možemo postupno uzdići na putu predanosti. Tu je činjenicu objasnio Srila Naradadeva koji je u svom prošlom životu bio sin sluškinje. (Bhag. 1.2.18, smisao) Iako je odnos između gurua i učenika suptilan, može se shvatiti unutar uobičajenih sposobnosti obje osobe. Primjerice, iako je Narada bio dječak, bhaktivedanta mudraci koji su posjetili njegov dom, smatrali su da je on kandidat te su mu dali svoje blagoslove. Narada se prisjeća tog događaja: Iako po prirodi nepristrani, ti su me sljedbenici Vedante blagoslovili svojom bezuzročnom milošću. Što se mene tiče, bio sam samoovladan, nisam bio sklon igri, iako sam bio dječak. Osima toga bio sam poslušan i nisam govorio više nego je bilo potrebno. (Bhag. 1.5.24) Na sličan su način mudraci u Naimisaranyi slavili govornika Sutu Goswamija: Zbog tvoje poniznosti duhovni su te učitelji obdarili svim blagoslovima koji se daju plemenitu učeniku. Stoga nam možeš reći sve što si naučio od njih. (Bhag. 1.1.8) Kako bi shvatio najnaprednije duhovno znanje, kao što su zabave Gospodina Caitanye, bhakta treba biti veoma osposobljen. Krsnadasa Kaviraja kaže, „Onome tko je sposoban shvatiti, Sri Caitanya Mahaprabhu ukazuje milost dajući mu društvo sluge Njegovog vlastitog sluge.“ (Cc., Madhya 2.83) Duhovno znanje koje je Gospodin Caitanya prenio Ramananda Rayi bilo je potpuno izvan svjetovne vizije, tako da je Gospodin Caitanya rekao da „samo luda osoba to može shvatiti“. Gospodin Caitanya povjerljivo je rekao Ramanandi: Molim te, znaj da nemam što sakriti od tebe i budi spokojan. Čak i kad bih pokušao nešto sakriti ti si tako napredan bhakta da bi mogao razotkriti sve moje tajne… Činjenice koje sam

Page 102: Narada Bhakti Sutra HR

ti razotkrio ne mogu shvatiti materijalističke osobe. Smiju Mi se kada čuju nešto o tome. Ti to možeš shvatiti i zadrži za sebe. (Učenja Gospodina Caitanye) Gospodin Caitanya je svojoj mladosti, kada je kroz Svoje zabave intenzivno ulazio u raspoloženje Radharani u odvojenosti od Krsne, dijelio Svoju rasu samo sa Svojim najbliskijim bhaktama, kao što je Ramananda Raya i Svarupa Damodara. Oni su mogli shvatiti Gospodinova raspoloženja koja su ponekad izgledala kao ludilo i nisu se mogla opisati kao normalno ponašanje. „Samo osoba koja je na razini na kojoj je Svarupa Damodara Goswami, u potpunosti može znati što je Gospodin Sri Caitanya Mahaprabhu iskusio u Svojoj ljubavi za Krsnom.“ (Cc., Antya 18.22) Narada Muni u ovoj sutri naglašava da iako se bhakti ne može opisati riječima, njena esencija može biti manifestirana simptomima ekstaze velike duše i pri tome čini zadovoljstvo drugim velikim dušama. Kada je Gospodin Caitanya pao u ekstazu, ali ne u prisustvu bhakta, pokušao je obuzdati vanjske manifestacije te ekstatične ljubavi. Primjerice, kada je Gospodin Caitanya prvi puta sreo Ramananda Rayu, zagrlili su se i umalo izgubili svijest prekriveni ekstatičnom ljubavi prema Krsni i gopijama. Međutim, neki stereotipi, ritualni brahmane koji su bili nazočni, izrazili su sumnju u ispravnost ponašanja između Gospodina i Ramanande. Krsnadasa Kaviraja izjavljuje, „Dok su brahmane tako razmišljali o djelatnostima Sri Caitanye Mahaprabhua i Ramananda Raye, Sri Caitanya Mahaprabhu ih je vidio i obuzdao Svoje transcendentalne osjećaje.“ (Cc., Madhya 8.28) Ne bismo trebali misliti da samo određeni broj bliskih bhakta može primiti bhakti-sakti i da mi očito nismo među odabranima. Acarye savjetuju da ako težimo k bhakti, a jednoga dana će svatko od nas otkriti našu izvornu svjesnost Krsne koja je trenutno uspavana. Štoviše, Gospodin Caitanya je nadišao sve prethodne acarye, bhakte i inkarnacije vrlo slobodno dijeleći intimnu ljubav prema Bogu. Svatko tko je susretljiv prema sankirtana pokretu Gospodina Caitanye može biti brzo uzdignut na razinu na kojoj može razumjeti neizrecivo iskustvo bhakti-yoge. Iz zahvalnosti prema milosti Gospodina Caitanye, Rupa Goswami je napisao molitvu:

namo maha-vadanyaya krsna-prema-pradayate krsnaya krsna-caitanya namne gaura-tvise namah

„Nudim svoje ponizno poštovanje Svevišnjem Gospodinu Sri Krsni Caitanyi, koji je velikodušniji nego bilo koji drugi avatar, uključujući i Krsnu Osobno, jer besplatno dijeli ono što nitko drugi nikada nije – čistu ljubav prema Krsni.“

Page 103: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 54

guna-rahitam kamana-rahitam pratiksana-vardhamanam avicchinnam suksma-taram anubhava-rupam

guna – materijalne odlike; rahitam – bez; kamana – materijalne želje; rahitam - bez; prati-ksana – u svakom trenutku; var-dhamanam – raste; avicchinnam – neprekidno; suksma-taram – najsuptilnija; anubhava - svjesnost; rupam - kao njen oblik. Čista ljubav prema Bogu manifestira se kao najsuptilnija svjesnost, bez materijalnih odlika i materijalnih želja, raste svakog trenutka i nikada se ne prekida. SMISAO: Bhakti se često puta može zamijeniti s materijalnom ljubavi, pogotovo među onima koji ne žive životom predanog služenja. Međutim, Narada Muni razjašnjava u ovoj sutri da je bhakti nešto sasvim drugo od materijalnih ljubavnih veza. Pojam guna-rahitam znači „iznad sila prirode“. Narada je već spomenuo tu odliku bhakti u sutri 47. Niti jedna vrsta ponašanja vođena silama neznanja, strasti i vrline nije kao bhakti. Nikada ne bismo trebali misliti da su zabave Gospodina Krsne s gopijama i dječacima pastirima svjetovne. Krsnine zabave su u stvari izvorne ljubavne aktivnosti i što god nalikuje ljubavi u ovom svijetu, na bilo koji način, izvorno dolazi od Krsne. Srila Prabhupada objašnjava: Ako postoji bilo kakvo obilje u materijalnom svijetu, razlog tome je Krsna. Ako bilo gdje postoji ugled u ovom materijalnom svijetu, razlog je Krsna. Ako postoji snaga u ovom materijalnom svijetu, razlog je Krsna. Postoji li mudrost i obrazovanje u materijalnom svijetu, razlog te mudrosti i obrazovanja je Krsna. Stoga, Krsna je izvor svih istina. (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Pojam kamana-rahitam znači „bez sebičnih želja“. Ta odlika se, također, pojavila prije, kada je Narada rekao, „Nema govora o požudi u predanom služenju u čistoj ljubavi prema Bogu, jer u njoj nema materijalnih aktivnosti.“ Za razliku od zadovoljstva koje dolazi od izmjene materijalne, takozvane ljubavi, zadovoljstvo u bhakti je pratiksana-vardhamanam (raste iz trena u tren) i avicchinnam (neprekidna). To je priroda Gospodinove energije duhovnog užitka, poznate kao hladini-sakti, koja dovodi do ljubavne razmjene između Krsne i Njegovih bhakta. U seksualnoj strasti zasićenje brzo dovodi kraja „vrhunskog“ užitka, ali u ljubavnoj razmjeni između Krsne i Njegovih vječnih pratilaca postoji vječno nadmetanje koje dovodi do sve većeg užitka. Krsna uživa kada ugleda Svoje lijepe gopije i, kada gopije vide da Krsna uživa s njima, postaju sve sretnije i sretnije, što povećava njihovu ljepotu. Zauzvrat, to povećava Krsninu ljepotu i zadovoljstvo. Tako bhakta i Gospodin neprekidno uživaju u ljubavnoj razmjeni. Za razliku od smrtne ljubavi, kod bhakti se ljubav ne može slomiti svađom ili smrću jednog od partnera. Gospodin Caitanya opisuje blaženstvo sankirtana kao asandambudhi-vardhanam, „narastajući ocean transcendentalnog blaženstva“. Svevišnji je Gospodin vječno rastući i uvijek svjež pa se bhakta u njegovom društvu nikada ne dosađuje, nema potrebe za nevjerom i nikada nije prevaren.

Page 104: Narada Bhakti Sutra HR

Bhakti je, također, suksma-taram, suptilnija od najsuptilnije stvari, kao što je opisano u Bhagavad-giti (3.42): „Aktivna osjetila su viša od materije, um je viši od osjetila, inteligencija je viša od uma, a duša je viša od inteligencije.“ Dakle, suptilna razmjena ljubavnih emocija između čistih duša i njihovog voljenog Gospodina potpuno je različita od materijalne ljubavi, koja nije ništa drugo nego požuda.

Page 105: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 55

tat prapya tad evavalokayati tad eva srnoti tad eva bhasayati tad eva cintayati tat – to; prapya – je dobiveno; tat – Njega; eva - samo; avalokayati – jedan pogled na; tat – Njemu; eva – samo; srnoti – jednom čuje o; tat - Njemu; eva – samo; bhasayati – jednom govori o; tat – Njemu; eva – samo; cintayati – jednom pomisli o. Nakon što dobije čistu ljubav prema Bogu, osoba gleda samo u Gospodina, sluša samo o Njemu, govori samo o Njemu i misli samo na Njega. SMISAO: Gospodin Krsna opisuje tu razinu savršenstva u Bhagavad-giti (6.30):

yo mam pasyati sarvatra sarvam ca mayi pasyati tasyaham na pranasyami sa ca me na pranasyati

„Za onoga tko svuda vidi Mene i sve vidi u Meni, nikada nisam izgubljen, niti je on za Mene ikada izgubljen.“ Srila Prabhupada piše: Pomažući nam u shvaćanju čiste svjesnosti Krsne acarye daju primjer stanja sličnog samadhiju, čak i u običnim situacijama. Kada majka vidi cipele svog malog djeteta, ona ih ne percipira samo kao običan objekt. Osjeća se zaštitnički i osjeća ljubav prema njemu. Slično tome, kada ljubavnik uzme češalj svoje voljene (posebno ako je ne može vidjeti), može osjetiti intenzivne osjećaje ljubavi. U slučaju Sri Krsne, Svevišnje Božanske Osobe, sve je Njegova energija. Gdje god bhakta ide ili što god na ovom svijetu percipira, podsjeća ga na Gospodina. Štoviše, ta percepcija nije samo intelektualna navika, već potpuno i neodoljivo stanje ljubavi. U svojoj Brahma-samhiti (5.38), Gospodin Brahma opisuje kvalifikacije predanog služenja pomoću kojih se uvijek i svuda može vidjeti Krsna:

premanjana-cchurita-bhakti-vilocanena santah sadaiva hrdayesu vilokayanti

yam syamasundaram acintya-guna-svarupam govindam adi-purusam tam aham bhajami

„Obožavam Govindu, prvobitnog Gospodina, koji je Sjamasundara, Sam Krsna s nepojmljivim bezbrojnim obilježjima; kojeg čisti bhakte vide okom devocije, premazanim pomašću ljubavi, u najskrovitijem kutku svog srca.“ U svom komentaru Srila Bhaktisiddhanta piše: Oko devocije nije ništa drugo nego oko čistog, nepomiješanog duhovnog jastva jive. Oblik Krsne je vidljiv tim okom proporcionalno njegovoj pročišćenosti prakticiranjem predanog služenja. Što većinu nas sprječava da vidimo Krsnu očima ljubavi? Imamo „mrenu“ na očima koja je sastavljena od naših materijalnih vezanosti. Sri Krsna kaže:

naham prakasah sarvasya yoga-maya-samavrtah mudho 'yam nabhijanati loko mam ajam avyayam

Page 106: Narada Bhakti Sutra HR

„Nikada se ne manifestiram budalastima i neinteligentnima. Za njih sam prekriven Mojom unutrašnjom moći i zato ne znaju da sam nerođen i nepogrješiv.“ (Bg. 7.25) Gospodin Krsna se ne skriva pred nama. On želi da budemo s Njim. On je kao sunce koje uvijek obasjava nebo. Niti jedan oblak nije dovoljno velik da prekrije sunce, ali iz naše zemaljske perspektive, čak i oblačić može blokirati naš pogled na njega. Na sličan način oblaci naših želja i mržnje sprječavaju nas da vidimo voljenog Gospodina i uživamo u sreći i miru koji dolazi kada Ga služimo. Kako bismo shvatili svjesnost Krsne trebamo se uzdići iznad naših upadha, lažnih poistovjećivanja s tijelom i umnim špekulacijama. Narada je opisao zadnji stadij bhakti. Ta je razina rijetka, ali može se dostići milošću vaisnava koji podučavaju bhakti-yogu. Onaj tko čita vedsku literaturu sa špekulacijom nikada neće spoznati Krsnu, ali možemo dobiti Njegovu milost ako radimo u bhakti-yogi, vođeni Njegovim predstavnicima. Srila Prabhupada piše: Samo kada je netko potpuno zaokupljen svjesnošću Krsne, koja počinje s pjevanjem maha-mantre - Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare - može shvatiti Svevišnju Božansku Osobu. (Bg. 7.24, smisao)

Page 107: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 56

gauni tridha guna-bhedad artadi-bhedad va gauni – drugorazredno, pomiješano s materijalnim silama; tridha – trostruko; guna – od materijalnih sila; bhedat - razlikovanjem; arta – od onoga tko je nesretan; adi – i tako dalje; bhedat – razlikovanjem; va – ili. Drugorazredno predano služenje dijeli se na tri vrste, ovisno koja je od tri materijalne sile dominantna ili ovisno o tome koja je materijalna motivacija – nesreća itd. – dovodi do bhakti. SMISAO: Može izgledati kao da smo pali s visina. Narada je prije opisao najviši stadij svjesnosti Krsne, a sada govori o drugorazrednom predanom služenju. Međutim, Naradin sistem uputa je dobro isplaniran, praktičan i realističan. On želi da dostignemo najviši stupanj, no, kao što Gospodin Krsna kaže, vasudevah sarvam iti sa mahatma su-durlabhah: „Takva velika duša, koja vidi Krsnu svuda, vrlo je rijetka.“ (Bg. 7.19) Narada nam sada preusmjerava pažnju na anarthe uma i navike bhakta početnika kako bismo mogli raditi na približavanju najvišem stupnju i ne smatrati čistu ljubav prema Krsni nedostižnim snom. S druge strane, ako netko pokuša skočiti na viši stupanj misleći da je to lako, to je još jedna pogreška (koju čine prakrta-sahajiye), koja je uzrok velikih uznemirenja pojedincu i društvu. Pripremni stupnjevi bhakti nazivaju se „drugorazredno predano služenje“ i neophodni su onima koji su još uvijek pod utjecajem sila prirode. Gospodin Krsna opisuje motive za takvo drugorazredno predano služenje u Bhagavad-giti (7.16):

catur-vidha bhajante mam janah sukrtino 'rjuna arto jijnasur artharthi jnani ca bharatarsabha

„O najbolji među potomcima Bharate, četiri vrste pobožnih ljudi Me počinju predano služiti - oni koji su nesretni, oni koji žele bogatstvo, oni koji su znatiželjni i oni koji tragaju za znanjem o Apsolutu.“ Ovaj stih Bhagavad-gite dolazi odmah nakon što Gospodin Krsna opisuje četiri vrste ljudi koji se nikada ne predaju Gospodinu. Oni koji su posvećeni Svevišnjem Gospodinu, čak i ako tragaju za ispunjenjem materijalnih želja, zovu se sukrtinah ili pobožne duše. Njihova dobra osobina je da su se okrenuli Bogu. U Srimad Bhagavatamu (2.3.10), Sukadeva Goswami ohrabruje svakoga, bez obzira na njegovo trenutno stanje, da uzme učešće u krsna-bhakti:

akamah sarva-kamo va moksa-kama udara-dhih tivrena bhakti-yogena yajeta purusam param

„Osoba više inteligencije, bez obzira da li je puna materijalnih želja ili ih uopće nema, ili želi oslobođenje, mora svim sredstvima obožavati vrhovnu cjelinu, Božansku Osobu.“ Sukrtiji koji još nisu na razini nepomiješanog predanog služenja mogu se pročistiti druženjem s čistim bhaktama. Naravno, ako netko ostane na nižem stupnju, bit će nezadovoljan. Ono što sprječava bhaktu u napredovanju jesu želje za bhukti (uživanje u materijalnim objektima) ili mukti (oslobođenje). Srila Rupe Goswami u Bhakti-rasamrta-sindhuu (1.2.22) opisuje bhukti i mukti kao dvije vještice koje love uvjetovane duše i drže ih daleko od iskustva blaženstva

Page 108: Narada Bhakti Sutra HR

bhakti. Pravo predano služenje je anyabhilasita-sunya, služenje namijenjeno posebno za Gospodina, bez želja za materijalnom zaradom ili špekulacijom (vidi Bhagavad-gita 7.16, smisao). Bhakte koji služe Krsnu kako bi zadovoljili sebične želje nazivaju se sakama-bhakte. Oni koji čisto predano služe, bez takvih želja, nazivaju se akama-bhakte. Kada sakama-bhakta nastavlja s predanim služenjem, Svevišnji Gospodin ga pretvara u akama-bhaktu. Bhakta počinje shvaćati da je ukus služenja Krsne pravi cilj i užitak, a njegove želje za drugim stvarima iščeznu. Ta povoljna promjena srca dolazi zbog energije Sri Krsne djelujući kroz proces bhakti. U Srimad Bhagavatamu (5.19.27) navodi se: Svevišnji Gospodin ispunjava materijalne želje bhakte koji Mu priđe s takvim motivima, ali mu ne daje blagoslove koji će ga potaknuti na traženje još takvih blagoslova. Međutim, rado daje bhakti utočište Svojih lotosovih stopala, čak i ako bhakta za tim ne žudi, i to utočište zadovoljava sve bhaktine želje. To je posebna milost Svevišnje Božanske Osobe. Gospodin Krsna mijenja nektar Njegova služenja s nečijom privučenosti sitnim, manje vrijednim stvarima. Tko drugi može učiniti takvu stvar osim milostive i sveznajuće Božanske Osobe? Stupanj drugorazrednog predanog služenja, dakle, nije trajno; može se reći da je to povoljan stadij iz kojeg se ide dalje. Budući da je bilo koji napredak, koji uvjetovana duša učini prema lotosovim stopalima Svevišnjeg Gospodina, vrlo povoljan za nju, drugorazredno predano služenje nije nevažno, kao što je i prvi korak koji dijete učini kao njegov napor da prohoda, od presudnog značaja za njegov razvoj.

Page 109: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 57

uttarasmad uttarasmat purva-purvo sreyaya bhavati uttarasmat uttarasmat – jedan poslije drugoga; purva-purvah – jedan prije drugoga; sreyaya bhavati – treba biti shvaćeno bolje. Svaka ranija faza treba biti shvaćena kao bolja nego ona koja slijedi. SMISAO: Obožavanje Gospodina u vrlini (sattva) bolje je nego obožavanje u strasti (rajas), a obožavanje u strasti je bolje od obožavanja u neznanju (tamas). U Svom podučavanju majke Gospodin Kapila je objasnio predano služenje pod utjecajem triju sila: O vrla gospo, postoje raznovrsni putovi predanog služenja, ovisno o različitim odlikama vršioca. Predano služenje osobe koja je zavidna, ponosna, nasilna i ljuta i koja je separatist, smatra se predanim služenjem u guni tame. Obožavanje separatiste, koji obožava Božanstvo u hramu motiviran materijalnim uživanjem, slavom i bogatstvom, devocija je u guni strasti. Kada bhakta obožava Svevišnju Božansku Osobu i nudi rezultate svojih djelatnosti s namjerom da se oslobodi opijenosti plodonosnim djelatnostima, njegova devocija je u guni vrline. (Bhag. 3.29.7-10) U komentaru ovih stihova, Srila Prabhupada objašnjava pojam bhinna-drk, što znači „ima separatistički pogled“: Riječ „separatist“ se mora pažljivo shvatiti… Separatist je osoba koja vidi svoje interese odvojeno od interesa Svevišnjeg Gospodina. Bhakte, čije predano služenje ima primjese ili bhakte u gunama strasti i neznanja, misle da je interes Svevišnjeg Gospodina ispunjavanje zahtjeva bhakte; takvi bhakte žele izvući od Gospodina što više mogu za svoje osjetilno uživanje. To je mentalitet separatista. (Bhag. 3.29.9, smisao) Pa ipak, bez obzira na njihov separatistički mentalitet, takvi bhakte s pomiješanim predanim služenjem su blagoslovljeni jer, ako počnu vršiti predano služenje pod vodstvom učitelja koji je u čistoj vrlini (suddha-sattva), moći će se postupno uzdići do čiste bhakti. Sve vrste obožavatelja potiču se da se posvete vrhovnom ocu, čak i sa svojim materijalnim željama. U svom komentaru Srila Prabhupada piše, „Kao što su čiste zrake sunca vrlo snažne i zovu se tivra, slično tome, nepomiješanu bhakti-yogu slušanjem, pjevanjem itd. (tivrena bhakti-yogena {SB 2.3.10}), može vršiti svatko, bez obzira na unutarnji motiv.“

Page 110: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 58

anyasmat saulabhyam bhaktau anyasmat – tada sve ostalo; saulabhyam – jednostavnost postignuća; bhaktau – u predanom služenju. Uspjeh je lako postići predanim služenjem, nego bilo kojim drugim procesom. SMISAO: Narada nas uvjerava da svatko može brzo napredovati prakticiranjem bhakti-yoge – jer je to najlakši put. To je vrlo važno, posebno za osobe u ovom dobu, dobu kali. U Srimad Bhagavatamu (1.1.10) stoji:

prayenalpayusah sabhya kalav asmin yuge janah mandah sumanda-matayo manda-bhagya hy upadrutah

„O učeni, u ovom željeznom dobu kali ljudi žive kratko. Svadljivi su, lijeni, zavedeni, nesretni i, povrh svega, uvijek uznemireni.“ Karakteristike ljudi ovog doba isključuju duhovni život. U prethodnom dobu su uvjeti života bili daleko povoljniji za duhovni napredak. U satya-yugi su skoro svi ljudi bili u vrlini, a društvo je bilo mirno i religiozno. U to doba je preporučeni oblik religije bila meditacija. Mudrac Valmiki je rekao da je meditirao 60.000 godina prije nego što je napisao Ramayanu, a Kardama Muni je meditirao 10.000 godina. Kako je vrijeme protjecalo od treta do dvapara-yuge, ljudsko društvo se sve više degradiralo. Prije 5.000 godina, kada je Gospodin Krsna preporučio astanga-yogu Arjuni, a Arjuna ju je odbacio rekavši da je nepraktična i njemu nemoguća za izvođenje. Ne trebamo razmišljati o grandioznim zamislima koje bismo danas mogli napraviti, već se trebamo suočiti s našim bankrotiranim stanjem duhovnosti. „Ovo je najlakši put“, kaže Narada i trebamo zgrabiti tu ponudu kao što se utopljenik lovi za slamku. Čak je i u prethodnom dobu, kada su bili preporučeni teži procesi, cilj uvijek bila bhakti ili predanost Svevišnjem Gospodinu. U ovom dobu je najdostupniji oblik bhakti sankirtana ili skupno, kongregacijsko pjevanje Svetih Imena Boga. Preporučeno je kao yuga-dharma ili religija ovog doba. U Brhan-naradiya purani stoji, „U dobu kali nije moguće spoznati Boga nikako drugačije nego pjevanjem Svetih Imena.“ Isto je preporučeno u Srimad Bhagavatamu, gdje su devet mudraca, znanih kao yogendre, objašnjavali da u kali-yugi inteligentna osoba treba prihvatiti sankirtan. Sukadeva Goswami, također, kaže Maharaji Pariksitu da je pjevanje Svetih Imena spasonosna milost ovog doba:

kaler dosa-nidhe rajan asti hy eko mahan gunah kirtanad eva krsnasya mukta-sangah param vrajet

„Dragi moj kralju, iako je kali-yuga puna nedostataka, ima jednu dobru osobinu: jednostavno pjevanjem Hare Krsna maha-mantre osoba se može osloboditi materijalnih okova i dostići trenscendentalno kraljevstvo.“ (Bhag. 12.3.51) U nedostatku preporučene yuga-dharme, nevjerodostojni učitelji rade posao učeći yogu i meditaciju. Međutim, iako danas gotovo nitko nije kvalificiran za prakticiranje ozbiljnih strogosti meditacije, podučavaju se pojednostavljene verzije, koje su većinom razni oblici prijevara. Čak i ako osoba ozbiljno prihvati put karma-yoge, jnana-yoge ili astanga-yoge,

Page 111: Narada Bhakti Sutra HR

susrest će se s mnogim poteškoćama. Primjerice, jnani može postati veoma vezan za prikupljanje znanja zbog samog sebe, pa sve do točke gdje će se pokušati stopiti s Apsolutnom Istinom. Karma-yogi ili osoba koja djeluje, vrlo često zaboravlja posvetiti svoje aktivnosti Bogu i tako postaje vezana za plodove svoga rada ili za slavu. Astanga-yogiji, ako su uopće sposobni napredovati u osmerostrukom sustavu yoge, odgovorni su za zlorabljenje siddhija ili moći koje im postaju dostupne. Bhakti, međutim, prirodno pročišćuje osjetila, aktivnosti i motive. Štoviše, osoba ne treba bolno i sporo prolaziti kroz sve moguće stupnjeve yoge od karme do jnane i bhakti. U svakom trenu, bez obzira da li se netko odlučio predati i bez obzira da li ima društvo čistih bhakta, može uključiti ekspresni lift bhakti-yoge. Gospodin Krsna preporučuje:

daivi hy esa guna-mayi mama maya duratyaya mam eva ye prapadyante mayam etam taranti te

„Ovu Moju božansku energiju, koja se sastoji od tri gune materijalne prirode, teško je nadići, ali oni koji su se predali Meni mogu je to lako.“ (Bg. 7.14)

Page 112: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 59

pramanantarasyanapeksatvat svayam pramanatvat pramana – sredstva za valjano znanje; antarasya – drugi; an-apeksatvat – jer ne ovisi o; svayam – u pravu je; pramanatvat – jer je valjani autoritet. Razlog zašto je predano služenje najlakše od svih duhovnih procesa jest u tome da ne treba odobrenje za valjanost bilo kojeg autoriteta, već samo za sebe predstavlja autoritativni standard. SMISAO: Pramana znači dokaz.Vaisnavski filozofi su skupili različite vrste pramana u tri vrste: pratyaksa, anumana i sabda. Pratyaksa znači neposredan uvid u nešto putem osjetila. Međutim, budući da su osjetila nesavršena, pratyaksa se često ispravlja višim znanjem. Anumana se odnosi na deduktivnu logiku (logiku izvedenu zaključivanjem, op.prev.) i induktivnu logiku (opće zaključivanje na osnovi pojedinačnog primjera, op. prev.), koje ovise o valjanosti vlastitih pretpostavki i razloga te stoga ne mogu dati dokaz za konačni zaključak. Sabda znači primanje znanja iz autoritativnog izvora. Vedsko je znanje sabda-pramana. Posebno je primjenjivo na transcendentalne teme, koje se ne mogu shvatiti empirijskim i teoretskim metodama. Čak i u redovnim poslovima također postoji mnogo stvari koje trebamo prihvatiti od autoriteta. Možemo saznati o svom ocu od majke, koja je jedini siguran autoritet. Osim majke ne postoji niti jedan način da sigurno saznamo tko nam je otac. Kada je izvor informacija savršen, kao što je vedsko znanje, tada sabda-pramana ili sabda-brahma predstavlja konačni dokaz. Srila Prabhupada izjavljuje, „Što se tiče postojanja duše, nitko ne može eksperimentalno ustanoviti njeno postojanje neovisno od svjedočanstva srutija ili vedske mudrosti.“ (Bg. 2.25, smisao) Osim dokaza iz sastra i od gurua, Narada poučava da je istina u bhakti dokazana neposrednim kušanjem njenih plodova. U sutri 31 i 32 Narada daje usporedbu kako glad ne može biti zadovoljena samo gledanjem u hranu. Nije dovoljno čuti da je određena hrana veoma slatka i ukusna. Iako znamo sve sastojke hrane, to nam znanje neće umanjiti glad. Na sličan način, puka teorija o Bogu neće donijeti užitak – niti Bogu, a niti individualnoj duši. Bhakti treba biti neposredno iskušana. Srila Prabhupada je znao reći da kada postanete svjesni Krsne, nećete dobiti certifikat ili diplomu na kojoj će pisati „Sada ste svjesni Krsne“. To ćete znati sami po sebi. Kao dokaz snage bhakti da čisti srce jest gubitak materijalnih želja. Oni koji postanu svjesni Krsne nakon godina grješnog življenja, znaju vrlo dobro za to. Njihovo odbijanje jedenja mesa, intoksikacija i nedozvoljeni seks nisu pod prisilom, već su bazirani na uživanju u višem ukusu. Tako je bhakti dokaz sama za sebe. Osobe koje nisu bhakte mogu tražiti empirijski dokaz: „Pokažite nam vašeg Krsnu. Dokažite da je On Bog. Želimo vidjeti kako podiže brdo Govardhan.“ Međutim, njihovo traženje dokaza ne može biti zadovoljeno na taj način. Gospodin Krsna razotkriva svoj izvorni oblik samo Svojim bhaktama:

naham prakasah sarvasya yoga-maya-samavrtah mudho 'yam nabhijanati loko mam ajam avyayam

Page 113: Narada Bhakti Sutra HR

„Nikada se ne manifestiram budalastima i neinteligentnima. Za njih sam prekriven Mojom unutrašnjom moći i zato ne znaju da sam nerođen i nepogrješiv.“ Ateistima Bog daje dokaz Svog postojanja kada se pojavi u trenutku smrti i sve im oduzme. On ne pokazuje svoju unutarnju energiju nevjernima. Srila Prabhupada piše, „Usprkos tome što je prisutan kao Nad-duša u svakom živom biću i kao Svevišnja Božanska Osoba, manje inteligentni ljudi, čak i ako mogu spoznati neosobni Brahman, ne mogu spoznati da je Sri Krsna Vrhovna Osoba, ako nisu svjesni Krsne.“ (Bg. 7.26, smisao)

Page 114: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 60

santi-rupat paramananda-rupac ca santi – mir; rupat – jer (prebiva) u obliku; parama – najveći; ananda – užitak; rupat – jer (prebiva) u obliku; ca - i. Nadalje, bhakti je utjelovljeni mir i vrhunski užitak. SMISAO: Ova sutra daje novi dokaz da je bhakti najbolji proces za duhovni napredak. Osobni oblik Gospodina Krsne, Ime i različite djelatnosti privlače Njegove bhakte, koji tako kušaju ljubav ispunjenu sa santi (mirom) i paramanandom (vrhunskim užitkom). Prava je priroda bhakti mir i sreća. U Bhagavad-giti Gospodin Krsna nam kaže tko je dostojan za santi:

bhoktaram yajna-tapasam sarva-loka-mahesvaram suhrdam sarva-bhutanam jnatva mam santim rcchati

„Osoba potpuno svjesna Mene, koja zna da sam krajnji uživalac svih žrtvovanja i strogosti, vrhovni gospodar svih planeta i polubogova i dobročinitelj i dobronamjernik svih živih bića, dostiže mir oslobađajući se patnje prouzročene materijalnim bijedama.“ (Bg. 5.29) Srila Prabhupada naziva taj stih „formula za mir“, siguran način za postizanje individualnog i kolektivnog spokoja. Kada osobe, koje privremeno kontroliraju neki posjed, zanemaruju da je Gospodin vlasnik svega što postoji i samo sebe ističu kao vlasnike i uživaoce ovoga svijeta, zatim kada vođe u društvu tvrde da su najbolji prijatelji ljudima, ali im ne daju transcendentalno znanje, tada se kao rezultat ne pojavljuje mir, već uznemirenje, kaos i rat. Mir dolazi kada prepoznamo Gospodina Krsnu kao vrhovnog vladara, vlasnika i prijatelja. Što se tiče sreće, Srila Rupa Goswami definira tri vrste: „(1) sreća proistekla iz materijalnog uživanja, (2) sreća iz poistovjećivanja s Vrhovnim Brahmanom i (3) sreća nastala iz svjesnosti Krsne.“ (Ambrozija predanosti) Rupa Goswami donosi zaključak da je sreća nastala iz čiste bhakti najveća jer je vječna, dok materijalno uživanje i jedinstvo s Brahmanom obavezno bivaju prekinuti. Sreća u predanom služenju je dostupna svima, ali oni koji žele istaći svoju važnost i veličinu ne mogu osjetiti sladak ukus svjesnosti Krsne. Sreća ne dolazi iz našeg pokušaja da budemo gospodari, već kada postanemo sluge od sluge od vrhovnog gospodara. Kada se molio Svevišnjem Gospodinu da ga oslobodi patnje, Gajendra je slavio sreću bhakta: Neokaljani bhakte, koji ne žele ništa osim služiti Gospodina, potpuno se predaju Gospodinu i obožavaju Ga, uvijek slušajući i pjevajući o Njegovim čudesnim i povoljnim djelatnostima. Tako su uvijek uronjeni u ocean transcendentalnog blaženstva. Takvi bhakte nikada ne traže blagoslov od Gospodina. (Bhag. 8.3.20)

Page 115: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 61

loka-hanau cinta na karya niveditatma-loka-vedatvat loka – u svijetu; hanau – o gubitku; cinta – briga; na karya – ne treba biti; nivedita – budući da je predao; atma – jastvo; loka – svjetovne poslove; vedatvat – i vedske dužnosti. Nakon što preda sve svjetovne i vedske dužnosti Gospodinu, osoba više ne treba brinuti o materijalnom gubitku. SMISAO: Ova sutra sadrži razne poante. Prvo, bhakta ne treba brinuti o svojoj materijalnoj situaciji. Budući da se predao Gospodinu Krsni, na najpovoljnijem je putu, vraća se kući, Bogu. Čak i kada pati zbog financijskog gubitka ili bolesti, shvaća da ga Gospodin Krsna simbolično kažnjava zbog prethodnih grješnih aktivnosti. Tako gubitke pretvara u duhovni dobitak ostajući postojan u predanom služenju, bez obzira na uznemirenja (vidi Bhagavatam 10.14.8). Na početku bhakta može osjećati strah da na neki način ugrožava svoju budućnost potpunim predavanjem Gospodinu Krsni. Arjuna je bio zabrinut da, ako će koristiti meditativni proces yoge koji je Krsna opisao u šestom poglavlju Bhagavad-gite, možda postane „neuspješni transcendentalist koji je na početku ušao u proces samospoznaje s vjerom, a kasnije ga prekinuo zbog svjetovnih sklonosti“ (Bg. 6.37). Ako bi se to dogodilo, razmišljao je Arjuna, ne bi imao „poziciju u bilo kojoj sferi života“ i ne bi mogao uživati niti u materijalnom niti duhovnom dobitku. Međutim, Gospodin Krsna je uvjerio Svog učenika, „Transcendentalist koji vrši povoljne aktivnosti nikada ne biva uništen, ni u ovom ni u duhovnom svijetu; prijatelju Moj, onaj tko čini dobro nikada ne biva nadvladan zlom.“ (Bg. 6.40) Čak i ako bhakta nakratko padne u svom nastojanju potpune predaje, koju god predanu službu čini, vječno se računa u njegovu korist. Umirućoj osobi svi se materijalni uspjesi oduzimaju, osim predanog služenja koje je vršio, a čak i ako „nije bilo uspješno“, povoljno je za sljedeći život. Narada Muni izjavljuje u Srimad Bhagavatamu (1.5.17):

tyaktva sva-dharmam caranambhujam harer bhajann apakvo 'tha patet tato yadi

yatra kva vabhadram abhud amusya kim ko vartha apto 'bhajatam sva-dharmatah

„Onaj tko je napustio svoje materijalno zanimanje radi predanog služenja Gospodina može ponekad u nezrelom stadiju pasti, no ne treba se bojati neuspjeha. S druge strane, onaj tko nije bhakta, čak i ako obavlja sve propisane dužnosti, ništa ne dobiva.“ Bhakta ne samo da bi trebao odbaciti ideju da je nesretan u materijalnom smislu, nego ne bi trebao brinuti niti o pomisli da zanemaruje svoje svjetovne dužnosti. Činjenica je da svatko tko je rođen u materijalnom svijetu ima mnoge obaveze i moralne sumnje. Međutim, život posvećen Svevišnjem Gospodinu oslobađa od svih drugih obaveza, što je, napokon, Gospodinovo stajalište:

devarsi-bhutapta-nrnam pitrnam na kinkaro nayam rni ca rajan

sarvatmana yah saranam saranyam gato mukundam parihrtya kartam

Page 116: Narada Bhakti Sutra HR

„Svatko tko je uzeo utočište lotosovih stopala Mukunde, davatelju oslobođenja, tko je napustio sve druge obaveze i krenuo putem predanosti svom ozbiljnošću, nema dužnosti i obaveze niti prema polubogovima, mudracima, bilo kojem živom biću, članovima obitelji, čovječanstvu ili precima.“ (Bhag. 11.5.41) Ako se iskreni bhakta optuži da je neodgovoran ili ako mu je ugrožen život, a da je tome uzrok njegov pokušaj predaje Gospodinu Krsni, treba Gospodina moliti za milost. Bhakta se predao Svevišnjoj Božanskoj Osobi i ne može povući tu predaju u zabludi da će se „spasiti“. Bhaktivinoda Thakura pjeva:

marabi rakhabi – yo iccha tohara nitya-dasa prati tua adhikara

„Ako želiš možeš me ubiti ili me možeš zaštititi. Možeš učiniti što želiš. Ja sam Tvoj vječni sluga. Imaš pravo raspolagati sa mnom kako god Ti drago.“

Page 117: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 62

na tatsiddhau loka-vyavaharo heyah kuntu phala-tyagas tat-sadhanam ca karyam eva na – ne; tat – od toga (predanog služenja); siddhau – u ostvarenju; loka – svjetovan; vyavaharah – posao; heyah – biti napušten; kintu – bolje; phala – od rezultata; tyagah – odustajanje; tat – od toga (predanog služenja); ca –i; karyam – mora biti učinjeno; eva - zaista. Čak i kada se počne predano služiti, ne treba napuštati materijalne obaveze, već je bolje nastaviti predavati rezultate rada Gospodinu. Dok želi doći do stupnja čistog predanog služenja, osoba svakako mora nastaviti s izvršavanjem propisanih dužnosti. SMISAO: Gospodin Krsna je oštro kritizirao takozvane odvojenike koji žive na trošak društva: „Onaj tko uzdržava aktivna osjetila, ali u umu misli na predmete osjetila zavarava samog sebe. Takva osoba se naziva varalicom.“ (Bg. 3.6) Srila Prabhupada izjavljuje da je bolje raditi u karma-yogi (svjesnosti Krsne) unutar svoje varne i asrame: Obiteljski čovjek također može dostići to odredište reguliranim služenjem u svjesnosti Krsne. Da bi dostigao samospoznaju, može živjeti reguliranim životom, kao što je propisano u sastrama, i nastaviti sa svojim dužnostima bez vezanosti i na taj način napredovati. Iskrena osoba koja slijedi tu metodu je u daleko boljem položaju od varalice koji se bavi lažnom duhovnosti da bi prevario neuke ljude. Iskreni čistač ulice je daleko bolji od šarlatanskog meditanta koji meditira samo da bi zaradio za život. (Bg. 3.7, smisao) To ne znači da je običan posao ispunjenje i smisao života. Karmi uzrečica „Rad je obožavanje“ (ili „Rad oslobađa“, op. prev.), nije isto što i rad u svjesnosti Krsne, ali treba činiti oboje: rad za održavanje života i istovremeno rad za zadovoljstvo Visnua ili Krsne. Srila Prabhupada piše, „Svaki rad učinjen u materijalnom svijetu bit će uzrok ropstva. I dobar i loš posao uzrokuju reakcije, a svaka reakcija vezuje vršioca.“ Velika je umjetnost održavati sebe i obitelj i u isto vrijeme raditi za Krsnu. Takvo djelovanje zahtijeva vodstvo Gospodinovog bhakte. Ako su obaveze prema obitelji i društvu u suprotnosti s nečijim duhovnim zavjetima, tada osoba treba dati prioritet duhovnim dužnostima. Onaj tko je iniciran u duhovni život nikada ne smije prekinuti zavjet svakodnevnog pjevanja određenog broja Svetih Imena i mora ispuniti osnovne odredbe koje je dobio od duhovnog učitelja. Živi li vaisnava poslovnim životom ili u odvojenom redu, nikada se ne smije sramiti propovijedati svjesnost Krsne ili sumnjati u vrijednost propovijedanja. To je krucijalno društveno djelo, čak i kada propovijedanje smatramo humanitarnim radom. Jednom su se roditelji mladog bhakte žalili Srila Prabhupadu da je njihov sin posvećen samo učenju u pokretu svjesnosti Krsne. Rekli su kako žele da postane liječnik. Prabhupada je odgovorio da ga ostave da sam odluči i da postoji mnogo liječnika na svijetu, ali je malo ozbiljnih bhakta. Prabhupada je rekao da je posao bhakta važniji od liječnika. Liječnik može izliječiti nekoliko stotina osoba, ali sve je to privremeno. Medicinska skrb ne izbavlja pacijenta iz njegove karme, koja ga prisiljava na ponovno rođenje i patnju u drugom materijalnom tijelu. Dok bhakta, koji s uspjehom širi svjesnost Krsne, može pomoći ljudima da dostignu oslobođenje od rođenja i smrti. Stoga je njegov posao najvažniji na svijetu.

Page 118: Narada Bhakti Sutra HR

Iako možda nije vrhunski političar ili ekonomist, bhakta zna pravi uzrok ljudske patnje – zaboravljanje odnosa s Krsnom, koji vodi k uvjetovanosti pod kontrolom sila materijalne prirode. Bhakta nastoji širiti svjesnost Krsne znajući da je bhakti-yoga jedini način za oslobođenje iz materijalne uvjetovanosti i ponovno uspostavljanje odnosa s Bogom. Srila Prabhupada piše, „Dok pokušava (bhakta) upoznati sve ljude s važnošću prihvaćanja svjesnosti Krsne, najbolji je filantrop na svijetu…“ (Bg. 6.32, smisao) Propovjednik ostaje vezan uz svijet iako je transcendentalan prema svjetovnim uznemirenjima. Iako neki yogiji odbacuju društveni život i njeguju vlastiti duhovni put, bhakti-yogi koji slijedi Prahladu Maharaja, Gospodina Caitanyu i Srila Prabhupada, održavaju vezu sa svjetovnim osobama iz čiste milosti. Gospodin Caitanya izjavljuje Svojim sljedbenicima, „Širite ovu svjesnost Krsne po cijelom svijetu. Neka ljudi jedu te plodove (ljubavi prema Bogu) i na kraju se oslobode starosti i smrti.“ (Cc., Adi 9.39) Bhakta koji se predao ne brine o svojoj materijalnoj situaciji, niti o uzrocima materijalnog blagostanja, ali kako bi zadovoljio Gospodina Caitanyu i duhovne učitelje koji dolaze iz Njegovog učeničkog nasljeđa, velikodušno radi za svako živo biće šireći svjesnost Krsne.

Page 119: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 63

stri-dhana-nastika-caritram na sravaniyam stri – od žena; dhana – bogatstva; nastika – i ateista; caritram – priče; na sravaniyam – ne smiju biti slušane. Ne treba tražiti zabavu u slušanju ili čitanju o ženama, novcu i ateistima. SMISAO: Narada je rekao da bhakta nije obavezan obavljati svjetovne dužnosti dok god je Bog u centru i dok nudi rezultate svoga rada Gospodinu u procesu predanoga služenja. Međutim, dok živi u materijalnom svijetu mora izbjegavati grješne aktivnosti i osobe koje žive takvim životom. Narada ovdje izjavljuje da trebamo izbjegavati ne samo druženje s grješnim osobama, već i slušanje o njima. Ako se želimo osloboditi maye, ne bismo trebali olako shvatiti ovaj Naradin savjet ili ga proglasiti staromodnim. Maya je „opasan igrač“. Ona je ovdje kako bi držala u zatvoru sve uvjetovane duše u univerzumu, a neka od njenih glavnih oružja naznačena su u ovoj sutri – seks, bogatstvo i ateizam. Pravilnim razumijevanjem i poštovanjem prema njenim moćima, trebali bismo izbjegavati razgovore navedene u ovoj temi, koji su pod njenim utjecajem. Svjetovni razgovori nazivaju se prajalpa. U svojoj Upadesamrti Srila Rupa Goswami spominje prajalpu kao jednu od glavnih prepreka u predanom služenju. Gospodin Caitanya je dao upute Sanatana Goswamiju, „Bhakta treba izbjegavati slušanje ili čitanje novina ili svjetovnih knjiga koje opisuju ljubavne zabave muškaraca i žena ili teme koje pružaju zadovoljstvo osjetilima.“ (Cc., Madhya 22.120) U današnje vrijeme te je upute teže nego ikada slijediti. Eter je ispunjen prajalpom, a pritiskom na tipku možemo upaliti televizor i uroniti u vizualnu i slušnu fantazmagoriju. Kada je pisao svoj komentar na stihove Bhagavatama koji opisuju život Ajamile, Srila Prabhupada je odgovorio na naše poteškoće. Ajamila je bio pobožni mladi brahmana, ali je jednoga dana, kada je bio na putu, vidio čovjeka iz niže klase kako grli prostitutku, nakon čega ga je obuzela požuda. Prabhupada piše, „U kali-yugi je uobičajeno vidjeti pijanu polunagu ženu kako grli pijanoga muškarca, posebno u zapadnim zemljama, i veoma je teško obuzdati se nakon gledanja takvih stvari. Usprkos tome, ako milošću Krsne slijedimo propisana načela i pjevamo Hare Krsna mantru, Krsna će nas sigurno zaštititi.“ (Bhag. 6.1.60, smisao) Ne možemo očekivati da ćemo slijediti Prabhupadove savjete u vakuumu. Kada ne bismo imali prijatelje svjesne Krsne s kojima možemo razgovarati i družiti se, mogli bismo zaključiti, „Nemoguće je izbjeći slušanje razgovora o seksu, novcu i ateizmu. Što bih trebao učiniti? Živjeti sam u špilji?“ Ne, i to je jedan od razloga zašto je Srila Prabhupada osnovao Međunarodno društvo za svjesnost Krsne – kako bi svakome dao priliku da čuje krsna-katha u društvu bhakta. Dobrobiti od takvog druženja i prakticiranja su brojne, kao što Gospodina Kapila izjavljuje u Bhagavatamu (3.25.25):

satam prasangan mama virya-samvido bhavanti hrt-karna-rasayana kathah

taj-josanad asv apavarga-vartmani sraddha ratir bhaktir anukramisyati

Page 120: Narada Bhakti Sutra HR

„U društvu čistih bhakta, razgovor o zabavama i djelatnostima Svevišnje Božanske Osobe veoma je prijatan i pruža zadovoljstvo ušima i srcu. Njegovanjem takvoga znanja osoba postupno napreduje na putu oslobođenja i postaje oslobođena, a njena privrženost postaje postojana. Tada počinje prava predanost i predano služenje.“ Naše oružje protiv prajalpe i onečišćenja uma može uključiti novele, drame, slike, filmove, glazbu, festivale, službene lekcije, seminare i obična druženja – sve s Krsnom u centru. Zašto bi snage iluzije posjedovale sva oružja, a bhakte ne bi? Narada je prije rekao da je bhakti lagana. Zapravo, nije lako izbjeći sve svjetovne zvučne vibracije, ali pod vodstvom čistog bhakte, možemo stvoriti ugodnu, jednostavnu atmosferu krsna-katha u domu i s prijateljima – čak i kada se vozimo ili radimo, a slušanje takvih razgovora dovest će nas do visnu-smaranam ili sjećanja na Svevišnju Božansku Osobu.

Page 121: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 64

abhimana-dambhadikam tyajyam abhimana – ponos; dambha – obmana; adikam – i tako dalje; tyajyam – treba napustiti. Treba napustiti lažni ponos, licemjerstvo i druge poroke. SMISAO: Maya je toliko suptilna da čak i ako netko izbjegne slušanje o seksu, novcu i ateizmu, i ima društvo bhakta, još uvijek može postati žrtva ponosa i licemjerja. Netko može misliti, „Ja sam bolji bhakta od ostalih“ i tako se pripremiti za pad. Lijek za ponos je da se prisjetimo da je sreća koju imamo, uključujući i duhovna dobra, samo zbog milosti Svevišnjeg Gospodina i duhovnih učitelja. Narada je upotrijebio riječ adi, „i tako dalje“, kako bi uključio ostale poroke, kao što su demonske osobine navedene u šesnaestom poglavlju Bhagavad-gite. Sve to treba izbjegavati. Treba biti oprezan kod određenih loših navika i pokušati ih eliminirati, za što Narada i drugi acarye često daju detaljne upute. Možemo preispitati svaku anarthu i vidjeti što trebamo činiti kako bismo je eliminirali. Kada se uhvatimo u nekoj neželjenoj radnji ili misli, trebamo je prekinuti što prije. Preporučuje se, istovremeno, „holistički“ pristup. Trebamo biti sigurni da će naše iskreno bavljenje bhakti-yogom eliminirati sve neželjene navike i želje. Važno je znati, da ako pokušavamo eliminirati jedan po jedan porok, sigurno ćemo pasti, ali pomoću bhakti ćemo eliminirati sve odjednom. U Srimad Bhagavatamu je navedeno (6.1.15)

kecit kevalaya bhaktya vasudeva-parayanah agham dhunvanti kartsnyena niharam iva bhaskarah

„Samo rijetka osoba, koja se potpuno posvetila čistom predanom služenju Krsne, može iskorijeniti korov grješnih djela, bez mogućnosti da on ponovo oživi. To može učiniti jednostavno predanim služenjem, kao što sunce svojim zracima može odmah raspršiti maglu.“ Predano služenje je iznad pobožnosti i bezbožnosti. Pjevanjem Hare Krsna, slušanjem o Gospodinu Krsni i obavljanjem drugih uobičajenih službi u svjesnosti Krsne, osoba može svladati sve faze grješnog života i sve neželjene navike. Praktična je primjena tih načela u tome da ustrajemo u sadhana-bhakti s vjerom i odlučnosti. To se zove sraddha, čvrsta vjera da ćemo postići sve ciljeve prakticirajući svjesnost Krsne. Srila Rupa Goswami također preporučuje niscaya, „napor s uvjerenjem“ (Nektar uputa, tekst 3). Srila Prabhupada objašnjava u komentaru, „Kod predanog služenja predaja znači da osoba treba postati pouzdana. Bhakta misli avasya raksibe krsna: 'Krsna će me zaštititi i pomoći mi da uspijem u predanom služenju'.“ Tako bhakta koristi i negativan i pozitivan pristup: marljivo traži način da eliminira određene loše navike, ali istovremeno ima čvrstu vjeru da je uključivanje u predano služenje kao plamen koji će sagorjeti gorivo grješnih aktivnosti.

Page 122: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 65

tad arpitakhilacarah san kama-krodhabhimanadikam tasminn eva karaniyam tat – Njemu; arpita – je ponuđeno; akhila – sve; acarah – djelatnosti; san – biće; kama – želja; krodha – gnjev; abhimana – ponos; adikam – i tako dalje; tasmin – prema Njemu; eva – samo; karaniyam – treba učiniti. Nudeći sve aktivnosti Gospodinu, osoba treba osjetiti želju, gnjev i ponos samo u odnosu na Njega. SMISAO: Narada sada savjetuje da osobine obično smatrane porocima, treba uklopiti u povoljno predano služenje. To nije u suprotnosti s Naradinom prethodnom izjavom da treba odbaciti ponos, gnjev i požudu. Čisti bhakta nema poroka, dok se bhakta koji prakticira trudi kontrolirati poroke tako da, koliko je moguće, kontrolira osjetila i um. Ovdje Narada govori o transcendentalnoj primjeni gnjeva, ponosa i požude u odnosu na Svevišnjeg Gospodina. Oslobođeni bhakte često primjenjuju takozvane poroke u predanom služenju, a mi bismo trebali učiti tu umjetnost od njih. Hanuman je iskalio svoj gnjev na Ravani, neprijatelju Gospodina Rame. Gospodin Krsna je poticao Arjunu na ljutnju kako bi se mogao boriti u bitci na Kuruksetri. Čak se i Gospodin Caitanya razljutio na pijanu braću Jagaja i Madhaja. To su primjeri pravilno usmjerenog gnjeva, kojeg ne možemo u potpunosti spriječiti. Srila Prabhupada piše, „Ne može se kreirati vakuum u umu. Ne može ostati samo vakuum. Stoga, ako netko uvijek misli na Krsnu i kako će Ga najbolje služiti, tada je njegov um prirodno kontroliran.“ (Nektar uputa, tekst 1, smisao) Čak i gnjev usmjeren na Krsnu može biti dio predanog služenja. Gopije se, primjerice, često ljute na Njega tijekom ljubavnih razmirica. Jednom Srimati Radharani nije bila zadovoljna s Krsnom te je naredila Svojim pomoćnicama da Ga zaustave kada će je htjeti vidjeti, pod svaku cijenu. Dječaci pastiri bi se tukli s Krsnom u šumi i u žaru borbe često bi se naljutili na Njega i rekli Mu da se više ne žele igrati s Njim. Gospodin Krsna je obožavao takve prijekore, a tada bi molio prijatelje da Mu oproste. Kamsina mržnja prema Gospodinu ipak nije bhakti. On se bojao da će ga Krsna ubiti te je tako uronio um u mržnju prema Gospodinu. Prabhupada piše, „Stanje uma velikog bhakte je uronjenost u Krsnu, ali on misli na Njega povoljno, ne nepovoljno.“ (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Ne smijemo imitirati transcendentalne osjećaje čistih bhakta, već trebamo postati inspirirani slušajući o njima. Strpljivo trebamo čekati dan kada će se ti osjećaji prirodno pojaviti u nama. Tada ih nećemo moći zaustaviti, čak i kada bismo to htjeli. U međuvremenu trebamo prakticirati postajući pohlepni za širenjem Krsnine riječi, biti ponosni što je Krsna naš Gospodin i što imamo tako uzvišenog duhovnog učitelja kao što je Srila Prabhupada, te biti ljuti na mayine prepreke koje nas sprječavaju u dostizanju bhakti. Ako se naučimo kako sve dati Gospodinu Krsni, tada ćemo shvatiti bit koju je Narada priopćio u ovoj sutri.

Page 123: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 66

tri-rupa-bhanga-purvakam nitya-dasya-nitya-kanta-bhajanatmakam prema karyam premaiva karyam

tri-rupa – tri materijalna oblika (osobine vrline, strasti i neznanja); bhanga – lomljenje; purvakam – prethodi; nitya – trajnom; dasya – služenju; nitya – trajnom; kanta – kao ljubavnik; bhajana – služba; atmakam – sastavljena od; prema – čiste ljubavi; karyam – treba očitovati; prema – čista ljubav; eva – samo; karyam – treba očitovati. Nakon što nadiđemo gore spomenute odlike triju sila prirode, treba djelovati u čistoj ljubavi prema Bogu, trajno ostajući u raspoloženju sluge koji služi svoga gospodara ili ljubavnika koji služi svoju voljenu. SMISAO: Kao što je opisano u 56. sutri, postoje tri drugorazredna oblika predanog služenja koji su povezani s gunama (vrlina, strast i neznanje). Prakticiraju ih sakama bhakte, osobe koje prilaze Svevišnjem Gospodinu kada su uznemirene, kada žele postati bogate ili kada tragaju za znanjem. Treba transcendirati te drugorazredne oblike predanosti i prići Svevišnjem Gospodinu samo s ljubavi. Drugim riječima, ovdje Narada zahtijeva od nas da dođemo na razinu spontanosti, kao što je u rasi služenja (nitya-dasya) i u rasi bračne ljubavi (nitya-kanta-bhajana). Ne smijemo misliti da smo završili tečaj bhakti postajući religiozne osobe u konvencionalnom smislu – odlazeći u hram, moleći se i dajući donacije. Kao duhovni učitelj Narada je dužan poučiti o nižim razinama bhakti i svakom dati ohrabrenje, čak i onima koji imaju jako slabu vjeru. Također nas je dužan podsjetiti da je cilj prema i samo prema. Njegova metoda je slična Krsninoj u Bhagavad-giti, gdje Gospodin milostivo ohrabruje sve vrste karmija, jnanija i yogija savjetujući im kako će postupno skrenuti svoju pažnju na Njega i tada zaključuje, „Napusti sve vrste religija i samo se predaj Meni“ (Bg. 18.66). Iz ljubavi, ne tražeći plaću, odani sluga nastoji ugoditi svom gospodaru, kao što žena ugađa mužu. Možemo vidjeti savršenstvo služenja u duhovnom svijetu u Krsninim slugama kao što su Raktaka, Daruka i Patri, a možemo vidjeti i savršenstvo ženine predanosti, kod kraljica iz Dvarake. U Gospodinu Krsni nalazimo savršenoga gospodara i savršenoga ljubavnika te su, stoga, Njegovi sluge i žene vječno oslobođeni kao nitya-dasa i nitya-kanta. Slijedeći stope takvih oslobođenih bića, bhakte u ovom svijetu trebaju težiti prakticiranju predanog služenja s čistom ljubavi. U Caitanya-manjusa stoji: prema pum-artho mahan – „Ljubav prema Krsni je vrhovni cilj života.“

Page 124: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 67

bhakta ekantino mukhyah bhaktah – bhakte; ekantinah – isključivo; mukhyah – najviši. Među Gospodinovim bhaktama najveći su oni koji su Mu posvećeni isključivo kao Njegovi bliski sluge. SMISAO: Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je pokazao izvrstan primjer ekanta-bhakti, usmjerene predanosti Svevišnjem Gospodinu. Pokazao je to na više načina. Primjerice, njegov komentar na Krsninu knjigu, Bhagavad-gitu, nimalo ne odstupa od Krsnine izvorne namjere. Impesonalistički komentari Bhagavad-gite većinom su devijantni, dok Srila Prabhupadov komentar u Bhagavad-giti kakva jest vodi čitatelja neposredno do lotosovih stopala Sri Krsne. Tako je sa svim Prabhupadovim knjigama – Srimad Bhagavatam, Caitanya-caritamrta itd. Znanstveno gledajući, njegov prijevod sanskrta ili bengalija je točan i prema visokim standardima prevođenja, ali istovremeno piše kao čisti bhakta: „Predaj se Krsni“. U svim svojim spontanim razgovorima Srila Prabhupada je bio usredotočen u svjesnosti Krsne. Kada je govorio o Krsni činilo se kao da govori o svom najdražem prijatelju, a ne o nečemu što je pročitao. Nekad bi njegova krsna-katha služila za uvjeravanje ateističkih znanstvenika da postoji vrhovni kontrolor, nekada je pričao o Krsninim zabavama svojim učenicima, a nekada bi uvjeravao bhakte da je Krsna u našim srcima i da će nam dati inteligenciju da obavljamo službu koja nam se čini preteška. Srila Prabhupada je ostajao usredotočen i za vrijeme dugih i zamornih putovanja te za vrijeme boravka u najvećim gradovima svijeta. Gdje god se nalazio Srila Prabhupada je bio u Krsninoj misiji. Biti usmjeren na jedan cilj u predanom služenju ne znači isključiti realnost. Isključivost može postati sektaštvo kada se netko usredotoči na svoje uvjetovane istine ili se posveti nekoj običnoj osobi, ali kada je objekt zahvalnosti Svevišnja Božanska Osoba, tada osoba dobiva najširu viziju, viziju mahatme. Bhakta koji je usredotočen na Krsnu dostigao je potpunu istinu. Da je Gospodin potpuna istina stoji u uvodu Isopanisade: om purnam adah purnam idam – „Božanska Osoba je savršena i potpuna“. Bhakta slavi Gospodina kao potpunu Apsolutnu Istinu izjavljujući poznati vedski stih tat tvam asi, „Ti si taj“. Impersonalni filozofi obožavaju tat tvam asi stih jer smatraju da govori o tome kako su jedno s Brahmanom koji nema oblik, ali pravo značenje je drugačije. Kada bhakta kaže „Ti si taj“, on se obraća Svevišnjem Gospodinu. Srila Prabhupada objašnjava u svom komentaru na stih 4.9 Bhagavad-gite: Vedska izjava tat tvam asi se može primijeniti u ovom slučaju. Svako tko shvati da je Gospodin Krsna Svevišnji ili tko kaže Gospodinu: „Ti si Vrhovni Brahman, Božanska Osoba“, nesumnjivo biva odmah oslobođen. Tako je njegov ulazak u Gospodinovo transcendentalno društvo osiguran. Čisti bhakta koji vidi Krsnu u svemu može biti neprestano usredotočen na Gospodina, čak i kada obavlja različite službe za Njega. Nasuprot tome, materijalist ne može biti ekanti, usredotočen, jer polje osjetilnog zadovoljavanja mami uvjetovane duše u mnoge smjerove, a, budući da je um hedonista vrlo nestalan, njegova pažnja je iskrivljena. Gospodin Krsna kaže:

Page 125: Narada Bhakti Sutra HR

vyavasayatmika buddhir ekeha kuru-nandana bahu-cakha hy anantac ca buddhayo 'vyavasayinam

„Oni koji slijede ovaj put su odlučni u svojoj namjeri i imaju samo jedan cilj. O voljeni sine Kurua, inteligencija neodlučnih se grana na mnogo grana.“ (Bg. 2.41) Sukadeva Goswami opisuje materijaliste na sličan način u Srimad Bhagavatamu (2.1.2):

srotavyadini rajendra nrnam santi sahasrasah apasyatma atma-tattvam grhesu grha-medhinam

O caru, osobe koje su materijalno orijentirane, slijepe su za znanje o krajnjoj istini, a imaju i toliko tema o ljudskom društvu o kojima mogu slušati.“ Angažirani u politici, znanstvenom istraživanju ili ekonomskom i društvenom napretku, grhamediji ne razmišljaju o glavnim problemima – starosti, bolesti i smrti. Ne raspituju se o samospoznaji koja bi ih mogla dovesti do svjesnosti Krsne. Osoba koja želi uspjeti u bhakti mora napustiti život koji je zbunjujući i rastresen te prihvatiti predano služenje pod vodstvom duhovnog učitelja. Najbolji način za njegovanje usredotočene predanosti prema Krsni jest pjevanje Hare Krsna mantre. To preporučuju sveti spisi i acarye kao glavni ud predanog služenja u ovom dobu kali. Tim jednostavnim činom, pjevanjem i slušanjem Svetog Imena, služimo Gospodina Krsnu na način koji On naviše voli. Haridasa Thakura je dao primjer postavljajući pjevanje hari-nama kao svoju jedinu službu. Ozbiljni gaudiya vaisnave slijede njegove stope, dnevno pjevajući najmanje 16 krugova Hare Krsna na brojanici. U Caitanya-caritamrti (Antya 3.268) je rečeno: „Sveto Ime Krsne je toliko privlačno, da svatko tko ga pjeva - uključujući sva živa bića, pomična i nepomična pa čak i Gospodin Osobno – postaje prožet ljubavi prema Krsni. To je posljedica pjevanja Hare Krsna mantre.“ Na početnim razinama nemiran um ne može dugo biti usredotočen u predanosti potrebnoj za pjevanje Hare Krsna. Sveto Ime je najslađi nektar, ali je naš um nemiran sve dok ne dođemo do stupnja spontanog predanog služenja. Um se naziva cancala, nevjeran, ali može postati bhaktin najbolji prijatelj. Kada pjevamo Hare Krsna i obavljamo druge dužnosti s koncentracijom i predanošću, um se pročišćuje i počinjemo shvaćati svoj pravi interes. Tada postajemo privučeni služenjem Svetog Imena u duhu ekantina, koje je Narada Muni preporučio kao najbolje.

Page 126: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 68

kanthavarodha-romasrubhih parasparam lapamanah pavayanti kulani prthivim ca kantha – s grlom; avarodha – blokiranim; roma – s dlakama na tijelu (stoje uspravno); asrubhih – i sa suzama; parasparam – između sebe; lapamanah – razgovaraju; pavayanti – pročišćuju; kulani – svoju zajednicu; prthivim – zemlju; ca - i. Razgovarajući između sebe s gušenjem u grlu, nakostriješenih dlaka na tijelu i suzama radosti, Gospodinovi intimni sluge pročišćuju svoje sljedbenike i cijeli svijet. SMISAO: Netko može pitati, „Očekuje li Narada da ja također postanem veliki bhakta i doživim takvu ekstazu?“ Odgovor je da, ekstaza predanog služenja je dostupna svima. Međutim, ponizni bhakta misli o sebi da nije spreman iskusiti takav napredni stadij svjesnosti Krsne, i to mnoge buduće živote. Najbolje ćemo odgovoriti na sutru kao što je ova pokušavajući cijeniti i biti zahvalni, koliko možemo, na toj prekrasnoj službi koju čine velike duše, koje dolaze na zemlju zbog nas. To će nas inspirirati da tražimo društvo slugu sluga takvih velikih duša, kako bismo im pomagali u njihovoj misiji i dobili njihovu zaštitu od svijeta maye. Simptomi ekstaze se ne trebaju imitirati, ali nije loše težiti tome iskustvu. U Nektaru devocije Rupa Goswami nas ohrabruje u spontanoj privrženosti služenju Gospodina bez bilo kakve želje za dobitkom. Srila Prabhupada piše: Drugim riječima, treba znati plakati za Gospodina. Treba naučiti tu tehniku, treba imati želju i istinski plakati za određenom službom. To se zove laulyam, a takve suze su cijena za najviše savršenstvo. (Ambrozija predanosti) Odsutnost toplih i spontanih osjećaja za Gospodina može biti indikacija da još uvijek činimo neku od deset uvreda Svetom Imenu ili da imamo neke od poroka koji se ovdje spominju. I Gospodin Caitanya je uzeo ulogu početnika jadikujući u Svojoj Siksastaki (2), „Toliko sam nesretan da činim uvrede Svetom Imenu i stoga nemam nikakvu privlačnost za njegovo pjevanje.“ Iako tjelesne promjene, simptomatične za ekstatičnu ljubav prema Bogu (bhava), ponekad iskazuju velike duše, i drugi ih mogu imitirati. Pravu bhavu možemo prepoznati prema određenim stvarnim simptomima: Bhava se ogleda u prestanku materijalnih želja (ksanti), korištenju svakog trenutka u transcendentalnom služenju Gospodina s ljubavi (avyartha-kalatvam), vječni ukus za pjevanje Svetih Imena (nama-gane sada rucih), želja za životom na mjestima gdje živi Gospodin (pritis tad-vasati-sthale) (Cc., Madhya 23.18-19). Potpuna odvojenost od materijalne sreće (viraktih) i odsutnost ponosa (mana-sunyata). Onaj tko je razvio sve te transcendentalne osobine zaista je na razini bhave, za razliku od materijalističkih bhakta tvrda srca koji samo imitiraju (Bhag. 2.3.24). Utjecaj čistih bhakta Gospodina je veoma velik. Njihovi su razgovori potpuno u svjesnosti Krsne i zato pročišćuju svakoga tko ih čuje, čak i mjesto na kome prebivaju. Kada vjerodostojni bhakte izvode krsna-kirtana ili diskutiraju o temama vezanim za Krsnu, Gospodin se osobno pojavljuje:

Page 127: Narada Bhakti Sutra HR

Teme o Gospodinu Krsni su toliko povoljne da pročišćuju govornika, slušatelja i onoga koji se raspituje o tome. Uspoređuju se s vodom Gange koja teče iz prsta Gospodina Krsne. Gdje god voda Gange dopire, pročišćuje zemlju i osobe koje se kupaju u njoj. Slično tome su krsna-katha ili teme o Krsni, tako čiste da, gdje god se izgovore, pročišćuju mjesto, slušatelja, onoga tko se raspituje o tome i samog govornika. (Bhag. 2.1.1, smisao) Praktična posljedica djelovanja bhakta je da ljudi počinju duhovni život i napuštaju svoje grješne navike. Bez devocijske reforme društva, čovječanstvo će se degradirati u barbarizam. Prabhupada piše, „Ljudi reže jedan na drugog kao psi i mačke. Sri Isopanisad ne može dati upute psima i mačkama jer je to Božja poruka čovjeku preko vjerodostojnih acarya ili svetih učitelja.“ (Isopanisad 1, smisao) Napokon, svaka će se osoba individualno spasiti kada počne predano služiti i slušati od velikih vaisnava, kao što je Narada opisao u ovoj sutri. Kada je netko pod zaštitom čistog bhakte i iskreno ga služi u procesu bhakti-yoge, tada će moći neutralizirati grješne reakcije, uključujući prikupljenu grješnu karmu cijelog čovječanstva. Narada slavi utjecaj bhakta, ali Krsna slavi utjecaj Narade: Kada netko dobije priliku susresti se s velikom svetom osobom kao što je Narada, koji je uvijek nasmijan i milostiv prema svakome, tada takva uvjetovana duša odmah postaje oslobođena. To je kao kada smo na danjem svjetlu; sve je potpuno vidljivo. (Krsna, izvor sveg zadovoljstva)

Page 128: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 69

tirthi-kurvanti tirthani su-karmi-kurvanti karmani sac-chastri-kurvanti sastrani tirthi – na svetim mjestima; kurvanti – oni čine; tirthani – sveta mjesta; su-karmi – pobožnim djelatnostima; kurvanti – oni čine; karmani – rade; sat – čisto; sastri – u svetim spisima; kurvanti – oni čine; sastrani – svete spise. Njihovo društvo čini sveta mjesta svetim, djelatnosti pobožnim i svete spise autoritativnim. SMISAO: Tirtha je sveto mjesto jer je na njemu Svevišnji Gospodin imao zabave. Primjerice, Vrndavana je sveto mjesto jer je tamo Svoju mladost proveo Krsna, Navadvipa je sveto mjesto jer je tamo Sri Caitanya Mahaprabhu započeo svoj sankirtana pokret. Mjesta kao Dhruva-gata ili Naimisaranya, gdje su maha-jane vršili predano služenje, također su tirthe. Bhakte žele živjeti na tirthama i tamo izvoditi bhajan, a hodočasnici tragaju za pročišćenjem kupajući se u svetim rijekama koje protječu svetim mjestima. Međutim, tirthe postaju opterećene grijesima hodočasnika, koji čine nova grješna djela čak i dok putuju na hodočašće. Komercijalizam se širi i zagađuje poznata svetišta u svim religijama svijeta. Gaudiya vaisnava acarya, Srila Narotama dasa Thakura, izjavio je da je u kali-yugi hodočašće zbunjujuće. Srila Prabhupada piše: U Indiji je još uvijek praksa da mnogi napredni transcendentalisti napuštaju obiteljski život i odlaze u Vrndavan kako bi živjeli sami i potpuno uronili u slušanje i pjevanje svetih zabava Gospodina. Taj sustav, koji su slijedila šestorica Goswamija iz Vrndavane, preporučuje se u Srimad Bhagavatamu, ali u današnje su vrijeme mnogi karmiji i pseudo-bhakte, nahrupili u sveto mjesto Vrndavanu samo kako bi imitirali proces koji preporučuje Sukadeva Goswami. (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Tirthe povremeno posjećuju svete osobe, kako bi ih pročistili od lošeg utjecaja osoba koje nisu bhakte. Zapravo, sveto mjesto čine svetim upravo svete osobe. Kada netko posjeti tirthu samo zbog kupnje suvenira i ritualnog kupanja, a ne posjeti svete osobe, njegova je posjeta uzaludna. Kada je mudrac Vidura došao kod Kurua u Hastinapuru, Yudhistira Maharaja ga je slavio istim riječima koje je ovdje koristio Narada: tirthi-kurvanti tirthani. Srila Prabhupada piše: Čisti bhakte svojim djelatnostima mogu svako mjesto pretvoriti u mjesto hodočašća, a sveto je mjesto vrijedno tog imena samo zbog njihove nazočnosti. Takvi neokaljani bhakte mogu pročistiti ozračje svakoga mjesta, što onda reći o mjestima koja su bila sveta, ali su podlegla degradaciji zbog grješnih djela raznih takozvanih svetaca koji zlorabljuju ugled svetišta kako bi zaradili za život. (Bhag. 1.13.10, smisao) Putujući na sličan način, mudrac Bhagiratha je slavio rijeku Gangu i svete osobe koje se kupaju u njoj: „Kada se takvi čisti bhakte budu kupali u tvojoj vodi, nagomilane grješne posljedice drugih ljudi će sigurno biti uništene, jer takvi bhakte uvijek nose u svojim srcima Svevišnju Božansku Osobu, koja može uništiti sve grješne posljedice.“ (Bhag. 9.9.6) Kada su svete osobe toliko utjecajne samom svojom pojavom, možemo samo zamisliti koliko su tek njihova djela vrijedna slijeđenja i obožavanja. Djelovanje većine ljudi rezultira

Page 129: Narada Bhakti Sutra HR

reakcijom (karmom), ali djelovanje velikih duša karmu pretvara u bhakti. Tko god služi čistog bhaktu stječe vječnu duhovnu vrijednost, čak i kada ne zna da to čini (ajnata-sukrti). Iako ne možemo činiti isto što i čisti bhakte, trebali bismo ih barem pokušati oponašati. Srila Prabhupada je često znao reći, „Radi kao što ja radim“. Narada izjavljuje da najbolji bhakte daju duhovni autoritet čak i svetim spisima. Upečatljiv je primjer Srila Prabhupada koji je ispunio predviđanje Gospodina Caitanye iz Caitanya-bhagavate:

prthivite ache yata nagaradi-grama sarvatra pracara haibe mora nama

„U svakom gradu i selu na svijetu, propovijedat će se Moje Ime (Sveto Ime Krsne).“ Ta je izjava znala podijeliti vaisnavske učenjake; neki su smatrali da to treba shvatiti alegorijski. Kako bi mlecche na zapadu mogli prihvatiti obožavanje Gospodina Krsne i Gospodina Caitanye i pjevati Hare Krsna u svojim gradovima? Međutim, Srila Prabhupada je dokazao skepticima da nisu u pravu: naredbom njegovog duhovnog učitelja i milošću Gospodina Caitanye, uspostavio je Hare Krsna pokret, koji se brzo proširio i našao i u časopisima – „Pjevanje o Krsni započelo u Londonu“ i „Hare Krsna je postala uobičajena riječ“. Srila Prabhupadova Bhagavad-gita daje još jedan primjer kako čisti bhakta daje autoritet svetim spisima. Bhagavad-gita je bila poznata na zapadu kao „sveto evanđelje hindusa“ 200 godina prije nego što je Srila Prabhupada napisao Bhahavad-gitu kakva jest. Nitko nije postao bhakta Gospodina Krsne čitajući Bhagavad-gitu, iako Gospodin Krsna poučava da je cilj Gite predati se Njemu, dok Srila Prabhupada nije dao život tekstovima Bhagavad-gite i svojim samo-spoznatim prijevodima i komentarima učinio da diljem svijeta, osobe koje nisu hindusi, prepoznaju Gospodina Krsnu kao Svevišnju Božansku Osobu i postanu iskreni bhakte. Narada će sada objasniti zašto su svete osobe tako povoljne i utjecajne.

Page 130: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 70

tan-mayah tat – Njime; mayah – ispunjeni. Intimni sluge Svevišnjeg Gospodina su potpuno ispunjeni ljubavlju prema Njemu. SMISAO: Naradine izjave opisuju potpunu posvećenost, ljubav i jedini interes između Svevišnjeg Gospodina i Njegovih bhakta. Kada čitamo predivne sutre kao što su 49 ili 67, možemo pomisliti, „Sada je rekao sve o bhakti; ništa više nije preostalo što bi bilo bolje.“ Međutim, tada nas Narada prosvjetljuje s još preciznijim izjavama o bhakti-yogi. Ova sutra je slična 41.: „Gospodin i Njegovi čisti bhakte se ne razlikuju.“ U Guru-astaki Srila Visvanatha Cakravarti Thakura izjavljuje, „Duhovnog učitelja treba poštivati kao i samog Svevišnjeg Gospodina jer je Njegov najpovjerljiviji sluga. To potvrđuju svi razotkriveni sveti spisi i slijede svi autoriteti.“ Kvalificirani učenik bhakti zna da vaisnava nije sam Bog, već osjeća neposrednu prisutnost Krsne u obliku Njegovog posvećenog sluge. Takav je učenik sasvim zadovoljan i ispunjen služenjem Svevišnjeg Gospodina tako što služi Njegovog čistog bhaktu, koji je prozirni medij do Krsne. Kada je Sanatana Goswami susreo Gospodina Caitanyu, Gospodin mu je rekao, „Gospodin Krsna te spasio od najdubljeg pakla.“ Sanatana je odgovorio, „Ne znam tko je Krsna. Čini mi se da sam izbavljen iz zatvora samo Tvojom milošću.“ (Cc., Madhya 20.64) Velika zahvalnost učenika prema vaisnavi iskazana je i u pjesmi Bhaktivinode Thakure Ohe! vaisnava thakura: „Krsna je tvoj. Ti mi Ga možeš dati jer je to tvoja moć. Bijedan sam i samo idem za tobom plačući 'Krsna, Krsna!'“ To je razlog zašto je mjesto gdje prebivaju veliki bhakte tirtha i zašto Narada izjavljuje da oni pročišćuju sveta mjesta i daju svetim spisima autoritet – jer su oni tan-mayah, „ispunjeni Njime“.

Page 131: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 71

modante pitaro nrtyanti devatah sa-natha ceyam bhur bhavati modante – postaju sretni; pitarah – preci; nrtyanti – plešu; devatah – polubogovi; sa-natha – ima dobre gospodare; ca – i; iyam – ta; bhuh – Zemlja; bhavati - postaje. Preci čistih bhakta postaju sretni, polubogovi plešu, a Zemlja se osjeća zaštićenom dobrim gospodarima. SMISAO: Veliki bhakta je toliko drag Svevišnjem Gospodinu da i članovi njegove obitelji dobivaju Gospodinove blagoslove, čak i ako im njihov rođak bhakta nije drag. Kada je Gospodin Nrsimhadeva spasio Svog najdražeg bhaktu Prahladu od njegova demonskoga oca, Prahlada Maharaja je zamolio Gospodina da oprosti njegovom ocu i ne kazni ga u sljedećem životu zbog njegovih zlodjela koje je počinio u ovom. Gospodin Nrsimhadeva je odgovorio, „Dragi Moj Prahlada, o najčišći, o velika sveta osobo, tvoj otac se pročistio zajedno s dvadeset jednim praocem tvoje obitelji. Pošto si se rodio u toj obitelji, čitava je dinastija pročišćena. Kad god i gdje god su prisutni mirni, učtivi bhakte, koji su jednaki prema svima i koje krase sve dobre odlike, to mjesto i dinastija bivaju pročišćeni, čak i ako su osuđeni.“ (Bhag. 7.10.18-19) Gospodin Caitanya je također dao posebnu milost Svojim bhaktama rođacima. Amogha, zet Sarvabhaume Bhattacarye, uvrijedio je Gospodina Caitanyu i dobio koleru, ali Gospodin Caitanya ga je poštedio i rekao, „Ukazao sam ti Moju naklonost, jer si zet Sarvabhaume Bhattacarye. Svi ukućani Sarvabhaume Bhattacarye su Mi dragi, zajedno s njegovim sluškinjama i slugama. Čak Mi je i njegov pas drag, a da ne govorim o njegovim rođacima.“ (Cc., Madhya 15.283-284) Čisti bhakta poistovjećuje se sa svim obiteljima svih živih bića više nego samo sa svojim rođacima i tko je s njim povezan na bilo koji način ima dobrobiti, čak i daleki rođaci ili poznanici. Tako je velik utjecaj bhakte. Sljedeće što Narada kaže jest nrtyanti devatah, „Polubogovi plešu kada vide čistog bhaktu.“ Polubogovi, deve, vjerni su bhakte Gospodina Visnua i nije im drago kada demoni prevladavaju. Ponekad demoni osvoje palače polubogova, kao za vladavine Hiranyakasipua, ali je čisti bhakta Prahlada bio uzrok pojave Gospodina Nrsimhadeva koji je uništio Hiranyakasipua. Hiranyakasipu je bio kao „meningitis u glavama svih triju svjetova“. Kada ga je Gospodin Nrsimhadeva ubio polubogovi su uputili molitvu, „Kada su bhakte osudili ovog demona, jer su bili zgađeni njime, Ti si ga ubio.“ (Bhag. 7.8.53) Djelovanje čistih bhakta je toliko značajno da utječe na cijeli univerzum i stvara pomak u korist pobožnosti. Polubogovi uživaju kada vide vaisnavu dokazujući da su i oni vaisnave. Zadovoljniji su čistim bhaktom koji služi Svevišnjeg Gospodina, nego osobama koje njih obožavaju tražeći materijalne blagodati od njih. I na kraju, Narada izjavljuje da pojavom čistog bhakte Zemlja dobiva spasioca. Majka Zemlja se u kali-yugi zlostavlja na mnogo načina. Kada je kali-yuga započela, Maharaja Pariksit je vidio kako sudra tuče Zemlju personificiranu u kravi. Danas se Zemlja bezobzirno iskorištava crpljenjem nafte, sječom šuma, eksplozijama, kemijskim zagađenjima, iskorištavanjem plodnog tla i djelovanjem raznih prevaranata koji joj stvaraju nepodnošljivi teret. Zemlja nije mrtva masa koju bi trebala eksploatirati ljudska vrsta, već je živo biće koje treba zaštititi i tada velikodušno daje mirna i prosperitetna prebivališta svim živim bićima. Kada

Page 132: Narada Bhakti Sutra HR

ljudi pljačkaju Zemlju, ona traži zaštitu od velikodušnog bhakte. Iako bhakta može izgledati kao ponizni prosjak bez velikih moći, viša bića i učene duše znaju da se pojavio spasitelj. Bhakta posebno spašava ljude i ulaže napor kako bi ih promijenio, jer bi sigurno pali u niže oblike života u sljedećem životu. S obzirom na vrijeme, mjesto i osobe, svaki čisti bhakta koji dolazi kao spasitelj nosi istu poruku: „Ne trunite u ovom materijalnom svijetu, slijedite riječ Božju i bit ćete spašeni.“ Cijeli svijet obožava spasitelje kao što su Isus Krist, Gospodin Buddha i Gospodin Caitanya. I dalje se pojavljuju mnogi čisti bhakte kao Božji sinovi ili sakty-avesa avatare, kako bi spasili ljudsku rasu. S obzirom na dalekosežne povoljne posljedice prisutnosti čistog bhakte, što je iznad uobičajenog razumijevanja, shvatit ćemo zašto je Srila Prabhupada rekao, „Ako samo jedna osoba postane čisti bhakta Gospodina, možemo smatrati da smo uspjeli.“

Page 133: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 72

nasti tesu jati-vidya-rupa-kula-dhana-kriyadi-bhedah na asti – nema; tesu – kod njih; jati – klasa; vidya – obrazovanja; rupa – ljepote; kula – obitelji; dhana – bogatstva; kriya – zanimanja; adi – itd.; bhedah - razlike. Ne postoje razlike među takvim čistim bhaktama u smislu društvenih klasa, obrazovanja, tjelesne ljepote, obiteljskog statusa, bogatstva, zanimanja itd. SMISAO: Sri Krsna, Svevišnja Božanska Osoba, ne razlikuje bhakte na osnovi rođenja, bogatstva itd., a zašto bismo mi? Krsna kaže, „O Prithin sine, oni koji uzmu utočište u Meni, čak i ako su niskog roda - žene, vaisje (trgovci) i sudre (radnici) - mogu dostići vrhovno odredište.“ (Bg. 9.32) I u Padma Purani stoji, „Svatko tko smatra Božanstvo Visnua običnim kamenom, a gurua običnim čovjekom, ili tko smatra da vaisnava pripada određenoj obitelji ili državi, završit će u paklu.“ Rupa Goswami nas je u Upadesamrti (6) upozorio da nemamo materijalistički pogled na bhakte: „Budući da je utemeljen u svojoj izvornoj poziciji svjesnosti Krsne, čisti bhakta se ne poistovjećuje s tijelom. Takav se bhakta ne smije promatrati s materijalističkim pogledom i smatrati da je rođen u obitelji niže klase, u tijelu lošeg izgleda, deformiranom, slabom ili bolesnom. Kroz materijalistički pogled takvo nesavršenstvo može biti upadljivo na tijelu čistog bhakte, ali unatoč tome tijelo čistog bhakte ne može biti zagađeno, kao i voda Gange koja je tijekom kišnog perioda puna mjehurića, pjene i blata. Voda Gange se ne zagađuje. Oni koji su napredni u duhovnom razumijevanju, okupat će se u Gangi bez obzira na njene uvjete.“ Srila Prabhupada izjavljuje da ne bi trebalo misliti, „O, ovo je američki goswami“ i tako se prema njemu odnositi. S druge strane, zapadnjaci koji su postali svjesni Krsne Prabhupadovom milosti ne bi trebali biti uobraženi i misliti da su bolji od indijskih brahmana. U sastrama stoji, kalau sudra-sambhavah: „U dobu kali, svatko se rađa kao sudra.“ Mi smo se uzdigli zahvaljujući procesu svjesnosti Krsne, ali ne trebamo biti ponosni na sebe, jer je to sve zbog milosti Gospodina i njegovog čistog bhakte. Srila Haridasa Thakura je dao primjer: čak i nakon što je postao najuzvišeniji transcendentalist, nije se ponašao kao superiorna osoba, već je želio biti smatran kao osoba iz niže klase. Nitko ne bi trebao, zbog toga što je postao transcendentalist, ponovo biti pod utjecajem lažnog ponosa. Samo ona osoba koja nije upoznata s transformirajućom snagom bhakti, ponaša se prema bhaktama na materijalnoj osnovi. Prabhupada piše, „Treba izbjegavati izvanjsko promatranje čistog bhakte i pokušati vidjeti unutarnje značajke te razumjeti njegov angažman u transcendentalnom služenju Gospodina s ljubavlju.“ (Nektar predanosti, tekst 6, smisao) U svojim molitvama Gospodinu Kapili, Devahuti je potvrdila da Gospodinova Sveta Imena posjeduju transcendentalnu snagu da mijenjaju svakoga: „O kako su slavni oni čiji jezici pjevaju Tvoje Sveto Ime! Čak i ako su rođeni u obiteljima onih koji jedu pse, vrijedni su obožavanja.“ (Bhag. 3.33.7)

Page 134: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 73

yatas tadiyah yatah – zbog toga; tadiyah – Njegovi. Čisti bhakte ne razlikuju izvanjske stvari kao što je društvena klasa, jer pripadaju Gospodinu. SMISAO: Ovdje Narada objašnjava zašto se trebaju izbjegavati predrasude i kasta-svjesnost prema Krsninim bhaktama: jer su bhakte klasa za sebe – oni su svi Njegovi. Zato što pripadaju Svevišnjem Gospodinu (tadiyah), bhakte su vrijedni obožavanja:

aradhananam sarvesam visnor aradhanam param tasmat parataram devi tadiyanam samarcanam

Od svih vrsta obožavanja, najbolje je obožavanje Gospodina Visnua, a bolje od obožavanja Gospodina Visnua je obožavati Njegove bhakte, vaisnave.“ (Padma Purana) Tadiya znači „u odnosu s Njim“. Bhakte imaju prisan, intiman odnos sa Gospodinom jer su pod zaštitom Njegove unutarnje energije. Uvijek su u Njegovom društvu i služe Ga kao Njegov nositelj Garuda, Njegov krevet Ananta Sesa, Njegove krave, Njegovi gope i gopije itd. Općenito gledano, sva su živa bića dijelovi i čestice Krsne – „Moji vječno odvojeni dijelovi“, kaže Krsna – i to je još jedan razlog zašto se ne bi smjelo nikoga suditi prema višim ili nižim materijalnim standardima. Iako su sve jive drage Gospodinu Krsni, On je drag samo Svojim bhaktama pa stoga oni imaju Njegovu posebnu pažnju. On kaže u Bhagavad-giti (9.29):

samo 'ham sarva-bhutesu na me dvesyo 'sti na priyah ye bhajanti tu mam bhaktya mayi te tesu capy aham

„Ja nikome ne zavidim, niti sam prema ikom pristran. Jednak sam prema svima. Ali tko god Me služi s devocijom Moj je prijatelj, u Meni je i Ja sam njegov prijatelj.“ Jednom je, u razgovoru sa Sanatana Goswamijem i Haridasa Thakurom u Jagannatha Puriju, Gospodin Caitanya studiozno objasnio poantu iz ove sutre. Sanatana je imao kožnu bolest s gnojnim čirevima. Zbog poniznosti je smatrao svoje tijelo beskorisnim za predano služenje i odlučio je počiniti samoubojstvo bacivši se pod kočiju Gospodina Jagannatha. Međutim, Gospodin Caitanya je shvatio njegove namjere i zabranio mu da to učini, rekavši mu da je tijelo već predao Gospodinu za obavljanje predanog služenja. Gospodin Caitanya je znao zagrliti Sanatanu, što je Sanatani bilo vrlo neugodno jer su njegovi gnojni čirevi dodirivali Gospodinovo tijelo. Sanatana je odlučio napustiti Jagannatha Puri, ali je Gospodin Caitanya objasnio da nije počinio uvredu zbog tijela koje ima, već baš suprotno, osjetio je veliko blaženstvo zagrlivši Sanatanu, a njegovo je tijelo vidio kao transcendentalno. Sri Caitanya Mahaprabhu je naveo stih iz Bhagavad-gite (5.18):

vidya-vinaya-sampanne brahmane gavi hastini suni caiva sva-pake ca panditah sama-darsinah

Page 135: Narada Bhakti Sutra HR

„Ponizni mudraci, zahvaljujući pravom znanju, vide jednakim očima učenog i plemenitog brahmanu, kravu, slona, psa i čovjeka koji jede pse (koji ne pripada niti jednoj kasti).“ Čuvši taj stih, Haridasa je rekao, „To što si rekao odnosi se na izvanjske formalnosti.“ Gospodin Caitanya je tada otkrio Svoje unutarnje misli i osjećaje ljubavi prema Svojim bhaktama: Dragi Moji Haridasa i Sanatana, smatram vas Svojim malim dječacima o kojima moram skrbiti. Skrbnik nikada ne uzima za ozbiljno pogreške štićenika… Kada se dijete uneredi ili pomokri na tijelo majke, majka zbog toga ne mrzi dijete, već osjeća veliko zadovoljstvo čisteći ga. Izmet i mokraća djeteta majci su kao ulje sandalovog drveta. Slično tome, kada Me dodirne gnoj iz čira na Sanataninom tijelu, ne osjećam zbog toga mržnju prema njemu. (Cc., Antya 4.184-187) Gospodin Caitanya je tada dodatno objasnio slave predanog služenja i kako ono preobrazi tijelo bhakta u duhovni oblik. Možemo zaključiti da tijelo čistog bhakte nije materijalno. Čak i ako se kao takvo pojavi, Krsna prihvaća bhaktu i grli ga kao svoga. Gospodinovom milošću, bhakta postaje duhovan, a u svom transcendentalnom tijelu obavlja službu predanog poštovanja Gospodinovih lotosovih stopala.

Page 136: Narada Bhakti Sutra HR

Poglavlje 5

Dostizanje savršenstva

Page 137: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 74

vado navalambyah vadah – rasprava; na – ne; avalambyah – treba posezati za. Ne treba se upuštati u prepirke i rasprave. SMISAO: Narada destimulira egoističan duh prepiranja. Onaj tko je ponosan sa svojim debatnim sposobnostima i spreman pobijediti druge, izgubit će poniznost, za koju Narada kaže u sutri 27 da je esencijalna za zadovoljavanje Krsne. Postojanje Boga nije nešto što treba ili ne treba dokazivati samo borbom logičnim razmišljanjima. Duhovna realnost ne može biti shvaćena materijalnom logikom ili špekulativnim materijalističkim umom. Vedanta-sutra (2.1.11) objašnjava, tarkapratisthanat: „Logičko rasuđivanje nije uvjerljivo.“ Kada propovjednik svjesnosti Krsne brani Gospodina ili vaisnave protiv blasfemije, to ne smije biti praćeno kontroverzom. Bhakta se ne upušta u raspravu za sebe, već za Krsnu. Njegovo propovijedanje nije temeljeno na mentalnoj špekulaciji, koja je uvijek nesavršena, već na savršenome procesu primanja znanja iz sastra i od acarya. Rečeno je, „U izjavama autoritativnih mudraca nema grešaka, iluzije, varanja i nesavršenoga opažanja.“ (Cc., Adi 2.86) Vaisnavski acarye vode rasprave protiv mayavada tumačenja. Ta vrsta rasprave se ne izbjegava, već je to jedna od dužnosti madhyama-bhakta ili propovjednika. Krsnadasa Kaviraja izjavljuje, „Iskreni učenik ne treba zanemariti diskusije o takvim zaključcima, smatrajući ih spornim, jer zahvaljujući takvim diskusijama um postaje snažan i privržen Sri Krsni.“ (Cc., Adi 2.117) Međutim, ponekad će propovjednik izbjeći sukob, ako vidi da se izazivač samo želi svađati. Rupa Goswami je jednom odbio raspravu s osobom koja ga je došla poraziti, ali je tada njegov nećak, Jiva Goswami, prihvatio izazov. Bhakta, dakle, može i ne mora prihvatiti izazov ateista i voidista, ovisno o situaciji, ali u svakom slučaju zna da takva rasprava ne vodi pravom razumijevanju Boga. Bhakta sam po sebi nema izazivački duh kada prilazi svetim spisima ili acaryama. Odmah ih prihvaća, bez dodatnih dokazivanja. Najbolji način za otklanjanje nečijih sumnji jest raspitivanje kod naprednih vaisnava u poniznom duhu, kod vaisnava koji će uvijek naći odgovor u duhu sastra i razuma.

Page 138: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 75

bahulyavakasatvad aniyatatvac ca bahulya – za suvišnost; avakasatvat – zbog mogućnosti uključivanja; aniyatatvat – jer nije odlučujući; ca - i. Takva rasprava vodi prekomjernom zaplitanju i nikada nije odlučujuća. SMISAO: Yudhistira Maharaja u Mahabharati opisuje loše strane rasprave: tarko 'pratisthah srutayo vibihinna nasav rsir yasya matam na bhinnam. „Suhi argumenti nisu uvjerljivi. Velike osobe, čije se mišljenje ne razlikuje od mišljenja drugih, ne smatraju se veoma mudrima. Samo proučavanjem Veda, koje su šarolike, osoba ne može doći na pravi put na kojem će shvatiti religijska načela.“ (Mahabharata, Vana-parva 313.117) Ako bazirate svoje filozofske zaključke na logičkim argumentima, superiorniji logičar bi vas mogao poraziti. To je metoda zapadnih filozofa, a u Indiji postoje muniji. Osoba se ne smatra munijem dok ne porazi argumente prethodnih mislioca. No tada dolazi drugi muni i pronalazi rupe u argumentaciji trenutnog prvaka, koju želi zamijeniti „zadnjom riječi filozofije“. Oni koji proučavaju argumentaciju dolaze do zaključka da tu nema konačne istine. To je skepticizam, plod mentalne špekulacije. Bhakta ne treba sudjelovati u dosadnim, neuvjerljivim natjecanjima logičara. Vedske istine su temeljito istražene u pretpovijesno vrijeme i veoma su uvjerljive. Acarye koji su vodili vedsku kulturu, kao što su Madhva, Ramanuja i Gospodin Caitanya, nisu izmislili vedsku siddhantu (zaključak), a predstavljali su je s obzirom na vrijeme, mjesto i slušatelje. Kralj Yudhistira nastavlja: dharmasya tattvam nihitam guhayam maha-jano yena gatah sa panthah. „Prava je istina o religijskim načelima sakrivena u srcu čiste, samo-spoznate osobe. Zbog toga sastre potvrđuju da treba prihvatiti siguran napredan put maha-jana.“ Bhakti način primanja istine je putem parampara sustava ili učeničkog nasljeđa. To je potvrđeno sustavom trostruke provjere slušanjem od gurua, iz sastra i od sadhua. Suprotno tome, onaj tko odbaci parampara sustav i nastavi s argumentacijom nikada neće shvatiti Apsolutnu Istinu. Gospodin Krsna izjavljuje bhaktya mam abhijanati: „Osoba Me može shvatiti samo predanim služenjem.“ (Bg. 18.55) Kada je Gospodin Caitanya prvi puta stigao u Jagannatha Puri, počela je rasprava između Njegovih sljedbenika i Sarvabhauma Bhattacarye, koji je tada još bio svjetovni logičar. Bhattacarya i njegovi učenici nisu prihvatili Gospodina Caitanyu kao Svevišnju Božansku Osobu, iako je Gopinatha Acarya dao mnogo dokaza iz vedskih spisa. Na kraju su njegovi učenici izjavili, „Mi stječemo znanje o Apsolutnoj Istini na osnovi logičkih pretpostavki.“ Gopinatha Acarya je odgovorio, „Pravo znanje o Svevišnjoj Božanskoj Osobi ne može se steći takvim logičkim pretpostavkama i argumentima.“ (Cc., Madhya 6.81) Gopinatha Acarya je dalje izjavio da Gospodina može shvatiti samo ona osoba koja je dobila Njegovu milost predano Ga služeći. Logičke pretpostavke nisu pravi put, već sabda-brahma, slušanje iz autoriziranog izvora. Gospodin Brahma je naglasio isto u svojim molitvama Gospodinu Krsni u Srimad Bhagavatamu (10.14.29):

Page 139: Narada Bhakti Sutra HR

athapi te deva padambuja-dvaya prasada-lesanugrhita eva hi

janati tattvam bhagavan-mahimno na canya eko pi ciram vicinvan

„Moj Gospodine, Tvoju veličinu mogu shvatiti samo oni koji su dovoljno sretni da dobiju tračak milosti Tvojih lotosovih stopala, ali oni koji špekuliraju u shvaćanju Svevišnje Božanske Osobe ne mogu Te spoznati, čak i nakon što mnogo godina proučavaju Vede.“ Nepotrebna polemika može sadržavati trač i nagađanje (prajalpa). Narada je prije izjavio da bhakta ne treba slušati od osoba koje govore o ženama, bogatstvu i ateistima (sutra 63). I članovi religijskog pokreta trebaju biti oprezni u svojim razgovorima ili bi mogli početi razgovarati kao i abhakte. Treba razlikovati otvoreni dijalog o važnim pitanjima i razgovor koji nikamo ne vodi. Ako načinjemo kontroverzne teme, to trebamo činiti odmjereno, iskreno tragajući za vaisnava siddhantom, s obzirom na gurua, sastre i sadhua. Sastre nam ne smiju služiti samo kao municija za potvrdu našeg mišljenja. Kada pristupamo raspravi s egoističnim poletom za porazom protivnika, promašit ćemo smisao i završiti u svađi s vaisnavama. U molitvi poznatoj kao Hamsa-guhya, koju je Daksa uputio Gospodinu Visnuu, Daksa je zaključio da je metoda logičke rasprave u stvari proizvod iluzije: Odajem svoje ponizno poštovanje sveprožimajućem Svevišnjem Gospodinu, koji posjeduje neograničene transcendentalne odlike. Djelujući iz srca svih filozofa koji propagiraju različita shvaćanja, potiče ih da zaborave svoje duše dok međusobno raspravljaju, ponekad se slažući, a ponekad ne. (Bhag. 6.4.31)

Page 140: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 76

bhakti-sastrani mananiyani tad-bodhaka-karmani karaniyani

bhakti – predanog služenja; sastrani – svete spise; mananiyani – treba poštovati; tat – od njih; bodhaka – učiniti poznatim; karmani – opisane djelatnosti; karaniyani – treba izvršiti. Treba poštovati otkrivene svete spise koji govore o predanom služenju i izvršiti opisane dužnosti. SMISAO: Najvažnije bhakti-sastre su prevedene s dodatnim parampara komentarima Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, „U našem pokretu svjesnosti Krsne ograničili smo se u proučavanje vedske literature na Bhagavad-gitu, Srimad Bhagavatam, Caitanya-caritamrtu i Bhakti-rasamrtha-sindhu. Ta četiri djela dovoljna su za propovijedanje. Adekvatni su za razumijevanje filozofije i širenje misije po cijelome svijetu.“ (Cc., Madhya 22.118, smisao) Vede su ogromne. Sastavljene su od milijuna stihova na sanskrtu. Iako su zaključci svih poglavlja u vedskoj literaturi usmjereni na vršenje predanog služenja Svevišnje Božanske Osobe, neki dijelovi u Vedama odnose se na religijske osobe koje su materijalistički orijentirane i podučavaju postupan proces napredovanja. Mudraci u Naimisaranyi zamolili su Sutu Goswamija da im objasni samu bit Veda. U kali-yugi većina ljudi nema vremena, energije ili interes za proučavanjem Veda, a to nije niti preporučljivo. Bit, koju je označio Suta Goswami, jest Srimad Bhagavatam, koji poučava bhakti-yogu kao vrhovnu dharmu i odbacuje sve „prevarantske religije“. Kako bi osvijetlio transcendencijom ovo doba tame, Srila Vyasadeva, sastavljač svih Veda, dao je svijetu svoj zreli doprinos u obliku Srimad Bhagavatama:

anarthopasamam saksad bhakti-yogam adhoksaje lokasyajanato vidvams cakre satvata-samhitam

„Materijalne bijede živoga bića, koje su mu potpuno neprirodne, mogu se odmah ublažiti povezujućim procesom predana služenja. Međutim, većina ljudi to ne zna i zato je učeni Vyasadeva sastavio vedsku književnost, koja govori o Vrhovnoj Istini.“ (Bhag. 1.7.6) Bhakti-sastre se sastoje od kontemplacijskih djela napisanih u skladu sa zaključcima Srimad Bhagavatama, Bhagavad-gite itd. Pisanje komentara i drugih bhakti djela se nastavlja u svrhu prosvjećivanja ljudi u svim dobima i stvaranja pokreta izdvojenog od svjetovnih, špekulativnih knjiga. Narada izjavljuje da osoba ne bi trebala samo čitati bhakti-sastre, već i živjeti prema uputama danim u njima. Ozbiljan student treba obavljati službu u skladu s uputama duhovnog učitelja i bhakti-sastra. Srila Prabhupada piše, „Bez slušanja takvih spisa, ne može istinski napredovati. Bez slušanja i slijeđenja uputa, parodija koju pravi od predanog služenja postaje bezvrijedna i predstavlja uznemirenje na tom putu. Ako se predano služenje ne temelji na načelima autoriteta sruti, smrti, purane i pancaratre, valja ga odmah odbaciti.“ (Bhag. 1.2.12, smisao)

Page 141: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 77

sukha-duhkeccha-labhadi-tyakte kale pratiksamane ksanardham api vyartham na neyam sukha – sreća; duhkha – nesreća; iccha – žudnja; labha – prihod; adi – i tako dalje; tyakte – odustati; kale – vrijeme; pratiksamane – pričekati za; ksana – trenutak; ardham – jednu polovicu; api – čak; vyartham – uzalud; na neyam – ne treba trošiti uzalud. Osoba ne treba trošiti uzalud vrijeme, čak niti djelić sekunde, i treba strpljivo podnositi dok se ne riješi ovisnosti o materijalnoj sreći, željama i lažnom dobitku. SMISAO: Rođenje u ljudskom obliku je rijetko i kratko traje. Zašto je ljudski život tako dragocjen? Zato što ga možemo koristiti za samo-spoznaju i osloboditi se rođenja i smrti. Međutim, kao što je navedeno u ovoj sutri, veliki dio ljudskog života provodi se u borbi za opstanak. Kada je savjetovao svoje školske kolege o važnosti svjesnosti Krsne, Prahlada Maharaja je izračunao kako se troši ljudski život: „Svako ljudsko biće živi najviše stotinu godina, ali onaj tko ne može vladati svojim osjetilima potpuno gubi polovicu života, jer po noći spava dvanaest sati, prekriven neznanjem. Takvi ljudi žive samo pedeset godina. U nježnoj dobi djetinjstva, kada je svatko zbunjen, čovjek provodi deset godina. Slično tome, u dječaštvu, obuzet igranjem i zabavljanjem, provodi još deset godina. Na taj način uzalud potroši dvadeset godina svoga života. U starosti, kada onemoća i ne može vršiti čak ni materijalne djelatnosti, uzalud provodi još dvadeset godina. Onaj tko nije ovladao svojim umom i osjetilima postaje jako vezan za obiteljski život zbog nezasitnih požudnih želja i veoma snažne iluzije. U životu takvoga luđaka, preostale godine su također potrošene uzalud, jer čak ni tijekom tih godina ne može predano služiti.“ (Bhag. 7.6.6-8) Kad god uzalud potrošimo vrijeme, to je nenadoknadiv gubitak. Canakya Pandita izjavljuje da svo zlato bogataša ne može kupiti jedan tren prošloga vremena. Bhakte korisno provode svoje vrijeme i to je jedan od simptoma njihova napretka. Srila Prabhupada piše, „On uvijek brine za vrijeme provedeno u predanom služenju Gospodina. Ne voli ljenčariti. Uvijek želi služiti, 24 sata na dan, bez odstupanja.“ (Ambrozija predanosti) Ne možemo čekati da završimo sa svim svojim dužnostima prije nego što se počnemo sjećati Krsne. Ako nam bhakti nije prioritet, naše prakticiranje nikada neće biti više od obične formalnosti, užurbane molitve ukradene „pravom“ poslu ili površne posjete hramu jednom tjedno. Za razliku, Naradin je pogled: „Osoba dostiže bhakti slušanjem i pjevanjem o posebnim odlikama Svevišnjega Gospodina, čak i ako je uključena u svakodnevne svjetovne djelatnosti.“ (Narada-bhakti-sutra 37) Prisjetimo se savjeta Gospodina Krsne u Bhagavad-giti (8.7): „Sjećaj se Mene i bori se.“ Glas prijevare kaže, „Kada budem stariji, bit ću manje zaokupljen borbom za egzistenciju. Tada ću se posvetiti svjesnosti Krsne.“ Ali možemo umrijeti prije nego što ostarimo ili možemo onemoćati. Kralj Kulasekhara se moli (Mukunda-mala-stotra 40):

Page 142: Narada Bhakti Sutra HR

krsna tvadiya-pada-pankaja-panjarantam adyaiva me visatu manasa-raja-hamsah

prana-prayana-samaye kapha-vata-pittaih kanthavarodhana-vidhau smaranam kutas te

„O Gospodine, u tom trenu neka se kraljevski labud moga uma zaplete u mrežu lotosovog cvijeta Tvojih stopala. Kako ću Te se sjetiti u vrijeme smrti, kada će mi se grlo gušiti u sluzi, žuči i zraku?“ Narada savjetuje da osoba treba „strpljivo podnositi“. To je savjet bhaktama. Treba se potpuno posvetiti svjesnosti Krsne s ciljem povratka Bogu, a u međuvremenu treba tolerirati dualnosti života. Gospodin Krsna savjetuju Arjuni, „O Kuntin sine, nestalno pojavljivanje sreće i nesreće i njihovo iščezavanje tijekom vremena su kao dolazak i odlazak ljeta i zime. Oni potječu od osjetilnog opažanja, o potomče Bharate, i osoba mora naučiti podnositi ih bez uznemirenosti.“ (Bg. 2.14) „Strpljivo podnositi“ ne znači da treba stoički trpjeti dualnosti života i ne posvetiti se potpuno svjesnosti Krsne! Bhakta sve svoje dane i svaki trenutak svesrdno troši angažiran u predanom služenju, ali i dalje će reći da ima materijalne probleme. Dakle, u svjetlu neizbježnih promjena, treba strpljivo podnositi nedaće i nastaviti pjevati Hare Krsna.

Page 143: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 78

ahimsa-satya-sauca-dayastikyadi-caritryani paripalaniyani ahimsa – nenasilje; satya – istinoljubivost; sauca – čistoća; daya – milosrđe; astikya – vjera; adi – i tako dalje; caritryani – osobine; paripalaniyani – treba se razviti. Treba razviti takve dobre osobine kao što su nenasilje, istinoljubivost, čistoća, milosrđe i vjera. SMISAO: Kroz sve Bhakti-sutre Narada podučava najbolje, krajnji cilj. Ne podučava osrednjost, već iz vlastite samo-spoznaje i spoznaje drugih vaisnava objašnjava što je to para bhakti. Slično bi i Srila Prabhupada davao poante koje bi bile sačinjene od potpune svjesnosti Krsne. Ovaj stih, stoga, mora biti shvaćen u kontekstu što treba prije učiniti. Daleko prije nego što razvije navedene vrline, aspirirajući bhakta treba shvatiti da će sve vrline ostati u okviru materijalnih sila tako dugo dok se ne uklope u svjesnost Krsne. Dobar čovjek je primjer sattvike, ali čak niti on ne može dostići oslobođenje ako se ne preda Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Gospodin Krsna izjavljuje, „Oni koji su pod utjecajem te gune (sattva-guna) postaju uvjetovani osjećajem sreće i znanja.“ (Bg. 14.6) Srila Prabhupada postavlja ahimsu kao konačan zaključak života bhakte: Obično se smatra da nenasilje znači ne ubijati ili ne uništavati tijelo, ali u stvari nenasilje znači ne nanositi drugima patnje. Ljudi su zarobljeni neznanjem u materijalnom shvaćanju života i stalno ispaštaju zbog materijalnih bijeda. Stoga, ako ne nastojimo uzdići ljude do duhovnog znanja, vršimo nasilje. Trebamo pokušati najbolje što možemo da ljudima damo pravo znanje, tako da mogu biti prosvijetljeni i izbavljeni iz materijalne zapletenosti. To je nenasilje. (Bg. 13.12, smisao) Srila Prabhupada je neumorno propovijedao nenasilje nad životinjama, posebno nad kravama. Kad god bi razgovarao s religijskim ili obrazovanim osobama, Srila Prabhupada bi ih testirao na tom pitanju. Nikada se nije slagao s time da je dopušteno ubijati Božja stvorenja uz objašnjenje da „nemaju dušu“ ili nekog drugog razloga koji bi ljudi koji jedu meso izmislili. Znao je izazvati sljedbenike Gospodina Buddhe, „Raduje nas što ljudi pokazuju zanimanje za pokret nenasilja Gospodina Buddhe, ali hoće li ga shvatili ozbiljno i posve zatvoriti klaonice? Ako ne, nema ni govora o kultu ahimse.“ (Bhag. 1.3.24, smisao) Gospodin Krsna naglašava satyu, „istinoljubivost“, kao jednu od božanskih odlika, ali ona ovisi o spoznaji da je Apsolutna Istina Svevišnja Božanska Osoba. U suprotnom, nema veze koliko netko želi biti iskren i ulaže napora u to, jer i dalje ostaje u osrednjosti i ne daje potpuno zadovoljstvo Svevišnjem Gospodinu. Kada osoba shvati da je Svevišnja Božanska Osoba vrhovno utjelovljenje istine i posveti život slijeđenju i širenju te istine, tada postaje iskrena. Čistoća se odnosi na čistoću iznutra i izvana. Obje su važne, ali je unutarnja čistoća važnija. Gospodin Caitanya je objasnio da je kongregacijsko, skupno pjevanje Svetih Imena najbolji proces čišćenja uma. Svi materijalni koncepti – poistovjećivanje s tijelom, dualnosti materijalnog svijeta te sklonost zadovoljavanju osjetila – „prljave su stvari“ u srcu. Bhakta je

Page 144: Narada Bhakti Sutra HR

uvijek zaokupljen čišćenjem i poliranjem, oslobađanjem od skupljanja prašine, prakticirajući pjevanje Hare Krsna Hare Krsna Krsna Krsna Hare Hare / Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare. Nema veće daye, ljubaznosti, od prihvaćanja čiste svjesnosti Krsne i dijeljenja drugima. Riječ astikya, „vjera“, podrazumijeva da ne smijemo tumačiti svete spise prema svom nahođenju, već ih prihvatiti „kakvi jesu“. Kada Krsna kaže u Bhagavad-giti „Predaj se Meni“, ne treba se smatrati mudrijim od Krsne i tvrditi da predaja nije osobi Krsni, već duhu unutar Krsne. „Vjera“ također znači prakticiranje nemotiviranog (bez ikakvog osobnog motiva, op. prev.) i neprekidnog predanog služenja. Komentirajući vrline u Bhagavad-giti (13.8-12), Srila Prabhupada piše, „Proces znanja dostiže vrhunac u neokaljanom predanom služenju Gospodina. Stoga, ako se netko ne posveti ili nije sposoban posvetiti se transcendentalnom služenju Gospodina, ostalih devetnaest odlika nisu od posebne važnosti. Međutim, ako se posveti predanom služenju u punoj svjesnosti Krsne, samim tim u sebi razvija ostalih devetnaest odlika.“ Nabrajajući istaknute vrline i koristeći riječ adi, koja ukazuje da postoje i mnoge druge, Narada nas podsjeća da bhakti treba biti utemeljena na dobrom ponašanju. Bhakta ne može biti gruba budala ili lopov. Srila Prabhupadu su u jednom TV intervjuu pitali, „Kako biste opisali Krsninog bhaktu?“ Prabhupada je odgovorio, „On bi bio savršeni džentlmen.“

Page 145: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 79

sarvada sarva-bhavena niscintair bhagvan eva bhajaniyah sarvada – uvijek; sarva-bhavena – sa svim svojim osjećajima; niscintaih – oni koji su oslobođeni sumnje; bhagavan – Svevišnji Gospodin; eva – zaista; bhajaniyah – treba biti obožavan. Oni koji su oslobođeni sumnje neprestano trebaju obožavati Svevišnjeg Gospodina svim svojim srcem. SMISAO: U komentaru 12. sutre Srila Prabhupada piše, „Narada-bhakti-sutra je sažetak Bhagavad-gite i Srimad-Bhagavatama.“ Ovdje ponovo pronalazimo istinitost te izjave. Ova je sutra vrlo slična povjerljivim izjavama Gospodina Krsne u Bhagavad-giti, primjerice na kraju 15. poglavlja gdje On kaže:

yo mam evam asammudho janati purusottamam sa sarva-vid bhajati mam sarva-bhavena bharata

iti guhyatamam sastram idam uktam mayanagha etad buddhva buddhiman syat krta-krtyas ca bharata

„Svatko tko zna da sam Svevišnja Božanska Osoba i u to ne sumnja, zna sve. Zato se potpuno posvećuje predanom služenju Mene, o Bharatin sine. O bezgrješni, sada sam ti razotkrio najpovjerljiviji dio vedskih spisa. Tko god ga shvati postat će mudar i u svom nastojanju dostići savršenstvo.“ (Bg. 15.19-20) I dalje u 18. poglavlju:

sarva-guhyatamam bhuyah srnu me paramam vacah isto 'si me drdham iti tato vaksyami te hitam

man-mana bhava mad-bhakto mad-yaji mam namaskuru mam evaisyasi satyam te pratijane priyo 'si me

„Pošto si Moj veoma dragi prijatelj, prenijet ću ti Moju najvišu uputu, najpovjerljivije od sveg znanja. Saslušaj Me, jer govorim za tvoje dobro. Uvijek misli na Mene, postani Moj bhakta, obožavaj Me i odaj Mi poštovanje. Tako ćeš neizostavno doći Meni. To ti obećavam, jer si Moj veoma dragi prijatelj.“ (Bg. 18.64-65) Nema razlike između upute Gospodina Krsne „uvijek misli na Mene“ i Naradine upute „uvijek misli na Bhagavana Krsnu“. Svaki Naradin sljedbenik u njegovom učeničkom nasljeđu može ponoviti njegove riječi: „Samo se Svevišnja Božanska Osoba uvijek treba obožavati svim srcem“, ali naše riječi trebaju biti izgovorene s uvjerenjem nastalim iz života posvećenog praksi koju Narada opisuje u bhakti-sutrama. Naše riječi i djela u obavljanju predanog služenja ne mogu biti mehanički. Kako bi se nazvala bhakti, moraju biti učinjena s osjećajem ljubavi. Gospodin Krsna kaže, „Ako Mi netko s ljubavlju i devocijom ponudi list, cvijet, plod ili vodu, prihvatit ću njegovu ponudu.“ (Bg. 9.26) I ponovo, „Onima koji Me uvijek služe s ljubavlju dajem razumijevanje kojim mogu doći Meni.“ (Bg. 10.10) Narada preporučuje isključivu predanost Krsni svim srcem u duhu Bhismine definicije ljubavi: „Ljubav znači davati potpunu pažnju nekoj osobi nemajući interes za bilo koju drugu

Page 146: Narada Bhakti Sutra HR

osobu.“ (Ambrozija predanosti) Taj su stadij dostigli svi veliki bhakte, kao što su Prahlada, Uddhava, Narada i stanovnici Vrndavana. Uvijek moramo imati na umu da je cilj bhakti stalna, ekstatična apsorpcija u Gospodinu Krsni, a ta bhakti u sebi sadrži primicanje cilju. U 12. poglavlju Bhagavad-gite Gospodin Krsna preporučuje najviši stupanj, spontanu ljubav, a istodobno nas ohrabruje rekavši da će prakticiranje bhakti-yoge dovesti do toga najvišega stupnja:

mayy eva mana adhatsva mayi buddhim nivesaya nivasisyasi mayy eva ata urdhvam na samsayah

atha cittam samadhatum na saknosi mayi sthiram abhyasa-yogena tato mam icchaptum dhananjaya

„Samo usredotoči svoj um na Mene, Svevišnju Božansku Osobu, i usmjeri svoju inteligenciju na Mene. Tako ćeš bez sumnje uvijek živjeti u Meni. Dragi Moj Arjuna, o osvojitelju bogatstva, ako ne možeš usredotočiti svoj um na Mene bez odstupanja, slijedi propisane principe bhakti-joge. Na taj način možeš razviti želju da Me dostigneš.“ (Bg. 12.8-9) Najvažnija služba prakticirajućeg bhakte jest slušanje od maha-jana koji su na razini spontane bhakti. Čak je i Laksmana, jedna od žena Gospodina Krsne, bila privučena Gospodinom tako što je čula Naradine riječi te izjavljuje: „Draga moja kraljice, puno puta sam čula velikoga mudraca Naradu kako slavi zabave Gospodina Krsne. Postala sam privučena lotosovim stopalima Krsne kada sam čula kako Narada kaže da je i božica sreće, Laksmi, također bila privučena Njegovim lotosovim stopalima.“ (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Zadržimo zauvijek Naradu i njegove predstavnike kao naše obožavane učitelje. Oni će nas odvesti do Gospodina Krsne.

Page 147: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 80

sa kirtyamanah sighram evavirbhavaty anubhavayati bhaktan sah – On; kirtyamanah – je slavljen; sighram – brzo; eva – zaista; avirbhavati – pojavljuje se; anubhavayati – dajući spoznaju; bhaktan - bhaktama. Kada se On slavi, Gospodin se brzo otkriva Svojim bhaktama i omogućuje im da Ga spoznaju onakva, kakav zaista jest. SMISAO: Srimad Bhagavatam opisuje kako je Narada dostigao neposrednu percepciju Gospodina Krsne. Čuo je o Krsni od mudraca koji su posjećivali njegov dom, ali budući da je imao svega pet godina, nastavio je živjeti s majkom. Međutim, njegova je majka iznenada umrla i Narada nije znao što činiti. Jednom je tako sjedio ispod banjanovog drveta i meditirao na Nad-dušu, kada se pred njim pojavio Gospodin. Narada reče, „Čim sam, uma preobražena transcendentalnom ljubavlju, počeo meditirati na lotosova stopala Božanske Osobe, suze su mi potekle iz očiju. U tom se trenutku Božanska Osoba, Sri Krsna, pojavila na lotosu moga srca.“ (Bhag. 1.6.16) Nakon toga početnoga darsana, Svevišnji Gospodin je uzeo Svoj osobni oblik i rekao Naradi: „O besprijekorni, pokazao sam ti samo jednom Svoj oblik kako bi povećao tvoju želju za Mnom jer što više žudiš za Mnom, to ćeš se potpunije osloboditi svih materijalnih želja.“ (Bhag. 1.6.22) Svevišnji je Gospodina nakon toga kazao Naradi da bi trebao „biti u Njegovom društvu u transcendentalnom svijetu nakon što napusti ovaj žalostan materijalni svijet“. Tako je Naradin život dokaz njegovoj uputi koju je dao u ovoj sutri. Narada je postao jedan od dvanaest autoriteta svjesnosti Krsne, poznatih kao maha-jane, a duhovni je učitelj takvih velikih osoba kao što su Prahlada, Dhruva i Vyasadeva. Narada je jednom došao Vyasadevi koji je bio očajan, čak i nakon što je kompletirao većinu vedskih spisa. Narada je odmah shvatio zašto je njegov učenik u depresiji te mu je rekao: Ti nisi istinski govorio o uzvišenim, besprijekornim slavama Božanske Osobe. Filozofija koja ne zadovoljava transcendentalna osjetila Svevišnjega smatra se bezvrijednom. (Bhag. 1.5.8) Stoga, molim te, slikovito opiši transcendentalne zabave Svevišnje Božanske Osobe, Sri Krsne. (Bhag. 1.5.21) Vyasa je svesrdno prihvatio Naradinu uputu i počeo sastavljati Srimad Bhagavatam, koji je pun slava Gospodina Krsne u mnogim Njegovim inkarnacijama, kao i priča Njegovih čistih bhakta. Vyasadeva je kasnije izrazio svoju duboku zahvalnost slaveći Sri Naradadevu u raznim stihovima Srimad Bhagavatama:

aho devasir dhanyo 'yam yat kirtim sarnga-dhanvanah gayan madyann idam tantrya ramayaty aturam jagat

„Neka slava i uspjeh prate Srila Naradu Munija, jer veliča djela Božanske Osobe! On u tome sam nalazi zadovoljstvo i usrećuje sve nesretne duše u svemiru.“ (Bhag. 1.6.38)

Page 148: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 81

tri-satyasya bhaktir eva gariyasi bhaktir eva gariyasi tri – na tri načina (umom, tjelom i riječima); satyasya – za onoga tko je istinoljubiv; bhaktih – predano služenje; eva – sam; gariyasi – najdraži; bhaktih – predano služenje; eva – sam; gariyasi – najdraži. Predano je služenje najdragocjenije što osoba koja iskreno koristi um, tijelo i riječi može imati. SMISAO: Riječ tri-satya može upućivati na tri načina izražavanja istine – osjećajima, djelovanjem i govorom. Nadalje, tri-satya može značiti da je bhakti najbolji način za spoznaju istine u sve tri vremenske faze – prošlost, sadašnjost i budućnost. Gospodin Kapila je rekao Svojoj majci Devahuti, „Sada ću ti objasniti drevni sustav yoge, koji sam prethodno objasnio velikim mudracima. Koristan je i praktičan u svakom pogledu.“ (Bhag. 3.25.14) U svom komentaru Srila Prabhupada piše, „Kad već imamo izvrstan proces opisan u vedskim spisima, nema potrebe za izmišljanjem novog sustava kako bi se zaveli ljudi. U sadašnje vrijeme postalo je moderno odbaciti standardni sustav i predstaviti nešto lažno u ime novo-izmišljenog procesa yoge.“ (Bhag. 3.25.14, smisao) Bhakti je drevna mudrost, neposredan praktičan program i pogled u budućnost. To je tri-kala-jnana, znanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Bhakti predstavlja najveću radost, nabolje djelovanje i najbolju meditaciju jer na najbolji način koristi tijelo, govor i um. Kada je Gospodin Caitanya zamolio Ramananda Rayu da objasni koja je najbolja stvar, Ramananda Raya je tada na više načina opisao bhakti: Gospodin je upitao: „Koja je najvažnija vrsta obrazovanja?“ Ramananda Raya je odgovorio: „Niti jedno obrazovanje nije važno osim transcendentalnog predanog služenja Krsne.“ (Cc., Madhya 8.245) Sri Caitanya Mahaprabhu je zatim upitao: „Od svih oslobođenih osoba, koja se treba prihvatiti kao najveća?“ Ramananda Raya je odgovorio: „Onaj tko posjeduje ljubav prema Krsni dostigao je najviše oslobođenje.“ (Cc., Madhya 8.249) Sri Caitanya Mahaprabhu je upitao: „Od svih tema o kojima ljudi slušaju, koja je najbolja za sva živa bića?“ Ramananda Raya je odgovorio: „Slušanje o ljubavnim zabavama Radhe i Krsne pruža najveće zadovoljstvo ušima.“ (Cc., Madhya 8.255) U ovoj sutri Narada kaže isto što je rekao i Ramananda Raya, ali u skraćenom obliku: bhakti je najbolja u svim kategorijama. Zašto bismo sumnjali u to? Zašto bismo miješali bhakti s drugim stvarima, ako nam ona može pomoći? Bhakti sama daje sve znanje i odvojenost. Ona pruža najsmionije akcije, kao što je najbolja umjetnost, znanost i razonodu. Najvažnije od svega jest da samo bhakti zadovoljava Svevišnju Božansku Osobu. Gospodin Krsna kaže, „Osoba Me može shvatiti kao Svevišnju Božansku Osobu samo predanim služenjem. Kada zahvaljujući takvoj devociji postane potpuno svjesna Mene, može ući u Božje carstvo.“ (Bg. 18.55) Kada pomislimo da ćemo moći postići nešto dobro na način koji ne sadrži bhakti, moramo znati da će naš napor za zadovoljavanjem Gospodina biti uzaludan i nećemo dobiti samozadovoljstvo.

Page 149: Narada Bhakti Sutra HR

Bhakti je najbolja, a znači predano služenje Svevišnjeg Gospodina, Sri Krsne. Jednom je Narada posjetio Gospodina Krsnu u Vrndavani i pri tome slavio Njegov jedinstveni položaj: Moj Gospodine, odajem ponizno poštovanje Tvojim lotosovim stopalima… Tvoju neograničenu energiju nitko ne može izmjeriti. Dragi moj Gospodine, Ti si vrhovni kontrolor. Pod utjecajem si vlastite unutarnje energije i krivo je misliti da ovisiš o bilo kojoj Svojoj kreaciji… Tvoja pojava na Zemlji u Tvom izvornom obliku vječnog blaženstva i znanja, Tvoja je vlastita zabava. Ne ovisiš o ničemu osim o samom Sebi, stoga odajem ponizno poštovanje Tvojim lotosovim stopalima. (Krsna, izvor sveg zadovoljstva) Zadržimo ove Naradine duhovne riječi u našim srcima kako bismo bili u mogućnosti prakticirati bhakti-yogu bez ikakvih sumnji. Govorimo radosno o slavama Krsne, kao što je Narada govorio. Narada je putnik kroz vrijeme i gdje god se pojavi pjeva o slavama Gospodina koristeći svoju vinu:

narada muni bajaya vina radhika-ramana name

„Svirajući svoju vinu, Narada Muni pjeva imena Gospodina Radhika-ramana.“ Kao sljedbenici Narade Munija, mi također izabiremo „vinu“ ili način bhajana, koji koristimo za zadovoljstvo Gospodina. Svirajući svoju vinu kao Narada možemo reći svakome koga susretnemo, „Bhakti je najbolji put, bhakti je najbolja!“

Page 150: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 82 guna-mahatmyasakti-rupasakti-pujasakti-smaranasak ti-dasyasakti-sakhyasakti-vatsalyasakti-kantasakty-atma-nivedanasakti-tan-mayasakti-parama-virahasakti-rupai kadhapy ekadasadha bhavati guna – osobinama (Gospodinovim); mahatmya – veličini; asakti – vezanost; rupa – za Njegovu ljepotu; asakti – vezanost; puja – za obožavanjem; asakti – vezanost; smarana – za sjećanjem; asakti – vezanost; dasya – za služenjem; asakti – vezanost; sakhya – za prijateljstvo; asakti – vezanost; vatsalya – za roditeljskom privrženošću; asakti – vezanost; kanta – kao ljubavnik; asakti – vezanost; atma – za samoga sebe; nivedana – nuđenje; asakti – vezanost; tat-maya – razmišljanje samo o Njemu; asakti – vezanost; parama – za vrhovno; viraha – odvajanje; asakti – vezanost; rupa – za oblik; ekadha – jednostruk; api – također; ekadasakha – jedanaestorostruki; bhavati – postaje. Iako je predano služenje jedno, manifestira se u jedanaest oblika vezanosti: vezanost za Gospodinove slavne osobine, za Njegovu ljepotu, za obožavanje samo Njega, za sjećanje na Njega, za služenje Njega, smatranje Njega prijateljem, za brigu o Njemu kao roditelj, za ljubavni odnos s Njim, za predavanje cijelog sebe Njemu, za potpunu apsorpciju u misli o Njemu i za iskustvo odvojenosti od Njega. SMISAO: Narada poučava da je bhakti najbolja od svih procesa za spoznaju istine, a opisao je i pravila i propise koji vode do savršenstva. Ne bismo trebali završiti s čitanjem Narada-bhakti-sutre bez odluke kako ćemo vršiti predano služenje Krsne. Jednom je student sa sveučilišta posjetio Srila Prabhupada te mu kazao kako je čitao Bhagavad-gitu. Srila Prabhupada ga je upitao, „I koji je, na kraju, tvoj zaključak?“ Student je priznao da nije ništa mogao zaključiti iz čitanja Gite. Prabhupada je objasnio da je zaključak Bhagavad-gite taj da je Gospodin Krsna Svevišnja Božanska Osoba te da se trebaju napustiti svi religijski procesi i služiti samo Njega. Inteligentni čitatelj Bhagavad-gite to treba znati i prihvatiti predano služenje. U skladu s tim, na kraju Bhakti-sutre Narada nam govori kako trebamo služiti Svevišnjega Gospodina. Rase s Krsnom imaju oslobođeni bhakte, a ne mogu se imati proizvoljno. Naše služenje Krsne mora biti vođeno duhovnim učiteljem. On će nam pomoći da služimo na način koji će nas najbolje pročistiti, uzimajući pri tome u obzir našu filozofsku prirodu, ali od samoga početka možemo vidjeti da Krsnu služe oslobođene osobe na puno načina te da će naša usavršenost služiti za otkrivanje našeg načina služenja koje će biti vječno i na naše sveopće zadovoljstvo. Bhakta cijeni kada je uključen u služenje Gospodina i uči o tome kako postići savršen odnos koji ima s Gospodinom. Naradinih jedanaest puteva bhakti je kombinacija devet procesa bhakti koje je poučavao Prahlada Maharaja i pet glavnih rasa s Gospodinom Krsnom koje je opisao Rupa Goswami u djelu Bhakti-rasamrta-sindhu. Slijede primjeri bhakta koji su dostigli savršenstvo prakticirajući jedan od devet procesa bhakti: (1) Maharaja Pariksit je postao savršen slušajući o Krsni; (2) Sukadeva Goswami je postao savršen govoreći o slavama Gospodina; (3) Prahlada Maharaja je postao savršen sjećajući se Gospodina; (4) Laksmidevi je postala savršena služeći lotosova stopala Gospodina; (5) Maharaja Prthu je postao savršen obožavajući Gospodina; (6) Akrura je postao savršen moleći se Gospodinu; (7) Hanuman je postao savršen služeći Gospodina; (8) Arjuna je postao

Page 151: Narada Bhakti Sutra HR

savršen jer je bio prijatelj s Gospodinom; (9) Bali Maharaja je postao savršen nudeći sve Gospodinu. Pet rasa s Gospodinom su: (1) klanjanje Gospodinu (santa), (2) služenje (dasya), (3) prijateljstvo (sakhya), (4) roditeljska ljubav (vatsalya) i (5) bračna ljubav (madhurya). Slijede primjeri znanih bhakta koji su imali neke od ovih rasa s Gospodinom: četiri Kumara (santa rasa); Hanuman i razni Krsnini sluge u Dvaraki i Mathuri (dasya rasa); Sridama, Sudama i Stoka-krsna (sakhya rasa); Krsnini roditelji (vatsalya rasa) te gopije iz Vrndavana i kraljice iz Dvarake (madhurya rasa). Svi oslobođeni bhakte utemeljeni su u apsolutnoj transcendenciji i jedan bhakta ne zavidi i ne žudi za savršenstvom drugoga. Vaisnavski acarye su analizirali rase kako bi prikazali napredak u ljubavi prema Gospodinu od dasya-rase do madhurya-rase, dok su manje dali naglasak na osjećaje divljenja i strahopoštovanja (santa-rasa). Sve su rase objedinjene u bračnoj ljubavi. Ljubav u odvojenosti, koju je Narada naveo kao jedanaesti i najviši stadij vezanosti za Gospodina, pokazale su gopije iz Vrndavana te Gospodin Caitanya. Gospodin Caitanya je manifestirao virahu ili transcendentalnu patnju u odvojenosti od Krsne, što je najjači od svih osjećaja ljubavi prema Bogu koji netko može prikazati. Premda postoje različiti intenziteti i napredak u rasama od dasya-rase do madhurya-rase, sve se temelje na ekstazi u služenju Gospodina. Krsnadasa Kaviraja piše, „Jedinstveni učinak ljubavi prema Krsni je da svakoga, bez obzira nalazi li se na višem, jednakom ili nižem položaju, prožima duhom služenja Gospodina Krsne.“ (Cc., Adi 6.53) Krsnini prijatelji iz Vrndavane osjećaju čistu bratsku ljubav prema Njemu, ali i oni obožavaju Njegova lotosova stopala u duhu služenja. Krsnini majka i otac ponekad kažnjavaju Gospodina, smatrajući Ga svojim malim sinom, ali uvijek se smatraju Njegovim slugama. Krsnin je otac, Nanda Maharaja, jednom rekao Uddhavi, „Neka naši umovi budu privrženi lotosovim stopalima tvog Gospodina Krsne, neka naši jezici pjevaju Njegova Sveta Imena i neka naša tijela leže ispružena pred Njim.“ (Cc., Adi 6.60) Čak se i gopije iz Vrndavana smatraju Krsninim glavnim slugama. Srimati Radharani se moli, „O Moj Gospodine,… otkrij se Svojoj sluškinji koja je jako žalosna u Tvojoj odsutnosti.“ (Bhag. 10.33.9) Biti sluga Svevišnjega Gospodina toliko je sretno i blaženo da se i Sam Gospodin Krsna pojavio kao Gospodin Caitanya, kako bi iskusio osjećaje i oblik vlastitoga sluge. Bhakte najlakše mogu razviti svoju ljubav prema Gospodinu Krsni postajući sluge drugih bhakta, vaisnava. Ako se utemeljimo u čvrstom, spontanom služenju Gospodinovih bhakta s ljubavlju, Krsna će nam se otkriti i pokazati nam nove, dublje načine na koje Ga možemo služiti.

Page 152: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 83 ity evam vadanti jana-jalpa-nirbhaya eka-matah kumara-vyasa-suka-sandilya-garga-visnu-kaundilya-sesoddhavaruni-bali-hanumad-vibhisanadayo bhakty-acaryah iti – stoga; evam – na taj način; vadanti – govore; jana – običnim ljudima; jalpa – od svjetovnog razgovora; nirbhayah – ne boje se; eka – jedno; matah – mišljenje; kumara-vyasa-suka-sandilya-garga-visnu-kaundilya-sesa-uddhava-aruni-bali-hanumat-vibhisana-adayah – Kumare, Vyasa, Suka, Sandilya, Garga, Visnu, Kaundilya, Sesa, Uddhava, Aruni, Bali, Hanuman, Vibhisana i drugi; bhakti – o predanom služenju; acaryah – autoriteti. Autoriteti, stoga, kažu o prednom služenju: Kumare, Vyasa, Suka, Sandilya, Garga, Visnu, Kaundilya, Sesa, Uddhava, Aruni, Bali, Hanuman, Vibhisana i drugi – ne govore svjetovnim govorom i međusobno dijele jedno, isto mišljenje. SMISAO: Narada je prethodno dao definicije bhakti Vyase i Garge, a sada daje duži popis imena. Dodao je da postoje mnogi drugi autoriteti koji bi trebali biti citirani. Iako su Naradine izjave dovoljne, on na taj način daje veći značaj zaključku da je bhakti najbolji od svih puteva. Kada slavi Gospodina Krsnu kao Vrhovnog Brahmana i Boga svih bogova, Arjuna također navodi velike mudrace kako bi potvrdio svoju izjavu:

param brahma param dhama pavitram paramam bhavan purusam sasvatam divyam adi-devam ajam vibhum

ahus tvam rsayah sarve devarsir naradas tatha asito devalo vyasah svayam caiva bravisi me

„Ti si Svevišnja Božanska Osoba, vrhovno prebivalište, najčistiji, Apsolutna Istina. Ti si vječna, transcendentalna, prvobitna osoba, nerođena i najveća. To potvrđuju svi veliki mudraci kao što su Narada, Asita, Devala i Vyasa i sada mi Ti sam objavljuješ tu istu istinu.“ (Bg. 10.12-13) Srila Prabhupada piše, „Ne bismo trebali misliti da Arjuna laska Krsni nazivajući Ga Svevišnjom Božanskom Osobom, Apsolutnom Istinom, zato što je Krsna Arjunin bliski prijatelj. Vedska istina potvrđuje sve što je Arjuna rekao u ova dva stiha.“ (Bg. 10.12-13, smisao) Kada je Yamaraja htio uvjeriti svoje poslanike, Yamadute, da je Gospodin Visnu vrhovni autoritet i da je bhakti vrhovni put, dao im je impresivan popis imena. Ti su učitelji poznati kao maha-jane ili autoriteti svjesnosti Krsne:

svayambhur naradah sambhuh kaumarah kapilo manuh prahlado janako bhismo balir vaiyasakir vayam

dvadasaite vijanimo dharmam bhagavatam bhatah guhyam visuddham durbodham yam jnatvamrtam asnute

„Gospodin Brahma, Bhagavan Narada, Siva, četvorica Kumara, Gospodin Kapila (sin Devahuti), Svayambhuva Manu, Prahlada Maharaja, Janaka Maharaja, djed Bhisma, Bali Maharaja, Sukadeva Goswami i ja znamo pravi religiozni princip. Dragi moji sluge, taj transcendentalni religiozni princip, poznat kao bhagavata-dharma ili predavanje Svevišnjem Gospodinu i ljubav prema Njemu, nezagađen je gunama materijalne prirode. Veoma je

Page 153: Narada Bhakti Sutra HR

povjerljiv i obična ljudska bića ga teško mogu shvatiti, ali ako ga nasreću slučajno shvate, odmah dostižu oslobođenje i vraćaju se kući, natrag Bogu.“ (Bhag. 6.3.20-21) Srila Prabhupada u svom komentaru naglašava ne samo važnost pojedinih mudraca, već i to da su oni predstavnici vaisnavskih sampradaya: Postoje četiri niza učeničkog nasljeđa: jedan počinje od Gospodina Brahme, jedan od Gospodina Sive, jedan od Laksmi i jedan od Kumara. Učeničko nasljeđe koje počinje od Gospodina Brahme zove se Brahma-smpradaya, ono koje počinje od Gospodina Sive zove se Rudra-sampradaya, ono koje počinje od Laksmi zove se Sri-sampradaya i ono koje počinje od Kumara zove se Kumara-sampradaya. Da bismo shvatili najpovjerljiviji religiozni sustav moramo uzeti utočište jedne od ove četiri sampradaye. U Padma Purani je rečeno, sampradaya-vihina ye mantras te nisphala matah: „Ako osoba ne slijedi četiri priznata učenička nasljeđa, njena mantra i inicijacija su beskorisni.“ (Bhag. 6.3.20-21, smisao) Narada izjavljuje da se acarye Apsolutne Istine nisu bojali osuda. U prošlosti su razne, ne baš inteligentne osobe osuđivali čiste bhakte pa čak i samoga Svevišnjega Gospodina. Jednom je moćni praotac čovječanstva Daksa prokleo Naradu jer je Narada propovijedao Daksinim sinovima i uvjerio ih da se ne žene i da ostanu u celibatu. Daksa je nazvao Naradu grješnim nitkovom koji se samo pravi da je bhakta. Narada je tolerirao Daksino proklinjanje bez osvete, već je samo nastavio propovijedati. U svom komentaru Srila Prabhupada uspoređuje Naradinu osudu s osudama koje je on primio od roditelja svojih učenika. Njihove su optužbe iste kao i Daksina – da je duhovni učitelj bezrazložno uvjerio mladiće i djevojke da napuste normalan život zadovoljavanja osjetila i prihvate ekstremne oblike odvojenog života i predanosti Bogu. Optužbe protiv pokreta svjesnosti Krsne postale su i organizirane kao „antikult pokret“, ali je Srila Prabhupada uvjerio svoje sljedbenike da se ne boje tih napada: Naš posao nije stvaranje neprijatelja, ali je proces takav da će osobe koje nisu bhakte uvijek biti neprijateljski raspoložene prema nama. Usprkos tome, kao što je rečeno u sastrama, bhakta treba biti tolerantan i milostiv. Bhakte koji propovijedaju trebaju biti spremni na optužbe osoba u neznanju, a ipak moraju biti veoma milostivi prema palim uslovljenim dušama. Ako netko vrši svoju dužnost u učeničkom nasljeđu Narade Munija, njegova će služba sigurno biti priznata… Propovijedanje može biti težak, nezahvalan zadatak, ali propovjednik mora slijediti naredbe Svevišnjega Gospodina, ne plašeći se materijalističkih osoba. (Bhag. 6.5.39, smisao) Kritike karakteriziraju Hare Krsna pokret kao neku tvorevinu, novi kult, ali kao što je Narada-bhakti-sutra podržana časnim autoritetima i maha-janama, tako je i pokret svjesnosti Krsne, koji je osnovao Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, također autoritativan. Činjenica je da se isti autoriteti, koje je navodio Narada, navode i u pokretu svjesnosti Krsne. Srila Prabhupada dolazi iz učeničke linije Brahma-Madhva-Gaudiya-sampradaye, dakle iz linije Brahme, Narade, Vyasadeva, Madhve i Gospodina Caitanye. U pranama-mantri Srila Prabhupada njegovi sljedbenici pjevaju gaura-vani-pracarine, što znači da Srila Prabhupada poučava poruku Gospodina Caitanye. Sankirtana pokret, kongregacijsko, skupno pjevanje Hare Krsna, započeo je Gospodin Caitanya osobno, a pokret svjesnosti Krsne, koji ga je proširio diljem svijeta, nije nova religija, već nastavak izvorne sampradaye. Srila Prabhupada kaže, „Izvorni otac ovoga pokreta je Gospodin Krsna

Page 154: Narada Bhakti Sutra HR

osobno, a započeo ga je vrlo davno. U ljudsko društvo silazi učeničkim nasljeđem.“ (Bhagavad-gita kakva jest, uvod)

Page 155: Narada Bhakti Sutra HR

Sutra 84 ya idam narada-proktam sivanusasanam visvasiti sraddhate sa bhaktiman bhavati sa prestham labhate sa prestham labhata iti yah – onaj koji; idam – tim; narada-proktam – izrečenim od Narade; siva – povoljnim; anusanam – uputama; visvasiti – vjeruje; sraddhate – uvjeren je; sah – on; bhakti-man – obdaren je predanošću; bhavati – postaje; sah – on; prestham – najdraži (Svevišnjem Gospodinu); labhate – postaje; sah – on; prestham – najdraži; labhate – postaje; iti - stoga. Svatko tko vjeruje u ove upute koje je izrekao Narada i uvjeren je u njihovu istinitost, bit će blagoslovljen predanošću i postat će najdraži Gospodinu. Da, postat će najdraži Gospodinu. SMISAO: Narada završava Bhakti-sutru izjavom da ga se treba slušati s vjerom. Pitanja pa čak i sumnje, trebamo iznositi pred gurua, kao što je Arjuna izrazio sumnje pred Gospodinom Krsnom, ali stav nevjerovanja će nam onemogućiti shvaćanje. Gospodin Krsna izjavljuje,

asraddadhanah purusa dharmasyasya parantapa aprapya mam nivartante mrtyu-samsara-vartmani

„Oni koji nisu vjerni ovom predanom služenju ne mogu Me dostići, o pokoritelju neprijatelja. Zato se vraćaju putu rađanja i umiranja u ovom materijalnom svijetu.“ (Bg. 9.3) U Svetasvatara Upanisadi je rečeno (6.23):

yasya deve para bhaktir yatha deve tatha gurau tasyaite kathita hy arthah prakasante mahatmanah

„Onim velikim dušama koje imaju čvrstu vjeru u Gospodina i duhovnoga učitelja, smisao Veda će biti prirodno razotkriven.“ Zadnja sutra pojašnjava da će Narada dati blagoslov predanosti Svevišnjoj Božanskoj Osobi svakome tko čita ili sluša Narada-bhakti-sutru s vjerom. To znači da je Narada Muni prisutan i da djeluje kroz učenja ove sutre. Isti blagoslov, koji je Narada dao mnogim drugim osobama omogućujući im da postanu odani bhakte, dostupan je i sada kroz njegov vani, njegova učenja. U Skanda Purani je rečeno, „Dragi moj Narada, od svih svetih osoba ti si tako velik i slavan, da samo tvojom dobrom voljom čak i lovac niskoga roda postaje velik, uzvišeni bhakta Gospodina Krsne.“ (Ambrozija predanosti) Primimo sa zahvalnošću taj blagoslov i iznova i iznova slušajmo Narada-bhakti-sutru za naše transcendentalno zadovoljstvo i dobrobit. Narada nam želi dati blagoslov dostizanja param gatim, krajnjeg cilja života, najdraže želje, ali se moramo zapitati, „Što doista želim?“ Ako želimo dostići krsna-bhakti i vodimo život u skladu s načelima svjesnosti Krsne, tada ćemo dostići cilj u ovom životu, kao što je obećao Narada, čak štoviše – dobit ćemo priliku predano služiti Gospodina Krsnu, najvoljeniju osobu. Rupa Goswami izjavljuje u Bhakti-rasamrta-sindhuu da se cilj bhakti vrlo rijetko dostiže. Svevišnji Gospodin ne daruje predano služenje tako lako kao oslobođenje, jer kada nekome daruje predano služenje, on dobiva mogućnost izravnog služenja. Sukadeva Goswami je rekao Maharaji Pariksitu, „Onima koji se trude

Page 156: Narada Bhakti Sutra HR

dobiti Njegovu milost, veoma lako daje oslobođenje, ali ne daje lako priliku da Ga neposredno služe.“ (Bhag. 5.6.18) Narada nas dvaput uvjerava da ne smije biti sumnje u sljedeće: iako je bhakti vrlo rijetka i teško dostižna, s Naradinim blagoslovima i blagoslovima njegovih predstavnika dostići ćemo Najvoljenijega, sigurno ćemo Ga dostići. Završeno na Unmilani maha-dvadasi, 24. studenoga, 1989. godine, u Jagannatha Puriju, prema želji Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada.