priroda stvarnosti by bhairava deva

Priroda Stvarnosti ‐ by Bhairava Deva

1 | P a g e

Priroda Stvarnosti by Bhairava Deva


2 | P a g e

Contents Budnost .......................................................................................................................................... 4 Nema Sebe ‐ Nema Problema ....................................................................................................... 5 Identifikacija ‐ crtice ..................................................................................................................... 6 Posmatranje ................................................................................................................................ 9 Drugačija vrsta Mačke ................................................................................................................ 14 Svo vrijeme je Sada, sva udaljenost Ovdje .................................................................................... 17 Svo vrijeme je Sada, sva udaljenost Ovdje II .................................................................................. 18 Noćna mora Buđenja .................................................................................................................. 23 Borba Ega sa Egom ..................................................................................................................... 27 IZVOR ste VI .............................................................................................................................. 28 Duhovnosti i duhovnosti 1. dio .................................................................................................... 29 Nestanak reakcije na odnose....................................................................................................... 36 Svesnost bez izbora .................................................................................................................... 37 Nema Granica do onih koje ste sami postavili ............................................................................... 38 Ja sam Bog ‐ Bog i Ja smo Jedno .................................................................................................. 41 Susret sa Ambisom ..................................................................................................................... 45 Izlazak iz vrtića ........................................................................................................................... 46 Slika o sebi ................................................................................................................................ 51 Pronađi svoj UM ........................................................................................................................ 53 SLOBODA JESTE ......................................................................................................................... 56 Nemam tehniku ......................................................................................................................... 58 Integritet ................................................................................................................................... 59 Znanje je Moć ............................................................................................................................ 62 Čovjek ‐ reakcija na daljinski upravljač ......................................................................................... 70 Izvor i izvorna učenja .................................................................................................................. 74 Izvornost Izvora ......................................................................................................................... 78 Ne ‐ Djelovanje; Maya i Ja ........................................................................................................... 80 Maya ‐ Iluzija Stvarnosti .............................................................................................................. 85 Spiritualni hardver i softver ......................................................................................................... 88 Nekoliko misli o taštini praznine .................................................................................................. 92 Odobrenje i Molitva ................................................................................................................... 93 Ugovor ...................................................................................................................................... 97 JA je Život sam po sebi ................................................................................................................ 98 Konkretizovati JA ‐ Ovdje i Sada ................................................................................................... 99 Još koja o JA ili JA JESAM .......................................................................................................... 101 I u Svjetlosti i u Tami Ja Jesam ................................................................................................... 104 Odnosi i veze u Radu na Sebi i Spiritualnosti ............................................................................... 107 Ulaz u prirodu ženstvenosti ....................................................................................................... 111 Daš kokoškama da jedu i one čute i jedu .................................................................................... 115 Šta sam ti oduzeo? ................................................................................................................... 119 Izgoriti u potpunosti ................................................................................................................. 123 Izaći iz Neznanja ....................................................................................................................... 126 Rad na Sebi I ............................................................................................................................ 127 "Probuđenje" znači odumiranje ................................................................................................. 128 Skrivena Znanja ....................................................................................................................... 131 Skrivena Znanja II ..................................................................................................................... 135


3 | P a g e

Skrivena Znanja III .................................................................................................................... 138 Svemu poreci stvarnost samo JA (Apslut) postoji. ....................................................................... 141 Čovjek ne gleda u sebe ............................................................................................................. 145

Ostali tekstovi ............................................................................................................................. 148 Opsjena Plave Planete .............................................................................................................. 149 Relativno: Polje suprotnosti ‐ Tao Te Ching ................................................................................. 152 Upoznavanje sa Radom na Sebi ................................................................................................. 153 Kundalini Shakti ....................................................................................................................... 157 Kundalini Shakti ‐ igre zablude i ludila ........................................................................................ 161 Vigjana Bhairava Tantra ‐ stih 107 ............................................................................................. 166 Tok Svesnosti ‐ Povratak Izvoru ................................................................................................. 169 Uzemljenje .............................................................................................................................. 173 Sve što činite, činite zbog sebe .................................................................................................. 175

Intervju sa Kali ............................................................................................................................. 176 Intervju sa Kali ‐ Slobodna Volja ................................................................................................ 177 Sloboda Izbora ......................................................................................................................... 182 Karma i Reinkarnacija ............................................................................................................... 187 Reinkarnacija ‐ II dio ................................................................................................................. 191 Dobro i Zlo, Poželjno i Nepoželjno ............................................................................................. 194 Ne vjeruj nikome ..................................................................................................................... 198 Seksualnost nije grijeh .............................................................................................................. 203 Živiš stvarnost koja je samo tvoja .............................................................................................. 208 Satori ...................................................................................................................................... 213 Zurim u Ambis, a Ambis zuri u mene. Ko u koga zuri? .................................................................. 216

Sa Sajta BUDNOST ....................................................................................................................... 221 "Tehnika" JA .......................................................................................................................... 222 Podizanje nivoa Energije ....................................................................................................... 229 Rad sa Tijelom ...................................................................................................................... 233 Rad sa Emocijama - Uvod ..................................................................................................... 239 Rad na Sebi ........................................................................................................................... 243 Iskustvo Gnoze i Probuđenje ................................................................................................ 246 Prepoznavanje stanja Budnosti ............................................................................................. 251 Meditacija .............................................................................................................................. 253 Istina u obliku laži .................................................................................................................. 256 Kritika Vegetarijanstva ........................................................................................................... 260


4 | P a g e

Budnost


5 | P a g e

Nema Sebe ‐ Nema Problema Kada ste u dubokom jedinstvu sa Sobom, ne postoji nešto što biste izdvojili kao individualno sopstvo. Imati individualno sopstvo znači postaviti granicu između Sebe i svijeta, unutrašnjeg Sebe i spoljašnjog sebe. Potreba za podjelom je potreba ograničenog uma. Jedna od karakteristika uma jeste podjela i samo s tom podjelom on može definisati sebe. Stoga je um u stalnom pokretu definisanja i identifikacije sa objektima oko sebe, sa mislima, sa emocijama i djelima. Identifikovati se znači odvojiti se od istinskog Sebe. Istinsko Sebe je stalni tok, jer ono što jesmo jeste Svjesnost. Ona nema idetifiakcije sa ničim s čim se um identifikuje. Ona boravi u vječnom Sada ili bezprostorom Ovdje. Dokazak do nje identifikovanom umu je prosto nemoguć. Zato što je um uvijek u sjećanju na prošlost ili projektovanjem na budućnost. Prošlost i budućnost su opstanak uma i samo na taj način on može da opstane. No, nije problem u tome da li će on opstati ili ne. Problem je u tome što smo mi identifikovani sa umom. Mislimo da smo um. I samim tim idetifikacije uma su naše identifikacije. U tim identifikacijama smo zaboravili sebe, jer nismo navikli da proces pažnje obrnemo u smijeru ka Sebi. Svrha rada na sebi jeste obrtanje tog procesa. U početku mi ne znamo što mi to jesmo, čak ni ne pretpostavljamo što bi to mogli biti. Stoga je najbolje uvijek krenuti od onoga što znamo. Nesvjesnost je dovela do poistovjećivanja sa umnim procesima. S tim poistovjećivanjem došle su i emocije koje nam pojačavaju poistovjećenost sa mislima i nalazimo se u kolu iz kojega je jako teško izaći. Jeste teško, ali nije nemoguće. Svjedoci smo pojedinaca koji su uspijeli u tome i svjedočimo njihove riječi koji nam govore da moramo posmatrati procese koji su nas doveli do poistovjećivanja sa procesima. Sve što možemo posmatrati nismo mi. Svaki proces koji možemo svjedočiti nismo mi. Mi smo taj svijedok u pozadini koji svjedoči procese koji nam se dešavaju. Ako to znamo onda imamo način na koji da počnemo sa radom na sebi. Rad na sebi isključuje vjerovanja i sljeđenja nečijih ideja koje su obično ideje u bolje sutra, u cilj koji se treba desiti negdje u budućnosti. Rad ne sebi započinje potragom za sobom. Ne pretpostavkom da će neko ili nešto nam dati sebe. Sebe već imamo, ali smo zbog procesa identifikovanja "zaboravili" to sebe. Način na koji smo zaboravili to sebe jeste isti način na koji se "vračamo" sebi. Ni mantra, ni tehnika, ni učitelj, ni vjerovanja ne možemo iskoristiti pvratku ka sebi. Oni jesu dobri alati za um. Pomoću njih um je zauzet samim sobom, ali on nije cilj. Cilj je uvidjeti tu Prisutnost koja postoji u pozadini svega što se dešava. Jedini način da to uvidmo jeste da se direktno suočimo sa njom. Da direktno sagledamo ono što jesmo u pozadini sve te buke koju je um stvorio i održava.


6 | P a g e

Identifikacija ‐ crtice Ako bolje osmotrimo od pocetka zivota pa do njegovog kraja, u ovom fizickom tijelu, prolazimo kroz razne identifikacije. Zapocevsi od onih najosnovnijih pa do komplikovanijih. Svaka identifikacija je pokusaj da sebe definisemo, da odredimo Ko smo mi sami. Kroz svaku identifikaciju, mi dozivljavamo sebe kao nosioca odredjene ideje, ali nikako se ne dozivljavamo kao kreatora te identifikacija. Primjecuje se, intezivnim posmatranjem, da identifikacija nosi iskrivljen kvalitet koji kopira nasu Pravu Prirodu. Zbog zaboravljanja te Prirode, um ima tandenciju ka stalnom potrebom identifikacije.

Kroz rad na sebi tragaoc prolazi kroz razne identifikacije, koje na kraju odbacuje. Svaka je posluzila svojoj svrsi. No, vecina tragaoca zapne na identifikacijama za koje mozemo reci da su zadnje identifikacije koje se prolaze kroz rad na sebi. Iako te identifikacije pomazu i umeravaju tragaoca ka sve dubljem sagledavanju sebe i svoje prirode, one na kraju moraju biti odbacene. Ako se na njima zadrzimo od konacnog Oslobodjenja nema nista. Dojam koje daju te identifikacije jeste dojam da smo Slobodni, ne Oslobodjeni, cak i Sloboda je identifikacija. Oslobodjenost je stanje potpunog otpustanja svih identifikacija. Pa cak i onih najsuptilnijih, nafinijih identifikacija koje su nas dovele do spoznaje. Obicno tragaoc dosavsi do spoznaje o JA ili Ja Jesam, misli da je to kraj, da je sa tim zavrsio, i suptilna identifikacija je zamenila stvarnost. Na toj identifikaciji vecina provede cijeli zivot, i na kraju dolazi do potrebe ponovne inkarnacije da bi se naposljetku i ta identifikacija otpustila. Identifikacija sa Ja Jesam, obicno podrazumeva da tragaoc ne primjeti i drugu njenu nesvesnu identifikaciju, Ja Nisam. Ja Jesam sadrzi i negaciju Ja Nisam. Najcesce se desava zaustavljanje na tom Ja Jesam. I tu je kraj rada na sebi, najcesce. Kada se osvesti Ja Jesam, i pusti se tok Svenosti da tece a da se ne zavrsava i ne zaustavlja na Ja Jesam, tragaoc (uslovno govoreci), osvestava i suprotnost Ja Nisam. Primjecuje da cak i to stanje Ja Jesam ima dualnu formu, naposljetku ulazi u stanje Jednog sa svim oko sebe i unutar sebe. Identifikacija sa bilo kojim stanjem jeste pogresna. Jer svaka identifikacija bilo sa Ja Jesam, Ja Nisam, ili identifikacije koje prolazimo svaki dan i koje smo prosli do stanja "Ja Jesam", jeste IDENTIFIKACIJA, i ona vas ogranicava. Bilo sto sa cim se identifikujete to nije vasa Priroda. Iako u pricanju i pisanju, mi mozemo reci Ja Jesam, Ja Nisam, ili slobodno Svesnost, Ja ili ko zna sta trece, moramo znati da to nije krajnja Istina. Stanje Svesnosti, nazivimo ga uslovno, je stanje koje obuhvata i Jesam i Nisam, ali ni jednim od njih ono nije ograniceno. Cak je i pogresno reci i identifikovati se sa Svesnoscu, no to je najsuptilnije sto mozemo jos reci a da se barem na neki nacin moze iskazati recima. Covjek koji je usao u Budnost ne smije imati identifikacije. On svaku identifikaciju i svako stanje mora sagledati do potpunosti, jer sve sto on sagledava nije ON. Posmatrac, posmatrano i proces posmatranja na grubljem nivou Svesnosti se osjeca kao stanje Jednog. Ali ako se vezemo i za to


7 | P a g e

stanje ono nas ogranicava. Stoga, Budan mora da prodje i kroz to stanje. Vi jeste Brahman, Svesnost, Postojanje... itd.. itd.. ali svako znanje o tome mora nestati. Ono se mora sagoriti u vatri Svesnosti. Vi sebe ne mozete izreci. A ponajmanje Sebe vidjeti. Znanje toga koje zovemo stanje Biti, jeste tok Svesnosti koji neometano tece, bez grubih identifikacija. I kada svaka celija vaseg tijela i uma bude "obuzeta" sa tim tokom i postane taj tok, potpuno, tek tada ste "zadobili" stanje Probudjenosti. Stalne budnosti bez prekida. U tom stanju Budnosti i toka Svesnosti, zapocenje proces odvajanja od svijeta. I zivljenja potpunosti Svesnosti koja Jesmo. A o procesima koja se tada zbivaju i koja preuzimaju ulogu, mnogo je teze pricati. Posljedice tog Stanja su strahovite i mogao bih reci "pogubne" za ovaj zivot na ovoj ravni i vibraciji. ‐ Cijeli misaoni proces je poistovjecivanje, identifikacija sa misliocem. U kojem Stvarnost ok onas filtriramo shodno ubjedjenjima koja zivimo. Tako stvarnost ne vidimo cisto, tj. izvan identifikacije ili ubjedjenja koja imamo. Ona je duboko obojana bojama nasih ubjedjenja, prosudbi, granica, procesima koje zivimo. Izabrati odredjenu identifikaciju, znaci izabrati ratnu stranu. Otud sukob.

‐ Unutrasnji sukob jeste identifikacija sa razlicitim identitetima u nama. Jedan identitet voli ovo, drugi voli ono. Posto nismo identitet vec Svijest koja je zarobljena identifikacijom shodno uticajima izvana ili iznutra mi se identifikujemo sa njima ili njihovim suprotnostima, sto opet zavisi od identiteta koji sadrzi manje identitete ili ti cijelokulnom licnoscu i sa njenim dijelovima, te ono nasuprot njih i ono sa cim smo identifikovani ulazi u sukob. Ne znajuci ili nepoznavajuci ono sto Jesmo, kao neidentifikovanu Svest, mi svakom tom identitetu dajemo energiju da opstane, a ona je opet ovisna o dualnom ispoljavanju. Izborom, kao slobodnom voljom, mi biramo odredjen identitet, koji moze da postoji samo kao suprotnost nekom drugom identitetu, te na taj nacin mi oba odrzavamo u zivotu.

‐ Stalnim kretanjem kroz identitete dolazi do preopterecenja sa identifikacijom, sto prouzrokuje potragu za svojom pravom Prirodom, a to je ujedno i odgovor zasto postoje identifikacije i dualnosti sami po sebi na ovoj razini. Bez identifikacije i dualnosti ne bi bilo ni potrage za Pravom Prirodom. ‐ Postojanje se potrudilo ubaciti u zivot stalne "ometajuce" faktore koji sluze podsjecanju i pojacavanju sukoba kako bi mogli uopste se zapitati o nasoj pravoj Prirodi. Odgovor je uvijek tu, samo ga ne primjecujemo zbog jake identifikacije koju imamo.

‐ Ponekad se pitam od kuda potreba Postojanja da se "umnozi" u toliko "bica" radi iskustva Sebe? No, odgovor mi se sam namece. Identifikacija nije jedna i mjesanjem identifikacija dolazi do stvaranja novih identifikacija, tako kao sto imamo ovu identifikaciju imamo i stvaranje novih kroz nju, kao u porodicnom stablu koje se grana. Prosto na ovoj razini sve mora da ima svoju ravnotezu. Drugim rijecima, postojalo j prvo prosirenje Apsoluta od tada pa na dalje sve je prepusteno


8 | P a g e

AUTOMATSKOM djelovanju svijesti i energije. Na taj nacin ispoljavanje Apsoluta je odradjeno kroz djelovanje Shive i Shakti, ili svesti i energije. Svaka kombinacija da je novu kombinaciju koja sa sledecom kombinacijom daje trecu.. itd.. itd.. itd.. Ostale razine Apsoluta i nemaju veze sa samim njim, vec sa zrakom Kreiranja i igrom svesti i energije.


9 | P a g e

Posmatranje Kao što majmuni skaču sa grane na granu tako naš um zakupljavajući našu pažnju skače sa jedne an drugi misao. Sa jedne emocije na drugo. Priroda uma je nemir. Priroda uma je pokušaj samodefinisanja u odnosu na nešto. On mora imati objekt sa kojim će se uspoređivati i na osnovu toga definisati samog sebe. Definicija samog sebe jeste umna igra. Sve definicije su igre uma s kojim on pokušava biti jedno ili biti drugo, biti bolji, biti uspješniji, biti veći. Zanimljivo je da um ne želi biti lošiji, gori, biti ispod nekog ili neceg. Iako i to je jedna od njegovih igara. Kada primjeti na ne može biti ono što ne želi pretvara se u tzv. poslušnog slugu. Ipak da li je taj sluga poslušan zato što vidi da postoji nešto što on ne zna ili je samo poslušan zato što negdje duboko u sebi on pretpostavlja da će sa tom poslušnoću dobiti nešto što će ga izdići iznad trenutnog stanja, iznad ostalih, iznad osobina koja je proglasio lošim? Ne. Priroda um je pokret. Kroz pokret pokušava da sam sebe nadmaši. On uvijek ima ideju da postoji nešto bolje od onoga što trenutno ima. On želi da se uspoređuje i da kroz usporedbu izdiže samog sebe. On sebe ne vidi kao lažnog i kao uzroka problema. U stvarnosti, um je uzrok svih problema koje imamo. Iako to negdje zna, on pokušava biti i riješenje tih problema. No, kako znamo, problem ne može riješiti problem a da ga još više ne zakomplikuje. U tom pokušaju rešenja problema um je izmislio učenja i načine pomoću kojih će se promjeniti i riješiti probolem. I dok je on zadovoljan tim riješenjima problem je naizgled riješen. On neće stvarati novi problem sve dok se ispred njega ne pojavi novo riješenje, nešto što ga ugrožava, nešto sa čim se on upoređuje. Um je upoređivanje. Pomoću upoređivanja on ostaje vladar u misaono ‐ emotivnom prostoru čovjeka. Sve dok može uvlačiti nas u svoje borbe on nama vlada. Borba je riješenje uma. Borba je smisao uma. I on se nikada ne umori od borbe sa vjetrenjačama. Kada nema borbu, on će je izmisliti. On će stvoriti novi problem, novi sukob koji mora riješiti, i započeti ispočetka igru vrzinog kola. U kojem nema pobjednika, u kojem su svi poraženi. Njegovim posmatranjem shvatamo da u stvari um sve dok naizgled pobjeđuje on je zadovoljan. Ali dubljim posmatranjem uviđamo da on ne pobjeđuje ništa. Već samo pobjeđuje u borbi koju je on kreirao, zajedno sa problemom koji je kreirao. I prosto se nameće pitanje, može li uzrok problema riješiti problem? Kao i pitanje, nameće se odgovor. Ne može. Kako bi to mogao? Indijci imaju usporedbu za takvu situaciju. Usporedba je sa policajcem i lopovom. Lopov je prvo ukrao neku vrijednost iz nečije kuće, sada se prerušava u policajca kako bi sam sebe uhvatio. Niti je policajac pravi, niti lopov želi sam sebe da uhvati. No, cijeli sistem čovjeka plaća cijenu za jednu takvu borbu. Većina i ne primjećuje problem. Večina igra igru. Igru sa kojom su poistovjećeni i za koju uopšte ne znaju da je igra. Sve ono što


10 | P a g e

ne znamo da je lažno i iskrivljeno, dominira nama. Tj. ima kontrolu nad nama. A ta kontrola je duboko isplanirana od uma. Um ne želi da bude uhvaćen. Niti želi da znamo za igre koje igra sa nama. Ono što pojačava taj problem jeste to što smo mi poistovjećeni sa umom. Mi mislimo da smo mi taj um. Mi mislimo da je ono što nam um servira ono što je stvarnost. Shodno tome mi sljedimo upute uma ne znajući da nas one vode u samouništenje. Ako već nismo sposobni uvidjeti igru na našem unutrašnjem planu, dovoljno je upaliti televizor ili poslušati vijesti na radiju. Primjećujemo ludilo oko nas. Primjećujemo da je kao neka sila u ljudskoj prirodi, da se bori, da ubija, da bude dominantan, da kontroliše i manipuliše. Nešto kao da nas tjera na tu bespotrebnu igru u kojoj ne vidimo da radimo sami protiv sebe. Ne nema ništa što nas tjera. Nema zamaskiranog hrišćanskog đavola, niti indijskih demona, već je riječ o onom što je u svakom od nas. Um‐u. Svoje unutrašnje nezadovoljstvo i borbu on projektuje na svijet oko sebe. Svijet je projekcija uma. U povratku ta projekcija definise um. Kako on to radi? Jednostavno. Ubjedi nas da nešto sa svijetom nije u redu. Svijet nije takav kakav bi trebao da bude. Ljudi ne trebaju biti takvi kakvi jesu. Oni su krivi za sve što se meni kao umu dešava. Ljudi su problem, a sa njima i njihov način života. I mi moramo nešto učiniti povodom toga. Mi moramo uvesti red u svijet, jer takav kakav jeste nije dobar. On je loš. Tada na snagu stupa način kako da ubjedimo ostale da nam vjeruju. Što i nije teško. U svakom vlada isti gospodar. Um. Koji je isti kao i u nama samima. Veoma brzo umovi se udruže u cilj nametanja volje i borbe ostalim umovima koji se ne slažu sa nama. Taj isti um je napravio vojsku, državu, društvo koje misli kao i on sam. I nije mu teško ubjediti ostale da je u drugima problem koji samo ‐ on, um ‐ može riješiti. Naravno, um ima riješenje za problem. Kako i ne bi. On ga je kreirao. On je i prije kreiranja problema imao riješenje. Stoga nije ni čudo kako brzo smisli način na koji će riješiti problem drugog uma koji se sa njim ne slaže. Njegov način je poraz. On da bi se osjećao uspješnim i snažnim mora poraziti sve ono što je protiv njegove "volje". On pokušava riječima dokazati da je gospodar i da najbolje zna što je dobro za drugog. Kada u tome ne uspije, a najčešće jeste tako, on nameće volju pomoću otvorenog sukoba. Rata. Ubjeđuje svoje podanike, umove koji misle kao i on, i udružen kreće u rat za svoju istinu. Jer ona tuđa istina ga direktno ugrožava. Nju mora uništiti. No sa druge strane je isto jedan, baš isti um, koji isto tako zna riješenje i problem je kreirao shodno tom riješenju. Također i on želi biti u pravu i biti donosioc promjene u odnosu na sve. Isto tako kada riječi ne uspiju, a riječi nikada ne uspiju kod uma, on prelazi na jaču strategiju ubjeđivanja i nametanja svoje volje. Rat. Niti jedan um ne misli da će on izgubiti bitku. U stvari ne može ni da misli. On želi bitku. Za njega su bitka i sukob riješenje. I onda jednog dana upalimo televizor ili poslušamo radio i čujemo ono što čujemo svaki dan. Izraelska vojska pobila nekoliko Palestinaca u pojasu Gaze. Palestinci raznjeli restoran u centru Jerusalema. Amerika napala Irak. Sjeverna Koreja razvija oružje za masovno uništenje... itd... td.. itd.


11 | P a g e

Um na djelu. I gdje god da se okrenete isti um je na djelu. Taj um negdje nosi ime Irak, negdje Amerika, negdje Europa, negdje Hrvati, negdje Srbi... Ali to je sve isti um. Između njih nema razlike. Niti će je ikada biti. Isti taj um nalazi se u svačijoj "glavi". Svi smo njegove sluge, ne gospodari. Unutar svakog od nas nalazi se uzrok borbe i nemira. UM. UM. UM. Kao riješenje, um je također smislio duhovnosti i duhovnosti. Isti um ali ovaj put malo suptilniji. Više nije tako grub kao do sada. Sada ima mnogo suptilnije metode riješavanja problema. On vas ubjeđuje da je način života koji smo vodili i koji vodimo problem. Ne zaboravimo, on već ima riješenje, sada je potreban problem. Kada nedostaje problem on ga kreira. Problem je nemir? "OK. To nije problem, sada ćemo ga riještiti." Ko to kaže? UM. Onda se taj isti um baci zdušno na riješavanje problema. Vidite li zamku? Svaki dan se sa njom susrećemo. Ni duhovnost koja bi trebala biti kula ljudske evolucije nije izuzeta iz te situacije. Um je smislio sve. Od igle do rakete. I isti taj um nam sada donosi riješenje unutrašnjeg sukoba i nemira koji osjećamo. Jeste da se taj um naizgled primjenio i da sada suptilnije dijeluje, ali to je samo naizgled. Um i dalje ostaje um. I dalje su sredstva ubjeđivanja i manipulacije ista. Samo malu suptilnija. Sada je on shvatio da riješenje nije u svijetu oko njega, već u njemu. Zanimljivo? Naravno da jeste. I naravno, uvijek neko naravno, on ima riješenje. Bog. Duhovnost. Mir. Spoznaja. Stapanje sa cijelinom. Probuđenje. I još poneko imenovanje koje za cilj ima riješenje problema. Problema koji je sam problem. Um ima riješenje. I šta sada? Um je dao definicije ciljevima koje želi postići. Ti ciljevi se zovu jednim imenom, duhovnost. Imamo isti um, imamo isti problem, imamo isto riješenje, al ovaj put drugačije imenovano. Manipulacija se nastavlja, problemi se množe, riješenje je odavno poznato, no igra je nova. Um smišlja pravila i zakone i to pripisuje nepoznatom entitetu koje naziva Bog. Pravila i zakoni koji se, naravno pogađate, moraju ispuniti ako želimo riješenje problema. I um se zdušno baca na riješavanje problema. Započinje mnogo suptilnija borba sa mnogo više žrtava nego rat. Jer ovo je suptilna borba na mnogo dubljem nivou igre nego otvoreni rat. Otvorenim ratom brže se zamorimo, ali


12 | P a g e

unutrašnjim ratom, još nismo zamoreni. Još uvijek ga vodimo istom silinom i istim intenzitetom kao i prije. Svijet je u kandžama duhovnosti koju je izmislio um. Ako bolje razmislimo, svi zadnji ratovi, samo u 20 stoljeću bili su religiozni ratovi. Jedna religija protiv druge. Jedan um protiv drugog. Jedni zakoni i pravila protiv drugih. Bog protiv Boga. Čovjek protiv čovjeka. Um protiv uma. Ništa te izmjenilo nije. Nameće se pitanje. Možemo li pomoću uma riješiti problem uma? Očigledno ne. Sve smo dublje u unutrašnjem rascjepu. Sve smo dublje u unutrašnjem sukobu. Sve više tonemo a u tom tonjenju smišljamo nove zakone, nova pravila, nova oružja koja nas trebaju zaštiti od nas samih. Da nije žalosno bilo bi smiješno. U stvari što se ne bi nasmijali na to? Da, zašto ne? Nasmijmo se tim glupostima. Za sada je to najslabiji oblik shvatanja problema. Smijeh je već distanciranje od uma. Um ne može podnijeti da mu se smijemo. Žalost može. Tugu može, ali smijeh ga poražava. Zašto? Zato što ismijava njegov problem. Ismijava njega kao uzrok problema i riješenje problema. Hoćemo li dublje? Zašto se ne nasmijemo religiji i politici? Jel imate otpor? Nasmijte se religiji, duhovnosti, sveštenstvu, učiteljima, guriuma. Nasmijte im se od srca. Imate otpor? Dobro. Nasmijte se svojim naporima da nešto promjenite. Možete li to? Možete li se nasmijati svoj duhovnosti koju ste kreirali, kojoj ste dali domniaciju nad sobom, koju ste prihvatili kao riješenje problema umne manipulacije? Ako možete, spremni smo ići dalje. Ako ne možete, odložite ovu knjigu. OK. Spremni smo za dalje. Ali da li smo razjasnili um? Pa i ne baš. Trebali bi nam tomovi knjiga da bi smo razjasnili što to um jeste. Al srećom imamo malo prečicu. Pa ko razumije, razumije, ko ne.. Jedna od funkcija uma jeste dijeljenje. Um dijeli. Sve što može da podijeli, on će podijeliti. Duhovnost koja dijeli jeste duhovnost uma. Što želim reći? Koliko znamo sve duhovnosti dijele, zar ne? Sve inzistiraju na podjeli. Uzmimo na trenutak da je to ispravno, da je podjela materiju i duh istinska. Ako smo barem malo shvatili um, shvatili smo da je kod njega sve podjela. Moje ‐ tvoje. Vaše ‐ naše. Ovo ‐ ono. Ovako ‐ onako. OK, nije loše. Cijela priroda funkcioniše na podjeli. Cijeli univerzum finkcioniše na podjeli. Zašto onda ne bi i mi i funkcionisali na podjeli?


13 | P a g e

Možda umjesto odgovora se moramo zapitati, jeli ta podjela donijela išta dobro meni kao čovjeku? Jesam li imalo potpuniji sa tom podjelom? Jesam li sebe bolje upoznao dijelići? Jesam li više u dodiru sa samim sobom? Uopšte što je to "samim sobom"? Odgovor na na njih, sem zadnjeg pitanje, jeste NE. Nisam potpuniji, nisam se bolje upoznao, nisam u dodiru sa sobom. Zašto? Jer ne znam to sebe koje je izvan definicije uma. Jer ne znam postoji li uopšte to sebe koje je izvan uma. Sve što znam jeste ono što mi je um definisao i rekao da ja jesam. Sve što je on kroz sukob i dijelenje "spoznao" i što mi je nametnuo kao odgovor, koji sam naravno, prihvatio kao definiciju da ja jesam. Naizgled nalazimo se u situaciji iz koje nema izlaza. Shvatamo da smo umom krenuli u traženje odgovora. Shvatamo da nam um i dalje nameće odgovore. Shvatamo da smo naponon došli u bezizlaznu situaciju. S tim shvatanjem počinje i shvatanje da duhovnost ni religija nema odgovore. Jer i ona inzistira na podjeli. Bog ‐ đavo. Gore ‐ dole. Ispravno ‐ pogrešno.. itd. A znamo da su to sve funkcije uma. Svjestan sam činjenice da će se jako malo tragalaca ovo zapitati. da će jako malo njih da uvide da nisu nimalo Sebi bliži bez obzira koliko su godina proveli u duhovnosti. Dapače, shvatiće da su na samom početku kao što su i bili pre nego što su zakoračili na nešto što se zove Staza ka Sebi. No, zapitajmo se, da li smo zakoračili na tu Stazu? Sama riječ: "Put ka Sebi", što ona znači? Šta znači ići ka Sebi? Mi sebe ne poznajemo, kako onda možemo ići ka sebi? Ne sebe ne poznajemo, ali zato poznajemo ono što nismo mi. Poznajemo sve ono što smo do sada bili, što su nam rekli da jesmo, što su nam nametnuli i vjerujte mi sasvim dovoljno da krenete na put ka tome Sebi. Imate materijala za nekoliko godina prepispitivanja. Nisam rekao da će put biti lak, niti on to jeste. Nisam rekao da nećete morati da "žrtvujete" se na njemu, niti sam rekao da će oni koji vas vode znati put. Velika vjerotvatnoča je da će većina odustati. Znam i znao sam mnoštvo ljudi koji su entuzijastički krenuli ka sebi, i onda negdje na sredi a neki i na samom početku odustali. Um je pobijedio. To i nije tako strašno. Kada ste jednom zakoračili na ovu Stazu, povratka nema. Ovo je Staza bez povratka. No možete zastati na njoj. Odustati na neko vrijeme. Upasti u zamku uma i zastati pa čak i provesti cijeli život u tom stajanju pre preprekom koja vas je zaustavila. Nije strašno. Kad tad ćete nastaviti put baš tamo gdje ste stali.


14 | P a g e

Drugačija vrsta Mačke "Majstor je u stvari drugačija vrsta 'mačke'. On prepoznaje novi dan kao mogućnost u vremenu, da stvori avenije realnosti i nerođenih emocija, nerođenih realnosti da dan postaje posjemenjivanje beskonačnih sutrašnjica." Ljudi često prave greške, da ne kažem da ljudi stalno prave greške, koristim ovu blažu rečenicu. Ljudi često prave greške. Jedna od tih grešaka je uspoređivanje. Iako um radi na tom principu jer to je jedan od najjačih načina učenja, on je pogrešan na jednoj razini unutrašnjeg razvoja. Mogu slobodno reći da je on SKROZ POGREŠAN kada je u pitanju unutrašnji razvoj ili rad na sebi. Jasno mi je da je on doveo i do nekih rezultata, kada pričam globalno o čovječanstvu. Ali kada se fokusiram na jednog čovjeka, na jednog tragaoca, on je sa te strane pogrešan. U unutrašnjem razvoju ne smije biti usporedbe i učenja na taj način. On je OK kada je u pitanju razvoj uma, ali vi u radu na sebi imate za cilj Samospoznaju, Probuđenje, Buđenje, a tada je um prepreka. Kad to kažem mislim na um koji smo naučili da koristimo. Inače um je strahovit alat u rukama onog koji ga kontroliše. Ali o tome nekom drugom prilikom. Prije neki dan sam na jednom forumu postavio pitanje čitaocima i sudionicima: Koje bi to kvalitete trebao imati tragalac? Šta očekujete da bi neki tragalac, duhovni čovjek ili neki Majstor, trebali imati? I ljudi su mi davali odgovore. Svako je kroz te odgovore iskazivao svoj unutrašnji stav i mišljenje, koji se podudaraju sa njihovim unutrašnjim stanjem i željama da i oni imaju te kvalitete. Drugim riječima sve što vi ŽELITE od Majstora to je ono u vama što vi SAMI SEBI želite. Malo ljudi na to obrati pažnju. Malo njih to zna, jer još uvijek ne razmišljaju na način da je stvarnost koju oko sebe vide ili priželjkuju da vide (znači za sada ne vide) ono što unutar sebe nose. Nemalo puta se znam poigrati sa tim sa ljudima koji rade na sebi, da bi nakon nekog vremena i oni sami to shvatili. Evo nekih odgovora ih ljudi: SPREMNOST ZA SUOCAVANJE SA SOBOM je za mene jedna od najvaznijih kvaliteta koju mora da poseduje svaki tragaoc. Ja mislim da je vazno za jednog Majstora da obraca paznju na svog ucenika... Jedini ispravni ristup je da Majstor svog ucenika navodi na samoinicijativnu samorealizaciju. A Spiritualni Majstor!!! Mora biti oslobodjen od Uma. Koji ima Svest. Ovi odgovori govore o ljudima i njihovim željama, tj. što bi to oni htjeli da imaju i kako da žive. I to naravno vide u Majstoru. Na neki način to je projekcija, koja ima za cilj da ih usmeri da i oni to sami jednog dana postanu. Što nam to govori o umu?


15 | P a g e

Govori nam da i ti ljudi, iako dugogodišnji tragaoci, još uvijek uče putem uspoređivanja, imitacije (ne u negativnom smislu), ogledala (ogledanje da to Majstor može, stoga i to ja mogu) tj. putem dopuštenja, itd. Mogao bih do sutra o finesama i onom što ih sprečava. Što ću radije ostaviti njima da učine. Jer ovo su tragoci kojima ne treba puno da bi nešto sami skužili. Kako bi Buda rekao, oni trče na sjenku biča. Elem ono što želim tim primjerom da kažem jeste to da tragaoci JOŠ UVIJEK TRAŽE OPUŠTENJE. Oni NE SMIJU da budu ono što žele. Da se razumijemo, i sam sam bio takav i još imam tih klikova, da se ne pomisli da sam ja riješen tih klopki uma. A što to čini dobrog Učenika dobrim Učenikom? Ili što to čini Majstora majstorom? On ne traži dopuštenje od nikoga. On je sam svoje dopuštenje. On JESTE. A u to "jeste" ulazi i dopuštenje. Pod "dopuštenje" ulazi i smjelost da bude i ispravan i pogrešan (u ljudskim mjerilima). On smije da ima greške i dobre postupke, on smije da ima mane i vrline, on smije da bude glup i pametan, on smije da i kopira ako želi ali i da bude orginalan. Riječ koja se cijelo vrijeme ponavlja: ON SMIJE. E sada, ako se vatite koji red nazad, videćete što prosječan tragaoc ponavlja ili kako živi: NE SMIJE. On ne smije da bude orginalan, on ne smije da bude glup, on ne smije da bude pogrešan, on ne smije da ima mane, on ne smije.. on ne smije.. on ne smije.. Dosta??? Nadam se da ste shvatili poentu. Ono što čini razliku između Majstora i Učenika jeste što Majstor SMIJE. A Učenik još uvijek NE SMIJE. I gospodo, to je sva razlika. Kada je riječ o kvalitetama. Ono što Majstora čini Majstorom, nije poznavanje tajnih tekstova, mantri, pranayama ili onoga što su nam nametnuli učitelji koji sami NE SMIJU. Njega za razliku od njih čini pre svega smjelost da jednostavno bude ono što jeste (ne u mističnom smislu), jasna usredsređenost na Ja Jesam u Sebi ili drugim riječima na Sebe, mogućnosti koje on stvara samim svojim postojanjem kao što se kaže u gorenjem citatu koji sam stavio kao uvod na tekst, jasna određenost da mu je preće Biće od ostalih stvari, pa tek onda poznavanje tehnika ili ko zna čega što su nam naturili na nos. Majstor prosto smije da BUDE. Što god to bilo. I da kreira Život onako kako on to želi. I to ga već čini Majstorom. Naravno, sada neću ulaziti u sve te finese o razinama Majstorstva. Dovoljno je i ovo. Ono što želi ovim tekstom da vam saopštim, da vam prenesem, jeste SMJELOST da BUDETE to


16 | P a g e

što ste (opet ne u mističnom smislu) jer ta smjelost će vas učiniti Majstorskim kandidatom. Od nečega morate krenuti. Pa makar to bilo ono najbanalnije. Ni Majstori to nisu postali tako da su odmah se rodili kao Majstori. Ne! Bili su možda i gori učenici od vas. Ali su na vrijeme shvatili da ne smiju da se upoređuju, da ne smiju da imitiraju, da ne smiju da se boje sebe, da smiju da ispolje ono što jesu, da budu i najniži ali i najviši od ljudskih bića, i to, BAŠ TO čini ih Majstorima. Moja pitanja su bila u cilju da kada ih pročitate kasnije skužite gdje ste napravili grešku i gdje je još uvijek pravite. Stoga, krenite od najmanjih sitnica i budite Svoji, to je put da jednog dana postanete Majstor. I naravno mala "tajna" za buduće Majstore. Rekao sam "da jednog dana budete". Svjesno sam napravio taj gaf. Ne JEDNOG DANA, več BAŠ SADA. Majstor se ne postaje, to je u krvi. To ste vi, s tim ciljem ste rođeni, s tim ciljem ste stvoreni. Ali morate odlučno krenuti da postanete jako dobar Učenik i Majstor. Između DOBROG Učenika i Majstora skoro pa nema razlike. Jedina mala razlika je u tome što je Majstor dodirnuo Neizrecivo i zna da se u njega Apsorbuje. Drugim riječima dodirnuo je Sebe i zna da se Apsorbuje u Sebe. I to je sva razlika.. i zbog toga je ovaj tekst kao i tekst na forumu, ali i vaši odgovori. "Promjena u sebi, znači da moramo napustiti starog sebe. To znači da moramo ostaviti iza nas, naš stari identitet na nekoliko momenata i krenuti razmišljati Ko Smo Mi to u stvari."


17 | P a g e

Svo vrijeme je Sada, sva udaljenost Ovdje Kažu: Ne postoji prošlost, sadašnjost i budućnost. Kažu: Svo vrijeme je sada, sva udaljenost ovdje Svaki problem riješen, odgonetka jasna Bez sebičnog cilja, dužnosti i vezanosti Njemu se sve i svak odaziva. Svi smo čuli mnoštvo izreka, svi "znamo" sve bitne izreke. Mnogi se za njih vežu i sljede ih. Mnogo je puteva ka Neizreivom, i svi oni se jasno videsa vrha "planine" (Neizrecivog). I tu se doživljava istinitost svakog puta, njegova praktičnost i staza kojom se penjao na vrh "planine". Niko ko je gore došao ne može ih negirati. Može se neslagati sa njima, može imati neke bitnije ili manje bitne stavke u vezi njih, ali jasno vidi da sve vodi ka gore i sve vodi ka dole. I bez neke daljne filozofije. Kao što kaže ova pjesma: Bog stvara Ja, Ja stvara Boga. Bog nema Ja, Ja nema Boga. Ja Bog; Bog Ja Smjesa u mesu i duh u smjesi. Toliko toga okolo toga A To Što Jeste je To Što Jesi!!! Zanima me, čitajući sve te izreke i pjesme koliko stvarno razmijete izrečeno. Što znači da je sve Jedno? Što znači da je sve Postojanje? Što znači da ste uvezani sa svim oko sebe? Što znači da sve potiče, završava i jeste u Njemu? Što znači Samo Ja Jesam i ništa drugo ne postoji? Za početak dovoljno. Razmislite, osjetite i recite mi svojim riječima. Ne interesuju me izreke yogija, tantrika, gnostika.. već vas.


18 | P a g e

Svo vrijeme je Sada, sva udaljenost Ovdje II Mnogo finih odgovora je napisano na forumu, dok ovdje nije niko ništa napisao, što nekako opravdavam da im je lakše pisati na forumu no na blogu, što zbog teškoće oko komentiranja što oko toga što je forum zatvoren za javnost pa se ljudi mogu raspisati slobodno i bez ograničenja. Generalno, svako je iznio ono što je mislio za bitno. Ali dosta daleko od pitanja koja sam postavio. A evo ponovo tih pitanja: Što znači da je sve Jedno? Što znači da je sve Postojanje? Što znači da ste uvezani sa svim oko sebe? Što znači da sve potiče, završava i jeste u Njemu? Što znači Samo Ja Jesam i ništa drugo ne postoji? Svjestan sam da većina ne može dati odgovor na ovo pitanje, ali može iznijeti mišljenje kao što su se potrudili ljudi na forumu te na taj način pridonijeti temi i pokušati odgovoriti. No svi su za divno čudo, kružili ko mačke oko vruće kaše. Recimo: Jedino što čovek sa sigurnošću može reći, što sa apsolutnim uverenjem može potvrditi je: "Ja jesam". Osećaj samog postojanja sadržan je prvenstveno u doživljaju sopstvene svesti, kao nosioca i merača stvarnosti. Ja jesam i ja sam tu, a ovo oko mene je svet i život koji se dešava. JA doživljavam svet oko sebe i JA se osećam živo. Svima je kao i ovoj čitateljki jasno da je sve ispoljavanje sopstvene svijesti kao nosioca stvarnosti. Ovo je fino rečeno: Živeti u "sada" je kao hodati po oštrici žileta, ali samo u tom trenutku možemo biti beskrajno budni i beskrajno svesni samo tog jednog i jedinog mesta na kome život izvire: "ovde". Samo generalno ne mislim da je to tvoje. Zašto to mislim? Zato što bi se onda odgovori na ostala pitanja prosto nametnula da ih primjetiš. Ali o njima nisi ništa rekla. Recimo i ovo: Svest je centar svega. U toj najfinijoj vibraciji, mi jesmo centar svega, jer smo podeseni na najfiniju vibraciju i tada imamo znanje o svemu, jer vibriramo sustinom svega. Postoji sada razlika ako je telo aktivno, i ako je umireno. U prvom sl dozivljavamo se sustinom svega sto nas okruzuje, to jest, nema razlike izmedju mene, tebe, drveta, pticice...kamiona.. reke, oblaka. U ovom drugom slucaju verovatno dolazi do te famozne apsorbovanosti u Apsolutu, znaci kada se izgube pojavni oblici i dozivljava se samo ta osnovna najfinija vibracija , Svest Za ovu čitateljku bih mogao reći da je dosta blizu, ako izuzmemo da je ona imala Buđenje i da su njoj neki odgovori već "rečeni". I ostali odgovori će biti izrečeni joj kada bude prodirala u sledeće nivoe Svjesnosti. Drugi čitatelj je zapazio nešto interesantno u jednoj rečenici:


19 | P a g e

Bog stvara Ja, Ja stvara Boga. I onda dodao: btw. kvotao sam tekst oko kojeg se vrtim, al ne kaphiram jos uvijek zasto. bilo koja daljna analiza sa moje strane jeste interpretacija. a sto se tice osjecaja Ja Jesam vjerujem da je jedino precizan opis stanja za uvidjanje Sve Je Jedno. no do daljnjeg, ne vidim vajde trenutno da ispisujem pretpostavke svoje iliti nagadjanja. I jako fino definisao da je suvišna filozofija stvarno suvišna folozofija. Ali tragaoc se mora izdefinisati kako bi onaj s kim radi mogu da ga ispravi. Generalno problem tragaoca jeste što se boje izreći svoje mišljenje iako je možda pogrešno. Taj "klik" je problem duhovnjaka, jer onda ulaze u citiranja i vjerovanja autoritetima od kojih i nema neke vajde. Kada vi jasno i glasno izreknete svoje mišljenje, nebitno da li je ispravno ili ne, vi tada izlazite iz zaklona autoriteta, knjiga i raznoraznih spisa i tek tada vam se može ukazati na nešto i ima nade da to bude vaše shvatanje. Stoga od vas ponekad i tražim "nemoguće" zadatke, tipa kao ovaj da mi izdefinišete ono što mislite i znate. Jer na taj način možemo da jedni druge ispravljamo i napredujemo na "stazi". Ne postoji prošlost, sadašnjost i budućnost. Kada uđete u povišenu svjesnost ili kada ste u stanju svjesnosti, ne pažnje, vaš um ne ide linearnim putem i ne stvara sadašnji doživljaj na znanju prošlosti i pretpostavkama budućnosti. Već samo obitava u trenutku. Taj trenutak mistične škole nazivaju SADA. Iz tog stanja shvatate da je prošlost i budućnost projekcija uma koji na taj način pokušava da stvori obrasce djelovanja. Ne‐djelovanje je za um smrt, nestanak. I stoga svi osjećaju strah kada dođu pred probuđenje. Jer ono što oni jesu sada, nestaje. U stanju Svjesnosti koja je samo Svjesnost, apsorbovana u sebe, ne postoji ništa. Ni prošlost ni sadašnjost kakvim je mi doživljavamo, a ni budućnost. Ako možete da se u mislima vratite na neki od prošlih zbivanja u vašem životu i osjetite taj trenutak, postaje vam jasno da je tadašnji trenutak upravo SADA i OVDJE i sve što vidite jeste samo slike u vašoj glavi koje mogu ali i ne moraju da izazivaju emotivne odgovore na njih, ali i ako izazovu, shvatate da je emotivni odgovor na njih isto SADA i OVDJE. Vaše postojanje jeste trenutak vaše Svjesnosti i on je jedini koji postoji, izvan njega ne postoji ništa. Sve ostalo je umotvorina. Kreacija uma koji odgovora na samskare ili utiske koje ima duboko zakopane u samom sebi. Svo vrijeme je sada, sva udaljenost ovdje Svaki problem riješen, odgonetka jasna Bez sebičnog cilja, dužnosti i vezanosti Njemu se sve i svak odaziva. Stanje povišene svjesnosti (nemam bolju riječ trenutno) ili trenutak kada ste budni (ako ste na pravi način budni) daju odgovore na ovaj stih. Sve se zbiva u samom trenutku svjesnosti. Čak i vaš život bez obzira koliko to sada ne izgledalo tako. Uđite u svjesnost i osmotrite bilo šta iz nje. Šta vam se nameće? To je SADA OVDJE. Sve što sam živio, što živim, što mislim da ću živjeti, SADA JE OVDJE. Jedino stvarno (kao što ste svi to primjtili) jeste Svjest. Sve u njoj postoji. Iako postoji mnogo dublja stvarnost od svijesti, jer i ona je samo alat ispoljavanja. I to uslovno govorim Svjesnost u


20 | P a g e

nedostatku bolje riječi. Ali ograničimo se sada samo na Svijest. U toj svjesnosti Svjesti sve ostalo je izbrisano i nije stvarno. Izgleda kao sjećanje kao film koji posmatrate na platnu i ništa više, i onda ide nastavak: Svaki problem riješen, odgonetka jasna Tada nema problema, nema riješenja problema. Jer problem je bila vaša poistovjećenost sa sadržajem, tj. sa slikama na mentalnom ekranu i emocijama koje su one budile. Biti svjestan znači uvidjeti da je jedino stvarno ta sama Svjesnost. Čak i reći: To je Svjest; jeste laž. Formulacija sječanja. Vi NE MOŽETE reči što jeste jer samo izricanje toga je sjećanje. A nadam se da kužite zašto je to tako, ako ne.. pričat ćemo i o tome kasnije. Pošto nema problema (jer nema vas), riješenje je jasno (VI STE PROBLEM). Odustajanjem od vas od ograničene svijesti i ograničenog sopstva nestaju svi problemi i izmišljanje uma kao odgovor na probleme. Bez sebičnog cilja, dužnosti i vezanosti U tom trenutku kada Jeste (uslovno govoreči, Jeste) nema cilja jer cilj je projekcija prošlosti na budućnost. Nema dužnosti, jer nema kome da se ta dužnost daje, ispoljava, nudi, radi.. I nema vezanosti, jer nema nikog izvan vas niti se možete vezati za bilo koga. Nema vezivanja jer vezivanje znači um. Um znači zbir prošlosti i projekcija budućnosti. Njemu se sve i svak odaziva. Znanje koje se tada prosto nameće, ne možete da ga ne vidite, jer tada dotičete centar Sebe, da sve izvire iz Vas (Njega) i sve se u Vas (Njega) vraća. Vi ste početak i kraj, Vi ste istina i život, Vi ste Put, Vi ste Alfa i Omega.. Vi Jeste. A Vi ste sami centar Svjesnosti koji je Svjestan samog Sebe. I sve što sada vidite jeste samo prijekcija na mentalnom platnu. Idemo još korak dalje. (Ovo će biti dugačak tekst) Bog stvara Ja, Ja stvara Boga. Bog nema Ja, Ja nema Boga. Ja Bog; Bog Ja Smjesa u mesu i duh u smjesi. Toliko toga okolo toga A To Što Jeste je To Što Jesi!!! Ovo je kontradiktorno, ali onom koji razume izvlači osmjeh na lice. Jer mu govori sve od samog početka pa do samog kraja. Ona govori o međuzavisnosti Boga i Vas. Ako ste ovo gore skužili a znam da jeste, jer ipak ne pričam sa ljudima koji samo misle da rade na sebi, jer da je tako odavno bih se povukao, onda vam je jasno i ovo dolje. Bog (Ja Jesam) stvara Ja (individualno sopstvo), Ja (individualno sopstvo) stvara Boga (Ja Jesam). Duboka igra međuzavisnosti između Vas i Boga. Bog nije ništa do vi sami. A vi sami ste sam Bog. Ali hejdemo malo dublje. Kada uđete u Sebe, kada obrnete proces identifikacije i pratite tok pažnje ka Sebi vi se vračate na sam početak. Kada se desi Apsorbovanje u Sebe, pa makar i na sekundu ali ovaj put da vam to nije "slučajno", shvatate da nikakav Bog ne postoji. Ovdje mislim na sve naše predstave o tom Bogu. Postoji To Što ste Vi Sami po Sebi. U toj Apsorbovanosti u Sebe ne postoji ništa izvan toga. Samo TO. Ali da biste to spoznali vi ste morali kreirati ovu realnost i ući u nju. (Samo vam


21 | P a g e

se čini sta ste ušli u nju). U tom se krije odgovor. Kao što ste se vraćanjem na izvor Svjesnosti osvestili da ste vi Tvorac, Bog, sam centar Postojanja tada vam postaje jasno da vi nikako niste mogli znato što ste vi da nije bilo tzv. odvojenosti od tog Izvora. Tzv. odvajanjem tj. poistovjećivanjem sa mentalnim projekcijama vi ste "zaboravili" ko ste u svojoj prirodi. Drugim riječima Bog je stvorio individualno JA, ili individualni centar kroz koji je skupljao znanja o sebi, iskustvo drugim riječima. Iz tog individualnog Ja vi ste stvarali Boga, i još uvijek ga stvarate. Bez tog Ja Bog ne bi znao Sebe. On bi bio Apsorbovan u Sebe, ali ne bi sebe poznavao, ne bi sebe ostvarivao kroz kreaciju. Kada shvatite ovo, ulazite u ovo: Bog nema Ja, Ja nema Boga. Niti je JA ikada bilo stvarno niti je JA ikada bilo Bog. Javlja se razumjevanje da je sve tvorevina Svjesnosti, njena igra. Iluzija kako bi rekli Indijci. Iako čak ni oni ovo ne razumiju, iako vam dolaze razni Hindu Učitelji i davaju vam takozvano znanje o tome. Oni sami ovo ne razumiju, u večini slučaja. Apsolut (Svjesnost) nema Ja (odvojeno sopstvo) a samim tim Ja (odvojeno sopstvo) nema Boga (Svjesnost). Oduvijek je bilo samo Jedno, Svjesnost. I bila ona poistovjećena ili ne ona uvijek ostaje Svjesnost. Ja Bog; Bog Ja Ovo je već jasan znak spoznaje. Vi shvatate da ste vi SAM TVORAC. Izeđu vas više nema glagola koji vas rastavlja. Nema više procesa koji vas rastavlja. Bog se ogleda u vama i vi u njemu, da tako kažem. Ja Jesam Bog. Bog Jeste Ja. To je krajnja istina. I nema ništa izvan nje. To je ono zbog čega je stvoren cijeli Univerzum. Iako naizgled on je odvojen od Njega, to je samo naizgled. Razumevanje i Spoznaja Sebe jasno vam bacaju u oči ono što jeste. I dalje: Smjesa u mesu i duh u smjesi. Toliko toga okolo toga. Postaje vam jasna međuzavisnost. Smijeh prosto kulja iz vas, i shvatete taj hebeni KOSMIČKI VIC. To ne znači da ćete odmah sve ovo razumeti i da će sve nestati samo od sebe.. ne neće.. to je samo trenutak.. bljesak vas samih i razumevanja. Sve što još uvijek vam odvlači pažnju mora da bude osvešteno ili vi morate SVE VIŠE biti svjesni ove spoznaje u svakom trenutku. I tek tada započinje rad na sebi, ili da kažem igra na sebi. A To Što Jeste je To Što Jesi!!! Prosto, a? Vrijeđa inteligenciju. E sada, draga moja blogerska i forumska gospodo: Što znači da je sve Jedno? Što znači da je sve Postojanje? Što znači da ste uvezani sa svim oko sebe? Što znači da sve potiče, završava i jeste u Njemu? Što znači Samo Ja Jesam i ništa drugo ne postoji?


22 | P a g e

Još smatrate da ova pitanja nisu samo buka u vazduhu, način da vas uhvatim u zamku? U koju ste se naravno dobro upecali, ali to je predivno, jer mi govori da vam je stvarno stalo da se spoznate. I svi ste kružili ko mačke oko vruće kaše. Što mi također govori da ste jako blizu spoznaje. Što mi je jako drago. A znate li zašto? Zašto toliko truda ulažem u sve ovo? Možete li mi sada odgovoriti? Jasno i glasno, bez filozofiranja o svesti i svjesnosti ili ko zna o čemu još!!!


23 | P a g e

Noćna mora Buđenja Bilo kakvo djeljenje na bolje, lošije, gornje ili donje ili u još neku stranu svijeta, je pogrešno. Zato što ta podjela prvo govori o unutrašnjoj podjeli a onda o spoljašnjoj podjeli koju činimo i koja nam se vraća u svemu onom što radimo bilo na sebi bilo u svijetu u kojem živimo i u kojem djelujemo. No, svjestan sam da većina tragaoca dijeli stvari jer su prvenstveno tako naučeni. Dijete nema podjelu u sebi, ono nema podjele ni u spoljašnjem svijetu. Ono čisto vidi stvari kakve jesu, ali nema spoznaju o onom što Jeste. Ono prosto djeluje iz Bića, ali ga ne poznaje. Vremenom mi mu usadimo ono što je i nama usađeno od naših roditelja i uopšteno staratelja. I naravno niko za to nije kriv, niti može biti kriv, jer niko i ne zna da je to pogrešno. Iako se ovdje trenutno izražavam sa stavom pogrešno i ispravno, znajte da je i ovo podjela, ali sam je svjestan i znam da moramo u komunikaciji da koliko toliko dijelimo stvari da bi smo se razumjeli. I stoga je svjesno i prihvaćam i koristim. No, čak i pogrešno i ispravno je podjela koja je pogrešna. Pogrešna je jer uključuje um u tu podjelu. Stoga probajte da se što manje ograničavate na podjele dok čitate tekstove na ovom blogu, iako oni sami pričaju o podjeli. Jeste kontradiktorno, ali nemamo bolji jezik. O vječnoj problematici uma već smo pričali bezbroj puta, ali nje nikada dosta. Ponekad se pitam da li stvarno čitate (oni koji čitaju ove tekstove) ili samo mislite da čitate? Nemalo puta kroz razgovore, komentare ili tekstove shvatim da oni koji su mi najviše govorili da znaju što pričam, oni koji mi najviše govore "znam", "tako je" ili ko zna koje riječi ili rečenice koje mi trebaju pokazati kako oni stvarno razumiju što govorim, pokažu kako nemaju blage veze o većini stvari koje sam napisao. Kako to znam? Prosto je. Pažljivo čitam ono što pišu, ono što govore, kako žive, kako se ponašaju... Svjestan sam da ne mogu vas većinu "gurnuti" u neka viša iskustva i svestan sam ako i jedna osoba (a znam da ih ima) shvati i razumije što govorim i doživi viša stanja svijesti, od uvida, razumjevanja, buđenja... da sam svoju svrhu (pisanjem ili pričanjem) ispunio. Nekada te stvari idu iza teksta, iza riječi koje govorim iza konvencionalnih načina komunikacije i odnosa.. nekada graniče sa ludošću da se i sam zapitam.. Kako?.. Ali one djeluju. Što je najzanimljivije. Ono što je tu bitno, ako je djelovalo, jeste da znate DA TO SAMNOM NEMA NIKAKVE VEZE. Vi ste otvoreni, vi ste spremni, vi vibrirate.. i zato i prolazite u ta stanja svijesti i imate iskustva kakva imate. Samnom to nema veze.. ja sam samo prst koji ukazuje kamo da gledate.. i to je sve. Niti sam vam ikada govorio da ja s tim ima veze. Nekada nešto kažem što je mnogo direktnije a što bi ličilo na ovo: "To još nije tvoje, još uvijek se slepaš, ali čim osjetiš znači da možeš i sam/a da to doživiš i to je ono što moraš da naučiš." Neki od vas su takvo što čuli, i znaju na što mislim.


24 | P a g e

No da se vratim na temu. Nadam se da ste shvatili što želim reči i nadam se da shvatate kamo će ova tema da nas vodi. A ako niste: Cilj ovog teksta je da vam pokaže greške koje radite. A radite takve djetinje greške da sam se zapitao ovo gore što sam napisao. Uzećemo da ste svi vi koji čitate ove tekstove već imali neka iskustva koja su vam rekla da svijet nije onakav kakvim ga vidite. Onda su vam ona rekla da je um uvijek sklon podjeli i kreiranju problema. Pa recimo, da vaša svijest i usmjerenje energije kreira stvarnost koju doživljavate, onda da svijesnost je ono što vam u svakom trenutku pokazuje gdje trebate gledati, onda da vaš rad ne zavisi od nekih specijalnih trenutaka tipa pola sata ili sat meditacije dva puta na dan.. pobogu, nisam apotekar i ne propisujem vam ljekove. Ako želite ljekove postoje ljekari i apotekari na ovoj planeti koji ih vam daju. Ja znam da niste bolesni, već ste uspavani. Nedavno sam sjedio u društvu sa nekoliko ljudi koji već dugo rade na sebi i u jednom momentu posmatrajući ih primjetim kako u razgovoru sa njima govorim da ne možes stalno biti svjestan, da je to nemoguće da moraš imati trenutku kada si svjesniji ili pažljiviji i trenutke kada se moraš pustiti "svijetu" ili drugim riječima kada se moraš prepustiti nesvjesnom. I zaustavim se u tom momentu pažljivo osluškujući svoju unutrašnjost da vidim koji klinac to pričam. Primjetio sam koliko puta u toku dana dam drugima to objašnjenje ili još gore sam sebi ufiksam u umnu venu to opravdanje. S tim opravdanjem um je na jako fin način mi ufiksao ubjeđenje koje će jako efikasno da sprovede u djelo. A to djelo će biti baš takvo kakvo je i objašnjenje. To sam primjetio i kod većine duh. tragaoca. Oni sebi na vrijeme daju opravdanje za svoju nesvesnost. Oni, prostim riječima, sami sebi kreiraju stvarnost da to tako i bude. Sada idemo dalje, jer ovo nije jedina "greška" koju čine tragaoci. Druga krupna "greška" jeste podjela na spoljašnje i unutrašnje. NE POSTOJI SPOLJAŠNJE I UNUTRAŠNJE. Bole me glasne žile koliko sam to puta već rekao. Dok god budete posmatrali i odnosili se sa sobom na taj način, za vas će postoja spoljašnje i unutrašnje. Za vas će postojati PROBLEM spoljašnjeg i unutrašnjeg. Vi niste dio ovog svijeta, ovaj svijet je dio vas. Probajte to da zapamtite jednom za svagda. Ovo nije neka mistifikacija. Ovo je prosta činjenica ali samo za one koji su dovoljno smjeli da to uvide. A uvidjeti to nećete sve dok ne dopustite mogućnost da je to tako. Sve dok se oslanjate na vaših pet ograničenih čula. Svijet snova je strahovito jak i stvaran sve dok se u njemu ne probudite. Kao što sada znate da je sinoćnje spavanje proizvelo i san, dakle proizvelo sanjanje, takva ista stvar je i sa ovim takozvanim budnim stanjem. Ako ste stvarno dotakli stanje Budnosti, do sada ste trebali to da znate. Jer pozadina tog stanja nimalo ne liči na ovo što sada doživljavate. Vjerovatno imate momente u kojima se zapitate: "jebote jel ovo san", jer vam u tom momentu unutrašnja čula govore da je ovo što ste nazvali budnim stanjem samo još jedan san. Ili nešto mnogo drastičnije da odjenom bivate uvučeni u neku stvarnost koja nema veze sa ovom u kojoj "trenutno živite", već kao da ste u tom


25 | P a g e

momentu sasvim nešto (ne neko, već nešto) drugo od onog što mislite i osjećate da jeste. Stoga: NE POSTOJI SPOLJAŠNJE NI UNUTRAŠNJE. NE POSTOJI PODJELA NA TOM NIVOU. Ono što vas buni jeste informacije čula na koje ste navikli i kojima ste dopustili da vas vode i govore vam o tzv. stvarnosti svijeta. Treći problem, ali nimalo manji po važnosti, jeste da NE POSTOJE ODNOSI sa drugima. Vi niste u ODNOSU sa drugima. Ne postoji dvoje, već samo jedno.Pazite, ne pišem ovo onima koji su na stazi koje pripadaju većini ljudi. Pišem ovo onima koji su shvatili da je sve to iluzija nimalo manje od bilo koje druge iluzije. Takvi neće shvatiti što pišem, a i ako možda njih um i negdje to počne da provaljuje, reči će da prepisujem i da nekog citiram. Za njima, gospodo, puca mi pertla. Ostali koji su na direktnom "putu" ka Sebi, NE POSTOJE ODNOSI sa drugima. Ne postoje veze, ne postoje brakovi ili rodbinske veze koje morate poštovati. NE POSTOJE. Oni su dio iluzije ovog sna. Vi ste duboko uvezani sa svim oko vas, jer sve oko vas čini ista svjest koja sada ima pažnju na ovim slovima i rečenicama. Ista ta svijest je u ovom "čovjeku" koji ovo piše, kao i u vama koji ovo SADA čitate. Vi ste UVIJEK samo u odnosu sami sa sobom. Čak i kroz ove oči i ruke koje ovo pišu. Četvrto, ne postoji TAMO NEGDJE ni U PROŠLOSTI U BUDUĆNOSTI. To je također podjela uma koji vas drži u šaci. Sve to su prepreke koje vam ne dozvoljavaju da nešto više uvidite. Također one su oruđe uma koji nad vama ima kontrolu i kojem robujete baš zato što prihvatate sva ova ogranićenja. Sve vrijeme je SADA, sav prostor je OVDJE. Sve vam se dešava, SVE sada i ovdje. Vi ne možete da živite nigdje drugdje ni ni u kakvom drugom vremenu do sada i ovdje. Ako želite da bilo šta napravite od sebe, potrudite se da prozrete um koji vas svim ovim fiksevima ubjeđuje u nešto čega nema. Sve to vas drži u kandžama u kojima se nalazite. Postoji još mnoštvo fikseva koja smo uzeli i držimo ih se kao pijan plota. Počev od pripadanje, nacinalnosti, seksualnog pola, inteligencije itd.. itd.. itd.. Sve su to laži. A ono najljepše je što ih MI PRIHVATAMO KAO ISTINE. Znam da će sada 90% vas reći: "Znam, ovo je baš tako i ja tako mislim" ili "Wow, koji tekst" ili "šta ovaj baljezga" ili ko zna što već što ste mi do sada pričali.. Zabole me što imate reći za mene.. zabole me da li znate ili mislite da znate. Meni ništa ne znače vaše pohvale niti vaše kritike. Niti da li me volite ili me mrzite.. Sve jedno je. Možete biti samnom u odnosima, možete misliti da ste moji učenici, možete misliti da ste moji prijatelji.. ili ko zna koji san vam prolazi kroz glavu. Ono što mi znači to je samo koliko vas će ovo PRIMJENITI. Koliko vas će stvarno nešto učiniti sa ovim što pišem i što govorim. A to uvijek mogu da provjerim i vidim. Sve dok robujete najobičnijim glupostima ništa niste shvatili. Možete sva svoja "znam" i "iskustva" zabiti tamo odakle su došla. Nemate koristi od njih. U ovom snu ima jako puno onih koji prodaju karte za mentalni diznilend. Svako je slobodan da nastavi da sanja ugodne snove o Buđenju ili da uđe u noćnu moru sagledavanja ograničenja zbog kojih samo 10‐tak posto ljudske populacije dobija sledeću priliku..


26 | P a g e

Da li ste vi u tih 10 %, to ćete samo vi da saznate.


27 | P a g e

Borba Ega sa Egom Kada reagujemo pomocu uvjetovanog uma, to podrazumejava da postoji Dvoje. Svaka reakcija na bilo koju iluziju realnosti bila ona dobra ili losa, stvara onu suprotnu i samim tim je ojacava. Boriti se PROTIV necega znaci davati tome snagu. Da bi ste se borili morate ulozoti napor ili energiju u to. Samo ulaganje energije je davanje energije cilju prema kojem djelujete. Kada se borite protiv pusenja, vi u stvari hranite pusenje energijom borbe. Svi mehanizmi licnosti u vama opstaju BAS ZATO sto se borite protiv njih. Svesnost je ono sto te otpore slabi i rijesava. Ako je Svesnost "prava" ona je prihvatanje. Prihvatanje mehanicnosti licnosti je jedan od zadataka svesnosti. Samo prihvatanje u "sluzbi" svesnosti moze da se "odupre" vasem i kolektivnom nesvesnom. Sve ostalo je bjezanje, neprihvatanje, fokusiranje na nesto sto nije ili ne postoji, mastanje, fantaziranje, .. itd. Vi ste svesnost koja je poistovjecena sa licnoscu. Ta poistovjecenost cini stvarnost Ega. Zaokupljni Egom vi pokusavate da se borite protiv njega. Ego ne moze pobjediti Ego. Sto i jeste njegov cilj. Na taj nacin on sam sebe indetifikacijom jaca. Obratite paznju na um i na mehanicnost licnosti. Tu posmrtnu masku koju nosite preko Svesnosti. To je najbrizi i najdirektniji nacin da se oslobodite i spoznate ono Sto Jeste


28 | P a g e

IZVOR ste VI Ako postoji samo Jedno, i ako je to Jedno u svakoj jedinci, u svakom dijelicu atoma, zasto to jedno mora da se inkarnira da bi nesto naucilo? Zasto to Jedno mora da ide kroz chakre kao nacinu ucenja? Zasto Jedno mora da ima sistem kazne i nagrade? Zasto Jedno mora da ima svetce, bozije izaslanike, andjele, arhandjele, i sve ostale kako bi Ono izreklo istinu o Sebi? Ako je Jedno ono sto svi Jesmo, zasto svi zagovorenici raznih ucenja toliko govore jedni protiv drugih? Mislite da Jedno mora imati ucitelje da vas necem nauci? Cemu bi Jedno ucilo Jedno? Jedina svrha Majstora jeste da vam pomogne da se oslobodite svih iluzija koje vam "govore" da niste Jedno da ste bice ograniceno iluzijama (duhovnosti, religije, materije, pravila, zakona). Njihova svrha je da vam ukazu na tu cinjenicu i niti jedan Covjek koji je dotakao Jedno nece zeliti nikakve nagrade, nikakve pohvale, niti bilo sta drugo od vas. Nece stvarati ucenja, jer Jedno nema ucenja. Razmislite, da li ucenja koja sljedite, iz kojih ucite, u koja verujete govore i delaju u skladu sa Jednim ili imaju za cilj da vas orobe u nove ideje, nove koncepte, nove "politicke" partije duhovnosti? Duhovnost je sloboda. Ne zatvor. Duhovnost je da nadjete svoj Izvor. Kada ga nadjete ili barem na trenutak dodirnete, krenite da ga zivite. To je "poruka" duhovnosti. I ne zaboravite.. Uzivajte.


29 | P a g e

Duhovnosti i duhovnosti 1. dio Do sada samo pročitali i saslušali mnoštvo odgovora na pitanje šta je duhovnost. I svaki čovjek, bio on pisac, učenik, učitelj, majstor, dao je neki svoj odgovor na to pitanje. Stoga je možda najbolje započeti ovaj naš razgovor sa tim i još nekim pitanjima. Znači moje pitanje za tebe je: Što je za tebe duhovnost, i gdje počinje duhovan život a završava materijalan? Postoji li jasna granica izeđu toga dvoga? I pomoću kojih kriterija mi donosimo sud da je nešto duhovno a nešto drugo nije? Toliko za početak. Zanimljivo je kako svaki učenik, a potom i skoro svaki učitelj voli definisati nešto što nazivamo spiritualnim radom, tj. nešto što neku individuu (uslovno govoreći Individuu), čini više ili manje duhovnom. Tako da najčešće imamo, bukvalno rat, među ljudima koji se bave duhovnošću. Nekoliko godina me je to strašno nerviralo i nije mi bilo jasno o čemu se tu zapravo radi, dok moje samoposmatranje nije postalo mnogo suptilnije i naposljetku me usmjerilo na samog sebe kao jedini ispravan odgovor po tom pitanju. Odgovor na pitanje što je duhovnost je u samom čovjeku. Kao što je i sve ostalo u samom čovjeku. Bogovi, demoni, više sile, đavo, crna i bijela magija, i bilo koje drugu pitanje i odgovor nalazi se duboko zatrpano bezobličnom masom nesvjesnog koje svojim djelovanjem čovjeka prosto tjera da nalazi odgovore, ali ne kao duboku potrebu za znanjem, već kao potrebu da nešto etiketira, stavi u ladice poznatog, te na taj način "upozna" termin koji ga intresuje. Igrajući na kartu te potrebe, vodeća elita stvorila je religije, duhovne puteve, načine i sve ostalo, što je trebalo dati odgovore na pitanja koja su nas u stvari više interesovala informativno nego suštinski. Svako onaj kojeg odgovor na pitanje njegovog postojanja, života, onog što on jeste u svojoj prirodi, ne može zadovoljiti bilo koji odgovor, ali on može pojačati žeđ koju osjeća i usmjeriti ga ka dubljim nivoima koji prevazilaze puko intelektualno zadovoljenje na traženo pitanje. Dok je većina stvarala odgovore u tamnim komorama nesvjesnog nudeći ih ljudima kao zadovoljenje intelektualne potrebe za "poznavanjem" odgovora na pitanja života, manjina je nalazila odgovore duboko u sebi nimalo se ne izdvajajući iz okoline u kojoj živi, već naprotiv, duboko je uranjala u nju, znajući da je odgovor na sva pitanja baš tu gdje se nalaze i da ga već znaju duboko u sebi. Nije tražila utjehu u religiji, niti nekom specifičnom duhovnom putu, ili ispitivajući autoritete koji je odgovor na ta životna pitanja te ih posle toga ponavljala misleći da je nešto naučila. Ne! Nego što su radili? Uranjali su u sebe u potrazi za odgovorom na život, smrt, rođenje, tok sudbine i slično. Ta nekolicina znala je odgovor na to što je duhovnost. Ostali su kao papagaji ponavljali ponuđene odgovore i obavezno takve ljude osuđivali kao neduhovne. Hoću reći, misaono uobličiti i izreći rečima odgovor na to što je duhovnost je dokaz nezrelosti. Naročito ga oganičiti na tzv. svete spise, autoritete, učitelje ili ko zna što već. Mogu ti reči samo ono što je to duhovnost za mene. I to samo za mene. To nije odgovor ni za koga drugog. Jer kako ja nisam nimalo sličan tebi tako ni moji odgovori ne mogu biti tvoji. Put je


30 | P a g e

subjektivan i zavisi od putnika. Nije nešto što je zapisano i što traži sljepo sljeđenje. Duhovnost za mene je Cjelovitost. Biti Cjelovit. To je duhovnost za mene. Potpuno svjesno djelovanje i življenje. Jasno i precizno percepirane i ispoljavanje. Direktno ispoljavajući ono što čovjek Jeste u svakom momentu. A to nije nešto što se stječe nesvjesnim ponavljanjem mantre, tehnike, disanjem ili vizualizirajući kojekakve mandale i jantre, prizivajući bogove i demone. Ne. Naravno, ni u jednom trenutku neću negirati korisnost tih načina dolaska do sebe. Jer oni očigledno pomažu. Ali kome? Samo onom koji je svjesno krenuo ka Sebi, znajući da je sve to samo pomoć da dođe do sebe, ne i cilj. Upoznao sam puno yogija, tantrika, meditanata, ali ne i živih ljudi. Ne želim reči da oni ne rade pravu stvar. Svaki trud koji ima za motiv i cilj upoznavanje Sebe za mene je ispravan. I svaki takav čovjek je potreban društvu i ovoj planeti kao gladnima kruh. Hoću reći da cilj nije upoznavanje tantre, niti yoge, niti meditacije kao tehnike, niti poznavanje mantri, već TI. Ti si zagonetka, put riješenja zagonetke i samo riješenje. Sve tehnike i načini prvenstveno su stvoreni za um. I imaju za cilj zabavu za um. Međutim u toj zabavi, dok se um igra igračkama koje zovemo mantre, tehnike, meditacije, itd. ono što ti Jesi u svojoj Prirodi, može da se prepozna. Kažem prepozna. Ne pronađe. Ono što ti Jesi, oduvijek Jesi. I nema trenutka kada nisi. Stvar je u prepoznavanju. Gledaš u krivom smijeru, zato ne vidiš. To je problem. Znači imamo problem koji je nepoznavanje sebe. Riješenje problema je u obrtanju procesa samozaborava. I na kraju imamo riješenje problema a to je prepoznavanje onog Što Jesi. Nema tu neke pretjerane mudrosti. Niti mistifikacije. Pošto nema ničeg različitog od tebe ne može ni biti početka jednog i kraja drugog. Ono što se mjenja si ti. Stoga materija i duhovnost (govoreći uslovno) nisu razdvojene. One su ogledalo jednog u drugom. Jedno drugo svjedoči. Kada prepoznaš Ono Što Jesi, shvatićeš da si oduvijek i bio Ono Što Jesi. Dobićeš odgovore koji će uništiti sve ono što nisi ti. I znaćeš da čak i u onom što Nisi ti Jesi. Jedno bez drugog ne postoje. Jesi se odgleda u Nisi i Nisi u Jesi. Ti ne možeš znati što Jesi, ako prije toga nisi bio Nisi. Uz pomoć nesvjesnog ti saznaješ svjesno, kao i obrnuto. Riječ je o krugu. Ne o liniji razvoja. Linija ne postoji. Ona nastaje kao nemogućnost viđenja u vremenu i prostoru. Zbog toga imaš dojam da negdje putuješ. Nemaš gdje da putuješ. Oduvijek Jesi baš tu gdje trebaš Biti. Nemožeš postati duhovan. Možeš samo otkriti da to oduvijek jesi. Postati nešto znači da to neko vrijeme nisi bio. Kada ti neko kaže da je duhovan vjeruj mi on velikim dijelom svog uma, misli da nije duhovan. Sve što postaješ, postaješ zato što si ubjeđen da nešto nisi. Sve dok ne saznaš što je to duhovnost iz prve ruke, a to znači iz samog Sebe, ne vjeruj i ne misli da znaš što je duhovnost. A ponajmanje ne definiši ju. Svako "znanje" prepreka je istinskom Znanju. Istinski Znati, pa makar


31 | P a g e

to bio odgovor i na pitanje: Šta je to duhovnost?, znači da si se sjetio ko ti uistinu jesi. Tada nećeš ni pokušati definisati duhovnost, a ponajmanje formulisati riječima što ona to Jeste. Jer ono što ti Jesi, duhovnost Jeste. Stoga nema početka ni kraja, ni materiji ni duhovnosti. One su oduvijek Jedno u "očima" Jednog. Kriterji koji doprinose potrazi za bilo čim a naročito za sobom su podjeljenost, nesvjesnost, osjećaj nedostatka, nezadovoljstvo, unutrašnji rat ili sukob između krajnosti, nemoć prihvatanja dijelova koje smatramo sobom, itd. Znači kriteriji pomoću kojih određujemo da je nešto duhovno jesu također ti isti kriteriji. Um zbog nedostataka koje sam nabrojao i još masu drugih ima potrebu definisati sve što vidi, osjeća, misli, dodruje, miriše. Na taj način on ima dojam da zna i da je zadovoljan, barem za neko vrijeme, ponuđenim odgovorima. Kao što je tvoj um sada zadovoljan odgovorima koje je ovdje dobio i profilterisao. Sve dok se ne pojavi novi sukob, novi osjećaj odvojenosti, itd. Mi prosto moramo da definišemo. Bez definicija bi bili ostavljeni na milost i nemilost trenutka. A to nikako ne želimo. Mi u stvari ne želimo odgovore, mi želimo da se osjećamo dobro u svojoj koži. Zbog toga mi moramo razdojiti na poznato i nepoznato, na duhovno i materijalno, na svjetlo i tamu, na dobro i zlo. Drugi problem jeste naša potreba da budemo bolji od drugih. Na taj način imamo osjećaj da smo mi jedinstveni. Da mi znamo a drugi ne znaju. Jer cijeli naš život je uspoređivanje. Treći problem jeste satisfakcija da smo mi na pravom putu. Četvrti problem jeste sigurnost. Mi smo sigurni u sebe kada smo u grupi. Kada iza sebe imamo zaleđinu. Peti problem jeste napraviti razliku između sebe prije i sebe za vrijeme i sebe poslje nekog određenog događaja, bio on misaoni, emotivni, djelatni. Nebitno. I da dalje ne nabrajam recimo da su to samo neki od problema koje čovjek koji radi na sebi veoma brzo uočava i riješava. Prosto zato što mu je život prvenstveno lakši i osjeća ogromno olakšanje kada unutar sebe riješi taj sukob i potrebu za dijeljenjem. Ali rad na sebi sa tim se ne završava. On još nije ni počeo. To je tek priprema za rad.

Ovdje smo već postavili nekoliko termina i nekoliko odgovora na pitanja koja nisam ni postavio ali su se nalazila u meni. No, još me nešto zanima. Mnogi definiciju duhovnosti vežu za potragu za Bogom, dok drugi potragom sa Sobom, u čemu je razlika?

Razlika u stvari ne postoji. No, različiti načini, religije i duhovne grupe, različito nazivaju isti problem ili isti cilj. Stvar je u tradiciji. Neko će u traganje za odgovorima ući sa terminom koji definiše njegov cilj tipa potraga za Bogom. Neko drugi, potraga za Sobom, neko treći, potraga za Mirom, itd. Nebitno je kako nazivas ono što tražiš. Da li je to Bog, kojeg zovemo Isus, Buda, Allah, Krišna ili koje već ime. Ili ćeš tražiti svoje Više Ja. Bitno je da kreneš u potragu. Ok. Za čim?

Svjedno! Sve ovo su samo različiti nazivi za Ono Što Jeste. Imenovanja ovisna o tradiciji i putu kojim si krenuo. Ništa previše bitno na putu Prepoznavanja Onog Što Jeste.


32 | P a g e

Ono što je bitno si ti. Ne bog, niti kako se on zove, niti kojim putem ćeš doći. Naposljetku kada se popneš na vrh planine, shvatiš da svi putevi vode istom cilju.

Vrhu planine.

Pogled je veličanstven. Smijeh je ono što se prvo javlja u tom trenutku. Neopisiva radost i mir. Napokon saznaješ da je svaki put dobar i da ne postoji pogrešan put. Jer svi putevi vode do vrha na kojem stojiš.

Kako da znam koji je put za mene najbolji? Postoji li način da odmah na početku interesovanja za spiritualno znam koji je to put? I kako da znam da sam na dobrom putu? Već sam rekao da je svaki put dobar. Ono što prividno čini razliku među putevima jeste putnik. On je taj koji čini razliku. Ozbiljnost, motivacija, zrelost, spremnost na suočavanje. To su neke kvalitete putnika. I svaki putnik na bilo kojem putu kojeg krase te kvalitete činiće naizgled neki put boljim, bržim, jačim, lakšim, od drugog. Tu leži razlika. Ne u putu. No, svako od nas će izabrati put koji vibrira sa njim. Dok sam ne krene da stvara svoj put. Da bi došlo do stvaranja sopstvenog puta često je neminovno da se putuje nekim tuđim u početku. Tj. putem kojim je neko prije nas stigao na cilj. Sve dok smo robovi uma, put ne možemo stvarati. Jer stvoriti put znači odvezati se od svega onog što nismo mi sami. Kada bi odmah na početku bili takvi, ako izuzmemo svakog tragaoca koji misli da je spreman za to, ne bismo trebali učiti ili sljediti bilo koga niti bilo šta. Naš lični put bio bi nam odmah jasan. Najčešće to nije tako. Ponekad je potrebno probati više različitih puteva i na kraju se opredjeliti na jedan od njih. Ali postavlja se pitanje, kako čovjek koji spava, koji ne poznaje Sebe, može uopšte znati koji je put najbolji za njega? Ne može. Obično tragaoci izabiru ono što odgovara njihovim projekcijama puta. Željama, čestitkama i pozdravima. Ne onom što stvarno ima koristi za njih. Dok god ne poznaješ to Sebe, ne možeš znati koji je put za tebe najbolji. A kada već i upoznaš to Sebe, tada put prestaje. Put, uslovno govoreći, postaje bilo šta. Učitelj, bilo ko. Jer ti tada znaš što ti to Jesi, što je Život, što je Bog, što su ostali ljudi, itd. Ali dok se to ne desi, to jednostavno ne možeš znati što je to najbolje za tebe. No, većina prosuđuje po nekim mjerilima koja koriste skoro svi tragaoci. Neka od mjerila su: radost, mir, intuitivni osjećaj da je to baš to, ciljevi puteva koji se poklapaju sa ciljevima putnika, količina tragaoca na nekom putu, Učitelj ili Majstor koji im na bilo koji način odgovara, ili se slučajno nađu na nekom od puteva a da to i ne znaju. To je najrijeđe, ali se dešava. Naravno, ako zanemarimo da slučaj ne postoji. Najbolji način za svakog tragaoca jeste da proba par duhovnih puteva. Iskustvo je najbolji sudac. I naravno, da provjeri da li ono što mu se nudi i što je osjetio može da upotrebi u svom svakodnevnom životu. Ako je put ono što svaki dan viđamo u religioznim hramovima i većini duhovnih grupa, onda to sigurno za ozbiljnog tragaoca nije način kojim treba putovati. Ti mislim na vikend duhovnjake. Nedeljom u crkvu, skrušeno slušanje službe, na kraju dana cipelarenje neistomišljenika, ogovaranje, prepucavanje, ljutnja, mržnja, nesvjesnost, itd. Ako si izabrao nešto kao svoj put, čak i dok si u procesu izabiranja, potrudi se da ga isprobaš na


33 | P a g e

sve nemoguće i moguće načine u svom svakodnevnom životu. Ako ne prođe taj test, idi dalje. Ne zadržavaj se previše. Nećeš imati koristi od duhovnih postulata, mantri, molitvi, pranayama, ako većinu svog svakodnevnog života provodiš sa uzrocima potrage za putem. Tj. sa mehaničnošću, nezadvoljstvom, nemogučnošću upotrebe naučenog, unutrašnjim sukobima i slično. No, veliku pomoć u svemu ovome igraju motivi zbog kojih si krenuo na put ka sebi. Put ka sebi možemo nazvati Radom na sebi. No i to može biti kamen temeljac zablude. Spomenuo si mantre, možeš li mi nešto više reči o mantrama i zašto se one koriste? Postoje li neke osnovne mantre sa kojima se radi, i koliko su mantre korisne u radu na sebi? Koliko sam primjetio nisi neki pobornik mantri. Mantre su igračke za um. Kao i tehnike, skupa sa njima. Tehnike imaju za cilj fokusirati um na ideju ili idealizaciju te ga na taj način dovesti u stanje otvorenosti u kojem može da se desi Spoznaja ili viđenje onoga Što Jesi. Takođe i mantre. One su zvučni način pomoću kojeg na svjesnom nivou pokušavamo da smirimo brbljanje uma i vežemo ga za neku određenu riječ. S druge strane i tehnike i mantre su korisne tragaocu koji još nije zreo za direktno suočavanje sa samim sobom. Onome koji je spreman za suočavanje, mantre i tehnike su najčešće prepreka. Ali je mudro koristiti ih kada smo nemoćni da se suočimo sa svim što imamo unutar sebe. Tj. sa svim za što smo vezani. Po vjerovanju i duhovnim tradicijama, ljudi su uvijek svjesno ili nesvjesno vjerovali u tajne riječi koje će im podariti traženo. Ni duhovnost nije izuzeta od toga. Skoro pa smo zaboravili zašto su se one koristile i proglasili smo ih svetima, kao i sve ono što je bilo vezano za ideju duhovnosti. Mi kao ljudska bića imamo potrebu proglašavati svetim sve ono što je korisno u nekom segmentu našeg života. A naročito ako je taj segment nešto što smatramo višim od ostalih segmenata. Mi smo prosto omađijani podjelom na niže i više. No za sada nebitno. Po tim tradicionalnim vjerovanjima mantre su svete riječi koji vibriraju vibracijom boga, najviše svijesti. Čak i u prevodima svetih knjiga govori se da je u početku bila Riječ. Zanimljivo. Mi smo taj simbolički prikaz upakirali u riječ: Riječ. Kao da je bog znao da govori. Ona je bog bio jako zazet sa unutrašnjom bukom. Ili je to bio početak njegove unutrašnje buke. Čak smo i to krivo shvatili. Stoga nije ni čudno da smo krivo shvatili mantre. Jednom sam vidio zanimljivu definiciju mantre. Radi se o knjizi Čarobnjakov šegrt od Evalda Flisara. U jednom momentu dok mu Jogananda (Majstor) daje mantru i ovaj ga pita čemu mantra služi, Jogananda mu je rekao da je mantra kao muholovka. Ona služi hvatanju misli. I ono što on treba da radi jeste da uz pomoć te takozvane svete riječi hvata misli u klopku. To mi je u samim početcima moje prakse, bilo malo čudno objašnjenje. Sada mi je toliko jasno da se ne mogu suzdržati od osmjeha kada se toga sjetim. No, po tim vjerovanjima ponavljanje mantre nas uvodi u vibraciju koja vibrira sa frekvencijom iz koje je nastala ta mantra. Obično su mantre vezane za neko od božanstava. Ili energija pomoću kojih pokušavamo da zadobijemo neku korist, bila ona duhovnog karaktera ili materijalnog karaktera. Svako to božanstvo i energija ima svoje kvalitete i mi ponavljanjem mantre i misaono ‐ emotivnim usmjerenjm pokušavamo zadobiti te kvalitete koje bi trebale postati dio nas. Kao što te neće ponavljanje riječi Hrana, nahraniti tako te neće ni ponavljanje Om Namah Shivaya probuditi.


34 | P a g e

Ono što u biti stoji iza mentre jeste namjera. Namjera je ono što pomaže da mantra djelje. Ako si ti sebe ubjedio ili su te drugi ubjedili da će mantra da ti pomogne, ona će to i učiniti. Zato što je Um građen od ubjeđenja u koja vjerujemo. Na ekranu čiste Svjesnosti mantre ne postoje. U stanu povišene Svjesti nema ni misli ni emocija. Samo stanje. Kada si radostan, i kada bi mogao isključiti tumačenje uma: Ja sam radostan, ne bi postojala riječ ni misao koja bi vibrirala sa tim stanjem. Prosto to je Stanje. Ne tumačenje tog stanja. Ali um ima potrebu da tumači. Stoga su mudraci smislili metod, dali mu značenje i rekli nam da mantre vode ka probuđenju. Rekao sam mudraci. Jer to oni i jesu. Poznavali su um. Poznavali su da je um skup ubjeđenja, misaono ‐ emotivnih reakcija. Shodno tome znali su da većina ne može da ga isključi i da ga stavi pod kontrolu. Mantre i tehnike su samo način pomoću kojeg um stavljamo pod kontrolu. Neke od osnovnih mantri su Om Namah Shivaya, So‐Ham kao yogički način, Ham‐So kao tantrički, Om ili ti AUM, Om Mani Padme Hum, Om Tare Tutare Ture Swaha, Om Namo Narayana, Om Kalikaye Namah, itd.. itd.. Uglavnom se mantre daju na inicijaciji. Dok ne osvjestiš što ti to Jesi, dobro je biti oprezan u igranju sa mantrama. U tradicionalnim učenjima Majstor ili Učitelj je taj koji određuje koja je mantra za tagaoca. Ako si me pažljivo slušao možeš već pretpostaviti što ću ti reći. Najkraće rečeno indvidualna mantra ne postoji. To je jedna od zamki za um. Na njih se hvataju tragaoci. Lično, takođe bi dao mantru svakom ko počinje sa duhovnošću. Zato što uči kontroli uma. Što sam već i rekao. Ovisno o tome kojoj tradiciji je učitelj pripadao, on daje mantre koje su vezane za učenje koje ispoljava. Tantrik ti neće dati mantru So‐Ham, ali yogi hoće. Tantrik će ti dati Ham‐So. Jer tantrička tradicija govori da se tvoj um mora "izgubiti" u Apsolutu, ili Bogu. U So‐Ham na kraju ostaje "ja". U Ham‐So na kraju ostaje "to" na što je usmjerena koncentracija. Nikakvo individualno "ja" ne ostaje. Već se to "ja" gubi u to(me). I ostaje TO (ono na što se vrši idealizacija). Generalno, ako je učitelj radio sa dve ili tri mantre tj. ako njegova tradicija u svom učenju radi sa recimo dve mantre, on će njih davati svojim učenicima. Recimo da je učitelj radio sa Ham‐So i Om (AUM). On će svim svojim učenicima davati te dve mantre. Takođe i tehnike sa kojima raspolaže njegova tradicija. No, nijednom učitelju nije u cilju da se to zna, a naročito nekom učitelju koji je vezan za tradiciju kojoj pripada. Drugo, bilo bi jako zbunjujuće za učenike. Mnoge bi to odbilo da saznaju da ne postoji nešto takvo kao individualna mantra. Već da postoji nekoliko mantri koje se davaju svim učenicima, kao i individualnih tehnika. Sada, monogi će se upitati u čemu je stvar? Stvar je u Umu. Sve su to igračke za um. Probuđenje ili Samospoznaja nema veze sa umom. Ljudska priroda nije um. Um je samo djelatni organ Tebe. Ti se njime koristiš, ali nisi on. Ako će Om Sveharan namah pomoći tvom umu da se koncentriše i utiša onda je ona, iako sada izmišljena mantra, biti dobra za tebe. Ona će da utiša tvoj um i dobićeš priliku stvarno vidjeti što


35 | P a g e

Jesi. Postoji više razloga zašto ovo nije javno, zašto se o ovome ne prica u spiritualnim krugovima. Najčešće učenik nije zreo za to saznanje, ili učitelj sam ne zna, ili nije u cilju da bude javno, ili jako dobro zna kako um djeluje kao i oni stari mudraci pa stoga nije ni bitno, već te polako vodi ka zrelosti. Napomenuo sam na početku razgovora da onaj koji je zreo za Samospoznaju ne traži spas u tehnikam, mantrama, vizualizacijama, već se direktno suočava sa sobom. Sada, koliko znamo takvih? Malo, vjerovatno. Većina nije spiritualno zrela. Kao i u životu postoje razredi u školi. Tako je i u duhovnosti. Nije svako u istom razredu. Iako to naizgled uopšte ne mora biti tako. Tj. neko ti se čini da je zreo, ali nije. I obrnuto.Ako je Majstor dobar on će mudro upoznati svog učenika prije inicijacije i postupiti shodno njegovom stepenu zrelosti. Ali najčešće ni oni koji daju mantre to ne znaju. I oni su hipnotisani kao i učenici koje imaju.Slično slično privlači. Ili zakonu vibracije: Svaka vibracija privlači sličnu ili istu vibraciju sebi. Dijapazon odgovora na ovo pitanje može ići dotle da se napiše cijela knjiga o ovoj temi. Stoga ne treba previše gubiti vrijeme oko toga zašto se to taji i uvlačiti se u bespotrebne analize.


36 | P a g e

Nestanak reakcije na odnose Kada se upustite u "avanturu" upoznavanja sebe, i prihvatite sebe u punom smislu te reci, zajedno sa senkom, personom, egom, kenataurom, individualnim sopstvom.. prihvacati cete i ljude oko vas. To ne znaci da cete biti tupi u odnosu sa njima. To znaci da necete reagovati na njihove reakcije i akcije. Bilo cije ispoljavanje cete moci vidjeti samo kao necije ispoljavanje. Necije ego tripove samo kao ego tripove, ali ne i kao njih same. Znacete da oni nisu taj um koji se ispoljava. Prvi znak da ste nesto napravili u radu na sebi, jeste kada primjetite da vise ne reagujete na necije ego tripove, uloge, ocekivanja, predubjedjenja i kompletno na sve umne sheme. To ne znaci da ce reagovanje skroz prestati. Ne. Ono ce se smanjivati. U ogledalu odnosa, to ce pokazivati da ste prihvatili i poceli transcedentirati svoj ego i svoj um. Posmatrati ga ne kao licnu svojinu, vec kao nesto sto ste prihvatili od samog trenutka prvog udaha na ovoj planeti. Ogledalo odnosa pokazuje gdje se nalazite. Kada primetite da sve manje reagujete na ustaljene nacine, na egoisticne nacine, na ustaljene koncepte sa kojima ste prije reagovali, znajte da se krecete Stazom. Izuzetna osjetljivost, ili Svesnost kao i Neustrasivost, potrebna je za ovo. Ali verujte, isplati se. Njegujte Svesnost i Neustrasivost kao vrline. Uspustite se u odnose sa senzitivnom Svesnoscu, i sve ce vam se samo otkrivati. I usput, UZIVAJTE u Zivotu.


37 | P a g e

Svesnost bez izbora Neki ljudi dozive bljeskove uvida, koje nekada nazivamo budjenje, ili Satori u Zen‐u. Posljedica Budjenja je uvid u Stvarnost oko nas i unutar nas. Moze trajati od nekoliko sati do nekoliko dana, u zavisnosti od siline s kojom je neko uletio u to "iskustvo". U tom "iskustvu" covjek osjeti Svesnost bez izbora, Svesnost koja tece. Slobodu OD i slobodu ZA. Problem nastaje kada se covjek krene "spustati" ponovo na razinu u kojoj svakodnevno zivi. Tada ponovo krene identifikacija sa svim oko i unutar nas. Mnogi nakog tog iskustva ne znaju sto dalje. Obicno se ponovo vezu za neki put, tehniku, ucitelja, zivot kakav su imali pre Budjenja. Nerijetki zaborave na sve sto su dozivjeli i vrate se u svakodnevni zivot prije zelje da krenu sa nekim oblikom rada na sebi. Um je identifikacija. Bez nje on ne moze funkcionisati. Sve sto trazi identifikaciju znaci da je um upetljan. Identifikacija sa bilo cim je um. Bez obzira koja Ideja bila u pitanju. Morate znati za ovu funkciju uma jer, narocito posle budjenja, ona postaje izuzetno suptilna. Stoga i vasa svesnost mora biti jos suptilnija. Ako ste svesni i identifikovani za bilo sta, znajte da je to mentalna svesnost. Ne Svesnost koja je Izvorna, Svesnost vase Prirode. Tada posmatrajte i samu svesnost vezivanja za ideju. Svesnost kamo god da se uputila. Obicno je u pozadini neka od ideja koja sluzi kao potpora za svesnost. Ona moze biti i Ja Jesam, i Ja sam Svesnost, i Ja sam Posmatrac.. nebitno. Sve dok svesnost je podrzana idejom i identifikacijom to nije cista Svesnost. Budna Svesnost je bez identifikacije. Ona ne bira cega ce biti Svesna ni o cemu ce Svedociti. U takvim trenutcima najbolje se fokusirati na onoga ko je Svestan. Kada krenete teci sa tokom Svesnosti, jer vi jeste tok Svesnosti, na pravom ste putu. Uvijek idite ka Izvoru Svesnosti, ne mozete pogresiti. Sve na tom putu ka Izvoru Svesnosti je identifikacija i vezivanje. Sve sto ima u pozadini potrebu za identifikacijom i izborom, nije cista Svesnost, niti je to vasa Izvorna Priroda. Ne birajte. Nista nije bolje niti gore od drugog. Svedocite sve. Cak i samog Svedoka.


38 | P a g e

Nema Granica do onih koje ste sami postavili Isto stariji tekst. Nije lose da se ponovi koju put. Mogucnosti covjeka su strahovito siroke, no vecinski, covjek je sam sebe ogranicio na svojih pet cula. Na srecu, postoje neki ljudi koji koriste i takozvano sesto culo. Sto nam govori da smo mnogo vise od tih pet cula sa koja smo vezani. Ako idemo dalje, ne mozemo a da se ne primjeti da je covjek SAM SEBE ogranicio na koristenje, recimo tih pet cula, ili cak i koristenje tih sest cula. Ono sto upada u oci jeste OGRANICITI (O ‐ GRANICITI: uhvatiti se granice, koprene, kraja, onog sto smatramo granicom, krajem, koprenom) sebe. Svojevremeno sam naletio na jedno pitanje u nekom tekstu koje je postavio jedan Majstor: Gdje si postavio granicu? Nije bitno Ko si i Sto si, to se lako da otkriti. Vec je pitanje: Gdje si postavio granicu? Da bismo pomjerili granice svog razvoja, moramo znati da ovo sto smo sada nije kraj. Prirodni proces ljudskog uma je da on sam sebe ubjedi da je "nivo" na kome je trenutno, kraj. Da iznad njega ne postoji. Um mjeri i usporedjuje. S tim "alatom" on uvijek ostaje na "nivou" na kome je zakljucio da je to kraj. Kraj je granica koju je um postavio da bi se osjecao sigurnim. No, niti je to kraj, niti je pocetak. Pitanje je koliko duboko zelimo da se otisnemo i istrazimo, upoznamo, sjetimo se, onog sto Jesmo. Ovdje ne stavljam naglasak na buducnost. Niti proslost niti buducnost ne postoje. Oni su produkt uma zarobljenog u ovoj realnosti. Svestan sam da vecina tragaoca sebi ni ne daje mogucnost da su oni vise od onog sto trenutno jesu. Oni sebi NE DOZVOLJAVAJU da budu nesto sto im ne moze pasti na pamet. Duhovnost nije ovisna o UM‐u, ali je UM ovisan o duhovnosti. Rec duhovnost slobodno zamenite sa recju Bice. Naravno Um zeli da se krece po poznatom. A poznati teren mu je PROSLOST. To je jedan od uzroka zasto neke nove ideje postaju svetogrdje. Znanja koja su bila pre nekoliko hiljada godina, koja i dan danas toliko cenimo, su znanja koja su zastarjela. Ona su vredela tada, ali ne i danas. Svo nasledje koje cenimo, je zastarjelo. Ono ne vodi vise nikuda. Naravno, uvijek ce biti neko ko je pomocu njega uletio u Stanje Povisene Svesti, ali tih je jako malo.. i sve su rijedji. Prihvatanjem tih nauka, mi sami sebe ogradjujemo na ono sto su tvorci njih izrekli. No, sumljam da su tvorci rekli ono sto mi danas ponavljamo ko papagaji. Pre bih rekao da su njihovi tumaci to tako shvatili. A mi dan danas ponavljamo izrecene reci tumaca. Fokusirani smo na LINIJE TUMACA ne linije tvoraca sistema. Uostalom, sistem postoji samo za one manje inteligentne. Oni vise inteligentni nemaju sistema. Sistem oznacava konceptualizaciju Istine koju je neko ostvario. Konceptualizacije Istine, nije Istina, ona je samo koncept. Otuda imamo silne Tantre, Yoge, Buduzme, Hinduizme, Kriscane, Muslimane.. itd.. itd. Nigdje nemamo zivot TVORCA unutar ti sistema. Ti sistemi sada imaju problem sa manjkom inteligencije. Zamislite samo koliko je ponavljaca reci do sada bilo recimo od Isusa ili Bude???? Prosto da se najezis. Svako ponavljanje reci tih tvoraca sistema unio je energiju i svest tumaca reci. Sada zamislite koliko je u te reci utisnuto misaono ‐ energetskih supstanci? I koliko vi u tvari htjeli ne htjeli primate u sebe gluposti manje inteligentnih likova??? Budan covjek ne moze biti sakupljac starih reci i starih znanja. A jos manje moze izgraditi sistem koji se oslanja na njih. A ponajmanje ne moze kombinovati sisteme koji su dijametralno


39 | P a g e

suprotni i nastali na razlicitim mjestima i razlicitim vremenima. On moze da ih tumaci, ili da ih preoblikuje, ili da ih koristi kako bi se vasem umu priblizio, ali zna da NIKO ne moze dozivjeti budjenje djelujuci kroz te sisteme. Da je to moguce, ne bi imali ko zna koliko miliona Kriscana (trbuhozboraca), bez ijednog ZIVOG kriscanina. Ziv kriscanin ne bi ni takao bibliju. On bi napisao NOVU. Ista stvar je i sa Budom. Mislite li da je Buda izrekao konacnu Istinu? Nije, jer je nije ni znao. Niti je to znao Isus, niti Muhamed. Svi su izrekli samo Istinu nivoa dokle su stigli. Ogranicavajuci se na te Istine, mi sebe ogranicavamo na nivoe dokle su ti ljudi stigli. Savrseno mi je jasno da vecina nece ni postici razumevanje ni tih ljudi, ali ja ne pricam vecini. Jer zam da vecina nije inteligentna. A ako mi ne verujete, samo upalite televizor pokazace vam se gdje se nalazi svest vecine oko vas. No mozda ce neko reci, to nije tako u duhovnom svijetu!!! O jeste.. itekako jeste. Pa pogledate sve te silne majstore i ucenike. Poslusajte ih. Procitajte njihove knjige. Veoma brzo cete uvidjeti gdje se oni nalaze. Sve sto oni rade jeste da su poceli izmisljati razne nove joge, nove tantre, nove zen metode koji se temelje na starim praksama. Izmiksali su razlicite prakse i nazvali to novim imenima. Sada imamo metode koje su stare par hiljada godina. Cak i citaju stare tekstvo da bi pronasli rupe koje ce im omoguciti dokazivanje da je njihova metoda stara 7000 godina!!!! Pre bih rekao da je njihov um jako star i sa manjkom inteligencije. No to ne znaci da nije pametan. Pametan je jer moze da vas prevari. Znaci da je pametniji od vaseg uma. Pametan je jer je pamet zbir informacija i mogucnosti manipulacije sa njima. Inteligencija ce ih prozreti odmah. Cim imaju potrebu naglasavati vam da je metod star 7000 ili 5000 ili cak 10 000 godina (o da cuo sam i to), znak je da igraju na kratu vase krivice, griznje savjesti, ogranicenog razmisljanja, takozvane gresnosti.. itd.. Pa onda ubacite tu strasne kletve da vas bog ili Zivot nece prihvatiti ako ne sljedite te metode, ucenja koja su smisli "pametni" ljudi pre par hiljada godina.. i slicno.. i vidjecete kako manipulisu sa vama. Sada se mozemo vratiti na granice koje smo postavili. Nase granice koje smo DOBROVOLJNO PRIHVATILI I POSTAVILI nas bas stavljaju u mogucnost manipulacije sa tim ucenjima. Budnost nije u ucenju, ona je u oslobadjanju od ucenja. Oslobadjanje od granica je moguce samo onda kada shvatimo da smo postavili granicu. Jedini nacin da se Budjenje probudljuje jeste da shvatimo da je budnost koju sada imamo samo produkt granice koju smo postavili. Budjenje nema granicu. Svako sledece Budjenje pokazuje nam da je granica prethodnog bila granica koju smo sami sebi postavili. Kada to shvatimo, nakon uljuljkivanja u budnosti koju sada imamo, granica se pomera. Opet tacno ondje gdje smo stavili granicu. Probudjen Majstor zna da ima zilion kombinacija i da svaki novi dan donosi novu mogucnost i sagledavanje starih granica te njihovo menjanje. Istina koju je rekao juce vise nije Istina koja je danas aktuelna. Jer ona je vazila samo za granicu koja je juce bila. Ne za novu granicu. On pomera granice svaki dan. I sto ih vise pomera, vise shvata da nema kraja i nema granica. Shvata da je Buda bio u pravu ali da to nije kraj. I da nije mogao da izrekne konacnu Istinu, jer Konacna Istina u izrecenom i samim tim koncepiranom stanju ne postoji. I da je Istina koju je


40 | P a g e

izrekao i proglasio Istinom bila Istina jednog nivoa. Koji je bio prilagodjen ljudima tadasnjeg nivoa svesti i razumevanja. DOPUSTITI SEBI znaci spustiti granice koje smo sebi postavili. I dopustiti si da iskusimo ono Sto Jesmo direktno sami za sebe. Bez oslanjanja na bilo koga. Bio to Isus, Buda, Muhamed.. ili vas trenutni Majstor.. ili rec boga stavljena na papir. Da biste sebi DOPUSTILI morate skupiti petlju i otpustiti se od starih obala za koje se drzite. Pustiti se Toku da vas nosi. Gdje god zavrsili. A zavrsicete tacno tamo odakle ste i poceli. Tamo gdje ne postoji ni pocetak ni kraj. Vec neprekidna Svesnost trenutka koji je novo Stvaranja iz momenta u momenat. Otpustiti stare koncepte i stara znanja, stare Majstore, bez obzira koliko su oni bili Istiniti i Duboki.. a bili su, i DOPUSTITI SEBI da budete jos dublji nego oni (figurativno govoreci), ispoljiti se u svom Kvalitetu i Potencijalu. Takav covjek nikada nece negirati niti jednog Majstora niti ucenje u smislu da nisu valjali. Negirace ih samo u smislu da su jedino oni valjani. Negirace ih u trenutku kada ta ucenja postanu prepreka, a ne podsticaj za napred. Zamislite, na trenutak samo, koliko ova planeta ima mogucnosti. Koliko je ljepote, ljubavi, radosti, ali i losih osobina moguce na njoj. Samo probajte zamisliti. Ova mala planeta duboko u Univerzumu, koja je manja od zrna pijeska na obali mora a ima toliko potencijala i mogucnosti. A sada, zamislite koliko je mogucnosti i potencijala u cijelom Univerzumu?!?!?!?! E bas tu, i bas zbog toga sto ste se ogranicili, vi ste zaglavili na ovoj planeti. I na njoj cete se jos mnogo puta zaglaviti. Strahovit potencijal i zivot buja oko ove planete a samim tim i oko nas, a mi ne vidimo dalje od prvog susjeda i njegove zene.. ili kcerke.. ili sina.. ili njega..


41 | P a g e

Ja sam Bog ‐ Bog i Ja smo Jedno Isto malo stariji tekst, ali moze biti zanimljiv. Prvo, da se razumemo, ne postoji ni pogresno ni ispravno, ni levo ni desno, ni gore ni dole... Sve su to simboli da bi se bolje razumeli na ovoj vibracionoj ravni. Kada bi ste sada na neki nacin otisli u svemir, nakon nekog vremena izgubili bi taj osjecaj sa prostor. Izgubili bi osjecaj za levo, desno, gore dole.. Isto na taj nacin kada udjete u Svest vremenom gubite osjecaj za dobro i lose, sa ispravno i pogresno. Jer shvatate da su to samo sinonimi uma za bolje sporazumevanje. I nista vise. Stoga ono sto sada pricamo, najbolje je uzeti kao sinonim sa jedne strane i kao "prst koji pokazuje mjesec". Ovo nisu saveti, niti naredjenja, niti "tako mora biti" ili ko zna sto jos. Ovo su samo upute, nacini da razmislite o svemu sto radite i zasto to bas tako radite, nacini da uvidite da postoji i drugaciji pogled drugacija perspektiva. Ponajmanje imam nameru da vam menjam perspektivu. Ne! Promjena mora biti vasa namera, ili losije receno, vasa zelja. Vi sami trebate uvidjeti da je promena perspektive jedno od rijesenja, jedno od nacina da sagledate zivot i manje opterecujuceg ugla, iz ugla gde stvari izgledaju daleko drugacije nego kako ih sada vidite. A to znaci promena perspektive vidjenja. Sto cijeli vas zivot dovodi pod budno oko posmatranja, cak i analiziranja (bez obzira koliko je analiza beskorisna u dubljim shvatanjima) cijelog zivota koji vodite. Sve afirmativne tehnike nastale su zbog potrebe da se promjeni perspektiva. Malo je teze to uvidjeti sa negacijskim tehnikama i nacinima, ali one su stvorene isto zbog toga. Put Svesnosti takodjer. On osvestava sve i pruza mogucnost da uvidite nelogicne stvari, kontraste, misli, emocije i sve sto vas stavlja u polozaj u kojem se sada nalazite. U trenutku kada se "probije" granica, opna koju ste prihvatili izborom percepcije koju koristite, dolazi do uvidjanja drugacije percepcije. Svijet se menja. Pogled i zivljenje ove realnosti se menja. Realnost je takva kakva je, ali se vasa percepcija menja, a samim tim imate dojam da se svet promjenio. Ne, svet je ostao isti, vi ste se promjenili. No da bi doslo do te promjene, potpune promjene percepcije, docice trenutak kada cete morati izbaciti sve iz svog sistema uma i tijela i sagledati stvari iz perspektive Bica. Sto ste udaljeniji od Bica teze je zivjeti to sto vam Ono govori. Jer NE ZNATE sto je to sto Zivite. No, to nije jedini nacin na koji mozete shvatiti Sto vi Jeste. I naposljetku to Zivjeti. Zivot kakav dozivljavamo, gledajuci u perspektivi svakodnevnog covjeka, orijentisan je na potrebe tijala i uma. Perspektiva se ogleda na tim potrebama. Niko i nikada vam nece reci da je to pogresno i da to treba da odbacite. Sve duhovnosti koje vam govore tako, a govore vam, su orijentisane takodjer na tijelo i um, a ne na Bice i Spoznaju. One jesu u pravu sa te razine, ali to NIJE JEDINA razina, niti je NAJVISA razina. To je NAJNIZA razina zivota. To je razina guste materije koja ne zna niti spoznaje da postoje mnogo vise razine Zivota. Ta razina a stoga i percepcija te razine ovisna je o potrebama tijela i uma. Potrebe tijela i uma najcesce su orijentisane na strahu (sigurnost), pohlepi (kao izrazu zadovoljstva) i dominaciji


42 | P a g e

(moci). Percepcija iz tih centara svesti je ogranicena na te osobine. S tim potrebama (uzmimo zajednicki naziv za to ‐ potreba), nastao je kompletan nas pogled na zivot, smisao, univerzum, postojanje.. itd. S tim pogledom dosla je i duhovnost sa tom percepcijom. Sa tom duhovnoscu dosla je i manipulacija krivicom, sudom, osudom, dominacijom, boljim zivotom, boljom buducnoscu. Opet naglasavam, ne osudjujem to, govorim vam svim ovim tekstovima, postoji nesto mnogo, mnogo vise od toga. Postoji Ekstaza Zivota koja Kreira cijelu vasu Stvarnost i menja vam percepciju iz korena. Buduci da je covek vezan sa tim potrebama, njegova percepcija je u razini tih potreba. On NE MOZE da vidi da postoji nesto vise. Tek oni koji su se duboko razocarali, ili oni koji su na neki nacin (nebitno koji) shvatili da mozda postoji nesto vise i imali dovoljno avanturistickog duha da to istraze su krenuli i spoznali Ono Vise. Cijeli zovot smo orijentisali po tim potrebama. A s tim potrebama doslo je i dobro i lose. Dobro je sve ono sto ispunjava nase potrebe (sigurnost, zadovoljstvo i moc), lose je sve ono sto nam ih oduzima. S tim smo razvili jos dublje nivoe percepcije tih potreba. Takmicenje, zelja za uspjehom, dokazivanje, istine vezane za te potrebe, smisao zivota u ispunjavanju tih potreba, sukobe sa drugacijim misljenjem, govorenjem i delanjem.. itd. Duhovnost kakvu poznajemo pratila je korak sa tim i naravno nasla sebe u tome. Nasla je svoje potrebe u vasim potrebama. Igrala je na kartu krivice koju osjecate sto zivite zivot kakav zivite. Shodno tome ponudila je rijesenja. Molite se, postujete pravila, meditirajte, vi ste gresni, vi ste pogresni, vi ne znate, ne smijete uzivati u zivotu jer to nije bozanski plan, postujete druge vise no sebe.. itd.. itd.. itd. Manje vise, znate ih sve. Covek je zamenio svoju percepciju, percepcijom te duhovnosti. Ta duhovnost napokon je dobila sto je trazila. Moc nad vama. Moc je opijat i to znaju svi koji je imaju. I to je preraslo u ono sto sada imamo prilike vidjeti. Igraju na kartu vase percepcije koja govori da postoji dobro i lose, ispravno i neispravno. Vecina duhovnosti, prvo je volila svoje kreatore (recimo da su je oni kreirali i stvorili, ali samo recimo), onda je te ljude razapela, ubila, osakatila, naposljetku je te ljude pretvorila u svetce, bogove, nadljude i ponovo ih zavolila. Sada to pogledajte iz ugla percepcije svakodnevnog coveka. Ne cini li on isto? Kako onda da promenite svoj zivot kada ste ga prihvatili bas takvim??? Ne mozete! Sve dok ne shvatite da niste pogresni, da niste lose, da niste gresni, da niste ni dobri, ni ispravni.. ni.. ni.. ni.. Vi sadrzite sve krajnosti u sebi, ali te krajnosti niste vi. Vi samo ZIVITE te krajnosti. oscilirate izmedju njih i to nazivate zivotom. Jer ispoljavanje tih krajnosti pruzaju vam osjecaj da zivite. I sve dok je to tako percepcija toga ce biti takva. Zapitajte se, da ste vi te krajnosti, kako biste mogli onda dozivljavati krajnosti ispravnog ili neispravnog, dobrog ili loseg? Kako biste mogli svedociti bilo koju krajnost? Sledece pitanje je: Ko svedoci te krajnosti? I eto vas na putu ka Sebi.


43 | P a g e

Potrebno je tako malo, tako malo hrabrosti da samo u nekim segmentima iskoristite radoznali um da biste uvidjeli da ono sto vam serviraju kao istinu, nije Istina, vec manipulativna istina grube vibracije. Svi ljudi u sebi imaju "ugradjen" aparat Vise Svesti. Radost, osjecaj za Ljeputu, saosjecanje (ne zaljenje), Ljubav, potrebu da sebe i druge usrecite znaci osjecaj Srece, potrebu za kreativnim izrazavanjem.. i eto vam Puta ka Sebi. To su kvalitete Bica ne kvalitete Um‐a i licnosti. Sa tim kvalitetama uskoro se razvije drugacija Percepcija, koja nije ogranicena potrebama i nije percepcija potreba. Vec percepcija Samoizrazavanja. S tim percepcijom dolazi i percepcija povezanosti sa Zivotom, sa tom percepcijom dolazi percepcija samog Zivota a sa njom i percepcija Svrhe ZIvota. Percepcija koja kaze: Ja Sam Zivot, Put i Istina. Ja Sam Drugo Ljudsko Bice. Ja Sam Kreator. Ja Sam Ja. Tada krece oslobadjanje od svih percepcija koje vam tu Istinu zaklanjaju. I ne vidite nista kao lose ili pogresno, vidite ispoljavanje raznih percepcija u ovoj Realnosti. Kako to vidite u ovoj Realnosti, razumete i Visu Realnost (samo tako sada kazem, zbog ogranicenih reci). Shvatite Trismegistosa kada je rekao: Kako je dole, tako je gore. Sve u svrhu ispoljavanja Jednog. Vise duhodnosti koje govore drugacije od vase Percepcije, nemaju uticaj na vas. No, time ne gubite saosjecanje za ljude oko sebe koji su u toj percepciji. Dapace, saosjecate se s njima na dubljoj razini. Mnogo dubljoj od one koju sada osjecate. Percepcija toga Ko Ste Vi menja sve. Vi vise ne zelite da menjate ikoga, ali se svakim trenutkom svog Zivljenja (ne zivota jer zivot je ogranicena percepcija, vec ZIVLJENJA ‐ jer zivljenje je radnja, ispoljavanje Onog Sto Jeste.) vi ispoljavate Istinu o Sebi, a Istina o Sebi se prepoznaje od drugih koji vibriraju na toj vibraciji. Jer Vi To vidite u njima. Vi videte Sebe u njima, Sebe u Svijetu, Sebe u Univerzumu.. u stvari VI VIDITE SAMO SEBE. Jer VI JESTE SVE STO VIDITE. Ostaje Osmeh iza svega sto delate. I ako vas i ubiju, smijacete se. I ako vas mrze, smijacete se. Znate da je to igra koju igrate sa Samim Sobom. Postujete je, jer vas ona definise. Ona vam pruza mogucnost da svakim tim trenutkom definisete preciznije Sebe, i svoju Percepciju Sebe. A sve to prati osjecaj Ekstaze. Koju ni najljepsi uzitci, kao sto je seks primjera radi, ne mogu da vam daju. Sve sto je pokusaj da zameni tu ekstazu, polako otpada, jer Percepcija koju imate razgradjuje sve one "nize" percepcije ili drugim recima, vibracije koje ne odgovaraju toj Vibraciji. (To je prava Brahmacarya, ne imitacija celubata i bjezanje od seksa. Brahmacarya koja znaci: HOD SA BRAHMOM.) Vi JESTE ovaj koji pise ovaj tekst, bas taj cije su oci sada nad njim, bas taj koji se osmehuje nad ovim prepoznavanjem, bas taj koji osjeca Ekstazu u Sebi i to BAS SADA.. i to BAS SADA je to sto ste BAS VI sami po sebi. I ja vam (Sebi) se duboko klanjam. Svi ste JivanMukte.. Zivite to. To je Istina. To je Zivot. To je Put. To je Ljubav. Ek Ong Kaar Sat Nam Siree Wah‐hay Guroo:


44 | P a g e

(Kreator i Kreacija su Jedno. To je stvarni Identitet. Esktaza ove mudrosti seze dalje od reci.)


45 | P a g e

Susret sa Ambisom

"Ne mogu nikog da vodim, ali mogu da ga suočim sa ambisom koji će testirati njegove sposobnosti. Sve zavisi od njega.

Hoće li odbaciti sebe i poletjeti ili će pobjeći da se sakrije u sigurnost svojih rutina. "

"O kakvom to ambisu govoriš?"

"Ambis?? To je tvoj vlastiti san."


46 | P a g e

Izlazak iz vrtića "Duhovnost znači buđenje. Većina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Rađaju se spavajući, žive spavajući, žene se i udavaju spavajući, spavajući odgajaju svoju djecu, i umiru spavajući, a da se nikada ne probude. Nikada ne upoznaju draž i ljepotu te stvari koju zovemo ljudskim bivstvovanjem. Znate, svi mistici ‐ katolici, kršćani, nekršćani, bez obzira na to koju teologiju zastupaju, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti ‐ svi se slažu u jednoj stvari: da je sve u redu, sve je u redu. Iako je svuda nered, sve je u redu. Zaista čudan paradoks. Ali, na žalost, većina ljudi nikada ne shvati da je sve u redu zato jer spavaju. Muči ih noćna mora. Većina ljudi reći će vam da bi željeli izaći iz dječjeg vrtića, ali nemojte im vjerovati. Nemojte im vjerovati! Sve što žele da učinite za njih je da im popravite njihove potrgane igračke. "Vratite mi moju suprugu. Vratite mi moj posao. Vratite mi moj novac. Vratite mi moj ugled, moj uspjeh." To je ono što žele ‐ žele nazad svoje igračke. To je sve što žele. Čak i najbolji psiholozi će vam to reći, da ljudi u stvari ne žele ozdraviti. Ono što žele je olakšanje, ozdravljenje je tegobno. Buđenje je, naime, neugodno. U krevetu vam je lijepo i udobno, buđenje vas razdraži. To je razlog zašto mudar guru nikada neće pokušati probuditi ljude. Nadam se da ću ovdje mudro postupiti i da vas ničim neću pokušati probuditi ako spavate. To zaista nema nikakve veze sa mnom, čak i ako ću vam ponekad reći: "Probudite se!" Moj posao je da se bavim svojim stvarima, da plešem svoj ples. Ako ćete od toga imati koristi, dobro, ako ne, šteta! Arapi bi rekli: "Kiša je posvuda jednaka, ali uzrokuje da u močvari raste trnje, a u vrtu cvijeće."

‐Antoni De Melo‐ Sve što proživljavamo ima za cilj buđenje pojedinca. Da li će iskustvo ili proživljeni život dovesti do buđenja pojedinca nije u samom činu iskustva ili proživljanog, već u samom pojedincu. Skloni smo kao jedinke misliti, shodno ubjeđenjima i usađenim "programima", da će neko ili neka tehnika dovesti nas do razbuđivanja, da će neko ili nešto upotrebiti čarobni štapić i razbuditi nas bez previše buke. Ali iako je to fin san to nije moguće. Također skloni smo misliti da će se desiti neka bitna promjena na planeti koja će dovesti do podizanja svjesti cijelokupnog čovječanstva. Hm.. Nemam ništa protiv snova koje snivate, dapaće.. jel vas to čini sretnijima? OK. Ako je odgovor DA, onda nastavite svojim putem. On će vas dovesti tačno tamo gdje ste krenuli. U NOĆNU MORU. No, i ona je divna ako uživate u njoj. Poznajem puno ljudi koji jako vole noćne more. Rado učestvuju u njima, rado im se predaju, i naravno, rado ih izazivaju. Što čini noćnu moru? Percepcija. Sve oko vas je VAŠA PERCEPCIJA. Drvo koje vam zaklanja pogled na prozor u kojem se vidi gola komšinica je SAMO DRVO (koje vam zaklanja pogled) i ništa više. Ono nije krivo što vam zaklanja pogled. Dapače. Kada je sunce sa druge strane drago vam je da postoji to drvo, kada je kiša opet vam je drago jer vam manje nabacuje na prozor, preko zime je


47 | P a g e

također predivno jer stvara idiličnu atmosferu. Ali kada je u pitanju gola komšinica, onda je to: PROKLETO drvo zbog kojeg ne vidim sise komšinice. Kada malo razmislite, nije drvo krivac, VAŠA PERCEPCIJA JE KRIVAC. A što to čini našu percepciju? Želje, čestitke i pozdravi (želja, ubjeđenja, predubjeđenja, frustracije, negativne i pozitivne emocije, misaone konstrukcije itd... ). I sve to kada spojimo dobijemo JEBENO DRVO. No, jednog dana desi se da čovjek se zapita kojim smijerom dalje, što da učini da mu san bude bolji? Ne očekujem da se neko na samom početku puta zapita o smislu života ili tome slično. Najčešće se to desi mnogo kasnije, nakon nekoliko godina kada se sve što ste radili pokaže kao mlaćenje prazne slame. Tada, ako su vam motivi jasni, krećete u avanturu upoznavanja sebe. Do tada, a većini i tada, sve vam služi samo UGODNIJEM SNU. Eh da se razumijemo, volim ugodan san. Kao i svi vi. Samo što SADA znam da je ugodan san samo projekcija misaono‐emotivnog koncepta. BUĐENJE NIJE UGODAN SAN. Ono je noćna mora. Ono je nešto najteže što je ispred vas kao ljudskih bića stavljeno. Nedavno sam pisao neke tekstove pod nazivom Intervju sa Kali. Elem ono što znam ali i što me interesuje jeste koliko vas se idilično zavalilo u fotelju dok ste ih čitali? Koliko su vam ti tekstovi razbuktavali maštu? Koliko ste čekali neki novi tekst u kojem je JivanMukta i Kali prolazeći kroz sentimentalno‐idilične‐bajkovite načine odrađivali nešto što zovemo razbuđivanjem? Mislim da ako ne svi vi koji ste ih čitali onda barem 80% vas je to radilo. BUĐENJE NIJE UGODAN SAN.... ... bez obzira o idiličnom snu kao što je prikazano u tim tekstovima. Zaputiti se u razbuđivanje znači ići bez kompromisa ka sebi. Što god vam to sada značilo. A da budem precizniji, to SEBE koje sada poznajete je izgrađeno na IDILIČNOM SNU O ŽIVOTU. Nekoliko puta do sada sam napisao a i rekao onima koji me znaju da NIKO u ovom univerzumu ne želi da vas razbudi. Mislite da sam lagao? Da pokušavam da vam napravim trenje? Ne. Kada se u nekoj mjeri razbudite shvatićete to sami za sebe. Tada ćete znati da nisam lagao. A do tada slobodni ste vjerovati u sve što želite i to nazivati razbuđivanjem. Kao što na ovoj planeti postoji raznolikost koja vas pretvara u lovce i žrtve, ista stvar je u univerzumu. Mislite da je ova planeta iznimak, ili mislite da je "gore" u univerzumu iznimak? NEMA IZNIMAKA. Sve vam je ispred očiju, pitanje je samo percepcije koju koristite. Jeli ona opterečena svim onim gore nabrojanim ili je dovoljno opuštena i bez očekivanja da vam se stvari same ukazuju u svojem punom sjaju? Cijeli evolucijski tok je tok lovaca i žrtvi. Cijeli univerzum, kao i ova planeta je u tom filmu. Mislite da tamo postoje Bića ili Inteligencije koje su iznimak toga? U većini NE. Iako svugdje ima iznimaka, kao i ovdje na planeti. A oni su MANJINA. Evolucijski tok podrazumjeva to što živite kao mehanička bića u borbi za sebe koju radite svaki dan. Borba za sklonište, hranu, zadovoljstvo, radost.. ukratko borba za sebe. Ušao sam u duhovnost kao neko ko je skužio da nešto nije u redu misleći da duhovnost ima


48 | P a g e

riješenja zagonetki u kojima sam se našao. I nakon svih ovih 15 godina intezivnog bivanja i rada na sebi, ZNAM... NIKO nema odgovor. Zašto? Prosto je. Mislite da je duhovnsot oslobođenja lovaca i žrtve ili grablježivaca i pljena? Nije. Ona oslikava sve oko sebe. Kao što život i svijet oslikava tačno ono što je u vama. Kao vjerno ogledalo. Ono malo njih koji i znaju o čemu se radi, skriveno je u pizdi materinoj (ili ko zna čijoj) i ne smije da vam kaže o čemu se radi. Prošao sam silne tehnike, učenja, upoznao nekoliko učitelja, majstora i Majstora. I sve do sada što sam shvatio jeste da me je velika večina lagala. Čak i oni koji su mi govorili o direktnom radu izvan tradicije i učenja i oni su me lagali. Naravno, sada mi je jasno i zašto. I ne krivim ih nimalo. Oni su odradili svoj dio posla. Usadili su mi klicu, ideju koja je trebala nekoliko godina da sazrije i da nikne da bih imao hrabrosti da vidim ono što su oni prečutkivali i nadali se da ću da uvidim. Kao što se ja nadam da će neki od vas da vide o čemu se radi u stvari. Neki od vas nagađaju, ali još ne vide. Još su zasljepljeni idejama o ljubavi, o svjesnosti, o slobodi... Naravno, to i nisu skroz samo ideje, to je i stvarnost. Zato često puta inzistiram da mi se jasno da odgovor. Riječi koje izgovarate najčešće ne znače ništa. I samo su podrška za idilu dubokog sna. Ali nekada kroz njih dođe i nešto što mi pokaže da bez obzira koliko još snevaju, neki su na putu da se razbude. No za sada ovo je nebitno. Nakon niza godina sada znam ono što je bitno. ODBACITI SVE SA ČIM STE IDENTIFIKOVANI, SVE ŠTO VAS ČINI TAKVIMA KAKVI JESTE. Ta trezvenost, ta klica ili ti sjemenka mora da izraste u vama. I tek tada imate šansu da nešto napravite. A to nešto jeste izvlačenje iz situacije u kojoj se nalazite. Spavajući i sanjajući fine snove ili noćne more ljudi praktikuju duhovnost, ljudi rade yogu, ljudi rade tantru, zen, ili ponavljaju mantru. Što mislite što će biti rezultat tih praksi? SAN. U tom snu vi inicirate druge, vi drugima dajete tehnike, načine, znanja, ideje o slobodi, razbuđivanju, oslobođenju... SAN inicira SAN. Neki se i trude pomoći ljudima oko sebe. Super. Nije loše. Bolje nego da im odmažete. Ali ni to nije cilj. Ako bolje razmislite bez ubjeđenja i ideologija, što to vi zapravo radite? SAN pomaže SNU da bolje SANJA. Nemalo puta sam se bunio kada su me Majstori razbuđivali. Bili ti Majstori živi, mrtvi, astralni, organski ili neorganski. Znate zašto. NISU MI DALI DA SANJAM SAN O BUĐENJU. A tako sam volio taj san. Tako sam silno uživao u njemu. I naravno i sada ga volim i želim da uživam u njemu, da ne bi stekli krivu predstavu. Nekada od onih sa kojima radim nešto zahtjevam, tipa neku jebeno prostu radnju ili viđenje. I


49 | P a g e

znate šta. Ni to nisu sposobni da urade. Nisu sposobni uvidjeti ni najobičniju činjenicu da je ono što se u njima boji, da je ono što sniva u njima, da je ono što im je prepreka, samo SLIKA O SEBI. Slika o sebi ne dovoljava da se razbude. Slika o sebi ne dozvoljava da vide. Slika o sebi ne želi da se razbudi. Slika o sebi želi da ima SLIKU O SEBI. Radi sebe samog, ne mogu više da budem tolerantan prema tome. Bilo to na ovom blogu, forumu ili uživo. Znam koliko malo vremena imam. Koliko malo svi vremena imamo. Ne u smislu da je vrijeme ono što mislimo pod njima, već u smislu da je svaka sekunda dragocjena. Svaka stotinka je dragocjena. Što ćete i sami uvidjeti prostom činjenicom: Koliko ste puta nešto krenuli da radite i nakon nekog vremena stali, da biste nakon nekoliko mjeseci skužili da ste cirka za tih 8 mjeseci mogli da odradite ko zna koliko dobro to što ste započeli samo da ste nastavili. A da se u stvari nalazite nimalo bliži tome zbog ljenosti, nesposobnosti, ili ko zna čega? O tome vremenu pričam. Većina duhovnih tragaoca, da tako kažem, reći će vam da želi da izađe iz vrtića, ali nemojte im vjerovati. Jer da je tako, ne bi trošli svoje vrijeme niti vrijeme Majstora sa kojim rade. Shvatili bi ozbiljnost toga. Svaki put kada sam sam sebi rekao da ću biti bezkompromisan prema sebi, a ujedno to je i značilo prema većini ljudi, uvidio sam da je to samo jedna dimenzija bezkompromisnosti. Istva stvar sa iskrenošću. Svaki put kada sam se trudio da budem iskreniji nego prije, uvidio sam da ne znam kako da budem iskren i da uvijek postoji dublja dimenzija iskrenosti, tj. ona koju tek moram upoznati. Ista stvar je sa svim kvalitetama koje imamo u sebi. Uvijek shvatimo da postoji još.. još.. još.. i da ne postoji kraj tome. Da je dubina i širina bezgranična, da je nesaglediva. Sanjanje o boljem životu (što god to bilo) je samo san koji produžava san koji imamo i koji živimo. Ako to želite onda se svim silama usmjerite prema tome, inače ništa od toga. Stoga ako ste odlučili da radite na sebi, ONDA POBOGU RADITE NA SEBI. Ne pričajte priče a još ponajmanje da ih čitate o tome. Već upregnite se koliko možete u ovom trenutku da radite na sebi. Znam da vam yoge i tantre i sve ostale prakse ne mogu pomoći, oni su samo štake na putu ka sebi. One vam daju osjećaj da nešto radite i smiruju vam um. One su nova igračka za um. Ali dok god ne bude sposobni direktno sagledati sebe u najmanjoj mjeri, one vam pomažu. Kada budete mogli da držite pažnju na sebi da sa istom tom pažnjom možete posmatrati svijet i biti bezkompromisa u nekoj određenoj mjeri dajte se tome i to će dovesti u vaš život još toga. Jer ono što imate udvostručiće vam se, a ono što nemate oduzeće vam se. Vaša percepcija je bitna. Svaki dan je čistite, svaki dan je preispitujte, jer ona vam pokzuje svijet kakav vidite. Kada ona bude čista svijet koji vidite biće čistiji, ali ne u smislu koju su vam prodali. Već da ćete moći vidjeti stvarnost koju ljudi žive, koju svijet ima. I močićete odlučiti da li ćete učestvovati u njoj i u kojoj mjeri ili ćete je mjenjati shodno vašem unutrašnjem osjećaju. Ali pre svega budite ozbiljni u onom što radite.


50 | P a g e

Eto toliko.. i samo toliko.. ne znam što će biti sutra, da li ću pisati ili neću ili ću pisati knjugu ili neću, ili ću otići na posao ili neću, ali jedno znam DA MOGU I DA ĆU DATI SVE OD SEBE U "BORBI" ZA SEBE. A da li to uključuje neke od vas ili ne, ne znam. To je na vama.


51 | P a g e

Slika o sebi Svi mi imamo očekivanja koja očekujemo od drugih. Ako smo dovoljno hrabri da uvidimo očekivanja u odnosu na druge su očekivanja u odnosu na nas. U drugima vidimo ono što sami imamo ali i ono što nemamo kao ličnosti ili kao nešto što još zovemo Individualno Sopstvo. I svako od nas kroz druge kao i kroz sami sebe izgrađujemo to individualno sopstvo, ali i ličnost zajedno sa njim. Ta ista stvar se ponavlja u svakom trenutku sa svim što radimo. Svaka naša aktivnost prožeta je istom kvalitetom ili možemo to nazvati manom. U svakom momentu izgrađujemo se, stvaramo se u odnosu na nešto. A također to nešto može biti i jeste mi sami sebi. Kao što ispred drugih pokušavamo biti neko sa nekim karakteristikama koje nam se sviđaju ili koje će se svidjeti tom nekom ili cjelokupnom društvu, tako i sa samim sobom imamo sliku koju pokušavamo izgraditi, održati, izmjeniti ili uništiti ako se za to ukaže potreba. Slika o sebi traži našu svakodnevnu pažnju i energiju koju ulažemo u nju i njeno održavanje. Ta Slika o sebi ima i nezadovoljstvo i krivicu i odgovornost i sve ostale mehanizme koje kao neko odvjeno sopstvo i ličnost imamo. U zavisnosti od kvalitete svijesti, situacije i količine energije koju imamo dijelovi te slike ili ti ličnosti koje imamo zauzimaju svoje mjesto te kroz njih posmatramo sebe, druge, svijet, život.. Ako smo dovoljno kritični vidjećemo da sve oko nas odgovara slici u nama, onu koju smatramo sobom. Stalni sukobi sa drugima, pomirenja, ljubavi, zajednički životi, itd.. itd.. itd.. Oni nam na neki način služe kao odraz nas samih ali kroz njih možemo da se razvijemo i uviđamo koju sliku o sebi kroz sve to gradimo. Naravno sve to također pomaže da se slika koju imamo o sebi zadrži, prilagodi, promjeni ako mora i slično. Zavisno od slike u sebi izgradili smo grupe prijateljstava, radna mjesta, slobodna druženja, mjesta izlazaka i ona nas definišu ili da budem precizniji ona definišu našu sliku o sebi. Grupe prijatelja koje imamo odražavaju sliku o sebi kroz kolektivnu sliku koju djelimo zajedno sa njima.Tako da je jako teško sagledati sliku koju imamo o sebi. Što je sa druge strane duhovnost? Koliko god bio blag ne mogu da zaobiđem tu temu, jer ona je također samo jedna slika o sebi koju gradimo na nekim drugačijim temeljima od temelja ljudi u našem okruženju a koji slike o sebi grade na imućstvu, društvenom položaju ili ko zna čemu sve ne. Razlike nema, sem u nazivu i tzv. drugačijem poretku slika koje tvore sliku o nama. U jednom momentu rada na sebi morate biti dovoljno hrabri i uvidjeti da je slika koju imate samo slika i ništa više. Zašto kažem hrabri? Zato što že taj uvid da razori slike koje imate ali i one slike koje služe da sakriju neke bolne trenutke, neke stvari koje ne želite da vidite da znate o sebi. A na vidjelo će izaći strahovito nezadovoljstvo i bol o odnusu na sebe. No, dobro je znati da je i to nezadovoljstvo i bol koju


52 | P a g e

osjetite samo slika koja osjeća nezadovoljstvo i bol. U najboljem slučaju moći ćete sagledati slike koje grade i podržavaju jednu drugu. Neke od njih imaju ime strah, neke nezadovoljstvo, neke ljubomora, neke zavist, neke nose još konkretnija imena ili situacije. One sve, bez obzira koje ime nose, su slike o sebi. Imate strah od drugih zato što imate sliku o sebi, sliku o strahu.. Imate ljubomoru zato što imate sliku koja podržava takvo raspoloženje i emociju. Sve što imate i sve reakcije su reakcije slika koje imate o sebi, ili slika koje imate o drugima. Način na koji trebate prići ovoj "problematici" jeste stav čistog svjedoćenja. Bez uplitanja. Svakodnevno barem par minuta slobodno i bez kompromisa sagledati slike koje u tom trenutku imate i koje se vežu i pojavljuju u situacijama u kojima se nalazite. Nema puno mudrosti u tome. Samo treba dovoljno razočaranosti u sve slike koje imate o sebi i hrabrosti da sebi priznate da ne živite, već živite slike koje imate. Ali ne i sebe. Ako budete dovoljno hrabri uvidjećete da Sebe nije slika, da Sebe nije očekivanje, da Sebe nije želja, ideja, misao, emocija.. da Sebe nema veze sa ničim što poznajete. Sebe se profinjeno podvalči iza svega toga i potrebna je suptilna svjesnost da bi ste to primjetili. A tu svjesnost zadobićete svakodnevnim posmatranjem slika koje imate o sebi, svijetu, drugima, ljudima..


53 | P a g e

Pronađi svoj UM Primjetio sam da ima nekih problema oko razumjevanja Slike o sebi iz mailove koje ste mi slali ali i iz razgovora sa ljudima koji čitaju ovaj blog. Čovjek takav kakav jeste ne može funkcionisati bez slike o sebi, jer slika o sebi je zamjena za Biće. Ona je konstrukcija uma, ega. Kada dođemo na ovaj svijet dolazimo čiste svijesti, neopterećeni, bez misaono‐emotivnih konstrukcija, kako bi se reklo čistog ekrana ili čiste memorije. Ono što nam roditelji, okolina i društvo rade jeste ubacivanje raznih programa koji služe snalaženju i životu u socijalno‐ekonomskom društvu oko nas. Preko tih ideja i mehanizama koji nam se ubacuju u svijest društvo, roditelji, prijatelji manipulišu sa nama. Naravno kod većine ljudi oko nas ta manipulacija sa drugima nije svjesna. Ovdje izuzimam društveno uređenje koje mnoge stvari radi sa ciljem. Iako vremenom većina koja manipuliše i uči nas manipulaciji nisu ni svjesni što to rade i zašto. Slike o sebi ili ideje o sebi koje imamo proizvod su odgoja i ubačenih programa. Naravno, ponovo napominjem da smo sve to prihvatili. Iako nismo znali što radimo ali smo to prihvatili. Nakon nekog vremena mi počinjemo da funkcionišemo kroz slike o sebi. Ideju o tome ko smo gradimo od ideje drugih o nama tj. o onom kako nas oni vide, tj. ko smo u njihovim očima, od ideja koje sami gradimo i od onog što mi stvarno jesmo. Ovo zadnje je u pozadini i najčešće to ni ne primjećujemo. Ali.. Nameće nam se pitanje čemu sve ti slike o sebi koje imamo služe? One su zamjena za nas same. Mi sebe ne poznajemo i kao zamjenu za to mi vjerujemo u slike koje smo vremenom izgradili. Slike nam daju dojam da sebe poznajemo ali sve što poznajemo jeste slika koju smo stekli životom i vjerovanju autoritetima oko nas. Zbog tih slika mi ne možemo da slobodno živimo jer nas one, vjerovanjem u njih i njihovim održavanjem, drže zarobljenima. Kako onda možemo slobodno reagovati ako smo svjesno ili nesvjesno zarobljeni sa slikama i njihovim održavanjem? Prosto ne možemo jer uvijek reagujemo iz neke od slika. Znači mi kao ljudsko biće ne reagujemo, već umjesto nas reaguju slike koje živimo. Svakodnevni čovjek je praktički zarobljen u tim slikama i on ih niti prepoznaje niti ih može riješiti. Nekada sam vjerovao da čovjek ako mu se dobro pojasni o čemu se radi može da ih vidi i riješi ali sada znam da je to nemoguće. Za riješavanje slika o sebi ili ideja i mišljenja o sebi i svijetu oko nas koje imamo potreban je intezivan rad na sebi. Da podvučem i podebljam: RAD NA SEBI. Već sam sebi ličim na pokvarenu ploču koliko sam to već puta ponovio. Ali koliko vidim nije urodilo plodom kod većine. Mnogi od nas su očekivali i očekuju (još jedna slika) da ulaskom u duhovnost (također slika) mi možemo da riješimo taj problem, ali malo njih je primjetilo da je duhovnost u većini slučajeva isto samo JEDNA SLIKA O... ne i riješenje slika. No, ono na što "puca" klasična duhovnost (religiju ne smatram duhovnošću) jeste zamjena slika. Pomoću te zamjene duhovnost pokušava da riješi


54 | P a g e

većinu pogrešnih slika koje imamo. Čestom meditacijom i koncentracijom na neke određene slike duhovnost pokušava da zamjeni slike o sebi i svijetu koje imamo te na taj način nas uvede u prošireno stanje. Ali najčešće ili ne uspjeva ili je potrebno jako puno vremena za to. Kada kažem puno vremena, znači da su potrebni životi ili cijeli život da bi se to odradilo. Naravno ne trebam napominjati jer se samo od sebe nameće, da dok god zadatak ne bude riješen mi ćemo i dalje imati problema sa slikama koje imamo o sebi i svijetu u kojem živimo. Zbog toga i govorim da je duhovnost samo jedna slika. Rad na sebi je sasvim druga priča. Zašto? Prvo rad na sebi podrazumijeva da smo imali ili imamo čovjeka koji nas je naučio da radimo na sebi. Ne možete sami naučiti da radite na sebi. Sada vjerovatno se već pitate zašto? Prosto zato što vam smetaju slike o sebi koje imate. I svaka sledeće tzv. nova slika o sebi je izgrađena pomoću starih slika o sebi koje imamo. Zbog toga nam je potreban čovjek koji je skinuo većinu ili sve slike o sebi i koji nije vezan slikama o sebi koje ima. Taj čovjek je naučio kako da ih zaobiđe. Kako da mu one ne smetaju i kada je potrebno može da ih skine i ne bude pod njihovim uticajem. Naravno, da bi vam nešto i odgovorio on mora koristiti um a s tim i slike koje ima, ideje, i sve ostalo što podrazumjeva imanje uma, iako i ovo što sam rekao sa ovom rečenicom je jedna velika zamka. Uvijek se sjedim Zen priče koja negira ovo: Bio jednom jedan veliki kralj u Japanu koji je radio za‐zen (zen sjedenje) i imao je problema sa umom. I jednom kada je popizdio ode do jednog Majstora da mu ovaj pomogne. Kada se izjadao Majstoru, ovaj mu je rekao da sjedne i pronađe UM koji mu zadaje probleme, a Majstor će ga dočekati sa palicim čim ga ovaj nađe. Kralj je sjeo u za‐zen i krenuo da traži um. Prolazili su sati i sati. Majstor je strpljivo čekao iznad njega sa palicom u rukama da ovaj pronađe i iznese um kako bi gra tresnuo i riješio. No, kako su sati prolazili Kralj je postajao sve opušteniji i na njemu se vidjelo neko olakšanje. Napokon otvorio je oči i pogledao Majstora i rekao mu: Ne mogu da nađem um. Ovaj je odgovorio: E super. Kada god ti UM bude pričinjao problem, ti ga potraži. I suči se sa njim. Ova priča ilostruje da sve ono što sa hrabrošću potražite nestaje. Istva stvar je i sa slikama i idejama o sebi i svijetu. Suočite se sa njima. Čim stanete ispred njih one nestaju. Sada ide logično pitanje zašto? Prosto je. Vi ste ti koji svojom pažnjom i energijom hranite te slike koje imate. I sve dok ste nesvjesni one se stvaraju, ojačavaju i imaju uticaj na vas. Kada odlučno stanete "ispred" njih, one nestaju, jer ih nikada nije ni bilo. One su iluzija koju smo prihvatili i ojačavamo je našim vjerovanjem u njih. Majstor to zna kao što zna što je to čovjek u svojoj prirodi. Tako da vas lako (ali nekada i teško) uči kako da radite na sebi. A ne po sebi. Razlika je u ovom. Rad po sebi je rad po slikama koje imate, a to je klasična duhovnost i bilo koji klasični "rad" koji radite sa ciljem probuđenja (koje je također jedna slika). Rad na sebi je rad izvan slika. Iako se u radu u početku koriste slike one se prevazilaze suočavanjem sa njima. A Majstor vam neće


55 | P a g e

dozvoliti da imate slike kada vidi da je to potrebno. Rasturiće vam sve i jednu sliku koju imate. Ali od vas se traži otvorenost i spremnost na rad. Što podrazumjeva da ste zreli za rad na sebi. Većina duhovnjaka koje poznajete i za koje ste čuli kao i onih koji kotiraju "jako visoko" nisu spremni za rad na sebi. Biti spreman za rad na sebi ili kako to vole svi da kažu znači biti duboko razočaran sa sobom ili ti slikama koje imamo o sebi i biti spreman nešto učiniti povodom toga. Rad na sebi nije ugodan kao rad po sebi ili kao klasična duhovnost. Jer on iskuljučuje mnoge stvari koje se u klasičnoj duhovnosti rade. Tipa, mantre, tehnike meditacije, imitacije koje lako možete vidjeti oko sebe kod duhovnih ljudi, vjerovanja, predubjeđenja, očekivanja i slično. Sa Majstorom morate biti spremni da će vam redovno izazivati krize i sa vama prolaziti kroz njih. A to nije ni malo prijatno i mnogi na kraju odustanu. Slike o sebi koje imamo i koje toliko volimo su samo umjetne slicice koje smo izgradili radi zaštite laži koje živimo. Biti spreman skinuti ih znači biti spreman na bespoštenu "borbu". A to znači na bespošteno suočavanje sa njima u svakom momentu. A to zahtjeva da ste budni i pažljivi 24 sata na dan. Ne pola sata meditacije, sa asanama i pranajamom dva puta dnevno. Ovdje morate biti prisutni. Ovo zahtjeva VAS. Jer bez vas to sve će ličiti na neki sataraš. Ali ne i na rad na sebi. Prisutnost i pažljivost vas čini otvornim na slike koje imate i koje stvarate ali i na slike koje vam svakodnevno ubacuju vaši prijatelji, roditelji i ukratko društvo oko vas. No, nemojte me krivo shvatiti. Ne zagovaram da sada napadnete prijatelje, roditelje ili društvo i okrivite ih za mizeriju od života koji vodite. Ne. To je također samo jedna slika. Ono što zagovaram jeste budno posmatranje sebe, svijeta, drugih, ideja, očekivanja, predubjeđenja i slično. A ovih dana ću se malo pozabaviti i sa tim. Nadam se da vam je sada malo jasnije o čemu se radi u slikama o sebi i svijetu oko vas.


56 | P a g e

SLOBODA JESTE Šta čovjek može znati o sebi, ako ne može prepoznati da je SLOBODAN da izabere robstvo ili slobodu. Sloboda a ni robstvo nije nešto apstraktno, ali uvijek nađe načina da izbjegne sljepom oku. Svim što radimo potvrđujemo slobodu ili robstvo. No, kada bi čovjek znao da je robstvo također izbor, bili manje bio u robstvu? Kada bi znao da sloboda nije nešto tamo negdje, u dalekoj ili bližoj budućnosti već u samom shvatanju da je slobodan da bude slobodan BAŠ SADA, bili bio slobodan? Sloboda nije nešto što se treba desiti, zaslužiti ili dobiti. Sloboda je shvatanje da Sloboda Jeste. Baš sada u baš ovom trenutku SLOBODA JESTE. Ali, što to znači? Svaka misao, svaka akcija, svaki pokret je ispoljavanje slobode. Samim odabirom da mislite BAŠ TU misao, da čitate BAŠ OVAJ tekst, da živite BAŠ OVAJ trenutak, pokazujete svoju slobodu. Ako je ne želite možete prestati da radite to što radite. Sve što radite BAŠ OVAJ TRENUTAK vaš je izbor slobode i njeno ispoljavanje. Iz beskraja mogućnosti koje su pred vama vi BAŠ SADA radite tu određenu radnju. Vi ste BAŠ TO odabrali da SADA radite, mislite, osjećate. Način da pojačate taj osjećaj SLOBODE IZBORA jeste da budete BAŠ TU SADA u tome što radite. Što vam stvara osjećaj robstva. Kada radite neku stvar a mislite o tome kako bi radili neku drugu, maštate o njoj, te na taj način stvarate patnju koju osjećate jer mislite i ubjeđeni ste da ste prisiljeni da radite baš to, vi prosto ne prepoznajete svoju slobodu koju BAŠ SADA imate. Patnja koju osjećate je pokazatelj da je prisutno jako nezadovoljstvo koje pokazuje da ne birate slobodu, već robstvo. Što god da je to, probajte primjetiti da ste VI DOBROVOLJNO U TOME. A to znači da ste BAŠ TO SADA IZABRALI. Vi ste izabrali da robujete. Na kraju i to je slobodni izbor. Uvidite da je to zbog čega patite izbor slobode da BAŠ TO SADA RADITE. Jer to jeste vaš izbor. Vrijeme je izbor koji ste učinili sa par milijardi ljudi na ovoj planeti. Ni prošlost ni budućnost nije stvarna. Ona je stvar dogovora, dogovorenih granica unutar kojih funkcionišemo. Kada shvatite da ste vi UVIJEK SAMO U SADAŠNJEM TRENUTKU i da je prošlost i budućnost misao koja se dešava BAŠ SADA onda vam neće biti teško da shvatite da je robstvo i sloboda isto također izbor koji treba BAŠ SADA da izaberete. Sloboda nije u budućnosti. Ona je u VAŠEM SADAŠNJEM IZBORU. Sloboda sutra je isprika izabranog robstva. Kao što ste izabrali bilo šta tako možete SADA izabrati da uvidite VAŠ SADAŠNJI izbor slobode. VI STE TO IZABRALI ma šta to bilo. I SLOBODNO učestvujete čak i u patnji i u robstvu. Čak i onda kada to nije vaš izbor (mislim na situacije kao što su recimo rat ili teška bolest) vi birate da patite sa tim. Vi i tada izabirate patnju. I čak i tada to činite SLOBODNO.


57 | P a g e

Uvidjeti SLOBODU u svakom izboru je ostvariti slobodu. Patnja i bol su pokazatelji da jednostavno ne vidite da ste i to SLOBODNO izabrali. I da je to vaš izbor SADA. Zastanite na trenutak. Osmotrite situaciju, svoje misli, svoje osjećaje, ljude oko vas sve što je unutar i oko vas i što možete da vidite. Odvojte se na trenutak, što znači dopustite da ne prijanjate za to što se dešava i UVIDITE da je i to BAŠ SADA VAŠ SLOBODNI IZBOR. Uviđanjem slobode izbora, slobode da živite baš to SADA desiće se transformacija. Odaberite baš ovaj trenutak da to uvidite. Nije teško. A i ako jeste, onda je to vaš izbor koji vam govori da SLOBODNO možete izabrati želite li živjeti sa saznanjem da ste slobodni ili saznanjem da ste u robstvu. Sloboda je stvarna koliko i vaš dah koji sada udišete i izdišete. Ovaj uvid je početak vašeg OSLOBOĐENJA. Ostaje samo SMJELOST da sageldate ovo što sam vam rekao. Uživajte u SLOBODI koje JESTE i koja započinje jednostavnim SHVATANJEM I UVIDOM da je ona BAŠ SADA i nalazi se u vašem izboru da je vidite.


58 | P a g e

Nemam tehniku Jednom je učenik Saratri rekao svom prosvijetljenom mudracu i učitelju Budiraju: “Najgori neprijatelj u našem životu je kukavičluk; kako da ga izbjegnem?« Budiraj; mu odgovori: »Presjeci izvor iz kog kukavičluk dolazi.« Učenik Saratri: »A odakle on dolazi?« Budiraj: »On dolazi iz samog Saratrija. Saratri: »Od svih stvari, kukavičluk je ona koju najviše prezirem, kako to da on onda dolazi iz mene?« Budiraj: »Provjeri kako se osjećaš kad preko ruba palube baciš u more svoje cijenjeno sebstvo poznato kao Saratri. Primit ću te ponovo kad to budeš učinio.« Saratri; »Kako se to može učiniti?« Budiraj: »Isključi sve svoje misli.« Saratri: »Kako se moje misli mogu isključiti iz svijesti?« Budiraj: »Sjedi prekrštenih nogu u meditaciji i pronikni u izvor svojih misli koje misliš da pripadaju Saratriju.« Saratri: »Imam toliko ovozemaljskih stvari o kojima moram brinuti da mi je teško pronaći slobodne trenutke za meditaciju.« Budiraj: »Bilo kojim ovozemaljskim stvarima se baviš, upotrebi ih kao prilike za razmišljanje i jednoga dana ćeš otkriti ko je taj tvoj voljeni Saratri. Kad to otkriješ dođi.« Saratri; Molim te daj mi tvoju tehniku oslobođenja. Budiraj; Ne posjedujem nikakvu tehniku, o kome bih ti ovog trenutka mogao govoriti. Niti ti posjeduješ bilo kakav um kojim bi me slušao nadajući se nekom postignuću. Ovdje gdje sam ja nema ni propovijedanja ni postignuća ni uma. Nakon tih riječi, Saratri je ostavio sve, pridružio se učitelju i sa njim ostao 37 godina Nakon svih godina predanosti jednog dana Prosvijetljeni Učitelj obratio se svom učeniku Saratriju Karma ogledalo visoko uzdignuto, Ovih trideset i sedam godina! Sada je slomljeno jednim udarcem malja, Veliki Put ostaje uvijek blažen!


59 | P a g e

Integritet Latinska riječ "integitas" znači cijelovitost, komletnost, čistoća i smjernost, a "integer" znači ceo. Znači integritet bi značilo da je neko u potpunosti ceo, da je svaki dio njega u postpunosti u njegovoj vlasti i da je on u potunosti svestan. Drugim riječima da bi čovjek postao integrisan on mora upoznati svaki dio sebe koji postoji u njemu kao čovjeku. I naposljetku svaki taj dio on mora INTEGRISATI u jednu cijelinu koja predstavlja njega samoga. No, što znači integrisan čovjek? Integrisan čovjek, drugim riječima, je budan čovjek. Budnost označava da smo u sebi svaki dio koji je na neki način otuđen od nas kao jedinke prvo spoznali, pa osvjestili i na posljetku sjedinili sa kristalizovanim centrom koji smo mi. Ovdje se već izdvaja dio koji nam govori da čovjek nije integrisan i da njime često gospodare dijelovi kojih on nije svjestan i nisu pod njegovom kontrolom. Nemojte kontrolu posmatrati kao potiskivanje, jer ona to nije. Kontrola znači da ste razmjeli dijelove sebe i da ste ih osvjestili i s tim osvješćivanjem oni su stavljeni u veću cjelinu, tj. ti dijelovi su integrisani u kristalizovani centar koji ste vi. Takav čovjek nema osjećaj gospodarenja. To je kao da bi imao osjećaj da gospodari svojom rukom. No, da bi došlo do integracije ono što je potrebno jeste prvo znati da čovjek nije integrisan i da u njemu ima dijelova koji se pojavljuju i nestaju kada oni žele ili kada su isprovocirani tj. dovedeni situaciono u reakciju. Da bi čovjek uopšte dobio šansu da se probudi on mora prvo spoznati da spava. I to je najteži dio u radu na sebi. Kao što sam rekao integrisan čovjek je budan čovjek i sve njegove mogućnosti stavljene su njemu pod kontrolu. Ono što "krasi" svakodnevne ljude koje srećemo jeste život u snu. Čak i sami, ako smo dovoljno samokritični, primjetičemo da večinu dnevnog vremena provodimo duboko u snu. Ali što znači to "duboko u snu"? Kao što kada spavate imate snove koji nisu pod vašom kontrolom i vi ih proživljavate na neki način, na isti taj način većina ljudskog života koji se odvija u tzv. budnom stanju jeste samo nastavak sna. Ili drugačije objašnjeno jeste san koji mu je nametnut i koji on živi. Iako bi ovo "živi" također stavio pod upitnik, ali trenutno neka ostane ovako kako jeste. Osjećajem da čovjek živi on ima dojam da je on kontrolor svog života. No, mnogima se desi da u nekom trenutku shvate da su samo robovi okolnosti i da nisu kontrolori života koji vode. A što bi značilo da je čovjek kontrolor života koji vodi? To bi značilo da je svaki segment njegovog života u potpunosti u njegovim rukama. Da je on svjestan svakog segmenta i da taj svaki segmen ISPRAVNO razumije. No prvo, čovjek nema ispravno razumjevanje segmenata života, i samim tim on ne može kontrolisati ili voditi svoj život. ISPRAVNO RAZUMJEVANJE znači i ISPRAVNO DJELOVANJE. A onda ponovo ispravno djelovanje vodi u ispravno razumjevanje. To dvoje je u potpunosti povezano. Naravno ima tu još poveznica na koje možda i stignem obratiti pažnju u ovom tekstu, ako ne onda neki drugih put.


60 | P a g e

ISPRAVNO RAZMJETI znači da svaki naš dio mi razumijemo i znamo na koji način on nastaje, kako se ispoljava, zašto je nastao, pod kojim okolnostima, kako djeluje i kada se javlja tj. u kojim situacija se pojavljuje. ISPRAVNO DJELOVANJE znači da konkretizujemo ispravno razumjevanje u svakodnevan život. Sada, da li čovjek uopšte može da ispravno razumije i na kraju da ispravno djeluje u svakodnevnom životu? Ovakav kakav je nije u mogućnosti da uopšte dobije priliku za takvo što. Da bi ispravno razumio on mora da preispita svaki segment svog života. A to znači da preispita svaku akciju, svaku misao, emociju.. a to znači da je budan u većem dijelu svakodnevnog života. Da bi uopšte dobio priliku da ima razumjevanje mora da bude budan ili barem djelomično budan. Što nije slučaj sa većinom ljudi, ali također ni sa većinom tragaoca. Ono što tragaoci smatraju duhovnim radom nije ništa drugo nego zamjena mišljenja, drugim mišljenjem, a ne stvarno razumijevanje. A ta rabota nikako ne vodi u INTEGRISANJE. Kada kažemo da čovjek većinu svog vremena spava upravo mislim na to da on usvaja sve informacije bez razumijevanja, u njih vjeruje, u njih je ubjeđen i izo toga svega pokušava da djeluje. Iako bi bio daleko iskreniji kada bi rekao da ON NE DJELUJE jer on ne može da djeluje, već djeluju njegaova ubjeđenja, mišljenja, emocije i slično. I samim tim on ne može ISPRAVNO DJELOVATI. Umjesto da prihvatate stvari "zdravo za gotovo" mnogo je bolje da te informacije i mišljenja preispitate i uvidite zašto su ona vama bitna i kako djeluju na vas. Tada ćete imati priliku razumijeti i naposljetku djelovati iz tog razumjevanja. Rad na sebi nije sljepo prihvaćanje informacija bez obzira od koga ona dolazila tj. bez obzira koji autoritet to rekao. Kada kritično osmotrite ono što nam dolazi u vidu informacija ili "znanja" od većine spiritualnih škola primjetićete da to nema veze sa integritetom niti da vas to uvezuje u cjelinu vas samih. Većina tog "znanja" jeste samo zamjena teza, zamjena mišljenja drugim mišljenjem. Ali ne i pravo razumijevanje. A to je lako dokazati. Koliko vas razumije što je KARMA? Koliko vas razumije što je REINKARNACIJA? Koliko vas razumije što je SVJESNOST? Koliko vas razumije što je to PATNJA a što je to BOL? I mogao bih ovako par strana. Pod ovim podrazumijevam da VI ZNATE što to znači, a ne da ste prihvatili objašnjenja drugih. Rad na sebi podrazumijeva da razmišljate svojom glavom, a ne da ja ili neko drugi razmišlja umjesto vas. Ali on također podrazumijeva da preispitate sve segmente svog života, potpuno hrabro stanete ispred toga svega i pogledate svojim najvećim glupostima i mrakovima u oči. Ako čovjek želi da se probudi on nikako ne može da usvaja bez razumijevanja na osnovu onog što mu se trenutno sviđa ili što mu se trenutno ne sviđa. Sa razumijevanjem informacije i prvenstveno razumijevanjem segmenata sebe, čovjek dobija priliku da krene u ispravno djelovanje. Ispravno djelovanje je kao i razumjevanje. Oboje zahtjeva vašu prisutnost i vašu svjesnost. Da bi ste razmjeli trebate biti svjesni, a da bi ste djelovati također trebate biti svjesni. I to je osnova za početak rada na sebi.


61 | P a g e

Iz te osnove dolazi masa drugih segmenata koji nadopunjuju rad i vede kao integrisanju čovjeka. Integritet znači da imate Sebe. I da je svaki segment vas samih integrisan u to SEBE. S druge strane to znači da ste BUDNI i da informacije koje dobijate više ne prolaze kroz filtere nastale na nesvjesnom djelovanju, već da su one suočene sa integrisanim ili kristalizovanim centrom koji vrši odabir da li te informacije mogu da pomognu ili ne. Tj. da li od tih informacija imate korist ili nemate. Imati korist bi značilo da to što do vas dolazi sadrži dovoljno informacija pomoću kojim vi možete mnogo bolje da se integrišete, koje vam pomažu da se razbudite, koje vam pomažu da postanete cjelovitiji, koje vam pomažu da imate korist od njih u svakodnevnom život, koje vas čine budnijima i koje vam omogućavaju intergisano djelovanje u svakodnevnim okolnostima. Na taj način vi imate priliku da nešto učinite. Do tada ste samo lutka čije konce povlače drugi, situacije, vaši dijelovi ličnosti ...


62 | P a g e

Znanje je Moć Koliko smo puta sebe uhvatili kako trčimo za znanjem, koliko jurimo da nešto saznamo, da bi smo imali neku informaciju iz prve ruke, ili da bi smo imali dovoljno informacija s kojima bi mogli manipulisati radi zarade, radi dominacije, radi manipulacije, radi dubljeg sagledavanja stvari ili prosto radi toga da neko oko nas ne bi bio u prednosti nad nama ili da bi mi bili ti koji ZNAMO nešto i da nas to čini superiornijim, boljim, jačim, spremnijim ili ukratko sposobnijim. Pažljivim sagledavanjem ili drugim riječima pažljivim posmatranjem života koji smo proveli moglo bi se zaključiti ovo gore što sam rekao. Žudnja da nešto znamo. Zašto? Jer su nam rekli da tako treba? Jer su nas učili da je to ispravno? Jer smo shvatili da smo tako u prednosti nad drugima? Jer možemo poboljšati život koji imamo? Jer možemo prodati znanje dalje i tako uživati u ovom materijalnom izdanju? Jer možemo znati što nas čeka u budućnosti? Garantujem, skoro pa svojom glavom, da se niko nikada nije zapitao od vas koji čitate ovo ili neku drugu spiritualnu literaturu, o ovim pitanjima koje sam gore postavio. A da ne ispadne da sam nešto u prednosti od vas, rečiću vam da sam i sam sebi rijetko postavljao ova pitanja. Ali su mi s vremena na vreme prolazili misaonim aparatom. Naročito kada sam se nalazio u situacijama gdje se to takmičenje moglo primjetiti. Nekada sam se osjećao inferiornim pa su došla kao reakcija na inferiornost, nekada sam se osjećao superiornim i onda su dolazila kada je sav osjećaj superiornosti bio zamjenjen viđenjem onog što sam doživio ili prošao. Sve u svemu, to je stvarnost koja živi i koja nas iskorištava. Prateći spiritualnu scenu svih ovih godina i učestvovajući u njoj, primjetio sam masu stvari koje su me začuđivale ali vremenom sam otkrivao odgovore, spoznavao dubine igre koja se odvija omeđena kožom koja "me obavija" i s tim ZNANJEM dobio moć nad većinom. Moja želja za superiornošću bila je ispunjena. Naravno, ovo sada kažem. Ovo kaže neko ko je uvidio igru uma i igru koja oko nas postoji. Tada nisam ni znao da je to tako, već sam tim pojavama davao razna druga imena ili koristio imena onih koji su ih manipulativno ubacili u moj um. No da se razumijemo, ne krivim nikoga. Jer ZNAM da sam ušao u ovo polje vibracije s ciljem da sagledam sve to, stoga sam morao i moram proći sve te igre koje igramo i koje sam igram. Svjestan sam gdje se nalazim, i s tim sam svjestan da bi se izašlo iz ove igre, moramo je upoznati što bolje i što dublje. Jer samo to ZNANJE nam pruža mogućnost da se iz nje izvučemo. Igra je bez milosti, i nadam se da ste do sada to shvatili. Ali također da u njoj pomaže jeda stav koji možete da njegujete, a to je razigranost i igra. Ozbiljna jer je morate shvatiti ili ćete biti pod njenom manipulacijom. Razigrana jer vam daje mogućnost da s manje ozbiljnosti učestvujete u njoj i da uživate i u samoj igri. Znanje je MOĆ. I to nam svi govore. Sve tradicije, svi učitelji, svi Majstori, učenici, autoriteti, roditelji.. Zamislite igre radi, da živite na planeti gdje ZNANJE nije moć, gdje je moć RADOST. Samo zamislite, doživite sebe u toj ulozi.


63 | P a g e

Što se dešava sa svim našim znanjem? Postaje beskorisno. Jer ne bi imali s kim da se takmičimo, da se s nekim dokazujemo.. ukratko bilo bi beskorisno. I samim tim mi bi smo upoznali drugu stranu medalje. Da ZNANJE nije moć. Što nas sada vodi korak dalje. Što je onda istinska moć koju možemo imati? Što je to što nas čini ljudima koji mogu da kontrolišu svoju sudbinu? Hm.. KONTROLIŠU. Zašto želimo znanje koje je moć? KONTROLA. Zašto se trudimo da nešto naučimo? KONTROLA. Zašto.. zašto.. zašto.. KONTROLA.. KONTROLA.. KONTROLA... Misao nas ubjeđuje da smo bez ZNANJA nemoćni, da smo prepušteni slučaju, da će oni koji imaju ZNANJE da nas kontrolišu. A to nam se nimalo ne sviđa, zar ne? OK. Na toj drugoj planeti, što bi radili? Prosto, a? Pokušali bi biti radosni. Pokušali bi biti više radosniji od drugih. Pokušali bi na bilo koji način da se prilagodimo okolini i da taj neki specifičan način skupimo dovoljno resursa pomoću kojih bi bili RADOSNIJI od dugih. ZAŠTO? KONTROLA, zar opet? Preispitivanje sebe, dovodi do spoznaje da se bojimo da nemamo kontrolu nad svojim životom. Bojimo se da plutamo slučajem, jer pobogu MISLI nas ubjeđuju, uz pomoć svih ostalih, da to nije dobro. Da moramo da kontrolišemo barem nešto. Ali onda shvatimo kako ne možemo da kontrolišemo ni misli. Nešto "tako prosto" kao što su misli. Stvorimo škole, stvorimo ustanove, koje nas uče kontroli misli. Zašto? Radi povećanja ZNANJA, uspješnosti KONTROLE, mogućnosti NAPREDKA.. Zašto? Jer nećemo biti bacani s jedne stijene na drugu. Imaćemo MOĆ da nešto napravimo. Opet dolazimo do istog. MOĆ. "Ja sam imao iskustvo probuđenja, ti nisi!" "Ja imam učitelja koji je probuđen, ti nemaš!" "Ja sam imao sinoć jak UVID, ti nisi!" "Ja sam imao buđenja, ti nisi i zato me moraš slušati jer ja ZNAM put!" Svi ovi primjeri nam pokazuju želju za moći. Želju da budemo NEKO I NEŠTO, iznad drugih, iznad situacije, izvan poraza. Uvidjeti ovo, ne sa željom da budem bolji od drugih već prosto da vidim ko i šta me


64 | P a g e

KONTROLIŠE, znači suočiti se sa umom generalno i shvatiti sve ove potrebe, želje, namjere kao želju da imamo MOĆ u našim rukama. Ako ste ovo pažljivo čitali, do sada ste ostali bez teksta. Naravno ako ste razumjeli i sebi na neki način sjećanjem predočili sve ovo što sada pišem. Trebali ste uvidjeti u razmjere igre u kojoj učestvujete, svjesno ili nesvjesno. I ako ste osjetili tu beznačajnost, bespomoćnost barem na sekundu ili dve i niste je opravdali ili sebi dali neko od objašnjenja, sada UVIDJATE pogubnost misaono ‐ emotivnog aparata koji vas iskorištava. Naravno, teško je riječima opisati ovo što pokušavam, jer stvara kontradiktornost. Kadkad riječ "kontrola" može biti pozitivna a katkad negativna. No toga sam svjestan i svjesno se upuštam u ovu igru. Igra koju igrate je nemilosrdna. I na kraju VI SAMI ste njena žrtva. Ne neko drugi, već VI SAMI. S tim saznanjem neki su u davnoj prošlosti stvorili škole, duhovne istine koje su imale za cilj izvući vas iz te igre. No, onda se desilo ono što je PROSTO MORALO da se desi. One su postale KONTROLORI, pomoću ZNANJA i tako dobili MOĆ nad vama i samim sobom. No, i ta moć ne može da operiše izvan njihovog polja djelovanja. Sjetite se. Šta ako ispred nekog ko ima tu MOĆ, ima tu KONTROLU, ima ZNANJE, dođe osoba sa one gore planete koja je prosto radosna? Što će se desiti? Sva njegova moć, znanje, kontrola, pašće u vodu. Jer nad tim bićem on NE MOŽE imati kontrolu. Shvatate?

ŠTO PISAC IMA ZA REĆI? (ili ti uđimo dublje u igru)

Kako je krenulo, ovo će biti jedan od dužih tekstova na ovom blogu. (A kao da ostali nisu dugi!!!) Do sada oni pažljiviji čitaoci su shvatili pogubnost uma koji ih vodi kroz ovaj život. No, um samim tim nije ni loš, ni negativan, ni ovakav ni onakav. Um je prosto samo UM. Prostor u kojem je smješteno tzv. znanje, moć, kontrola i iz kojeg sve to izlazi u stvarnost koju smo kreirali i vraća nam se pojačano, zbog toga što NISAMO SAMI u toj stvarnosti. Dijelimo je sa 7 milijardi ljudi i ko zna koliko ostalih bića na ovoj planeti. Spiritualnost koja bi trebala biti kruna čovjeka, nije oslobođanja ovoga. Dapače ona je primjer koji je najočigledniji i u kojem se posle politike najviše manipuliše zarad Oslobođenja. Uh uveo sam još jednu riječ koja je u ovim krugovima postala zatvor pored riječi Probuđenje, Buđenje.. i slično. No razmotrimo i njih. Oslobođenje znači da je čovjek spoznao sve ovo i da je uspio da se oslobodi uticaja svoje ličnosti, uticaja okoline i društva, uticaja svega onog što ga je držalo u okovima. Osloboditi se svega suvišnog i odbaciti sve što nas uslovljava počev od "nas samih" preko ostalih situacija i ljudi. Oslobođen čovjek nije vezan za ništa, a samim tim i za samog sebe. On je čovjek bez potpore, čovjek koji pluta površinom rijeke, koji je bez potrebe za kontrolom, potrebe za moći, potrebe za znanjem, potpuno prepušten.


65 | P a g e

Njim više ne vladaju tzv. zakoni univerzuma, zakoni čovjek, ili bilo koji drugi zakoni. Prosto zato što NEMAJU S KIM da vladaju. Spiritualna evolucija, probuđenje, smisao života, pozitivno življenje, gajenje vrlina.. gospodo, sve je to BUKA U ZRAKU. Buka oko nas, podržana je BUKOM u NAMA. Buka u nama podržana je bukom oko nas. I imamo vrzino kolo, iz kojeg nema izlaza. Barem naizgled. Ono što mnogi Majstori ko papige ponavljaju jeste MOTIV blogerska gospodo. Motiv je ono što vas na najbrži način baca u jednu od onih gore grupacija, ali i on je mogućnost da se izvučete iz tih grupacija. Naravno, sada dolazi na red dobro nam poznata misao: "moram da se probudim", "moram da se spoznam", "moram da bude duhovan", "moram da imam učitelja".. i druge slične misli koje se roje sve više i više kako im dajemo pažnju. Da MORATE ali i NE MORATE. Čim morate, imate pogrešan motiv. MORAM je proizvod znanja, kontrole, moći, potrebe, straha i svih njihovih drugih krajnosti koje te riječi imaju. Čim postoji MORAM bačeni ste u sam centar uragana. Čim postoji ŽELIM, također ista stvar. Čim postoji POTREBA, STRAH, KONTROLA.. ili šta sve već ne, vi ste u uraganu iz kojeg se borbom na koju ste navikli ne možete izvući. Upravo ta borba i sve ovo gore dovelo vas je u situaciju iz koje nemate izlaza. Ruku na srce, gospodo, ako do sada u svom spiritualnom stažu niste shvatili da nema izlaza iz pakla u koji ste dobrovoljno ušli, niste ništa napravili. Još uvijek ste nadobudni i još uvijek nemate potrebnu zrelost pomoću koje se dešava vaša mogućnost da se oslobodite uticaja misli, emocija, djelovanja, namjere i ko zna čega sve ne. Spiritualna tehnologija, bila tradicionalna ili novonastala tipa new age‐a, ili teorija zavjera, ili ko zna koje druge teorije, je sama po sebi zatvor u kojem se dobrovoljno zatvarate s ciljem da se npr. "oslobodite". Ali tada upadate mnogo dublje u zamku. Jer zamka je kreirana s ciljem da vas uvuče u nju, da vas ubjedi da NE ZNATE, da ste nemoćni bez ..., da postoji riješenje, da vam to u što ste učli nudi isto to riješenje.. i slično. A onda se pokreće kotač. Motor tog kotača i njegovo gorivo ste vi sami. Ali što to znači? Znači da sada svu slobodnu energiju, kao i misaono‐emotivne konstrukcije stavljate u pogon kako biste se oslobodili uticaja KOJI U STVARI NE POSTOJI. Ali ga vaše kretanje stvara. Svaki vaš pokret misli i emocije a i namjere je gorivo koje pokreče i ojačava rešetke zatvora u kojem se nalazite. I iz kojeg nema izlaza. Spiritualna tehnologija postoji vijekovima a postojala je i u svim uništenim svijetovima prije našeg. A ona je jedna od nosilja uništenja svijetova. Izgledam li grub? Ili možda vam ovo što sam rekao stvara sukob? Izgledam li kao neko ko se zajebava sa vama? Ne brinite, mogu biti i grublji, neprikosnoveniji, oštriji, jači, moćniji, sposobniji, brži, opasniji.. ali suzdržavam se. Imam znanje, moć, kontrolu, sposobnost da većinu vas uništim za par minuta razgovora i suočavanja samnom. A znate zašto?


66 | P a g e

UČIO SAM OD NAJBOLJIH. Ali nisam učio da se oslobodim. Dapače, učio sam da skužim gdje se nalazim. Imao sam tu sreću (da sada ne upotrebljavam druga značenja i duge riječi) da se desio izbor da u ovom životu i svim životima prije naučim sve ono što nas sputava i to direktno prođem i proživim na ovoj koži. Svaka želja ili motiv koji imate s ciljem da se probudite, spoznate, upoznate, oslobodote, su pogrešni. Sama želja i motiv nisu problem, problem je način na koji to radite. Problem je alat koji koristite i taj alat vam je postao prepreka, iako može da postane i koristan, samo morate znati kako da ga koristite. A to KAKO je upravo to što tražite u spiritualnosti a i na ovom blogu. KAKO je također prilagođeni alat koji služi porobljavanju. Jer KAKO je nastalo iz potrebe za ZNANJEM, potrebe da KONTROLIŠETE, potrebe da IMATE MOĆ... Uviđate li gdje se nalazite? Spiritualni vodići vam govore da MORATE da se upoznate. I onda vam daju tehnike, načine, mantre, meditacije, tantre, yoge i sve ostalo što treba da služi vašem oslobođenju, ali vam NE DAJU osnovno znanje koje trebate imati i koje te alatke čine alatkama OSLOBOĐENJA. Prosječan tragalac nema inteligenciju da shvati da zašto sve to radi. Jer imati INTELIGENCIJU znači imati SVJESNOST, proširiti svoju PERCEPCIJU, proširiti SVIJEST. Ne. Prosječan tralagac je proširio sposobnost izgovaranja nepoznatih riječi, upotrebu istih tih riječi da bude nadmoćniji, da preuzme kontrolu. Prosječan tragalac je manipulator misaono‐emotivnim konceptom. Ali sam još uvijek ne uviđa da je zatvor oko njega sve tijesniji i tijesniji i da on ne može da povodom toga bilo šta učini. On je u zatvoru čije rešetke su njegovi stavovi, ubjeđenja, potrebe, znanja, kontrole.. drugim riječima ON SAM. On je zatvor zatvora u kojem se nalazi. I što više radi tehnike, mantre, meditacije, yoge, tantre, vizualizacije, misaone špekulacije, transegriti (ili kako li se već piše) i ostale koje nisam nabrojao što ne znači da one ne postoje, on upada sve više u zamku i rešetke čini gušćim, i samim tim zator je postao neprobojan i nemoguće je iz njega izaći. Naravno, blogerska gospodo, tradicija i sva znanja su "protiv" mene. Stoga nemojte brinuti. Bhairava i oni slični koji pričaju kao ja, stoje nasuprot miliona godina spiritualne evolucije, miliona praktikanata spiritualnih tehnika, hiljade škola koje pričaju i rade suprotno od ovoga što ovdje iznostim. S tom informacijom ili znanjem koje imate i koje govore sve škole i sve nabrojano, Bhairava i njemu slični, nisu u pravu. I postoji izlaz koji traži da radite kako su vam rekli da radite i sljedite pravila koja imaju za cilj vaše Oslobođenje. :) Ako do sada niste prestali da ovo čitate i niste se zapitali "koji kurac ovaj priča?" ili "koja je ovo budala?" onda nastavimo dalje. Pokušaj svih sistema jeste da pod kontrolu stave misaono‐emotivne koncepte koje vas čine čovjekom i koje su direktni uzrok zatvora u kojem se nalazite. Ono što one s druge strane rade jeste da vam u zamjenu daju "ISPRAVNE" koncepte koji imaju za cilj da vam u tome pomognu. Znači KONTROLA. Davanjem informacija kako sve to djeluje imate ZNANJE. A s ovim dvoma imate MOĆ.


67 | P a g e

S ta tri alata i još nekim koje sam izostavio jer ih za sada smatram manje bitnim, vi ste krenuli u obračunavanje sa samim sobom. Ali što to vi koristite u tom obračunavanju sa sobom?

Put za PAKAO (popločen je dobrim namjerama, nesvesnih autoriteta)

Svako ko je upotrebio pažnju na pravi način do sada je primjetio da misaoni aparat koji koristi je isti i prije tehnika, i prije učenja koje je dobio ali i nakon njih. I da on NE ZNA i NE MOŽE da koristi ništa drugo izvan toga. Misli i koncepti koji su vam na početku rekli da mora da postoji neka druga realnost osim u se, na se, i poda se, da mora da postoji viši razlozi zbog kojih postojite kao ljudi su isti kao oni koji vas sada ubjeđuju da je to bila istina. Elem, jeste sigurni da je to istina? Ili ste samo UBJEĐENI da je to istina? HM.. ovo mi liči na igru lopova i pandura. Isti ljudi igraju pandure, pa se na kraju zamjene i igraju lopove, jel tako? Kako onda da pandur uhvati lopova? (idem na brzinu da odmantram jedan krug ili odradim transegriti da skupim više svijesti da na ovo odgovorim. Samo sekundu.. ) Ah, evo me. Odgovor za milion dolara je sledeći. NE MOŽE, sve i da hoće, a neće. Hm.. pa ovo sam znao i pre mantranja, meditacije i tansegretija.. koji kurac sam to radio? Hm.. znam.. o kako sam sretan.. znam... (Bhairava skakuće po kući ‐ primjedba posmatrača) Zato ŠTO SAM UBJEĐEN da mi je to pomoglo i da sam s tim skupio više svesti. Ali sam se vješto ubjedio da ne znam i da mi je informacija, kontrola, moć pomogla u tome da saznam. Pažljivom posmatraču do sada nije promaklo da se zapita jel ovo sve možda laž što sam do sada radio i što dalje radim? Jer je primjetio da koristi iste "pomoćnike" kao i prije toga. A ti pomagaći su misli, emocije, želje, strahovi, kompleksi.. itd.. itd.. itd.. Sve što radite radite iz toga. I zato NE MOŽETE da se oslobodite. Ruku na srce, volio bih da griješim. Ali predobro sebe poznajem, a samim tim poznajem i vas. Gospodo, svaka misao podrške koju mi sada upućujete ili misao negiranja koji također upućujete na račun Bhairave, je DOKAZ DA SAM U PRAVU, i da ste totalno sjebani, nemoćni i da ne vidite izlaz. A izlaz vam je ispred nosa. Bode vam oči, ali ga ne vidite. Znate zašto? Jer koristite baš ono što vas drži u zatvoru. (ne želim više da ponavljam te riječi) Isti čovjek mantra, isti čovjek radi pokrete (transegriti), isto čovjek meditira, isti čovjek mašta o oslobođenju, isti čovjek vjeruje i skuplja znanje za koje misli da je korisno.. isti čovjek.. isti


68 | P a g e

čovjek.. isti... čovjek.. sa istim mislima i konceptima koje ima. I upravu tu leži vaš zatvor. I upravo tu je najdeblja rešetka. A alat koji koristite je načinjen od istog materijala kao i ta rešetka i ne može vam pomoći. I mogao bih tako napisati knjigu, kako me neki prijatelji ganjaju da napišem, najstavljajući sa svim ovim u beskraj, dokazivajuži vam zašto NE MOŽETE da se oslobodite. Ali.. čemu.. zatvorićete ovaj blog, ugasiti računar i poćeti sa isim stvarima kao pre toga. Eto, zato ne pišem knjigu, već sam sa sobom ili sa onih par koji ovo razumiju pišem i čitam i razgovaram.. čisto razgovora, čitanja, pisanja radi.

Oslobođenje ne može biti cilj. (motivi koje imate, su pogrešni motivi, nastali na zatvorskim mislima i konceptima)

Elem, spomenuo sam par puta da ipak postoji izlaz, ali čim se koncentrišete na taj izlaz sa željom da izađete upali ste u zamku. Izlaz je toliko uzak da samo rijetki ga uvide i razmiju i naposljetku izađu. Da li ste vi ti, jedan od rijetkih, jedan od sretniji, NE ZNAM.

Ako mislite da jeste onda ste se precijenili. Ako mislite da niste, onda ste se podcijenili. I upravo ovim rečima rekao sam vam "tajnu" izlaska. Osvesti ih. (skoro rekoh meditirajte na njih, uh šta je mehaničnost), ali možete i meditirati. Jer onaj ko zna što je meditacija zna što sam rekao. Slična ovim riječima su one koje je začuo Buda pre dve i po hiljade godina: "Ako previše zategneš strunu pući će, ako je ne zategneš neće dati dobar zvuk." I upravo u ovom se nalazi mogućnost za Oslobođenje. Naravno ima još načina i ima još mogućnosti, a i o njima stalno pišem i pričam, tako da nema potrebe sada da ih spominjem. Gospodo, takvi kakvi ste, baš ste takvi kakvi ste. I to je već mogućnost koju pominjem. I morate uvidjeti baš sve ono što vas čini kao bića. Imate alat i imate način. Pravilnom upotrebom alat će vas osloboditi, nepravilnom još više zarobiti. Sve tehnike, meditacije, mantre, yoge, tantre, trasegreti‐ji ili neki drugi pokreti IMAJU mogućnost da vas oslobode, jer oni sami za sebe su neutralni, prosto samo alati, ali VI IH KORISTITE, i ono što morate da spoznate i upoznate ste VI SAMI. Vi sami te alate upotrebljavate na pravilan ili nepravilan način. I shodno tome, vi sami sebe oslobađate ili zatvarate. I ono na što trebate obratiti pažnju STE VI SAMI. Morate biti do bola jasni, precizni kao hirurg sa skalpelom u ruci, oštri kao najoštrije sečivo, munjeviti poput kobre, oprezni poput zeca, snažni kao dijamant, pokretni kao vazduh i voda.. i to su JEDINE kvalitete koje morate steći. Uh.. pardon, koje već imate, samo ste ljeni da ih koristite. I te kvalitete že vam dati mogućnost da ugledate izlaz i izađete. Iako.. hahahahaha.. ako ste ih ugledali tada ste shvatili.. A neću vam reći šta.. zanimljivije je. No, posljedica toga su radost, smijeh, suze, plač, voljenje, mir, spoznaja, probuđenje, realizacija, oslobođenje, lakoća življenja, opušteno igranje.... i još jedna koja je bitnija od ovih i na kojoj se ove oslanjaju.


69 | P a g e

Najvrednija posljedica je razmevanje onog Što Jeste i na osnovu te posljedice koja leži kao temelj piramide, SLOBODNI STE. Tada, alati postaju samo alati, misli postaju samo misli, emocije samo emocije, i nema ko da ih KONTROLIŠE, nema ko da ima MOĆ, nema ko da ima ZNANJE... jer ON SAM je postao KONTROLOR, MOĆ koja je nepokretan, i ZNANJE... I to je sve što mu treba da prosto bude radostan. A ta radost leži na neograničenoj SVESTI koja je čista svesnost bez ograničenja.


70 | P a g e

Čovjek ‐ reakcija na daljinski upravljač Zamislimo sljedeće: Sjedimo negdje u kafiću i ispijamo kafu, onako opušteno, razigrano, udobno uvaljeni u stolicu i "meditiramo" i pored nas prođe neka zgodna plavuša ili zgodna crnka (a za žensku čitateljsku populaciju ovog bloga, prođe muškarac.. s onakav kakav bi vam odgovarao), bujnih oblina ili tome slično, i onda u nama na tu određenu situaciju pojavi se jaka privlačnost, misaono‐emotivna rekacija, pojača se ili pojavi seksualnost. I nakon par minuta pored nas prođe neko ko nas jako nervira i na njega imamo reakciju tipa: ljutnja, bijes, mržnja uznemirenost ako je neko koga smatramo konkuretom u bilo čemu. No i to prođe. Opet uđemo u laganu letargiju opuštanja i guštanja na recimo proljetnom suncu kad ono konobar prospe piće po nama.. skočimo, hoćemo da ga tučemo, deremo se.. ukratko bijesnimo. Svakodnevne situacije, zar ne? No, toliko su nam normalne da za svaku te rakciju imamo opravdanje, zar ne? Ako vratimo film svog života i iskreno se s njim suočimo, što ćemo vidjeti? Vidjećemo da nas nema. Da ovo ne bi bilo znanstvena fantastika rada na sebi, pojasnićemo. Prosječan ili svakodnevni čovjek ne postoji kao živo biće koje živi život koji ima. Njega žive reakcije na spoljašnje podražaje. Naravno te reakcije mogu biti i unutrašnje, jer u stvari i nema neke razlike. Kada se čovjek nekim "čudom" koji zovemo rad na sebi razbudi do neke mjere, on prosto ne može "doći sebi" od onoga što vidi. On shvati, recimo da je trideset godina proveo uspavan, da ni jedan trenutak nije bio sam sa sobom. Da on sebe ne poznaje, i da je sve što je bio i živio bila rekcija. Kao da neko ima daljinski upravljač kojim upravlja njime. Eto recimo, u trenutku dok sam pisao ovaj tekst, posle večere Nirmala je primjetila nešto čudno na kruhu koji sam jeo. I skužila da je to vjerovatno (ne znamo sigurno) mišiji izmet ili tome slično. Na što je ona reagovala željom i idejom da zove inspekciju i da prijavi pekaru u kojoj smo kupili kruh. Nakon nekih 5 do 10 minuta sjela je za svoj kompjuter i krenula surfati internetom, potpuno zaboravljajući ono što je pre par minuta radila. (Naravno, sada sam najebo.. ukratko rečeno.. kada ovo pročita, jadno NAPAČENO muško) Djelomično ili potpuno osvešten čovjek shvata da je sav njegov život bio reakcija. I da ono što sada treba da napravi jeste da svoj život osvesti do krajnjih granica. (ne ponavalja mantre za to) Prosto krene da osveštava svaki svoj trenutak. I svaki osvešteni trenutak njemu pokazuje koliko još ima za osvestiti i ispuniti život samim sobom. U tome nema neke mistike ili tajnovitosti kako nam to razni gurui što zapadni što istočnjački pokušavaju predočiti. Čista mehanika. Ako posmatramo emocije, primjetičemo kako se stalno izmjenjuju i da mi tokom dana prođemo kroz nekoliko dijametralno suprotnih emocija. I jedino ispravno što možemo napraviti jeste da ih posmatramo i da budemo svjesni njihovog postojanja. No, sa tim mi više nismo u vlasti emocija kao do tada. Već polako i sigurno "zauzimamo" teritorij koji je prije bio pod tuđim vlasništvom. Mi smo prosto kao ljudska bića bili izagnani sa teritorija koji nam pripada. U stvari dobrovoljno smo ga predali.


71 | P a g e

Kao što bi mali Mujica rekao: "Ne čudim se ja njima što su nam ga zavukli, nego nama što smo se naguzili." A ja bih još dodao samo prostu činjenicu da duhovni svijet ili ti tragaoci se i dalje naguzuju. A oni bi trebali da poboljšaju svijet, da ga dignu iz mraka neznanja. HM.. Jašta... Svaki onaj koji intezivno radi na sebi (onaj koji stvarno radi ne priča da radi i zabavlja se duhovnim igračkama koje zove radom na sebi ‐ znači ne mislim na meditatore, budiste, jogije, tantrike.. ili ti sljedbenike Jebanande od Sjedenja ili nekim spiritualnim ratnikom) prvo što treba to je biti JASAN ZAŠTO BILO ŠTA RADI?!?!?!?! Ako to radi kao reakciju na strah, bojim se da se teško zavarava. Ako to radi s ciljem da izmakne orlu.. uh.. Ako to radi da bi bio duhovniji, više ratnikom, više ko zna šta.. jovo nanovo.. ako dobije priliku za dalje. Ako to radi da bi nešto pojebao tj. nabacio pod sebe ili nabacila na sebe, iskrenije je da ode u kuće koje za to služe. Problem je u tome što su ti lezilebovići prodali muda pod bubrege. Elem o čemu se radi. "Ne čudim se ja njima što su nam ga zavukli..." ‐ reče mali Mujica. Njihov posao, NESVESNIH LJUDI KAO BILO KOJI PROSJEČAN ČOVJEK jeste da nam zavuku. Jer su obučavani od istih onih koji su dobro zavlačili eonima iza nas. "Već se čudim nama što smo se naguzili.. " ‐ nastavlja dragi nam Mujica. Ako ste odlučili da se razbudite zašto koristite san za daljne spavanje????? Zašto ste i dalje pod uticajem daljinskog aparata koji se sada zove Jebananda, Naguzal ili kako već???? Ako se ljudsko razbuđivanje svodi na to da ponavlja učenja (čitaj: mučenja) bez razumevanja, bojim se draga gospodo da ste se naguzili. Sada vama upravlja mnogo suptilniji daljinski upravljač. No, da i ovo ne bi bila šuplja priča, sjetite se koliko poznajete ljudi koji se redovno naguzuju svom učitelju ili još gore Majstoru? Ako ste već odlučili da se probudite, razbudite, spoznate ili šta već, onda pobogu krenite to da radite. Kanalisanje visoko spiritualnih majstora sa planete XYZ 2234 pod imenom Amiga, neće vam pomoći u tome. Sljeđenje ideja nekog Guru Jebanande također će vas baciti u još veći san. Što su vam prodali? Probuđenje ako neditirate na Brahmana? Ili ako meditirate na Shivu? Dajte gospodo. Kada vaše dijete kaže da priča sa nevidljivim prijateljem, odvedete ga na psihijatriju. Ali kada vi kanališete Amigu sa one gore planete, ne idete na injekcije i ljekove protiv šizofrenije, zar ne? Ili kada plešete opasne ratničke plesove, mislite li da ti pokreti nešto stvarno rade? Mislite li da chakre stvarno postoje? Mislte li da ima neka kundalini shakti????


72 | P a g e

Ne nema NIKOG SEM VAS. SAMI VI JEBENO USAMLJENI koristite bajke koje vam služe da se sakrijete iza njih. Koristite priče gurua, nagula, majstora da bi ste se sakrili iza njih. Bojite se SEBE. Bojite se svog VLASTITOG prsta uperenog u vas. Sofisticirano se guzim svom Guruu dok ponavljam Namah Shivaya. Hm.. pa i nije tako loše, zar ne? Još ako je Guru koristio prijatlja pod spiritualnim imenom Vazelin, predivno. Ono što vidim u spiritualnoj sceni ovih dana, prosto mi bode oči, da ne mogu da vjerujem. Ne znam da li bih se smijao ili plakao ili rekao: Odlazim odavde, ovdje žive idoti!!! Žene služe čiščenju kurca raznim instruktorima koji ko papige ponavljaju ono što su im, dok su ih guzili, učitelji rekli i sada guze učenice a učenicima uvlače sa Vazelinom. Ili ako kojim slučajem nisu seksualni vid tantre već onaj "ko ispravni" desni ili srednji put, onda to rade mnogo suptilnije. Nema fizičkog guženja, već samo mentalnog i emotivnog. Kada sam primjetio da moj bivči Majstor, bez obzira koliko je Majstor, voli da guzi učenice i učenike, bilo fizički ili mentalno povukao sam se od njega. Sorry čovječe.. vazelin ti presušio. Mislite li da neki Bhairava koji piše sve ovo nije se guzio? O ne. Guzili ga. Sa i bez vazelina. I onda je on guzio dalje sa vazeljn (ne vređam albance, samo se zajebavam) i bez vazeljin, pod isprikom: Guru rek'o. Daljinski upravljač je daljinski upravljač. I nije nimalo spiritualniji ako je u rukama gurua koji je sve samo ne ono što to ime znači. Ne donosi on vama gospodo svjetlost, kao što bi trebao, niti razgoni tamu, on vas propisno guzi. (Guru: onaj koji izgoni loše i ugoni dobro ‐ pojašnjenje prevodioca) OSVESTITE SE. PROBUDITE SE. Ako ste odlučili da se probudite onda barem znajte što to znači. To ne znači zamišljanje, mantranje, vizualiziranje, yantriranje, mandaliranje, jogiranje, tantriranje.. to znači: DA STE VI ŠIROM OTVORENIH OČIJU (ne od guženja, već od budnosti). Da jasno znate što to jeste, i da jasno znate ZAŠTO BILO ŠTO RADITE. Jasnoća ljudi.. u punom smislu te riječi. JASNOĆA Sada da me Bhavani ne bi ubila a Nirmala se osjećala prozvanom ili Ksenija da prozivam ono što ona radi ili Akash da ne misli da se on ne guzi.. Možete slobodno da reagujete. Možete slobodno da plešete ratničke plesove. Možete slobodno da kanališete. Možete slobodno da se guzite.. ALI BUDITE STO POSTO JASNI, SVESNI, PAŽLJIVI.. To je jedini način da se PROBUDITE. Ne zavaravajte se. Probuđenje ili Buđenje ili Samospoznaja znači da VI SEBE BUDITE, SPOZNAJETE, PROBUĐUJETE.. A ako to znači to, koji se kurac zajebavate sa igračkama koje vam serviraju???? Grupa služi da vam pomogne da se lakše održite u stalnom naporu ka buđenju. Ne za zajedničko mantranje, sanjarenje, plesanje, mudrovanje.. VEĆ ZA RAZBUĐIVANJE.


73 | P a g e

Ili još gore da zajedno mudrujte o tome ko je Brahma, Shiva, Vishnu, Najviša Svijest.. Orao.. ili šta već. Znam da je to privlačno za infatilni mozak, ali vi KOJI RADITE NA SEBI, ne smijete to dozvoliti da vam se desi. Vi morate biti BUDNI u svakom momentu. No, svjestan sam da je rad na sebi grozno naporan, nekada i dosadan, nekada mučan, nekada ... i da su nam snovi još uvijek važni i da ih volimo i želimo u trenutcima opuštanja. Nemam ništa protiv toga, dapače. Nesvjesnost nije loša, mantranje nije loše, sanjarenje nije loše.. loše je kada to imenujete radom na sebi o zauvijek umrete. Mislim bukvalno. Večini je smrt kraj u potpunosti. Nema nastavka života, nema reinkarnacije, nema nadanja da će ostati živi. Većina posluži tačno onom čemu inače služi. Većina je hrana koja se uzgaja u kokošinjcu koji se zove ZEMLJA.


74 | P a g e

Izvor i izvorna učenja Mali komentar prije teksta. Tekstovi o Radu na Sebi će se nastaviti, a šta ste očekivali? Da prekinem? Hm.. teško. Jedan ako čuje smisao je zadovoljen. No, prije nego što nastavim sa tim tekstovima moram nešto napisati. Večeras smo Akash i ja imali jednu finu konverzaciju, tako da me je ona na neki način podsjetila na jedan segment koji je često (uh.. ) krivo razumljen i kamen spoticanja je među tragaocima. Iako će ovaj tekst također biti, no, moramo ga obraditi. Zamislimo sjeme nekog drveta koje je zasađeno u zemlju. Iz tog sjemena izrasta prekrasno, razgranato drvo koje ima mnogo grana i grančica, mnogo mladica koje će postati grane ili neko novo drvo. Sada probajte da tu sliku držite u glavi dok budete čitali ovaj tekst. Jer će vam biti korisna za njegovo brže i jednostavnije razumevanje. Mnoge duhovne škole bore se oko prevlasti čije je učenje izvorno, i što naravno prenose na svoje sljedbenike koji onda međusobno nastavljaju borbu oko izvornosti nekog učenja, proglašavajući neko za Izvorno učenje, a neko drugo ne. Pod ovom riječju "izvorno" nekada se upotrebljava i skroz kriva riječ a ona je "tradicija". Iako te dvije riječi nemaju ništa zajedničko u sovm korjenu, one su povezane, jer smo ih mi ljudi u svom nezanju povezali. Tako da Izvorno nekada u njihvom žargonu znači tradicionalno, ali i obrnuto ali ja ću koristiti riječ "IZVORNO". Ono o čemu se ovdje radi jeste neprekidna borba koja se odvija oko izvornosti nekog učenja u smislu koliko je to učenje povezano sa tradicijom koja se veže za njega. Tj. koliko je neka linija učenja uvezana sa svojim osnivačem u njenoj povjesti. Ili drugim riječima koliko ona prati liniju nekog osnivača u povjesti tog učenja. E sada možemo upotrebiti onu "sliku" u glavi sa drvetom. Izor nekog učenja je sjeme i sama osnova drveta ili ti deblo iz kojeg rastu grane. Grane su učenici/učitelji koje je debro proizvelo iz sebe i njima u amanet ostavilo učenje da prenose dalje. Ostale grane i grančice također možemo posmatrati kao učenike i učitelje koje proizilaze iz grana i tako u nedogled. Ono što sada imamo jeste malo drugačija perspektiva izvornog sljeđenja nekog učenja ili njegovu tradiciju. Često puta grana je felerična i ne daje dobre izdanke. Ovo je mnogo češće u stvarnosti učenja nego što bi se to desilo nekom drvetu. I ako se to desi učenje ubrzo kao i drvo gubi svoju osnovnu snagu i svoju Izvornost i postaje nešto što samo liči na drvo iz kojeg je izraslo. No, bez obzira na to, mi ne možemo provjeriti koliko i kada se desila feleričnost u stvarnosti učenja i ne možemo znati da li neko učenje prenosi ispravno svoj Izvor do kraja ili se negdje to učenje, zbog feleričnosti i bolesti grane, prekida. No, to je postalo misterija u mnogim učenjima koja trenutno postoje. Ako gledamo po onom što naizgled liči na drvo, možemo reći da nema prekida, ali ako malo bolje zavirimo u kvalitet tog drveta uskoroćemo otkriti fleričnost. No, većini nikada ni ne padne na pamet da to provjeri, što je postalo vremenom tabu tema. U smislu "ko si ti da provjeravaš učenje, učitelja, izvornost?"


75 | P a g e

Jer fenomen somnabuliste ne zaobilazi tako lako prosječan um kakav krasi 90% sljedbenika nekog učenja. Tako da vremenom imamo mitove koje se pripisuju osnivačima učenja i u njih se vjeruje bez pogovora. Prateći od kraja do početka rast nekog drveta doći ćemo do izvornosti tj. do debla i na kraju do sjemena tog učenja. U stvarnosti to je jako teško odraditi. No, hajdemo sada na malo drugačiju priču, na malo drugačiji raspored i informacije koje imaju za cilj preispitati samu tu ideju Izvornosti nekog učenja, i donesti totalno drugačiji pogled na riječ "izvornost" i "tradiciju". Ono oko čega će da se koplja lome jeste što je to IZVORNOST nekog učenja, ili generalno što je to IZVOR. Učenja će vam reći da je izvornost držanje idejnog i tehničkog dijela učenja koje je utemeljio neki učitelj ili Majstor, te njihovo prenošenje dalje na učenike i tako do kraja ili ti današnjih dana. Da li je to stvarno tako? Ne bih rekao. A evo i zašto. Izvorno znači ono iz čega je nastalo sve ostalo, ono je tvorac, stvoritelj nečega. Za sada to je neko određeno ili neodređeno učenje za nas u ovoj temi. Izvorno bi moglo nazvati i nekim drugim rečima, tipa Autentično, Osnovno, Prvobitno.. itd.. itd.. Izvorno znači da je nešto u svojoj osnovi isto kao uzorak, autentično. Stoga ako to prebacimo na učenje, izvorno učenje će biti ono koje prenosi tačno ono što samo treba da uči. Kada je riječ o samospoznaji, izorno učenje bi trebalo da prenosi tačno ono što samospoznajom "iskušavamo" ili ponovo otkrivamo. A ono što samospoznajom otkrivamo jeste ono što Jesmo u svojoj biti. A to što jesmo jeste sami centar Univerzuma, sama BIT univerzuma, Brahman, Apsolut, Bog, Izvor Postojanja. Izvorno učenje u tom smislu riječi bi bilo ono što prenosi BIT ili Apsolut. Sa uvidom u ovom, tragalac dobija sasvim desetu sliku reči i značenja IZVORNOSTI. Što sada sva učenja stavlja tamo gdje im je i mjesto. Na drugi kraj vage i mjerenje se vrši po onom što je to učenje proizvelo. Ako ste malo kritični u svrhu SPAŠAVANJA SVOG ŽIVOTA, onda nećete biti ni malo blagi u odnosu na to. IZVORNO UČENJE može SAMO prenjeti čovjek koji je DODIRNUO i SPOZNAO IZVOR. Ne imitatori ili blaže rečeno učitelji koji vam prenose tehnike i ideje učenja bez iskustva što to u stvari znači. Izvorno učenje vam ne može prenijeti NIKO ko nije dodirnuo SAM IZVOR, ili ti niko ko nije DOŽIVIO iskustvo probuđenja. Samo taj može da prenese IZVORNO UČENJE. Neki monah ili neki linijski učitelj, ili drugim riječima učenik koji vjerno prenosi tehnike i ideje, ne može vam dati izvorno učenje. A ponajmanje one NE MOŽE biti prenosnik učenja a ni izvora. On može da vam prenese tehnike i ideje koje su nastale pokušajem MAJSTORA (izvornog osnivača) da prilagodi nezrelom umu učenje kako bi ga pripremio za iskustvo probuđenja. Svaki Majstor unutar nekih tzv. izvornih učenja prilagođavao je učenje učenicima. S tim to znači da je


76 | P a g e

on modifikovao i ideje i tehnike shodno kolektivnom umu učenika i njihovoj zrelosti i shvatanju. Uzmimo sada poređenja radi da je neko učenje staro nekoliko stotina ili recimo dve hiljade godina. Elem u tih dve hiljade godina unutar tog učenja možda je bilo dva ili tri Majstora ostali su bili Učitelji. (Uzgred, Majstor znači onaj koji je spoznao sebe ili doživio iskustvo Probuđenja.) Recimo da je raspon godina između ta tri Majstora po nekim 800 godina. Praznine su popunjavali učitelji. Modifikacije koje su se desile postale su drastično felerične, svaka čast svim učiteljima, jer i oni imaju svrhu, ali oni nemaju IZVORNO ISKUSTVO koje bi prenjeli, s čim zaključujemo da se to IZVORNO ISKUSTVO gubi. Pojava Majstora znači prepravku izvornog učenja i njegov povratak natrag na izvorna značenja i znanja. Pojava Majstora značiće najčešće potpuno uništavanje 800 godina tradicije učenja koje je felerično. A pošto znamo da sljedbenici neće to dopustiti, Majstori se odvajaju od učenja koje je stvoreno i pokreću novo učenje sa njima kao IZVORIMA UČENJA. Svako tradicionalno učenje ne može sebi dozvoliti da doživi promjene, jer um koji njima upravlja je feleričan um koji je učenje skroz iskrivio. Rođenje čovjeka koji će ponovo razotkriti izvorno učenje i koji je nekim slučajem upao u tu određenu tradicionalnu školu koja je sada postala felerična obično ne znači raspad te škole, već odlazak kandidata za Majstora i njegovo pokretanje novog učenja. Ono što danas imamo prilike vidjeti jeste masa feleričnih učenja. Majstor kada se odvoji od učenja koje je oboljelo, on ponovo uspostavlja novo učenje. A što to znači? Ono što Majstor mora učiniti jeste RASTURITI ideje, tehnike, motive, filozofije starih učenja koje zbog feleričnosti imaju totalno drugačije značenje i krivo razumjevanje. On prvo rastura ili uništava sve ideje koje su nastale pogrešnom upotrebom. Tada prelazi na sljedeći plan djelovanja. On STVARA učenike sa iskustvima koji će imati za cilj da prenose dalje IZVORNO UČENJE i u međuvremenu dok stvara te učenike on gradi i filozofiju i ideje i tehnike SHODNO UČENICIMA OKO NJEGA. Što je više učenika osposobio i razaslao oko sebe, to je veća šansa da će se IZVORNOST nekog učenja zadržati ispravnom i da će ti učenici, imajući ISKUSTVO SEBE, također stvoriti barem jednog ili dva učenika sa iskustvom.. Ako se to ne desi, u roku od par stotina godina, ako ne i prije, učenje gubi svoju izvornost i čeka novog Majstora koji ponovo obnavlja Izvornost Učenja. Ono što danas svjedočimo jeste prepirke oko nosioca zatava učenja, a ne oko stvarnosti i izvornosti učenja. Jer ona se ne može dokazati. Ona može samo da BUDE i da se prenese PROBUĐENIM ČOVJEKOM ili Majstorom. Majstor će za zadatak imati da ponovo obnovi pravo razumjevanje informacija, tj. riječi koje se koriste u nekom učenju u zavisnosti tradiciji kojoj pripada ili iz koje je izašao ili koju poštuje. Ponovo uspostavljanje reda koji stoji na PROBUĐENOM POJEDINCU i ponovno širenje učenja dalje. Rad na Sebi jeste upravo to. Uništavanje feleričnog učenja, uništavanje ideja, filozofija, tehnika (ne u smislu da se tehnike iskorjene, već u uništavanju krovog shvatanja tehnika i prepravka krivih informacija koje


77 | P a g e

prenose tehnike), pojašnjavanja i dovođenja ISTINSKOG ILI IZVORNOG ZNAČENJA tih riječi ponovo na svjetlo dana i tek onda kada ima ZDRAV TEMELJ izgradnja učenja dalje i njegovo prenošenje. Drugim riječima vi ne možete napraviti visoku i dugotrajnu zgradu na mjestu zgrade koju je načeo zemljotres. Vi je morate srušiti, obnoviti temelj, i onda podiči VISOKU i ČVRSTU zgradu. Ista stvar je i sa učenjem. Kada učenje doživi potpunost svoje feleričnosti pojavljuju se pojedinci i grupe koje RADE NA SEBI. Grupe i učenja koja su felerična zovu se RAD PO SEBI. Te grupe i Majstori ponovo uspostavljaju IZVORNOST i puštaju je u svijet u kojem se nalaze.


78 | P a g e

Izvornost Izvora Jednom dok sam sjedio u pozi za meditaciju sa par učenika do mene je došla jedna seljanka iz obližnjeg sela i postavljala prilično dosadna i glupa pitanja. Nakon pola sata otišla je. Nastavio sam svoju meditaciju uronjen u sebe. Nakon nekog vremena došao je jedan asketa i on mi je postavljao razna pitanja. Iako sam osjećao i znao da to neće ostaviti utisak na njega ogvorao sam mu najiskrenije što sam mogao pazeći da odgovori koje mu dam budu u skladu sa njegovim stepenom razvoja. I on je otišao. I takve situacije dešavale su se iz dana u dan. Jednog dana dok smo jeli obrok koji su učenici isprosili u obližnjem selu, jedan od njih me je pitao: "Majstore, zašto svima dajete toliko vremena iako znate da večina nikada neće odraditi to što ste im rekli?" Pogledao sam ga smijući se. "Da. Ako posmatraš stvari na način na koji ti posmatraš, onda si u pravu. Mnogi od njih neće iskoristiti ni jednu jedinu riječ koju sam im rekao. A da ne spominjem da će neko da razumije ono što sam mu rekao, ali to ne mjenja stvar." "Ne razumijem!?!" "Prvo što razmumiješ nakon spoznaje jeste da su svi ti. Da nema razlike između tebe i bilo koga drugog. Drugo što ti postane jasno jeste da su svi oni tvoj odraz i da shodno ogledalu u koje gledaš možeš da obrišeš mrlju na svom licu. Mrlja nije u ogledalu već na tvom licu. Brišući ogledalo nećeš obrisati mrlju sa obraza na tvojoj glavi." "Da to mi je jasno. Ono što me još muči jeste i dalje pitanje zašto? Iako znam da su drugi ja, iako znam da su drugi ogledalo u kojem se ogledam nije mi još jasno zašto to činiš ili zašto je to potrebno tako?" "O, niko nije rekao da je potrebno, to je jednostavno tako. Oni jesu ti, i ti jesi oni. Znanjem o JA shvataš da je isto JA u svima njima. Ili ako ti je draže, znanjem o Brahmanu shvataš da je Brahman i svima ne samo u tebi. Ali također shvataš da je Brahman ili JA ipak i različit. Bit je ista, različito je tijelo i um. Ti ne govoriš samo njihovom umu, već se između tebe i njih dešava duboki odnos koji ne treba niti jednu riječ da bi se razumio, ali treba otvoren um i spoznato Biće. I dok nema toga neće biti ni razumjevanja, niti možeš očekivati da te oni razmiju, ali to ne mjenja stvar. Također iako znaš da su svi oni tvoje ogledalo, moraš da znaš da oni ne mogu tebe odraziti u potpunosti, već svako ogledalo ima svoje karakteristike pored ogledanja stvari u njemu. Tako nekeda karakteristike koje vidiš u nekoom ogledalu ne moraju biti tvoje. Naprimjer: Neko ogledalo može da ima neku mrlju koja stvara privid mrlje na tvom licu, ali čim kreneš da je brišeš uviđaš da mrlja nije na tvom licu, već na obledalu. Tako ova dva zakona isko su precizna imaju u svoju drugu stranu. Iako to znaš, Brahman ili JA unutar tebe, želi da na svim svojim razinama ispolji svoju Prirodu i zato se trudi da onom drugom preko puta tebe objasni ono što može da mu objasni. Nekada zbog prljavštine na ogledalu (uma) učenje koje mu daješ neće odmah zaživjeti, nekada će tražiti živote, nekada godine, a nekada samo dane. No sjeme koje si mu dao, ako je Istinsko, Autentično sjeme, kad tad će da isklija. A ti nikako ne želiš da budeš onaj koji neće prižiti priliku i takvom čovjeku." "Ali posmatrajući te, i kasnije susrečući se sa ljudima u selu ili na mjestima gdje se dodirnu naši putevi, primjetim da iako nisu razumjeli oni i dalje osuđuju, pričaju priče o tebi koji uopšte nisu


79 | P a g e

istinite, ali ti opet kada oni dođu pružiš im priliku da provedu vrijeme sa tobom." "Sine, kada dođeš na izvor da se napiješ vode, promišlja li taj izvor o riječima koje su možda uputio njemu dok si bio napojen? Kada mu dođeš on te napoji, pružiti ti hladnu okrepljujuču vodu, ne tražeći niti inzistirajući na tvojoj ispravnosti, prosto ispolji svoju Prirodu. Ne promišlja o tome što si pričao, ko si, kojim poslom se baviš, niti kakvu sliku odražavaš na njegovoj površini, prosto te napoji, zar ne?" "Da, ali.. " "Nema ALI.. Majstor je IZVOR. U njemu je žila jaka i nepresušna. Iz njega izvire čista, hladna i osvežavajuća voda. Dođi napij se, uroni svoje umorno lice u njega, dopusti mu da te osvježi. Niti traži tvoje hvala, niti traži da mu se odužiš. Prosto je. Iz Izvora izvire voda. Oni NIKADA nikoga NE ODBIJA. Kada ti se pričini da te je odbio, preispitaj svoj stav, možda je to prividno odbijanje koje si osjetio samo mrlja koju moraš skinuti sa svog lica. I nema veze sa njim. Preispitaj se, i prepusti se IZVORU da te osvježi. On niti može niti zna drugačije. Vremenom Izvor probudi svježinu, snagu i nepresušnu žilu u tebi samom, bez da je ikada išta progovorio. Ako si u njega zaronio sebe kao ogledalo prekriveno prljavštinom uma, izdrži malo. Hladnoća i brzina Izvora koju osjećaš kako teče preko tebe, skinuće svu prljavštinu i tada ćeš u samom sebi da sagledaš ili ogledaš istu prirodu Izvora i krenućeš da radiš potpuno istu stvar. Izljevaćeš u druge hladnu, jaku i osvježavajuću Izvorsku vodu bez i jednog pitanja o svrsi izljevanja." "Sine, priroda Izvora je IZVORNOST i ono samo to zna. Priroda Izvora je da te napoji i osvježi. Neki će proći dalje i zaboraviti, nebitno. Neki će ostati kraj njega dok i iz njih ne počne izvirati ista kvaliteta IZVORNOSTI. Izvor ne pita, on IZVIRE iz Sebe ONO ŠTO ON JESTE. I to je njegova priroda." Mladi učenik zatvorio je oči i ja sam znao, Izvor je odlučio da izvire sam za sebe. Njegovo vrijeme je došlo i on je bio spreman.


80 | P a g e

Ne ‐ Djelovanje; Maya i Ja Postoji mnogo pojmova koje tragaoci koriste a da u stvari ne razumiju. Iako o njima pričamo nikada dosta priče. Prosto zato što je masa pojmova koji se razumiju intelektom ili se koriste u izmjenama riječi između tragaoca, ali generalno jasnoće u vezi toga nema. Priča se da Gjani, Mudrac, Majstor, Guru i sva ona velika imena koja se odnose na ljude koji su dotaknuli Istinu, djeluju putem ne‐djelovanja. I generalno zadnje vrijeme na netu to je čest pojam. Čak se i pojavljuju učenja Ne‐Djelovanja ili načini lječenja i oni koji podučavaju nedjelovanju. Pošto zadnjih dve godine ne obilazim učitelje, majstore, niti na bilo koji način se trudim da dođem u kontakt sa nekima koji drže kurseve, ili organizuju javna predavanja ili čak i tajna, ne mogu previše da pričam o načinu koji oni podučavaju, niti da li naziv koji koriste odgovara učenju koje sljede, predavaju, uče. Stoga ćemo danas i ovaj put zaobići kritiku i usmjeriti se na same pojmove. Riječ Ne‐Djelovanje je uzeta iz kineske riječi Wu Wei koja se nalazi u samom konceptu Taoizma ili ti Daoizma, preciznije rečeno. Wu bi se moglo prevesti kao Izvan, a Wei kao Akcija. Što bi u prevodu značilo Izvan Akcije. Često se puta koristi i riječ Wei Wu Wei što u prevodu znači Akcija Izvan Akcije. Drugim riječima Wu Wei možemo prevesti kao Djelovati Nedjelovanjem ili spontano djelovanje kako neki prevode ovu riječ. No što bi ti značilo u praksi. Wu Wei je nemoguć ako ne znate Ko vi Jeste. Jer tada kada imate to znanje dolazi do onog što bi mogli nazvati Nedjelovanjem ali ipak Djelovati. Samo djelovanje ili akciju ispunjavaju misao ili riječ, emocija i volja ili namjera. Da bi se djelovalo treba da postoje te tri akcije pre toga. Tek tada mi ulazimo u sferu djelovanja, akcije ili ispoljavanja. Iako ako sam precizan bilo koje od ovo troga označava djelovanje. Djelovali mišlju, riječju, emocijom ili voljom sve ovo je isto, djelovanje. U nedjelovanju nema skcije ni misli, ni emocije, ni volje, ali ipak se djeluje. Samo stanje kada je čovjek spojen ili kada je Usebljen on djeluje iako iz njega nema niti jednog poriva za bilo kakvim djelovanjem uzev u obzir čak i ova tri suptilnija načina djelovanja. Stanje povišene svesti je stanje nedjelovanja ili stanje Wu Wei ili stanje Tao‐a ili Dao‐a. To stanje možemo nazvati i Nirvanom ili stanje Apsoluta. Apsolut nedjeluje a ipak svaki atom je prožet njegovim djelovanjem, njegovim ispoljavanjem i njim samim. Biti "spojen" sa tom svešću označava aktivno djelovanje. Svaki dio, svaki atom je direktno spojen sa izvornom svešću i nju ispoljava u svakom trenutku. Ono što bi mi nazvali Nedjelovanje bilo bi BITI u tom stanju, BITI Apsolut. Iz tog stanja koje god dijelo da izvedemo ne može se uzeti kao djelo. Ajd sada reci o čemu se tu zapravo radi? Hm.. prosto.. radi se o tome da svako djelo ima neki motiv, neku pozadinu, neki prikriveni ili manje prikriveni cilj, značaj i slično. Sve što činimo činimo iz različitih motiva i shodno tim motivima. Motivi su skriveni pokretači našeg djelovanja koji mogu nastati iz misli, emocije ili


81 | P a g e

volje, ali takodjer mogu biti izvan tih dijelova poznatog i dolaziti iz BITI ili Bića koje svako od vas jeste, čast izuzetcima, u stvari čast polovini čovječanstva koji nema biće.. ali o tome nekom drugom prilikom. Nebitno je odakle dolazi motiv ili da li je nestao iz alata djelovanja ili kombinacijom njih. Dok god postoji ijedan svjesni ili nesvjesni motiv mi djelujemo i samim tim djelovanjem mi skupljamo ono što se zove Karma. Karma je zakon uzroka i posljedice (onog kojeg zanima dublje značenje ove riječi neka malo pretraži obaj blog). Taj zakon je usko povezan sa Samskarama ili ti utiscima koje smo skupili životom, a poneki i prošlim životom. Svi utisci su ono što nas skriveno tjera na različita djelovanja, samim tim motivi su usko povezani sa utiscima. Utisci se skupljaju mišlju, emocijom, djelovanjem.. i tako ulazimo u začarani krug u kojem se vrtimo cijeli život ili čak mnoge živote (ovdje ne mislim na one koji su "oslobođeni" zakona reinkarnacije jer oni se ni ne reinkarniraju, naravno ne mislim na Probuđene). Ono što nas oslobađa nesvjesnog dijelovanja jeste Svjesnost ili Pažnja u početku. Pomoću nje čovjek ima priliku da u trenutcima kada je Svjestan ili Pažljiv "izbjegne" zakonu Karme i samim tim izbjegne daljnjem skupljanju Utisaka ili Samskara. Naravno ovo znači da i kada je Svjestan dubokih motiva, poriva ili misli, emocija i potrebe za djelovanje i samog djelovanja on takođet izbjegava te zakone, i samim tim on se oslobađa okova Karme što naposljetku dovodi do Probuđenja ili do potpuno Oslobođenja iz zatvora pod imenom Zemlja. Sada, Nedjelovanje je stanje, kao što sam rekao, povišene svjesti ili stanje Jednog, ili BITI, ili drugim riječima ZNATI odgovor na pitanje Ko sam Ja?. Nemojte se zavaravati činjenicom da bez tog znanja možete znati što je Nedjelovanje ili da možete "djelovati" iako ne znate to stanje. Pošto je i najmanji Atom prožet tim stanjem tako je i slon prožet tim stanje, također i planete i Galaksije i svi ostali znani i neznani organizmi. Onaj koji je spoznao sebe ka JA ili kao najniže rečeno Ja Jesam, on je prožet tim stanjem i ZNA ga, i samim tim ima mogučnost djelovanja iz tog stanja. On u tom trenutku nema niti jedan motiv djelovanja, niti ima želju, niti misao o djelovanju, niti emociju koja ga tjera na djelovanje, niti volju u smislu odluke koja ga također tjera na djelovanje. On prosto samim svojim prisustvom u tom stanju BITI djeluje na sve oko sebe i to nazivamo SPONTANIM DJELOVANJEM, ili Wei Wu Wei ‐ djelovanjem nedjelovanjem. On ili Ona u tom trenutku prožima cijeli Apsolut koji On/a Jeste te na taj način oni prožimaju cijeli stvoreni Univerzum. Samo to prožimanje sa Apsolutom, da tako kažem, jeste najjače djelovanje i na taj način se ispoljava VOLJA APSOLUTA. Sama Volja Apsoluta jeste vrhunsko NEDJELOVANJE. Svaka akcija koja se iz tog stanja poduzme nema dodira sa motivima na koje nas pokreću samskare i karma, već sa čistim DJELOVANJEM Apsuluta ili vrhunske NAMJERE. E sada, kako to izgleda u praksi ovdje u ovoj vibraciji? Prosto je. Čovjek i tom stanju trenutno odgovara svakoj situaciji koja se ispred njega nađe, ali ne na način na koji mi odgovaramo. On je stopljen i dalje sa svojom BITI i on MOŽE ALI NE MORA da djeluje u skladu sa zakonima djelovanja ili zakonima uzroka i posljedice. On sam je izvan uma i samim tim izvan tih zakona. On NEMA reakciju na situaciju ili neku akciju, njegovo djelovanje je prožeto stanjem BITI ili stanjem Apsoluta i što god učini za njega ne možemo reči da djeluje. Jer unutar njegovog uma nema niti jedne fluktacije, ili komešanja, bilo misli, emocija ili odluka.. On


82 | P a g e

je u vrhunskoj Yogi kako bi to neki nazvali a Yoga je odsustvo fluktacija uma, ili komešanja uma. Recimo to ovako: Primjetili ste da kada bacite kamen na neku vodenu površinu, recimo jezero. Oko njega se počnu dešavali simetrični krugovi koji ako nalete na neku prepreku dobijaju još krugova i tako i perspektivi ili holografskom viđenju mi vidimo da je svaki taj drug povezan sa drugim krugom i matematički možemo da nađemo njegov uzrok ili početni impuls. To je UM. Tako djeluje čovjek iz uma, ili ti svakodnevni čovjek. Pošto ono živi svojom površinom, tj. nesvjestan je svoje Prirode Okeana ili samog Jezera, kao površina Jezera ili Okeana, u njemu se dešavaju fluktacije. On ih najčešće nije ni svjestan niti ima kontrolu nad njima (za bolje razumjevanje pročitajte tekst Čovjek ‐ Reakcija na daljinski upravljač). Te fluktacije koje mu se dešavaju dovode do njegovog djelovanja koje je uvijek pržeto nekim prethodnom akcijom, koja najčešće nije njegova, već može biti akcija situacije, nekog drugog čovjeka (iako je i ovo teško ako taj čovjek nije Probuđen, tj. običan čovjek na kojeg bi reagovali u toj situaciji također je jedna vrsta reakcije). Probuđeni Majstor ili čovjek koji je spoznao svoju prirodu djeluje na sasvim drugačiji način. On je SAMO Jezero ili SAM Okean. On također ima um kroz koji djeluje u skladu sa svojom prirodom. Ali on NIJE um, on je PRIRODA JA. On je sam Okean u kome se dešavaju fluktacije i koji cijelo vrijeme ima kontrolu tih fluktacija uma ili vode na kojoj se dešavaju rekacije na kamen. On je u isto vrijeme Okean i sama fulktacija vode. Ali pošto je uronjen u svoju Prirodu ili sam Okean on nema unutrašnjeg poriva za površinskim djelovanjem. Mi možemo vidjeti da njegov um djeluje da je aktivan, ali nema NIKOGA koje u reakciji na bilo šta. Već je njegovo djelovanje ČISTA AKCIJA Prirode koja On/a Jeste. Mi za Okean ne možemo reči da djeluje niti da ne djeluje. Možemo reći da je površina Okena u akciji, ali ne da je i ON SAM u akciji. On je cijelo vrijeme svoja Proroda i u nju je uronjen. Wei Wu Wei je stanje Okeana koje prožima cijelu stvarnost ili SAM SEBE uvijek "spojen" sa Sobom i uvijek ISPOLJAVAJUĆI svoju prirodu. To je Priroda Tao‐a, to je vrhunska Dharma, to je Nirvana. Iz tog stanja on ne može djelovati, ali alati koje koriste imaju svoju akciju i sposobnost SPONTANOG ODZIVA ne neki situaciju ili na stvarnost oko njega. No, on sam NIJE DODIRNUT tim odzivom. I za njega kažemo da Djeluje Nedjelovanjem. Maya i Ja Elem, ono što mi je drugo upalo ovih dana u oči i što se cijelo vrijeme ponavlja, i što sam shvatio kao "znak" da nešto o tome kažem jeste pojam MAYE ili ti ILUZIJE. Maya je iluzija dvojnosti ili ti dualnosti. Drugim riječima Maya je ILUZIJA DVOJNOSTI ILI DUALNOSTI. Ili bi čak mogli reči da je MAYA sama DUALNOST. E što to sada znači? Što hebe naše KOKE a nije PJETAO? Ono što prosječan tragaoc pod tim podrazumjeva je djelomično istina, jer ovaj svijet JESTE ILUZIJA... hehehehe.. definitivno je Iluzija. I onda mu se desi da ga neko pogodi kamenom koji nije bacio u Okean ili Jezero iz gornjeg dijela ovog teksta, recimo u glavu i on potpuno zaboravi da je ovo sve Maya ili Iluzija i svojski navali da nabatina onog koji ga je pogodio kamenom. Naravno, kada sve to prođen on ponovo zauzima ideju da je sve Maya.. tako da Maya postaje


83 | P a g e

generalno kurva kojku svako koristi kako mu odgovara. A kada mu ne odgovara on je odbaci. Poznato? Naravno da jeste. Koliko ste to puta napravili? Koliko ste puta rekli i tvrdili ili strastveno podržavali teoriju Maye i onda je u nekom određenom trenutku zaboravili? Eto ja ću reći kolko sam ja to puta napravio. Mnogo puta. Čak i previše. Ili brojčano, barem 80% od mogućih 100% kada sam koristio tu riječ, ili podržavao tu ideju. E onda se desi recimo da život zavibrira i brzo vam pokaže koliko vi u stvari to znate, koliko vjerujete u tom i koliko je to ISTINA ZA VAS ili NAS. To nekako dođe da je svaki tragalac oženjen ili udata za Mayu ali je smatra kurvom. Maya je naziv ili ideja koja je nastala u, opet ja, u stanju povišene svjesti. Stanju JEDINSTVA sa samim SOBOM. Maya je tada kao riječ služila da pojasni da je ovaj svijet iluzija, ali ne u smislu nepostojanja svijeta ili ne priznavanje njegove materijalnosti ili krutosti. Već u smislu IDEJA koje imamo u vezi ovog svijeta. Kada neki Mudrac ili Majstor kaže da je svijet Maya, on ne misli da svijet ne postoji, već da ljudsko tumačenje i viđenje svijeta ne postoji. Tj. drugim riječima sadržaj koji imamo ili fluktacija uma jeste Maya. Hajd i nama sada, mudrače, pojasni što to u stvari znači? E 'vako, slušaj dobro, ovo ću reći samo JEDNOM. Pisaću sporo pošto vi sporo čitate. Čovjek je zauzet sa misaono ‐ emotivnim fluktacijama i konceptima i kroz same te fuktacije i koncepte on posmatra svijet. Tj. svijet je onakav kakavim ga mi DOŽIVLJAVAMO. Što govori da svijet nije onakav kavim ga percepiramo, već je naša percepcija subjektivna i ograničena misaono ‐ emotivnim konceptima tj. naša percepcija je ograničena unutrašnjim svijetom ili unutrašnjim fluktacijama. Zbog ljudske poistovjećenosti sa mislima i emocija tj. sa konceptima čovjek nije sposoban vidjeti svijet kakav Jeste već vidi misaono‐emotivno konceptualizovan svijet. I to je ono što je Maya, Iluzija. Zgrada nije iluzija ali naša percepcija zgrade jeste iluzija. No, ovo možemo pojasniti i na drugi način. Maya podrazumijeva percepiranje dualnosti jer smo prividno odvojeni od realnosti misaono ‐ emotivnim fluktacijama um. Ljudi su vezani za svoja tumačenja i koncepte te na taj način oni percepiraju stvarnost. Stvarnost očima Budnog nije odvojena od njega samog. Stvarnost je ON SAM. Sjetimo se. On je u svojoj BITI Apsolut koji se ispoljava i niti jedna stvar nije odvojena od njega samog. Tako KVALITET koji je ON SAM jeste kvalitet cijele realnosti. Percepcijom iz tok kvaliteta on ne vidi odvojenost niti percepira konceptima svijet koji gleda, tj. ne tumači ga shodno misaono ‐ emotivnim fuktacijama i on ga vidi čisto, jasno i uvezano. U tom viđenju ljudi mu izlegaju kao kokoške koje jurcaju po kokošinjcu živuči neku svoju realnost koja uopšte nije realna. On ih vide kako oni žive svoje koncepte ne stvarnost. Kada kažu da je svijet ilizija misle da ono što živite nije život, ono što vidite nije svijet, ono što osjećate nije stvarnost, već vaš koncept. No, postoji još jedna dublja realnost koja negira čak i ovo što sam ovdje rekao, ali o njoj ne


84 | P a g e

želim da pišem, iako sam je dotakao i doticao u nekim tekstovima. Ako ovo razumijete i možete da percepirate, onda je samo pitanje vremena kada ćete shvatiti i drugi stranu medalje ove percepcije. A ona traži zrelost i ogromno razumijevanje cijele igre Univerzuma. Bilo što da o njoj kažem samo je spuštam na razinu u kojoj ona nije razmljiva i samim tim može biti iskra sukoba u vama koji je jako teško prevazići. Ovo je dovoljno, za one koji žele da razumiju. Maya je iluzija dualnosti koju živite. Ne kamen, ne zgrada, ne ko zna što materijalno. Maya je iluzija koja živi zahvaljujući vama samim i vašim fluktacijama. Ako želite vidjeti Mayu sagledajte svoj um. Ne gledajte u krivom smijeru, već pogledajte u izvor pogrešne percepcije i tada ćete razumijeti Mayu.


85 | P a g e

Maya ‐ Iluzija Stvarnosti U prošlom tekstu sam se malo dotakao te iluzije i pokušao je pojasniti riječima koje bi svako mogao razumjeti barem u mjeri koliko mu to dopušta njegova svijest. Kao što reče jedan kvantni fizičar: "Ako imate svijest veličine loptice za golf, onda će vaše razumijevanje biti veličine loptice za golf. Knjigu koju čitate razumićete u srazmjeru veličine golf loptice, imaćete svijesnost veličine golf loptice, ujutro kada ustanete bićete budni u srazmjeru veličine golf loptice... " Cijela stvarnost koju doživljavate biće srazmjerna vašoj svijesti. Drugim riječima stvarnost koju doživljavamo kao ljudska bića srazmjerna je svijesti koju imamo, dijelimo je u nečem što se zove kolektivna svijest, i dok smo pod njenim okovima mi nismo sposobni da uvidimo stvarnost drugačiju od one koju projektuje i doživljava kolektivna svijest. Princip je veoma jednostavan i jasan i lako ga je objasniti. Uzmimo za primjer vodu. Voda iz rijeke zagrijavanjem vazduha se diže u vidu pare i stvara oblake, dok oblaci kada se napune vraćaju tu isti vodu nazad u rijeku. Ista stvar je i sa stvarnošću koju percepramo. Zaboravimo na trenutak kako ona nastaje, već se usmjerimo na to da ona već postoji, mi je vidimo i mi je živimo, to viđenje i njeno življenje jeste projekcija koju imamo u umu i mi je doživljavamo kao nešto opipljivo. No, kao i kod vode ono što vidimo i doživljavamo kao opipljivo nam potvrđuje da su projekcije koje imamo u sebi stvarne.. i ulazimo u vrzino kolo tzv. stvarnosti. Stvaramo "slike u glavi", prijektujemo ih van i na kraju one nam potvrđuju istu tu stvarnost "slike u glavi" i onda je logično da mislimo da je mi vidimo pravu stvarnost i da je živimo. Ono što nam fali jeste razumijevanje procesa do tančina da bismo mogli da se iz njega isključimo. I zato je rad na sebi jedan dug proces koji moramo proći, iako je sve prosto i užasno jednostavno. Maya u prevodu znači Ne‐to. Ma ‐ ne, YA ‐ to. Čovječanstvo je trenutno u stanju avidje ili ti akutnom stanju neznanja. Ali kada pogledamo stvarnost oko sebe mi se ne bi složili sa tim. Jer nam život koji doživljavamo oko sebe ne potvrđuje da smo u neznanju, već da smo ovladali tehnologijom, prirodom i drugim stvarima i to nam stvara iluziju da mi poznajemo kako funkcioniše stvarnost koju percepiramo. Ono što nas definiše kao neznalice nije informacija ili nije kontrola koju gradimo iz straha ili nije super brzi kompjuteri već nezanje koje projektujemo van iz sebe. Generalno mi ne možemo reći da nismo ovladali nekim stvarima, jesmo, ali onda ako idemo dublje u ispitivanje tih stvari i generalno ispitivanje motiva i ciljeva onda nam se jako brzo pokaže da smo zaglavljeni u akutnom neznanju. Jer ne poznajemo način niti motiv, niti ciljeve zbog kojih ovo što nazivamo stvarnost doživljavamo. Pošto je svijet koji doživljavamo projekcija naše unutrašnje stvarnosti duhovnost koju radimo je također projekcija unutrašnje stvarnosti. Tako da ni ona nije izuzeta toga, i sto ga bi i tu


86 | P a g e

duhovnost mogli nazvati Avidja duhovnost koja stiji nasuprot Vidja duhovnosti koja se temelji na ispravnoj percepciji, no to je jedna jako duga tema, i ima mnogo zašto i zato, i neću se previše zadržavati na njoj. Svaka misao koju imamo i koja se udruži sa emocijom stvara stvarnost koju percepiramo. Čitav proces je izuzetno komplikovan za pojasniti jer mi imamo barem stotine misli koje u toku dana pomislimo i koje su udružene sa specifičnim emocijama i da bi svaku od njih pojasnili trebali bi nam tomovi knjiga. No, za početak probajte zamisliti neku sferu (loptu) i unutar te sfere još jednu ali zatno manju. Prva je svijet oko nas a druga smo mi sami. Unutar naše sfere dešavaju se kompleksni procesi misaono ‐ emotivnih koncepata koji djeluju jedan na drugi. Svijest koja je zbir obje sfere jeste platno na kojem se projektuju misli i emocije tj. naši koncepti koje imamo o sebi i svijetu i mi na široj razini ili ti na ovoj većoj sferi doživljavamo ono što u manjoj tj. nama konceptima stvaramo. Svaka misao kada bi je analizirali najčešće se može svesti na tri osnovne koje bi bilo misao o preživljavanju, misao o radosti i zadovoljstvu i misao o sigurnosti i moći. Svaki od ova tri koncepta unutar skupa u kojem djeluje ima masu misli i emocija koje reaguju jedna na drugi te na taj način stvara jedan od ta tri cjelokupna koncepta ili čak ih udružuje što je u većini slučajeva. Svijest koja združuje te sfere zajedno "čita" koncept u nama i preslikava ga na prostor sfere koja predstavlja vanjsku stvarnost. Tada unutrašnja sfera vidi ono što nesvjesno ili rijeđe svijesno projektuje van i ima doživljaj ili percepciju da je to što vidi stvarnost koja je nezavisna od nje. Mi u stvari živimo u polju matrice koja tačno do veličine atoma projektuje stvarnost koncepata koje živimo, a ako ću biti malo oštriji mogao bih reći da je smo mi sami projekcija koncepata koji vibriraju oko nas. Zato se kaže da nema živih ljudi, ili da su ljudi mehanički roboti, ili leševi koji misle, jedu, razmnožavaju se, hodaju.. itd.. itd.. I za to bi se generalno moglo reći da je MAYA. U dubljem odnosu kada se krećemo ka dubinama sebe ili proučavanju sfere unutar sfere stvarnosti mi bi taj proces mogli da razložimo na masu sitnijih dijelova koji bi nam kao hologram pokazali tačnu sliku nas samih i doveli nas do spoznaja ko mi jesmo i što se u stvari ovdje zbiva. Jer svaki koncept unutar sebe sadrži sve ostale koncepte ali motiv koji ga usmjerava mjenja njegovu strukturu i mi razlažući te koncepte mislimo da su različiti. Ono što spoznajom dobijamo jeste shvatanje da smo mi obje sfere ali i mnogo šire, tada shvatamo da su koncepti koje smo zbog misli i emocija i osjećaja koji nam oni daju ubacili u manju sferu, činili da imamo "znanje" o sebi kao jedinci ili ograničenom organizmu. I da smo drugi dio svoje svijesti proširili na širu sferu i doživljavali to ograničeno sopstvo u odnosima koje te dvije sfere čine jedna sa drugom. Tom spoznajom shvatamo da je ono što smo mislili i osjećali kao mala sfera i doživljavali ili percepriali u široj sferi, samo iluzija koju smo PRIHVATILI i usmjerenjem naše svijesti činili "stvarnim". Ono što smo cijelo vrijeme radili je stvaranje, pomoću odnosa, stvarnost za koju smo mislili da je stvarna i da je odraz nas samih. U široj perspektivi mi smo imali ODNOS sa samim sobom. (Mala sfera i velika sfera). Kroz koji smo sami sebe definisali. I sama ta igra definisanja jeste MAYA. Mi smo kao svijest STVORILI DUALNOST kako bi sami sebe definisali. Ta igra dualnosti koju smo stvorili je MAYA. Ne naša


87 | P a g e

stvarnost. Spoznaja dualnosti ukida moć Maye. Maya kao iluzija ima korjene u vizivanju i to je njena osnovna vezivna tvar. A o tome ćemo sutra ili neki drugi dan. Za večeras je dovoljno, zar ne?


88 | P a g e

Spiritualni hardver i softver Pre neki dan sam spomenuo nesto na sto je jedan čitatelj zainteresovao i postavio mi jedno pitanje na koje sam htio izbjeći odgovor. Ne zato što mislim da on nije zreo za to, niti iz ko zna kojeg razloga već sasvim prosto, zato što se "bojim" da se informacija koju kažem neki ljudi koji čitaju ovaj blog, krivo ne razumiju. Postoje razine po kojima se dešava ispoljenje i po kojima se dešava "povratak" Izvoru i one na neki način moraju biti zadovoljene. Informacije koje se mogu iznesti nekada znaju da blokiraju put na neko vrijeme. Srećom, uvijek neko vrijeme, ne zauvijek. No, postoje informacije koje mogu da unište u totalu mogućnost da neko ide dalje. Pod ovim mislim na potpuno uništenje individualnog sopstva kao i onog iza njega, što je bit samog čovjeka. Naravno i ovo traži objašnjenje, zar ne? Zamislite kompjuter, kompletan kompjuter. Od metalnih dijelova koje čine monitor i kučište do hardvera (diskovi, procesori, memorije...) u njemu i softvera (programi..) pomoću kojeg koristite računar. Bit čovjeka bi mogli poistovjetiti sa samim računarom a njegove dijelove kao recimo individualno sopstvo sa hardverom i um sa softverom. O Biti čovjeka i nemamo što previše reći. No o drugim dijelovima bi se imalo štogod reći onimo ko želi da čuje. Pretpostavljam da vi koji čitate ovaj blog želite da vam se daju informacije. Za sada ne ulazim u zrelost koju imate. Nebitno. Um čovjeka je softver računara. Sa svim svojim programima (ličnostima) i pod programima (dijelovima ličnosti). Programi su osjetljivi i najmanja promjena u njihovom sistemu može biti kobna za određeni program. Kao što windows sadrži informacije o svim programima tako vaš um sadrži isto te informacije i virus (informacija) može da uzrokuje pad sistema. Elem, dešava se da windows ponekad prolupa, krene da radi gluposti (a kad ne radi?) i tada je potrebna reinstalacija. Kada um krene da prolupava od pogrešnih informacija tada nema popravka, sem u nekim iznimnim slučajevima kada imete dobrog programera ako sistem nije previše oštečen nekim virusom ili nepretnim rukovanjem. Nadam se da ste stekli neki utisak o ovom. Sada idemo dalje. Ovo će možda nekim biti šokantno, a nekima znano, drugim kao bogohuljenje.. Jako mali broj ljudi uopšte ima šansu za sledeću inkarnaciju. Ne želim da iznostim pretpostavke o procentu tih ljudi, ali je jako mali procenat. E sada, da produbim ovu informaciju i probam pojasniti ovu vrstu igre. Za kompjuter kao kučište i ekran uopšte nije bitno kakav će hardver i softver biti u njemu (zanemarimo za sada veličine hardvera i slično). On odražava svoju Prirodu bez obzira bio on prazan ili pun hardvera i softvera. Njegova priroda je BITI.


89 | P a g e

Kada programi (ličnosti u prenesenom smislu) ne znaju za postojanje računara onda je to situacija kao sa svakodnevnim čovjekom. On funkcioniše sa stanovišta programa komunicirajući sam sa sobom te na taj način misle da ostvaruju svoju svrhu. Razne kombinacije programa i podprograma daju iluziju da softver živi. I tada softver razmišlja ima li života posle smrti, razmišlja o probuđenju i slično. Um (windows) je podloga tim programima i to je vrhunac onog što programi osjećaju da postoji i poistovjećeni su sa tim. Ali softver bez obzira što odaje utisak da nešto zna i umije, ne može da pronalazi novi softver, ili ti neki novi smisao. On može samo da se igra sa postojećim podprogramima. I to UVIJEK na impuls izvana (Čovjek ‐ reakcija na daljinski upravljač). No, kada čovjek shvati da je um temelj za programe on može da mjenja programe po volji, da ih pokreće, da ih reinstalira ili deinstalira .. ukratko da ih koristi po svojoj volji. Tada za tog čovjeka kažemo da je imao uvid u prirodu uma. I to je čovjek koji kreće da radi na sebi. Kada um ili windows bude upoznat tada se dešava uvid u sopstvo ili ti jedno od prvih Buđenja. Čovjek spoznaje da je on Sopstvo, Biće i tada je promjena i reinstalacija windowsa sigurna i nema straha od virusa ili ti informacija, jer ih čovjek shvata i može sa njima da manipuliše. Naravno još uvijek u ograničenom smislu, ali.. To je razina kada čovjek shvati Ko on Jeste. Neki bi je nazvali probuđenje.. hm.. ok.. ali za mene to nije probuđenje. Kako se nastavlja sa radom produbljuje se razina JA ili Ja Jesam i čovjek shvata da nije ograničeno Sopstvo da nije nikakvo Sopstvo i da je Sopstvo također iluzija. On spoznaje da je on Apsolut koji sanja čovjeka i univerzum. Dešava se apsorbovanje u Sebi i za tog čovjeka kažemo da je Probuđen ili Oslobođen. Vratimo se na gornju priču. Ljudi u većini su softver koji ne zna za postojanje windowsa, ali recimo da naslućuju. Kada se windows resetuje softveri ne mogu da postoje dok sam windows ne podigne svoje podprograme koji su temelj svih programa koji se baziraju na windowsu. U trenutku smrti, programi umiru. Sve ličnosti koje čovjek ima, one umiru. Smrt je tačka na programe. Nakon par dana od iskustva smrti, windows umire. I to je tačka na windows. Nema sledeće reinkarnacije. Ako čovjek nije imao razvijen hardver ili ti dobar hardver tu se završavaju sve njegove inkarnacije. Nema nastavka života niti ima reinkarnacije. Čovjek ili ti Ograničeno Sopstvo ulazi u stanje slično dubokom snu i ono se apsorbuje u Apsolutu tj. njegovoj Svjesti i taj potencijal energije i Svijesti se iskorištava za nešto drugo. Elem, no recimo da je čovjek zaslužio svoju inkarnaciju. Tada se dešava da umire ličnost i umire um. Ali Sopstvo ne nestaje niti se pretvara u nešto sledeće. Da bi se to desilo čovjek cijeli život treba da teži usavršavanju. Sopstvo čovjeka treba da ima stalni podražaj da raste. Tek tada smrt nije tačka već zarez. Kada umru ličnost i um, dolazi do zapadanja u "duboki san" sve do novog života. Elem, većina spiritualnih učenja kažu da čovjek bira svoj sljedeći život i to je istina. Ali ne na način na koji se misli.


90 | P a g e

Sopstvo životom skuplja utiske ili ti Samskare. Ti utisci određuju što će biti sljedeće tj. koju će inkarnaciju da ima. Čovjek se iz "dubokog sna" budi u trenutku rođenja. On je još nekoliko mjeseci uvezan sa tim "snom" i reflektuje Svjest ili ti dubinu sna ili ti dubinu Univerzuma, što možemo vidjeti kod djece u očima. On SVJESNO ne učestvuje u odabiru života, ali se kaže da učestvuje, jer Samskare koje su uskladištene u njegovom Sopstvu određuju njegov život. Sada možete shvatiti zašto je bitno preispitati sve. I osvestiti se. Sada, često puta se u tantričkim tekstovima zna pročitati kako tantricima mnogoštošta dopušteno. I često puta je krivo razumljeno. Recimo kažu tantre: Tantriku je dopušteno da ukrade susjedovog vola, ali ako bi to učinio njegov susjed imao bi karmičko opterećenje. Onda: Ono što Tantrika odvodi u "raj", običnog čovjeka odvodi u "pakao". I još mnogo takvih izjava koje su ljudi zainteresovani za Tantru pokupili i razumili na sovoj način. Kada se kaže Tantrik misli se na čovjeka koji je osvestio svoje ličnosti, svoj um, svoj hardver u najmanjoj mjeri. I koji sve ovo ako čini, čini sa svjesnošću onog što radi i sa ispravnim motivima. Njegovi motivi su najblaže rečeno motivi upoznavanja sebe. Ne krađe, ne ubistva, ne prisvajanja ili šta već. Stav koji on ima sa tim motivima jeste stav istraživača i stav čovjeka koji želi da osvesti sve svoje nivoe. I sa tim stavom stvari koje radi ne uzimaju se u "sud" jer on ulazi svestan u tu igru. Čovjek koji nije osvešten sve što čini čini sa pogrešnim motivima. I sa poistovjećenošći i samim tim on skuplja utiske pomoću kojih se na kraju donosi "sud" o tome što dalje. Većina duhovnih tekstova ima istine, ali ta istina je duboko zakopana između redova totalnih besmislica i pogrešnih mitskih vjerovanja. Elem, u jednom trenutku od Tantrika se zahtjeva da druge ljude gleda kao vježbanke. Naravno, to nije u svim oblicima Tantre niti kod svih ljudi koji podučavaju Tantru. On kreće da koristi ljude kao svoju vježbanku i nema nikakvu karmu sa tim. Zašto? Ako ste shvatili gornje što sam pisao onda shvatate i zašto. Ali.. Programi nisu svjesni oni odgovaraju na impulse izvan njih. Oni odrađuju svoj već duboko programirani jezik ponašanja a ne NJIH SAME KAO BIT RAČUNARA. Čovjek odražava duboko ukorjenjene ličnosti i mehanizme, ali NJEGA NEMA. Nema života koji stoji iza uma i ličnosti. I to je ona bolna činjenica zašto većina umire potpuno kada im tijelo umre. Kada koristite SVJESNO i sa JASNIM MOTIVIMA ljude kao svoju vježbanku ili blaže rečeno kao svoje ogledalo, vi ne igrate sa tim ljudima, vi se igrate sa ličnostima i umom, ali ne i sa BITI čovjeka. Ona ne može da se dodirne na taj način. I to svaki Tantrik i čovjek koji Radi na Sebi zna. Programi samo reaguju na podražaj izvana. Ličnosti samo reaguju na spoljašnju naredbu. One nemaju slobodnu volju, one nemaju SVJESNU ODLUKU, one nemaju.. one nemaju.. Naravno, nijedan čovjek koji stremi samom Sebi neće ići u bespotrebno povređivanje drugih bez


91 | P a g e

obzira na ovo što zna. Rađe će se povući i igrati sam sa sobom. Ali ponekad taj rad zahtjeva jasne i glasne odgovore na programe koji žele da "zaigraju" sa njim. I on se ne libi odraditi taj odgovor. S ovim informacijama imate mogućnost da pobliže i dublje shvatite igru uzroka i posljedice, igru utisaka i igru sopstva i na kraju igru Univerzuma kao BITI čovjeka. A Lakiju odgovor: Dublja realnost je kada shvatiš odakle dolaziš, kamo ideš i što je tvoja najdublja bit. Ili kada shvatiš odgovor na pitanje Šta je JA? Taj odgovor bi se mogao izreći kao: SAM APSOLUT. U tom shvatanju dešava se apsorbovanje u Sebi ili Apsolutu i sve što pišem i sada i pre toga, više ne važi. Oslobođen si iako možeš da nastaviš da se igraš na ovom polju i do kraja "ispucas" svoje utiske. Ili recimo ubrzavaš svoju karmu do krajnjih granica radi potpunog Oslobođenja od ove realnosti. To je spoznaja o onom što prevazilazi ograničeno Sopstvo i Biće i taj nevidljivi balon se raspukne. Tada je kraj, barem što se tiče ovih realnosti koje su nam poznate. I nastupaju igre o kojima samo ponekad naslučujem ali ne znam za sigurno koliko su duboke. U tom Znanju, ideje o mayi, karmi, samskarama.. i slično su samo san snova.. i ništa više. U tom trenutku sve što si znao i sada znaš, sve što važi sada, otpada i nestaje. A ti ulaziš u igru koja ima sasvim druge temelje, sasvim druge ciljeve.. itd.. itd.. itd.. Eto nadam se da sam ti odgovorio i zadovoljio tvoju radoznalost.


92 | P a g e

Nekoliko misli o taštini praznine Pošto je ovo 101 tekst ovdje onda da još malo pričamo o nečem što cijelo vrijeme preskačem. Opet s nekim razlogom, no ovaj put razlog nije bitan. Često puta zastanem i zapitam se da li da nešto napišem i objavim, i prečesto prosto obrišem ono što napišem, kao i sinoć. Htio sam vam dati jedan tekst i sve i jedan osjećaj u meni je vrištao da ga ne napišem. Iako znam koliko bi takav jedan tekst mogao značiti nekim ljudima, opet sam shvatio da oni već to znaju. A oni koji ne znaju, ne trebaju ni da znaju. Ali u vezi ovog teksta, ne vrišti ništa u meni, već se osmjehuje. Svestan sam da mnogi samo pročitaju ovo što pišem i kada zatvore ovaj blog zaborave i nastave dalje sa baš onim što su krenuli da rade pre čitanja ovog teksta. Ali ono što oni ne znaju da je sjeme ubačeno. Kada će da proklija više nije moja briga. Također znam daovim tekstom večeras nekima će biti jasnije, nekima neće, neki će imati sukob a neki ne sa ovim što pišem, ali.. Ako ijedan dio vas vrišti da ovo nije u redu da je ovo bogohuljenje.. onda zatvorite blog. Ja prosto ne mogu da ne bogohulim, jer znam da su bogovi obične hulje i licemjeri, kao i većina onih koji se predstavljaju kao učitelji, majstori, gurui, budni, ili visoko spiritualni likovi. Moj cilj nije da ikog izgradim, moj cilj je da uništim svaki dio u vama, da sve to stavim na panj i posječem bez imalo zadrške u sebi. Elem, nego da krenemo.. Koja je svrha Budnih ljudi? Između ostalog mislim na vibraciju i prostor gdje se mi nalazimo, znači Zemlju.


93 | P a g e

Odobrenje i Molitva Bez okolišanja, bilo koje odobrenje da nešto učinite je vaš strah, skrivanje vas samih iza bilo čega. Bilo koja molitva sem možda čiste zahvalnosti je licemjerje koje činite i izdajete i sebe i onog kojem se molite. Prvo nemate od koga da tražite odoborenje. Autoriteti od kojih tražite odobrenje su vam nametnuli taj osjećaj s ciljem kontrolisanja (jedan od ciljeva). Taj neko nije ni bolji ali ni lošiji od vas. Vi ste potpuno jednaki sa njima. No, što u stvari se tu zbiva i koja je pozadinska igra odobrenja? Onaj koji ga traži nema petlje da sam nešto napravi i sam tim stavlja drugom u ruke svu svoju moć i energiju na raspolaganje. On se osjeća nesposobnim da bilo šta učini sam, jer se boji kazne, osude, prosudbe, odbacivanja, boji se ostati sam, boji se prihvatiti sebe, boji se osloboditi drugih jer je o njima ovisan, boji se komentara koje će sa tim izazvati, boji se biti pogrešan, boji se biti u pravu, boji se ispoljiti svoje odluke, boji se... I uvijek jedna jedina riječ: BOJI SE. Strah mi je shvatljiv u nekoj mjeri jer znam kako funkcioniše mehanizam. Ono što mi je neshvatljivo jeste da čovjek koji ide ka sebi (uslovno govoreći) čak i tu sebe laže. Ako već idete KA Sebi, onda pobugu IDITE KA SEBI. Ne od Sebe. A ovim čovjek uporno bježi od sebe. Znam imamo masu isprika zašto bi trebali tražiti odobrenje i zašto ga trebamo dobiti. OK. Ja vam ne pričam o odobrenju za otvaranje firme odobrenja. Već pričam o onom najintimnijem o vama samima. O vašem napretku i vašem kretanju ka cilju koji ste si postavili. Od kojeg Majstora da tražite odobrenje? Mislite li da i on sam nije tražio odobrenje? Odobri mi da budem budan, odobri mi da radim ovo ili ono, odobri mi da budem čovjek.. odobri mi ovo ili ono.. Ne želim da ikog vređam ali to nije čovjek koji IDE KA SEBI, to je idiot. I većina Majstora će prosto da zaobiđe takvog učenika u širokom luku, jer mu je jasno da taj ne želi sebe, taj želi opravdanje za uništavanje vazduha. No, opet znam kolik je teško doći do dana kada ćete shvatiti da vam ničija odobrenja nisu potrebna, sem odobrenja vas samih. Vi sami sebi morate odobriti da budete Budni, da se Probudite.. ne neki Majstor, ne Bog, ne Shiva, ne Shakti.. ne Bhairava.. vi sami sebi. I čega da se pobogu bojite.. izgubli ste sve što ste imali, umjesto vas idu leševi. Jedu, jebu, cmizdre, kukaju, kume, mole.. vas nema. Ako ste ovo shvatili i možete prihvatiti da je tako, onda ste na pravom putu da krenete ka sebi. Prvo što morate shvatiti da vas nema. A nema vas između ostalog jer ČEKATE JEBENO ODOBRENJE OD NEKOG, samo ne OD SEBE SAMIH. Niko nije rekao da hrabar čovjek nema strah, niti je iko rekao da Budan čovjek neće imati strah. Ako vam je to neko i rekao taj onda nema veze o Buđenju niti o Prirodi Čovjeka. Ono što je razlika između Budnog i vas jeste da on ide ka sebi UPRKOS strahu i ne traži odobrenje od nikog. Njemu je JASNO ŠTO ZNAČI ići KA samom SEBI.


94 | P a g e

Apsolut, Bog, Život ili šta već može i Delfin.. jeste sve. Sveprisutno, sveznajuće, ili sveJebuće.. ili šta već SVE ne. Ako je to tako, a tako je, i ako to već znate, a znate koji mu se klinac onda molite? Jel to neko novo odobrenje? "Molim te SVEprisutni Bože da mi ispuniš moju želju i upoznam ženu/muškarca svog života."; "Molim te da mom susjedu ovaj put ne umre krava već da mu crkne vol, jer zadnji put kupio je novu kravu i onaj njegov nedojebani vol ju je PONOVO oplodio i sada imaju DVE KRAVE!!!" (Ova je česta u Indiji) Šalim se naravno, nadam se da to ne radite, to nevalja. Jer će vas HRKLJUŠ, pardon Bog kazniti za ovu molitvu. Cijeli vaš sistem duhovnosti je stvoren na lažima. Ali ni to nije problem, znate zašto? ZATO ŠTO LJUDIMA TREBAJU LAŽI, NE ISTINA. Da je čovjek imalo iskren prema sebi, ostavio bi idiota od muža ili žene i otisnuo se u život. (Ne ostavljajte muževe i žene ovo je samo tekst.. i ja sam pritajeno sadista i volim da patite.) Napustili bi gluposti koje ga povređuju i krenuli u otkrivanje novih dimenzija Sebe i Postojanja, svog Ispoljavanja kao BOGOM DANOG JEDINSTVENOG BIĆA bez ograničenja i straha ili traženja dozvole od bilo koga. No, recimo da neće. UH.. ajd samo recimo.. ajd da većeras u daljnjem tekstu smatram da je čovjek napokon Budan. Budan čovjek ili VI KOJI ČITATE OVAJ BLOG bi znao da NEMA KOME da se moli. Jer ono što ON JESTE je priroda Apsoluta. Priroda njega samoga. I da svaka molitva je upučena njemu samome. Ne bogu, ne alahu, ne isusu, ne budi.. Znao bi da je SVE UVEZANO i da razdvojenost ne postoji. Da je to samo ubjeđenje, privid, iluzija. I da TO SVE je u stalnom DODIRU sa njim. I da je ON to SVE. I kome onda pobogu da se moli? No, recimo sada da naš čovjek je tek kandidat za Budnog. I on ovo još uvijek ne shvata i ne razumije iako ima informaciju. Sa tim moramo prihvatiti da on ovo ne zna i nije siguran, ali je ČUO da je dobro pomoliti se ovom ili onom, ili tražiti dopuštenje. Hm.. Fino su ga ubjedili da je bog svepristutan i da je sveznajući (obožavam ovu iliziju), i da On u svakom momentu ZNA što čovjeku kao njegovom slugi ili prijatelju ili obožavatelju treba. I šta onda čovjek radi? Ide da iskamči još koju dobrobit, jer možda je bog zaboravio na njega. Licemjerno traži od njega da mu ispuni JOŠ SAMO OVU ŽELJU i da će zauzvrat postabi Budan, kupiti kilu jabuka ženi pred crkvom ili dati komšiji drugu kravu. Hm.. jel to onda taj bog idiot ili je idiot čovjek koji se moli? Molitvom pokazujete da ne vjerujete da je bog sveprisutan, da je sveznajući, da se birne o vama, već mu pokazujete suprotno. Rekoh možda bih mogao, ako bih bio manje oštar, izdvojiti zahvalnost kao vid molitve. Jer u tome se možete zahvaliti tome nečemu na brizi, na prisutnosti, na ljepoti, na divoti... ili čemu već. No dobro, sada će mi neko reći da molitva može biti i s razlogom upoznavanja boga ili sa razlogom potvrde ili sa razlogom.. uh ne mogu sada naći još koji razlog. Prvo, niste nikada ni bili odvojeni od njega, samo to ne znate. Drugo, on ZNA vašu težnju i nema potrebe DA PRIVLAČITE pažnju na sebe molitvom da ste krenuli da meditirate ili radite na sebi, jer ON TO ZNA.. sjećate se.. on je sveprisutan i sveznajući.. zar ne?


95 | P a g e

Prosto se prepustite Njemu, ako još mislite da ste razdvojeni (ja bi se pre pitao zašto MISLIM da sam razdvojen? Ali ja nisam vi u ovom slučaju). Svaki dan čitam ili čujem kako je bitno da se molite.. i srcem se smijem ali i plačem ljudskoj nadobudnosti. Kao što je slučaj sa odobrenjem ista stvar je i sa molitvom. Uopšte zašto mislite da Bog i ZNA DA VI POSTOJITE? Šta mislite kada biste nekako saznali da Apsolut ne zna da vi postojite? Bili to bilo olakšanje? Ili bi ste osjetili paniku? E pa rečiću vam. Bog nema veze o vašem postojanju. On nema blage veze da vi postojite. On nečuje vaše molitve jer nema pojma da vi postojite. On nema veze o tome da postoji Univerzum i sva ispoljavanja ovog svijeta, što našeg što svijeta u Univerzumu. On čak nije svestan da ni on postoji, on samo ZNA DA ON JESTE. Teško razmljivo? Nemoguće? Probudite se pa me diskreditirajte. Jednom dok sam bio sa svojim Majstorom čitao sam nešto što je napisao i tada me je bubnulo u glavu da bog i postoji i nepostoji. Pitao sam ga naravno. Rekao mi je da postoji i da ne postoji. Ali mi nije rekao ovo što ja sada kažem vama. Ponekad se pitam da li je dobro da se čovjek probudi. I prosto ne znam što bih zaključio. Koliko je dobro toliko je loše. Dobro zato što ćete napokon imati priliku da se snađete i iskoristite ono što jeste. Štetno zato što ćete postati svesni gdje se nalazite. Da univerzum nije neko tiho i mirno mjesto, da u njemu vlada rat, mnogo gori od ovih koje ste vidjeli ili doživjeli, da preživljavaju samo najjači i da se život životom i smrt smrću hrani. No da ne bi bilo crno. Budni imate priliku da se snađete i izvučete iako je i to teško. Usnuli nemate tu šansu. Ali ono što je dobro kod usnulog jeste to što je tim snom zaštičen. On je zaštičen svojim neznanjem i svojom uspavanošću. Htio sam vam pisati i o tome, ali nemam odobrenje.. hahahahah.. Ali ko jebe odobrenja, jednom ću vam nešto i napisati i o tome, pa makar me to do kraja dezitegrisalo i upotrebilo za hranu ostalim bićima u ovom univerzumu ili moju svest i energiju vratilo na nivo kamena, minerela.. ili amebe. Stoga gospodo, oprostite na ovom tonu pisanja, ja se cijelo vrijeme smijem iako možda vam izgleda drugačije, jer ZNAM koju mogućnost kao ljudska bića imate. I da mi nije stalo do vas, ne bi ovo pisao. Živio bih svoj život sam sa sobom. A verujte mi, obožavam biti sam.


96 | P a g e

Više bi volio da ste Budni i da znamo Istinu o Sebi, Univerzumu i Bogu i da pijemo kafu negdje u gradu nego da ste uspavani iako ste zaštićeni sa tim.


97 | P a g e

Ugovor Pre nekih par milijardi godina ili tačnije pre nekih 7 milijardi godinam okupila se grupa bića s ciljem da se odredi na koju će stranu da stanu u sukobu koji je bjesnio univerzumom. Naravno to je značilo i neke benificije, ali i destrikcije. No u skladu sa tim, dogovorili su se nešto. Ako neko od njih uspije da se probudi, razbudiće ostale, pod svaku cenu, bez obzira gdje se nalaze i bez obzira koliku to žrtvu tražilo od njega na tom nivou gdje je "igra" bila. I prošle su milijarde godina. Jedno biće je skužilo Ugovor koji je potpisalo, bilo je dovoljno Budno da ga razme ali i da razume da su oni uvijek i bili slobodni, ali znao je da njegova braća još to ne znaju. Znalo je da iako je slobodan i da su svi u svojoj prirodi slobodni, ono je također znalo da to ON ZNA, ali ne i njegovi prijatelji. Sjetio se ugovora i koliko god napokon mogao da odleprša slobodan i sa zananjem da su svi slobodni ono je ostalo tu gdje je i krenulo u posao za koje je potpisalo Ugovor. Znalo je da su sada svi njegovi prijatelji ovdje oko njega i da mu ne vjeruju i da se u sebi sukobljavaju sa vjerom i nevjerovanjem i znao je da može da bira bilo koja sredstva da ih razbudi i da se oni prisjete, jer samo su zaboravili igru i ništa više. I znao je da oni koji nisu ovdje na ovoj planeti su u njenoj blizini. I da vredno pomažu da se on i njegovi prijatlji SJETE ko su i što su i da izađu iz začaranog kruga u koji su upali. Sve što morate jeste SJETITI SE UGOVORA!!!! NIŠTA VIŠE. Ja ne znam ko je ovo, niti znam da li je istina, ali negdje u meni odzvanja.. i zamolio me je prijatelj prijateljevog prijatelja da ovo objavim na blogu. "Ko zna Bhairava, možda neko od njih pročita ovaj tekst i sjeti se ugovora, ko zna.. " Poslušao sam ga. I dajem vam ono što mi je poslao da vam dam. Možda stvarno neko čita ovo ovdje i možda mu baš to bude inicijacija. Ko zna.. ko zna..


98 | P a g e

JA je Život sam po sebi Kada dodirnete ono svoje Izvorno Ja, počnete shvatati kako vaše JA nema nikakve uvjete, nikakva ograničenja, nikakve zakone koje morate sljediti ili pravila koja morate poštovati. Prosto VI JESTE SAM ŽIVOT u svoj svojoj snazi. Da li ćete biti u ovom tijelu ovakvi ili onakvi ili da li ćete gajiti vrline ili ko zna šta, nije bitno. Ono što je bitno jeste da ste VI uvijek VI (JA), u svakoj situaciji, u svakom momentu.. Kada radite "tehniku JA" ne obračajte nikakvu pažnju na bilo kakva iskustva koja se dešavaju. Ona su nebitna. Jer kada se usredsredite na JA sve ostalo što se zbiva jeste ometanje. Bilo koje iskustvo. Čak i sam Bog da vam se javi, to je ometanje. Oni koji su dodirnuli to JA shvataju što sam ovim rekao. Ostali, moraćete da mi vjerujete.. nema druge. JA je Život sam po sebi i u svakom momentu, bili svesni ili ne. Ono što radom na sebi radite jeste konkretizacija JA u ovoj razini. Prosto odbacite sve što vas ometa od JA. To je početak. To je BIT. Ovu "tehniku JA" možete koristiti i u igri sa Iluzijom ili Prividom. Osjetite SEBE u Prividu koji se dešava, što bolje možete. Vidjećete koliko vam to pomaže da se osjetite u svakom momentu. Dopustite svakom Prividu da se ispolji, slobodno. Ali se kroz njega sagledajte. Jer on vam pomaže da promjenite sliku o sebi i kroz nju spoznate vašu Istinsku Prirodu. A ona nije uvjetovana, ona nije ograničena, ona nije razdvojena, ona nije ovakva ili onakva. Ona je vaš najdublji osjećaj JA ili JA JESAM. Kada ne znate što da učinite sa Prividom koji je isuviše jak da bi ste se igrali njim, prosto posmatrajte. Tu nema greške. To je vaša Priroda. To je priroda JA.


99 | P a g e

Konkretizovati JA ‐ Ovdje i Sada Biti na "putu JA" nije nimalo bolje od biti na nekom drugom putu. Svaki put je ispoljavanje JA Jesam ili Apsoluta. I svaki od njih služi specifičnoj vibraciji koja uči o Sebi kroz ispoljavanje na nekim određenim putevima. Imati Buđenje ili Probuđenje nije nimalo nadmoćnije od ne‐imati Buđenje ili Probuđenje. Postoji jedna sitna razlika a ona je u tome što onaj koji je Budan to ZNA, a onaj koji nije NEZNA. No, ni sam privid Znanja i Neznanja je samo iluzija u igri Apsoluta a samim tim i u igri JA. Uvijek, al baš UVIJEK, JA je JA. Bilo ono Budno ili Uspavano. Ne stvarajte razlike između Budnih i Uspavanih u smislu da su jedni bolji, jači, nadmoćniji od drugih. Ne. Iako koristimo te izraze u govoru i pisanju, to ne znači da je jedan koji nije Budan lošiji od onog koji jeste. A pošto nije lošiji nije ni bolji. Jedina razlika je to što Budni zna odakle potiče sve i kamo sve ide. On zna da je privid samo privid i koristi ga u svoju korist. Za njega život nije pogrešan ili ispravan. On može koristiti izraze tipa: "Živjeti na svoju štetu ili u svoju korist." I unutar tih "zakona" ili Iluzije ili Privida on funkcioniše. Njegov plus jeste što i kada se uspava na trenutak ili više on uvijek lako može da se vrati iz sna i postane svestan igre. Biti vezan za Iluziju ovog Života znači živjeti sebi na štetu. Biti svestan iluzije znači imati mogućnost da se snađete i da živite sebi na korist. Da bi ste mogli da proći kroz ovaj život i iskoristiti mogućnosti i potencijale koje imate, morate naučiti s kojim alatima se služite i naučiti kao da se s njima služite. A to je Rad na Sebi. Raditi na Sebi ne znači prihvatati bez razumjevanja ono što vam se sviđa ili odbacivati ono što vam se ne sviđa. Raditi znači preispitati svaki segment Sebe i Svijeta kao ispoljavanja Sebe, razumjeti to i naposljetku živjeti to. Ispravno Živjeti znači konkretizovati SEBE ili JA ovdje tako da svaki trenutak bude vama u korist, čak i onda kada tako situacija ne pokazuje ili izgleda drugačije. Osvestiti to SEBE je prvi korak. Zato i koristite iluziju da se kroz nju ispoljite i kristališete. Kada dotaknete JA ili JA Jesam ili Apsolut, sledeći korak je da to ispoljite kroz život koji živite. Nema tu neke mistične mudrosti ili onog što su vam servirali kao duhovnost. Duhovnost je JA koje jeste. I Život koji živite. Razumeti to znači BITI duhovan. Nije duhovan onaj koji ističe jedno a zanemarije drugo, već onaj koji u oboma vidi JEDNO isto ispoljavanje u svrhu upoznavanja i spoznaje SEBE ili APSOLUTA. Ne dijelite SEBE na razine, već to SEBE spoznajte kroz SVE RAZINE. Jer jedno te isto Sebe se


100 | P a g e

ispoljava na svim razinama u Iluziji, ali kada spoznate to Sebe tada vidite da nikada nije bilo razlike niti razine u kojoj niste bili.


101 | P a g e

Još koja o JA ili JA JESAM Kada je riječ o konkretizaciji JA i pitanjima koja se tu pojavljuju, možemo pričati o raznim situacijama u kojima se konkretizacija JA može vježbati. No prvo, što znači konkretizovati JA. Stvar je u tome da se u ovu razinu ili razinu uma i tijela dovede svjest onog što Jeste ili JA. A to bi značilo da čovjek prestaje sa klasičnim igrama i igricama i krene potpunije, totalnije u iskušavanje svakodnevnog života. Također konkretizovati JA znači u svoje dijelovanje uvesti svjesnost ne samo pažnju i direktno djelovati iz osjećaja JA ili Ja Jesam, te svaku djelatnost direktno prožimati tj. biti to JA u situacijama. Ne djelovati mehanično ili po navici. Ono što neke zbunjuje jeste to oko vrlina što sam napisao. Da su one nebitno isto toliko koliko su bitne. Ako ste se vezali na JA osjećaj i pratite JA ili se trudite biti Svjesni i Pažljivi tokom dana, pravila koja su postavljena za druge spiritualne grupe ne važe za vas. Ali to ne znači da su ta pravila šuplja ili beskorisna. Neka od tih pravila su izuzetno korisna dok su neka obično drilovanje uma. Ako neko osjeća da bi trebao da radi sa nekim pravilima ili konkretizuje vrline onda neka to koristi. Prosto zato što je njegov sistem vjerovanja naštimovan tako. Ono što sam doživio kada sam intezivno radio na sebi sa Majstorom bilo je da sam većinu toga odbacio jer sam skužio da se temelji na krivim motivima. Niste nimalo duhovniji ako ne jedete meso ili ne pušite ili ne pijete ili ko zna šta. Kao što niste nimalo bolji ako to sve radite. Moja praksa je bila da uvodem odbacivanje nekih tzv. poroka samo onda kada to razumijem, ne prije toga. Onog trenutka ako osjetite da vam meso šteti tj. da osjećate loše vibracije u sebi dok ga jedete ili posle kada ste već jeli, koje vam ne odgovaraju a možete ih povezati sa jedenjem mesa onda je i poželjno da odbacite jedenje mesa. Ako to radite zbog duhovnosti, bojim se da samo sami sebe lažete. Ista stvar je i sa svim ostalim. Oslonite se na svoje razumjevanje i svoje odluke, ne na ono što većina radi ili što zahtjevaju neka pravila u duhovnosti. Ako ste odlučili da radite na direktnom putu ka Sebi, znači putem svjesnosti, pažnje ili vezanjem na JA Jesam, onda morate biti dovoljno osjetljivi da primjećujete svaki put kada se desi da iz toga izađete. Morate vidjeti svoj um kao da je nečiji tuđi ne vaš. Na taj način vi se upoznajete i ne vežete za njegove fluktacije ili vibracije. Što to znači? Znači da morate vidjeti kako funkcioniše vaš um i znati zašto i kada se to javlja. Jer postoji nešto što se zove gravitacioni i levitacioni uticaji uma. A to znači da um ima mehanizme koji vas više uvlače u nesvjesnost i mehanizme koji vas više podižu. Drugim riječima. Svađa ili atmosfera koja je teška jeste gravitacioni uticaj. Dok recimo muzika ili fini i suptilni ljudi ili recimo sjedenje kraj rijeke su levitacioni uticaji. Sa znanjem o uticajima možete mnogo brže da prelazite iz gravitacionih u levitacione i obrnuto kada od vas situacija traži da ste više "na zemlji". Također bitno je poznavati "svog neprijatelja". Jer on uvijek radi na tome da vas "porazi". Znači kada u vama djeluju izrazito jaki mehanizmi i par dana ste u njima onda ćete jako teško moći da budete svjesni ili Budni. Ali morate probati da budete barem Pažljivi. Tj. morate naučiti da ipak pokušate da sagledate situaciju u kojoj se nalazi um a s njim i vi. Zato je jako bitno da vježbate Pažnju i Svjesnost u situacijama koje su lakše ili u situacijama kada ste neuznemireni. Jer vježba čini Majstora.


102 | P a g e

Morate vidjeti kada je vaš um, um mame, kada je um tate, djede, babe, autoriteta i slično. Kada pričam sa nekima od vas, jako rijetko vidim da su to oni, obično je to društvo u vama, personalizovano do bola. Jer vi možete biti svjesni ili Budni u nekim situacijama koje su vam prirodno lake, ali kada na red dođu situacije koje su same po sebi teške ili Tamaistične, vi ćete se potpuno izgubiti. No treningom na lakšim situacijama vi stjećete mogućnost da se i u teškim ili Tamaističnim situacijama snađete. Makar to bilo kada je već situacija prošla. Sada, kada ste se učvrstili u osjećaju JA tada ćete primjetiti razine JA osjećaja. Postoji mnogo razina JA. Tako recimo JA koje osjeti čovjek koji je doživio Samospoznaju ili odgovor na pitanje Ko sam Ja, nije isto kao onaj koji zna sve one bitne odgovore na to i slična pitanja, tipa: Šta je čovjek ili drugo ljudsko biće ili Šta je Život ili Šta je JA ili Šta je Bog ili Šta je Univerzum ili ko zna koja još pitanja. Recimo čovjek koji je doživio JA u razini dubine Ko sam Ja ili ti najniži osjećaj JA će svoje JA osjećati kao da je to njegova svijest koja ispituje, koja je svjesna i slično. Ali i ona će imati granice i to granice koje je on nesvesno ili svesno sebi postavio. Njegova razina JA je obično vezana na njega samog. On još uvijek ne osjeća život kao Sebe, niti u drugima vidi JA koje su oni i slično. No, postoje i razine odgovora na ta pitanja koja opet zavise od samog tragaoca. Kako se razine produbljuju JA postaje sve profinjenije i počinjete ga osjećati u svemu oko sebe, tada se desi prodor iz Sopstva u Jedinstvenu svijest. To je trenutak prodora kroz posljednju granicu koja dijeli Biće od Apsoluta. No, postoji nešto što bih mogao nazvati i postojanošću JA ali i sa osjećanjem Drevenosti JA. JA koje je postojanije njegovo ispoljavanje i konkretizovanje u ovoj razini postaje temeljitije, dublje, moćnije, ispunjenije tj. sve oko njega je ispunjenije Njime ili JA. Kada se krene osjećati Drevnost JA stvar je u tome da se ta drevnost osjeća kao u prostoru i vremenu. Počinjete shvatati da nije bilo trenutka kada niste bili JA. Osjećaj polako ulazi u ono izvan ove planete i prostora i vremena gdje se sada nalazite. Možete osjetiti, primjera radi bilo koji period na ovoj planeti na bilo kojem mjestu i uvijek ćete biti JA. Čak i kada najdublje spavate VI ZNATE DA STE BILI TO JA. Da bi postojalo svjedočenje ili svjesnost morata postojati SVEST. Tek tada sam proces svjedočenja započinje i mi možemo reći da postoji JA koje svjedoči ili svjesnost. Svjedočenje se javlja samo onda kada je Svijest okrenuta KA nečemu. Tada se dešava pojavljivanje JA svijesti koja svjedoči. Ta JA svjesnost je odvojena od JA‐JA ili potpunog Apsoluta kao nekom tankom opnom i koja je Individualizovana i možemo reći da je ona povezana sa Sopstvom, kao načinom pomoću koje postoji Individualizovana Svijest ili Ograničeno Sopstvo. Trenutak kada ta opna pukne dolazi do stapanja JA sa JA APSLOLUTOM u kojoj više ne postoji svjedoćenje, svjedok i svjedoćeno, već sve postaje JEDNA SVEST. No, ono što sam do sada skužio jeste da ni to nije kraj. Ono što intuitivno spoznajem jeste da tek JA koje je u potpunosti apsorbovano u JA APSOLUTA jeste naša Svjest i naša Istinska Priroda. To ja nema ni karakteristike, ni vrline, ni mane, niti zna za postojanje ičega sem same sebe. Ali ni sebe ne poznaje već je ona PROCES u koji možemo izraziti riječima samo kao radnju ili glagol. Ona JESTE.. BITI..


103 | P a g e

U Istinskom JA nema što da se svjedoči, nema ko da svjedoči, niti postoji proces svjedočenja. To stanje najsličnije je stanju dubokog sna kada je sva svest O NEČEMU isključena i JA je postpuno apsorbovano u sebe, bez znanja o Sebi, bez poimanja Sebe.. itd.. itd.. Mi možemo pričati o JA Svjesti koja se pojavljuje pre svega ostalog. A to je slično osjećaju kada se ujutro budite. Prvo izlazite iz Apsorbovanog JA u Svest, nakon toga pojavljuje se Individualno JA ili Sopstvo i tek tada vi doživljavate svijet kao svijet kojem VI kao JA Jesam svjedočite. Pravo ili Istinsko JA koje vi Jeste jeste kao da ste osjećaj JA Jesam sabili u jednu malu tačku u jedan mali atom.. tolika je silina tog Istinskog JA. Recimo ovako. U Nirvikalpa Samadhiju nema svjedočenja, vi ste u potpunosti stopljeni sa JA i u tome nema pojavnosti, privida, sna, misli, emocija, niti bilo čega. To je sabijenost u JA APSOLUTA. Savikalpa Samadhi jeste trenutak kada se desilo ispoljavanje Nirvikalpa JA ili Ja Apsoluta u pojavnosti. I čak i za to JA mi možemo reći da je ono Pojavno JA, ne naše Istinsko JA. Ono je početak sna. Jer San ili ti Iluzija ovog cijelog univerzuma mora da ima Pojavno JA ili JA Svest u kojoj se javlja svjedočenje svijeta, iluzije, privida ili bilo koje druge misli, emocije.. ili tome slično i Ono mora imati Kvalitete pomoću kojih se ispoljava. Kada se kaže da je Ljubav stanje Apsoluta to obično znači da je taj koji je to rekao tek dodirnuo JA Svest. Ne Istinsko JA. U Istinskom JA nema ni ljubavi, ni radosti ili tome slično. Ne zato što te osobine ili kvalitete JA ne postoje, već zato što NEMA NIKOGA KO BI osjetio te kvalitete. Kvalitete se osjećaju tek u Saguna Brahmanu. U Nirguna Brahmanu nema nikog ni ničeg što bi svjedočio bilo koji kvalitet. Kvalitete nastaju tek na nivou Saguna Brahmana. Za Saguna Brahmana mi možemo reći da je uzrok postojanja JA Jesam osjećaja. U Nirguna Brahmanu se gubi svaka identifikacija i mi to uslovno zovemo JA. U Nirguni nema ni pokreta, ni vremena, ni prostora, ni oblika.. ni.. ni.. ni.. već sama Svest apsorbovana u Sebe ili ti u nečem što bismo nazvali Mir ‐ odusustvo svega poznatog.


104 | P a g e

I u Svjetlosti i u Tami Ja Jesam Kao i u svemu tako i u onom što nazivaju duhovnost, ljudi su zauzeti potragom za idejama koje imaju. Te ideje nisu ništa drugo do isti misaono ‐ emotivni podražaji nervnog sistema kao u prije potrage za nečim unutar duhovnosti. Isti podražaj koji su imali prije kretanja u potragu samo sada obučeni u neku drugačiju boju, narandžastim sarijem, ili dhotijem, upotrebom mirisnih štapića, izgovaranjem čudnih riječi ili mantri, usmjeravanjem misli ka Shivi ili Brahmi ili Višnuu i njegovim inkarnacijama. Prije semo htjeli ono što nazivamo materijom, sada želimo ono što nazivamo duhom. Uvidjeti da se promjenio samo film koji vrtimo iziskuje hrabrost da sagledamo ono što nazivamo sobom. Mentalno ‐ emotivni podražaji su isti, samo im sada dajemo drugačija značenja. I to je sve što se promjenilo. Ima jedna divna priča o Avataru Rami i Vasišti. Kada je Rama došao do Vasište po učenje, ovaj mu je pričao o čakrama, o kundalini shakti, o idi, pingali i shushumni, o 72 000 nadija, o vrlinama i porocima i povezanosti čakri sa njima. U jednom momentu Vasišta ga je pitao: Jesi razumio što ti pričam? Rama mu odgovori: Jesam. Postoji 7 čakri u kojima su naše vrline i poroci, postoji 72 000 nadija kroz koje teče prana, od njih najvažnija su tri nadija ida, pingala i shushumna. Ida je hladna energija ili mjesečeva energija, pingala je topla energija ili sunčeva energija, shushumna je spiritualna energija kroz koju teče kundalini shakti, ako je pokrenuta pravilnom vježbom ona putuje kroz čakre i budi naš potencijal sve dok ne dođe u Sahasraru gdje se ona dešava spajanje Shive i Shakti ili ti mistično vjenčanje i čovjek podizanjem kundalini shakti u sahasraru dostiže prboduđenje. Jel tako, to si rekao? Vasišta je podivljao: Ne.. Ne.. Ne.. Ništa nisi razumio. To je priča za neprobuđene. Svako od vas ko je intezivno radio na sebi, proučavao svoj um i njegove zakone, proučavao sve ovo bez prihvatanja i odbacivanja došao je do zaključka da je sve ovo samo bajka za neprobuđene. Bajka koja ima za cilj polako odvući njihov um sa svakodnevnih stvari i polako ih gurnuti u drugom pravcu. Mnogo je razloga za ovu priču jer um i nervi su strahovito oruđe i sa njima se treba pažljivo manipulisati u svrhu razumjevanja. Ako isti taj nepostojeći um presječemo nekom jakom i brzom tehnikom on ulazi u ludilo. Ako mu polako na lagan način dajemo tzv. znanje on se priprema, prilagođavaju se nervi na ono što sljedi. Rekao sam nepostojeći um je nešto takvo kao što je um i što smo imenovali umom prosto ne postoji. Pod umom podrazumjevamo nešto opipljivo, ali ako se usjmerite da potražite um i to što mislite da je opipljivo nećete ga naći. Jer ono što zovemo umom je samo splet nervnih impulsa koji obradom u mozgu i vraćanjem istih informacija ka nervima imamo dojam da postoji nešto što se zove um i da je to opipljivo. Nema nikakvog uma u vama, sem ko zna koliko hiljada informacija koje putuju nervnim sistemom i mozgom koji izabira 2000 informacija u sekundi i to vam daje dojam da vi postojite. Vaše famozno JA ili svakodnevno JA ili ti Ego, nastaje igrom tih nervnih impulsa i vašim imenovanjem i lingvistikom daje vam dojam da ste to vi.


105 | P a g e

Vaš ego kojeg se toliko bojite je samo impuls za koji ste se vezali i za koji mislite da je smislen u haosu impulsa koje primate u jednoj sekundi. Zato Majstori smiju reći da je ovo sve Iluzija jer ona to i jeste. Iluzija je da imate ego, da ste spiritualni, da imate život, da on ima smisao, da postoji bog, da psotoji život posle života... Jer ta iluzija u koju vjerujete je samo nervni impuls koji se tumači u mozgu. Vaše tijelo i um je sudar atoma koji daju podražaj važem mozgu koji je i sam sudar atoma i igra tih atoma vama daje dojam da ste živi. Ljubav, radost, tuga, mržnja, sreća, nesreća.. sve je samo igra hemijskih rekacija u vama, ne vrline i poroci za koje vam pričaju da su poželjne ili nepoželjne. No ipak postoji nešto što smo u nekim terminima nazvali Istinsko JA, ali opet zbog boljeg razumjevanja. Ni to Istinsko Ja nije ništa drugo do podražaj nervnog sistema u vama. I njega na kraju morate da odbacite. Vi niste nikakvo Istinsko JA ali je to najbliži opis onom što vi u svojoj Prirodi jeste. To je također način da se odvojite od nervnih podražaja i sagledate sebe kao prostor u kojem se dešavaju svi ti podražaji za koje mislite da ste vi. Vi ste zgusnuta Praznina, Ništavilo koje traži smisao u nervnim podražajima. No to Ništavilo nije prazno u smislu na koji mi mislimo. Da je depresivno prazno, da je ispraženjeno i da nema ničeg. Ono je ispunjeno dubokim osjećajem Jedinstva. Mnogi kažu da u očima Majstora vide Univerzum kao prostor koji ih "guta", koji ih razgrađuje u njemu. Ono što oni vide jeste prostor koji je svjestan sebe kao prostora, sebe koje je oslobođeno zadržavanja, smislenosti, blokova... Tzv. Istinsko Ja koje nema zadrške, koje teče, koje prihvata svaki segment tzv. Sebe, koji je smisao sam po sebi i nema nikakvog drugog smisla. I naravno da su vam rekli da je to Bog, da je to Apsolut, da je to Praznina, da je to Dharma, da je to Tao ili koja već riječ. Nešto takvo kao Probuđenje ne postoji, kao što ne postoji Um, kao što ne postoji Ego.. Probuđenje je ideja u koju vjerujete kao što vjerujete u um i ego.. i zbog toga su vam dali ideje u koje sada vjerujete. Dali su vam čakre, nadije, kundalini shakti, i sve ostale igračke sa kojima se sada igrate u takozvanoj potrazi za smislom i probuđenjem.. Oslobođenje, to famozno oslobođenje za kojim žudite, je odumiranje, svjesno odumiranje kako bi rekao Wolinski, ili kako bi rekao Nisargadatta, ili Ramana Maharši.. naravno svako svojim riječima u skladu sa sljedbenicima i učenicima ispred njih. Vi nemate smisao, nikada ga niste ni imali. Univerzum nema plan za vas. Vaši anđeli su samo projekcije u vama nastale nervnom stimulacijom, vaši bogovi su samo vaše nade i strah koji su također nastali nervnom stimulacijom i lingvistikom koju ste prihvatili. Famozna "tehnika" JA koju sam vam nedavno napisao i koja se toliko proširila preko mailova, vjerovatno zbog straha od autorskih prava (nema ih, slobodno je objavljujte javno, mjenjajte, davajte joj smisao i proglašavajte svojom), je ono što vas uvlači na prag te Praznine u kojoj se osjećate ispunjeno. A vaš osjećaj ispunjenosti nije ništa durgo nego nervni red koji nastaje unošenjem smisla u haos vaših nervnih podražaja. A koji je bitan kako bi ste mogli da se


106 | P a g e

sagledate kao Praznina, zgusnuta Praznina u jednu tačku koju ste nazvali svojim imenom, kojoj ste dali smisao života, smisao potrage... ili šta već. Postoji nešto što se tada dešava i što ste nazvali Oslobođenjem, imenovali ste to Oslobođenjem i u njega počeli da vjerujete, a to nešto je tok te iste Praznine, tok te Svijesti koja vi Jeste i koja vas povezuje sa svim oko vas (mislim na vaše tijelo i um) i daje vam osjećaj Jednosti. Ta Jednost jeste Praznina. Ta Jednost jeste Svijest, vašim riječima, jer vi ne možete prihvatiti da niste ni Svjest i da je to samo jedno imenovanje Onog Što Jeste a možemo nazvati ili imenovati Prazninom, Svjesnom Prazninom. A ovo "svjesnom" je samo moje imenovanje jer ni sam ne znam kako bih to imenovao, ali ne vjerujte u moju lingvistiku koju koristim i ona je šuplja i isprazna i služi samo davanju imena ili imenovanju procesa te Praznine i ništa više. Kada to budete smjeli da osjetite bez sukoba i traženja smisla, kao što je to u istoriji čovječanstva i Univerzuma, tada ćete biti Oslobođeni. I to je Oslobođenje koje ste mistifikovali kao nešto smisleno i od Boga, iako se pitam kog Boga? Kome se molite? Za što se molite?.. Sve je to samo nervni podražaj kojem dajete smisao jer ne smijete ostati bez smisla, uništilo bi vas. Buda je to nazvao Nirvanom, Wolinski malo dodao objašenjenja tipa Nirvana znači izumiranje, odumiranje, isprebljenje.. Nisargadatta vam rekao da je to iluzija koja nastaje nakon Ja osjećaja ili posle posmatrača i da se svijet pojavljuje nakon osjećaja JA, Maharši vam rekao da je to sve također iluzija i da je jedini smisao nalazak odgovora na pitanje Ko sam Ja?... I još poneki koji su skužili o čemu se tu radi. Ostali su vas malo zajebavali ili su to možda i smisleno radili, imali su malo više milosti i samilosti da vam još uvijek prodaju laži. Ideja Probuđenja je samo ideja Probuđenja. Niti postoji Probuđenje, niti postoji neko KO bi se Probudio. Kada to shvatite vi ste Probuđeni. A mislili ste da je to nešto što je mistično, da će bogovi da vam se klanjaju, da će sunce da zasija usred tame noći ili šta već. Rekli su vam da ste vi Svjetlost koja razgoni tamu.. hahahahaha.. predivno rečeno. Jeste i ja vam to kažem. VI STE SVJETLOST KOJA RAZGONI TAMU. A ta Svjetlost je razumjevanje i tok Svjesnosti koja više nije ograničena samo na nadražaj i njegovo tumačenje... Ako radite redovno "tehniku" JA do sada ste morali shvatiti da ste vi TOK Svjesnosti, TOK JA (ako ga tako imenujemo, sve je stvar lingvistike), oslobođeno kretanje unutar i oko Praznine.. Sama Praznina koja se besmisleno igra sama Sobom, i to je jedini Smisao.. Sama je Sebi smisao.. Opustite se, kako bi to rekao Koeljo: Univerzum ni ne zna da vi postojite. A sada, nadam se, shvatate i zašto ne zna. PS. Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mračan kao ambis u koji se moraš spustiti, da bi pronašao Ono za čim tragaš. U praznini Ništavila Ja postojim, Ponočno sunce osvetljava moje postojanje na ovoj planeti i zato kao Senka ja po ovom svetu hodam ... Sada možete znati što znači ovaj stih.


107 | P a g e

Odnosi i veze u Radu na Sebi i Spiritualnosti Prvo za početak da razjasnim što je za mene veza a što odnos, da ne bi nastalo neke zabune. Veza ‐ život sa nekim na način da mi ta osoba, bilo ženska ili muška bilo kao prijateljstvo ili ljubavna veza, upotpunjava moje praznine koje osjećam u sebi, daje mi značenja koja ja sam sebi ne mogu da dam jer mi treba neko ili nešto što će mi dati značenje i identifikaciju. Kada se tiče seksualnosti veza mi nudi siguran seks u kojem se opet osjećam značajnim jer odgovaram tom partneru i seks sa tim partnerom mi daje osjećaj da sam dobar u krevetu, da znam tajne seksa i slično. Kada je u pitanju psihološko ‐ emotivna veza, partner ili prijatelj se slaže samnom, najčešće, ili me dopunjava i krase nas iste ili slične ideje, potrage, želje, potrebe koje zajednički ispunjavamo. Tješimo jedan drugog, tu smo da podržavamo laž naših ličnosti i slično. Mislim da je dovoljno da ste shvatili smisao. Odnos ‐ Odnos nije moguć između uspavanih ljudi, jer odnos isključuje standardna očekivanja i ukalupljavanja u mišljenja i emotivne koncepte. Njega krasi svakodnevna otvorenost između ljudi koji su u odnosu u cilju spoznavanja sebe, ispoljavanja sebe, upoznavanja sebe kao i drugih bića, učenje da druga bića tj. ljudi su, također kao i ti sam, jedinstveni i da žele da se jedinstveno, autentično ispolje. Odnos pruća mogućnost da se dve autentične "jedinke" ispolje u najužem krugu, pre nego što smognu hrabrosti da se tako ispolje i u svijetu, što onda stavlja svijet u odnos sa tom nekom jedinkom. Unutar odnosa dvoje ili više ljudi ne postoji očekivanje koje se mora ispuniti ili koje mora da bude, ali također ne postoji ni osuđivanje, prosuđivanje, kriticiziranje (ne kritika)... Odnos omogućava ljudima da se razviju u potpunosti i da kroz druge ljude kao svoja ogledala uvide nesvjesne koncepte, emotivno ‐ misaone koncepte, reakcije i slično. Odnos nikako nije držanje ljudi samo za sebe, ili sljepo vjerovanje nekom, ili sljeđenje nekih ideja koje je neko da, već živo, direktno ispitivanje Sebe, Stvarnosti, Života kroz druge ljude, zajedno sa njima i njihovo ispoljavanje kroz nas.. itd.. Česta pojava koja se dešava kao i kod drugih stvari koje smo uključili u naš život jeste da smo na njih projektovali naša svakodnevna načela i koncepte i naravno duhovnost nije izuzeta toga. Pošto je duhovnost kakva nam je prezentovana samo preslikana iz naše svakodnevice i data joj neka specifična imena i tumačenja, ona nije uspjela niti uspjeva još uvijek da se izvuče iz koncepata svakodnevnog života, iako na sve moguće načine pokušava da preusmjeri te kncepte u neke nove koncepte koji bi trebali da se slažu sa konceptima koje zastupa ta neka određena oblas u duhovnosti. Tako unutar svih duhovnih i religioznih (nije isto, zato razdvajam duhovnost i religiju), načina i učenja nalazimo pravila i zakone po kojima bi se neki čovjek trebao ponašati unutar tzv. "odnosa" sa drugim čovjekom ili životom. No koliko vidimo to još nikom od njih nije uspjelo, iako postoji masa pravila koja naizgled natjeraju čovjeka da u javnosti i "za raju" se ponaša na ponuđen i određen način prema drugima, ali svi znamo jer smo prošli ili možda još prolazimo nekim od klasičnih duhovnih i religioznih putevi, da to nije istinsko i da to nismo prihvatili sa srcem i razumjevanjem, već da je to najčešć samo jeftina gluma.


108 | P a g e

Do sada još nisam sreo duhovnu ili religioznu grupu ili učenje kojem je to uspjelo a obišao sam mnoge. Čak ni jakim učenjima poput nekih tantričkih učenja to ne uspjeva u većini slučajeva. Čim se u čovjeku probude tzv. niže emocije on zaboravlja na pravila i zakone i počne da se ponaša onako kakva je njegova priroda. Ovdje ne mislim na čovjekovu višu prirodu, već na ono svakodnevno. Jer bez obzira kojem učenju pripadate ili što sljedite, sve dok niste u kontaktu sa svojom Istinskom Prirodom, vi prosto ne možete da imate odnos sa nekim i da se on bazira na Vama kao Bićima, već se bazira na vama kao umu, ličnosti i slično. No, duhovnost i religija našla je uzrok zašto vi ne možete u nekim slučajevima, a pre bih rekao da ne možete NIKAKO, da se držite zakona i pravila koja su pripisana. A taj uzrok je EGO. I tako je taj ego postao kao i sotona u hriščanstvu ili demoni u instočnjačkim učenjima, odgovoran za vašu mizeriju i nemoć da budete to što želite da budete. Osudili ste SAMI SEBE na propast. Ali ni to ne primječujete jer ste to projketovali na ego, na sotonu, na zlo, na demone ili šta već. Kao suprotnost izmislili ste vrline, dobro, boga, anđele i svu tu vojsku koja stoji nasuprot lošeg, zla, ega, sotone, demona.. Ali nikako još niste pogledali u praovm smijeru i rekli: AHA TO SAM JA. Sve to sam ja. Ja sam uzrok i posljedica svega toga. Naravno, onda dolazi ostalo. Tipa očekivanje da neko drugi ne zadovoljava ovo ili ono, da on mora da pokaže volju da se mjenja, da ste se vi dovoljno promjenili. Ili ste u tim nekim trenutcima rekli, aha ovo je uticaj mog ega i samim tim prebacili odgovornost na jadni mali ego kojeg momentalno zakucate na krst kao jednog i jedinog krivca zašto vi niste duhovni. Smiješno, zar ne? Kada ne bi bilo žalosno. Čovjek ne može da ima odnos ako sam nije otvoren i nije u mogućnosti da sam sebe preispita i uvidi svoje greške, ne greške ega, jer vi ne možete postojati izvan ega u ovoj realnosti. Ego nije krivac, on je samo ogledalo vas samih. Vaše nemoći da budete to Što Jeste. I da bi ste ga prevazišli morate ga prvo prihvatiti, uvidjeti što je to ego, na koji način radi, što ga čini, zašto tako reaguje, kada tako reaguje, u kojim situacijama, kako, s kojim ljudima i zašto baš na njih.. itd.. itd.. Odnos zahtjeva da svoj jadni mali ego držite pod stalnim budnim okom vaše pažnje. A onda možda i shvatite da ego nije ništa drugo do zbir vaših reakcija, nervnih stumulansa na stvarnost u vama i oko vas. Spiritualni odnosi, ne postoje. Laž su kao i spiritualnost, religija, učenja pomoću kojih čovjek bježi od sebe. Kao što ste u intimnosti vaših veza takvi kakvi ste i možete vidjeti gdje se nalazite na tzv. spiritualnoj ljestvici. Zašto? Prosto zato što je vaša spiritualnost i religija koju sljedite propisala zakone i pravila kakvi vi treba da budete u nekom tzv. "odnosu". I vi pokušavate da to odradite, ali to ne ide. Što svaki dan uviđate. Pošto to znaju i oni koji su vam autoriteti na tom polju oni su odmah ponudili riješenje za vaše probleme. U stvari mislim da su riješenje našli u momentu kada su skužili da je nemoguće da budete takvim kakvim bi oni htjeli da vi budete.


109 | P a g e

Odnos u stvanrosti ne očekuje da budete nešto što niste. Niti od vas traži da budete nešto što niste. Od vas se traži da budete otvoreni i pažljivi. I kroz odnos vi dobijate mogućnost da upoznate sebe U ODNOSU NA nekog ili nešto. Odnos bi mogao definisati kao ODNOSITI SE SA.. ili ODNOS U.. ili kao ODNOS NA PREMA... Što to znači? Prosto je, odgovor se sam nameče. Odnositi se.. znači da nemate utvrđene stavove, pravila ili koncepte u odnosu na nešto ispred ili unutar vas samih. To znači da ste ušli i odnos sa nečim otvorenog uma, svjesno ili pažljivo puštajući stvarnosti tog odnosa da direktno utiče na vas i da se kroz to vi mjenjate ili spoznajte kao biće koje jeste. Odnos je jedan viši stadij rada na sebi unutar kojeg vi skidate svoje identifikacije i puštate Sebe da direktno i bez zaštite učestvujete u zajedničkom istraživanju, odnosu, životu koji ima za cilj da dvoje ljudi sve više i više otvara stvarnosti. U jednom momentu rada na odnosu vi uviđate kako ste cijelo vrijeme u stvari vi u odnosu sa samim sobom, figurativno rečeno. Čovjek koji je imao spoznaju sebe kao ono Što on Jeste, primječuje da ga svaki odnos sa bilo kim ispunjava njim samim, i da kroz te odnose on uči da skida zaštite koje su ostale kao zaostavština uma koji ima. On shvata da on sebe ne gubi i bilo kakvom odnosu već da sebe dobija kroz svaki odnos sa bilo čim. Pravi odnos je moguć samo između Budnih osoba, ako ću biti precizan. Ali on je već moguć i u odnosu dvoje ljudi koji rade na sebi, jer rad na sebi isključuje već pripremljene stavove, koncepte, mentalno ‐ emotivne konstrukcije ili pravila i zakone. Zbog toga i još mnogo drugih stvari rad na sebi nije duhovnost niti religija i kao takav je osuđen od duhovnosti i religije. Jer on ne zahtjeva nikakve utvrđene koncepte i zakone s kojima treba da nešto radite ili pomoću kojih treba da nešto budete, ili da postanete. Nemate što postajati. Već jeste, ali vam smetaju sve vaše vezanosti, veze, stavovi, ubjeđenja... da budete to Što Jeste. U odnosu ne posjedujete nikoga. Svi su slobodni da budu što žele. A vi ili možete ili ne možete da budete u tom odnosu. Unutar veze vi morate da poštujete pravila i zakone neke veze, običaja, religije, duhovnosti.. Veza je ubijanje vas samih kao ljudskih bića. Ograničavanje i svođenje života na mrtvi objekt, na robotsko ponašanje. Odnos, iako je u početku bolan, vam nudi mogućnost da se vi kao ljudska bića probudite, budete budni i da se kroz odnos sa ljudima i životom upoznajete i ispoljavate. Zbog toga, postoje grupe unutar rada na sebi, jer unutar njih smijete da budete to što ste, bez obzira da li će vaš ego da bude aktivan ili pojačan u nekom trenutku ili ne. Sve ste to vi u svom neprobuđenom izdanju. Ono što je danas ego, ili ono što bi ste danas nazvali ego u jednom momentu postaje samo alatka u ovoj realnosti koju koristite kada treba ili je skidate kada ne treba. Odnos vam omogućuje da se s tim upoznate, da to spoznate takvim kakvo jeste i da se ispoljiti unutar toga ili izvan toga. Odnos je sam život u formi. Izvan te forme nema odnosa. Ali kroz formu, Život je "izmislio" odnose. I kroz njih se upoznaje, izgrađuje, razvija i ispoljava.


110 | P a g e

Sada koliko poznajte ljudi koji imaju odnos? Koliko ste sposobni za odnos? I zašto još uvijek imate strah od odnosa?


111 | P a g e

Ulaz u prirodu ženstvenosti

Duh koji nikada ne umire naziva se prirodom ženstvenosti. Iako biva čitavim svemirom,

njena besprijekorna čistoža nikada se ne gubi. Iako uzima nebrojene oblike,

njena prava priroda ostaje nedirnuta.

Ulaz u prirodu ženstvenosti naziva se temeljem kreacije.

Slušaj njen glas,

čuj kako odjekuje kroz kreaciju. Baš uvijek otkriva svoje prisustvo.

Baš nas uvijek dovodi do vlastita savršenstva. Iako nevidljiv, ustraje; nikada neće prestati.

‐ tao te đing ‐

Imam nekoliko prevoda Tao Te Đinga, a mislim da ih postoji na stotine, no za ovo što namjeravam da pišem danas, najviše mi je odgovarao ovaj, pošto na fin način pojašnjava ova šesti stih, u kojem govori o kreativnosti i onom što on (Lao Ce) naziva Priroda Ženstvenosti, a odnosi se na djelatnu snagu, ili kreativnu silu Šakti. No, nije mi namjera pisati o Šakti, već o dubokoj Kreativnosti koja se rađa kada se čovjek spoji sa Duhom, ili svojom Prirodom. Ono što je, da tako kažem, čar trenutka kada je čovjek dodirnuo svoj centar, svoju Prirodu ili je na koraku od nje, jeste da osjeća nešto slično protoku, kao da se spojio ne tok sile koja teče kroz njega i dela kroz njega. Ono što treba jeste da se prepusti toj sili koju osjeća u sebi i koja na posljetku on jeste. Mnogi Majstori tu silu nazivaju Majkom Univerzuma, jer ono što se od nje osjeća jeste kreativnost koja se ispoljava na svim razina. Pili vi kafu ili slikali neki portret kao recimo Bhavani ili neki drugi slikar, ili išli fotoaparatom hvatajući trenutke koji se oslikavaju iz vas samih u Stvarnosti oko vas. Samo djelo nije ni bitno toliko već je bitno da ste "prikopčani" na tu "silu" koja teče kroz tijelo i um kojim se ispoljavate. Davno prije nego što su se pojavile patrijahalne religije koje su veličale slavu opasnog i strogog oca, ljudi su bili mnogo bliži toj sili, slavili su je na svim razinama na kojima su mogli a u zavisnosti od situacije i svije reakcije na nju, proglašavali su je silama prirode ili bogovima. Svaki taj bog bio je zadužen za neku od situacija. Iako danas znamo da je to jedna sila, Priroda u svojoj slavi i moći (ovdje ne mislim na ono što bi mi ljudi nazvali priroda, već na energiju i svest koja stoji u pozadini te prirode i cijelog života u Univerzumu) ona se izgubila.


112 | P a g e

Nisam ni za ni protiv patrijahata ali očito je da postoje greške koje su načinjene, ako ćemo biti kritični prema sistemu u kojem živimo. Iako smo podijelili Jedno na Dva radi lakšeg shvatanja dvojnosti i prilaska Jednosti kroz nju, moramo znati da to nije ni muška ni ženska sila u smislu polnosti kod čovjeka. Sam čovjek sadrži obje sile u sebi, ali to je jedna jedina Priroda koja se ispoljava na dva načina. Ideja, Svjest, Namjera i Energija, Kreativnost, Sila, Šakti.. Podjeljenost od tog znanja čini ono što smo danas postali. Imamo vladavinu muškarca idiota i potlačenost žene kokoške. Iako su oboje kokoške, ali.. Duhovnost koja bi trebala biti kruna ispoljavanja Prirode, postala je kamen razdora. Umjesto da ujedinjuje čovjeka i sjedini ga sa samim sobom, imamo kokoši koje kokodaču na sve one koji ne govore kao njihov guru, vjerski vođa, učitelj, ili šta već. Ako je suditi po klasičnom primjeru kokoške koja se naziva duhovna i koja za sebe kaže da je u potrazi za bogom koji postoji sam u njenoj glavi, koji je kreacija njegovog infatilnog mozga i onih koji su te ideje dali kokoškama, poželimo da se prijavimo za kolonizaciju Marsa. Iako znam da bi nakon onih par heroja, smjelih ljudi koji bi i možda otišli na Marsa, za njima odmah dokljucala kokoške, možda ima nade. Šta kokoška može da učini sa Kreativnošću? Mislite da ne znate? Znate.. siguran sa u to. Ona se u silini vaše kreativnosti samo može posrati u dvorištu. I to je njena mogućnost. Ako obaćate pažnju na kokodakanje iza vas, nikada nećete doći u dodir sa Kreativnošću u vama. Koliko ste puta samo bili svjedoci dok ste bili mladi ili djeca kada vaša Majka krene nešto da radi, napokon zaboravi na idiota kojeg ima u kući a odaziva se na riječ MUŽ i odjednom u njoj prepoznate silnu silu Kreativnosti koja teče, bez obzira da li pere veš ili suđe, ili možda usisava, koja se također ispoljava kao Radost i onda negdje iza nekog ugla pojavi se pjetlić koji ne može prihvatiti ili još bolje koji ne razumije niti vidi Kreativnost Majke kako se ispoljava i prosto nasrne na nju? Također koliko ste puta doživjeli kada je vaš um isključen, kada nešto intezivno radite i na neki način volite to što radite, kako kroz vas kao da teče Sila Kreativnosti, iako možda znate da i to što radite i nije neko umjetničko djelo? Ista ta sila dostupna vam je u svakom trenutku, jer ona je alat vas samih. Vas kao Svijesti koja je Jedno. Molim vas nemojte samo ovo brkati sa new agerima koji svaki čas govore kako smo SVI jedno. Jer to nije isto, mogao bih to dokazati na sto dokaza da nema veze to što oni pričaju i ono čim se kljukaju. Mi SVI NISMO jedno. Vi STE jedno. A u tome je velika razlika. To Jedno je izvor sve kreativnosti u vama i ono STVARA u trenutku kada ste VI TO JEDNO. Zanimljivo je biti svjedokom, na neki način, toj sili kada stvara, kada se ispoljava jer tada primječujete da je cvijet na trešnjinom drvetu kreacija sile kao što je kamen ispod vaših nogu također kreacija iste sile. Svjedočite sili i njenim tkanjima koja na intuitivnom "nivou" vidite kako prožima sve oko vas, sve dok se ne vi sami ne stopite sa njom i "postanete" JEDNO. Ne sa njom, ne vi i ona, ne svi ili mi, već samo JEDNO. Tada prosto ne možete da se otmete uvidu koji ovo sve prati, a taj uvid bi riječima mogao nazvati da ste vi sami STVARANJE, KREACIJA. Sama sila Kreativnosti ste VI. Ne svi. Već samo VI.


113 | P a g e

Tok sa tom energijom i svjesno prepuštanje Njoj vas dovodi do samog Savršenstva. Ali nemojte brkati riječ savršenstvo sa Savršenstvom o kojem ovdje govorim. Savršenstvo nema veze sa estetskim savršenstvom tipa zlatnog presjeka ili tome slično. Savršenstvo izvire iz te sile Kreacije, iz vaše stvarne Prirode. Savršenstvo je vaša CJELOVITOST. Jednost sa onim što Jeste, ili još preciznije kada ste VI "postali" VAŠA PRIRODA. To je Cjelovitost, to je Kreativnost, to je Jednost, to je Apsolut, to je Brahman, to je ono što vam govore duhovnjaci i zazivaju u molitvama ali nemaju veze što je to niti kako se to očituje. To je smisao Tantre, Navnath tradicije, Yoge i sve duhovnosti koja postoji, ali koja je odavno izgubila dodir sa tom silom i sada sljedi skup pravila ili skupinu sjedih senilnih staraca podignutog kurca koji vam prodaju muda pod bubrege da bi od vas uzeli novac i dobili malo pičke od ženskih sljedbenika. Kada se "spojite" sa silom Kreativnosti koju bi mogao nazvati ženskom, ženstvenošću (muškarci, ne brinite niste feminizirani ako ste su spoju sa njom, niti ste peder) ono što ćete osjetiti kada prostruji kroz vas jeste kao da ste priključeni na vječni orgazam, osjetićete puls, ne otkucaj, već PULS sile Kreativnosti i Života s kojim tečete i svakim prodorom krvi te sile u vama, sve više ćete se predavati toj sili. I ona će vas dovesti Izvoru Vas Samih. Davno prije nekoliko godina imao sam problem sa ovim. Kada mi je jedan Majstor objašnjavao o suptilnosti Svijesti i kako da je spustim na ovu razinu, rekao mi je da je to sila Kreativnosti koja je Ženstvena, koja je doboko ljubavna, majčinska. Sila koja je kao voda, mekana, protočna, direktna, jednostavna.. U meni je to izazvalo sukob. Osjećao sam se kao muškarac. Napokon sam naučio da budem muškarac i sada moram da se odreknem toga i prepustim se ženstvenosti, kreativnosti u sebi, da postanem "ženskast", feminiziran. I nikako nisam mogao da shvatim taj princip ispoljavanja, jer moje asocijacije su bile svakakve i još pod uticajem tzv. autoriteta i lažnih duhovnjaka. Nakon par mjeseci kada sam se ponovo vidio sa tim čovjekom pojasnio sam mu problem. Rekao sam mu: "Pazi, ja ne mogu da pustim svoju muškost, napokon, nakon ko zna koliko godina sam shvatio kako je biti muškarac, bez ljubomore, posesivnosti, sa svješću da jesam, a to što od mene tražiš jeste da postanem muška pičkica. Čuj ljubav, čuj protok, mekoća.. " Smijao se ko lud. Rekao mi je: "Pazi, ja sam majstor Kung Fua, ti si majstor također, hajde da se borimo." Buljio sam u njega nikako ne shvatajući na što misli. Pomislio sam što imam izgubiti, u dvorani i borbama sam proveo 15 godina, hajd da probam. Nakon nekoliko minuta i nekoliko pogleda sa zemlje shvatio sam što govori. "Kung Fu koji znam zove se Wing Chun, stvorila ga je žena, i za sada je jedan od najopasnijih sistema Kung Fua. Wing Chun znači Vjećno Proljeće, on je poput vode, poput vjetra u krošnji, on je tok, on je protočnost, i nasuprot tvog stila Kung fua (koji je uzgred bio Chuan Fa stil iz koga je generalno nastao Wu Shu) on je nadmoćan. A baš je ženskast, a?" Zaćutao sam. Doživio sam silu vode, vjetra, protočnosti koja me je prevazilazila na svim mogućim načinima. "Voda nije slaba, ljubav nije slaba.. slab je tvoj um koji misli da je krutost jača od vode, vjetra, toka. Ne poistovjećuj trenutak Kreativnosti i toka sa Prirodom kao slabost. Uđi u njega i dopusti si da osjetiš taj tok kroz svoj um i svoje tijelo, pa mi onda reci što misliš." Evo sada mu govorim. Veće snage nisam upoznao. Uvijek sam mislio da je slabost biti ljudina,


114 | P a g e

da je slabost biti protočan, otvoren, da je slabost ranjiv i pustiti svemu da ulazi u tebe. Sada ZNAM da je to snaga. Kada Sila Kreativnosti teče vama, kada osjetite tu ženstvenost u vama, desiće se jedan zanimljiv trenutak, trenutak u kome ćete shvatiti da ništa ne može da stane na put toj Sili Kreativnosti koju možemo prepoznati kao Majku Univerzuma. Shvatićete zašto neke tantričke škole kao i neke Taoističke škole imaju za bogove ženske oblike. Zašto Univerzum vide kao meternicu Majke i zašto su Univerzumu dali ime Majka i zašto ga smatraju Majčinskim. Probajte da se spojite sa tom silom Kreativnosti, Majkom, Ženstvenošću u vama. Zapamtite to nije slabost, to nije žensko tijelo, to nije ko zna šta to je Nevidljivo skriveno Vidljivim. Spojite sa sa tim Nevidljivim oko i unutar vas, osjetite to Tkanje, taj Tok, vidite ga direktno ispred sebe i dopustite mu da se "spoji" sa vama. Ne slušajte druge kada vam govore da niste kreativni ,da niste duhovni, da imate ego, jer to govori kokoš iz njih. U tom trenutku vidićete ih kao KOKOŠKE koje KOKODAČU i ništa više, izazvaće osmjeh u vama, ali ćete ih i shvatiti. Oni se boje. Oni su u ogromnom strahu i zavišću na vas. Stoga registrujte ih, slobodno, ali ne padajte na njihovo kokodakanje. Osjetite sebe, život u sebi. Osjetite centar života koji vi jeste. Iz tog centra života dopustite si da djelujete ako imate poriv. Oni koji su radili "tehniku" JA, znaju o čemu pričam. To je duboki osjećaj JA koji nema identifikacije sa vama kao osobama. Uzmite slikajte, kuhajte, perite suđe iz tog osjećaja, hodajte, meditirajte... Možete ga lako doživjeti u seksualnom činu. Uđite sa tim osjećajem u seks, i posmatrajte partnera dok vodite ljubav. Vidite i njega u tom toku, predajte se toku. On ili Ona su samo alati za ispoljavanje tog toka Kreativnosti. Tada ćete u njegovim/njenim očima da vidite tok koji će vas obuzeti, prosto nećete moći da prekinete gledati oči partnera. Prepustite se tom toku, osjećaju JA u pozadini svega, i neganjajte orgazme ili zadovoljstvo. Sam čin i Tok Kreativnosti, Energije, Ženstvenosti će vam dati najveće zadovoljstvo, veće od orgazma. Orgazam je samo ugodni grč koji traje par sekundi, ovo je vječnost. Ako znate i možete a najviše ako želite, seks može postati meditacija za vas i partnera. Zato su tantrici stvorili seksualnu Tantru kao jedan od načina širenja svijesti. Cilj seksualne Tantre nije doživjeti Boga, Postojanje.. hahahaha.. ne.. ne.. ne.. već biti sa tim TOKOM cijelo vrijeme. Tada kao posljedica vi shvatite da ste oduvijek i bili Budni, i da ste oduvijek bili sam Apsolut, i ideja probuđenja vam postaje smiješna. Ne ganjajte cilj, već tecite sa SADAŠNJOŠĆU koja je vječni tok sa Izvorom Kreativnosti.


115 | P a g e

Daš kokoškama da jedu i one čute i jedu ... ili drugim riječima: Zašto je teško biti slobodan? Moj osnovi problem bi se mogao napisati ovako: Ako ja nešto mogu, onda to svi mogu. Ako bilo ko nešto može, onda to svi mogu. Dugo godina mi je trebalo da skužim da nisam u pravu. Ali ne zato što to nije istina, već zato što to nije istina ljudskom umu. Već niz dana posmatram robstvo koje imamo kao ljudi u koje smo stavljeni i koje smo prihvatili što je najgore u tome svemu. Situacije u kojima se nalazim i koje svjedočim govore mi kako mi kao ljudska bića smo u kokošinjcu iz kojeg nema izlaza sa standardnim odgovorima i reakcijama koje imamo i koje su nam ugrađene. Jer nam je dat mentalitet kokoške. Ono što čovjek dobije budnošću jeste da vidi kokošinjac u kojem se nalazi. Iako je oslobođen od kokošinjca samim njegovim uvidom, no to još nije potpuna sloboda. Zato se i kaže da tek nakon buđenja imate mogućnost da nešto napravite sa mjestom boravka, tj. kokošinjcem. I to postaje sledeći u nizu zadataka koje imate, da se tako izrazim. Zadatak oslobađanja iz kokošinjca. No, ono što je istinsko teško jeste osloboditi se kokošinjca unutar kokošinjca. Drugim riječima, osloboditi se uticaja kokošinjca ali ne tako da pobjegnete iz njega u neku planinčugu ili ašram ili tome slično, već biti Oslobođen a i dalje koristiti kokošinjac u mjeri koja je potrebna za ovo zemljasko preživljavanje. Mnoge spiritualne tradicije pokušale su da to naprave, prvo da vas razbude i vidite kokošinjac i da ste kokoš, što samim tim direktnim uvidom daje vam mogućnost da nešto napravite, a onda da vam daju znanje kako da se iz njega izvučete. Kako da upotrebite znanje koje imate u korist svog potpunog Oslobađanja. No ono što spiritualnost nije odradila jeste da vas je oslobodila same sebe. Spiritualnost koja vas porobljava je još gora od kokošinjca u kojem se nalazite. A koliko vidim spiritualnost je postala kokošinjac unutar kokošinjca. Prvo vi niste spiritualno biće. Ideja spiritualnog bića sa ljudskim iskustvom je ideja idiota koji je skužio da je promjenio kokošinjac i sada se "udara" novom drogom. Sada više nije kokoš već je spiritualno biće sa iskustvom kokoši. Ne dragi moji, ili ste spiritualna bića ili ste kokoši. Šta li ste? "Toliko ste mlaki da ne znam da li da vas ispljunem iz usta ili da vas progutam." Vi biste da budete spiritualno biće sa iskustvom kokoške? Ok. Prihvatam. Budite. Vi niste spiritualno biće. Niste kokoš, niste čovjek, niste misao, niste emocija.. niste.. niste.. niste.. šta li ste? Drugo, učenja koja su vam data su i dalje robovlasnička kao što je robovlasničko društvo u kojem se nalazite. Temelji cijelog društa (čitaj: kokošinjca) je robovlasništvo. Vi ste robovi duhovnosti kao što ste robovi društva u kojem se nalazite.


116 | P a g e

Znam da doživim da mi dođu kokoške koje su duboko spiritualne, doživljavaju sebe (spiritualno biće) u iskustvu kokoške (spiritualnosti) i kažu mi kako nisam spiritualan. Da nisam, hvala na komplimentu. Ni ne mogu biti. Kada vidim koja sve kokoš se proglašava spiritualnom i kada vidim da je spiritualnost kokošinjac koji je samo zamjenio ime i značenje, ne mogu da joj pripadam. Prosto zato što to vrijeđa inteligenciju (što kokoške nemaju, stoga kod njih nema što da vrijeđa). No, vratimo se na temu. Zašto kokoš ne može da bude slobodna? Ili ti: Daš kokoškama da jedu i one čute i jedu!!! Recimo to sada ovako. Dobili ste plan i program vašeg Oslobođenja. Recimo u kokošinjcu se pojavio Pjetao ili neka Kokoš koja je Slobodna, Oslobođena. Ona je dala niz načina kako da prvo uvidite svoje ropstvo i da uvidite mjesto gdje živite. I recimo vi uvidite mjesto gdje živite, a to je kokošinjac. Uvidite ono što jeste. Kokoš. I što onda kokoš napravi? Kokoš sebe ubjedi da je ona spiritualno biće sa iskustvom kokoške, taj trip prebaci na kokošinjac i nazove ga Univerzumom koji se ispoljava kroz kokošinjac i ima dojam da je nešto napravila. Ubaci par novih termina tipa: Sve kokoške su Jedno. I to je to. Klaonica i dalje radi, kokoši se i dalje iskorištavaju ali sada dobrovoljno pod krinkom spiritualnog oslobođenja sa tripom: Sve kokoši su Jedno. I život u kokošinjcu teče dalje. Podsjeća vas na nekog? Svake nedelje kokoške se okupe na zajedničku meditaciju meditirajući na lik kokoške koja im je dala ideju koju sljede da su one spiritualna bića sa iskustvom kokoške (možete staviti ime i prezime svog učitelja slobodno, da ne stavljam ja), mantraju, pjevaju kirtane ili bhadjane kao pjesme o slobodi kokošaka, izljevaju svoju ljubav na sliku uramljene kokoške i svakog dana primječuju kako jedne po jedne nema. Oslobodila se kokošinjca (čitaj: završila u klaonici). Kako da se kokoška oslobodi? Ne može, ne postoji kako. Dok god je kokoška. Promjena lingvistike ne znači oslobođenje. Kokoške su vidjele slobodno biće i ostale zatečene tim što su vidjele. Onda su od toga slobodnog bića zahtjevale da im da (uvijek neko zahtjevanje) učenje koje će i njih pretvoriti (jako bitna riječ) u to što je on. I sljeđenjem pravila i onog što je to slobodno biće reklo pokušavaju da se izvuku. Ne iz kokošinjca, ne iz kokošijeg mentaliteta, već pokušavaju da naprave zamjenu onog što vide sa boljom slikom. Kokoške ne žele Oslobođenje, jer ne znaju što je to. Kokoške žele imitaciju Oslobođenja, jer to znaju što je. Vidjele su kako to izgleda, i sada mogu da imitiraju. Što je na kraju i cilj kokošaka. I nekim čudom kada se ispred naših dragih kokica pojavi neko drugo Slobodno Biće one ga iskljucaju do smrti. Prvo zato što ne govori kao Biće koje je njih posjetilo. Drugo, zato što ne liči na njega. Treće, zato što ne priča kao on. Četvrto, zato što im kaže da su sve krivo shvatile.


117 | P a g e

Peto, zato što ih i dalje naziva kokoškama, iako su promjenile ime u Spiritualna bića.. Šesto, jer tako ne piše u svetoj kokošijoj knjizi.. Sedmo.. (nastavite niz sami, znam da znate, to vam dobro ide.) Kada sve to uzmemo u obzir, onda prosto i ne moram da vam odgovoram zašto je nemoguće da se oslobodite. Ne zato što sloboda ne postoji, ne zato što to stvarno nije moguće, ne zato što ste inferiorni u odnosu na budne, ne zato što nemate pravo učenje.. VEĆ ZATO ŠTO STE KOKOŠI. IMATE MENTALITET KOKOŠKE. Ali istinski vi niste kokoške, niti imate mentalitet kokoške. Vi ste ga uzeli, platili za njega, rekli HVALA i napravili uramljene slike vaših gospodara. Sjećam se jednom čovjeka koji mi je pokazao nekoliko ispisanih teka u kojima se nalazila masa načina kako da se čovjek oslobodi. I onda mi je pred mojim očima to sve spalio. Bacio u vatru koju je naložio. Ostao sam zapanjen. Jer sam na trenutak vidio što onutra piše. Što je imao da da i znao da je to to, Oslobođenje zatvoreno u korice rokovnika. Pitao sam ga zašto to učini. Rekao mi je: "Nemam kome da dam. Kokoš uvijek ostaje kokoš. Ako vam to dam i oslobodite se, vidjećete gdje se nalazite i onda će nastati pakao. Skužićete što se zbiva a tada vaši gospodari neće preko toga preći i nastaće pakao na zemlji. Ne znam je li vas bolje razbuditi ili ostaviti uspavane. Ovako uspavani barem ste malo zaštićeni od predatorskog univerzuma. Kada ste budni, nema više zaštite." Prošlo ne oko desetak godina od toga. I sada znam da bih napravio istu stvar. Spalio bih sve što sam napisao (još uvijek to čekam da napravim, još uvijek se nadam da nisam u pravu niti da je on bio u pravu). Kokoška mora da odbaci mentalitet kokoške, kokošinjac kao mjesto življenja. Ne da zamjeni novim riječnikom, već bukvalno odbaci sve što ju čini kokoškom. I sve ovo ne bih pisao, da ne mislim da ne može to da učini. ZNAM DA MOŽE. I pišem barem zbog jedne kokoške koja će to da učini. Jer znam da masa ne može i ne smije da se razbudi. Nastao bi pakao na zemlji. Pošto znam da će se u ovom tekstu masa vas prepoznati kako god da okreneš, jebiga.. onda da budem još precizniji. Ako nešto ne piše u vašim knjigama ili vaši učitelji to nisu rekli, to ne znači da ne možete učiniti baš to. To samo znači da oni to nisu napisali. Možda nisu znali, možda nisu smjeli, možda su samo šapnuli pokojem učeniku i nisu iznjeli u javnost.. ko zna.. može biti bilo šta. Vi MORATE DA SE OSLOBODITE. Odbacite mentalitet kokoške i spoznate ono što jeste. Mene zaboli sa vašim učiteljima, za vašim učenjima, jer znam da su lažna. Vaš učitelj je laž. Njegovi sljedbenici su laž. Nisargadatta je laž, Sah je laž, Anandamurti je laž, Kastaneda je laž, Vivekananda, Chinmoj.. svi su laž .. Sve te laži su korisne do jednog dijela, kada morate da odbacite okove i krenete sami u svoje Oslobođenje.. a ne da se pravdate kako to ne piše u nekoj knjizi ili kako vam to vaš učitelj nije rekao.


118 | P a g e

Jasno mi je da ćete ovo proglasiti najgorim napadom na vaše učenje i vaš kokošiji mentalite.. ali jebe mi se za tim. Ovo pišem za ono malo vas koji možda ima priliku da nešto razumije, ostali me ne interesuje. Neka kokoš i dalje misli da je spiritualno biće sa kokošijim iskustvom. Jer kako bi se ono malo njih koji mogu da se oslobode Oslobodilo ako cijeli kokošinjac digne uzbunu? Nikako. Pobili bi vas sve. Ovako pojedinci će naći rupu u ogradi kokošinjca i izaći u slobodu. Ostali će i dalje da misle da su Svi Jedno, da su Spiritualna bića sa kokošijim iskustvom.. ili šta već ne. Ono što tada čeka te pojedince jeste istinski pakao. Kada vide kokošinjac izvan kokošinjca. I skuže koliko im je potrebno svjesti i energije da se u potpunosti Oslobode. Tek tada kreće pravi rad na sebi, ali tada to sebe nije tako usko kao sada, već mnogo šire, mnogo veće, mnogo dublje.. nesagledivo.. Doživjeti iskustvo Oslobođenja nije isto kao i Osloboditi se. Doživjeti je lako. Ali primjeniti ga i do kraja se Osloboditi iziskuje ogromnu snagu, a to znači i da morate osloboditi još kokošaka..


119 | P a g e

Šta sam ti oduzeo? Jedna od najslađih ljudskih maštarija jeste da čovjek sam po sebi nešto posjeduje, naravno ovo mislim u sasvim običnom, jednostavnom, spiritualnom smislu. Iako je spiritualni smisao odavno postao besmisao, no recimo da ipak postoji. Objektivno, ako se niste zapitali: "Posjedujem li ja nešto od svega onog što mi spiritualnost govori da posjedujem?", onda se bojim da niste nimalo ozbiljno pristupili preispitivanju onog što zovete sobom. Tako u svom silnom posjedovanju, pomislim da je čovjek jako posjedovno biće, ali kada malo to bolje pogledam, zapitam se koji klinc on u stvari posjeduje? Realno, ne posjeduje ništa, niti išta može nazvati "svojim". Iracionalno, posjeduje sve. Od boga, preko đavla do najslađih iluzija. Iako bih mogao možda ovo Iluzije izdvojiti, jer definitivno mi posjedujemo iluzije, ali se bojim da i to mogu da nam oduzmu. U stvari ne bojim se, već znam da mogu da nam i to oduzmu. I kud i kamo da se to desi, možda bi onda realno i sagledali ono što "posjedujemo" kao jedno VELIKO NIŠTA, ali.. rijetki su slučajevi da se i to desi. Rekli su nam da imamo dušu. Objektivno niko je ne osjeća, niti je svjestan da je ima. Ali su nam rekli, jer su znali da ne osjećamo niti smo je svjesni, da nam je potrebna vjera. HM.. znači ako vjerujem u dušu onda je imam, ako kojim slučajem ne vjerujem onda je nemam. A opet ako je želim da imam dovoljno je samo "malo vjerovati". Dobro. Onda su nam rekli kako imamo slobodnu volju. Objektivno, imamo samovolju, inat, donekle odluku da nešto možemo da učinimo ali i to je ubjeđenje koje smo stekli provedenim vremenom ovdje na ovoj planeti u ovom životu. Čak ni ta tzv. volja koju kao imamo nije objektivna jer i ona je stvar situacionog pritiska. OK. Super.. Rekli su nam da imamo svjest. Objektivno, kako to znamo? Tako što imamo misli i emocije, koje su kao smislene i možemo ih kontrolisati, ili možemo njima upravljati. Il se varam. Mislim ipak da ne možemo, čast izuzetcima. Dobro idemo dalje. Rekli su nam da živimo. Objektivno, žrtve smo slučaja, situacije, samovolje, pritisaka, procesa u nama i oko nas, tzv. sudbine.. Čim dišemo, mislimo da smo živi. Ajd ako tako kažu možda su u pravu.. MOŽDA, iako ne bih rekao. Onda su nam rekli da postoji reinkarnacija, život posle života. Dodao bi, MOŽDA ako smo živjeli za vrijeme tzv. života, shodno gornjem izlaganju, teško da bi neko mogao reći po onom što živi da ća imati život kada umre. U tom svemu rekli su nam da postoji raj, pakao, kurac i palac. I kao sve ostalo mi smo popušili ideju, i to oberučke.


120 | P a g e

Onda su nam rekali kako je bog stvorio ljude, anđele i sva ostala nadzemna i podzemna bića i onda su svi postali ljubomorni na ljude, jer ih je kao bog više volio od drugih. Objektivno, još nisam sreo ni anđele, ni nadzemna ni podzemna bića, a mislim da nije niko od vas. Zašto, prosto zato što znajući kakav nam je trip tzv. bog uvalio a mislim na UM koji je sposoban da stvori sve od nadzemlja do podzemlja, tako mislim da je sposoban, pardon ZNAM, da je sposoban da nam i tu ideju provuče.. Objektivno, rekli su nam mnogoštošta, i onda smo mi objeručke prihvatili sve to što su nam rekli. Više nije problem što su nam rekli, već ZAŠTO SMO SVE TO PRIHVATILI? Eto ljudi se već stoljećima nadaju, tripaju, očekuju, pretpostavljaju.. itd.. itd.. da imaju dušu, iako NIKO još to nije potvrdio. Čak ni za one koji su po njihovim riječima stvorili religije, nisu baš bili sigurni u to. No, procesu koji osjećamo svi, a nazivamo ga životom, mi pretpostavljamo da imamo dušu. OK. Onda se ta, u današnje vrijeme, pretpostavka proširila dalje. Sada mi nemamo dušu, već duša ima nas. WOW.. Dobro, pažljiv čitaoc će reći kako sam i ja sam to u par tekstova spomenuo. A ja ću mu na to reči da jesam, ali kakve to ima veze sa njim? Tako ako ćemo onako realno, objektivno, istinski da malo osmotrimo stanje stvari dolazimo do zaključka, DA MI NEMAMO BLAGE VEZE O VEĆINI STVARI (I ovo je JEBENO značenje onog što svi ko papige ponavljaju: "Znam da ništa ne znam!!!" ali i za to mi mislimo da znamo što znači) za koje mislimo da imamo, posjedujemo, znamo.. ili šta već. Već da mi stvari imamo ili nemamo samo na osnovu ličnog sviđanja, uticaja društva, uticaja autoriteta, spiritualnih citata, filozofskih pretpostavki.. itd. I što onda dobijemo? Dobijemo gomilu kokošaka koje misle kako su vlasnici svog života, ONE IMAJU misli i emocije (iako u stvari misli i emocije imaju njih), bog ih je stvorio i željno očekuje u raju (ako budu dobre koke ili idu u pakao kod čika đavola koji će ih nabiti na ražanj i iskorisititi za ono za što su napravljene, ili ti kokošiju juhu), pa onda misle da ima života posle smrti (strah da je smrt kraj), pa su ubjeđene da se o njima brinu anđeli, serafimi ili ko zna koja nadzemna bića jer se smatraju toliko vrijednima (nemoć prihvatanja da ništa ne vrede i uzalud troše zrak koji dišu)... itd.. itd. I onda smo stvorili svu duhovnost koja se u stvari bavi projekcijama onog što imamo i onog što nemamo, dodavajući ulje na vatru, kao da vatre već nema dovoljno. I nimalo me ne čudi da tzv. autoriteti pričaju kao i ostali da nešto imamo, jer tržište se stalno širi. Svakim danom je sve veće i veće i ima sve veće zahtjeve. No objektivno, ako smo spremni da se samoposmatranjem osmotrimo uviđamo veoma brzo da ništa od toga mi NE ZNAMO, da ništa NEMAMO.. i da imamo samo iluzije koje nam lako mogu oduzeti. Sjećam se filma sa Antoni Hopkinskom, Instinkt. Kada on glumi lika koji je živio sa gorilama, i onda su ga optužili za ubistvo čovjeka koji je btw. došao i ubijao gorile. Nebitno.


121 | P a g e

Elem u jednom momentu njegov (Cuba Gooding Jr.) đavolji advokat ili ti psihijatar koji je došao da dokaže njegovu ispravnost ili ti u prevodu koji je došao na njemu da napravi karijeru, nađe se u situaciji da ga je ovaj zavezao i drži mu nešto što sliči na nož ispod grla i pita ta ga: "Što sam ti oduzeo?" Ovaj (Cuba Gooding Jr.) mu kaže: "Slobodu." "Slobodu nikada nisi ni imao. Što sam ti oduzeo?" Cuba: "Život?" "Ne, ne posjeduješ život. Što sam ti oduzeo?" Cuba nakon nekoliko sekundi čekanja: "Iluzije." To je naša stvarnost. Mi imao iluzije da nešto posjedujemo, da nešto možemo, da smo sposobni da neštu učinimo (iluzija djelovanja). A u stvari nemoćni smo. Ne možemo ništa ovakvi kakvi smo. Prosto smo nemoćni. I sva učenja koja tako zdušno sljedimo su samo skrivanje te nemoći i neimanja ičega. No, sada. Mi MOŽEMO da imamo i da znamo. Imamo to u potencijalu. Ali to ne znači da sada to posjedujemo. Ali možemo razotkriti. Proces je dug. I prvo što se traži u tom procesu jeste SPOZNATI ŠTO IMAMO A ŠTO NEMAMO. Prva stvar je suočiti se sa svim onim u nama što postoji. A to će neminovno dovesti do toga da uočimo sve ovo što sam napisao ovdje u tekstu. Čak i mnogo više nego što sam napisao. Put ka Sebi počinje sagledavanjem TRENUTNOG STANJA. Kada se to stanje sagleda, tada primjećujemo kako ništa nemamo i da ne možemo ništa učiniti i tada imamo priliku da nešto učinimo. Ali ne sa lažima kojima smo ispunjeni. Sagledavanje nas stavlja u nešto što bi mogli nazvati ispitivanje vlastitih mogućnosti. A ispitivanje vlastitih mogućnosti ne može da ima pretpostavku da nešto imamo, već direktno jasno znanje što imamo i što nemamo. Ne laganje samog sebe i zamišljanje ili ti fantaziranje o posjedovanju nečega. Tek tada, kada smo suočeni da mi ne znamo da imamo dušu, da nemam slobodnu volju jer je ne možemo koristi jer smo robovi situacija bilo unutašnjih ili spoljašnjih, kada znamo da ne znamo da ima života posle života, jer ne znamo ni kako znamo da li smo sada živi, i kada sve te iluzije otpadnu u zrelosti da se upoznamo dobijamo mogućnost da STVARNO vidimo OBJEKTIVNO STANJE NAS SAMIH. Mi ne znamo sebe, onda ne možemo ni da radimo na sebi. Ako ne znamo sebe na čemu radimo? Radimo na iluzionom sebe. Laži koju mislimo da smo mi. Laži da imamo nešto i da nešto možemo. Tek kada se suočimo sa svim tim, kada odbacimo sve ono što su nam rekli, dobijamo mogućnost da vježbom i savjetima nešto i razotkrijemo u sebi ili nešto OBJEKTIVNO steknemo. Da bi smo ušli u nešto što zovemo OBJEKTIVNOŠĆU moramo sagledati laži koje imamo i koje smo prihvatili. Jer su one prepreke ka objektivnom sagledavanju sebe i svojih mogućnosti. Ono što je zanimljivo jeste da s tim sagledavanjem, uočavanjem svega onog lažnog u nama, svih onih iluzija koje imamo, mi kristališemo centar koji bi mogao nazvati JA. Iako je to JA samo početak, ali ovaj put barem spoznajemo da smo kristalizovali Sebe u nekoj mjeri i da imamo osnovu za daljni rad.


122 | P a g e

Nedavno sam rekao da je duhovnost laž. Da je to čisti ego. I opet naravno, to ponavljam. Duhovnost koju toliko gajite, s kojom se dičite je LAŽ. I nema potrebe da vam to dokazujem, jer da ste sposobni da se s tim suočite sami bi to sagledali. A ovaj tekst, recimo, može vam pomoći da sagledate to što ste nazvali duhovnim i to što ostali nazivaju duhovnim. "Iako neznate, vi imate dušu. Iako ste nemoćni da je osjetite i vidite. Morate imati vjere." "Postoji život posle smrti." "Posjedujem JA, jer mislim i osjećam." "Ja sam svoj vlasnik." "Ja sam svjestan čovjek.".. itd.. itd.. Vaša duhovnost je iluzija kao i sve ostalo što imate. Ali to morate VI uvidjeti. Inače će ovo biti kao i bilo koje drugo ubjeđenje koje ste prihvatili bez razmišljanja. Ako je vaš motiv imati Sebe, upoznati Sebe, živjeti to Sebe, onda je vrijeme da napokon nađete to sebe. A da bi ste ga našli, morate odbaciti sve ono što to Sebe zaklanja. Kada odbacite sve ono što vam zaklanja vidik, bićete u mogućnosti da nešto napravite. Sa lažima dobijate samo laži nazad.


123 | P a g e

Izgoriti u potpunosti Smisao rada na sebi mogao bi se reči i u nekoliko riječi: Izgoriti u potpunosti. Sagoriti unutar sebe sve na što se nađe. Rad ne smije postati zaštita i način bjegstva kao što je slučaj sa svim što smo dotakli i pretvorili u spiritualnost. Spiritualnost bi trebala bili Cjelovitost čovjeka, a da bi došli do te Cjelovitosti potrebno je proći kroz peć, sagoriti sve ideje, sve misaono‐emotivne koncepte, svaku misao koju smo čuli, pročitali ili prihvatili. Tek kada sagorimo sve ono što smatramo sobom tada ostaje ono što je korisno i čemu spiritualnost treba da vodi. Ideje o ljubavi, radosti, vrlinama kojima se spiritualni tragaoci pune postale su bezvrijedne. Zašto? Kada prljavim rukama uzmete jabuku, rezultat može biti bol u stomaku, ali ne zbog jabuke, već zbog neopranih ruku. Ne možemo okriviti jabuku za svoju glupost. Ista stvar je i sa idejama vrlina. Na što bi dodali vrline? Na postojećeg sebe? Prvo zašto želimo vrline? Što sa njima želimo sakriti? Očigledno je da s nečim nismo zadovoljni i da vrlinama želimo sakriti svoje nezadovoljstvo. Kada smo radosni nema pomisli o nekim vrlinama. Kada smo sretni ne razmišljamo o bogu, đavolu, radu... Tek kada smo suočeni sa ništavilom u sebi, tada nam se javljaju ideje rada, ideje da nam nešto treba i tada smo u potrazi za nečim što bi nas ispunilo i zamjenilo ono ništavilo koje osjećamo. Prazninu u sebi ne možete zamjeniti. Možete meditirati na ljubav, možete se ubjeđivati da imate ljubav, ili sljediti put do ljubavi, ali sve je to beznačajno. Samo zamjena, način skrivanja i bježanja. Jer nema podloge na kojoj bi ljubav procvala. Nema na čemu da izraste sjeme ljubavi koje bi posadili. A opet ljubav je posljedica istinskog dolaska Sebi. Ne morate da je ganjate da bi ste je imali jer vaša Priroda se očituje kroz ljubav, saosječanje, radost, zadovoljstvo, jednost sa životom, cjeloviti pristup Životu ili drugim riječima Sebi. Stoga zašto ganjati ljubav kada je potrebno odbaciti ono što je prekriva??? U tome je osnovna razlika između rada na sebi i duhovnosti. Duhovnost na sebe dodaje, ispunjava se vrlina. Rad na sebi skida sa sebe svu odjeću, odbacuje maske, ideje, prodire duboko iza ideja, koncepata.. i na taj način zadobija sve ono što duhovnost pokušava da doda samom čovjeku. Drugo, o čemu čovjek sanja u svojim najluđim snovima? O onom što nema.


124 | P a g e

O ljubavi ne priča onaj koji je osjeća, o sreći ne raspravlja onaj koji je ima, o radosti ne priča priče onaj koji je radostan, o ovom svemu pričaju oni koji ovo nemaju. Njima je to bitno. Ako imate ljubav, to ne možete znati, možete samo BITI ljubav. Ista stvar je i sa srećom, radošću i svim ostalim vrlinama koje imate. Njih možete živjeti. Ostali koji ih nemaju o njima pričaju, raspravljaju, pokušavaju da se ispune tim vrlinama. Kada želimo pročišćeni maslac, kuhamo ga sve dok od njega ne ostane ono najfinije. Kada želimo čisto zlato, topimo ga sve dok ne ostaje najčistiji plemeniti metal. Mislite li da nije ista stvar i sa ljubavlju, radošću, srećom???? Rad na sebi nije mlakost kojom ćete ispuniti par trenutaka, snimiti ih aparatom i na kraju se sjećati tih trenutaka kao svega ostalog u svom životu. Rad je izgaranje svakog trenutka sve dok ne ostane čisto Biće koje Jeste. Morate sebe sagoriti u potpunosti i tada "postajete" ono o čemu ste sanjali cijeli život. Ono što sve spiritualne tradicije traže i ispunjavaju se tim. Vi to postajete, ne zato što to tako treba, što su vam tako rekli ili što želite da zamjenite starog sebe sa novim sebe, već zato što je to vaša Priroda. Ono što vam je potrebno na putu u kojem sagorjevate samog sebe dok ne ostane čisto zlato jeste hrabrost, smjelost da se suočite do kraja sa sobom, a ne da od sebe bježite idejama kojima punite svoj um. Ne smijete prihvatati ništa što niste do kraja isprobali, sagorili kroz svoju svjesnost jer tada to VI POSTAJETE. "Postaje dio" vas. To postaje VI SAMI. Život jeste savršen u svoj svojoj slavi, ali tripanjem da je sve savršeno dok ste i dalje podjeljeni, sukobljeni u sebi, ustrašeni jeste samo najsigurniji način da do sebe nikada ne dođete i da u stvarnosti potvrdite da je sve savršeno tako da postanete oličje te savršenosti u cjelovitosti. Poznajem dosta ljudi koji govore kako je sve savršeno, a onda nesavršeno napadaju sve i svašta što ne odgovara slici savršenosti o kojoj govore. Savršensto je postalo njihov nadgrobni spomenik ispod kojeg se krije najobičnija trulež. Njihov je riječnik ispunjen velikim riječima dok stvarnost ne pokaže da je to sve samo njihov riječnik i ništa više. Tada SAVRŠENO nađu opravdanje u svemu samo ne u sebi za viđenje nesavršenstva. Svijet nije savršen jer da jeste ovdje bi bio odraz ljubavi i radosti. Savršenstvo je u onom što stoji u potencijalu da svijet bude, da čovjek bude. Budan čovjek vidi savršenstvo u svemu, ali to nije savršenstvo svijeta već njegovog potencijala, Prirode svijeta. A kroz to viđenje savršenstva on oštro zapaža sve ono što savršenstvu smeta da se ispolji. Čovjek koji ima ljubav, radost, potpunost ima i strahovitu oštrinu vida. On nije sljep niti mu trebaju naočale spiritualnosti da bi vidio ono što jeste. On je vidovit, ima snagu da djeluje, znanje da djeluje i to sprovodi u djelo. Njega idejama o vrlinama i ostalim bajkama koje pokušavate da živite možete sam slatko nasmijati. Ne zato što on ne zna ili nije svjestan potencijala koje imamo kao ljudi, već je svjestan šta s tim činite i zašto to činite. Ljubav ima strahovit vid, strahovitu oštrinu. Ona nije sljepa a ponajmanje glupa da puši ideje koje joj želimo pripisati.


125 | P a g e

Ona zna da vi kao takvi treba da izogorite u potpunosti. Da bi ste odrasli treba da prođete kroz pubertet. A ideje koje imate o vrlinama su samo pubertet, ne vaša zrelost. Zrelost je nešto sasvim drugo, od onoga što pod tim mislite. Ljubav će vas ubaciti u peć da do kraja sagori sve što niste vi. Tada ćete zasjati u potpunosti, cjelovito. Iz vas će isijavati sjaj vas samih. A taj sjaj ispoljava se kroz ljubav, radost, sreću, jedinstvo, saosjećanje jer tada ima podlogu, temelj na kojem se sve te vrline koje počinjete isijavati stoje. Nema praznine ni bježanja ni gluposti. Stoga uronite u sebe, upalite vatru, buktinju svjesnosti i suočite se sa svim što imate u sebi. To sagorjevanje načiniće od vas buktinju svijesnosti. A ona će isijavati ljubavlju, radošću, srećom, saosjećanjem.. i svim onim vrlinama koje je duhovnost prisvojila i sada se ubjeđuje u potrebu imanja tih vrlina koje su vidjeli kod Budnih. Budite Budni, nemojte skupljati lažno perje kojim se kite duhovnjaci. Budite ono što ti duhovnjaci sljede i što žele. Tada će mnogi prepoznati u čemu je stvar i odbaciti sve ono što im smeta da budu kao vi. Imajte smjelosti upaliti vatru svjesnosti, pretvoriti se u buktinju i isijavati autentično ono što Jeste.


126 | P a g e

Izaći iz Neznanja Sve što činite da bi ste postali duhovniji, spiritualniji, je neznanje. Jer se oslanja na um koji misli da može nešto učiniti povodom toga. Svaka ideja koja dolazi u vezi tzv. Probuđenja jeste samo ideja i ništa više. Um koji želi Probuđenje ili um koji želi novi Audi je isti um. Sve su to samo ideje. Možete mantrati, raditi pranayamu, asanu ili šta već, ali to vas neće dovesti bliže Probuđenju ni milimetar. Jer i sama riječ "Probuđenje" je samo ideja u vašem umu. Ideja sa kojom ste identifikovani. JA SAM "probuđen"!!! JA SAM "uspavan"!!! JA MORAM "ovo ili ono"!!! Uvijek VI MORATE, VI JESTE, VI NISTE.. Ako već tražite to Sebe, iako nema načina da se nađe, onda počnite da obraćate pažnju na to SEBE. Ne na ideje koje imate. Ne identifikujte SEBE sa idejama. Na kraju i to SEBE će otpasti. Jer ono i MORA na kraju da otpadne. Ali dok Ono otpadne, mora od vas otpasti sve ono što sprečava da "vidite" to SEBE.


127 | P a g e

Rad na Sebi I U radu na sebi, nema vladinih zakona, društvenih zakona, religioznih ili spiritualnih ograničenja, psiholoških prepreka, običaja, ograničenja bilo kakve vrste, pravila koja se temelje na uspavanim ljudima, zakona duhovnosti ili ko zna čega. Izbacite si to iz glave, ako ste odlučili ući u rad na sebi. Sve što ste znali o duhovnosti ili tome slično više ne vredi ni pišljiva boba. Što će ko o vama reči, kako će vas vidjeti, kako će neko reagovati.. sve su to gluposti. Ali ne kao izreka koju ponavljate kada se ne slažete sa nečijim mišljenjem već u punom smislu te riječi. Da i ovo što sam rekao ne bi bilo shvaćeno kako se kome digne kurac, potrebno je znati što svaka riječ znači i na što se odnosi. Stoga, ono što je bitno u radu na sebi jeste PRECIZAN JEZIK. Precizan jezik znači TAČNO DEFINISANJE određene riječi koju koristimo i dogovor oko njenog značenja koji će biti ISTI ZA SVE. Ne samo za jednog čovjeka već za sve ljude koji su uključeni u KONSTRUKTIVNU KOMUNIKACIJU. Znači ovih dana očekujte malo više rasprave o KONSTRUKTIVNOJ KOMUNIKACIJU i PRECIZNOM JEZIKU. I sami probajte što bolje definisati što za vas nešto znači kada pričate o tome. Ne citirajte mi razne gurue ili riječnike u smislu uopštenosti, već JASNO I PRECIZNO DEFINIŠITE u ODNOSU NA SEBE to o čemu govorite. Ono što je također jako bitno kada se krene u rad na sebi, jeste da se sve provjerava, a jedna od tih provjera jeste provjera ideja, djelovanja, ciljeva, motiva, stvari oko nas. Rad na Sebi je cjelokupan sistem, i kada steknete i prođete neke osnovne korake i produbite pažnju i svjesnost samim tim, benificije koje stičete možete primjeniti na svim razinama sebe i svijeta oko vas. A ono što vam to iskustvo i znanje pruža jeste razumjevanja svih ostalih sistema koji se nalaze oko vas. Rad je duboko prihvatanje trenutka, ali to prihvatanje nije lišeno kritike i samokritike. Iako prihvatate svaki trenutak i samog sebe u njemu, morate preispitati svaku misao, emociju, djelo.. Prihvatiti nešto ne znači da ste postali idiot. Duboka svjesnost i osjetljivost koja se javlja prihvatanjem i proticanjem trenutkom koji Jeste u svakom momentu u vama pojačava senzitivnost i svjest koja vam pomaže u svakodnevnim zbivanjima da ih mnogo bolje osjetite, proživite, razumijete i samim tim riješite sebi u korist.


128 | P a g e

"Probuđenje" znači odumiranje Pitanje: Tko meditira tokom meditacije: osoba ili svjedok? Nisargadatta: Meditacija je osmišljeni pokušaj prodiranja u viša stanja svjesnosti, a zatim i uzdizanja iznad njih. Umijeće meditacije sastoji se od preusmjeravanja središta pažnje na sve suptilnije razine, a da pritom ne gubimo nadzor nad razinama koje ostavljamo iza sebe. Na neki način to je kao da stječemo nadzor nad smrću. Počinjeno sa najnižom razinom, društvenim okolnostima, običajima i navikama. Zatim prelazimo na fizičko okruženje, položaj tijela i disanje, pa na osjetila s pripadajućim im osjetima i opažanjima, um s pripadajućim mislima i osjećajima, sve dok u potpunosti ne zahvatimo cijeli mehanizam osobnosti i čvrsto prionemo uz njega. Poslednji stupanj meditacije postiže se kad se osjećaj identiteta uzdigne iznad stava "ja sam taj i taj", "to sam ja", "ja sam samo svjedok", iznad stava "to jest" te iznad takvih ideja, sve do neosobnog čistog bitka. Ali kada jednom počneš sa meditacijom moraš biti odlučan. To nije honorarni posao. Ograniči sve interese i aktivnosti samo na ono što je nužno potrebno tebi i onima koje uzdržavaš. Čuvaj svu svoju energiju i vrijeme za razbijanje zida koji je oko tebe sagradio tvoj um. Pitanje: Kako ću utvrditi da je moje iskustvo univerzalno? Nisargadatta: Sve ćeš saznati iz prve ruke na kraju svoje meditacije. Neće ti biti potrebni nikakvi posebni dokazi. Baš kao što svaka kapljica oceana nosi njegov ukus, tako i svaki trenutak u vremenu nosi okus vječnosti. Definicije i opisi imaju smisla kao koristan podsticaj za daljnja traganja, ali na kraju moraš i njih nadići kako bi dostigao ono što se ne može ni definisati ni opisati, osim negirajućim pojmovima. Naposljtku, čak su i univerzalnost i vječnost samo koncepti, suprotni pojmovi "biti prisutan na određenom mjestu". Stvarnost nije koncept, a ni očitovanje koncepta. Ona s konceptima nema ništa. Pobrini se za svoj um, ukloni njegova iskrivljenja i nečistoće. A kad jednom okusiš vlastito sebstvo, otkrivaćeš ga svugdje i u svako vrijeme. Prema tome, najvažnije je doći do njega. Kad ga spoznaš nikda ga više nećeš izgubiti. Ideja "pribuđenja" je samo ideja, koncept koji je trebao služiti da se imenuje ono izvan imenovanja kao nekim simboličkim prikazom i ništa više. No, vremenom zbog nedostatka Autentičnih Izvora došlo je do pogrešeke koja je postala kobna za tragaoce. Tako da danas imamo duhovnost koja je takvo nešto kao "probuđenje" deklarisala kao cilj i motiv do kojeg se mora doći i dala mu stvarnost koju ono nema. "Probuđenje" je samo koncept i simbol i ništa više, niti ništa manje. Mi smo počeli vjerovati u simbole kao konačnu istinu. I to je postao zatvor iz kojeg nema bjega. Um čovjeka mora imati koncept u koji će vjerovati kojeg će se držati jer odbacivanje koncepta znači njegovo odumiranje. Shvatite um nije pogrešan, pogrešni su koncepti koje on sadrži. Ovdje niko ne priča o UNIŠTAVANJU ili UBIJANJU uma, već u razumjevanju i tu je glavna razlika


129 | P a g e

između duhovnosti na koju smo navikli i izvorne duhovnosti koju više ni ne zovem duhovnošću. Previše je taj naziv zagađen i u sebi sadrži masu pogrešnih koncepata. Jedan od naziva koji je pokušao zamjeniti naziv "probuđenje" bio je samospoznaja i ona je sada postala samo naziv koji je zatrovan pogrešnim idejama, očekivanjima, predubjeđenjima tj. konceptima. Kada ste stupili na Stazu to je značilo da vam se koncepti i ideje koje imate moraju zamjeniti i umjesto njih unijeti u sistem sasvim druga značenja od onih koje ste imali pre stupanja na Stazu. No, niko vam nije smio a ni znao reći da je to samo isto jedan koncept, samo jedna ideja koja je trebala služiti lakšem odvikavanju uma od svakodnevnih inputa i koncepata. Ti koncepti su bili mnogo suptilniji od svakidašnjih koncepata koje ste imali i koje su vam ubačeni razvojem vas kao čovjeka. I šta se onda desilo. Zaboravili su vam reći da su i to samo koncepti koje morate odbaciti. Ono što ste napravili bilo je da ste se vezali za njih i da ste mislili da je to cilj. Ne gospodo, to nije cilj. To je ideja koja je došla kao zamjena za ideje koje su mnogo kruće i mnogo snažnije od svakodnevnih ideja koje imaju svakodnevni ljudi. Vaš um se morao prosuptiliti. Ali um je takav kakav je. I on je te ideje sada uzeo kao temelje i što je najljepše te ideje sada obilježavaju duhovnost. Niste duhovni ako ne pričate o bogu, niste duhovni ako se ne molite, niste duhovni ako niste ovo ili ono.. Vidite li dokle je to otišli? Nikakve čakre, kundalini, nadiji ili šta već ne postoje. Sve su to simboli koji su trebali da vam okrenu um i učine ga suptilnijim. U vašoj Prirodi nema nikakvih čakri, kundalini, nadija, ovog ili onog. Kada uvidite svoju Prirodu sve u vama će krenuti odumirati, ali to vam nisu smjeli reći. Ili možda ni oni sami nisu znali. Um je sagradio duhovnost koju sada poznajemo i sada je vrijeme da se taj pojam duhovnosti i koncepata koje ona podrazumjeva prevaziđe. Da se shvati o čemu se radi, jer je um spreman za takvo što. Sve više je onih koji se pojavljuju i pokazuju vam da "probuđenje", "duhovnost" koju poznajete nije to za što se prodaje. Ako ste radili "tehniku" JA, do sada ste trebali, ako se nije desio strah, da ste doživjeli stanja u kojima ne postoje ni čakre, ni kundalini shakti, ni shiva ni ovo ni ono, već čisto postojanje izvan mentalno ‐ osjećajnih pojimanja. To stanje je vaša Priroda. Možda ste ga osjetili na trenutke, na sekunde i ko zna šta ste iz toga zaključili. "Ne to nije to, to nije cilj.. " Ili ko zna šta ne. U tom stanju sve što poznajete odumire. Sve gubi svoje značenje, gubite svoju takozvanu individualnost i to rađa strah. Jer još uvijek nije dovoljno izgrađeno da shvatate o čemu se radi. Ne postoji napredak svijesti niti probuđenje. Postoji samo vezivanje svjesnosti za nivoe uma koji postaje sve suptilniji i suptilniji. Ideja o nekom ko doživljava probuđenje je samo ideja uma. Nema nikog ko bi trebao da doživi


130 | P a g e

probuđenje, jer nema nikakvog centra izvan JA SAM svijesti (bez koncepta JA SAM). Ostaje samo tok te svijesti u vidu svjesnosti i koji putuje nivoima uma. Sama svijest nema promjene, onda JESTE uvijek i zauvijek. Ta svijest je početak i kraj, alfa i omega. I nema istine i puta izvan nje. "JA SAM istina i put!!!" Ne možete reči da vam nije rečeno. Iako su tradicije postale zagađene svim i svačim opet se u njima može nači ono izvorno. Samo što je problem što je to izvorno skriveno iza mase drugih riječi i tumačenja onih koji su vam se prodali kao znalci "problematike duhovnosti". Ali čak ni njih ne možemo kriviti, jer ni oni ne znaju da je to tako. I njima je prodana ideja duhovnosti u čiju odbranu su tako žustro stali. Probuđenje nije cilj, niti je cilj bilo šta drugo. Ako i postoji cilj, ako.. , možemo reči da je on BITI BUDAN. I to je ono što su nazvali probuđenjem. Rekli su vam da je probuđenje stanje u koje morate doći sljeđenjem ideja i koncepata duhovnosti. Ja vam kažem to nije probuđenje. Probuđenje je riječ koja TREBA DA OZNAČI stanje JA SAM u svojoj biti izvan bilo kakvog koncepta, ideje, metoda, motiva.. to je POROSTO BITI PRISUTAN. U tom "iskustvu" dolazi ono što su nazvali "znanje" o JA ili SAMOSPOZNAJA. SAMOSPOZNAJA jeste direktno saznanje o vama samima. Tj. o vašoj Prirodi. O JA koje vi jeste. Sada, problem koji tu dolazi jeste da ne postoji nikakvo JA. Već je iskaz JA identifikovana svijest (vaša Priroda) sa procesom svjesnosti, tj. centra toka. Ali to je najbliže što vam se može objasniti. Kada se doživi, tj. "iskusti" to stanje, dolazi do odbacivanja svega što vas definiše kao ljudska bića. Vi više niste ljudsko biće. Vi se više ne možete identifikovati sa nazivom "ljudsko biće" i onim što on nosi u svojoj definiciji. Tada, kao što kaže Nisargadatta Maharaj, dolazi do prepoznavanju SEBE (svijesti) u svemu oko vas i više nama povrtaka na staro. I tu se pojavljuju razni fenomeni koji prate to stanje, a o kojima ćemo neki drugi dan. Opijenost koja se javlja i koju prepoznajemo kao blaženstvo ili ekstaza je samo jedan od znakova da se dodiruje čisto BIVSTVOVANJE. Tada počinjete shvaćati da sve što je potrebno jeste odbacivanje, odumiranje onog što ste proglasili bitnim i samim sobom.


131 | P a g e

Skrivena Znanja U mnogo literature koju smo imali prilike čitati i koju čitamo, spominje se riječ Skrivena Znanja koja se tumači na različite načine, shodno razumijevanju tumača. I najčešće ta tumačenja uzimaju se "zdravo za gotovo". Još ako je tumač neka poznata ličnost, neki doktor, ili filozof ili čak učitelj neke duhovne discipline o tome što je tumačeno više se ni ne raspravlja. Za mnoge znanje znači imati moć u svojim rukama, ali ako smo malo kritični znati nije ništa bolje nego imati kamen u ruci nasuprot nekog sa pištoljom. Znanje bez razumjevanja i bez primjene ne znači ništa. I kao što smo navikli duhovnost je prebogata raznim znanjima od kojih nemamo nikakve koristi sem da nam ispuni prostor predviđen za memoriju. Druga razina tog znanja najčešće se ne može ni provjeriti jer su to naposljetku samo puke teorije ili filozofije kojima neko barata u svrhu tzv. duhovnosti ili nadmoći nad drugima. Stoga znanje na ovoj razini moramo podijeliti na znanje od kojeg imamo koristi i na znanje od kojeg nemamo koristi. Gruba podijela znanja bi bila u našu korist ili našu štetu. Korisna znanja (informacije) su ona koja možemo upotrebiti u praktičnu svrhu, asimilirati u svakodnevni život, primjeniti i imati generalno koristi od informacije koju smo dobili. Štetna znanja ili informacija ne možemo upotrebiti sem u svrhu manipulacije, dokazivnja svojih stavova, pobjeda u raspravama, mentalno ‐ emotivnog zadovoljstva koje proizilazi iz mehanizama ličnosti, informacije koje ne možemo nikako provjeriti niti dokazati a samim tim niti upotrebiti u praktične svrhe. Sada neću ulaziti u šire definisanje štetnog znanja ili informacija, jer i ovo je dovoljno da svako od nas ko NEŠTO RADI može da skonta na svom primjeru ili primjeru iz okoline o čemu se radi. Mi moramo biti sposobni razvrstati te informacije i znanja koja nam dolaze u skladu sa motivom i ciljem onog što želimo da napravimo i što nam je pogonsko gorovo za Rad na Sebi. Nije svaka informacija koju dobijemo vrijedna pažnje ako nam se naši motivi i ciljevi ne slažu sa njim. O pukog gomilanja informacija i znanja nemamo nikakve koristi već samo štete koja može da bukvalno pogrešno kristališe Biće i da nas usmjeri u obično tapkanje na mjestu. Stoga način koji je poželjan kada je riječ o znanjima jeste da se ona dobro filterišu u skladu sa nama i našim motivima Rada. Znanje i informaciju, iako sam ih poistovjetio u gornjem pasusu, moramo znati raspoznati i znati šta sa njima da učinimo. Informacija služi da nam da osnovne definicije, pojmove ili informacija o nekoj temi koju proučavamo s ciljem da razumijemo ili da je upotrebimo. Riječ Znanje koristi se u smislu onog što smo provjerom potvrdili kao korisno za naš Evolutivni napredak (iako je preciznija riječ Involutivni, ali koristim ovu jer se ustalila u govoru i razmjenjivanju informacija u vezi nečijeg napretka), ono što je postalo "sastavni dio nas" u smislu da to nije razdvojeno od nas samih. Ako to posmatramo na taj način, kroz samokritiku i kritiku informacija koje dolaze do nas u svakakvim oblicima možemo nešto i učiniti sa svim tim, ali ako smo "slabi" na informacije i znanje, a što podrazumjeva da smo pohlepni za bilo kojom informacijom, bojim se da je u najgorem slučaju sa našim Radom završeno. Tragalac mora shvatiti da NIKO ne želi, ili treba, ili mora da mu daje ispravne informacija od kojih on ima koristi, već da kada primi neke informacije to provjeri i ako njegova provjera


132 | P a g e

pokazuje suprotno odbaci te informacije. Ako nije sposoban da provjeri te informacije mora se naučiti strpljivosti i čekati pravo vrijeme u kojem će njegov razvoj dostići određeni stepen na kojim se te informacije prosto same razotkrivaju, ali nikako ne smije prihvatati informacije bez razumjevanja i kritike. Ono što početnici ali i iskusniji tragaoci rade, pohlepno uzimajući informacije, jeste kao da gotaju ne prožvakanu hranu. I kao što bi taj čin bio poguban za želudac, također pohlepno uzimanje znanja bez razumijevanja je pogubno za unutrašni razvoj. Taj čin moramo posmatrati kao najobičniji čin pohlepe, bez obzira o čemu se radi. Kada bi i stvari uzimali (iako u većini slučajeva i uzimamo) bez preko potrebe uskoro bi nastalo pomanjkanje životnog prostora. Kako se razvija posmatranje i svijesnost razvija se i mogućnost "prerade" informacija koje dolaze do nas. No da bi uopšte do toga došlo čovjek mora proći Rad u nekoj unutrašnjoj školi ili imati nekog ko ga je naučio kako da razvije pažnju i svijesnost, kako da razvije razumijevanje kao i kako uopšte dolazi do razvoja razumijevanja. Taj rad ga oslobađa viška stvari u njemu samom, ili preciznije viška umnog špekulisanja i emotivne nestabilnosti a samim tim on sam postaje mnogo praktičniji u svom djelovanju. Tek kada je to troje stabilno i svijesnost Sebe dostigla određenu granicu, tada informacije na koje tragaoc nailazi on može ispravno protumačiti, vidjeti da li imaju kakve veze sa njim tj. njegovim motivom i načinom rada i upotrebiti u svoju korist. Sve ostalo on odbacuje kao štetno i više se ne obazire na to. To ga uvidi u "srce" Rada i tada ima mogućnost shvatiti gdje se nalazi i kako ono što uči upotrebi u svakodnevnim okolnostima kao način Rada na Sebi. Iako je još uvijek daleko od tog Sebe, on već ima ispravno kristalizovan centar koje se razvio ispravnim pristupom informacijama i razvojem bića. U njemu se pojavljuje razumijevanja informacije i samim tim praktična upotreba informacija što ga dovodi do toga da informacija postaje Znanje tj. NJEGOVO Znanje a ne tuđe. Na ovom stadiju tragaoc počinje da razumije samu ideju Rada na Sebi i specifičan pristup koji se razlikuje od klasične duhovnosti ili ti bajki za uspavane. Tu započinje pravi Rad na Sebi i Znanja koja su se tu stekla još uvijek ovise o Majstoru ili nekoj školi jer ih on sam ne može skupiti niti naučiti bez da dobije informaciju od nekoga ko je prošao stazom. Zanje tada ima povratnu stegu, da tako kažem, a to znači da tada Znanje "zarobljava" tragaoca i služi kao magnet koji ga motiviši za još jači i direktniji Rad na Sebi, jer u tom stadiju on ima praktični primjer Znanja i njegove upotrebe, što znači da već ulazi u viša stanja svijesti, da može da se posmatra u nekom dužem periodu, da više ne robuje mnogim navikama, da je sam sebi mnogo jasniji, i što se više utemeljuje u tome, on ulazi u sledeću razinu a to je BIT Rada na Sebi. Ovo bi mogla biti i posebna tema, ali ću je načeti i probati vam dati nekoliko informacija koje bi trebale pojasniti što je to BIT rada i što je to Skriveno Znanje. Na ovom stadiju tragaoc je stekao mnoge benificije Rada na Sebi i već uveliko može da primjeni sve ono što Zna i da shodno tome živi u skladu sa tim što Zna. U njemu se razvija ekstaza i "poseban miris" Znanja, koje već ovisi o kristalizovanom Biću jer on shvata da Znanje nije izvan njega samog i da je on sam BIT tog Znanja. Ali još uvijek nije niti može da bude dugi vremenski period u tom stanju svijesti i da ga upotrebljava u mjeri u kojoj bi volio i želio. Na ovom stadiju dolazi do finalnog odbacivanja svega onog što za njega i njegov unutrašnji razvoj (iako je ovo


133 | P a g e

neprecizno rečeno, koristim ovu riječ rezervisano. On više ne doživljava razliku između Sebe i Unutrašnjeg razvoja, već to shvata kao jedno te isto. On više nije duhovan, on više ne sljedi ideje i bajke, ne vjeruje u priče, ne prihvata ništa što nije prošlo "osjećaj" njegovog Bića.. itd.) nije korisno i što bi nazvali štetnim. Ovdje on već ZNA ko on jeste i što je njegova svrha i to počinje da živi. Tada ono što Majstori, učenja, Učitelji nazivaju Skrivenim Znanjem njemu postaje jasnije i to može da prepozna u informacijama koje stižu do njega. On je razvijo KLJUČ pomoću kojeg ima mogućnost da OTKLJUČA skrivena Znanja koja dolaze do njega. Taj ključ je ON SAM i njegova integracija ili Cjelovitost koju je stekao Radom na Sebi. Tek kada ima tu cjelovitost on ima mogućnost da prepozna Istinsko Znanje, Zna kako da ga razumije što bi se reklo: "hvata ga u letu", i može da upotrebi to znanje za svoj ili nečiji unutrašnji razvoj. Skrivena Znanja nalaze se svuda oko vas. U svakom momentu vi dolazite u dodir sa njima i ona vam se mogu razotkriti. Ono što je potrebno da bi razotkrili ta tzv. Skrivena Znanja jeste sinteza ili Cijelovitost. Pod tim mislim da možete da razumijete, tj. imate razvijeno Biće i pravilno sagledavanje Informacija. Ispravno bi bilo reći da Znanje nije skriveno u nekim tajnim odajama, već je javno skriveno od vas. To je bila mudrost starih Majstora i Autentičnih Učenja. Oni su sve to rekli jasno i glasno, javno i pred svima, jer su znali da razumijevanje ovisi o stepenu vaše svijesti, ali dan danas ljudi ne vide niti razumiju ta znanja što mi se prikazuje svaki dan u najobičnijem razgovoru sa bilo kim. Osobina tog Skrivenog Znanja jeste da ono "pluta" oko vas u svakom momentu ali vi niste sposobni da ga vidite bez ispravne pripreme i razumijevanja sebe i informacija. Kao što je potrebna antena i dobro podešavanje radija da bi ste čuli muziku, tako je potrebna priprema za vas da bi mogli da ga primite i pravilna naštimovanost vaših istrumenata kako bi ste ga razumijeli. O ovome pričaju sve škole koje poznajem i koje postoje na ovoj planeti i što je najljepše sve to je ostala priča. Jer malo njih ZNA kako razviti čovjeka do tog stadija da on vidi, razumije i može upotrebiti Skriveno Znanje. Skriveno Znanje je Znanje o Vama Samima i Univerzumu te načinu kako sve to funkcioniše i kako možete da upotrebite Znanje u vašu korist. Ono što ljude sprečava u razotkrivanju tog Znanja su oni sami tj. ljudi nemaju potrebnu dobinu ili širinu svijesti da bi ga sagledali u pravom svijetlu. Ono što se Radom na Sebi zadobija jeste proširenje Svijesti i ispravna primjena njenih alata te na taj način čovjek dobija mogućnost da RAZUMIJE i vidi Znanja oko Sebe u svakom momentu. Rekli su vam da se Skrivena Znanja nalaze u raznoraznim školama daleko od javnosti. NIJE TAČNO. Tamo se nalazi NAČIN kako da upotrebite ključ za otključavanje tih znanja. Ne postoji nikakva škola koja ima Skriveno Znanje, one imaju KLJUČ za njegovo otključavanja, tj. one imaju NAČIN kako da VAS PRIPREME da možete primtiti znanje oko vas. On vas nauče kako da primate informacije, kako da ih procijenite i profilterišete, kako da informaciju upotrebite, kako da ta informacija postane vaše znanje. I ono što ne neprocjenjivo a nije VISA kartica jeste da vas naučite kako da naponon budete VI, budete Ono Što Jeste, jer to je jedini ključ koji otključava Mistična ili Skrivena Znanja oko vas. VI STE KLJUČ!!! To je OSNOVA svih Skrivenih Znanja.


134 | P a g e

VAŠA PRAVA PRIRODA.


135 | P a g e

Skrivena Znanja II

Recimo, za početak, da postoji pet krugova čovječanstva i samim tim učenja koje ono može imati. (Uzmimo ovo samo kao ilustraciju ne i stvarnost i da tako jeste.) Izvorno učenje kreće od sredine i predstavljeno je CRVENIM krugom. U njemu je tzv. Skriveno Znanje i ljudi koji njemu pripadaju imaju MOGUĆNOST da nešto naprave sa sobom i da evoluciju preokrenu u svoju korist i da se izvuku iz zatvora zvan Zemlja. Prvo, oni imaju ispravne informacije. Informacije koje nisu "zatrovane" sa informacijama iz sljedećih krugova. Drugo, imaju ključ za razumijevanje tog Znanja i mogu da ga koriste, a što znači mogu da ga razumiju, da ga upotrebe i da shodno njemu i njegovoj upotrebi steknu nova Znanja od kojih imaju korist. Tj. mogu da KONKRETNO UPOTREBE Znanja koja imaju u svrhu izbavljanja iz zatvora i da još uz to steknu nova Znanja koja im mogu koristiti u tom poduhvatu. Treće, ključ razumijevanja tog Znanja su ONI, tj. njihova Priroda. Oni mogu da sagledaju fragmente kroz Cijelinu, ali i Cjelinu kroz fragmente s kojima su u dodiru, a sve to zbog Znanja o Sebi. Četvrto, pojedinci imaju zadatak da u ovaj krug uvlače ljude iz ostalih krugova. No logično je da oni neće ići na peti krug već samo prvi do njih a to je drugi krug od njih. A on je predstavljen sa SVJETLO PLAVOM bojom. U tom drugom krugu nalaze se ljudi koji su pretpostavili da postoji nešto u vezi nas kao čovječanstva i koji imaju donekle ispravnije sagledavanje stvarnosti oko sebe, koji su blizu Znanja o Sebi i koji mogu i žele da to Znanje do kraja razumiju i nauče. Oni su sagledali svoj položaj unutar čovječanstva i sagledali su svoje mogučnosti u nekoj određenoj mjeri. No, još uvijek nemaju ključ za razumijevanje niti na pravi način razumiju to Znanje, ali imaju njegove naznake. Unutar tog drugog kruga s vremena na vrijeme pojavljuju se Majstori prvog kruga (CRVENE tačkice) kojima mogu prenijeti Informacije o Skrivenom Znanju i tako učiniti ih zainteresovanim i


136 | P a g e

motivisanim za daljnji nastavak Rada na Sebi i ulaženja u Prvi krug gdje je direktno Znanje o Sebi i Univerzumu. Treći po redu je ROZI krug u kojem se nalaze ljudi koji su ČULI za Skrivena Znanja i učenja Prvog kruga ali o tome nemaju nikakvu predstavu niti znaju o čemu se zapravo tu radi. Oni su prvi krug učenja koja danas znamo i cijenimo kao vrhunska učenja o spiritualnosti i čovjeku. Oni se tek nalaze na trećem mjestu od Istinskog Znanja o Sebi i Univerzumu. Oni imaju ideje o Jedinstvenosti, imaju predstavu o tome što je to Jedno, koriste tehnike i znanja (koja su svjesno puštena iz Prvog kruga) Prvog i Drugog, CRVENOG i PLAVOG kruga, i znaju da te tehnike i načini bi trebali da nas dovedu do Skrivenih Znanja, Skrivenih Učenja, Vrhunskih Majstora i slično, ali ne znaju zašto te tehnike i učenja tako rade i na koji način to rade. Također ne znaju kako ISPRAVNO RAZUMIJETI te tehnike, učenja i Znanja i tumače ih na sebi svojstven način. To je centralni krug učenja koji mi danas poznajemo. Ostala dva ni ne znamo niti poznajemo niti imamo mogućnost da upoznamo. U tom krugu s vremena na vrijeme pojavljuju se ljudi iz Drugog Plavog kruga i odabiru pojedince koje će uvesti u Drugi Plavi krug i dati im jasna i precizna znanja Drugog kruga. (Ne zaboravite, to još nisu čista, istinska i direktna znanja, samo njihova naznaka). No, također s vremena na vrijeme u taj ROZI krug dolazi nekolicina Majstora iz Prvog CRVENOG kruga. S ciljem da DIREKTNO provedu RIJETKE pojedince u prvi krug, davajući im jasna učenja trećeg i drugog kruga, još uvijek skrivajući Znanja Prvog kruga, jer ne postoji Centar unutar njih koji bi mogao razumjeti ta znanja Prvog kruga. Ali ti Majstori su veoma rijetki i najčešće MI IH UOPŠTE NE PREPOZNAJEMO. Jer nemamo izgrađen NAČIN i CENTAR u nama pomoću kojih bi mogli da prepoznamo te Majstore. Tako da i kada se od njih očešemo ili kojim slučajem sretnemo ih, mi NE MOŽEMO da ih prepoznamo. Četvrti krug je krug ljudi, tragaoca koji su NEKAKO dobili ideju o NEČEMU što bi trebalo biti Znanje o nama kao ljudskoj vrsti i načinu kako da do njega dođu. I njih sam predstavio sa ŽUTIM (morao sam malo potamniti ovu žutu boju, slabo se vidi) krugom. To su ljudi koje znamo, s kojima se družimo na spiritualnom krugu, od kojih dobijamo knjige, DVD‐ove, informacije o nekom Guruu i njegovom učenju, ljudi poput nas, tragaoci. U taj krug ulazi učenje Trećeg kruga ili ti ROZOG kruga koje je uveliko izmjenjeno i krivo razumljeno, ali koristi ideje krugova iznad njega i pokušava da ih objasni na način na koji ih oni razumiju, a to znači u većini POGREŠAN NAČIN. U tom ŽUTOM krugu dolaze učitelji koje poznajemo, silne ANANDE koje nam predstavljaju znanja koja oni imaju, naravno ne u potpunom značenju jer i oni moraju čuvati tajne svojih znanja, a da ne pričam o Skrivenim Znanjima koje ni oni ne razumiju niti znaju KAKO da ih razumiju. S vremena na vrijeme u tom krugu pojavi se poneki Majstor iz Prvog CRVENOG kruga, ali to je jako rijetko da i neki koji su godinama u tom četvrtom krugu ne dožive pojavljivanje takvog Majstora. O njima su pisane i prepričavane legende, čuda i slično, ali ih NIKO NE POZNAJE. (Naravno ovdje nisam ni pokazao koliko učitelja ima iz krugova iznad, jer bi bilo prešareno, ali ih možete zamisliti). U tom ŽUTOM krugu učenje ne postoji. Postoje neke ideje koje se prepričavaju kao mitovi i legende, ali PRAVOG UČENJA NEMA. Kada bi kojim slučajem i sreli nekog Majstora prvog CRVENOG kruga, šutnuli bi ga nogom u jaja i pripretili mu da ne zavarava tragaoce svojim glupostima. Tako da Oni ni ne pokušavaju da stupe u kontakt sa nama niti se trude da nam daju neke informacije. No, ponekad neko (s posebnom srećom ‐ što bi neznalice rekle ‐ dobrom karmom) naleti na njih i dobije neke informacije i pomoću njih traga dalje i dublje od većine i dobije priliku da se na brži način prebaci u sljedeći krug. Ako je ostao


137 | P a g e

otvoren on kretanjem po tim krugovima i susretima sa tim Majstorima ili učiteljima iz viših krugova dobija priliku da ide i napreduje dalje na Putu KA Sebi. No, to je jako rijetko, ali svi smo svjedoci da su neki tragaoci iznenada nestali, povukli se i o njima više ništa ne znamo. Niti gdje su, niti što im se zbiva. Nekada nekim čudom oni se pojave, vidimo da su drugačiji i ako ih ne razapnemo na krst na trgu, možemo dobiti korisnih informacija od njih. U ŽUTOM krugu SKORO SVE je pogrešno shvaćeno. Postoje neke informacije, kao što sam rekao, u mitovima i legendama, a nekada ako imamo specijelnu privilegiju od izmišljenog boga možemo na njih i naletiti, ali je teško da ćemo ih iskoristiti jer ne postoji NI CENTAR, NIT RAZUMJEVANJE, NI KLJUČ da svarimo te informacije i SKORO UVIJEK su krivo tumačene. Tehnike koje se rade, mantre, učenja su potpuno izmjenjena i ne zna se zašto se tako radi, ko je to rekao, kada je nastalo, koja je njihova svrha, kako djeluju, s kojim cilje, što treba da naprave i slično. Ako mi ne vjerujete pitajte svog Guru‐a. Ni on nema pojma. Cijelo učenje je gubljenje vremena sem u nekim iznimkama, kao što sam naglasio. No, i ono ima svrhu koju bi mogao reči da je da u vama polako stvori MAGNETSKI CENTAR i da kroz nekoliko desetina godina, MOŽDA pređete u krug iznad. Kažem MOŽDA! Krug ispod ovog kruga je BIJELI (oprostite, ali nećete vidjeti bijelu boju ako ovu riječ obojam u bijelo i koristiću crnu boju za ovaj krug) krug. U tom krugu su ljudi koji su nas napravili. Naše mame, tate, djede i babe koje toliko volimo i poštujemo. Nekada s vremena na vrijeme među njima ima ljudi koji su kao mi koji se interesujemo za duhovnost i pokušavamo da im pojasnimo da postoji nešto više od U se, NA se i PODA se.. ali svi znamo da je to nemoguće. Iako PONEKAD, jako rijetko neko se i zainteresuje za to što imate reči a da nije iz čiste učtivosti. Eto to bi bilo ukratko o krugovima Znanja i načinu širenja Skrivenih Znanja. Mogu napomenuti da postoje iznimci u ovom svemu, ali da su i oni otišli u legende kao recimo Dok Holidej (došao je tiho i ušao u legendu), ali većina koje poznajemo nisu te iznimke. Spiritualnost koju toliko veličamo je najčešće četvrti i rijetko treći krug. I to je naša stvarnost. O načinima Prizivanja napretka ni prizivanja kruga u kojem se nalazite nisam vam ni spomenuo. Možda nekom prilikom i o tome nešto kažem. Za sada vas ostavljam ovom crtežu i vašim mislima i idejama o ovome. PS: Ovo možete zamjeniti sa Znanjem. Mislim na ove kružiće i vidjećete s kakvim znanjem baratate i kakvo Znanje postoji, te koliko imate doticaja sa njim.


138 | P a g e

Skrivena Znanja III Kao što sam rekao u priješnjim tekstovima, a oni koji su koristili aparat koji nam je dat a zove se mozak, do sada su mogli da zaključe da mi nemamo dovoljno informacija o Istinskim Znanjima i da su ona skrivena od nas, ali na način da se nalaze u svakoj pori života koja nam je dostupna. Znači drugim riječima Znanja nisu skrivena u smislu skrivenosti od našeg pogleda, ili na nekim tajnovitim mjestima, ona su javno i otkriveno skrivena. No, što to znači? Znači da mi sa sadašnjim stanjem Svijesti i razvijenim Biće, ili bolje reći sa nerazvijenim bićem i svješću, ne možemo da dođemo do njih. Mi njih ne vidimo. Bez obzira što ona uopšte nisu skrivena od nas, već smo mi sa onim što jesmo kao ljudska bića, nesposobni da ih vidimo. Ovo sve bi bilo strahovito i mi bi bili osuđeni na "propast" da nema načina na koji se zadobija mogućnost da dođemo do ključeva koji nam otključavaju ta znanja. Ipak te ključeve sami ne možemo da vidimo i sami ne možemo da zadobijemo jer ne znamo gdje da tražimo. Nismo naučeni kako da tražimo, što da koristimo u našoj potrazi i prije svega gdje da tražimo!!! No, posmatrajući spisritualnu scenu oko nas mi imamo dojam da imamo te ključeve, tj. ne da imamo ključeve već da imamo i ta znanja. I da uopšte ne trebamo nešto da tražimo jer sve to već imamo. Ako idem dalje rekao bih da svi tragaoci misle da oni već imaju sve što im treba i da ne trebaju ništa da rade na sebi sem da mehanički ponavljaju mantre i tehnike do besvjesti i da im je izbavljenje, oslobođenje, probuđenje, budnost, svjesnost već zagarantovana. Ljudi nemaju dojam da oni NE ZNAJI NIŠTA I DA NIŠTA NEMAJU, sem iluzije da nešto posjeduju i da nešto mogu. Tako dolazimo do toga da Znanje prosto pliva oko nas, ali da ga NIKO ne želi, jer svi misle da ga imaju. Kada pogledamo sliku iz prethodnog teksta i primjenimo je u smislu raširenosti Istinskog Znanja oko nas i naše mogućnosti da ga imamo, vidimo da je u našem krugu (drugom krugu) nalaze samo naznake tih Znanja i da ona nisu nikako data u potpunom smislu ili sa potpunim informacijama te da bi smo ih mogli razumjeti mi moramo imati ključeve koji nam otključavaju informacije i daju način na koji ih možemo složiti i razumjeti tačno u odnosu na što ona znače. Prvo, moramo shvatiti da nama niko ništa ne želi dati. Drugo, ako nam nešto i daju za to postoji cijena koju moramo platiti. Treće, kada nam i daju potrebne informacije one se nalaza u nepotpunom obliku i za njihovo razumijevanje obično je potrebno niz godina pripreme, ali ne bilo kakve pripreme već jasno definisane i obično sa nekim ko je Budan i ko zna kako da nas pripremi za znanja koja možemo da imamo. A to prvenstveno znači odustajanje od naše volje i pretpostavki za koje mislimo da su znanja, zaboravljanje svega onog što smo "naučili" u svom radu. No, ni tada nam Znanja neće biti samo data, već ćemo morati da se za njih borimo i da ih zaslužimo. Teško je ovo pojasniti u okvirima jezika koji koristimo jer riječi nisu potpune i imaju masu značenja od kojiih niti jedno od njih ne možemo upotrebiti da razumijemo ideje koje su nam date iz Ezoteričnih krugova. S druge strane čovjekov um je IMITATOR a samim tim i čovjek je imitator. (Jer nismo odvojeni od svog uma već smo sa njim identifikovani.) Tako dolazimo do sljedećeg problema koji kaže da imitacijom ne možemo steći Istinsko Znanje. Mi moramo da OŽIVIMO, da se rodimo kako bi


139 | P a g e

dobili novo Znanje i način pomoću kojeg ga možemo razumjeti i iskoristiti za naš unutrašnji razvoj. No da bi oživjeli i rodili se, moramo provo da umremo. Mogao bih reći da ovo morate shvatiti bukvalno. Ovakvi kakvi jesmo ne možemo da oživimo i ne možemo da se rodimo. S druge strane Istinska Znanja nam pružaju mogućnost da ih iskoristimo za stjecanje onog što svi govorimo da želimo da imamo, a to je BUDNOST. Sada ne želim da ulazim u ovu riječ i njeno značenje, to ću učiniti malo kasnije i pokušati podrobno objasniti što to znači, naravno sa razine na kojoj ovo sam razumijem. Posmatrajući sliku uzmimo da je peti krug Ezoterični i da u njemu postoji tačno i Istinsko Znanje o čovjeku, silama koje djeluju u njemu, mogućnostima koje čovjek ima, Znanje o Univerzumu i njegovom razvoju i kako sve to možemo iskoristiti u svrhu razvoja samih sebe. Znanje u petom krugu je kompletno znanje i ljudi koji ga imaju u potpunosti vladaju sobom i znanjem i mogu da ga upotrebe za samorazvoj i razvoj drugih. U četvrtom krugu ili drugom od Ezoteričnog kruga to znanje već gubi neke elemnte i u njemu se nalazi u nepotpunom obliku što znači da su zananj i tehnike nedovršene i mi moramo da učinimo određeni napor pomoću kojeg možemo da ta znanja i tehnike dovršimo i dobijemo potpunu svrhovitost Istinskog Znanja. I da sada ne idem objašnjavati druge krugove, vjerujem da to možete i sami. Da bi mi, oni koji se nalazimo u drugom krugu tj. četvrtom krugu od Ezoteričnog kruga mogli da dobijemo mogućnost iskorištavanja Ezoteričnih znanja mi moramo da izmjenimo način na koji ta znanja možemo primiti, tj. mi moramo da izmjenimo ono što "imamo" i što zovemo "sobom" te da na ispravan način počnemo da radimo na sebi sve u svrhu evolitivnog napretka i stjecanja Znanja koja nam u tome mogu pomoći. To znači da mi moramo shvatiti da mi nismo dovršeni i da ovakvi kakvi smo sada ne možemo ništa učiniti. Da nemamo s čim da činomo, da nemamo s čim da razumijemo, da nemamo mogućnost primanja Znanja i slično. To je isto kao da u puno čašu želimo da naspemo još vode. No svi znamo da je to nemoguće. Znači mi moramo isprazniti čašu koju imamo. A za to je potrebno znati kako da radimo na sebi i da na ispravan način to odradimo. Tehnike koje koristimo nisu potpune. Njima fali masa informacija tj. dodatnih informacija koje nam te iste tehnike upotpunjavaju i daju nam mogućnost da je ih iskoristimo. No da bi smo bili spremni za te tehnike moramo znati kome su one prvobitno bile namjenjene. Tehnike koje mi sada koristimo i koje su nalaze u svim školama s kojima imamo mogućnost da stupimo u kontakt bilo one religiozne ili spiritualne škole nisu namjenjene ljudima kakvi smo sada. Već ljudima koji već imaju jednu određenu kontrolu nad sobom, koji imaju kristalizovan centar, koji imaju znanje o Radu i to su primjenili u svrhu svoje evolucije ili svog Rada na Sebi. Tek kada su određene sile u nama dovedene pod kontrolu a prvenstveno da su u ravnoteži tehnike imaju smisla i davaju nam ono što mogu i za što su stvorene. Znači čovjek kakav je sada može imati više štete nego koristi od tih tehnika. Stoga su te tehnike i informacije u vezi njih nepotpune. Tek kada mi sebe dovedemo, po tačno utvrđenim pravilima, u određeno stanje svijesti možemo ta znanja i te tehnike upotrebiti u ispravnom obliku i iskoristiti ih za našu korist.


140 | P a g e

A o tome ću nastaviti pisati malo kasnije. Sada je ovo dovoljno da promislimo i da vidimo ovo u praksi sa primjerima kojih možemo da se sjetimo ili vidimo i primjenimo u svrhu razumijevanja ovdje rečenog.


141 | P a g e

Svemu poreci stvarnost samo JA (Apslut) postoji. Govorimo da smo na putu samospoznaje, ali sebe ne poznajemo. Govorimo da hoćemo da upoznamo ono što jesmo u svojoj prirodi, ali nijednog trenutka ne obaziremo se na sebe. Kada se sagledamo vidimo da niti želimo, niti možemo niti volimo da upoznajemo sebe. Nas interesuje sve ono što nas odvlači od na samih, ali mi sami sebe ne zanimamo niti želimo da upoznamo. Stvari su veoma proste i naš odnos sa svijetom oko nas i unutar nas pokazuje nam našu ozbiljnost u vezi samospoznaje. Sagledamo li, hrabro i stojećki, ono što živimo i za čim tragamo uvidimo da mi sebe ne želimo. Da želimo sebe veoma brzo bi se upoznali i sve ostalo sa čim smo sada vezani bi otpalo samo od sebe. Um nije misterija kada smo jasni u vezi njega i jasno sagledavamo ono što on radi i kamo nas vodi. Ali mi veoma brzo zaboravljavamo prvobitnu ideju da se upoznamo i veoma brzo naša pažnja biva usmjerena na beskorisne objekte i gubimo dodir sa sobom. Ako smo iskreni priznaćemo: NAS NEMA. Postoje ideje koje teku, postoje utisci koji se smjenjuju, postoje imuplsi čula koji se svaki čas mjenjaju, ali MI NE POSTOJIMO. Mi smo odavno išćezla civilizacija o kojoj s vremena na vrijeme nađemo neki dokaz da je postojala ali još uvijek nismo našli dokaz da još uvijek jesmo i postojimo. Zašto? Zato što ne gledamo u smijeru sebe. Postoji hiljade škola duhovnosti kojima je za cilj da nas usmjere na sebe, ali i one su nam na kraju dale samo jedno sigurno utičište da do sebe nikada ne dođemo. Dale su nam teorije i tzv. zananja o univerzumu, kosmologiji, bogu, đavolu, demonima i anđelima, ali o nama samima NIŠTA. Čak ni za njih mi ne postojimo. Čak i za njih smo samo ideja koja se negdje s vremena na vrijeme provlači kroz neki tekst, kroz neku naznaku, ali o toj "ideji" nemaju blage veze. Dali su nam čakre kao ideje da su to centri svijesti. Dali su nam kundalini shakti kao ideju za koju su vezali da je njeno buđenje buđenje nas samih, dali su nam nadije, dali su nam ideje.. i samo ideje, ali nigdje nam nisu dali NAS SAME. Meditiramo na bogove, o kojima nemamo pojma. Zamišljamo komplikovane slike yantri i mandala koje dobro pamtimo i možemo reprodukovati u svakom momentu. Mantramo mantre kao način usklađivanja naše svijesti sa sviješću Apsoluta i jako nam dobro ide taj trip. Ali ni u jednom trenutku nisu nam rekli tako jednostavnu stvar kao JA. Nisu nam rekli da svi bogovi, svi demoni, sve mantre, jantre, ideje koje vrtimo po svom umu ovise o tako banalnoj, zaboravljenoj činjenici da sve to ne bi postojalo da nema JA Svijesti, koja čini nas same u svakom momentu, u pozadini. Da svaka ta ideja ovisi o tako maloj i zaboravljnoj činjenici koja se zove JA. Onda su nam zaboravili reći da Univerzum, bog, brahman uopšte nije svijest nas i da nema pojma da mi postojimo. I vjerovatno to već znate jer sam to već spominjao i vjerovatno vam to sve liči na ludost. Ali... Ludost je misliti da uverzum zna za nas. I kada bi upotrebio vašu kosmologiju koju tako dobro prodaju sve duhovne škole, lako bih vam dokazao da sam u pravu a onda, možda nakon prvog šoka koje bi to izazvalo, vaš um bi našao zamjensku ideju i nastavio po starom.


142 | P a g e

Mi kao ljudi ne postojimo izvan ideje. Mi smo ideje koje se kreću, koje imaju utisak da misle, da nešto znače, da je uvenirzumu bitno da mi postojimo. Da smo jako bitni nekom tamo. Bio to neki čikica sa dugom svijedom bradom ili neka nedefinisana svijest koja je Apsolut. Jeste li dovoljno iskreni prema sebi da to uvidite? Nama je bitno da nas vole, da obraćaju pažnju na nas, da film koji furamo bude također nečiji film da se ne osjećamo usamljenima i samima, da imamo ljubav i da volimo i da nas vole, da malo imamo seksa s vremena na vrijeme, da se malo takmičimo sa drugima kako bi sebe dokazali i pokazali svoju bitnost.. ali ako smo malo kritičniji uviđamo da je sve to sjena na platnu, ne stvarnost. Mi živimo u Kinu, a sve što mislimo da je stvarno samo su igre svijetlosti i boja na platnu ispred nas. Duhovnost je samo igra svjestlosti na platnu. Materija je samo igra svjetlosti na platnu. Kundalini, čakre, nadiji, kosmologije univerzuma sve su to samo izmjene sjena i svjetlosti na platnu. A da ne ostanem dužan i samom sebi, sve ovo što ovdje pišem kao i sama ideja da "ja pišem" samo je igra svjetlosti i sjene na platnu kojoj sam dao moje ime. Ako želite bilo šta ozbiljno da napravite morate odbaciti platno, zaboraviti na igru sjene i svjetla na njemu, prekinuti gledati platno ispred vas i obratiti pažnju na onog koji gleda. Sve istine, sve kosmologije pričaju o Apsolutu, a taj Apsolut se malo zaigrao u igri sjene i svjetla na platnu kina sa vašim imenom. Javlja vam se bog i njega kanališete, uh.. zaboravite.. to je igra sjene i svjetla na platnu, sami sebe zavaravate. Vidite li anđele, demone, razne Deve (božanstva), Sai Babe, Nisargadatte, Anande.. ma zaboravite to je samo igra sjene i svjetla na platnu kina koji nosi vaše ime i sami sebe zavaravate. JA (VI) je(ste) JEDINA STVARNOST u svoj toj igri sjena i svjetla i vi joj dajete stvarnost sjedeći tu gdje sjedite i gledajući platno.

I da nastavimo sa ovim bogohuljenjem, svejedno ćemo zaglaviti u paklu. Vi jer čitate, ja jer pišem i svi ostali će biti zadovoljni jer smo kažnjeni za njihovo uznemiravanje dok savjesno gledaju film u kinu Brastva i Jedinstva u mraku dvorane, ne videći ostale ljude oko sebe, ali zato tripajući da vole, misle, žele ili šta već dok se igre sjene i svjetla smjenjuju ispred njih. Idemo dalje za iste pare. Budimo barem na tren spremni razotkriti stvarnost koja je zamagljena idejama koje imamo, barem na tren sagledajmo što to mi stvarno imamo i koliko poznajemo stvarnost u koju se kunemo. Ja volim vas jer mi vi dajete smisao postojanja, vi volite mene jer vam ja dajem smisao postojanja. Hm.. Ja postojim da bi vi vidjeli sebe u ogledalu mene, vi postojite da bi ja vidio sebe u ogledalu vas. Svi smo mi Jedno.


143 | P a g e

Kako to fino zvuči, napokon ZNAM da nisam sam i da sam spojen sa svim oko sebe i sada mogu da budem siguran, da se osjećam zaštićenim, da se osjetim bitnim jer svi smo JEDNO. E pa draga gospodo, NISMO JEDNO. Kako god da okrenemo niko od nas nije jedno sa onim drugim. JA JESAM JEDNO, ali MI NISMO JEDNO. Vas nema u mom osjećaju Jednog. Vi ste samo moja ideja, moja projekcija na platnu kina. Ništa više. Želite li istinu ili laž? Istina je da niko ne postoji i da sve oko vas je samo vaša projekcija kojoj VI dajete smisao i besmisao, snagu i slabost.. Sami ste. Nikog nema oko vas, niti je ikada bilo ikog. I svu prošlost je smislila igra koju sami sa sobom igrate. Sve što ste čuli jeste samo zabava za um. Smijete li stati i sagledati ovo što sam rekao, ili ćete izmisliti sada neki drugi smisao ili ćete možada reći: "O Bhairava, tvoje riječi su tako istinite", ili ćete možda osjetiti ekstazu od ovoga ili ćete možada da budete u sukobu sa ovim što je rečeno???? Svejedno je, jer ste i dalje sami sa svojim idejama, bogovima i demonima kojima ste dali istinitost i dio sebe i sada mislite da su oni stvarni. Mi teško prihvatamo da ništa od ovoga nije stvarno, da je sve to samo ideja uma i ništa više. Jer nas svako čulo ubjeđuje da je to istina. Smognite snage dotaknuti to zaboravljeno JA i osjetiti to zaboravljeno SEBE i onda recite da grešim. Nema greške, jer nema ni ispravnosti. Kada osjetite JA, Sebe, Apsolut shvatate da ništa ne postoji sem vas samih i da VI JESTE JEDNO, ali MI nikada ne možemo biti jedno. Samo JA postoji. Ništa drugo nije stvarno. JA je život, istina, put, smisao, jedno jedino.. ništa drugo. Sve ostalo je film. Univerzum (JA) ne poznaje mene. JA postoji prije svega, prije vremena, prije prostora, prije sjećanja, mentalnih navika, emocionalnih amplituda... JA (Univerzum/Alsolut) nije svijestan pojedinačnog ili malog "ja". Postojanje osobnosti/ličnosti je isključivo stvar malog "ja". Ličnost postoji u vremenu i prostoru, posjeduje ime, lik, osobine, početak, kraj i smisao između toga. Apsolut (JA) sve to isključuje, i ono nema pojma da vi ili ja (mala "ja") postojimo. A sve ovo čemu smo dali stvarnost je samo igra malih "ja", ne prava Stvarnost. I sve dok ne osjetimo to Vrhunsko JA ili Apsolut bićemo vezani za igru svijetla i tama na platnu kina Brastva i Jedinstva. Duhovnost koju poznajemo je samo najsavršeniji odraz te igre i ona nije istinita. Jednom davno sam nešto pročitao, više ni ne znam gdje a to je bilo ovo: Svemu poreci stvarnost samo JA (Apslut) postoji. Baš tako. Svemu porecite stvarnost, vašim ljubavima, vašim ljubljenima, vašoj djeci, roditeljima, bogovoima, demonima, životu koji vodite, smislu u besmislu jer sve je to samo projekcija na


144 | P a g e

platnu. Ne možete ništa steći, jer sve imate. Ne možete nači smisao u drugima, u idejema, niti u bilo čemu što je različito od JA Svijesti jer sve drugo je samo igrica malih "ja". Obacite i ovaj tekst kada završite sa čitanjem, ili još bolje odbacite ga sada, odbacite i pisca ovog teksta, jer samo JA postoji. Jedina stvarnost je JA ‐ Apsolut, sve ostalo je samo igra tame i svijetla. Odbacite duhovnost, učitelje, majstore biće im drago. Nemojte misliti da ćete ih uvrediti. Ako su ono što govore da jesu, biće im drago. Ako im nije drago, ako vas žele zarobiti pričama da duhovnost i rad ovise o njima (kao neki učitelji koje sam poznavao) odbacite ih, jer nisu ono što vam govore da jesu, upleli su vas u svoje laži. Istinski Majstor vas oslobođa u svakom momentu. Svaka njegova riječ je izraz njega samog i možda i ima još neke vezanosti i možda ni sam još nije savršen, možda i sam još uvijek radi, ali MORA da zna da je sve sem JA laž i iluzija i zna da vaša Priroda je isto kao i njegova i da kada vas je naučio kako da vidite tu Prirodu, kada vam je pokazao način mora reći ZBOGOM. Kao kada sanjate san i probudite se i znate da je sve to bio SAMO SAN tako se završava ova igra svjetla i tame ostavljajući vas VAMA SAMIMA izvan svih teorija i znanja, i shvatate da je san koji ste sanjali i put koji ste u njemu prošli bila igra vaše Svjesti sa samom Sobom i da je vrijeme da BUDETE ta Svijest koja Jeste u svakom momentu udaha i izdaha. Samo je potrebno malo hrabrosti, ili malo više razočarenja.


145 | P a g e

Čovjek ne gleda u sebe Kao ljudska vrsta nalazimo se u "kurcu" i to u punom smislu te riječi. Ljudi ne znaju ni osnovne stvari o sebi, niti kako funkcionišu, niti zašto tako funkcionišu, niti što je u pozadini njihovog funkcionisanja, niti koja je svrha čovjeka, ove planete, cijelog čovječanstva, života na planeti i u univerzumu, ali jako puno znaju o svemu ostalom oko njih i jako brzo donose prosudbe i sudove o tome sa znanjem koje je veličine zrna riže, ali o sebi ne znaji ni toliko. Cijeli svijet i univerzum ostavljen nam je na milost i nemilost sve u svrsi sačuvanja onog jada i mizerije koju zovemo "naš život". I u tome svemu mislimo da se cijeli život vrti oko nas. Da smo nešto bitni u ovoj univerzalnoj šemi. Tako smo stvorili boga, đavola, anđele da nam služe, demone da nas testiraju i sve ostale više i niže kreature koji bi trebali ispuniti prazninu koju osjećamo u sebi samima. Ali NIKADA čovjek neće pogledati sebe i reći da je on taj koji je prazan, koji je ništavan, koji je nesposoban da živi, koji nema MUDA da išta napravi. NIKADA. Budimo malo iskreni prema sebi, malo.. ne puno i veoma brzo ćemo shvatiti da mi ne želimo ništa da uradimo. Da naša želja za nekim spiritualnim znanjem nije naša želja, da naš motiv da učimo nije naš motiv, da naš put kojim puzimo nije naš put. Sve je to nečije ko je imao MUDA da nešto napravi. Neko ko je smio da stane, pogleda, suoči se i krene. Mi čak ni ne znamo odakle nam ijedan motiv ili cilj koji smo stavili ispred sebe, odakle nam želja za nekim spiritualnim putem, odakle nam potreba za bilo čim. Mi samo znamo da SADA imamo želju da meditiramo, da mantramo, da sljedimo nekog. Mi znamo da eto sada mi želimo da budemo spiritualni. I šta onda? Onda u tu spiritualnost ponesemo kofer gluposti koji uvijek nosimo sa sobom gdje god da krenemo. Rijetki su oni koji su shvatili da to nije kofer gluposti već da smo TO MI, samo mi. Taj kofer gluposti nosi naše ime. I onda je spiritualnost postala ispunjena infatilnim idiotima sa svojim koferima gluposti. Neko će možda sada reči da inzistiram na elitizmu. A ja ću mu odgovoriti da. Inzistiram na elitizmu. Sve što je došlu u ruke ljudi postalo je kao kofer gluposti koji nose sa sobom u svkaom trenutku. Negdje mi je jasno zašto su Izvorna učenja uvijek bila skrivena. Zašto nisu mogla doći u ruke "običnih smrtnika". I da ono što je došlu u ruke "običnih smrtnika" je bila samo imitacija, fragmenti koji nisu bili potpuni i koji nisu mogli baš puno učiniti. I naravno, ti fragmenti koji su došli u ruke ljudima su postali glavna učenja koja imamo prilike danas vidjeti i znati za njih. No i dalje Izvorna učenja su skrivena daleko u nekim špiljama, zabitima, možda i podrumima velikih gradova, ali daleko od očiju "virusa ove planete". I dok god smo takvi kakvi smo, to će tako i biti. Mi mislimo da su izvorna učenja nestala. Ne nisu. Samo su dobro skrivena. Da bi ih razumjeli moramo odbaciti kofer gluposti, prestati igrati igru kokoške, prevazići prirodu virusa i krenuti da učimo. A pošto se to trenutno neće još jako dugo desiti učenja će ostati skrivena. Drugo, ono što vam skrivena učenja mogu dati aparat svijesti i njegova širina ne može primiti, razumjeti i uveliko vam može štetiti.


146 | P a g e

Kada bi vam se otkrila prava istina o čovječanstvu o svrsi čovjeka i kada bi to nekim čudom vi i mogli da razumijete, sada kakvi ste nastala bi panika, smrt, pustošenje. Nastalo bi bezakonje, ubijali bi ste se na svakom koraku (iako to i sada činimo). Stoga učenja su ostala skrivena i ostaće skrivena. Samo nekoliko vas pojedinaca ima priliku da dobije malo više od većine, a samo nekolicina od pojedinaca dobije cijelu cjelinu tih učenja i priliku da nešto učini sa tim. Rekao sam priliku da nešto učini, nisam rekao da će da uspiju. A onda smo te pojedince koji i nešto kažu, pokušaju da nam nešto prenesu više od onoga što nam je rečeno, mi proglasili ego manijacima, proglasili smo ih da misle da su iznad većine i slično. No, niko od nas nije upotrebio više od par sekundi (recimo da možemo razmišljati konstruktivno i samokritički više od 10 sekundi) da porazmisli o tome što su oni rekli. No, tako je kako je i sve je baš takvo kakvim treba biti. (sada skužite što sam htio da kažem sa ovim) Situacija koju imamo oko nas a tiče se nekog tzv. spiritualnog puta i našeg tzv. rada na njemu (ne nama, već njemu, Putu) prosto je poražavajuća. No ona tačno ogleda nas i našu iskrenost prema sebi i drugima. Tako kada se i desi ovakva neka situacija kao recimo OVA (riječ je o Vishvanandi i jednom blogu koji su pokrenuli njegovi bivši učenici), nimalo se ne začudim, samo skužim da sam jebeno bio u pravu. A kada pogledate glavne aktere te teme i pokretanja tog bloga, i znate ih na neki način onda vam je jasno o kakvim se ljudima radi i o kakvom se učitelju radi. No, da se ne zadržavam previše na njima i na njihovom učitelju, sada bivšem učitelju. Moramo znati da naša unutrašnjost kreira cijeli naš svijet oko nas. I da prihvatanje te unutrašnjosti i laži sa kojima živimo i koje živimo ne može da kreira bolji svijet od ovoga koji imamo. I zato sam i rekao da je sve takvo kakvo i treba biti. Nimalo mistike u tim riječima nema. Sem činjenice da prtljag gluposti ne može kreirati kofer koji nije glupost i da ona cijeli naš put bude samo još jedna glupost. Kada bih se upustio u analiziranje tih ljudi koji su bili kod dotičnog učitelja otkrili bismo da ono što je u njima nije ni malo različito od njega, i da je ono što je u njemu, učitelju nije ni malo različito od onog što je u njima. Ja znam da mnogi koji ćitaju ovaj blog su bili kod tog čovjeka i znam da ih ima barem 5 ili 6 koji ovdje svračaju. I znam kakve će ovo rekacije kod njih izazvati. Ali eto im prilike. Prilika da vide svoje reakcije, da ih sagledaju, da budu iskreni prema sebi i krenu nešto da rade, a ne da glume spiritualni napor. Ni malo ih ne žalim, jer da to radim to bi bila laž a ja nisam ni malo bolji od bilo koga od vas niti ste vi imalo bolji od mene, mi smo samo malo drugačiji jedni od drugih i ništa više, ali ne i bolji i gori. Samo na trenutak zastanite, pogledate tajne koje skrivate u sebi, za koje se bojite da drugi ne saznaju, pogledajte laži koje pokazujete svijetu i istine koje skrivate u sebi. Pogledajte motiv koji ste imali i analizirajte ih i veoma brzo ćete shvatiti što je po sredi. Ako možete zaustaviti rekaciju i sebe sagledati trezveno, to će vam otvoriti put KA nečem novom. Iako znam da je to rijetko, ali.. Taj potez će vam poćeti otkrivati stvari o vama više nego sve i jedan guru kojeg ste sljedili. Rad ne Sebi je precizan i tačno se zna svaki njegov korak i gdje on mora dovesti, i ako vas tamo ne dovede, znači samo jedno, niste precizno odradili ono što ste trebali. Mislite da mnogi koji su sada u Radu na Sebi nisu imali iste grešeke?


147 | P a g e

O ne, imali su ih više nego vi. Razlika je samo u tome što su na kraju stisli muda i suočili se sa sranjem ispod svoje kože i odlučili da promjene situaciju. Više nisu lovine, nisi lovci, već su postali ljudi. Mi rado sebe nazivamo ljudima, ali mi samo glumimo ljude. Dobijamo mogućnost da postanemo ljudi tek nakon niza godina Rada na Sebi. Ne prije toga. Mi smo MOGUĆNOST. Ne završen proizvod. I ako sebe vidimo kao mogućnost, možemo i POSTATI završen proizvod, ali samo na taj način. No da sada malo pojasnim o Izvornim učenjima i onom što danas imamo prilike vidjeti. A to ćemo u nastavku ovog teksta.


148 | P a g e

Ostali tekstovi


149 | P a g e

Opsjena Plave Planete Čovjek mora pogledati duboko u sebe, bez straha, bez očijukanja sa spoljašnjošću, da bi se probudio u Sebi. Buđenje nije postepen napredak, ono je shokantno otkriće, šokantno suočavanje sa činjenicom da vi ne postojite. Da su vaše individualne misaono ‐ emotivne koncepcije samo misaono ‐ emotivne koncepcije i ništa više. Ono što se otkrije u tom trenutku prevazilazi poimanje uma. Zato mnogo govore da se Buđenje i Probuđenje ne može objasniti. Ne slažem se sa tim. Može se opisivati samo se ne može izreći. Ne postoji riječ koju bi tačno mogli da izreknemo i kažemo "Aha, to je probuđenje." A s druge strane nije ni bio cilj Tvorca da možete izreći Probuđenje. Svi koncepti koje imamo i koji grade nas kao jedinke, individue, su samo opsjena za koju smo se uhvatili i s njom operišemo. Jasno mi je da većina Majstora prosto ne može dati čovjeku pravo znanje, jer nema KO da ga primi. Opsjena ne može primti znanje. Ona je opsjena i nešto tako stvarno kao spoznaja ne može da opstane u (op)sjeni. Od hiljada učenika, samo par dobije mogućnost da od Majstora čuje ono što jeste, a s njima je pitanje da li će išta moći napraviti. Istina o Sebi nešto najskuplje u Univerzumu. Znajući to, ponekad se pitam što večina traži na putu Samospoznaje! Nisam neko ko je sklon duhovnom elitizmu, ali ono što mi "vređa" oči svakim danom me sve više ubjeđuje u skupoći Istine o Sebi. I svakim danom mi pokazuje koliko još ima da platim za to što tražim. Tragaoc mora imati spremnom za potpunu dezintergraciju sebe, kao jedinke i bića ako želi da dobije tu Isitnu za kojom se uputio. A prosto ne vidim da iko to želi. Ni ja ne želim.. da se razumijemo.. ja nisam savršen niti dovršen.. Dapače, ja ne vidim kraj. Stoga i ne mogu biti dovršen. A ni vi nikada nećete moći biti dovršeni. Jer dovršenost ne postoji, dovršenost je opsjena. Ono što vidim ostavlja me bez daha.. a vidim samo djeliće.. samo toliko mi Univerzum dopušta da vidim. U tom viđenju vidim i one oko sebe, gdje su, što žele kada mi pričaju da žele da rade na sebi.. Nema s moje strane truda da vidim unutrašnjost drugih ljudi. Nekada je bilo zanimljivo slušati jedno i vidjeti drugo. Sada to više nije zanimljivo, već je postalo naporno i ljigavo. Nekada sam jako tužan onim što vidim. Nekada jako sjeban kada otkrijem motive koji stoje iza ljudi za koje sam mislio da žele da se spoznaju. Nekada ne mogu sam sebe da pogledam kada vidim koliko još ima u meni stvari koje moram otpustiti radi Sebe. Kao mlad aspirant mislio sam da je divno vidjeti iza ljudskih maska, vidjeti njihove misli, osjetiti njihove emocije, imati empatiju, biti otvoren.. iskren.. imao sam mnoštvo projekcija na svu tu duhovnost oko sebe. Sada je vidim kao mentalni diznilend. Ospjenu u opsjeni.. jasna mi je za šta služi i kome je u cilju da zavlači ljude i tragaoce. Ne mogu naći reći s kojom bi vam opisao užas koji vas očekuje kada otvorite oči i sagledate mjesto gdje se nalazite. Što na njemu vlada i ko sa njim vlada.


150 | P a g e

Mogu pretpostaviti da niste ni svesni postojanja crnih Guru‐a i Majstora. Koliko ih ima i koliko utiču na vas. Jedini pravi Guru, jedini pravi Majstor jeste Univerzum, Bog, Postojanje, Život.. a on je VI. Ne nalazi se on u vama.. pobogu.. krivo ste razumeli.. On JESTE vi. Ali opsjena koju ste kreirali ne dopušta vam da vidite tu prostu činjenicu. Opsjena igra dobru ulogu štiteći vas u određenom periodu postojanja u ovom Univerzumu, ali ta zaštita ima visoku cijenu. Probuđenje će vam pokazati pravu istinu o Univerzumu. Ovdje ne mislim na to što ćete znati da ste vi sam Izvor koji je uzeo vaše tijelo i um. Igra se ne završava tako brzo.. To je samo da se maknete odavde, da odete iz zatvora koji je kreiran u vašem umu i koji vam govori da postoji zemlja, da postoji život kakvim ga vidite.. Ne mogu vam govoriti previše o tome, jer liči na znanstvenu fantastiku, kao i na horor film. Ni sam još nemam uvide u potpunost Univerzuma stoga i sam ne znam baš tačno o čemu se radi u dubinama Univerzuma, govorim samo o dijelovima koje osjećam i vidim. Uvijek morate znati jednu činjenicu. Kako je gore tako je dole. Toliko je ova izreka zloupotrebljena da već mislim da je izgubila smisao, ali.. Sve vam je pokazano ovdje oko vas. SVE !!! Od samog stvaranja Univerzuma pa do njegovog kraja. Svaki segment. Samo morate otvoriti oči. Morate biti SPREMNI da vidite i da se suočite sa tim. Odbacite sve što vas sputava, jer to je jedini put pomoću kojeg čete brzo stići do kraja egzistencije na ovoj "planeti". Oslobodiće vas identifikacija, oslobodiće vas uma koji vam je ugrađen, oslobodiće vas da se suočite sa svojom pravom egzistencijom. Čovjevčanstvo trenutno liči na uspavana Bića skupljena na gomilu koja visi negdje u praznom univerzumu i sanja san o životu na nekoj planeti koju zovu zemlja. U tom snu oni stvaraju novi san. U tom snu su stvorili i duhovnost, jer nije cilj da se čovječanstvo razbudi. Ovako niko vas ne dira, ali uzimaju energiju koju proizvodite, koju oslobađate tim sanjanjem. Duhovnost oslobađa najviše energije. Mislim na duhovnost koja nam se prodaje. Zato i kažem da je duhovnost najjači zatvor od svih. Kada se neko probudi, on se odvaja od tih koji još sanjaju. Ali ono što tada spozna tjera ga da se spusti nazad u san čovječanstva da proba da razbudi ostale. Milost koju osjeća je njegovo proklestvo. On se osjeća dužnim da vam se da.. da se da čovječanstvu.. Nekada je razočaran kada vidi da NIKO ne želi da se probudi, nekada je tužan, nekada je radostan kada nađe barem jednog koji želi da vidi, ili barem se pojavila želja za tim u njemu. On zna da vas u univerzumu ne čekaju bajke, već daljni napredak i suočavanje.. ali.. imaćete barem alat u rukama koji će vam pomoći u tome. Sada ga nemate. Morate razviti istraživački stav. Morate razviti svijest koja istražuje sve na što naiđe. S tim istraživanjem razotkriće vam se san.. jer ćete ga direktno vidjeti i spoznati. Od intelektualnog znanja da ste u snu, nemate ništa. Omiljene rečenice tipa: Svi smo Jedno. Jedno je Sve.


151 | P a g e

Ili: "Svi smo u suštini probđeni", ili "znanje nas štiti", ili ko zna koja "univerzalna" istina, ne može vam pomoći. Tek kada ih vidite u pravom značenju one mogu pomoći. A pravo značenje razotkriva svu opsjenu i laž zakoju sada mislimo da je istina... Eto to je za danas.. dovoljno.. Razmislite što želite. Ponekad je bolje da nastavite spavati nego da se razbudite.. Ovaj život na "ovoj planeti" vam treba služiti kao trening, kao teren na kojem se trenitrate.. kada počnete otkrivati drevnost Univerzuma i sve one koji vladaju u njemu.. ovaj teren ovdje će vam biti pomoć.. Meni je stalo do vas.. Jako mi je stalo.. ali mi je i stalo do mene.. da završim ono što sam započeo. Svestan sam da moram ispuniti "ugovor" koji sam potpisao davno pre početka ovo g vremena, ali sam spreman i da ga odbacim jer ne mogu i ne želim da se više zadržavam na "ovoj planeti".. To je to .. drago blogerska gospodo.. PS. Znate li koja je najsavršenija molitva na koju ne ostaje niti jedno Biće u Univerzumu ravnodušno? U POOOMOOOOĆ Kada dreknete to.. i spremni ste da se odreknete opsjene.. neko će doći do vas da vam pomogne. Ali ne očekujte da će on sve odraditi za vas. Buđenje je vaš proces.


152 | P a g e

Relativno: Polje suprotnosti ‐ Tao Te Ching

Time što ljudi određuju ljepo, određeno je i ružno. Time što ljudi određuju dobro, određeno je i zlo.

Tako:

Imati i nemati dolaze skupa. Teško i lako se upotpunjavaju.

Iz dugog se izvodi kratko. Visoko i nisko počivaju jedno na drugom.

Zvuk i glas se harmonizuju. Lice i naličje se sljede.

Stoga mudrac:

Upravlja svojim akcijama iz polja nedjelovanja, širi svoje učenje o neaktivnosti. Stvri dolaze, a on ih ne odbija;

oživljava, ali ne uzima; pomaže, ali ne traži; prima, ali ne zadržava.

Upravo zbog toga što ne zadržava, nitko mu ne može uzeti punoću.


153 | P a g e

Upoznavanje sa Radom na Sebi Sinoćnji tekst je izazvao mnogo reakcija kod dosta ljudi koji čitaju ovaj blog, što mi je bio i cilj. Ono što mi je je generalno, nevezano za nikog posebno, potvrdilo ono što sam očekivao bilo je da, bez obzira na kom dijelu puta se nalazili, ljudi ne razumiju što je rad na sebi. Ne razumiju način na koji se Rad na Sebi odvija, njegove zakon, pravila i slično. Stoga sam odlučio da ovaj tekst posvetim nekim uopštenijim "pravilima" rada na sebi, razlici između duhovnosti koju znamo i konkretno pojašnjenjima što je to rad na sebi. Drugo što sam primjetio jeste da ljudi generalno ne razumiju ni tematiku, ni riječi, ni značenja onog što koriste kao osnovu onog što sami rade. Što dovodi do niza drugih problema, očekivanja, pretpostavki i prostog sljeđenja ideja koje niti imaju smisla, a i ako imaju, opet ih ne razumiju. Znaci narednih par tekstova će biti posvećeno konkretno RADU NA SEBI. Sa svim informacijama koje to nosi. Naravno, od vas očekujem da pistavite pitanja ako nešto nije jasno, da zatražite informacije o stvarima koje vas interesuju i slično. Rad na Sebi ‐ pojam i značenje Sama riječ "rad na sebi" definiše pojam, ali.. Rad na sebi označava svjesnu aktivnost koja se odvija u svrhu upoznavanja sebe. Pod tim se misli na sve što to "sebe" podrazumjeva. Ličnost, dijelove ličnosti koje zovemo mehanizmima ili mehanizmima ličnosti, upoznavanje sa tijelom, upoznavanje sa onim što stvarno Jesmo. Čovjek nije jednodimenzionalno biće, već multidimenzionalno biće a to znači da on nije samo Jastvo ili Sebstvo već da se on ispoljava na svim razinama. Što znači od sijenke, persone, ega, tijela, Sopstva i Jedinstvenog polja Svijesti. Sve to ide pod pojam "rad na sebi". Kada kažem SVJESNU AKTIVNOST to znači da se u radu na sebi ne podrazumjeva vjerovanje, pretpostavke, očekivanja, predubjeđenja, sljeđenje ideja koje je neko dao, prepisivanje i usvajanje ideja.. Pod SVJESNOM AKTIVNOSTI se smatra razumjevanje informacija koje se primaju, njihova provjera u odnosu na sebe, njihovo korištenje tj. upotreba u svakodnevnim i manje svakodnevnim situacijama, otvorenost za učenje, spremnost da se uči, provjeri i ima svoje DIREKTNO ZNANJE o nekoj temi, informaciji, znanju ili čemu već. Rad na Sebi nije hipnotičko ponavljanje ideja zato što nam se sviđaju ili odgovaraju našem trenutnom raspoloženju, emotivnom sklopu ili misaonom konceptu. Rad na Sebi nije usvajanje niti vjerovanje autoritetima te ponavljanje njihovih ideja o Stvarnosti i građenju novih ideja i misaono‐emotivnih koncepata koji se uklapaju u neku generalnu priču koja se zasniva na rekla‐kazala pričama, mitovima, vjerovanjima, ubjeđenjim i slično. Rad na sebi (od sada u daljnjem tekstu: RNS) JESTE provjera svega, čak i onog što je rekao ili tvrdi onaj ko vodi ili s kim radite. Ta provjera dovodi to RAZUMJEVANJA tematike, situacije, stvarnosti što isključuje bilo koje vjerovanje, ubjeđenje i slično i tragaocu daje DIREKTNO SAZNANJE Stvarnosti, a ne pretpostavke o njoj. Razlika između RNS i duhovnosti jeste u tome što duhovnost u većini slučajeva zahtjeva vjerovanje u ideje, vjerovanje bez provjere, bez direktnog znanja. Duhovnost od čovjeka


154 | P a g e

zahtjeva određena pravila koja se moraju poštovati i kojih se morate pridržavati da bi ste tamo negdje u budućnosti iskusili ono o čemu ideja nekog duhovnog puta govori. RNS ne zahtjeva specifične okolnosti, pridržavanje pravila u smislu njihovog prihvatanja bez razumjevanja i znanja ZAŠTO se ona koriste, ne zahtjeva da se rade vježbe niti da se u njih vjeruje bez jasnog i preciznog poznavanja njihovog učinka i načina djelovanja. Okolnosti u kojima se čovjek zatekne su IDEALNE za početak njegovog rada na sebi i od njih se kreće. Jer one su najdjelotvornije za početak upoznavanja sa RNS i početak samog RNS. Grupa, rad u grupi, vođa ili supervizor ili Majstor i naposljetku sam tragaoc Mnogo je razloga zbog kojih neko, da tako kažem, ima potrebu da uđe u RNS, i sada neću se previše zadržavati na njima. No, to ne znači da ih neću spomenuti ili kasnije se osvrnuti na njih. No, jedan od najčešćih motiva za započinjanje RNS jeste razočarenje. Razočarenje u sisteme vjerovanja, razočarenje u duhovne sisteme koji nude spasenje, bolju karmu, očekivanje ovog ili onog, razočarenje u objašnjenja koja su nam data, razočarenje u smisao života koji nam je predstavljen i nametnut, razočarenje u autoritete, razočarenje u samog sebe ili onog što smo pod tim podrazumjevali. To je najčešće početak potrage za nečim što ima smisla i što nam može pružiti odgovore na pitanja koja imamo. Čovjek doživi neku vrstu razočarenja sa svjetonazorima koja su mu ponuđena i očekuje se da u njih vjeruje bez ispitivanja čak i onda kada se taj svjetonazor pokaže pogrešnim i neispravnim. On više ne pokušava da nađe zamjenu za svoje razočarenje ili da nađe zamjenu za igraške koje je prerastao sa nekim novim igračkama ili nekim novim igralištima u zamjenu za stara. On razočarenjem dolazi u situacije da ga nove igračke i igrališta više ne mogu zadovoljiti niti mu ponuditi odgovore koje traži niti mu proužiti znanje kako da se snađe u onom gdje se nalazi, niti kako da ideje i vjerovanja upotrebi u svom svakodnevnom životu. Već kao čovjek koji se našao u zapaljenoj kući traži direktan izlaz iz situacije u kojoj se nalazi. Naravno, nije samo razočarenje ono što čovjeka dovodi do početka rada na sebi. Skoro svaki čovjek ima mali miks motiva koji su ga doveli do toga da želi da se upozna i da sazna s kim to ima posla. Obično tada do njega dolaze informacije koje ga dovode do grupe ili čovjeka koji može da mu konkretno pruži način na koji će se upoznati sa sobom i svijetom oko sebe. Ono što zbunjuje ljude povodom grupe ili Majstora koji vodi neku određenu grupu ili radi pojedinačno jeste da pokušavaju na njega da projektuju sve informacije i "znanje" koje su stekli pre dolaska do "kritične tačke" prolaskom kroz neke standardne sisteme vjerovanja i duhovnosti. Ta vjerovanja nemaju veze sa grupom i Majstorom u radu na sebi. Vjerovanja i ideje koje su prihvatili prije te situacije su vjerovanja i ideje zasnovane na mrtvim ljudima, na spisima koje su pisali ljudi koji su sami vjerovali i imali ideje, pravilima, zahtjevima, odnosima koji imaju ko zna kakvu pretpostavku, nemajru ili cilj. Rad na sebi okuplja ljude koji su živi, ljude koji su odbacili sve ono s čim su rođeni a samim tim i vjerovanja i ideje koje se više ne mogu dokazati niti na bilo koji način provjeriti a kamoli upotrebiti u svakodnevnom životu. Grupu vodi ŽIVI ČOVJEK ne njegova ikona na zidu koja UVIJEK ČUTI i prihvata sve što iznesete pred nju. Stoga pravila koja su pisana pre nekoliko hiljada godina ili pravila koja su napravili BIVŠI MAJSTORI, pod ovim mislim SADA MRTVI MAJSTORI koji su napustili ovu ravan, NE VAŽE.


155 | P a g e

Duhovnost se najčešće kao i drugi sistemi vjerovanja tj. religije baziraju na pravilima, zakonima i svetim spisima koja su važila pre ko zna koliko stotina ili hiljada godina. I pravljena su TADA ZA TE LJUDE koji su živjeli u tom periodu. Naravno da neke ideje ostaju generalno upotrebljive i sada, ali se one provjeravaju a ne prihvataju samo zbog toga što nam neko to kaže ili zahtjeva od nas. Sa MRTVIM IDEJA I MAJSTORIMA ne možete NIŠTA NAPRAVITI NA SEBI. Drugo, oni ne mogu da vas isprave, ne mogu da vam daju značenje koje je SAMO ZA VAS, ne mogu da vas šutnu u dupe kada krenete da filozofirate. ŽIVI MAJSTOR može i hoće itekako da vas šutne u dupe kada krenete da se preseravate i radite gluposti. Rad sa Živim Majstorom (od sada u daljnjem tekstu: Majstor) je rad sa rijekom ŽIVOTA koja cijelo vrijeme teče i vas jako dobro zna. Način na koji radi sa vama nije način na koji će raditi sa nekom drugom osobom. On se trenutno prilagođava SAMO VAMA. I ono što je rečeno VAŽI ZA VAS sem kada je drugačije rečeno. On ima za cilj da vas RAZBUDI a ne da vas uspava sa idejama, vjerovanjima, predubjeđenjima i ko zna s čim sve ne. Njegova briga STE VI SAMI. Način na koji će da radi, nije određen pravilima franjevačkog reda ili pravoslavne crkve ili pape ili nekog gurua, već ih stvara, mjenja, prilagođava u zavisnosti od toga koji je čovjek pred njim. A pred njim se nalazi ŽIVO MESO, ČOVJEK KOJI JE ŽIV a ne papir sa nacrtanim čovjekom, kućom, obitelji i naravno psom. Grupa koja upražnjava RNS je grupa ljudi koja ima za cilj međusobno djelovanje jednih na druge. Cilj grupe je RAZBUĐIVANJE. Svaki član grupe je DOŠAO SA CILJEM DA SE RAZBUDI ili ti postane BUDAN. I svaka aktivnost, druženje, ili rad unutar grupe počiva NA TOM JEDNOM JEDINOM PRAVILU koji se nikada ne mjenja. Ljudi unutar grupe pomažu jedni drugima da pojačaju pažnju, pojačaju svjesnost, imaju odnose ne veze i da ti odnosi budu odnosi ŽIVIH LJUDI ne mrtvih predmeta, upoznaju jedni druge i sami sebe kroz te odnose i rad koji grupa radi a koji može biti od rada sa specifičnim tehnikama ili običnog druženja. Grupa nema cilj da jedni drugima prodavaju žvake za jednu paru, već da preispitaju stavove, nauče se otvorenosti, iskrenosti, pomognu u trenutcima krize, izazivaju i prolaze zajednički kroz krize (trenja), preispitaju sva vjerovanja koja su im interesantna te uvide njihovu djelotvornost i korisnost u odnosu na BUĐENJA ČOVJEKA, te ukratko da zajedničkim naporom dovedu do podizanja svesti pojedinca i grupe. Majstor u grupi nije učitelj, nije guru, nije prijatelj, nije mama, nije tata, niti deda ni baba ni vaš kolega ili kolegica. On je tu da grupu učini djelotvornijom, jačom, održava njeno postojanje, usmjerava njen rad i PRVENSTVENO DA VAS BUDI. On je vaš najgori neprijatelj i neće birati sredstva pomoću kojih će vas buditi. Snove o jedinstvu, višoj svesti, jednom biću njemu nećete moći prodati. On će vam dopustiti da se sakrijete koji put iza njegovih leđa, ali ne zaboravite, on je svestan da se skrivate iza njega i u svakom momentu kada primjeti ili osjeti potrebu da vas tresne po glavi on će to napraviti u svrhu BUĐENJA. Grupa je jaka koliko je jaka najslabija karika i obično svaka grupa koja se zasniva na RNS ima neka svoja generalna pravila. Ta pravila nisu vjerovanja niti ubjeđenja već sasvim obična ljudska pravila koja pomažu onima koji još nemaju dovoljno razvijenu svijest da se snađu unutar grupe.


156 | P a g e

Kada vam se svijest razvije u dovoljnoj mjeri to tada nećete osjetiti kao pravila već ćete prosto to vidjeti i živjeti po unutrašnjem uređenju. Sasvim normalno je da ako živite u grupi i koristite neki prostor da taj prostor zahtjeva i čišćenje, pravljenje hrane ako ste duže na jednom mjestu i slično. I sasvim je normalno da se neće opteretiti jedan čovjek za to sve, već će se posao podijeliti na više ljudi. Znači kada kažem pravila grupe, obično se podrazumjeva ovakvo nešto. Eto ovoliko za ovaj tekst.. uskoro nastavljamo dalje.


157 | P a g e

Kundalini Shakti U svom "spiritualnom stažu" upoznao sam mnogo ljudi čija je kundalini bila podignuta, kao i onih kojima se kundalini shakti budi. I neko vrijeme sam ih intezivno posmatrao, jer mi je sama tema bila interesantna. Srećom po mene, što ona nije došla u periodu kada sam imao intezivna čišćenja radeći neke od tehnika koje sam dobio od "dobrih prijatelja i braće na stazi" jer bih tek tada otišao u klinac. Te neke četri godine eksperimentisanja i potrage za guruom, rezultirale su da sam naletio na čovjeka, sada bivšeg učitelja, koji mi je malo pojasnio stvari i doveo me u red. Period od te četri godine bile su izmjena pakla i raja. Bilo je dana kada sam bio izrazito radostan bez nekog određenog razloga, perioda duboke depresije i frustracije, perioda kada sam mogao da djelujem na bilo koga oko sebe ili na grupu ljudi, perioda kada su se pojavljivale, tada još "čudesne moći" s kojima sam eksperimentisao i nemalo puta ih zloupotrebio. I onda je došao intezivan period čišćenja u kojem mi ništa nije bilo jasno, kada sam bio kao muha bez glave. U tom periodu, bez svoje volje, djelovao sam na okolinu ali i na samog sebe, snovi su bili užasni a meditacije koje sam tada upražnjavao bile su ili izuzetne sa dubokim stanjima svesti ili toliko užasne da sam posle njih imao i fičke bolove. Sav taj period bio je prožet svim i svačim. Od onoga što bi za nekog bilo ludilo, do toga da sam nedodirljiv, i u "ublacima", pa preko toga da se svaki moj trip ostvaruje u stvarnosti oko mene. Pošto sam bio i jesam dosta šaktičan ili ti energičan, to nije bilo za začuditi. Elem, u tom periodu kada je kriza došla do kulminacije, upoznao sam Majstora s kojim sam pričao o tome, koji je baš naletio tada kada je bilo potrebno i kada sam sigurnim putem i sistematski se uništavao. U tom prvom razgovoru pitao me je da li znam što je kundalini shakti. Naravno, nisam znao. Za mene je bila tada vrhunac yoga i meditacija, o Kundalini ili Tantri nisam znao ništa. Niti su mi takve informacije stizale. Rekao mi je da mi je Shakti bila u procesu podizanja, ne buđenja, već podizanja u sahasraru, koje bi se desilo za par mjeseci. I da je sve što se dešavalo tih zadnjih godinu dana bio siguran put za pakao. Pošto nisam znao o tome ništa, pojasnio mi je što bi značilo da mi se Kundalini Shakti probudi. Ukratko, značilo bi ili ludilo ili smrt. Treće opcije nije bilo. Naravno dao mi je konkretne dokaze za to. Kada me je inicirao, rekao mi je da će moj spiritualni razvoj usporiti na 7 godina i da neću imati neka veća spiritualna iskustva već da ću da radim na stabilizaciji. To je značilo da moram uvesti pažnju, svjesnost, posmtranje uma i rad na mehanizmima itd.. itd.. Posle par mjeseci saznao sam da me je inicirao tantrički Majstor. Za one koji ga i znaju, nebitno je što jeste ili što nije. Ipak tada je to bila novina, nešto što me je pokrenulo da trezvenije razmislim o svemu tome što prodaju pod duhovnošću. I onda su, Bogu, Allahu, Isusu, Budi ili ko zna kojem imenu, zainteresovao sam se za tantru a samim tim i za Kundalini Shakti. I krenuo sam da doživljavam njena podizanja, njena čišćenja, njene igre, sve dok jedne noći sasvim iznenada i bez najave nisam zamro od straha i snage onog što je bilo.


158 | P a g e

Tog dana pre te noći imao sam masu halucinacija, svuda oko mene zmije, jaka grčenja u kičmi, jaki bolovi, nagla podizanja svesti i nagli padovi, zvukovi, astralno viđenje, i više se i ne sjećam koje još stvari. Nekako sam dan pregurao i došla je noć. U to vrijeme noću sam bio više budan nego što sam spavao. Te noći sam jedna dočekao da legnem i uđem u san koji će me okrepiti i isprazniti sve ono što se zbivalo tih dana. Legao sam u krevet i "mučen" halucinacijama zvukova i zmija. U jednom momentu čula su mi se povukla u jednu tačku zajedno sa svesti. U meni se desila eksplozija. Iznutra jako svjetlo i jedna jaka halucinacija. Iz dna kičme začulo se siktanje i imao sam viziju zmije, zlatne boje. Glava joj je bila široka kao moje tijelo a njeno tijelo je bilo širine kičme. Eksplodirala je iz dna kičme i sa zvukom tutnjave krenula ka gore. Oči su joj bile užarene. Koža na njenom tijelu je bila kao krljušti ribe u zlatnoj boji. Sve je eksplodiralo i povuklo me za sobom. No, kada je došla do jednog centra ili ti chakre, nebitno koje, ona se povukla ka dole. Izletio sam iz kreveta potpuno mokar od znoja, prestravljen snagom i žestinom onog što je bilo, i nakon par sekundi pao sam na pod. Nekako sam uspio da dodjem "sebi" i ustanem. Odjeća na meni je bila mokra kao posle tuširanja, kosa koja je bila duga također. A ja sam bio zadihan i prestravljen onim što se desilo. Kada sam se vidio sa Majstorom posle nekoliko dana, ispričao sam mu za taj događaj. I sve što je rekao je bilo u fazonu "srećom po tebe pa nije prošla do kraja". Pitao sam ga što bi bilo, da li bi umro ili poludio? Rekao je da ne bi i da je sada donekle sigurno za njeno buđenje, ali bih navjerovatnije dobio rak prostate ili nekog drugo dijela tijela, jer još ima dosta nečistoća koje moram osvestiti. Nakon toga, sam Kundalini Shakti krenuo da posmatram mnogo trezvenije. Skužio sam da sve što sam imao pre tog događa je bio običan trip. Obično ufuravanje i proizvod uma. Postalo mi je jasnije što ljudi rade i što tripuju kada tripuju da im se budi Shakti. I da su zevedni riječima iz knjiga ili riječima onih koji nikada nisu imali nikakvo iskustvo a kamoli buđenje Kundalini Shakti. Svi ti dobronamjerni ljudi, ali krivo upućeni, nisu imali veze o tome što žele i o čemu sanjaju. Kundalini nije bajka iako na to liči. Kundalini je ubica ako imate bilo šta što je ostalo neočišćeno ili neosvešćeno. Sve dok i malo vas povlači tamas (nečistoća) kundalini je za vas ubica. I nećete dobro proći. Naravno, čuo sam mnoštvo priča o tome kako se ona može probuditi i bez problema, što je i istina, ali verujete za to treba da ste 1 od 1 000 000 ljudi na ovoj planeti. Da bi to uspjelo, vi morate biti većinom u sattvi. Sa malom dozom rajasa. Što bi se reklo našim jezikom morate biti profinjeni i senzitivni do bola, u jakoj ravnoteži, misaono i emotivno osvešteni. A što nije slučaj sa prosječnim tragaocem. Mnogi ljudi kojima se pokrenula prana ili razne prane u tijelu koje operišu, a tu mislim na osnovnih pet koje se nalaze u praničnom tijelu: prana, apana, samana, udana i vyana, misle da im se kundalini shakti budi ili da je probuđena. To nisu zasebne prane, već načini ispoljavanja jedne prane unutar tijela. Za rad sa njom postoje jako dobro pisane vježbe o kojima sada neću puno govorit sem da je najbolje da se rade pod kontrolom nekoga ko je SAM ovladao sa tim vježbama. Ne zbog toga da nekog sljedite ili da vam neko bude autoritet kao što je slučaj sa ljudima koji uvijek traže da ih neko vodi i tako nikada ne razvijaju sposobnost da sami razmišljaju svojom glavom, već zbog toga što efetci i posljedice što ove vježbe donose su često puta stravične i jake da tragaoc jedva može da izdrži, a naročito ako radi vježbe za koje još nije zreo.


159 | P a g e

Da bi se Kundalini Shakti probudila donekle sigurno potrebno je znati Psihičko disanje što znači ujediniti dah i svest, imati psihički prolaz što znači prolaz u tijelu kroz koji prolazi kombinovana svest i prana a za njihovo kretanje koristi se ujjayi disanje, zananje o psihičkim centrima ili chakrama, ali ne informativno već praktično. Rad sa simblima, yantra ili onim što se odredi kao lični simbol.. itd.. itd.. itd.. Naravno, također od presudnog značaja je znati da se pročisti shushumna tj. da se ona probudi, što malo ko zna da je bitno od onih koji se igraju sa Kundalini shakti, također jaka predanost bogu, učitelju, višem ja, ili kako želite i kojim imenom želite nazvati objekt predaje, otvorenost, iskrenost i ... bla..bla.. itd.. itd.. Ne želim da ponavljam ono što svi već odavno ponavljaju ne znajući pravo stanje toga i zašto je to bitno. Kundalini je alat ispoljavanja svijesti. I zbog nje postoji sve ovo što vidite i što osjećate i sve što vas čini ljudima i što čini prirodu oko vas. Ona je energija pomoću koje se ispoljava svijest na ovom planu. Svjest bez kundalini shakti ili prane je nemoćna da se ispolji i zato ima nju kao svoj alat ispoljavanja. Probuditi Kundalini Shakti značilo bi da ste sve sabili u jednu tačku koja je Svijest. Sva energija koja je rasuta u vama, koja se brine o svim aspektima vas samih da je sabita ili uronjena u svijest. U tom momentu dolazi do buđenja Kundalini Shakti koja se vraća "kući" ili ti u svoj izvor koji je Svjest. To je ono što zovu Nirvikalpa Samadhi. Kada ste skroz fokusirani na ono što Jeste. U tom momentu sva energija, ili ti Shakti, kreće ka svom izvoru. Ono što većina doživljava jeste kretanje prane kroz tijelo koja izaziva različita iskustva od topline, trzanja, prekida u disanju, bolova u tijelu i slično, a što svi brkaju sa buđenjem Kundalini Shakti. Kada Kundalini krene, nećete se snaći niti ćete imati vremena da reagujete, naravno ako je riječ o njenom trenutnom buđenju, a ne o postepenom buđenju. Kada se Shakti postepeno budi onda pokreče na djelovanje pranu u tijelu i mi doživljavamo različite senzacije koje su mnogi opisali. Ali to ne znači DA JE KUNDALINI KRENULA KROZ SISTEM, samo znači da se sistem prilagođava na novo funkcionisanje i da je Kundalini Shakti u PROCESU buđenja. A što može značiti jedan život ili desetine njih. Taj dio je najbolje i najtrezvenije gledati kao čišćenje praničkog tijela, čišćenja chakri i dijelova u kojem prana funkcioniše kao i osveštavanje svijesti u tim dijelovima tijela, da tako kažem. Mnogi tragoci su čuli kako im je Shakti u procesu buđenja i odmah su pomislili da im se kundalini budi. Žalosna zabluda, koja izaziva masu smijeha kod onih koji znaju o čemu se radi. Ne Kundalini vam se ne budi. Ona je u PROCESU buđenja i to ne znači da je ona krenula ka gore. Već da se ona razbuđuje. A što to znači? Znači da više VI NISTE uspavani i da ste skužili da je smisao evolucije u spoznaji sebe. I da sada vaša Shakti ne služi da vas uspava i drži u svojim kandžama duboko u snu. Već da ste polako krenuli ka sopstvenom razbuđivanju, shvatanju, razumijevanju, usmjeravanju na sebe, spoznaju, "viši cilj" i slično. A ne da se Shakti krenula uzdizati. Mnogi također misle da je to fizički doživljaj i da bukvalno postoji neka energetska zmija ili šta već i da se ona budi.


160 | P a g e

Ne, to nema veze sa tim. To je samo opis, simbol u našoj svijesti, i ništa više. Naravno, shakti se može buditi na više razina i može recimo biti probuđenja na astralnoj ili mentalnoj razini ali da to ne znači i da ste vi probuđeni. Sve dok se VI ne stopite sa SAMIM SOBOM shakti nije probuđena. Kroz svoje putovanje imao sam prilike sujedlovati kroz mnoštvo zanimljivih događaja i anegdota sa Kundalini Shakti, koje ću jednom ispričati. Susreo sam mnoštvo dobronamjernih i pogrešno informisanih ljudi koji su mislili da im se Shakti budi ili da je probuđena. Sve što imam reči za njih da su u velikoj zabludi. Ili drugim riječima Shakti ih je povukla DOLE, u novi san. Shakti ima dvojaku prirodu. Ili vas uspavljuje ili vas budi. Što će biti zavisi od vas. Ona sljedi ono što vi jeste. Tantra ima dobru simboliku toga. Shiva je vrhovni bog, vrhovna svest i sve što Shakti želi jeste da zavede Shivu. Ona želi da Shiva gleda u njenom pravcu da je s Njom zaokupljen. Da li će to biti maja (iluzija) ili nešto drugo, nju ne interesuje. Kada Shiva skuži svoj prirodu, Shakti još neko vrijeme igra svoju igru dok ne skuži kako je Shiva sada fokusiran na sebe, tada ona kreće ka njemu. Jer ona mora biti JEDNO sa njim. Tada se desi BUĐENJE SHAKTI i ona se spaja u JEDINSTVO sa Shivom. I vi ste PROBUĐENI. No da ne bude zabune, sve ovo oko buđenja Shakti se može odraditi na mnoštvo drugih načina manje opasnih i manje bolnih. Osvestite ono Što Jeste, i Shakti će bez puno tumbanja i frke da se spoji sa vama. Jer ona je dio vas, tj. VAS kao SVESTI ili ti SHIVE. I onda ne može da bude bez VAS. Kada sve usmjereni na sebe i idete nepokolebljivo ka SEBI i ona će sa i bez vašeg znanja da ide za vama.


161 | P a g e

Kundalini Shakti ‐ igre zablude i ludila

Pokrenuo sam temu o Shakti, tj. Kundalini Shakti, ali osjećam da nije dovršena i da ima još štogod korisnog što bi se moglo napisati i reći o njoj. Jer ono što sam napisao su samo neke od površinskih natuknica i informacija. A znam da je Shakti ljudima uvijek bila privlačna. Valjda zbog svoje dvostruke prirode, o kojoj sam pričao u predhodnom tekstu. Priroda Shakti je da stvara, da se ispoljava, da pokreće stvari i da im daje energiju i život. Tragaoci su pretežno sa zbunjeni kada je rijeć o Shakti i njenoj prirodi. Svu su ubjeđeni da je ona spiritualna sila kojoj je cilj uzdizanje do Sahasrare i s tim podizanje spiritualne evolucije ka gore. I svi se slažu (iako se pitam na osnovu čega?), da je ona Evolutivna Sila ili sila koja je stvorila i stvara kreaciju. Što generalno i jeste tako. Ali me je uvijek interesovalo odakle im onda ideja da ona ide ka Sahasrari???? Kundalini nije spiritualnost ili sila koja podiže vašu spiritualnost ka sahasrari i samim tim vi se budite ili probuđujete. Njena priroda nije da ide KA GORE, već ka DOLE. Njena priroda je da stvara život, daje mu energiju. Spiritualni rad sa njom znači preokretanje njene funkcije i iskorištavanje za energitiziranje i samim tim spiritualni napredak. Sada što to znači? Svijest koja je dijelatni organ Apsoluta ili Višeg Sopstva ne može da stvara, ona je svjedok, ona je kreator u punom smislu te riječi. Ali ona je nemoćna da stvara. I kao takva ima svoju suprotnost, da tako kažem svoje vozilo. Stoga Shakti ili Kundalini Shakti JESTE djelatni organ Apsoluta, kao što je i slučaj i sa Svješću ili Shivom. Zamislimo svijest kao ručnu svijetliljku ili bateriju. A njenu baterije u njoj kao Shakti ili energiju. Gdje god da se baterija (ručna svjetiljka) okrene ona ne može da osvjetli predio ako nema energije (baterije) ili ti Shakti. Apsolut u tom smislu bi bio neko KO U RUKAMA drži bateriju. Kamo je svijest usmjerena Shakti koja je energija osvjetljava taj predio. Spiritualnost ne cini Kundalini, vec Svjest koja je usmjerena ka tome da nađe svoj izvor. Još jedna zabluda jeste da Kundalini nešto čisti na svom putu. Ne. Ona može samo da nešto na što naiđe pojača na svom putu. Ako se nalazite u maglovitoj noći i upalite bateriju, svjetlost baterije će da osvetli maglu i vi ćete moći vidjeti da se nalazite u magli. Također, ako se nađene ispred nekog predmeta svjetlost baterije će da ga osvetli i vi ćete vidjeti predmet ili prepreku. I to viđenje tog predmeta će biti pojačavanje vaše svjesnosti o


162 | P a g e

postojanju tog predmeta. Ista stvar je u čišćenju vaše svesti ili onog što spiritualni tragoci nazivaju čišćenjem blokada. Ona ne čisti vaše blokade, ona ih pojačava. Ista stvar je i sa tehnikama pranayame. Zato se i savjetuje da se pranayama ne radi bez stručnog vođstva. Priroda Shakti nije razum niti razumjevanje. To je priroda Svjesti. I najčešća greška tragaoca i onih koji iste te tragaoce uče jeste da to dvoje zamjenjuju. Naravno, Shakti je čindbenik koji može biti pomoć ali i odmoć tragaocu. Bitno je kamo je tragaoc usmjeren. Ka Sebi, Postojanju, Bogu, ili ka materiji, mehaničnosti, izgrađivanju ličnosti. Shakti pojačava ovo što ste izabrali kao svoj razvitak. Sjetite se baterije. Ono što VI kao onaj koji drži bateriju izaberete da gledate, svjest se tim postupkom oblikuje ka tome i baterija ili energija iz baterije stvara svjetlost i vi doživljavate baš to što ste izabrali. Stoga Shakti na svom putu ka Sahasrari NIŠTA NE ČISTI ona probija i osvjetljava mehanizme ličnosti koje vi tada vidite ili ako niste dovoljno osvešćeni, tada postajete. Pomoći Shakti vi imate priliku da sagledate svoje neosvešćene dijelove sebe ili svoje svesti i da ih osvestite. Kako se vaša Svjest okreće ka sebi i spoznaje samu sebe, tj. spoznaje sve što vas čini kao čovjeka vi sve više se fokusirate na ono što ste izabrali, potragu za bogom, sobom ili ništavilom ili ko zna čim, te samim tim odustajete od evolucije tj. pokreta ka dole i krećete ka involuciji ili pokretu ka gore ka sebi ka sahasrari, Shakti vas prati. To njeno praćenje vašu svijest dovodi do toga da vi shvaćate koliko imate neosveštenog materijala u vama, budite vaše nesvjesno i to iznosi u vaše svjesno. Zato većina tragaoca koji rade ISPRAVNO na sebi, ima dojam da su nesvjesniji ili da imaju više negativnosti, mehanizama u sebi nego oni koji ne rade na sebi. Stvar je u tome što je Shakti energitizirala ta područja tj. osvjetlila ih svojom energijom i vi ih vidite. Tada imate priliku da to prevaziđete i da osvestite sva područja koja su duboko neosvještena. Elem, ljudi često puta navode razne senzacije koje se osjećaju prolaskom Shakti (misli da Shakti se budi) kroz kičmu ili ti Shushumnu. To nije kretanje Shakti u punom smislu te riječi. To je pokretanje PRANE koja je zadužena za predio u kojem je trenutno boravište Shakti i Shive. Svaki predio ima svoje senzacije koje se doživljavaju. Neke od senzacija sam već opisao a većinu ćete naći na netu ili u knjigana koje opisuju buđenje Kundalini Shakti. Te senzacije su samo pokretanja Prane na tim mjestima, ne i Buđenje Kundalini Shakti. Iako je djelomično ona i zaslužna za njih, ali ne direktno. Sve te senzacije nastaju SAMO ZBOG JEDNOG razloga. NEOSVEŠTENOSTI. Ili drugim riječima zbog blokova koje imate u tim predjelima. Te senzacije nisu ništa spiritualno niti znače neki visok spiritualni razvoj. Tragaoci griješe u tome i često se međusobno takmiče koje koju senzaciju doživio. U stvari sve te senzacije ne znače da ste Spiritualni Div, već da imate masu stvari koje morate osvestiti. Ako ste dovoljno osvešteni, onda u većini slučajeva NEĆETE osjetiti nikakve senzacije. Crijevo za vodu, ako je čisto, propušta istu bez trzaja, bez napupčenja ili ko zna čega. Voda ide kroz njega bez problema i samo crijevo nije ometano njenim protokom. Drugo sto je zanimljivo jeste prolazak Shakti kroz središta koja nazivamo chakrama. Chakre su sumbolično prikazivanje središta svijsti ili središta u kojem se naša svijest zadržava. Prolaskom Shakti kroz ta središta bude se potencijali chakri. To znači da Shakti svojim prolaskom i


163 | P a g e

boravkom u tim sredistima, kako ih sve više čistimo, energitizira ih i potencijali koje se u njima nalaze dolaze do izražaja. Zanimljivo je kako su ljudi ubjeđeni da su chakre samo sjedišta DOBRIH potencijala. Ne. Ona sardže u sebi i potencijale koji su nesvesni i koje bi mogli nazvati LOŠIM. Shakti boravkom ili prolaskom krz ta središta budi sve što nađe na svom putu. Tako da se prolaskom Shakti kroz Shushumnu i Chakre ne bude samo potencijali koje bi nazvali dobrim, već i potencijali koji bi nazvali lošima. Stoga, ako je Shakti prošla kroz Manipuru koja nije dovoljno očišćena, u prenesenom značenju, ona će probuditi i snagu i volju i moć ali i zloupotrebu, i pojačati ego tripove i slično. Shakti nema "pamet" pomoću koje razlučuje što je dobro a što ne, ili još bolje ono što bi mi HTJELI da je dobro ili ono što mi MISLOMO da je loše. Naravno, vi ste slobodni vjerovati u istočnjačku ili zapadnu mitologiju koja sve to opisuje i personalizuje te na taj način daje mitološka imena ili simbole (bogove, demone ili ko zna što) tome svemu. To u Stvarnosti ne postoji. To je samo način pomoću kojeg se TADA opisivalo ono što se zbiva kao najlakši način prenošenja i zadržavanja znanja i informacija. Često se spominju i "nadprirodne" moći. One ne postoje. Ne postoji NIŠTA što je nadprirodno ili podprirodno. Sve je to PRIRODNO. Moći nisu ništa drugo nego energetizirana središta svijesti koja dobijete na raspolaganje. Koja ste UVIJEK imali i koja ćete uvijek imati. Kao što ne možete iskoristiti MOĆ struje ako kabal nije dobar ili presjećen ili ima neki od drugih kvarova dok ga ne popravite takva je stvar i sa moćima koje prirodno imate kao Biće. Sada, postoji nešto što većinu zbunjuje a mnogi to iskorištavaju protiv drugih. Riječ je o preprekama i njihovom prevazilaženju. Po njima, čovjek koji recimo ne vjeruje u BAJKE o bogovima ne može da sigurno podigne svoju Kundalini Shakti. Ili čovjek koji nema Učitelja ili Majstora ili Gurua ne može sigurno da podigne Shakti i tako ubrza svoju spiritualnu evoluciju. Sve su to laži u većini slučajeva. Pod tim mislim da su laži jer NIKO ili SKORO NIKO ne zna o čemu je zapravo riječ. Recimo: Ukoliko je čovjek obuzet iluzijom, lažljiv, niska i nečista karaktera, ukoliko se protivi Bogu, ukoliko je nasilnik i ispunjen mržnjom i ostalim niskostima, sa žaljenjem moram ustvrditi kako će ga kundalini po svoj prilici spržiti, jer je njena funkcija uništenje svake niskosti, a u takvom je slučaju takvo biće, nećemo ga niti nazvati čovjekom, utjelovljenje svih niskosti koje treba uništiti. Ja sa ŽALJENJEM recimo moram ustvrditi da je ovaj ko je ovo napisao, IDIOT. A u najmanju ruku neko ko je neupučen i pod krivim iformacijama. Liči mi na jednog kojeg "poznajem" ali nebitno.. O čemu se ovdje zapravo radi. Funkcija Shakti nije UNIŠTAVANJE već KREIRANJE, pojačavanje, energitiziranje i slično. Ona nikoga neće poštediti ili nekoga uništiti. To nije njena funkcija. Pošteđen će biti neko ko je osvestio sve svoje dijelove koja ima kao čovjek, a uništen će biti svako ko je neosvešten. Ovaj koji je ovo napisao vjerovatno se smatra bogom i misli da je sudac o tome koga će Shakti poštediti ili uništiti. Pre bih rekao da je njega već uništila ili je na putu da ga uništi. Jer ovaj tekstić u sebi nosi ogromnu mržnju i zlobu, ali također i krovo znanje.


164 | P a g e

No, ipak ostaje zašto je potrebno da se čovjek usmjeri ka onim što nazivamo višim ili božanskim. U svima nama u našem umu ugrađeno je da je ono "više" ispunjeno ljepotom, ljubavlju, svješću, znanjem, radošću i slično. A ono "niže" sa pohlepom, ružnim, lošim, mržnjom i slično. Za Shakti je prosto rečeno, NEBITNO što nalazi na svom putu. Ona će pojačati sve što nađe. I postoji par objašnjenja zašto je BOLJE biti osvešten ili najmanje imati DOBRE VRLINE od imanja loših vrlina. Prvi je, dobro je za vaš nastavak života na ovoj planeti. Prosto isjeckaće vas na komadiće ako podivljate i krenete da ubijate ljude oko sebe, jer je u vama ostala mržnja. Drugi je, polaritet energije i kreativnost ili destrukcija. "Loše" vrline će dovesti do destrukcije, kako svog tijala i uma tako do destrukcije svega oko vas. I samim tim uništićete sve oko i unutar sebe. "Dobre" vrline će od vas napraviti nekoga ko je radostan, pun ljubavi, otvoren.. itd.. itd.. Ono što je ovdje bitno jeste DA NITI JEDAN POLARITET NIJE DOBAR. Oba su prepreka i sa oba možete imati problem. VI MORATE osvestiti i "loše i dobre" vrline i ne biti vezani NI SA JEDNOM OD NJIH. Tek tada Shakti će svojim prolaskom da bude neometana i vi NEĆETE imati nekih većih posljedica. No, uvijek je bolje imati "dobre" vrline za funkcionisanje što zbog okoline što zbog onoga što one pokreću u vama. Ovdje mislim na hemijske reakcije koje su pokrenute u vašem tijelu. Jer svaka od vrlina pokreće različite hemijske reakcije koje mogu biti ŠTETNE ili KORISNE vašem tijelu. NEZDRAVE ili ZDRAVE za funkcionisanje organizma samog po sebi. I svi znamo da oni koji su okrenuti ka bogu, postojanju, dobroti u sebi pojačavaju "dobre" vrline i smanjuju "loše". A samim tim to proizvodi hemijske rekacije u tijelu i umu od kojih imamo koristi kao ljudska bića. E onda još dodaju svi ti znalci o Shakti. Nešto slično ovom: S kundalini je, dakle, osnovno pravilo predanost: što god činite, činite iz predanosti Bogu. Neka vam Bog i vrlina budu jedinim ciljevima i sredstvima njihovog ostvarenja; napustite sebičnost i strah, napustite brige i usko razmišljanje. Budite sretni u svojoj duši, i zračite tu sreću u svijet. Kundalini će svu tu vašu vrlinu umnožiti i učiniti primarnom. Oslobodite se umnih zaključaka, oslobodite se religije, oslobodite se filozofije, i pustite neka ljubav prema Bogu stvori i oblikuje vaš um. ZAŠTO??? ZAŠTO??? ZAŠTO??? Zbog toga što većina ne zna ono najprostije ZAŠTO sumljam da je njihovo znanje ispravno i da sami znaju o čemu se radi. Prvo: Usmjerenost ka BOGU ili ka SEBI ili ka POSTOJANJU jeste usmjerenje svijesti ka svom izvoru. Svijest više nije usmjerena ka evoluciji već ka involuciji, tj. spoznaji. Pretežno usmjerenje ka bogu, postojanju, sebi znači jasne simbole, vizualizacije, i usmjeravanje namjere ka Izvoru. To na sebe veže njegovanje vrlina sa jedne strane i odvezivanje svijesti od svega onog što nas je vezalo krz svakodnevni život i Kundalini Shakti PROSTO NEMA ŠTA da pojača u vama kada je vaša svijest ispražnjena i usmjerena na samu SEBE ili Boga ili kako želite. Šta u tome svemu znači PREDANOST. Predanost označava da ste izabrali, za promjenu ovaj put, SEBE. Tj. da ste svjest koja je VAŠ djelatni organ okrenuli ka Sebi a ne ka čulnosti ili objektima ili materiji tj. ka evoluciji koja je


165 | P a g e

prirodni tok Shakti. Tada Shakti kreće sa Sviješću ili Shivom jer kako kaže osnovni tantrički zakon: Gdje je Shiva tu je i Shakti. Gdje je Shakti tu je i Shiva. Ili drufim riječima gdje je Svjest usmjerena ili gdje boravi tu je i Energija. Ili gdje je Energija usmjerena i boravi tu je i Svijest. Predanost znači vaše USMJERENJE ka Samom Sebi. A što znači napustiti nešto? Kaže čovjek fino u tekstu ovo: "napustite sebičnost i strah, napustite brige i usko razmišljanje" Znači da osvestite sve to u sebi što imate. Da to više ne bude gubitak svijesti kada se ona poistovjeti sa mehanizmima ličnosti. Znači da se vi morate truditi da u svoj svakodnevni život donesete što više svjesnoti i energije i da on ne bude mehaničko ponavljanje kao kod strojeva. Jer kada ste mehanični, vi ste POISTOVJEĆENI sa mehanizmom. Ili drugim riječima VAS NEMA. Vi NISTE svjesni sebe. I tada, Shakti će da pojača sve ono što niste, svu vašu mehaničnost i uvešće vas u još dublji san nego sada. Sve negativne osobine ili loše vrline su u stvari NESVESNOST. Ali također i pozitivne vrline. No sa njima imate mogućnost da vas ne zahvati negativnost te tako vas ne gurne u još veću nesvesnost. ZBOG toga je bitno da se okrenete ili ka razvijanju pozitivnih vrlina ili ka osveštavanju ili svesnosti koja će osvestiti i dobre i loše vrline i vi više nećete biti obuzeti njima. Elem.. ovo je već poduži tekst, a da ne bi bio još duži jer ovo nije tema koja se može ispričati u par redaka, ostavićemo to za neki drugi put. Ovo je već dovoljno da INTELIGENTNIJI tragaoc shvati o čemu se radi. A s druge strane postojite i vi koji će ovo čitati, stoga ako ima pitanja ili nečeg što nisam dodiruno a mislite da bih trebao, slobodno recite.


166 | P a g e

Vigjana Bhairava Tantra ‐ stih 107 Stih: 107 Oseti svesnost svakog bića kao svoju sopstvenu. Sve pocinje prvom iskrom Svesnosti. To je Logos. To je bila prva rec. To je prapocetak svega. Svesnost prapocetka nije svesna niceg sem sama Sebe. Ona nema pojam o vremenu, o prostoru, Ona nema pojam o znanju, o bilo kojoj dimenziji, sem o Samoj Sebi. Ona je izvor Svega. U njoj pocinje i zavrsava sve. Misao, emocija, djelo, namjera, ima za pocetak u Njoj. Na kraju vraca se ponovo u nju. Ne postoji rec, niti misao, niti emocija, osjecaj, djelo, koje nema za temelj Prapocetak, ili drugim recima Prvobitnu Svesnost. Izvan Nje ne moze da objektivno postoji nista sto nije Ona i cemu Ona nije temelj. Sve tvorevine na bilo kojoj razini su tvorevine, koje svoju stvarnu osnovu imaju u Prvobitnoj Svesnosti, kao temelju na kojem je izgradjeno sve. Takodjer svaki Zakon (pod zakonom mislim na Najvise Zakone, ne tvorevine ljudi ili ostalih bica) ima svoju osnovu na Njoj. Znajuci to kao To, Bhairava daje Bhairavii tehniku koja ima za cilj usmeriti um na prisjecanje koje svojom upotrebom stvara vibraciju unutar ogranicenog uma te na taj nacin zeli da probije barijere koje je Bice samo sebi postavilo, ali tu Nameru je zaboravilo. Zapamtite, iako naizgled poznavanje Sopstva je mnogima cilj i ono je ograniceno. Ni oni nije kraj. Ono je pocetak. Na kraju moracete razbiti i tu barijeru. Putem afirmativnog pristupa Bhairava pokusava da njegova Shakti udje u osnovu svakog zivog bica oko nje. Stalnim prisjecanjem i stalnom Sadhanom Ona poravnava vibracije uma sa vibracijom Sveukupne Svenosti i dolazi do budjenja sjecanja o svojoj pravoj prirodi. Svaki covjek zna ono sto osjeca kao posljedicu te Svesnosti unutar sebe, koje svi dozivljavaju mnogo puta u zivotu. Taj osjecaj koji u ne tako dubokim meditacijama (povisenjima Svesnosti) svi dozivljavaju, a koje nisu ogranicene na samu tehniku meditacije koja god ona bila. Duboka osjecanja Sebe covjek dozivljava u trenutcima ekstaze, ushicenja, trenutcima kada se unutar njega dodiruje on sam sa ljepotom trenutka, radoscu trenutka, kada se pojavljuje unutrasnja radost i zadovoljstvo koja nije inicirana nicim izvan covjeka samog. Iako to jos uvijek nije stvari "dodir" Sopstva, ipak to jeste njegova posljedica. Ispod povrsine misli i emocija koje svako moze da osjeti, stoji cisti Zivot kao podloga na kojoj se dozivljava sve ostalo kao iskustvo. Iskustvo samo po sebi ne moze biti dozivljano Bicem. Bice nije Iskustvo, ono je Stanje. No, um koji ima karakteristiku sjecanja tj. memorije, usporedjivanjem sa ostalim sjecanjima koja ima primjecuje da desavanje s kojim je trenutno zaokupljen ima odluku nove situacije i na taj nacin klasifikuje nesto kao iskustvo.


167 | P a g e

No, te klasifikacije neceg kao iskustvo ne moze da postoji bez podloge uma, koja je cista Svesnost bez odlika. Drugim recima, vidjenje i dozivljavanje svijeta sa odlikama moguce je samo kada postoji Svijest koja je bez odlika. To je u tantrickoj tradiciji Saguna i Nirguna Brahman. Stoga Znalac ne moze za Sebe reci: Ja Jesam. Jer zna da On Jeste samo ako postoji i ono sto On Nije. Ja Jesam i Ja Nisam su organi Jedinstvene Svensnosti. Ona sadrzi oboje. U svakom zivom Bicu podloga svega sto dozivljava jeste Prvobitna Svesnost. Za ovu tehniku ne mogu reci da je laka, no mogu reci da je jedna od izuzetno jakih i brzih tehnika da se osvesti Prvobitna Svesnost kao podloga svega. Iskustvo koje covjek ima prilikom najmanjeg Budjenja, da sada zaobidjeno Probudjenje, jeste iskustvo Ja Jesam, koje se dozivljava u drugom bicu takodjer kao Ja Jesam. Komuniciranje tog iskustva bilo bi: Ja Jesam drugo Bice ispred Mene. Osjecaj je kao da sami sebe vidite i gledate u ocima drugog Bica. Nebitno je da li je to Bice covjek, zivotinja ili ko zna sta, ono ima istu podlogu. (A sta mislite kako je zapocelo vegetarijanstvo?) Budni vidi sve kao Ja Jesam, i to ne mislim u prenesenom znacenju, vec u bukvalnom smislu. Osjetite Sebe najbolje sto mozete. Nebitno kako, sa karakteristikama ili bez njih. Ako idete na krakteristike: Karakteristike Ispoljene Svesnosti su ljubav, radost, sigurnost, snaga/moc, kreativnost, mir, sveprisutnost, neogranicenost.. itd.. itd.. Ako ne mozete Sebe osjetiti kao Svesnost bez odlika, koristite neku od odlika koje sam nabrojao. Dodjite u dodir sa tim odlikama duboko u sebi. Osjetite ih kako prozimaju svaki dio vaseg tijela, uma. Svaku misao, emociju, osjecaj. Neka vas pokret bude pokret neke od tih odlika. Duboko osjetite to u sebi. Sada to sto osjecate prebacite na blizu okolinu, od par metara. Takodjer to osjetite u potpunosti koliko mozete. Sada na sve dokle vam ide percepcija. Nakon toga obratite paznju na Bice ispred vas. U pocetku ako vam je lakse mozete i zamisliti to sa nekim s kim bi vam to bilo lakse. Sa partnerom, roditeljima, narocito sa djecom. Djeca prirodno reflektuju Prvobitnu Svesnost. Zagledajte im se u oci sa stalnim prisjecanjem odlike koju ste prihvatili da ste vi. Vidite to i u njima. Oni su ispunjeni tom odlikom. Najbolje je ako mozete ovo odraditi bez svesnog koristenja odlika Prvobitne Svesnosti. Vec cisto, kao sto je i ta Svesnost cista. Vidite i osjetite tu Svesnost koja stoji u pozadini Bica ispred vas. Bez obzira na sto prica, dela ili misli.. Osjetite tu Svesnost kao Sami Sebe. Jer vi i JESTE ta Svesnost. Vi ste bas to Bice ispred vas. Sto se vise predate tome, jaci ce biti dozivljaj.


168 | P a g e

Vec nako par trenutaka to Bice ispred vas, pocece da zraci tom Svesnoscu, a da um tog Bica ni ne bude svestan onog sto se zbiva. To zracenje ce cak postati i vidljivo ocima. Produbite sto vise mozete taj osjecaj. Vi SAMI SEBE gledate u ocima drugog Bica. VI STE SVESNOST koja gleda i u koju gledate. Ako istrajete u tome, uvidjecete kako se prilikom svedocenja Svesnosti u drugom Bicu kod vas javlja jak osjecaj Ekstaze. Osjeticete kako se vasa tacka percepcije pomjera i pocecete svjedociti sasvim spontano i svijet oko vas u tom istom tonu. Dozivjecete u nekom procentu ono sto Probudjeni dozivljava kada je Apsorbovan u Samog Sebe. Ne zaboravite. Ako postoji Dar koji mozete Darovati bilo kojem Bicu na ovoj planeti, pa cak i Univerzumu, nema veceg Dara od ovoga. Da Sebe i Njega vidite u Prvobitnoj Svesnosti bez karakteristika, a vi ste ta Svesnost. Sloboda koju osjetite osjetice i Bice ispred vas. Kazem, neko ispred vas i ne mora biti svestan toga sto radite, ali ce ono Sto On Jeste, osjetiti u Sebi i uzvratiti vam pogled. U stvari, NIKO vam ne uzvraca pogled DO VI SAMI SEBI. Ne postoji veci Dar od ovoga. Darjute ga drugom Bicu, jer vi ga us tvari DARUJETE SAMI SEBI.


169 | P a g e

Tok Svesnosti ‐ Povratak Izvoru Ono sto covjeka sprecava u uvidjanju onog Sto On Jeste, jeste ego. Preciznije receno, sprecava ga Identifikacija sa sadrzajem svesti koji stalno tece kroz Prostor koji Covjek Jeste. Vecina ucenja direktno ili indirektno utici na tu percepciju, te je na razne nacine, uz pomoc tehnika ili direktnim uvidjanjem pokusava rijesiti. Na taj nacin pokusavaju covjeka "gurnuti" u trenutak kada on Prepoznaje Svest koja On Jeste. Od samog trenutka stvaranja, da ne kazem i pre njega, Bice je Svesnost. Prvobitni grijeh, popularno zvan u zapadnim ucenjima predstavlja odvajanje od Poznavanja Sebe, tj. odvajanje od Jednog i usmerenje Paznje ka kreaciji. Usmeravanje Paznje ka kreaciji dovodi do "razdvajanja". Bice se prividno razdvaja od Onog Sto Jeste i onog sto posmatra. On gubi dodir sa samim sobom. Svakodnevno covjek dozivljava periode spajanja i razdvajanja sa Samim Sobom. Naravno, ako zanemarim cinjenicu da razdvajanje kao dogadjaj uopce ne postoji. No, covjekova poistovjecena Svesnost, sve dok se upozna, to ne zna. Drugim recima, um se poistovjecuje sa sadrzajem bili unutar ili izvan sebe. To poistovjecivanje sa sadrzajem unutar ili izvan sebe, na nacin da on gubi dodir sa Izvornim Sobom, zapadna ucenja nazivaju Prvi Grijeh. Naziv je to talno pogresan. A jos je pogresnije ono sto se pod njim podrazumeva. Razna ucenja prvi grijeh poistovjecuju sa raznim tumacenjima, od upoznavanja sebe kao golog, do upoznavanja svoje seksualnosti, preko uticaja sotone.. itd. No, to nema apsulutno nikakve veze sa onim sto je stvarno Prvi Grijeh. Razdvajanje sebe na posmatraca, proces posmatranja i posmatrano jeste Prvi Grijeh. Sada bih mogao ici i dalje u tom smjeru, ali trenutno to mi nije cilj sa ovim tekstom. Kao rijesenje za ponovno spajanje ljudi su izmislili puteve ka Sebi, Bogu, Miru... itd. Nije mi cilj kritikovati ni jedan od njih, jer svaki od njih tacno odgovara Svesti covjeka na odredjenoj razini. Iako to ponekad ne izgleda tako. Ali Svest odredjuje sadasnji trenutak po jasnim zakonima. "Kako gore, tako dole, sve u svrhu upoznavanja Jednog" ‐ Trismegistos. Svako ko je makar i na trenutak Svesno dodirnuo Sebe, zna koliko je istine u ovoj izreci. Moj fokus je na ljudima koji su duhovnosti, da se tako izrazim, ili jos bolje fokus mi je na ljudima koji su za sadhanu (duhovnu praksu) uzeli svakodnevni zivot kroz rad sa Svesnoscu. Na kraju nema razlike izmedju onih koji se fokusiraju na bozansko ili ti boga, i onih koji se fokusiraju na Sebe. Jer i jedno i drugo vidi tacno tako gdje treba. Razlika je u nacinu puta i imenovanju cilja. Sustinske razlike izmedju toga dvoga nema. Svi koji rade na Svesnosti shvataju koliko je tesko ponekad odrzati povisenu Svesnost na neko duze vrijeme. Pa cak i nakon Budjenja, i upoznavanja Onog Sto neko Jeste, to ne umanjuje problem. Iako par dana nakon "ulaska" u poviseno stanje Svesnosti i upoznavanja svoje Prirode, ako niste ostali u njoj naravno, dolazi do spustanja. To spustanje je obicno lagano i daje mnogo uvida u nacin funkcjonisanja pojedinca, nacin funkcionisanja Univerzima. U tom stanju covjek dozivljava spontanu Budnost kojoj ne treba povod niti ona negdje pocinje niti se zavrsava. Misli su najcesce usporene ili ih nema, emocije su u skladu sa mislima i tijelom (emocija je odgovor


170 | P a g e

tijela na misao). Covjeka prozima, mogao bih reci, svecano stanje svesnosti koja tece. Na svom putu ona nema granica. No, kada se pocne desavati "pad" u svakodnevnu svest s kojom funkcionisemo granice koje su dominantne pocnu prve da se pojavljuju i covjek pocinje da dozivljava bol suocavanja sa njima. Na jednoj strani je Svesnost koja On Jeste, sa druge strane je ogranicenost s kojom je um poistovjecen. Posto je snaga ogranicenja jos uvijek izrazito jaka, ono vuce dole nazad u razdvojenost, ali sjecanje i jos uvijek dijelomicno osjecanje onog Sto Jesmo ostaje. Bol se javlja usljed tog desavanja. No, iako se "pad" desio, kao sto se i desilo Budjenje (s jedne strane to je Milost Zivot zbog toga kazem: desilo se), sjecanje na to stanje ostaje i postaje motivaciona sila koja vuce ka gore. Postaje levitacioni uticaj. Svako ko je radio sa gravitacionim i levitacionim uticajima, shvatio je da postoji vise gravitacionih uticaja nego levitacionih. Gravitacioni utisci su svi oni koji nas vuku ka dole, od kojih nam je lose, koji dovode poistovjecivanju sa sadrzajem uma i okolinom. Levitacioni utisci su svi utisci koji nas "podizu" ka gore, tj. ka onom sto mi jesno, oni koji unutar nas izazivaju "pozitivna" osjecanja i emocije. No, naposljetku kada se bura Budjenja smiri i dodjemo u neko stabilno stanje svakodnevne svesti, covjek ima mnogo vise motivacione snage a samim tim otkriva nove levitacione uticaje koji s vremena ne vrijeme sjecanje na ono sto On Jeste pretvaraju u stvari dogadjaj, tj. on na momente ulazi u stanje povisene svesnosti i u tim trenutcima on je Oslobodjen. No, kako tantricka ucenja kazu: Ili si probudjen ili nisi. Njegova karakteristika je i dalje uspavanost. No, ta uspavanost vise nije istog kvaliteta kao sto je bila pre Budjenja. Ona je daleko laksa za probijanje. Iako je sjecanje na Iskustvo samo sjecanje i nista vise, ono pomaze prosirenju svesnosti i paznje jer nam sa jedne strane govori da um i njegovo poistovjecivanje nismo mi. Vec smo mi sama Svesnost. S tim sjecanjem on si potpomaze da ga svakodnevni uticaji sve manje vezu. I njegov hod ka konacnoj spoznaji je sve sigurniji. Iako se nerijetko desava da ljudi nakon Budjenja zavrse sa bilo kakvim radom na sebi. Neki pomisle da su dosli do kraja i tu se zaustave. No, nema bojazni, kad tad se proces budjenja nastavlja dalje. Jednom probudjenja svest ne staje dok ne dodje do kraja. Samo je pitanje vremena kada ce se to desiti. U daljnjem procesu razbudjivanja covjek koristi razne metode. Nebitno je sada koje, no iako mnogi zavrse u nekom metodu, dosta njih krece direktno ka onom sto je osjetio i dozivio da Jeste. Neki koriste stalno prisjecanje da oni nisu tijelo, misao ni emocija, vec ono u cemu se desava i misao i emocija i djelo. Neki drugi koriste metod koji ih je doveo do Budjenja. Neki uzimaju pracenje nekog pitanja, tipa: Ko sam Ja? Sto je Zivot? Sto to Ja Jesam? Neki drugi koriste stalno ispitivanje "stvarnosti" koju dozivljavaju. No, postoji jos jedan nacin. A on je pracenje same Svesnosti. Malo ga je teze opisati, ali ga je lako pratiti. On se sa stoji u obrtanju procesa poistovjecivanja ili identifikacije. Pazite, dobro je napraviti jedan rezime i reci da postoji Znanje o sebi i Poznavanje Sebe. Znanje o sebi podrazumeva upoznati um u svom njegovom znacenju. Poznavanje sebe znaci Direktno Znati Ono Sto Jeste i to Zivjeti. Ono nema veze sa umom, mislima, emocijama, tijelom, djelima i slicno. Ono ima veze samo sa Bicem. To je Znanje, sve ostalo je njegova imitacija. Ovaj nacin koristi "povratak" u to Znanje. Ne znanje o sebi, vec u ponovno "iskustvo" Sebe, direktno dozivljavanje Sebe.


171 | P a g e

Iako ima nekoliko nacina pomocu kojih se obrze paznja ka Posmatracu, ovaj je dobar zbog toga sto ne podrazumeva identifikaciju. Ko sam Ja?, podrazumeva da vec postoji Ja. Gdje sam Ja?, podrazume isto tako. Ima jos jedan nacin poznat pod nazivom Antar Shravana gdje se upotrebljava pitanje Sta je to? Na bilo koji sadrzaj bio on izvan ili unutar. Ovaj nacin vec zahtjeva da covjek zna sto je svesnost i paznja i da je vec upotrebljava. Nacin pomocu kojeg trazite Izvor Svesnosti, izvor iz kojeg gledate, cujete, dodirujete, ne trazi da budete odmah u paznji, on trazi da se setite da idete do izvora koji pokrece na proces poistovjecivanja, ali ne dovodi do novog poistovjecivanja. Da skratim. U bilo kom momentu bilo gdje i sa cim da ste poistovjeceni ako se sjetite, potrazite izvor iz kojeg ide vasa paznja i poistovjecenost sa sadrzajem. U pocetku mozete postaviti sebi pitanje koje ce vas "uputiti" ka izvoru. Cist radi toga da um lakse prihati "igru". Pitanje tipa: Gdje je Izvor ove paznje? Odakle potice ova Svesnost? Sa bilo cim da se svesnost poistovjeti, vratite se nazad ka pracenju toga Svesnosti. Bilo kakav odgovor da si date kao odgovor na pitanje, nije pravi odgovor. Vratite se na prazenje toka Svesnosti. Proces je u sledecem. Vi koja ste cista Paznja ili Svesnost poistovjecujete se sa sadrzajem misli, emocija, djelovanja, objekata. Um da bi prezivio i funkcionisao treba poistovjecenje. Proces u ovom obrtanju Paznje jeste isti kao i kod poistovjecivanja. Prosto cim primjetite i odlucite da radite na odpoistovjecivanju, na cemu god da vam je paznja trenutno, preokrenite nazad. Znaci citate ovaj tekst. To znaci da je paznja usmrena na slova i reci, i razumevanje. Zastanite i zapitajte se Odakle ili Gdje je Izvor ove Svesnosti, ove paznje? I pratite ga. Usmeravate se direktno na Izvor ili centar (mozete i ovu rec upotrebiti), svesnosti i paznje i vracate se ka njemu. Cim probate vidjecete razliku izmedju slicnih metoda koje imaju za pretpostavku da vi nesto vec jeste kao tipa Ja Jesam ili Ja ili Svest.. ili ko zna sto, i ovog nacina. Ovaj nacin ne dozvoljava i iskljucuje poistovjecivanje i identifikaciju. Prosto obrce pravac paznje i svesnosti ka onom odakle ona izvire. Nije za cilj pronaci taj izvor, jer on ne postoji. Ali ce vas ta "potraga" gurnuti u jako duboku Svesnost. Svesnost toka koja ste vi zaparavo. Ona ne istrazuje um, ne trazi mehanizme, ona vas direktno vraca vama. Jedino sto se trazi u ovom nacinu jeste da se sjetite ili s namerom sjednete da radite ovaj proces svesnosti.

Sjedite u pozu za meditaciju, opustite se. Pustite da se paznja veze sa proces ili sadrzaj bilo cega, i okrenite proces identifiakacije nazad. Jednostavno pitanjem ili jednostavnim obrtanjem paznje. Pitanje je u pocetku dobro, kasnije vam nece ni trebati. Ili cak ne morate da imate identifikaciju. Jednostavno postanite pazljivi i kreniti sa tokom paznje ka Izvor odakle ona dolazi.

Pitanja ce sama nestati kada se "uhvatite" toka Svenosti. Znaci nebitno je pitanje, moze biti bilo koje. Ova koja sam vam vec dao: Gdje je Izvor (Centar) ove paznje/svenosti? Ili: Odakle dolazi ova paznja/svesnost? Ili neko trece.. Pitanje je samo pokretac za um. Bitna je namera


172 | P a g e

koja stoji iza ovog procesa kao i da pratite tok Svesnosti ka Sebi, onom koji je Centar Svesnosti.


173 | P a g e

Uzemljenje Uzemljenje je jednostavan i brz način da se smirite, usredsredite i budete mentalno prisutni. Dok se uzemljujete vi u stvari otpuštate napetost, blokade i negativnu energiju iz svog sistema. Zamjenjujete ih energijom Majke Zemlje . energojom snažnom, spokojnom i punom senzulne životne snage. Dok počinjete sa vježbama, veoma je važno da zapamtite da ua neke ljude "energija" može biti donekle nevidljiva. Možda nećete primetiti da se išta dešava unutar vas, kada prvi put budete isprobali ovu tehniku. Vizualizacija i osjećanje energetskih tokova može se činiti kao da vam izmiče ili je veoma teška. Ako je to slučaj sa vama, znajte da je ipak najvažnije to što pokušavate. Vaša energija će ići kuda joj namera kaže, bez obzira na to da li je svesno usmeraveta ili ne. Vježba: 5 do 10 minuta ili onoliko koliko vam je ugodno. 1. Sjednite udobno sa stopalima ravno na podu, ispravljenih leđa, ali ne ukočeno, i s rukama na butinama. 2. Zatvorite oči. 3. Duboko udahnike i izdahnite. 4. Opustite ramena i stomak. 5. Usredsredite se na donji stomak i svoje genetalije. 6. Kada se snažno koncentrišete na ove dijelove tijela, počnite da zamišljate kako se između vaših genetalija i zemlje stvara veza koja prodire u zemlju. 7. Ova veza može imati oblik bilo čega što vam prirodno padne na pamet ili vaša svest sama odabete. Na primjer, može biti stablo, vodopad, produžetak vašeg tkiva ili šuplja cijev. 8. Zamislite kako se ta stvar proteže od vašeg tijela, kroz stolicu na kojoj sjedite, kroz pod, kroz beton, temelj i kroz zemljinu koru, pa sve do rastopeljnog jezgra u središtu zemlje. Neki ljudi osjete ili čuju svoju vezu sa zemljinom jezgrom pre nego što je vide ‐ kakvo god da je vaše iskustvo, dobro je. 9. Kada sasvim jasno formirate svoju bezu sa zemljom, bilo kom osjećanju koje vas obuzima i ukupnoj negativnoj energiji dopustite da napusti vaše tijelo kroz donji stomak i genetalije, kroz vezu koja vas povezuje sa zemljom, i da ode u zemljino jezgro. 10. Svesno otpustite bilo kakvu napetost, umnu rastrojenost, fizičku nelagodnost, strah, umor, sumnju, osuđivanje ili preveliko uzbuđenje. Sve ono što ne želite da imate u svom sistemu, dopustite mu da isteče iz vašeg tijela i isprazni se kroz vezu koju imate sa zemljom, kao voda koja otiče niz odvod. 11. Kada ova neželjena osjećanja stignu do zemljinog jezgre transformišu se uz vatrenu eksploziju i u vas se vrate kao energija Majke Zemlje. Ova energija uzdiže se kroz ovu vezu i sa sobom donosi mirnoću, snagu i senzalnu vitalnost. 12. Nastavite da usmjeravate negativne energije da i dalje otiču. Dozvolite da živost, vedrina i moć uđu u vas. 13. Da biste se u ovo uzemljeno stanje sledeći put vratite još brže, koristite proces koji se naziva usidrenje. Dodirnite tačnu na svom tijelu koju lako možete doseći i lako je zapamtiti. "Usidrite" ovo uzemljeno stanje u ovu tačku. Kasnije, dok se budete usredsređivati na uzemljenje, kada


174 | P a g e

budete dodirivali ovu tačku, to će vam pomoći da se brže vratite u uzemljeno stanje. 14. Otvorite oči.

28 dana do ekstaze


175 | P a g e

Sve što činite, činite zbog sebe

Sve što činite, činite zbog sebe. Ama baš nikada ne činite nešto zbog drugih.

Volite zbog sebe. Patite zbog sebe. Molite zbog sebe.

Pomažete drugima zbog sebe. Saosjećate se s drugima zbog sebe. Sve što radite činite zbog sebe.

Morate imati malo hrabrosti da vidite da svaki čin, svaka misao i emocija koji imate ili činite, tu

je zbog mene, sebe, vas.

Sada ono što me zanima jeste kako ovo doživljavate? Kako ovo vidite?

Ima li sukoba u vama? Kakav je to sukob i zašto ga osjećate?

I da li možete potvrditi da li je ovo što sam rekao istina?


176 | P a g e

Intervju sa Kali


177 | P a g e

Intervju sa Kali ‐ Slobodna Volja Priča kreće nekako ovako: Sjedio sam u predvorju velikog dvora koji je pripadao kraljevstvu nekog Boga. Ne sjećam se više kojeg, zaboravih im imena koja su ljudi im nadjeli. Radio sam kao novinar u senzacionalnom magazinu. I jednog dana došao mi je dopis da neki zaboravljeni bog želi da odradi intervju samnom. Hm.. prvo sam pomislio da se neko zajebava, ali kada je stigao i drugi dopis sa pečatom koji me je nekako uvjerio da je riječ o nečem stvarno ozbiljnom odlučih ipak da odem i odradim taj intervju. Elem, sjedim i čekam da me pozovu da uđem u božiju radnu prostoriju. Napokon poslje nekolko sati sjedenja, ispijanja stvarno dobre kafe, pozvaše me unutra. Očekivao sam sve, samo ne ono što sam vidio. Bog je bio žena. Hm.. ajd dobro, u nekim ludim snovima mi je i padalo na pamet da je bog možda žena, ali ne ovako dobra ženska. Zastadoh na trenutak na vratima kabineta, ne srameći se da je dobro odmjerim. Smiješak na njenim usnama mi reče da Ona nema ništa protiv toga. Priđoh stolu za kojim je sjedila i pružih joj ruku da se kulturno predstavim: ‐ JivanMukta.. Kao navino me pogleda. ‐ Stvarno??? Ti si JIvanMukta.. Ostadoh sekund bez misli. Al samo sekund, na zemlji prođe nekoliko eona. Nasmijah se. Stvarno dobar štos. Ja se Bogu predstavljam. Koji kreten. ‐ Sjedi JivanMukto. Sjedoh preko puta Nje, zagledan u Njene duboke oči. Posmatrala me. ‐ Znači Jivane tebi sam morala slati dva dopisa da dođeš i napraviš intervju samnom. Zašto nije bio dovoljan samo jedan? ‐ Jedan ko nijedan, Boginjo. ‐ Da. Ti si uvijek tražio više dokaza od drugih. I sada jesi zadovoljan onim što vidiš? ‐ Pa sada.. mogao bih biti i zadovoljniji, ali što je tu je.. ‐ nasmijah se sam svojoj šali. Nego tražila si intervju. Možemo li početi? ‐ Naravno. Kreni. Čutao sam. Ček jel ona misli da .. aha.. ona hoće da ja započnem intervju sa njom.. ‐ OK. Da onda krenemo od početka, ako si za, Boginjo. ‐ Što da ne Mukto. Nego kako bi želio da me zoveš? Kojim imenom? Znaš ovo Boginjo me nekako iritira. Ja sama sebe ne zovem Boginjom i nekako kada me neko tako zove osjećam se jako starom, dosadnom, zaglupljenom.. stoga.. kako želiš da me zoveš? Nisam znao kako. Pa sam čutao. ‐ A da ti predložiš ‐ upitah je.Smijala se srcem.. bože kako je taj smijeh bio ekstatičan. Nejžio sam se njoj kao ženi, ma što god ona bila..


178 | P a g e

‐ Eto znam koliko si jedno vrijeme volio ime Kali. Pa neka tako i sada bude. Zovi me Kali. Samo znaj, nisam ograničena niti jednim imenom, niti jednom formom. Sve one postoje da bi se vi ljudi i ostali stanovnici Univerzuma ljepše osjećali u svojim iluzijama. ‐ Dobro.. zovem te onda Kali. Ko god da si. ‐ OK.. to smo sredili. Reci mi Mukto, sviđa li ti se forma koju sam uzela? ‐ Hm.. moram li reći? ‐ Ne moraš. Znam. Uzeta je samo za tebe. Nego hoćemo li krenuti? ‐ Da. Vjerovatno znaš da me ne interesuju klasične duhovne teorije i njihova istinitost. Iako ću se nekih dodiruti u ovom našem razgovoru. Od većine mi je muka. Ako može kojim slučajem želiš da na koju od njih daš odgovor daj ga bez obzira na pitanje koje ti postavljam. Izvini, ali tako je. Naravno, možeš uvijek pozvati nekog drugog novinara da odradi ovaj intervju. Ja prosto ne mogu i ne želim da idem standardnim duhovnim komunikacijskim načinom. ‐ Sve je u redu. Znam. Zato sjediš ispred mene ti, a ne neko drugi. Pusti svoju misao da leti. Sve što tražim jeste da budeš direktan i bez premišljanja. Prosto jednostavno i direktno pa ko preživi pričaće unucima. ‐ namignu mi, korisčeći krilaticu koju sam često puta kažem. ‐ Postoji li slobodna volja? ‐ Hahaha.. ‐ nasmija se ponovo. ‐ I baš odmah na to pitanje, a? OK. Zavisi kako se uzme. ‐ Od čega zavisi? ‐ Od onog koji pita. ‐ Hm.. da.. najbolji odgovor koji neko može dati a da na kraju ništa ne kaže. Sorry ako se misliš da taj način izvlačiti i davati mi diječije odgovore i igre riječima da odmah ovo prekinemo i da svako svojim putem.. što misliš? ‐ Ne žuri Jivane. Sve odgovore ćeš dobiti, samo polako. Dopusti da razgovor teče. Ne zaljeći se. Znam da si ogorčen. Samo polako. ‐ Čuj nebitno je da li sam ogorčen ili ne. Bitno je da razgovor ide kako treba bez tih tzv. duhovnih odgovora. OK? ‐ Što se mene tiče, naravno. ‐ Dobro. Još uvijek čekam odgovor. ‐ Kao što rekoh, Mukto. Zavisi. A zavisi od onog koji pita. Zavisi jer ti odgovor činiš istinitim. Odgovor može biti i ispravan i neispravan. Može biti dobar i loš. A njegova ispravnost zavisi od tvoje vibracije, tvog razumijevanja, tebe kao Bića.. Stoga JivanMukto kome odgovaram? Prosječnom čitaocu ili nadprosječnom tragaocu? ‐ Prosječni tragaoc Kali, zaobilazi moje tekstove. Stoga dajmo odgovore nadprosječnom tragaocu. Onima koji su na korak od Oslobođenja. Može? ‐ Što da ne. Biće zanimljivo. Stoga hajmo u tom smjeru. Ustala je prišla šanku i natočila nam piće. Nisam se ni malo začudio kada sam dobio abshint i kiselu. Sjela je izazovno na stol ispred mene, prekrižila noge i usredsređena na sebe samu započela priču. ‐ Kao što rekoh, sve zavisi od onog koji pita. Slobodna volja je ideja. Kao što je i sve oko tebe kao čovjeka ideja. Sve je ideja JivanMukto. ‐ U kom smislu? ‐ U kom god zeliš. ‐ nasmijala se. ‐ Sve Jedno Je.. ili kako već. Slobodnu volju ima samo neko ko je realizovan. A tada on o njoj ni ne razmišlja. On prosto Jeste. I sve što on Jeste ispoljava bez imalo zadrške.. pušta iz sebe van, da se ispolji. Tada on je volja,


179 | P a g e

on je svijest, on je energija koja djeluje, koja postoji, koja Jeste.. to je slobodna volja. Čovjek kakvog poznajemo nema slobodnu volju. Što i sam znaš, zar ne? ‐ Da znam, ali ne pravim intervju sa sobom, već sa tobom. ‐ namignuh joj. ‐ Čovjek ima samovolju koju je proglasio voljom. Samovolja je način pomoću kojeg ispoljava inat, želju, reakciju.. Slobodna volja zavisi od stepena koliko je on kao Biće prisutan, koliko sebe osjeća i koliko sebe ispoljava. Ne dijelove ličnosti. Ličnosti su nastale baš zbog toga što ljudi sebe nemaju, što sebe ne osjećaji i ne smiju da izraze i kada osjete. Kako neko takav može imati slobodnu volju? Nikako. On može samo imitirati volju a da ne pričam o slobodnoj volji. Kada takav čovjek jednom dođe u kontakt sa sobom i osjeti sebe kao nešto nezavisno od situacija, uma, želja, misaono‐emotivnih konstrukcija on počinje da ispoljava slobodnu volju a sa tim i izbor. Izabrati nešto što bismo nazvali nazivom slobodna volja, značilo bi da on nezavisno od toga svega učini nešto što osjeća ili namerava, a ne pod pritiskom umnih ili situacionih pritisaka. ‐ Može li takav čovjek, koji ima slobodnu volju, nju i zloupotrebiti? ‐ Ne može. Postoje situacija koje će uvijek ljudima izgledati da je on zloupotrebio slobodnu volju. No sve je to diskutabilno, da blago kažem. ‐ Zloupotreba je zloupotreba! ‐ I nije baš. Opet vrijedi isto "pravilo". Zavisi od onog koji posmatra. Amerika je 45 bacila Atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki. I za njih je to bilo riješenje sukoba sa japancima. Za japance to je bio masakr. Znači sve zavisi od onog koji posmatra ili onih koji posmatraju. To je kada pričamo o najnižem ispoljavanju svijesti, kao što je riječ o čovjeku i njegovom nivou ispoljavanja. ‐ A šta je sa duhovnim ljudima, tj. onima koji imaju istinski slobodnu volju? ‐ Ko kaže da onaj koji ima slobodnu volju mora biti duhovan? Još jedno ljudsko uvjerenje. Još jedna laž kojom ste hipnotisani. ‐ Sve naše duhovne tradicije to govore. ‐ Što znači da sve one griješe. I ko je uopšte rekao da vaše duhovne tradicije imaju pravu kada je riječ o duhovnosti? ‐ Izgleda opšte prihvaćeno gledište. ‐ rekoh. ‐ To da. Prihvaćeno gledište i ništa više. Čovjek sa slobodnom voljom, da se ograničim na ljude u ovom razgovoru trenutno, ne mora biti duhovan u vašem smislu te riječi. Niti se traži da je on duhovan. Opšta zabluda ljudi je da samo neki mogu imati nešto. A ostali su kao robovi koji ne mogu imati ništa sem onog što im dragi bog dopusti da imaju. E pa imam novos za vas. Bog i ne zna da vi postojite. ‐ Ne zna??? ‐ začudih se. ‐ Ne! Zasluži da sazna. ‐ Ne razmumijem. Možeš malo pojasniti. ‐ Da bi bog, recimo da postoji bog u vašem smislu riječi, znao za vas morate se razviti do jako velikih granica. Razviti svoje sposobnosti do, za sada, neslučenih granica. Vi morate biti Biće, ili vašim riječima rečeno, morate postati Biće. Ne Biće koje je ograničeno mislima, emocijama, djelima, umom, egom.. Ljudi misle da je slobodna volja izabrati između ponuđenih podražaja, rekacija, misano‐emotivnih koncepata.. smiješno. Biće ili čovjek sa slobodnom voljom nema što izabirati. On je AKCIJA. On je NAMJERA na djelu. Ona izvire iz njegove odluke. On kreira. On stvara. On ostvaruje. On Jeste i samim tim što on Jeste slobodna volja je njegov način ispoljavanja.


180 | P a g e

‐ U kom smislu? ‐ U smislu da bude kako on kaže da će biti. On ne robuje zakonima, normama, očekivanjima.. ‐ Odakle nastaje to "kako on kaće da će biti"? Zar on nije pod zakonima univerzuma? ‐ Zakoni univerzuma. Recimo da razumijem što želiš reči. Jer previše negiram vaše ljudske gluposti. Zakoni univerzuma su ON. Oni su njegova Priroda. Te zakone možemo shvatiti kao ljubav, radost, moć u vidu snage i mogućnosti koje ima, kreativnosti i zakona kreativnosti, jednosti koja on jeste, ne koju osjeća već koja Jeste i na kraju ali ne manje bitno zakon koji je Jedan Jedini, On Sam. Pošto ste vi kao ljudi hipnotisani uvjerenjima i tzv. zakonima na planeti koju naseljavate vi mislite da je tako i u univerzumu. Ne nije. u univerzumu važe skroz drugačija pravila. Zemlja vibrira kao planetarna svijest sa tim zakonima. I ni malo neće zastati da vas dobro prodrma kada dođe do debalansa na njenom tijelu, tj. planeti. Ili da "stvori" uragan koji služi također kao balansiranje. Kao što je kod vas prehlada recimo. Isto tako kao što vas tj. vaše tijelo mogu da unište razne bakterije i virusi ako ne obratite pažnju na sebe, tako i vi ljudi kao virus možete uništiti planetu na kojoj se nalazite. I vi ste bolest za nju kada je sistematski uništavate. naravno govoreći sa ograničenog stajališta malo višeg od vašeg razumijevanja koje imate. ‐ Ok. da se vratim još slobodnoj volji. Kada se ona može prekrišiti? Kada neko Biće može prekršiti slobodnu volju? Naravno rekla si da nema kršenja slobodne volje, ali recimo da ima, uzmimo to kao pretpostavku za ovaj razgovor. ‐ Da, nema kršenja slobodne volje. No, hajde da se još malo ograničavamo. ‐ nasmijala se kao da je pitanje uputilo neko dijete. ‐ Biće može odlučiti da je prekriši kada uvidi da je to preko potrebno u smislu ograničenja na koja je svesno pristao inkarnacijom na ovoj vibracionoj ravni. Pod ovim mislim da njegova volja ne pita za dopuštenje u trenutcima ili situacijama kada vidi da je kršenje slobodne volje znači napredak koji neko Biće, još uvijek ograničeno iluzijom da je tijelo i um, treba da postigne. On može da svesno prekrši "ugovor" koji je potpisao prilikom dolaska na ovu vibracionu ravan i da utiče na ljude ili čovjeka kao pojedinca u skladu sa vibracijom i odlukom njega ili njih kao Bića koja razumiju, prije nego što su ušla u iluziju. Na taj način on ima odgovornost prema Biću koje je "zaboravilo" svoje ugovore i zadatke sa ciljom da ga recimo vrati ili podsjeti na te zadatke koje je grupa ili pojdinac prihvatio. I djeluje u skladu sa tim. Naravno ovdje još ne želim spominjati neke više uvide od ovoga. Recimo za sada da postoji nešto kao odvojeno Biće. Za sada. ‐ Kako on može znati da je to dobro za mene? ‐ Zato što on nije potpuno u iluziji. On vidi tebe kakav jesi u svojoj prirodi. I shodno tome djeluje. Što recimo za tvoj um može biti strašno. Recimo on može postati Hitler ili Napoleon ili Staljin ili što bilo ako je u pitanju kolektivni ugovor ili neki tvoj lični diktator u namjeri da te razbudi. On može biti nastavnik u školi, roditelj kod kuće, prijatelj u razredu... bilo ko, JivanMukto. Kao što je što je bilo i u tvom slučaju. ‐ Mom? ‐ Da. Imao si pristojno djetinjstvo, ali ipak ono je moglo biti bolje, zar ne? ‐ Da. ‐ Sukobi koje su u tebi stvarali roditelji, nastavnici čak i najbolji prijatelji i na posljetku rat, su doveli do toga se ti zapitaš. Šta si se zapitao? ‐ upitala me. Čutao sam par sekundi.


181 | P a g e

‐ Bilo je jedno pitanje i jedna konstatacija. Pitanje je bilo: Što ja radim ovdje? I konstatacija je bila: Nešto nije u redu! ‐ A što je bilo u pozadini njih? ‐ Osjećao sam se kao da sam bačen ovdje na ovu planetu, među ove ljude, među roditelje, prijatelje.. Kao da ja ovdje ne pripadam. Kao da se neko grdno zajebao. Nisam mogao prihvatiti da su ljudi takvi kakvi su, da govore da te vole a ubijaju te. Da su ti prijatelji samo zbog koristi. Da smo toliko zajedljivi jedni prema drugima, da je život tako okrutan. Negdje u sebi sam znao da to nije tako, kako izgleda. Ali nisam znao šta. I tako je došla ta konstatacija da ovdje nešto nije u redu. ‐ Vidiš i sve je to doprinjelo da kreneš u pronalazak odgovora. Možada je sve bilo kreirano. Možda su ti ljudi igrali samo uloge koje su SLOBODNO izabrali radi tvog razbuđivanja.. kažem možda. Ne tvrdim ništa.


182 | P a g e

Sloboda Izbora Ustala je sa stola i sjela na stolicu. Gledajući me zavodnički. U glavi mi je bila masa pitanja, ali nisam znao koje da postavim. Imao sam osjećaj da se gubim pomalo u njenim očima. Kao da me je usisavala pogledom koji je isijavao bezvremenost i bezprostornost. Kako bi duhovni sumnabulisti rekli Ovdje i Sada. Negdje u sebi sam znao da ovdje nisam baš ja bez veze. Nešto je bilo u pozadini ali nikako nisam mogao provaliti o čemu se zapravo radi. Zašto je baš mene pozvala na ovaj intervju. Znam da ima masa boljih novinara kao i tzv. duhovnjaka. Dok sam bio zaokupljen mislima ona me je posmatrala sa strane, ne mješajući se u moju zadubljenost. ‐ Ima li čovjek mogućnost da bira? Nešto si naznačila u maloprijašnjem razgovoru, ali.. Imamo li mi ljudi slobodu izbora? Zagledala se u mene sa predivnim osmjehom na licu. ‐ Nema. ‐ reče. ‐ Nema jer nema slobodnu volju. Tako je kada pričamo o svakodnevnim ljudima koje srećeš. ‐ Što podrazumjevaš pod svakodnevne ljude? ‐ Sve one koji žive u iluziji slobode. Sve one koji misle da mogu da biraju, imaju slobodnu volju, tvoje prijatelje, roditelje, učitelje, duhovne drugove ili braću kako vi ljudi volite da se međusobno nazivate, sve ljude koji se nalaze oko tebe u svakom tvom trenutku. ‐ Zar je sve tako crno? ‐ Nije. Ima malo i bijelog. Ali to bijelo prosto se ne vidi od tamnoće crnoga. Pazi da se ne zbuniš JivanMukto. Pričam sa stanovišta i jezikom običnog čovjeka koji nije svijestan da postoji nešto što je više od onog što on percepira sa svojim čulima. Tako da ove odgovore za sada posmatraš tako. Kasnije ćemo promjeniti smjer i upustiti se u mnogo dublje znanje od ovog površinskog koje sada razmatramo. ‐ Znaš kamo će teći ova priča? ‐ Naravno da znam. Ja je i kreiram. ‐ Ne razumijem. Zašto onda potreba da ja postavljam pitanja, da na neki način (barem iluziorno) vodim ovaj razgovor? ‐ Igra Bhairavo.. igra.. uživaj u njoj. Doći će trenutak kada ćeš se rastopiti i postati ono što Jesi. Tada neće više biti razlike između mene i tebe. I tada neće biti više pitanja. Igraj igru pitanja i odgovora slobodno i bez zadrške o čemu god želiš, ako ne radi sebe, onda radi drugih oblika sebe. Budi saosjećajan zbog njih, ako ne želiš zbog sebe. ‐ Ne razmijem što želiš reći! ‐ Nije ni bitno, razumićeš. Samo polako. Nastavimo sa razgovorom. ‐ OK. Rekla si da čovjek ne može birati i da samo ima iluziju izbora. O čemu se tu zapravo radi? ‐ Stvar je veoma prosta. Ako si razmio da čovjek nema slobodnu volju i ono što smo pričali maloprije, onda ti se odgovor sam sada nameće, bez obzira što ga je teško prihvatiti jer si vezan za oblik koji imaš. Sagledaj svoju situaciju hrabro i bez očekivanja, tim sagledavanjem ćeš uvidjeti da li je imaš ili nemaš. Začutala je prodorno me gledajući. ‐ Nemam. Nemam mogućnost izbora. Mene bacaju moje krajnosti, emocije, misli, osjećaji... ‐ izrekoh tiho, da niko ne čuje.


183 | P a g e

‐ Da Mukto. Sve vas bacaju vaše krajnosti. ‐ Zašto? ‐ Šta ti misliš? ‐ Jer smo vezani? Jer ne vidimo istinu? Jer samo ponavljamo riječi budnih? ‐ Između ostalog, da. No nemojmo za sada ići tako daleko. Osvrnimo se samo na običnog čovjeka. Svakodnevnog čovjeka. Nema potrebe da idemo dublje u neke tzv. duhovne istine da bi razumijeli o čemu se to zapravo radi. Jedan od problema ljudske vrste jeste suvislo filozofiranje i maltretiranje uma. Istina nije u rukama duhovnjaka. Ona je kao zrak koji udišeš. Svugdje oko tebe. Samo trebaš smjeti da je vidiš. Rekla sam ti da slobodna volja ne zavisi od toga da li si duhovan (da li se tako deklarišeš, identifikuješ) ili da li si sasvim, naizgled običan čovjek. Izbaci iz umne špekulacije da si duhovan i samo budi.. budi to što jesi.. to što osjećaš da jesi. A osjećaš. ‐ namignula mi je. ‐ samo sebi dopusti da osjetiš život koji jesi u pozadini svega što radiš, što misliš, osjećaš.. samo to. I odgovori će sami da dođu. Ovdje sam samo zbog toga što nisi prihvatao odgovore koji su dolazili iz tebe samog. Jer si kao i ostali ubjeđen da si manje vrijedan i da oni drugi znaju bolje nego ti. Znači vratimo se na pitanje. ‐ Da. Slušam. ‐ Čovjek ima misaono ‐ emotivni kalup po kojem živi. On je tom kalupu dao moć nad sobom. On je svoju moć predao mislima i emocijama. Na taj način on ne može da spozna ništa direktno sobom, već mora da mislima i emocijama na neki način osjeti to sve i da na osnovu kalupa koje čine misli i emocije sebi protumači ono što isputuje. Vjerujući mislima i emocijama on ulazi u sferu gdje ne može da sa sigurnošću zna, već pretpostavlja. Kroz povjest ljudskog roda posmatrajući ga u globalu, vi ste postali ovisni o mislima i emocijama, gasući svaki mogući drugi način spoznanja. Među vama se uvijek s vremena na vrijeme pojavljivalo nekoliko ljudi koji su vam govorili da ste u zatvoru. Naravno, niste ih shvatili. Prvo niste shvatili što znači biti u zatvoru! Čim vam je neko spomenuo zatvor vi ste imali sliku zatvora koje ste izgradili za one koji ne odgovaraju kolektivnom moralnom kodeksu i u koje smještate takve ljude. Znači bukvalno zatvor, kavez. Misaoni tok vas je ubjedio da vi niste u zatvoru. Vi ste slobodni i imate mogućnost djelovanja. Jednostavno rečeno, niste uviđali da su ti ljudi koristili simboliku da vam pokažu gdje se nalazite. Zatvor je vaš um. No recimo, da su neki od vas shvatili otprilike da je zatvor vaš um. Recimo radi igre. ‐ nasmijala se ovaj put oštro i zlokobno. ‐ Ti koji su "shvatili" opet sa tim nisu izašli iz zatvora uma. Jer su shvatili umom. Rijetki su oni koji su OSJETILI zatvor i SPOZNALI da um koji jeste zatvor ne nudi izlaz iz istog tog zatvora. Oni su se oslobodili zatvora. I pokušali su, recimo, da ljudima objasne u čemu griješe. Ako nisu ubijani, zatvarani (bukvalno u vaše kaveze) ili na bilo koji način izopćeni iz života zajednice mogli su prijeneti nekima svoje uvide i znanja. I kao što biva u većini slučajeva većina vas nije to shvatila. Ona manjina se povukla i zauvijek nestala. Da "znanje" koje ste pokupili od tih ljudi ne propadne, kao i zimnica koju skladištite, oni su to znanje usladištili. Zapisala, prenosili drugim pokoljenjima, ponavljajući kao papige riječi koje su čuli ili pročitali. I naravno, vi ste tražili liniju zananja. Ne stvarno znanje. Opet ne shvatajući da su riječi samo košuljica za istinu. Ne sama istina. ‐ Čekaj, kakve to sada ima veze sa pitanjem koje sam ti postavio? ‐ prekinuo sam je. ‐ Opet žuriš Bhairavo. Tvoja jedna od mana jeste žurba. Sve bi htio odmah. I ne samo tvoja, svih vas. Pričekaj, dočiću i do pitanja koje si mi postavio. Samo polako.


184 | P a g e

Da nastavim. Ponavljanje riječi vam se dalo dojam da znate. Slušajući te portparole istine vi ste njihove riječi ponavljali i mislili da ste shvatili o čemu se radi. Tako su nastala religije, učenja i sve ostalo što ste svrstali u neki zajednički naziv "duhovnost". Hm.. dobro. Mogu to prihvatiti. Vi ljudi volite da mislite da ste pametniji i bolji od drugih. I da je red kojem pripadate, kako god da se zove, iznad ostalih. No na taj način u zatvoru u kojem ste se nalazili vi ste sagradili još jedan. Mnogo jači, mnogo opasniji, mnogo smrtonosniji, duhovniji. Nazvali ste ga duhovnost. I daje vam dojam da ste izašli van. ‐ OK. Možeš li mi jednostavno i direktno reći, bez mistifikovanja, što je to zatvor i kako smo dospjeli u njega i kako da iz njega izađemo? ‐ Naravno da mogu. ‐ restko se nasmila mojoj gluposti. ‐ Cijelo vrijeme ti i govorim. Samo me ne čuješ. Znaš zašto? ‐ Ne. ‐ ljutito sam odgovorio. ‐ Ne čuješ zato što zatvorskim mislima razmišljaš o slobodi. Što god ona bila i što god ona nudila. Da bi me razumio, moraš osjetiti zamku u kojoj se nalaziš. Osjeti je. Ne razmišljaj o njoj. Zagledala se u moje oči očima užarenog čelika. Imao sam osjećaj da me pali, da proždire moju utrubu, mene samog. Osjetio sam strah od njenog pogleda. Smrt koja čeka da me pojede i pretvori u ništavilo. Paralisao sam se od straha od pogleda koji me je ubijao. Stajala je ispred mene gola, kao gola istina, sa šest ruku i mačevima u njima. Nisam mogao da se pomjerim. Osjetio sam paniku koja me je preplavila. Svaki njen korak koji je koraknula prema meni, moja panika je bila jača i jača. Htio sam da vrisnem da urličem od straha. Ali nisam mogao zaustiti ni jednu prokletu riječ. Jednom rukom zgrabila me je za dugu kosu.. drugim rukama sjekla mi je svaki ud. Svaki dio mene. Bol koji sam osjećao paralisao mi je misli, emocije su nestale.. samo sam je posmtrao. Nemoćan da dreknem, nemoćan da pobjegnem. Sve je nestalo samo ona koja je sjekla svaki dio mene. Oko mene praznina, tmurna, depresivna, tužna ispunjena zlom... još uvijek sam osjećao strah i samo strah. To je bila jedina emocija koju sam imao.. Odjednom kao da je nestala.. kao da ju je spržila pogledom... zagledala se u moje oči, i dalje držeči me za kosu.. i jednim glatkim pokretom ruke odsjekla mi je glavu.. Umjesto užasa samog čina, užasa koji sam osjećao cijelo vrijeme preplavila me toplota.. oslobođenost od sebe samog. I ona je nestala. Sve je nestalo.. ostao je samo osjećaj da postojim. Da sam živ. Ništa više. U tom osjećaju začuh njen glas. ‐ Sada vidi zatvor u kojem se nalaziš! Vidio sam sebe, ljude oko sebe. Svi smo zauzeti mislima o životu, ali niko ga ne živi. Vidio sam cijelu povjest čovječanstva kao iluziju da smo živi. Misaonu konstrukciju stvarnosti dok plivamo o okeanu života. Kao grupu bića koja je udružena oko misli i emocije u jednu cijelinu, i s vremena na vrijeme kako se neko ili nešto odvoji od te cijeline i kao da neko vrijeme ju posmatra, kao ja sada i ne vjeruje očima u ono što vidi. Proba ponovo da se u nju ukljući ali ne može. Neki uspiju na neko vrijeme da kruže oko nje na neki način uznemirijući tu cjelinu udruženih bića u snu, ali veoma vrzo ode. I u tom udruženju bića svako od njih pomaže da se to odruženje održi da se ne raspadne. Vidio sam to kao dio sebe koji je sam uključen u nju. Predan održavanju života te mase bića udružene oko mase misli i emocija. I svaka misao i emocija pojačava taj pakao koji činimo kao ljudska bića. Vidio sam svaku misao i emociju koja je pomagala da se ta cjelina udruženja održi takvom kakva jeste. A ono što me je najviše zgrozilo jeste misao da smo slobodni i da možemo da biramo.


185 | P a g e

Spoznao sam da ne možemo. Misao nije izbor, misao je kazna. Emocija nije izbor, emocija je kazna. Kao paukova mreža svaka naša misao i emocija činila ju je jačom i postojanijom. Činila je zatvor kao mrežu misli i emocija zbog kojih ne možemo van. I svaka misao i svaka emocija činila je osjećaj da smo slobodni da biramo i izabiramo svoju sudbinu. Niko sa strane nas ne drži u zatvoru pauokove mreže već naše vjerovanje i povjerenje da je to ispravno. Osnova misli bila je JA SAM. Osnova emocije bila je poveznica između tjelesnosti i misli. Strah od gubitka "sebe" kao živog bića nas je vezivala u tu cjelinu misaone konstrukcije, misaonog sna da smo živi. Znam sada, da mi jesno živi, ali da ono što smo imenovali životom nije život. I jedini izlaz iz te paukove mreže bilo je njeno sagledavanje kao zatvora koji smo dobrovoljno izgradili i u kojem dobrovoljno sudjelujemo. ‐ Da JivanMukto... da.. reci mi sada ‐ začuh negdje sa svoje desne strane Njen glas ‐ reci mi sada imate li slobodnu volju i što je čini? Gledao sam u tu masu misli i emocija koja je vezala bića pod zajedničkim nazivom ljudski rod, čiji sam i sam bio dio. I znao sam da nemamo slobodnu volju i da nemamo izbor. ‐ Kako znaš Bhairavo? Znao sam i to sam znao dubinom svog bića da svaka misao je reakcija na neku drugu misao. Svako dijelo je reakcija na neko drugo djelo. Svaka emocija je reakcija na neku drugu emociju. A sve to je dio cijelokupne paukove mreže misli, emocija i djela. I sve je uvezano kao holografski prikaz univerzuma. Svi mislimo iste misli, svi osjećamo iste emocije, svi činimo ista djela. I vezivajući se za njih mi smo identifikovani njima. Identifikovanjem sa njima mi mislimo da smo misli, emocije i djela. Sve je povezano sa tom identifikacijom sa mislima, emocijama i djelovanjem. Kao lutka povezana koncima. Lutka cijelo vrijeme ima osjećaj da je slobodna da bira, ali nikada, ali baš nikada ona nema svoj izbor. ‐ Zaštoooooo ‐ dreknuo sam ‐ zaštooooo... "Probudio" sam se oznojen i sa osjećajem panike. Ona je staja sa moje desne strane i dalje zanosna i preljepa kao što je bila pre ovoga. Smiješila mi se osmjehom majke koja razumije što njeno dijete želi. ‐ Da Bhairavo.. zašto? ‐ Zato što joj misli i emocije a i djela davaju osjećaj da može da bira. ‐ Da, ali zašto? ‐ Zato što ne primjećujemo da smo ovisnici o mišljenju, emocijonalnoj reakciji o djelovanju.. ‐ Da, ali zašto ste ovisnici? ‐ Zato što nam to daje dojam da smo živi, zato što smo poistovjećeni sa tim. ‐ I to, naravno. Ali još uvijek ostaje zašto? Zašto si Bhairavo poistovjećen sa mislima, emocijom, djelom? ‐ Zato što ne znam svoju pravu prirodu. Ja ne znam ko sam. ‐ zaplakao sam. Sjela je na naslon kraj mene i zagrlila me. ‐ Da. Jer ne znaš ko si. Misli, emocije i djela ti daju dojam da jesi koji ti u povratku hraniš i identifikuješ se sa njima. Oni su tim osnaženi i još jače djeluju na tebe dajući ti dojam da si slobodan i da možeš da biraš. Izabiranjem jedne misli iz mase drugih koje ti se nameću imaš dojam da biraš. Emocija ti mnogo vjernije od misli pokazuje izbor, ali to ne primječujete jer ste zauzeti mislima i razmišljanjem. Ali ni emocija nije istina. I ona postoji kao dio koncepta koji živiš i koji živite. Najvjerniji je osjećaj, ali ga ne vidiš jer on traži suptilnije okretanje sebi. On traži da


186 | P a g e

se okreneš njemu odbacujući misaono‐emotivni koncept. Osjećaj ti govori da si živ. I on je početak oslobođanja od okova misli i emocija. Osjećaj taj osjećaj života koji je u pozadini svega što radiš. Veži se za njega, jer te on oslobađa. Ali znaj da ni on nije istina. On je samo najbliži istini. Osjećaj Ja Jesam nije oslobođenje, on je samo vodić ka Oslobođenju. I ništa više. Nije cilj sam po sebi, već alat postizanja cilja. On će ti pokazati da si rob misli i emocija i da si u zatvoru. Razmišljanje o zatvoru i slobodi ne može da ti pokaže gdje se nalaziš. Zaronio sam glavu u njene grudi, bez misli i emocija.. samo osječajući sebe, sebe kao život koji živim. Bez cilja, bez svrhe.. prosto zato što on jeste takav kakav jeste. Život. Samo po sebi. Upitah je: ‐ Ko si ti Kali? Smijala se ko luda.. ‐ Kali je samo oblik. Kali je samo oblik koji uzimam kada na najgori mogući način moram da ti pokažem da to nisi ono u što si umišljen da jesi. Tada se pojavljujem u svom zastrašujućem obliku gola, isplaženog jezika natopljenog krvlju, i u rukama držim simbole i mačeve. S tim mačevima sječem sve za što si vezan. Sječem svaku tvoju misao i emociju i djelo, dok od tebe ne ostane samo tvoja suština bića. Tada vidiš što si i tada se pretvaram u Durgu. Ljubav samu po sebi. Tada shvatiš da je oblik Kali samo tvoj strah da budeš ono Što Jesi i da služi samo tome da te oslobodi tvojih lažnih ubjeđenja. I s tim uvidom, oslobažajući te poistovjećivanja sa mislima i emocijom ti se oslobađaš oblika iluzije i spoznaješ da si Svijest koja se poistovjetila sa mislima i emocijom i da si oduvijek to i bio. To je početak Bhairavo.. početak tvog oslobođenja. Ti nisi ni Svijest, već nešto sasvim drugo, ali doći ćemo i do toga JivanMukto, kada ćeš spoznati što to jesi i tada biti JivanMukta. Za sada je i ovo dovoljno. Uživaj koji trenutak udružen smnom i oblikom mene kao Majke. Ostao sam pripijen na njene grudi, opijen njenim mirisom i osjećajem sebe kao samog Života. Isključen iz misli i emocija. Zagrljen sigurnošću i blizinom Majke.


187 | P a g e

Karma i Reinkarnacija Uživao sam u tom spoju sa njom, zaštičen i predan toj toploti koju je isijavala kao Majka iz koje potičem. Ne sjećam se sada koliko je vremena prošlo, niti baš o tome previše razmišljam. Radije se sjetim te sigurnosti koju sam osjetio, možda jedan jedini put u dotadašnjem životu. Kao što rekoh, ne sjećam se sada koliko je vremena prošlo, ali kada sam "došao sebi" gledao sam na nju sasvim drugim očima. Razdvojila se od mene nakon nekog vremena i nasula nam po piće. Vjerovatno da mi diskretno pošalje poruku da nastavimo dalje sa intervjuom. Srknuo sam Abshint koji me je palio niz grlo vračajući me nazad u realnost u kojoj sam provodio večinu svog vremena. ‐ Majko, često puta čujem priče o Karmi i Reinkarnaciji. Imam dojam da je to dvoje krivo interpretirano od ljudi. I da većina ni ne zna tačno o čemu se tu radi. Do sada, koliko sam se uvjerio, mnogi samo ponavljaju priče, citiraju autoritete, možeš li otkloniti moju sumnju u njih ili mi pokazati pravo znanje o tim temema? Zagledala se u mene duboko kao i prije, iako sam ovaj put osjećao da je "zašla" mnogo dublje nego inače u toku našeg razgovora. Nisam osjećao otpor prema osjećaju koji sam osjetio njenim "ulaskom" u mene, već dapače, više prisnosti. Osjetio sam da sam učenik, spreman da joj se predam da me obujmi sobom i povede na put bez povrataka. ‐ Da. Mnogi su nazreli da tu ima nešto, ali se to razmjevanje vremenom izgubilo. Oni koji znaju odgovore na ta pitanja obično to prenose sa učitelja na učenika, i paze da javnost o tome nešto previše ne sazna. ‐ Zašto? Osmjeh joj bljesnu na licu. ‐ JivanMukto ne budi glup. Ljudi ne mogu prihvatiti ni tako proste istine kakve su im dostupne a kamoli da shvate što se krije u stvari iza toga svega. Istina je jednostavna. Vređa inteligenciju, ali baš zato je duboka i snažna, jer prevazila svako poimanje uma. Bilo ono glupo ili inteligentno. Rećiću ti o čemu se radi. Što igre radi, što zbog prenosa istinskog učenja. Dobro je da si postavio oba pitanja, jer su usko povezana jedno sa drugim. Odgovor na jedno je ujedno i odgovor na drugo. Odgovor na Karmu je odgovor zašto postoji Reinkarnacija, iako naizgled to ne mora biti tako. Ako razumiješ što je karma, razmićeš što je i reinkarnacija. Začutala je na trenutak kao da je ispitivala koliko sam shvatio to što je rekla. ‐ Karma je zakon uzroka i posljedice. To je ono što čuješ redovno kada pitaš nekog što je to. Kao i to da je krma drugi naziv za sudbinu. Djelomišno to jeste tako, djelomično griješe. Kao i sve drugo istina zavisi od dubine i zrelosti pitaoca. Karma je vibracija koja je odgovorna za funkcionisanje cijelog univerzuma. Karma je igra dvije sile stvaranja. Samo svjesnim djelovanjem ona se poništava. Svaka namjera, misao, emocija i djelo ima svoj početak u karmi i završava u karmi. Ona je krug. Sve ima početak u njoj i sve u njoj završava. Ista stvar je i sa reinkarnacijom. Ali hajde prvo da razjasnimo malo djelovanje karme. Pa ćemo se onda osvrnuti na reinkarnaciju. Sve što vidiš, čuješ, mirišeš, dodiruješ, okusiš je vibracija na najnižem nivou. Svaka ta vibracija kao val, dodiruje ostale vibracije i sa njima se mješa te na taj način ih pokreće ili ih dovršava. Tako da imamo spektar djelovanja čovjeka kao bića. Od najvišeg ka najnižem i obnuto. Kao kada


188 | P a g e

posmatraš svoje misli, svaka se veže jedna na drugu (prividno su povezane), i pokreće sljedeću misao ili je završava ostavljajući prostor za sledeće kreiranje. To ti je možda poznatije kao akcija i reakcija. Ili zakon akcije i reakcije. Karma djeluje na istin način kao taj zakon. U stari bih mogla reći da je to karma. Zakon akcije i rekacije. No što to znači? Jedna misao povlači drugu. Misli koje su privučene jedna drugom djeluju na emociju koja je most između tijela i misli. Misao se spušta na emociju i emocija u povratku osnažuje misao. To dvoje dovode do akcije, ili djelovanja na nivou tijela, na najnižem nivou, što u povratku dijeluje na emociju i misao. Tako da imaš zatvoreni krug djelovanja akcije i rekacije. I niko ne primjećuje da je taj zatvoreni krug ujedno i akcija i reakcija u isto vrijeme. Zbog nepoznavanja svoje prirode, čovjek identifikacijom sa mislima, emocijama i djelovanjem veže se za njih i samim tim činom ih osnažuje i dovodi do kreiranja stvarnosti. Iskreirana stvarnost koju je neki čovjek ili neko biće iskreiralo, zbog nedostatka znanja i svjesnosti, djeluje u povratku na to biće ili čovjeka i on direknim doživljavanjem sa svojih pet čula ako je u pitanju čovjek osnažuje svoje vjerovanje u stvarnost koju doživljava te na taj način pojačava vezivanje za misli, emocije i djelovanje za koje vjeruje da su njegov identitet i tada dobijamo na djelu zakon akcije i rekacija. Kao što vidiš, niti jedno nije razdvojeno jedno od drugog. Sve je usko povezano. ‐ OK. Jasno mi je djelovanje karme i kako ulazimo u nju. Ali mi nije jasno kako da se čovjek odveže od njenog djelovanja? I kako možemo iskoristi ili da li možemo iskoristiti to za samospoznaju? ‐ Sve možeš iskoristiti za buđenje. Sve što te je dovelo do toga da se zaboraviš možeš da iskoristiš u pravcu da te razbudi. Karma je način na koji se univerzum potrudio da nastavi svoje razvijanje. I uprkos vjerovanju da neki bog stoji nad vašim glavama i posmatra i sudi o onom što činite, to tako ne djeluje. Karma baš i nema veze puno sa božijom promisli. Apsolut je napravio potez. Kreirao je dvije sile, Shivu i Shakti, svijest i energiju. I sva daljna evolucija je pod djelovanjem tih dviju sila. Koje svojim isprepletenim djelovanjem stvaraju nove zakone, nove kombinacije, nove sile kako se spuštaju na niže planove djelovanja. Što je niži plan djelovanja to je biće udaljenije od Apsoluta. Naravno govoreći u zakonima prostora i vremena. U stvari nisi ni malo udaljen od Apsoluta. Iznenadio bi se kada bi to sada mogao shvatiti i direktno spoznati. Drugim riječima kada bi to shvatio sada, probudio bi se. Razmio bi da nisi odvojen od Apsoluta i da si sam Apsolut. No da nastavim. Odveži se od djelovanja karme onako kako si se sa njom i poistovjetio, to je jedan način. Poistovjetio si se sa mislima, emocijama i djelovanjem. Sada moraš da se odpoistovjetiš. Sagledaj misao, emociju i djelovanje odvojenim od sebe te na taj način razumi da niti ovisan o krami. Tim razumjevanjem shvatićeš da ti nisi misao, emocija i djelo, već onaj koji posmatra. Onaj kome se to dešava. To troje prolaze kroz prostor koji si ti. Ti svojim vezivanjem daješ im snagu i one na taj način žive i djeluju na tebe. To je kao baterija u tvojim rukama. Baterija si ti. Svijetlost koju ona baca je tvoja pažnja. Objekti i sve što osvjetljava su tvoje misli, emocije i djelovanje. Okreni svjetlost baterije prema sebi i spoznaj samu bateriju. To je način. Jedan od najdirektnijih načina. ‐ Pomažu li tu mantre, tehnike i ostalo što su nam mudri dali? ‐ Da. U mjeri koliko tome daš snag nad tobom. Pravilnije je shvatiti da dok nisi zreo to djeluje. Kao što si dao snagu mislima, emocijama i djelovanju da djeluje na način da te vezuje tako sada daješ snagu mantri ili tehnici da te odvezuje. I sve dok nisi spreman i zreo da na direktan način


189 | P a g e

sagledaš to, ono djeluje. Mantra i tehnika su isto vibracije kao i misli i emocije i djelovanje. Nema puno razlike u njima. Iako su vam rekli da je to sveto a ovo profano, to nije tako. Laž kojom su se mudri poslužili da vas zavaraju. ‐ Zašto nas lažu? Koji je cilj svih tih laži? Zar nije dosta toga? ‐ Hahaha.. JivanMukto, očigledno nije. Laž vas je uspavala, laž morate dobiti jer istinu ne vidite a ni ne prepoznajete kao istinu. Moraju vas varati da bi progledali. Kad si bio dijete i vodili te kod doktora na inekcije, lagali su da to neće boliti. Naravno, nije neka pretjerana bol, ali je bol. Trn se trnom vadi. Kada spoznaš um i njegov način djelovanja razumićeš da je laž bila potreba. Uostalom to već i znaš. ‐ Dobro. A kako karmu možemo iskoristiti za spoznaju? ‐ Tako što ćeš razmiti kako te vezuje i zašto to čini. Kao što sam gore objasnila. Prvo karma nije bauk kojim plašiš djecu pred spavanje. Kao što to čine raznorazni nabulozni duhovnjaci. Čim ne razmišljaš ili kažeš nešto što se ne slaže sa njihovim uvjerenjem oni te zaplaše karmom. Smiješno. Ili te optuže da imaš ego. Još smiješnije. Smiješno da ne bi bilo jadno. S tim pokazuju svoje razumjevanje situacije i uopšte toga što su nazvali duhovnost. Kao što te karma vezuje tvojim poistovjećivanjem za sadržaje svijesti, tako te ona odvezuje tvojim nepoistovjećivanjem za sadržaj svijesti. Zapamti tako gdje je Shiva tamo je Shakti. Tamo gdje je svijest tamo je energija. Prost zakon, veoma lagan za razumijevanje. Ako razmumijš zakon akcije i rekacije, uzroka i posljedice, jasno ti je da situacije ili ti stvarnost koju doživljavaš u ovom životu su tvoja projekcija. Tvoje vezivanje za kvalitet misli, emocija i akcije. Ako to razumiješ, mjenjaj ako želiš ili se distanciraj. Prosto, zar ne? ‐ A šta je sa reinkarnacijom u svemu tome? Što je to reinkarnacija? ‐ Odgovor se nameće, zar ne? Reinkarnacija je djelovanje karmičnog zakona. Ili ti kvaliteta i kvantiteta vibracija koje si stvorio svojim životima. Energija ne može nestati samo se može transformisati, što i činiš radom na sebi. Ti ne uništavaš ego, već ga trasformišeš. Reinkarnacija služi prvo ispoljavanju zakona akcije i reakcije. Drugo, tvom učenju i shvatanju tih zakona. Treće evoluciji tebe kao bića. Sada, nemoj ovo krivo shvatiti. Ti si oduvijek to što jesi. Sam Apsolut. I to ne možeš prestati biti ili ne možeš to postati nekim tzv. duhovnim radom. Ali možeš da to ne znaš. Reinkarnacija služi djelomično tome da te dovede do tog razumijevanja. Da pomoću ponavljanja i proživljavanja iskustva zakona akcije i rekacije ti shvatiš što radiš i da se razbudiš. No to je istina na nižem nivou. Postoji nešto i mnogo dublje od toga, mnogo jače i močnije. Razmijevanjem toga Što Jesi, razmićeš o čemu se radi. A s tim do kraja shvatiti reinkarnaciju. I zašto jedni kažu da je ima a jedni da je nema. I jedni i drugi su u pravu. Ali istinitost neke tvrdnje zavisi od položaja sa kojeg posmatraš Stvarnost. A o tome ćemo malo kasnije. Za sada je dobro razumiti povezanost između karme i reinkarnacije. Također moraš da razmiješ da si ti taj koji odlučuje šta će sa alatima svijesti napraviti a šta ne. Sagledaj sve ovo ne kao kaznu, već način na koji obogačuješ ono Što Jesi. Kada to sagledaš kao igru svijesti i energije, shvatićeš da možeš da mjenjaš sve oko sebe kao i samog sebe. Prvo znaćeš kako da preokreneš karmu da djeluje za tebe a onda kako da je iskoristiš da te ona oslobodi. Tim znanjem sudbina, kako volite da kežete, biće u tvojim rukama u velikoj mjeri, ako


190 | P a g e

zanemarimo da postoje vibracije koje ćeš ipak morati da otplatiš na ovom najnižem nivou i koje ne možeš promjeniti, ali možeš učiniti da ih ne doživljavaš na tako drastičan način na koji doživljavate a samim tim shvatanjem že uticaj karme da oslabi. Niti jedan zakon u univerzumu nije stvoren da vas ubije. Da vas uništi. Svi služe svrsi stvaranja i rastvaranja. A kada intuitnivno shvatiš da si ti Apsolut koji se igra karme i renkarnacije sam sa sobom, to će biti početak tvog oslobođenja. Tada ćeš da zaigraš punim srcem. Ne polovično, već potpuno. Uživaj u svom piću koji trenutak i razmisli o ovome što smo pričali. ‐ Izustila je i sjela na svoju stolicu zagledana u predivni zalazak sunca nad Atlanskim okeanom. Sjedio sam i posmatrao je dok mi se glavom vrzmao naš maloprijašnji razgovor.


191 | P a g e

Reinkarnacija ‐ II dio Sjedili smo tako nekoliko minuta, dok se meni po glavi nije počelo vrzmati još po koje pitanje. ‐ Kali Ma, reci mi šta je sa sjećanjima na inkarmacije koje smo proživjeli? Koliko je to stvarno i koliko ima istine u tome? Razmišljam o tome nekoliko minuta a proganja me godinama. ‐ Što ti misliš sada o tome? ‐ upita me. ‐ Hm.. svašta mi se mota po glavi. Od toga da je sjećanje samo dio jedne slike u svemu tome, do toga da reinkarnacija ne postoji. Znam da sve opet ovisi o onom koji pita i sa koje razine se posmatra. ‐ Da. To uvijek zavisi sa koje razine pitaš i sa koje posmatraš cijelu stvar. Istina nije neki koncept koji vredi za sve. Svako je doživljava na razini na kojoj sam boravi. Stoga nikada ne možeš dati odgovor koji bi zadovoljio sve razine ispoljavanja. Stoga uvijek moraš imati u vidu onoga koji pita. Ovaj put ću dati odgovor koji će dodirnuti sve razine i ne zadržavajući se previše na nekoj određenoj. Koncept Reinkarnacije možemo postrati sa više razina. Jedna je razina ova kojoj ti pripadaš i koje si svjestan a ovisi o vremensko‐prostornom ograničenju. Sa te razine reinkarnacija se odvija linearno i strogo određenom prostoru. Biće prolazi kroz prostor i vrijeme i na taj način uči o sebi i svojoj svrsi, da tako kažem. Ono ide ka Samospoznaji inkarnirajući se kroz živote i živote sve dok ne spozna da je on sam Apsolut inkarniran u nekom tijelu sa nekim određeniim umom, tada za njega prestaje život kakav poznaje i započinje "stapanje" sa Apsolutom. A o tome se baš i ne može pričati. Znači sa te razine čovjek se inkarnira OD prema KA. Od nižih formi života KA višim formama života. Kako se neko biće razvija tako ono "razbija" svoje ograničenje i sa tim spoznaje svoju dubinu. Kada ono spozna da nije ograničeno prostorom i vremenom koncept reinkarnacije kao linearno‐prostornog ograničenja otpada. Ono shvata da može da se inkarnira na bilo kojoj lokaciji u bilo kojem vremenu. Tada ono u zavisnosti od svoje namjere može da izabere bilo koji prostor i bilo koje vrijeme za sovju inkarnaciju sa ciljem bržeg i potpunijeg učenja, tj. buđenja raznih kvaliteta. Inkranirajući se tako ono produbljuje svoja znanja i vibracije i spoznaje nove dubine Sebe. Jedna od tih spoznaja je da ne mora da uči tako sporo, inkranirajući se na jedan od ova dva načina koja sam objasnila i shvata da može da se inkranira u više tijela sa različitim umovima u više vremena i prostora. To je jedna od razina kada biće uči strahovitom brzinom. I nekada zna da mu se u nekom od tijela kroz um koji koristi dese neka sjećanja i da se on zapita što radi tu, zašto je tu tj. ima osjećaj da ne pripada ovom prostoru i vremenu u kojem se desilo sjećanje. ‐ zastala je na trenutak. ‐ No nastavimo dalje. U trenutku kada biće spozna ko ono jeste i sve više se povezuje sa Sobom, budi se saznanje da nije ograničen i da je on Apsolut sam po Sebi. Tada za to biće prestaje bilo kakvo ograničenje i on tada spoznaje da je on SVE ŠTO POSTOJI. Sada ovo je malo zbunjujuće. Nije namjerno, ali jezik koji koristiš je previše ograničen. Probaj to shvatiti na ovaj način. Spoznajom Što Jesi, ti spoznaješ da si Okean. Ne kapljica. Iako se sada kao taj Okean ili Apsolut ti ispoljavaš i spozanješ u obliku kapljice, prividno odvojen od Okeana. I kao kapljica u nižim formama doživljavaš i reinkarnaciju na taj način. Seliš se iz kapljice u kapljicu. Kada si spoznao da si Okean a ne kapljica kakvim se sada doživljavaš, ti dobijaš mogućnosti da budeš u


192 | P a g e

potpunosti Okean koji Jesi. Na taj način Okean sebe doživljava i kao nedjeljivo Jedinstvo, ali i kao Kapljicu. No on zna da je kapljica samo dio njega, samo jedan um, jedno tijelo. I da je on sve i jedna kapljica u Okeanu koji On Jeste. Sa te razine priča o bilo kakvoj reinkarnaciji je suvisla jer ona ne postoji za takvo Biće. Ono može odraditi još koji život u svrhu obogaćivanja nekog određenog iskustva, ali i to je pitanje. Jer može da primi znanja sve i jedne kapljice ikada stvorene. On kao Okean je u potpunosti Jedinstven, Jedno iako se prividno dijeli na više kapi istog Okeana. No, on više nije u percepciji odvojenosti i samim tim reinkarnacija je samo ideja za njega. ‐ Čekaj a što je sa onim ljudima koji imaju sjećanja na neku od inkarnacija? ‐ Šta s njima? ‐ Kako to objašnjavaš? ‐ Ne moram objašnjavati. Sve je rečeno gore izrečenim. No, teško je uhvatiti nit umom, ako nemaš mogućnost intuitivnog spoznavanja. No, recimo to ovako. Recimo da postoji Biće kapljice Okeana koje sadrži kompletnu memoriju onoga što je ta Kap prošla. U jednom momentu ta neka određena Kap ode kod regresoterapeuta ili sama od sebe se sjeti nekih dijelova svojih prijašnjih života. Ona tj. njen um dobija tu informaciju kao sjećanje. Kao da se sjetilo onog što je nekada bilo. Biće kapljice je prividno odvojeno od Okeana. Ono može znati da je Okean, ali i to je samo ideja u njemu sve dok to ne spozna. Znači neka Kap može da se sjeti nekih od prošlih života. To nije nemoguće. Iako se pretežno većina ljudi ne sjeća svojih prošlih života što je i dobro. Jer bi nastala zbrka u njihovom umu. Drugim riječima JivanMukto, sve dok si odvojen od Okeana, iako je to prividno, ti imaš svoju, nazovimo tako individualnost. I samim tim memoriju koja se kreće zajedno sa tvojim bićem. ‐ Dobro. Jasno mi je to. Zanima me ovo. Recimo da sam ja sebe spoznao. Da sam spoznao da sam Okean koji je Jedno i da sada Ja To Jesam. Imam li ja tada kao taj Okean sjećanje da sam bio ta neka Kap u Okeanu Sebe? ‐ Da. Ti imaš tada sjećanje na sve što si bio ka svojoj evoluciji ka spoznaji da si Okean. No, to sve vidiš sa svim drugim očima. Ne ovako kako to sada doživljavaš. Sada to sve doživljavaš kao Individua, odvojena, jedinstvena.. Tada više ne vidiš odvojenost ne vidiš da si neka individua do sam Apsolut. Poznate su ti sve tvoje inkarnacije kao Okeana u svim kapima koje postoje i kako one doživljavaju živote koje žive bez obzira gdje i kako i produbljuju spoznaju od Sebi tako se i ti produbljuješ. Svako biće, svaki živi stvor, a sve je živo čak i ono što misliš da nije, jesi Ti. Ti si Sve. Sve je Jedno i sve Si Ti. Za tebe tada sve je samo tvoja misao. Sve je samo San. Iluzija. Maya. Kapi, životi, dimenzije, bića, umovi.. sve je samo tvoj san. Kao što navečer sanjaš da živiš i proživljavaš nešto sasvim drugo i znaš da je to san, tako doživljavaš kada si Oslobođen i kada si spoznat kao Apsolut. Prosto, a? ‐ Uh.. moguće, ali i dalje zbunjujuće. ‐ Znam. Tvoj jezik je ograničen, jednostvno nemate riječi koje bi opisale nešto izvan pet čula kroz koja primate informacije. Stoga je i teško objasniti nešto tako prosto i jednostavno kao ovo. ‐ Prosto i jednostavno? Bože.. ovo je skroz komplikovano. Jedna da mogu reći da sam skužio i jednu ideju koju si izrekla. ‐ nasmijala se do suza. ‐ Da znam. No znam i da osjećaš sve ovo. Tako da će znanje o svemu ovom što smo pričali veoma brzo da bude tvoje znanje. Ovo su za sada informacije od kojih možeš imati koristi.


193 | P a g e

‐ Kakve koristi? Ovo su samo ideje za mene. ‐ I kao ideje su korisne. Zato što možeš povremeno da se sjetiš da nisi ograničeno biće iako možda ne možeš još uvijek to da doživiš direktno, ali ti sjećanje na ovo što smo pričali otvara mogućnosti da lakše razumiješ događaje, situacije, ljude oko sebe, pa čak i samog sebe. Zar ne? ‐ Hm.. da. Donekle je oslobađajuće kada shvatiš da nisi nošen vjetrom i da ima neki cilj. ‐ Ha.. cilj.. Ajd recimo za sada da ima cilj. Uzećemo tu pretpostavku, ali samo za sada. Začudićeš se kada doživiš Spoznaju. ‐ namignula mi je. Tamn sam htio da zaustim nešto, kada mi ona stavi prst na usnu tiho izgovarajući šššššš... Sjela mi je na koljena i poljubila me. Sve u meni je zastalo, kao da me je usisala u sebe.. Toplota se proširila mojim tijelom. Još koji trenutak sam osjećao to isto tijelo dok se nisam osvestio izvan njega. Scena Kali kako sjedi na meni bila je dole negdje dok sam lebdio ka nečemu što me je obuzimalo. Nije to bila svjetlost, nije to bila tama.. ne znam što je to, ali svakom sekundom me prožimalo sve više i više. I kao što sam ja bio izvan svog tijela, tako sam osjetio i Nju kraj sebe, kako plutamo izvan prostora i vremena.


194 | P a g e

Dobro i Zlo, Poželjno i Nepoželjno Nekoliko dana bio sam obuzet ekstazom koju mi je prijenjela samo jednim poljubcem. Nisam se mogao oteti misaonim i emotivnim fantazijama što bi bilo da je vodila ljubav samnom. U prekidima tih misli, kinjio sam sebe što sam dopuštao takve misli i emocije koje su je pretvarala u kurvu, zavodnicu, pohlepnicu, strasnu ženu koju bih htio imati. Osjećao sam se nekako grešnim u jednom trenutku a već u drugom sam opet doživaljvao ekstazu prepuštajući se seksualnim fantazijama o njoj. Dani su mi prolazili nekako brzo, ne primječujući promjene koje su se dešavale. Noćima sam se budio obliven znojem sa jakom erekcijom, koja je često završavala jakim orgazmima dok sam ju sanjavao i osjećao je nekada u sebi nekada sebe u njoj. Naš sledeći intervju bio je za mene noćna mora. Nisam mogao iz glave izbaciti da je vidim golu i na sebi. Ona je nastavljala kao da se ništa nije zbivalo, pričati samnom kao majka. Tokom cijelog tog intervju osjećao sam grižnju savjest, ali nekako sam uspio dovesti i taj intervju onamo kamo je trebalo. Ipak sam odlučio prečutati zbivanja i praviti se da se ništa ne zbiva. Gledali smo predivan zalazak sunca koji je iskreirala samo za mene. Mješanja boja i miris jasmina ispunjavao je okolinu. Dok su u mojoj, već vrućoj glavi (i gornjoj i donjoj ‐ primjedba novinara), odigravala seksualne orgije sa njom. Trgnuh se iz prizora i pogleah je. ‐ Reci mi Kalika, razliku između dobra i zla, poželjnog i nepoželjnog, između crnog i bijelog??? ‐ pogledah ju da vidim da li je razumjela što želim pitati. Čutala je uronjena u prizor kao da ga prvi put vidi, kao da ga ona nije iskreirala. Osmjeh joj je titrao na usni. ‐ Razlika JivanMukta... ‐ zamišljeno prozbori. ‐ Razlika je samo u vašim glavama. Kroz vazduh se prolomi njen smijeh. Okrenula se prema meni. ‐ Sve ste vi iskreirali. Kao što sam iskreirala ovaj trenutak za tebe, tako vi kreirate trenutke koje živite. Vaše kreacije ispunjene su vašim očekivanjima, nadanjima, pretpostavkama, željama.. itd.. itd.. ‐ Da. Ali kako je sve to krenulo? Nije moglo nastati iz ničega. Moralo je nekako krenuti, morao je biti neki početak.. ‐ Sve je nastalo iz ničega, vašim jezikom govoreći. Sve. No, jasno mi je na što ciljaš. ‐ reče prodorno me gledajući. Opet sam osjetio kao da me iščitava, kao da sve zna. Svaku moju misao, moju emociju, moju cijelu prošlost... na trenutak sam pognuo glavu praćen njenim pogledom i osmjehom znalca... ‐ Ne postoji nešto takvo kao što je dobro i zlo. Ono što ste vi nazvali dobro i zlo je ono što je poželjno i nepoželjno. Shodno tim očekivanjima koja se baziraju na iskustvu iz prošlosti, iz sjećanja vi ste definisali dobro a i zlo. Dobro je sve ono što vam je poželjno, a zlo sve ono što vam je nepoželjno. Ako bih išla dalje to bi bilo ovako. ‐ dodala je ‐ Sve što vam je ugodno to je dobro, sve što vam je nugodno to je loše. Kada bi sve svoje emocije sortirali shvatili bi ste da imate samo dvije emocije. ‐ Ček, ček... Kako dvije? Ne razumijem. Ja sam ispunjen mnoštvom emocija. ‐ Ne. Ispunjen si sa samo dvije. Ono što ti nazivaš mnoštvom emocija tu su kombinacije te dvije. No, te dvije emocije su povezane sa slikama iz prošlosti, iz sjećanja. Shodno tome u zavisnosti od situacije te dvije emocije nazivaš imenima koja ste im dali u zavisnosti od situacije. Tako


195 | P a g e

imate emociju ljubavi tj. seksualne privlačnosti, emociju zadovoljstva, emociju radosti, emociju tuge, emociju ljutnje, mržnje, ljubomore.. itd..itd.. Ako si pažljiv primjetićeš da su to samo dvije emocije koje nazivate drugim imenima shodno situacijama u kojima se one zbivaju. Ako ih izanaliziramo vidjećemo da je to emocija ljubavi ili emocija straha. Nema treće. ‐ A šta je sa ravnodušnošću? ‐ Odsustvo emocije. Ništa više, ni ništa manje. ‐ Dobro. Donekle mi je jasno. Vratimo se na početak. Dobro i zlo. Rekla si da mi to kreiramo i mi određujemo što je dobro i što je zlo. Pojasni mi to malo. ‐ Razvijem koje ste prošli od rođenja do sada vi ste fiksani idejama koje su imali vaši roditelji, vaši odgajivači, učitelji, društvo. Kao i situacije koje su vam bile poželjne i one nepoželjne. Shodno njima vi ste u sebi razvili aparat koji jasno dijeli spoljašnje situacije i unutrašnja zbivanja na dobro i loše. Također svi ti ljudi i takozvani sveti spisi, religije i ideologije su nastale pod uticajem svega toga i pošto se vrte hiljadama godina oko vas i u vama mi ih prihvatate kao svoje lične i shodno tome kreirate svoj unutrašnji život oslanjajući se na njih. Neću reći da je to ni dobro ni loše. Ono što ću reći jeste da TO NISTE VI. Samo rijetki od vas to primjećuju. Oni koji primjete krenu u tzv. duhovni život, fiksajući se idejama i dalje, samo sada su one duhovne više nisu materijalne. Zanimljivo, zar ne? ‐ pogledala me upitno. Čutao sam i gledao je u oči. ‐ Tako ste imena mercedes, kuća, dobar posao zamjenili imenom bog, duhovnost, mantra, jantra, meditacija.. ‐ nasmijala se cinično. ‐ Davajući sebi sledeću injekciju gluposti u svoj već raštelovani sistem uvjerenja. Tako vam seks više nije bio seks, jebačina, jebanje, vođenje ljubavi, već je postao tantrički seks. Pažljivo oko bi vidjelo o čemu se tu radi. Tako vam opuštanje uz kafu negdje na plaži ili na planini je postao zamjena za opuštanje u svom stanu, sa prijatlejima, sa životinjama. Sve ste pobrkali. Ali ovaj put toj zbrci ste dali ime duhovnost. I šta se ona desilo. Shodno toj promjeni imena, a i dalje ne razvijajući ono bitno, vi ste stvorili gurue, instruktore joge, tantre, meditacije. Jedan autoritet ste zamjenili drugim, opet propuštajući ono bitno. Ti novi autoriteti u vaš sistem vjerovanja i uvjerenja ubacili su nova značenja dobra i zla. Nova značenja poželjnog i nepoželjnog. Što ste spremno prihvatili. ‐ napravila je stanku gledajući me oštro ‐ Primjećuješ li štogod? ‐ Šta bih trebao primjetiti? ‐ Recimo mogao bi svašta primjetiti da ne sjediš tu ko vreća soli. ‐ uvredio sam se na trenutak ‐ Recimo primjetio bi jednu riječ koja se ponavlja. ‐ Koju? ‐ PRIHVATILI. Vi ste prihvatili, vi ste joj dali značenje.. ‐ Oh, to su već rečenice ne jedna riječ ‐ pokušah se izvući na šalu. No, kada primjetih da je ozbiljna nastavih ozbiljnijim tonom ‐ Da. Vidim. Ja sam nešto prihvatio, ja sam tome dao značenje i stoga to ima uticaj na mene. ‐ Nastavi. ‐ reče. ‐ Razumijem. Dobro i zlo je moja forumacija i koncept koji sam stvorio shodno svojim značinjima koja sam dao životu i zbivanju oko mene. Tako da sada ta značenja koja sam dao kreiraju mi sveobuhvatnu sliku koju nazivam ili dobro ili loše, ili poželjno ako mi odgovra i izaziva tzv. pozitivne emocije u meni, ili lošom ako mi izaizva negativne emocije koje ne želim. ‐ Da. Vidiš kako razmiješ kada izbaciš iz sebe idiotsko ponašanje neandertalca. Da mi proste neandertalci.


196 | P a g e

Spustio sam glavu posramljen. Grizao sam donju usnu čuteći i osjećajući grižnju savjest. ‐ Vidiš. Razmiješ ali opet sistem vjerovanja koji imaš ti izaziva u tebi grižnju savjest, osjećaj posramljenosti i slično. Zar ne? ‐ Šta da radim s njim? On jednostavno kao da ima svoj život nevezan samnom. ‐ Ima naravno. Prvo on nema veze sa tobom. Probaj to vidjeti kao entitet koji su ti ugradili u sistem uma i tijela. Programirali ga i shodno svim uvjerenjima koje imaš, koja su ti također ugrađena on se pali i gasi, opominjući ostali sistem uma i tijela da nešto nije u redu. Prvo moraš da vidiš da on postoji nezavisno od tebe. I da on živi u pridavanju tvoje pažnje njemu. Drugo, postani pažljiv u odnosu na svoj um i tijelo i vidjećeš poveznicu koja sistem uma i tijela povezuje sa tim "entitetom" u tebi. Tako da obojica zavise jedan od drugog i jedan drugog hrane. Treće počni svjesno da uviđaš kada se koji pali i zašto. Tj. kako koji reaguje na drugog i zašto. To je početak. Tada ćeš polako početi uviđati da to zaista nije tvoje već ugrađeno. I primjećivaćeš posmatrača koji je nevezan jednim i drugim i koji uvijek vidi pravo stanje stvari ne mješajući se u nijedan, već samo svjedoči zbivanja. Tada ćeš, vremenom početi da ih mjenjaš. I mjenjaćeš ih sve dotle dok ne shvatiš da ni to nije bit. Ali potrebno je ići korak po korak. Kada shvatiš da je bit ono ćemu pridaješ svoju pažnju, tj. da se ti IDENTIFIKUJEŠ sa svim zbivanjaima oko i unutar tebe, tada ćeš krenuti da se deidentifikuješ i tada kreće pravi rad na sebi. Kažem NA sebi. Ne PO, ili OD ili KA.. hahahaha.. ‐ umirala je od smijeha. ‐ Napominjem to, jer vi ljudi svakave gluposti nazivate radom na sebi.. hahahaha.. Tako sam nedavno čula da postoji i rad OD sebe.. hahahaha.. i rad IZMEĐU sebe.. hahahaha.. ponekad se zapitam jesu li majmuni inteligentniji od vas. I sve mi govori da jesu. Opet.. i opet.. i opet.. sam čutao. Izbijala mi je adute iz ruku, kao da su palidrvca. ‐ JivanMukto, kreni da živiš shodno imenu koji nosiš. Prestani da budeš gluplji nego što jesi. Oslobodi se već jednom. Znaš li uopšte što je to Oslobođenje? ‐ Probuđenje?!?!? ‐ Hahahaha.. dobro. Što je probuđenje? ‐ Kada sam budan i vidim pravu stvarnost. ‐ Predivno.. predivno.. nastavi molim te.. ‐ mislio sam da će stolica da pukne koliko se bacala po njoj od smijeha. ‐ Nastavi.. molim te.. odavno nisam čula boljeg vica.. OPET i OPET.. i OPET.. sam spustio glavu. Pobogu, ja baš volim da spuštam glavu.. ja baš volim da se sramim da osjećam grižnju savjest... ‐ mrmljao sam u sebi. ‐ DA... DA.... DA.. ti to VOLIŠ. Napokon si na pravom tragu Mukto.. TI to VOLIŠ. I zato ti je život takav kakav jeste. Pazi.. hahahah.. dobro, da se i ja uozbiljim.. hahahahaha.. ‐ nestavila je da se smije. ‐ Evo sad ću. Evo postajem ozbiljnija. Hm.. dobro mi ide. A, šta kažeš? ‐ Skinula je sako sa sebe. Kroz poluprozirnu majuci nadzirale su se njene grudi bez grudnjaka.. Majkoooooo.. opet.. i opet.. moje misli si krenule u tom pravcu. I ponovo sam pomislio da će da slomi stolicu na kojoj je sjedila. ‐ Hahahaha... imaj milosti JivanMukto.. miloooostiii prema meni. Ovaj put, iako sam osjećao sram, nisam skrenuo pogleda sa njenih grudi. Sa nje same. Dopustio sam sebi da je očima skinem i da se na nju bacim divljački zadovoljavajući svoj nagon za posjedovanjem. ‐ Da Mukto.. Dopusti si.. ‐ pogledala me je ozbiljna. Prodorna ali ne manje ženstvena. Moja strast kao da je nekim čudom odjednom bila transformisana. Ekstaza cijelog tijela i utrnuće uma zamjenili su strast, pohlepu, želju za njom. Cijelo tijelo mi se naježilo od snage ekstaze. I dok je to trajala, dok me je ekstaza prožimala ona je nastavila.


197 | P a g e

‐ Sve te vaše ideje o probuđenju su laži, ljubavi. Samo laži. Oslobođenje, ljubljeni, jeste odbacivanje svega onog što nisi ti. A sve ideje koje imaš i ti i ostali ljudi nisu vaše, niste vi. Osloboditi se znači postati ono što jesi. A kada osjetiš Sebe i ono Što Jesi, bukvalno počećeš bacati sav suvišan namještaj i odjeću sa sebe. Jer su sve to samo vaše identifikacije sa onim što ste prihvatili i što vas je trebalo definisati. ‐ Ustala je sa stolice. U isto vrijeme me gledajući prodorno i ljubavno. Nisam znao više gdje sam, ni ko sam. Skinula je poluprozirnu košulju, malo zadigla suknju i sjela mi na noge. Ponovo me poljubila. A ovaj put sam osjetio kao da mi iz dna kičme izvlači svu ekstazu i podiže je gore. Eksplodirao sam. Nije me bilo (ovo pričam kasnije iz sjećanja ‐ primjer novinara). Um je utrnuo stopljen sa njom, sve moje strasti, želje za posjedovanjem žene kao nje, pretvorile su se u ekstatičnost. Ekstaza je bila sve što sam. Eksplozija me uništila.. pretvarajući me u ogroman prostor ispunjen njom. ‐ Majkoooo .. ‐ dreknuo sam.. Gorući pod njom. Majka se pretvorila u zavodnicu, kurvu na meni koja je SMEJLA da bude što želi. I majka i kurva i žena i boginja.. Izgubio sam svjest.


198 | P a g e

Ne vjeruj nikome Svijest o sebi mi se vraćala i odlazila. Ne znam više koliko puta sam izgubio svest od siline energije. I uvijek ponovo upadao u vrtlog energije koju je svakim svojim pokretom stvarala. Njene oči su bile kao dva užarena središta koja su uvijek bila prisutna. Otvorio sam oči potpuno ošamućen svim što se desilo. Ona je sjedila u svojoj stolici i igrala se sa brojanicom, ponavljajući neke mantre, između smijeha kojim se orila njena kancelarija. ‐ O JivanMukto, dobro došao. ‐ Hrmlj.. jaka.. ‐ Ponovi nisam razumila tvoje mrmljanje. ‐ Rekoh, koliko je sati? ‐ nekako promrmljao sam. ‐ Koliko sam bio u ovom što se dešavalo? ‐ Zar je bitno? ‐ odgovorila je. ‐ Ovdje vrijeme ne znači ništa. Ustao sam i napustio njenu kancelariju. Vratio sam se za par dana kao što smo se bili dogovorili. Nismo se našli u njenim prostorijama već me je neki njen sluga odveo na neku plažu u blizini. Ležala je gola i sunčala se. ‐ Mukto, stigao si. ‐ reče ne otvarajući oči. ‐ Lezi ili sjedi, što ti volja. Legao sam na ležaljku, ne skidajući pogled sa nje. ‐ Uživaš u pogledu? ‐ Veoma. Nasmijali smo se oboje. ‐ Dođi i namaži me uljem. Ustao sam i sjeo kraj nje. Uzeo ulje i namazao na svoje ruke i krenuo da je masiram i uživam u dodiru mojih ruku i njene kože. ‐ Shvatam da je dobro i zlo proizvod mog uma. I da iskustva i ubjeđenja koja imam diktiraju da li ću nešto nazvati lošim ili dobrim. I da naravno, želim dobro, jer to dobro mi je ugodno i u njemu uživam. Također razumijem da neko voli i loše ili zlo i da u njemu uživa jer njegov sistem nije naštelovan kao moj i da dva subjektivna dobra u dva čovjeka nikada ne mogu biti ista. Kako sam razmišljao o tome, tako su mi se u umu počele dešavati neke misli i u vezi mnogih drugih pitanja mog funkcionisanja. Tako da sam shvatio da je moje funkcionisanje uvijek određeno mojim kontovima ili misaono ‐ emotivnim konceptima koje imam u vezi svijeta u kojem živim. Da je svijet koji doživljavam moj subjektivni doživljaj. I da se on razlikuje od individue do individue. ‐ slušala me je čutke. ‐ Želio bih da preispitamo sve ta moja ubjeđenja, moje misli, emocije i slično, kako bih mogao na ispravan način naštelovati moj unutrašnji aparat. Možeš li mi pomoći u tome? ‐ Naravno, svih ovih dana to i radimo. Radimo zajedno na tebi. ‐ Mislio sam da više pričamo opčenito. ‐ Između ostalog i to. Nema puno razlike između ljudi, razlika je jedino u rasporedu dijelova ličnosti ili upotrebljivosti jednog naspram drugog. Tako da pitanja i odgovori o kojima raspravljamo važe kako za tebe tako i za druge.


199 | P a g e

‐ Razumijem. Nego želio bih da pričamo o tome na čemu temeljimo sva ta ubjeđenja, i kako su ona nastala. I zašto ne primječujemo sve to. Također me zanima kako da se oslobodimo pogrešnih ubjeđenja i pre svega kako da osvestimo sve to. ‐ Dobro, spremna sam za tvoja pitanja. ‐ okrenula se prema meni. Njeno golo tijelo bilo mi je ispred očiju. Zastao sam na trenutak. Nasmijala se. ‐ Nastavi, nastavi.. Namaži mi grudi. Krenuh polako rukama po njima osjećajući njihovu čvrstoću pod svojim rukama. No, ovaj put me nije omela moja sramota ili grižnja savjest, već sam nastavio da masiram i mažem njene grudi i postavljam pitanja. ‐ Da ne bih postavljao pitanja, možeš li ti započeti razgovor o tome, jer mislim da ćeš spomenuti mnogo više i dati preciznije odgovore nego da ti ja postavljam pitanja. A usput, volio bih malo više uživati dodirujući te.. ‐ oboje smo prasnuli u smijeh. ‐ OK Mukto. Ja pričam, ti slusaš i uživaš u pogledu i dodiru. ‐ namignula mi je. ‐ Ovo će biti dug razgovor, ili bolje reći monolog. Podigla je uzglavlje i krenula. ‐ Pre svega čovjek ne zna ko je i što je. I zbog toga on se traži kroz odnose. Što sa ljudima oko sebe, što sa stvarima, što sa idejama. U tom traženju on se oslanja na ono što je nasljedio rođenjem. A to je sluša autoritete. U početku autoriteti su mi roditelji i najbliža rodbina, kasnije polje autoriteta se širi. Sistem odgoja i društvenog vaspitanja se na vrijeme potrudilo da obezbedi gubitak čovjeka kao individue i da ga pretvori u poslušnu mašinu koja izvršava program koji je u nju umetnut. No, moraš shvatiti da niko nije kriv za to. Oni koji ubacuju te programe u individue najčešće ni sami nemaju pojma da su programirani ili drugim riječima pretvoreni u mašinu. Tako da se to prenosi sa koljena na koljeno, a da niko nema pojma o čemu se radi niti da postoji nešto bolje od toga. Ovo ti govorim da ne stekeneš krivi dojam da je neko kriv za to. Ako baš želiš da znaš ko je kriv onda uvijek pogledaj u svom smijeru. Čovjek prihvata u svom neznanju to programiranje. Stoga nemoj da praviš grešku kao sljedbenici teorija zavjere koji krivce uvijek nalaze u drugima samo ne u njima. ‐ zastala je na trenutak namještajući se. ‐ Ti na ovaj svijet dolaziš čiste svijeti koja je kao spužva koja upija sve na što naiđe. Stoga odjednom se probudiš nakon u nekoj četrdesetoj shvatiš da nikada nisi živio. Već da si veći dio svog života mrtav. Pod tim mislim da tebe kao individue nema. Tu individualnost još uvijek možeš da vidiš u jako male djece. I do 7 ili 8 godine, gore dolje godinu ili dve, ona zamire. Uspavljuje se. Kod 90% ljudi oko tebe individualnosti nema. Ona je samo pričica kojom sebi potvrđuju da su živi. To bi bilo uopšteno. ‐ namignula mi je. ‐ Imaš li kakvo pitanje iz ovoga što sam rekla? ‐ Shvatam što govoriš. Ali ja kao dijete nisam imao izbora, zar ne? Već sam morao prihvatiti to programiranje. Prvo jer nisam ni znao da je to programiranje, drugo jer sam nejak da bih mogao sam da se brinem o sebi i stoga sam prepušten na milost i nemilost drugih. ‐ Da. U pravu si . Ali zato imaš sada odgovornost prema sebi. Sada moraš naučiti da preuzmeš odgovornost za svoj život. ‐ OK. To mi je jasno. Jasno mi je da, barem sada mi je jasno, da ne mogu očekivati da se neko za mene Sjedini, ucentrira, probudi. Da to moram sam. Iako ideja da to neko drugi učini nije loša. ‐ nasmijah se. ‐ Nikako. ‐ dočekala je. ‐ Dobro. Recimo da sam nekim čudom krenuo da se osveštavam, krenuo da se razbuđujem shvatajući da sam odgovoran za sebe. I recimo da sam odlučio da se još više potrudim. Kome da


200 | P a g e

vjerujem? ‐ Da vjeruješ? ‐ Da, opet sam ne znam treba mi putokaz. ‐ Aha. Ti u stvari pitaš ko ima ključeve za tvoje razbuđivanje? ‐ Na neki način. Iako znam da nema niko, ali me interesuje. Neko usmjerenje. Da vjeruju onima koji su probuđeni, da vjerujem svetim spisima, da vjerujum nekom starijem na stazi.. ili ko zna šta. ‐ Ne vjeruj nikom. To ti je najdirektnije što mogu da ti odgovorim. NIKOME NE DAVAJ MOĆ NAD SOBOM. ‐ Sa tim se ne bi složila većina duhovnjaka koje znam. ‐ Super. Nije mi ni cilj da se slože. Odakle ti ideja da neko uopšte mora da se složi samnom? ‐ Pa ne znam. Pričam ono što čujem i znam. A znam da bi većina rekla suprotno. ‐ Da znam da bi. Kao što bi većina rekla sada nešto kao ovo: "Šta to radiš čovječe? Diraš sise Majke Kali!" ‐ zasmijali smo se oboje. ‐ No, što god da bi rekli, nemoj da prekidaš. Ugodno je. Elem, kao što sam rekla nikom ne vjeruj. No, jasno mi je da su ti potrebni putokazi. Dok god ne naučiš da učiš sam od sebe i života koji te okružuje putokazi su potrebni. No, uvijek prema njima imaj zdravu sumnju. Hoću reći da sve što čuješ provjeriš. Jer svačiji put je subjektivan. Recimo to ovako. Recimo da si došao kod dvojice Majstora. Obojica su probuđeni, no probuđenje su stekli na različitim stazama. Tako da svaki od njih će da ispoljava učenje shodno umu koji je bio prije probuđenja. Što znači. Svaki od njih zastupa način na koji je sam došao do probuđenja. Stoga, njihov put ne mora značiti i tvoj put. Rijetkost je da se naleti na Majstora koji je oslobođen uticaja učenja koji je prošao. Sada zamisli kakva je stvar u tzv. svetim spisima. Em su stara par hiljada godina, em su pisana za masu, ne za pojedinca.. itd.. itd.. Sem živog Majstora, ako već moraš imati Majstora, sve ostalo gledaj sa velikom sumnjom. Sve religije, sva učenja, sve spise, sve one koji se samo oslanjaju na mrtva slova na papiru, ko god da je. ‐ Ostavljaš nam mali izbor. ‐ promrmljah. ‐ I nije. No, lakše vam je sljediti mrtvo slovo, jer od njega ne možeš dobiti po nosu kada pogrešiš, nego živog Majstora. Zato mnogi tragaoci više se oslanjaju na mrtve spise i mrtve učitelje nego na žive. I to je samo jedna strana istine. Drugu nisam ni dotakla. ‐ Ček a koja je druga? ‐ Kopa te crv da znaš .. hahahaha.. novinar u krvi i duši, a? ‐ Tako nekako. ‐ Jednom je grupa naučnika probala jedan eksperiment.. ‐ Ček.. jel to priča ili? ‐ Ne.. ne.. prava stvar... hahahaha.. Slušaj, masiraj i ne prekidaj. Kao što sam rekla, probali su jedan eksperiment koji orginalno, kako su oni saznali potiče sa Tibeta. Probali su da stvore mislima i emocijama entitet koji bi imao nezavistan život od njih. Elem, svaki dan su se okupljali i dogovrali i zamišljali entitet sa određenim karakteristikama, koji je za divno čudo nakon nekoliko mjeseci na neki način postao stvaran. Oni su ga osjećali. Znali su šta je radio, gdje je bio iako nisu kontaktirali međusobno tokom dana. Tada su se prepali i diskreirali taj entitet. To je ukratko. Kao što su tih par ljudi kreiralo entitet koji su svi učesnici eksperimenta osjećali i koji je imao svoj nezavisni život, što misliš šta onda može da napravi par hiljada ljudi ili par miliona? ‐ Ček ne razumijem. Što želiš reći sa tim? ‐ zastao sam. ‐ Još uvijek ništa direktno. Već više da razmisliš o tome.


201 | P a g e

‐ O, nećemo tako.. dovrši misao. Molim te. ‐ Dobro. Recimo da se ja i ti i još par uticajnih ljudi dogovori da napišemo svetu knjigu. I recimo da krenemo nekoliko godina da ulažemo napor u to. Vremenom nam se tj. našoj ideji priključi još nekoliko ljudi i tako se krene proporcijonalno uvečavati broj sljedbenika koje imamo i kojima pričamo priče, što je tako neki čovjek, prorok, tzv. bog radio, kako je isjeljivao kako je mahao rukama i stvarao čuda. I nakon nekoliko stotina godina, od tog našeg početnog eksperimenta stvori se tzv. religija a sa njom i neki božanski čovjek. Nakon nekoliko stotina godina, što bi imali? ‐ Jebote.. imali bi neku priznatu religiju koja bi imala svoju instituciju, koja bi imala knjigu ili spise na koje bi se oslanjala.. koja bi imala određeni broj sljedbenika koji bi pričali ideje koje smo ja ti i još nekolicina započeli.. ‐ Da.. I recimo da je prošlo nekoliko hiljada godina i dođe kod mene tamo neki lik, novinar i pita me isto pitanje. Ja koja znam što je istina, koja znam kako smo sve to napravili, kako da mu to kažem? ‐ Čekaj ti ovdje aludiraš na hrišćanstvo? ‐ Hrišćanstvo???.. hahaha.. i ne samo na hriščanstvo.. na sve vaše religije. Na sve ne na samo jednu. Kao i na večinu učenja koja sljedite. Zamisli nekog probuđenog Majstora koji bi stvorio sljedbenike i naposljetku religiju? Možeš li? ‐ Hm.. ‐ Niti jedan nije toliko glup. Vjeruj mi. Živi Majstor, ako je Majstor, će uništiti svaku idealizaciju koju imaš o njemu. Neće dozvoliti stvaranje nikakvih sljedbenika koji će ponavljati njegove riječi. NIKADA. No, neeki osrednji to već može učiniti. No, za sada nam to nije toliko bitno, vratićemo se na tu temu. Rekla sam ti u prijašnjim našim razgovorima da svaki stadij ima svoja pravila, tj. pravila nekog stadija ne važe za viši. Dok oni viši ne mogu da važe za niži stadij jer ga ne bi razumjeli. E sada, zamisli što rade sa svim tim svetim spisima? Svim ljudima bez obzira na stadij njihovog razvoja oni nameću te infatilne ideje i pravila koja bi kao morala da vas dovedu do boga. Prvo kog boga? Boga kojeg ste vi stvorili. Boga koji je ljubomoran, voli svoje podanike i daje ima pravila koja moraju sljediti jer ako ih ne sljede onda će biti kažnjeni.. hahaha.. ili negdje drugdje kaže kako ste vi stvoreni na sliku i priliku boga i da ste njegova djeca.. alooo čovječe.. koji bog kažnjava svoju djecu vječnim prokestvom ili paklom???.. Idiotluk.. nemam bolje riječi. S jedne strane kažete bog je jedan za sve, kako onda hrišćani i muslimani ratuju? Kako hindusi i muslimani ratuju?.. itd.. itd.. koji to bog želi da ga branite ubijanjem???.. Jedino vaš lični bog. Jedino laž koju ste sami stvorili. Nikoji drugi. Bog i ne zna da vi postojite. ‐ Čekaj.. čekaj.. smiri se.. ‐ O smirena sam.. moli se bogu da me ne vidiš kada sam ljuta.. ‐ nasmijala se cinično. ‐ Nikome JivanMukta, nije stalo da se ti probudiš. Ako imaš sreće naletićeš na Majstora ili ako ga privučeš svojom iskrenošću, koji će želiti da te razbudi. No, to ću ti kasnije objasniti, što ćeš i sam vremenom shvatiti. Ono što sve te religije žele kao i zašto su stvorene jeste manipulacija, zarada, broj sljedbenika... sve.. ‐ Čak i budizam? ‐ Čak i on. Ni Buda nije postojao, kao što nije postojao ni Isus, ni Muhamed, ni Krišna.. sve su to samo ideje koje su vam ubačene u glavu.. ‐ zagledala se u mene. ‐ A sada nastavi da me masiraš celu, pa ćemo nastaviti priču malo kasnije.


202 | P a g e

Začuđen onim što mi je rekla, nastavio sam da razmazujem ulje po njenoj baršunastoj koži, vidno uznemiren.


203 | P a g e

Seksualnost nije grijeh U mom snu dao sam objektima nazive, dao sam im značenja koja su imala za cilj da me idetifikuju. To je bio jedini nacin da mislim da znam sebe. Kroz te identifikacija stvarao sam sliku o sebi, koja je održavala u nekom grubom konceptu koji se redovno nadopunjavao, poboljšavao, pogoršavao ili drugim riječima mjenjao. No, postojale su neke stavke u tom konceptu koje su bili poprilično stvarne. Tipa ja sam mušakarac, ja se zovem JivanMukta, moja ajka je ta i ta, moj otac taj i taj.. itd.. itd.. itd.. Na te grube koncepte o sebi ljepio sam informacije koje sam imao. A sa njima morao sam pokupiti slike o meni koje su drugi imali. Na kraju, ako sumiram sve to, dobio sam bosanski lonac. Svega i svačega unutra, ali ničeg konkretno. Jasno je kako je to sve i svašta dospjelo u lonac koji nosi ime JivanMukta. Roditelji, društvo, okolina, zemlja, identifikacije koje su mi nametali a ja objeručke prihvatao iz neznanja o sebi.. sve je to bilo presudno i suviše značajno da ostane izvan lonca. Već duže vrijeme mi je bila muka od svega što sam primjetio da ovaj lonac sadrži u sebi. Pa sam se uhvatio kako dodajem malo više vegete i raznih začina u vidu duhovnosti u isti taj već pretrpani lonac. I šta sada? Hm.. Da šta sada?Vidio sam sve to, i taman kada sam htio da sve napustim i prionem na karijeru dođe poziv na intervju. I to ne bilo kakav intervju. Već sa, glavom i bradom (prije bi se reklo bez brade, ako zanemarimo njeno međunožje), Bogom. Ležela je na prostirci opuštena i nekako potpuna iako gola, prepuštena mojim rukama koje su klizile po njoj, sve izbjegavajući djelove ispod pupka. Ali moralo se i dole spustiti. Mislim, eh nemam što da mislim ZNAM, da sam jedva dočekao da mi se ruke spuste ispod njenog pupka. Njena yoni (ženski polni organ ‐ objašnjenje novinara zbog tzv. JivanMuktine sramote) bila je kratko podšišana ne pregusta, baš ono što sam volio na ženi. Spuštao sam ruke u krugovima po njenom čvrstom stomaku sve niže i niže dok nisam dotakao početak tih predivnih dlačica.. Eh.. jadno muško.. ko svako koje se prepadne žene.. naravno zastao sam na prokleti djelić sekunde, što njoj nije promaklo. Začuh prigušeni osmjeh, pogledah prema gore i ugledah njene oči kako me gledaju. ‐ Još uvijek samo ograničeni muškarac, a? Nasmijah se. ‐ Da, još uvijek. ‐ Nekada mi bude tako interesantno posmatrati vas kako se bakčete sa svom tom seksualnošću kao da je bauk, baba roga, od koje treba uvijek biti na oprezu, a kada pogledam vaše novine prosto se iznenadim svim onim što vidim. Neko ko vas ne zna pomislio bi da ste vi baš ono seksualno oslobođena bića. Ali istina je malo drugačija. ‐ Da. I meni je to prolazilo kroz glavu. ‐ Koju? ‐ znatiželjno upita. Zastadoh na trenutak, zbunjen.. ‐ Ah.. obje. ‐ Znaš Mukto, žene su u prednosti.


204 | P a g e

‐ Ozbiljno? Zašto? ‐ Nemaju drugu glavu da ih ometa. ‐ namignula mi je. ‐ Hahahaha.. moguće. Nego što tebi kao nekom kome je jasno sve to što mi ljudi radimo, govori to što si rekla. Mislim na tu tzv. seksualnu slobodu u novinama, a u krevetu seksualnu sramotu? ‐ Puno. No, nisu mi potrebne novine da bih to znala. Najviše govori da je vama seks u glavi. Ne međunogama, gdje bi i trebao biti. ‐ Eh.. ‐ Da.. baš to "EH". Vidiš. Sva ta tzv. seksualna sloboda kojom se toliko hvalite zadnjih 40‐tak godina je u stvari laž. Niste se nimalo promjenili. Još uvijek se bojite prepustiti nečem kao seks. I strogo to čuvate u zidinama spavaćih soba. ‐ reče pomalo zamišljno. ‐ Jedno vrijeme sam boravila među nekim duhovnim aspirantima koju si važili za divove u duhovnosti, naravno prerušena u jednog prosijaka. Kao prosijak sam imala slobodu kretanja po mjestu gdje su oni boravili. Čula i vidjela svašta što ovako ne bih čula, naravno igre radi. Taman kada sam pomislila da sam među ljudima koji su se uzdigli izvan ograničenja a s tim i iznad seksualnsoti, uvidim iz nekih molitvi i razgovora tih aspiranata da im je seks još uvijek problem. Ono što je zanimljivo ti aspiranti su pripadali tantričkom načinu. I to me je dosta iznenadilo. Iako su, mogu reći, po pitanju seksualnosti bili iznad prosjeka, ipak su imali mnogo ograničenja koja su bila tako duboko usađena u njih. Zaintrigiralo me i odlućih se pojaviti pred njima kao zanosna tantriskinja. Primili su me u ashram sa svim počastima, pošto sam se potrudila da iluziju pojačam i u njihov um usadim sjećanje i informacije koje su im govorile o mojoj "karijeri" koja je bila besprekorna. Prisustvovala sam njihovim obredima gdje su me obožavali kao Boginju imali tantrički seks samnom, ali cijelo vrijeme sam u njima osjećala nipodaštavanje. Ipak, poznato je da većinom muškarci doživljavaju Probuđenje, a manje žene. I to je između ostalog bilo jedno od njihovih ograničenja. Ali nebitno za sada, možda dotaknemo i tu temu, ako budeš zainteresovan. Jednog dana šetajući ashramom zapazim jednog mladog aspiranta kako negdje u uglu meditira. Priđem mu i sjednem preko puta njega. Nedugo zatim on je otvorio oči i pogledao me. Pošto sam bila gola ispred njega kao i ispred tebe sada, primjetila sam da se malo iznenadio. No, svjest mu je bila dosta čvrsta i brzo se pribrao. Sjedila sam tako ispred njega intezivno ga gledajući u oči. Privukla sam mu se bliže i uzela njegove ruke u svoje i ponovo se zagledala u njega. Nakon nekog vremena zatvorio je oči i ostao tako par minuta. Dok je žmirio posmatrala sam njegovu unutrašnjost koje je bila, blago reći totalno sjebana. ‐ Čekaj, od čega? Na što misliš? Rekla si da je bio prilično stabilan i svjestan da je imao pojaču svijest. ‐ Da, ali kada proradi energija koja na svom putu prolazi kroz centre svjesti i dotakne centar koji je blokiran onda ona pojača taj blok. Vi ljudi ste u zabludi. Mislite da ako radite neke tehnike koje bude svjest i energiju da će one da vam pomognu da se brže i jače razvijete. U jednu ruku jeste tako. A u drugu nije. Kako se energija pojačava u tijelu tako ona na svom putu budeći uspavane centre svjesti i pojačavajući ih pojačava i blokove koje imate. Stoga, ako je tvoja seksualnost ostala nedovoljno očišćena, kao recimo i tvoja, onda kako se ta energija diže tako ona pojačava i to na svom putu. ‐ Aha. Jasno mi je. ‐ No da se vratim na tog mladog tantrika. U njemu iako je imao seksualnu praksu ostalo je dosta neosveštenih stvari koje se pojave i preuzmu svu svijest kada energija u svom protoku naleti na


205 | P a g e

njih. Jedan od tih blokova se ticao i seksualnosti. Primjetila sam par problematičnih dijelova koje je imao. Recimo, imao je strah od žene, imao je strah da ne može zadovoljiti ženu, imao je strah od veličine polnog organa, bojao se prepustiti ženi da ga vodi, iako je bio tantrik. Kada smo sjedili i radili tantrički pogled i kada je zatvorio oči intezivno se borio sa tim strahom od žene i prepuštanja. Bojao se da će s tim prepuštanjem žena vidjeti da on nije takav kakvim je htio da se pokaže njoj, tj. da ne može još uvijek da kontroliše seksualni nagon i da energiju seksualnosti podigne prema Agji. Drugim riječima prejako sam ga uzbuđivala a bojao se prepustiti tome. ‐ Čekaj i to je bilo kod većine ili samo njega? ‐ Kod većine. Oni su morali da me koriste kao vježbanku, ne kao ženu, drugi pol, dio s kojim se mogu spojiti i doživjeti jedinstvo svijesti i na taj način prodrijeti i otključati tajnu univerzuma i spoznati sebe. Muškarci, a sada mislim na tzv. duhovne muškarce, prosto ne smijete dopustiti sebi da žena bude bolja od vas ili da barem bude ravnopravna vama i da kroz nju kao ženski aspekt ispoljenog Apsoluta prodrete i uđete u Jedno. To mora biti vaša mužijačka volja. ‐ zahihotala se. ‐ Iako su ti tantrici znali da je tijelo samo odjeća, na neki način, za biće i da je svako biće sam Apsolut ipak nisu mogli da obuzdaju taj duboko ukorenjen strah od žene kao ravnopravne njima ili čak mnogo iznad njih. Što je govorili da to još nije bilo njihovo znanje, tj. nisu ga apsorbovali, konkretizovali. I u tantričkom sjedinjenju, maithuni, iako su govorili i trudili se prikazati kako je žena ta koja vodi, oni su cijelo vrijeme se osjećali nadmoćnim i vođama, umjesto da su se prepustili. Elem, da se vratim na tog našeg mladog tantrika. Pošto još nije bio dovoljno idokriniran a ipak dovoljno jake svijesti primjetio je da nešto nije u redu. Dobro, malo sam se potrudila i ubacila mu taj osjećaj, ali ipak je primjetio. Otvorio je oči i ponovo se zagledao u moje. Polako sam, da ga ne prepadnem, otvarala svoj unutrašnji prostor puštajući ga da uđe u njega i da osjeti energiju koja nije niti bolja, niti lošija, svjest koja je kao i njegova. Nakon nekoliko minuta njegova seksualnost se popela malo više i on je osjetio moć od te snage koja je cirkulisala u pozadini, i opet se na trenutak omeo, ali se brzo pribrao, opet zahvaljujući meni. Da bi napokon prodro do srčane čakre i osjetio ljubav. Tada se počeo prepuštati tom osjećaju u sebi i meni kao ženi. Postepeno kako je osjećao ljubav i počeo naslućivati osjećaj povezanosti koji daje ljubav na tom nivou on je osjetio istinitost u tome. Osjetio je kreaciju kako kreira s tom ljubavlju i pustio se moći te kreacije da ga vodi. No, u jednom momentu progovorio je njegov ego. Prisvojio je istinu i ponovo se spustio na niži nivo, na moć i snagu. Ponovo sam morala da upotrebim svoju svest da ga neprimjetno podignem i ponovo je pao. To sam činila nekoliko puta. ‐ Stani.. ček. Zašto je padao? ‐ Istina nije tvoja. Niti njegova niti moja. Ona je svoja. Ona je ti, on, ja.. Ali ne egova. No, um je pokušava prisvojiti i oblikovati onako kako njemu odgovara. On ne smije da je pusti da ona bude što ona Jeste. I čim to um napravi on ulazi u polje kontrole a to je Manipura. On želi da je posjeduje i kontroliše. Čim se to pojavi ne padaš na Anahatu, već niže. Elem, napokon je njegova svest primjetila grešku i zaplakao je. Taj iskreni plač i prepuštanje tome što god da bude, doveo ga je do Agje gdje je osjetio da je Jedno sa svim. Jedno samnom. Počeo je gubiti krute identifikacije i postao protočan. Nije ništa sputavao. Tada je shvatio da ja nisam žena, već samo da imam oblik žene..


206 | P a g e

‐ ... i da si ti dio njega koje je samo prividno odvojen od njega opsjenom uma koji prisvaja, kontroliše, manipuliše, zadovoljava svoje nagine, boji se usamljenosti.. ‐ ... i koji je stvorio svijet kakav je stvorio u kojem je sve pokorio sebi radi sigurnosti, zadovoljstva i moći. Da Mukto. Prepoznaješ? Spustio sam glavu. ‐ Da. Ja sam taj mladi tantrik, zar ne? ‐ Da. Ti si taj. ‐ Šta se onda desilo? ‐ Kada si osjetio da si jedno samnom, to je bio korak od Probuđenja. Ali ipak ne samo tvoj napor već moja pomoć. Kada si to osjetio spustio si gardove koje si održavao i oslobodio blokove koje si imao. Naravno samo na neko vrijeme, ali.. upalilo je. Krenula sam da radim puju (ritualno obožavanje) i prešla na Shiva Lingam Puju (ritualno obožavanje muškog polnog organa). Iako ritual nije bio potpun, smatrajući da još nisi sposoban da ga dovršiš prešla sam preko nekih sitnica koje si ti također trebao odraditi i spojila se s tobom u maithuni (tantrički seks). Sjela sam na tebe i uvela tvoj lingam u svoju yoni. Uskladili smo disanje i počeli podizati energiju kroz chakre prema gore. Kada si došao do Agje počeo si da gubiš ograničenja svjesti koja si prihvatio imajući um. Bio si jedno samnom. Disao si me, ja sam tebe disala. Kretao si se samnom i ja sa tobom. Ali pošto tvoja svijest još nije bila zrela za Probuđenje, ipak sam ti dala Shaktipat. Poljubila sam te u čelo. Na mjesto gdje je prednji aspekt Agje, njen okidač i podigla ti Shakti iz Manipure u Agju. Energija je eksplodirala i ti si uletio iz stanja Ja Sam Jedno u Jedno. Ti si postao ono što jesi na nekoliko minuta. ‐ Doživio sam probuđenje???? ‐ Da i ne. Da jer to je iskustvo probuđenja, ali nisi mogao ostati u njemu. Sve dok ne sazriš. Ne, zato što si se ponovo vratio na nivo na kojem si bio. ‐ Zašto sam se vratio? ‐ Hahahaha.. to je bio moj dar tebi. Ne tvoje postignuće. Taj dar je trebao da ti pokaže ono Što Jeste. ‐ Dobro.. uh.. dobro.. i dalje? ‐ bio sam nestrpljiv. ‐ Taman kada smo završili maithunu a ti još uvijek bio djelomično u tom stanju svjesti, pojavili su se tvoji mentori. Hahahahaha.. ‐ umirala je od smijeha. ‐ A pošto si uzeo Brahmacharyu, koje je uzgred rečeno krivo shvaćena i interpretirana, nisi smio imati dodir sa nikim a kamoli sa ženom. A pošto ti to nije bilo dozvoljeno ponajmanje si smio imati seks sa njom. Tvoji učitelji su, blago rečeno, popizdili. Izacili su te iz Ashrama. Naravno, mene nisu smjeli. No, ubrzo su primjetili da sam i ja nestala. ‐ Aha.. I što je onda bilo? ‐ Postao si lutajući monah. Iako si doživio to što si doživio, krivio si mene da sam kriva što su te izbacili iz ashrama. U snovima i vizijama sam ti dolazila i pokušavala te ponovo vratiti ali tvoj razum to nije prihvatao. Nakon nekog vremena u jednom selu osudili su te za silovanje koje nisi počinio i ubili te. Pošto su znali da si bio tantrik sve je upučivalo na tebe. A žena koju si navodno silovao je svjedoćila da jesi. ‐ Čekaj ako to nisam napravio, zašto je svjedočila? ‐ Hahahaha.. sve bolje od boljeg.. Rekoh znali su da si tantrik. Ona nije mogla imati djece, a znala je da tantrici poznaju "tajnu" i imala je osjećaj da bi sa tobom mogla zatrudniti. No, zbog svih zbivanja koja si prošao ti si je s gnušanjem odbio. Što je u njoj proizvelo želju za osvetom.


207 | P a g e

Mržnju prema muškarcima. Iako nije mogla osvetiti se, ona je lažno svjedičila da si ju silovao u pećini dok ti je donosila hranu. I to je to. ‐ Eh.. nešto tu smrdi.. ‐ Hahahaha.. o da. ta žena sam bila ja. ‐ Ti.. ‐ skočio sam na noge. ‐ Da. Ja. I smiri se. Nije strašno kako izgleda. ‐ Zašto??? ‐ derao sam se. ‐ Zbog "ugovora" koji si potpisao prije rađanja. ‐ Kakvog sada ugovora? ‐ Ne znaš? ‐ Ne. ‐ To ti je trebao biti poslednji život. I "ugovor" je sadržavao jednu stavku. Ako ja primjetim da to neće biti zadnji život, treba da ga prekinem i oslobodim te tog tijela kako bi uzeo sljedeće i postigao ono što trebaš da postogneš. Sjeo sam kraj nje, začuđen onim što sam čuo. Ustala je sa ležaljke i prišla mi. Skinula je odjeću sa mene. Okrenula me i sjela nasuprot mene držeći me za ruke. ‐ Ovaj put, JuvanMukto, idemo polako. Segmen po segment. I dok traje naš intervju prolazićemo zajedno sve segmente koje moraš proći. Zagledala se u moje oči i ja u njene. Osjetio sam radost kako se pojavljuje, zadovoljstvo koje nema izvora i koje se reflektuje u njenim očima. "Hvala ti"‐ pomislio sam i prepustio se njoj da me vodi.


208 | P a g e

Živiš stvarnost koja je samo tvoja Kiša je lila ko iz kabla, kada sam uletio u redakciju da napišem ono o čemu smo pričali Kalika i ja. Na ulazu dočeka me sekretarica sva zajapurena u licu. ‐ Aha, sada mi je jasno. ‐ Šta Svjetlana? ‐ zastadoh zbunjen. ‐ Jasno mi je što te nam već par dana u redakciji. ‐ Ne razumijem. ‐ Pa da sam ja muško a da me traži onakva riba, ne bi ni mene bilo. ‐ Kakva sada riba, majke ti. ‐ Ona tamo.. šta li je već.. indijka, meleskinja.. šta već. Kroz mozak mi prostruji... nije valjda Ona tu. Spustih torbu sa lap topom na stolicu i uđoh u svoju kancelariju. Ona je šetala i razgledala slike i dijelove članaka po zidovima. ‐ Ohoho.. čemu mogu da zahvalim na ovom posjetu. ‐ upitah je. ‐ Ničemu posebnom. Došla sam da provedem sada ja sa tobom par dana, kao i ti samnom. I da upoznam tvoje prijatelje, ljude sa kojima radiš, roditelje... ‐ Hahahaha.. čak i njih?!?! Da ti nećeš da se udaš za mene, kada hoćeš i njih da upoznaš? ‐ Ništa nije nemoguće u svijetu koji si stvorio. ‐ Misliš svijetu koji SMO stvorili? ‐ Ne, ne, ne. Svijetu koji SI stvorio. Molim te, ne prebacuj odgovornost na druge. Ovo je tvoj svijet. Njih svijet me ne zanima. Samo tvoj. ‐ Hm.. zbinjuješ me. Kako moj svijet? ‐ Nije ti jasno kako tvoj svijet!!! ‐ podlo se nasmijala. ‐ Svijet koji živiš JivanMukto je tvoj svijet, ne njihov. Tvoj i njihov svijet se dodiruju samo u trenutku kada ste u odnosu. Koji je SADA i OVDJE. Inače svako od vas živi svoj svijet. ‐ U smislu? ‐ Šta smislu Mukto? Hoćeš da kažeš da ne razumijš što govorim? ‐ Da. Na ovoj planeti postoji 7 milijardi ljudi i svi znamo da živimo na planeti koja se zove zemlja, koja je treća planeta od sunca i svi znamo što je što. ‐ O da. Znate. Ne poričem. Kako znaš da živiš na Zemlji? ‐ Osjetim, vidim, percepiram.. ‐ .. slušaš što ti kažu, dodiruješ zemlju.. ‐ Da. ‐ I to ti je referenca tvoje stvarnosti i stvarnosti drugih ljudi? ‐ Da. Prilično je stvarna. Prišla mi je, zagrlila me i poljubila. Nisam odmah primjetio da se igrila sa Svjetlanom koja je stajala na vratima. ‐ Da dragi. Želim da me upoznaš sa svojim kolegama i gradom u kojem živiš. Zbunih se na trenutak dok i ja nisam ugledao Svjetlanu kako otvorenih usta stoji na vratima. ‐ Naravno. ‐ promrljah. ‐ Svjetlana, molim te preusmjeri pozive na moj mobilni, ako ti nije problem. ‐ Da naravno. Kalika, drago mi je da smo se upoznale. A još draže da vidim ženu koja je i njega


209 | P a g e

okrenula oko malog prsta. ‐ nasmijale su se obje, onako ženski, što god to značilo. (Iskreno, nemam pojma što to znači, samo sam čuo to da žene jedna drugoj govore.) Izišli smo iz redakcije i spustili se niz stepenice do Gospodske (ulica u Banjaluci ‐ primjedba novinara). Prošetali smo po šetalištu nekoliko puta gore dole, dok joj nije dosadilo. I zaputili se u obližnji restoran na večeru. Nakon večere, zatražila je da je odvedem u neki od klubova. ‐ Znaš puno se priča o tim Banjalučkim klubovima kod nas. Baš me zanima da upoznam koji. Hm. Što li joj se mota poglavi. Čuj ona da upozna neki klub. Ovo nije dobro, nikako. U što li će sada da me uvali. Spustili smo se u neki noćni klub koji mi je prvi naletio i kojeg sam se sjetio. No i za oprostiti mi je. Već godinama ne izlazim u klubove. Muzika mi je parala uši, bas me je zaglušio već nakon par sekundi boravka. No, na njenom licu vidjeh kako se smješka. Taman kada sam htio da se zavučem u neki kut iz kojeg mogu vidjeti sve a da mene niko ne vidi, ona me povuče na sredinu kluba. Naravno, moja želja za tajnovitošću momentalno je nestala. Naletih na gazdu kluba, pa još par poznanika i njihovih napirlitanih pudlica. I taman kada sam htio da se onako fino i glatko izvučem od poziva da im se pridružimo, ona me zeznu. Mrzovoljno prihvatih ponudu za društvom, dok sam posmatrao njihove oči kako ju mjerkaju od glave do pete. One napirlitane pudlice su vec zadigle repove i podigle noseve ljutito se nabijajući još više uz svoje partnere. Stali smo za stol i naručili piće, kada je ona počela polako da se giba uz ritam muzike. Postepeno je taj ritam pretvarao se u igru oko mene, kao da sam šipka u striptiz baru, pa ono rekoh sebi ajd da prihvatim to bacanje nogu i ruku kroz vazduh. No, taman kada sam se rasplesao, ona se odmaknu od mene i uhvati nekog od muškaraca za stolom i krenu sa njim da pleše. Osjetih se ko budala. Onako bacajući ruke i noge sam sa sobom. Nakon par trenutaka dovuče još jednog mužijaka, pa još jednog, pa još jednog. I dok si trepnuo okom svi muškarci za stolom su plesali oko nje. Njihove pudlice su stajale ko omađijane širom otvorenih usta. A ona je plesala zavodnički ples sa njima. Ako zanemarimo to što sam se osjećao preveslanim, mogu samo reći da je bila boginja. Naravno, ona jeste boginja, ali mislio sam u onom našem starom ljudskom terminu.. hm.. znate na što mislim! Barem se nadam da znate. Posmatrao sam žene od tih muškaraca i posmatrao sebe. Kada sam uspio da sagledam svoju glupost od posesivnosti koja se pojavila mogao sam mnogo jasnije da sagledam situaciju. I nimalo mi se nije svidjala. Znao sam da se ovo neće na dobro završiti, a znao sam da se ona igra i da mi nešto želi pokazati. Zato sam obratio pažnju, mnogo bolje nego do tada. Zagledao sam se njene oči i tamo vidio čistu nevinost koja se igra. Pogledao sam u oči muškaraca i tamo nevinosti nije bilo. U njima je bila strast, požuda, želja, tupost. Okrenuo sam se prema njihovim pudlicama i u njihovim očima vidio zavist, ljutnju, mržnju. Stresao sam se. Svi su imali svoj film. Ona je igrala ulogu koju je igrala, oni su bili igrani. Njih nije ni bilo, oni su bili ono što je ona htjela. Sem dijelova ličnosti nisam u njima mogao vidjeti ništa od njih samih. Njih prosto nije ni bilo. Bože, pomislih, što se zbiva? Vraćale su mi se misli u prošlost i posmatrao sam svoj život u kojem sam isto tako živio, tako se ponašao, to bio. Postalo mi je jasno da ja nisam živio, da je sve što je ličilo na život bila projekcija života, ne ono što je on bio.


210 | P a g e

U magnovanju pogledah ponovo u nju. Oči su joj bile užarene. Kristalno plave i prodorne, dok je tijelo i dalje radilo što je radilo, one su otkrivale njenu svijest koja je bila postojana kao megalit. Namignula mi je i nasmiješila se. U glavi mi odzvoni: "Prepusti se." Nisam znao što je mislila pod tim da se prepustim, ali to sam učinio. Plesao sam laganim pokretima i budno posmatrao sve što se zbiva. Polako sam se uhodavao i primjetio kako i one ženske plešu oko mene. Nije mi bilo jasno kako to odjednom, kada mi sinu kroz glavu, da je to njeno maslo. Potražih je pogledom i vidjeh kako grli jednog po jednog muškarca ali i dalje ne skidajući pogled sa mene. Pogled koji mi je govorio da je vrijeme za pravu igru. Nakon nekog vremena, izgubio sam se u pokretima i ovo što vam sada pokušavam da napišem jeste samo moje sjećanje uz njenu pomoć. Sve oko nas je počelo da liči na pripremu za orgije. Ogromna količina seksualnosti mogla se dodirivati rukama, omirisati, okusiti. I dok sam bio zaveden igrom Kali, primjetio sam kako se ritam muzike promjenio i negdje u daljini sam čuo neke nove ritmove izmiksane sa indijskim kirtanima. A nju kako igra staru igru zavodjenja kao Devadasi (udana za boga, bozanstvo ‐ u prevodu) stari indijski tradicionalni ples u hramovima, naravno malo prilagođen. Uh, baš i ne malo, dosta prilagođen mjestu gdje smo nas dvoje bili. No, on je radio svoje. Budio strahovitu energiju u ljudima oko nje. Naravno, ni ja nisam ostao pošteđen, iako je, kako mi je rekla, dopustila mi da imam dio svesti da mogu kasnije da s njom pričam o tome i da nešto naučim. Žene oko mene su podivljale. Sve su počele da ju imitiraju u igri zavođenja. Uhvatio sam se kako igram sa tri žene.. ili bolje rečeno kako one igraju oko mene, dok sam izvodio ko zna kakve pokrete rukama i tijelom. Naboj je bio ogroman. Ona je svaki čas mjenjala partnere oko kojih je plesala dok su oni ostali ljubomorno posmatrali i čekali da postanu dio njene pažnje. Kada god sam obratio pažnju na nju ove žene oko mene su žustrije zaigrale, kao da žele da privuku moju pažnju na njih. Shvatio sam.. Shakti se igra. Shakti želi pažnju Shive, a i Shiva želi pažnju Shakti. Vječna igra njih dvoga, vječna igra zavođenja, igra koja stvara ovaj svijet. Igra se pretvarala u razuzdani svijet udova koji su letjeli zrakom popračeni slatkim uzdasima, dok nije prerasla u divlju, plesom iskazanu seksualnost kojoj više ništa nije stajalo na putu da se ispolji. Pratio sam polusvjestan taj ritam sve više se dodirujući sa ženama oko sebe, sve dok nisam primjetio da se skoro sa svakom oko sebe nalazim povremeno u zagrljaju hvatajući ih za njihove obline. U jednom momentu iz dna kičme mi je kao struja proletio nekakav udar koji je završio u mojoj glavi i kao da mi je raščistio mozak, moj um. Iznenada bio sam potpuno svestan svega oko sebe kao i svake svoje najmanje misli, emocije, osjećaja. I sve to je nekako bilo cjelovito. Nije više bilo sukoba između pokreta, misli i emocije. Sve se slilo u jedno. U mene. U jedno Ja. I samo Ja. Igra u klubi nije jenjavala, ali sam ja bio trezan, svjež i budan. Okrenuo sam se ka njoj i vidio kako je njen pogled fiksiran u moje oči. I tamo sam bio ja. To nije bila ona. Ja sam sam sebe gledao iza tih očiju, iz tog tijela. Sam. I samo Ja.


211 | P a g e

Okrenuo sam se ka ženama oko sebe i svakoj se zagledao u oči, i svugdje sam vidio samo sebe. Kroz misao mi proleti da možda ne sanjam. Da ovo nije neki muški san u kojem se on budi i shvati da je cijelog života jurio sam sebe u ženskim tijelima. Ili možda kakva noćna mora u kojoj trebam da shvatim da nikog sem mene nema. Da su sve uloge koje igram samo moje uloge sa samim sobom. Osjetih ruku na ramenu. Okrenuo sam se i zagledao se u nju. Poljubila me i prošaptala "Dobrodošao". Odmaknula se korak od mene i didirnula mi čelo. Iz dna kičme proleti još jača struja, parališući me. Trgajući svaki komad mog tijela. Strahovita bol mi propara svest ali se ne zadrža. Kao i prethodna, mnogo slabija, i ova je završila u glavi. Bljesnulo mi je pred očima, sve je postalo sjajno bijelo, ili bolje reči bolno bijelo od siline svjetla. Kada se smirilo nakon par sekundi... hm.. to nisam bio ja.. nisam bio onaj ja koji sam svaki dan. To je bio neko koje me je prevazilazio u svim aspektima, a opet znao sam da sam to ja. Znao sam da svakodnevni ja, nisam ja. I da sam ovo sada Ja. ‐ Da Mukto.. da.. Daj mi se... ‐ prošaptala je na uho. Zagrlio sam je i prepustio se isprepletenim udovima ne osjećajući više gdje počinje ona a gdje završavam ja, ili gdje počinjem ja a završava ona. Iako bi najpreciznije bilo reći da nisam znao gdje Ja počinjem u njenom tijelu, a gdje u svom. Upleo sam se u ekstatičnu igru sa njom i zahvaljujući dobrim poznanstvima i kamerama u klubu kasnije sam vidio da je sve ličilo da žustro vođenje ljubavi dva tijela kroz dodir, dah, odjeću.. Ne znam koliko je to trajalo, jer sam izgubio osjećaj za prostor i vrijeme. Ali sam se osvestio na podu. Udaran od nekoliko para nogu. Nekako sam uspio da se oslobodim i ustanem i zastao pod prizorom koji se odigravao. U jednom uglu isprepletena tijela, u drugom ljudi kao napola drogirani u trećem svi se tuku. I onda opet osjetih udarac u glavu koji me zamalo sruši. No, proveo sam 20 godina po salama za trening trenirajući druge i sam trenirajući borilačke vještine. Tako da sam se brzo snašao. U par kratkih pokreta oslobodio sam se par tijela koja su me pritiskala i pogledom tražio nju. Oko nje se nekoliko žena čupalo za kosu, dok je ona stajala sa strane i smješkala se. Uspio sam se progurati do nje i uhvatiti je za ruku. Izvukao sam je van na ulicu i brzo smo se odmakli od ulaza kluba. Pozvao sam taksi i uputili se ka meni. Čutao sam i samo ju posmatrao. Smješkala mi se kao zaljubljena tineđerka. Nasmijao sam se i sam. Dok sam kuhao kafu ona se presvukla u neku moju košulju i istuširala se. Sjela je na pod kraj niskog stolića i gledala me. Mene je i dalje oblivala neka čudna energija i svest koja je bila budna. Sjeo sam kraj nje. ‐ Što je ono bilo? ‐ Ništa. Sve je OK. Zar ne? ‐ reče dok je uzimala alkohol i sapirala mi male rane kraj usne. Nisam skidao pogled sa nje dok nije nastavila da priča. ‐ Vidio si što se zbiva kada ljudi dobiju više energije. Ona pojača u njima ono najjače. I u zavisnosti od toga što je to, oni budu to. ‐ Pojasni.


212 | P a g e

‐ Oni postaju mehanizam, dio ličnosti na kojem su najjače blokirani. Ako je to seksualnost, oni postaju seksualnost. Ako je to moć i nadmoć onda oni postaju to. Ako je to nesigurnost oni su nesigurnost. Razmiješ? ‐ Baš i ne u potpunosti. Jasno mi je što govoriš, ali kakve ja imam veze sa tim? Što je bilo samnom? ‐ Hahahaha... da.. što li je bilo sa tobom? I ti si krenuo kao i oni. Prvo si se osjećao nesigurnim, pa se onda pojačala tvoja seksualnost, pa je sa njom išla i moć. Nakon toga si se počeo gubiti u tome. I tada je prevagnula energija koja se probudila u tebi. Znala sam da trebaš neki šok. Nadala sam se da će seksualnost da odradi svoj dio. Kao što je i bilo. Tada je sva energija iz tih centara se usmerila ka gore i bljesnula ti u glavu. Tako si se osvestio. Postao svjestan sebe. Imao si trenutno probuđenje Agje. I kada si me pogledao vidjela sam da svugdje vidiš samo sebe. I kada sam te dodirnula po čelu samo sam probudila i ostatak energije. Koji te je dodatno razbudio ali u isto vrijeme morao si isprazniti mehaničnost do kraja, zato si upao u lagan gubitak svesti. ‐ Kako sam se našao na podu? ‐ Hm.. ko što rekoh morao si isprazniti dijelove mehaničnosti. Prvo je krenulo sa seksualnošću, no nju si odradio samnom. Fokusirala sam te na sebe i plesom i dodirom se ona smirila. No, tada je prišao neki lik i krenuo da me hvata i u tebi se probudio onaj muški kvalitet da zaštitiš ženku sa kojom si. Hahahahah.. No, taj je imao kolege kraj sebe, tako da su mu se i oni pridružili. No, kada si se ponovo povratio, dok si bio na podu, veoma brzo si se snašao. I ostalo ti je poznato. ‐ Uh. Burna noć. Ali kako ne gubim svijest? Kako sam i sada budan? ‐ Bićeš par dana. To što ti se desilo je strahovit uvid u ono što jesi, u početku i onda sam ti dala Shaktipat. Tako da se pojačalo. I sada znaš ko jesi. I što jesi. Zato si sada tako trezven, jasan sebi, sve ti je jasno i svugdje gdje pogledaš vidiš obljesak sebe. To je ono što bi japanci nazvali Satori. Trenutno probuđenje. Ne traje dugo, par sati, dana.. ali sada znaš što je bit. Znaš kamo si se zaputio. Zagrlio sam je i srknuo kafu.


213 | P a g e

Satori ‐ Kada čovjek ima iskustvo koje sam imao i koje nosi ime satori, znači trenutno probuđenje, što to u stvari znači? Nešto me kopka u pozadini. Znači li da je on probuđen, da je on dostigao ono što toliki mitovi hvale, da li ono znači da je on sada oslobođen, slobodan, svoj? ‐ upitao sam je. Ležala je na meni i okrenula glavu da me pogleda. ‐ Ništa ne znači Mukto. Samo da si imao iskustvo i ništa više. ‐ Pojasni mi. ‐ Hm. Trenutno probuđenje ili satori znači da si samo na jedan određeni momenat, tj. na nekoliko minuta ili sati, dodirnuo stvarnost koja jeste, i to u njenoj najnižoj formi. Možemo reči da je "iskustvo" probuđenja, ali to nije probuđenje samo po sebi. Sve što od toga dobiješ jeste da ti je jasno što ti jesi, ali najčešće kada se to iskustvo završi, ostaje sjećanje na njega. Ne i stvarno iskustvo. Zato i govorim da je to iskustvo, ništa više. No da se razmijemo, i to je već veliko dostignuće, ako zanemarimo da se ono može isforisirati, ako ispred sebe imaš čovjeka koji zna kako da to odradio, kao i sa tobom sinoć. ‐ Da, jasno mi je. Pojasni mi još o tome. Želim da mi ta tema bude jasna do kraja, koliko mogu shvatiti. ‐ OK. Evindentno je da posljedice tog iskustva ostaju, čovjek se mjenja. No ima mnoštvo slučajeva gdje to iskustvo nije izazvalo nikakve posljedice. Tj. želim ti reći da ono nije ostavilo traga. A to je slučaj sa večinom koja je doživjela to iskustvo. Veoma malo je onih koji su imali neke kvalitetne koristi od tog iskustva. A ta manjina je prvenstveno nastavila da radi na sebi. Sada ne želim ulaziti u dubinu što su to oni radili i što uopšte možemo nazvati radom a što ne. Za sada je nebitno. Ustala je i natočinala nam kafe i soka. I sjela nasuprot mene. ‐ OK. Koje ona koristi uopšte imam od tog iskustva? Što će mi ako ne mogu da ga iskoristim? ‐ Imaš koristi. Samo je pitanje kako ćeš tu korist da izvučeš i kako ćeš ju u potrebiti. To je ono bitno. To iskustvo definitivno koristi ti kao tragaocu, jer napokon znaš što je to što tražiš. Više ne kopaš po đubrivu duhovnosti. Već možeš mnogo kvalitetnije da se usmjeriš i odradiš sve ono što trebaš da odradiš. ‐ Dobro. Sada mi pojasni nešto o tome što si rekla. O koristi, kako to iskoristiti, što dalje raditi, kamo se usmjeriti i slično? ‐ Prvo, što to iskustvo donosi, Mukto? To je prvo da shvatiš. Ono ti donosi da shvatiš što jesi. Da osjetiš i direktno doživiš svoju Bit. A ta bit bi se mogla izgovoriti jednom jedinom riječju: "JA". No, hajde odmah da kažem da to JA nije osjećaj, nije emocija, nije misao, nije niti jedno od čula percepiranja. Iako je osjećaj JA najbliži stanju JA o kojem pričam. Osjećaj života koji svi ljudi osjećaju jeste ono najbliže iskonskom JA. Primjetio si da se javlja specifična situacija kada osjetiš i dodirneš to JA. Kao da si se sjetio, kao da si se probudio i ugledao sebe u polju gdje ide tvoja percepcija. Dokle god ona dostiže ti osjećaš i vidiš, direktno doživljavaš sebe. I naravno, to traje neko vrijeme, u zavisnosti od toga koliko si duboko i koliko si jako uletio u to iskustvo. Znači kvalitet iskustva ovisi o tebi, koliko si jako to želio, koliko si unio snage u rad. I ono što se desi nakon nekoliko dana ostaje sjećanje da je bilo iskustvo. Zamka u koju ljudi koji su imali to iskustvo upadaju jeste da misle da je sjećanje iskustvo i da su oni savršeno probuđeni. Iz te zamke se teško izvući. Ako te je jedan određeni napor uveo u to iskustvo, probaj shvatiti da je za


214 | P a g e

sledeće potrebno mnogo više napora i snage nego prvi put. Druga zamka je da su neki od tragaoca zapamtili koja je emocija bila kao posljedica tog iskustva i ono što čine jeste da proizvedu tu emociju u sebi i time misle da su ponovo u iskustvu. Treća zamka jeste da ego počne da viđa savršenstvo kao metod pravdanja svoje nesposobnosti i ljenosti da nešto učini. Na taj način ukopava se sve više i više u statičnost iz koje najčešće nema izlaza u tom životu. On ulazi u pogrešnu kristalizaciju i naposljetku njegovo biće okoštava. ‐ Izgleda crno. Ni malo nije naivno. ‐ I nije. Ali uvijek ima izlaz iz toga. Nekada to znači proči kroz jaku patnju. Znaj onaj koji je dodirnuo i dalje razvija ono što je dodirnuo nikada ne staje, na njemu se vidi prirodna radost kojom zdrači, sve više se otvara, postaje iskreniji, uviđa kada nije on a kada on jeste, ulaže napor u ono što ga vodi ka njemu i drži stalno pažnju na sebi. Pažljivo posmatra svoje dijelove ličnosti, gravitacione i levitacione uticaje, sebe intezivno proučava u raznim situacijama i ne dozvoljava da mehaničnost njegove ličnosti se ponavlja uvijek kada je primjeti i kada ju je svjestan. ‐ OK. To mi je jasno. Imam primjera. Znam nekoliko ljudi u tom fazonu. Idemo dalje. Što savjetuješ čovjeku koji je imao iskustvo Satorija, šta dalje da radi? ‐ Neka sluša sebe. To je najbolji savjet. Iako ima još. Najbolje je da se drži onog što mu ga je dovelo do iskustva. A ako ću precizno, takvo iskustvo može imati samo tragaoc koji je već skužio da je bit rada na sebi svjesnost, pažnja, držanje osjećanja Ja ili Ja Jesam koje je najbliže tom iskustvo, ali ono NIJE to iskustvo. Kada nije u mogućnosti da održi kvalitet stanja onda neka bude pažljiv u odnosu na ono kroz što prolazi njegov um i također pažljivost u odnosu na djelovanje. To je najbrži i najdirektniji put ka sebi. Svi ostali putevi služe kao priprema za taj. ‐ Dobro. Sada me interesuje što je sledeće? Na što taj tragaoc treba dalje da obrati pažnju? ‐ On prvo mora da to iskustvo ustabili. Znači da sve više i više vremena prebiva i pojačanoj pažnji i da ona postaje prirodna za njega. Iskustiti iskustvo sebe nije teško. Teško ga je održati. To je istinski napor. Kako on održava to stanje povišene svjesnosti on sve više preuzima, da tako kažem, prostor koji su zauzimali prostor uma te na taj način on istrebljuje, uništava gravitacione uticaje na svoju svjest. Drugim riječima on je sve manje pod uticajem svog uma. I sve više boraviti u čistoći stanja povišene svjesti, naravno u svom potencijalu s kojim je trenutno ovladao. Uvijek se može više i dublje ući u povišenu svjest. On treba realizovati tj. spustiti to stanje povišene svjesti koliko god je moguće u život koji vodi, to je ono što zovemo Realizacija. S tom realizacijom on sve više ukida diktaturu uma, a ono što je bitno u tome svemu jeste da on oslobađa zarobljenu svijest. Kada kažem zarobljenu mislim na svijest koja je identifikovana. Stoga ću da od sada koristim tu riječ. Realizovati stanje Samospoznaje znači osloboditi svijest svih identifikacija sem onoga što ona jeste samom svojom prirodom. A to je posao koji se radi godinama, a nekada čak i životima. Stoga kada ne odustaj misleći da si dostigao probuđenje. No, kada odradiš realizaciju, tada ulaziš u stanje Oslobođenje. I tek tada, ljubavi moja, Slobodan si. Ili bolje reči, Oslobođen si. I to je Probuđenje. Sve ostalo je samo isprika za ljenost, nemoć i umišljnost. ‐ Svaki trenutak Mukto iskoristi za razvoj svoje svjesnosti. Svaki. To je bit svog rada na sebi. Moraš da se deidentifikuješ od svega što si primio, jer ništa od onog osjećaja JA nije vrijedno da budeš identifikovan sa tim. Vidjećeš kasnije da sledeća buđenja ili iskustva probuđenja ili Satorija svaki put vodi u dublje iskustvo sebe, svoga Ja. I svako nosi svoje darove. Prije finalnog


215 | P a g e

probuđenja pročićeš kroz niz manjih iskustava probuđenja. A sada se opusti i svu pažnju usmjeri na svoje Ja.


216 | P a g e

Zurim u Ambis, a Ambis zuri u mene. Ko u koga zuri? Između mene i njega nije bilo ničeg. Zurio sam u tamu bez oblika, ili mi se samo činilo? Ili je ona zurila u mene. Ja ‐ Tama, Tama ‐ Ja. Ko u koga gleda? Otvorih oči i pogledah u Tamu ispred sebe. Ničeg nije bilo. Nju nisam našao. Zurio sam širom otvorenih očiju, ni sam ne znam koliko dugo. Jel Ništa bilo centimetar od očiju, ili svjetlosne godine daleko? Jel Ništa ima centar? Jesam li ja Ništa? Ili je Ništa ja? Iako sam vidio Ništa, misano‐emotivni proces je i dalje postojao, ali nikako nisam mogao naći tijelo, glavu, um u kojem se sve to odvijalo. Zurio sam divljački očekujući da Ambis ispred mene se umilostivi, da mi odgovori, bilo šta. Negdje u pozadini primjetih strah kako se pomalja. Jesam li lud? Što se zbiva? Hladnoća Tame me obuzimala. Uskraćivala mi dah. Svaki udah značio je da sam živ, da ipak postojim. Svaka misao me potvrđivala i davala mi lažnu nadu da je sve OK. NIJE NIŠTA OK.. ‐ vrisnuo sam u Tami, očajnički tražeći način da se probudim iz noćne more u koju sam upao. Sada dok ovo pišem, dragi čitaoče, znam da će ti biti teško i zamisliti što se zbivalo. Teško je rječima iskazati odsustvo rjeći. Hm.. zamisli da si u najgoroj noćnoj mori. Da ne osjećaš ništa, nema ništa, sve je negostoljubljiva tama oko tebe, ali misli koje ti govore da li to sanjaš, emocija koju osjećaš daje ti dojam da si živ zarobljen u tom paklu tame oko sebe. Ali ne možeš da učiniš ništa. U potpunoj milosti i nemilosti si te tame koja te okružuje. E sada, samo zamisli, kako si se osjećao, i baš tako osjećao sam se i ja. Sjetih se riječi Bhairavii, da pažnju usmjerim na JA. I pokušah. I još jednom pokušah.. i još mnogo puta, ali ne nađoh JA. Obuzela me je panika, strah je bio toliko stvaran da sam ga mogao sjeći nožem. Ali nekako u sebi, negdje u dubinama sebe, skriveno iza silne gromade straha, tinjao je osjećaj da je sve u redu. I što sam više obraćao pažnju na njega, postajao je sve jači i jači. "Šta bi dao dohovnom tragaocu kada bi mu mogao nešto dati?" ‐ upitali su jednom Majstora. "Neustrašivost. Samo to mu je potrebno." ‐ proletilo mi je kroz um kao iskra tog osjećaja da je sve u redu. Nisam imao što da izgubim. Ako sam mrtav, mrtav sam. Ako nisam, onda da se suočim sa tim, što god to bilo. Iako je strah i dalje urlao u meni, potrudio sam se da smjelije pogledam u Tamu Tame. U to Ništa, u taj Ambis koji je stajao ispred mene, kao usud usuda.


217 | P a g e

I sada me prođe jeza kada se sjetim toga. Ali to više nije neugodna jeza. To je ekstaza u kojoj jedva čekam da se spojim ponovo sa tom Tamom, izvan oblika. Potpunim uništenjem svega što postoji i mene samog. Zurio sam u Ambis ispred mene, kao da mi je to zadnje što ću učiniti u svom životu. Sam. Kao jedina iskra koja postoji nasuprot Ambisa. I u njemu se desio pokret. Vidio sam svoj život kao ništa, koje se trudilo tu prazninu da ispuni sadržajem koji me definiše, daje mi svrhu, sigurnost. Koji mi daje osjećaj da živim i da jesam kao ljudsko biće. Sav moj život je prolazio. I osjetio sam žalost, strah i tugu. BOJIM SE, MAJKO.... ‐ dreknuo sam iz svega glasa. I odjek se nije čuo. Ambis ga je progutao. Odjek se utopio, stopio sa Ambisom, Tamom tame. Zurio sam i dalje. I opet sam samcat nasuprot Toga. Zurio sam.. i zurio.. i nestao je misaoni tok.. i nestale su emocije.. ostalo je samo zurenje, kao odjek mene koji je bio, koji je nekada živio. No, nestalo je žalosti, usamljenosti, tuge.. Zurio sam kao nikad do tada. I odjednom.. AMBIS ZURI U MENE. Šok koji se zbio u posljednim atomima moje lažne individualnosti, bljesnuo je kao zvijezda padalica i ugasio se. AMBIS JE ZURIO. Udah je bio silovit. Izletio sam iz kreveta ne znajući gdje se nalazim. Ne znajući ko sam ni šta sam. Trebalo mi je par minuta da dođem "sebi". Oko mene je bilo četvero ljudi. Nisam znao nikog sem nje. Pogledao sam je, i u njenim očima vidio sebe. Samo je moj lik bio različit. Pogledao sam u ostale, iako ih nisam znao. U svim očima i dalje sam bio JA. Ali ovaj put to JA nije bilo JA koje sam znao. Ovo sam uslovno nazvao JA. Ne poznajem precizniju riječ od te s kojim bih imenovao TO. Okrenuh se prema Njoj. ‐ Dobro došao nazad, JivanMukto. Ćutao sam. Ćutali su. Ćutali smo. I ponovo ĆUTAO SAM. Iako je u sobi bilo četri tijela, bio sam SAM. Odiuvijek sam i bio SAM, samo to nisam smio da vidim, sagledam i prihvatim. ‐ Ko ste vi? Mislim na vaša tijela... ‐ hahahaha.. ‐ zvonki smijeh ispunio je sobu. ‐ Slobodno budi to što jesi, Mukto. Oni su moji poznanici. Ja sam ih dovela ovamo. Geldao sam u njih. ‐ Oni Jesu. ‐ Da Jesu. Zato ti i kažem da budeš to što i ti Jesi. ‐ Koliko sam dugo bio .... ‐ nisam znao kako da dovršim. ‐ ... tamo gdje si bio? ‐ dovršila je ona. ‐ Pet dana. Sjeo sam na fotelju, pošto sam osjećao malaksavost u udovima. ‐ Odmori se Mukto, povrati snagu nazad. ‐ Ova trojica su mi prišla i pomogla da ustanem i odveli me do kreveta.


218 | P a g e

Zaspao sam, ali to više nije bio san na kakav smo navikli.. Ja sam bio Budan. Tijelo je spavalo. Um je spavao, ali ne i Ja. Mjesec dana je prošto od tog događaja. Život se vratio u normalu, barem na površini. Unutra Ja sam Ja. To Ja se pojavljivalo s vremena na vrijeme u toku dana. Bilo tu, samo od sebe, i odlazilo kada me povuče svakodnevica. Sjedili smo u Reneu, ispijajući topli čaj i gledajući jedno u drugo. ‐ Svi su mrtvi, Bhairavii.. svi. ‐ Da na svojoj površini, ali ono što ih čini ne može biti mrtvo. ‐ Znam. ‐ Nego, danas sam bio u redakciji i tamo me čekalo nekoliko pisama sa pitanjima i oduševljenjima čitaoca. Mislio sam da odgovorim na njih sam, ali pošto su to bila pitanja za tebe, hajde da igramo igru dalje. ‐ Ok. Slažem se. Pitaj. ‐ "Tko koga gleda i tko koga vidi? I da li onaj što gleda vidi zaista? I da li je onaj što gleda zaista vidio sve? Ili samo misli/osjeća da je to sve? Da li je i Ambis i Ništa iluzija, projekcija ili konačna istina ili idemo dalje u istraživanje? I da li to SVE gleda u NIŠTA? I da li to PUNINA gleda u AMBIS? I da li to SVJETLO gleda u TAMU? I ako NIŠTA gleda u NIŠTA, AMBIS u AMBIS, TAMA u TAMU, gdje su SVE, PUNINA i SVJETLO? Ako su SVE, SVJETLO i PUNINA samo iluzija, nema razloga da to ne budu i NIŠTA, AMBIS i TAMA. I dalje mi treba SOUL, meni treba, da se orjentišem, ona je moj kompas." To je bilo pitanje jedne čitateljke. ‐ pročitao sam joj pismo koje mi je poslala. Nasmijala se. ‐ Zanimljiva pitanja. ‐ Da. Nisam znao što da odgovorim. Svako pitanje je besmisleno sa jedne strane, a s druge veoma smisleno. Stoga sam htio da pričamo i da ti odgovoriš na ta pitanja. ‐ Da, pitana jesu smiješna, ali moraš da primjetiš ono u pozadini. Ne odgovaraš na njena pitanja, jer pitanja nastaju samo kao odraz nje. Jesi primjetio ono bitno u tom pismu? ‐ Da. MENI TREBA, DA SE orijentišem, ona je moj... ‐ Da. I? ‐ Strah od prepuštanja, strah od gubitka sebe koje poznaje. Zbunjenost uma koji ne zna kako da se postavi ispred zagonetke koju je sam smislio i sada u nju upada. ‐ No, dobro. Idemo jedno po jedno. ‐ nasmiješila se i krenula. ‐ "Tko koga gleda i tko koga vidi?" Niko ne gleda nikog, niti iko ikog vidi. No, u početku postoji zasebno ja koje još uvijek ima osjećaj odvojenosti i tzv. individualnosti. A to ja nosi cijelu prošlost u vidu sjećanja koje ima. I na osnovu toga ta tzv. individualnost koju u sebi osjećaš stoji nasuprot Ambisa, nasuprot Praznine, nasuprot Ništa. Misaono ‐ emotivivni koncept ti daje dojam da si ti individua, i dok je on prisutan i dok se njega držiš ti zuriš u datost, usud, Ambis. Sve dok postoji ta individualnost ona ti je prepreka da vidiš. Kada smogneš dovoljno hrabrosti da se prepustiš onom što vidiš, znaćeš ko u koga gleda. ‐ "I da li onaj što gleda vidi zaista?"


219 | P a g e

Onaj koji gleda, ako misliš na istinsko biće ne vidi. Ono ZNA. Ta riječ "zna" najbliža je pitanju koje pitaš. Ali ni to nije prava riječ. Stvar je u tome, da um koji je odvojeni dio stvarnosti kao mjehur od sapunice je strano tijelo u Ambisu, Apsolutu. Biće je sam Apsolut. Biće je Ambis, Praznina, Ništa. ‐ "I da li je onaj što gleda zaista vidio sve?" Nema šta da vidi. Onaj koji gleda, zna da je on početak i kraj. Alfa i Omega. U momentu dok gleda i dok se ima tzv. "individualnost" ti imaš dojam da postoji nešto, jer to nešto stvara tvoj um na osnovu sjećanja, proživljenih iskustava, prošlosti, želja.. itd.. itd.. U momentu kada se Ambis, ili ti Praznina razotkrije ispred tebe, kada skužiš da ona zuri u tebi, dolazi do prepoznavanja i gubljenja tzv. "individualnosti". Desi se stapanje. Tada zasebnost i sve što je ta zasebnost mislila da ima i postoji, nestaje u potpunosti. Ti se stapaš sa Apsolutom, na neki način. Iako nikada nisi ni bila odvojena. No, zbog riječi koji su prepreka, ovo moraš da osjetiš koliko možeš i biće ti malo jasnije. ‐ "Ili samo misli/osjeća da je to sve? Da li je i Ambis i Ništa iluzija, projekcija ili konačna istina ili idemo dalje u istraživanje?" Um smišlja pitanja i odgovore. ‐ nasmijali smo se. ‐ Sve je projekcija Bića, ili Apsoluta. Sve. No, igre radi, Ono to ne zna. Sav rad dovodi te do toga, da ništa izvan tebe ne postoji. Ništa izvan Apsoluta nije stvarno. Ali je, opet zbog igre, ono smislilo pravila.. hahahaha... da tako kažem i po kojima igra. U stvarnosti, nema ni Ambisa, ni Ništa, ni Iluzije, ni Stvarnosti. Postoji samo stanje svjesti. Konačna istina nije ono što ljudski um smatra istinom. Ona je konačna zajebancija. Konačni vic. Naravno, kada bi to Što Jeste, moglo da to tako shvati. No, informacije radi, postoji rad i dalje. ‐ "I da li to SVE gleda u NIŠTA? I da li to PUNINA gleda u AMBIS? I da li to SVJETLO gleda u TAMU?" Na sve je odgovor DA. Prvo, na toj razini odakle pokušavaš postaviti pitanje, ono je potpuno apsurdno i ne znači ništa. To je sve razina uma u iluziji koje pita pitanje. Zbog toga kažem da je pitanje apsurdno, tj. da ne kažem da je besmisleno. Um ne može shvatiti i zato pita besmisleno pitanje. Na osnovu prošlosti i svega ostalog što sam gore nabrojala, um gradi konstrukcije, koncepte iz kojih hoće da spozna stvarnost. Ali to nije moguće. Najčistiji odgovor bi bio ovo: Niti je SVE, niti je NIŠTA. Niti je PUNINA, niti je PRAZNINA. Niti je SVJETLO niti je TAMA. ‐ "I ako NIŠTA gleda u NIŠTA, AMBIS u AMBIS, TAMA u TAMU, gdje su SVE, PUNINA i SVJETLO? Ako su SVE, SVJETLO i PUNINA samo iluzija, nema razloga da to ne budu i NIŠTA, AMBIS i TAMA." Ništa ne gleda u ništa jer ništa ne postoji. Ambis ne gleda u ambis, jer ambis ne postoji, tama ne gleda u tamu jer tama ne postoji. Pošto nema suprotnosti ne može postojati ni SVE, PUNINA ni SVJETLO. I baš zbog toga nema ni NIŠTA, ni AMBISA, ni TAME, ni SVJETLA, ni SVEGA, ni PUNINE.. niti onog koji pita, niti onog koji odgovara. Um ostaje zbunjen, sam sa sobom dok sam sebe ne sagori. U tom sagorjevanju ostane ostvarnost. I desi se da TI zuriš u AMBIS, i AMBIS zuri u TEBE. Tada se desi nešto što bi opisali kao APSORBIRANJE U SEBI. Ili kao što bi to opisali religiozni tragaoci, Ti se Apsorbuješ u Boga, Postojanje, Ništa, Ambis, Sve, Svjetlo, Tamu.. itd.. itd.. Sve su to samo imena za stvarnost. Ali mi prosto ne shvatamo da su to imena i da ne znače ništa. Zbog toga, ono što je tragocu potrebno jeste NEUSTRAŠIVOST.


220 | P a g e

Prvo, nema što da izgubi. Drugo, ono što on jeste, sve jeste. Treće, moraš se prepustiti vođstvu svog višeg JA, Majstoru, Bogu ili čemu već. ‐ I posljednje, koje nije pitanje, ali.. "I dalje mi treba SOUL, meni treba, da se orjentišem, ona je moj kompas." Ne treba tebi kompas, već tvom umu, egu. On treba kompas. Jer se osjeća izgubljenim i ugroženim. Ono što možeš učiniti jeste, ZURI u svoj ego, bez očekivanja. Direktno i smjelo. Zuri u sve ispred tebe, dok ti se samo ne razotkrije. I ne prekidaj dok ti se Stvarnost (koja je samo riječ) ne razotkrije sama od sebe. Budi SMJELA, HRABRA da zuriš bez očekivanja, i sve će da ti se razotkrije samo od sebe. Jer sve žudi da se razotkrije samo što nema nikog ko bi ti htio.


221 | P a g e

Sa Sajta BUDNOST


222 | P a g e

"Tehnika" JA U ovo doba u kojem se trenutno nalazimo sve oko nas je ispunjeno raznim tehnikama, instant riješenjima problema koje imamo, brzim i djelotvornim tehnikama za osobni razvoj koje imaju za cilj dovesti nas u brzo prosvjetljenje i tako riješiti nas muke ovog života. Tako da neko ko temeljnije istražuje ovu tematiku a najbolje od svega koristi svoju glavu, brzo uviđa gdje se nalazi sva naša spiritualnost. Ne u unutrašnjoj potrebi za Upoznavanjem Sebe, već u unutrašnjoj potrebi za bježanje od sebe, problema, života koji vodi. Zbog brzine života, ne zato što se vrijeme ubrzalo kako čujem svaki dan oko sebe od ljudi raznog kova, već zbog mase informacija kojima je naš um bombardovan u svkaom trenutku (i zato imamo dojam da vrijeme brže prolazi) mi želimo brza riješenja svih unutrašnjih pitanja i situacija (problema) kroz koje prolazimo. Shodno tome, a sve u zakonu "Kako gore, tako i dole", do nas i dolazi toliko raznolikosti tehnika i učenja koje tačno odgovaraju našoj unutrašnjosti. Mi imamo dojam da se došlo neko "zlatno doba" ili da smo u nekoj vrsti duhovnog prelaska na drugu stranu koja će nam momentalno riješiti sve ono od čega želimo pobjeći. Svako iole malo kritičniji, ali i inteligentniji, brzo uviđa svu igru. Naravno potrebno je da poznaje u nekoj mjeri um i zakone pod kojima se on nalazi. Tako da ima mogućnost da shvati da ipak nije sve kako izgleda, već da je riječ u nečem sasvim drugom od onoga što nam se servira. Da se razumijemo, mi samo imamo priliku u ovom našem vremenu vidjeti tu svu raznolikost i masu učenja, mislite li da toga nije bilo u prošlosti? Naravno da je bilo. Samo nismo mogli tako brzo doći do informacija kao danas. I zato i imamo osjećaj da je vrijeme ubrzano, što pravdamo raznoraznim teorijama, pretpostavka i našim potisnutim željama. Nekada je u nekoj zabiti čovjek dobio jednu ili dvije tehnike od jednog ili dva Majstora koja su nekim slučajem prošla kraj njegove kuće u njegovom cijelom životu. I njegov rad je bio jasan. Sa poznavanjem te jedne ili dvije tehnike on je učinio da se njegov život promjeni. Ili ga učinio ljepšim ili lakšim za trpljenje ili ko zna što. Danas upalite računar i imate sve Majstore i njihova učenja momentalno učitana u Mozilli na nekoliko stranica. I možete da birate. Ako nakon par dana vidite da nemate pomjeranja u nekoj tehnici ili učenju, veoma brzo iz Historya vratite ostale strane i pogledate nova učenja i nove tehnike. I onda se naravno, prozovete Spiritualnim tragaocem i poznavateljom Spiritualne scene, instant majstorom i savjetodavcem. Ljepota današnje mogućnosti i protoka informacija je u tome što svako od nas može naći nešto što mu odgovara i riješiti neki film u svojoj glavi, ili ipuniti svoju želju za nekim određenim putem, što je u prošlosti zahtjevalo godine istraživanja i potrage za Majstorima koji su sposobni da nam pomognu. No i dalje je ostala potreba da nešto učinimo sa sobom, da sami sebi pomognemo ili da tražimo pomoć od nekoga za koga pretpostavljamo da nam može pomoći. Problem nastaje onog trenutka kada očekujemo da se situacija koju smo gomilali nekoliko desetina godina riješimo za par dana, nekom poznatom ili manje poznatom tehnikom ili učenjem. Tako da kada pogledamo svoj spiritualni život koji sko vodili nekoliko godina, u kojem smo prošli nekoliko raznih tehnika i učenja shvatimo da smo na početku kao što smo bili onog dana kada smo zakoračili na ovu stazu. No, bilo bi glupo reči da to nije dobro iskustvo, jer nam je mnogo štošta


223 | P a g e

reklo o nama samima. Barem su neki naši zaključci ono što nam pokazuje da smo radili sve to samo radi bježanja od sebe. I da je sada na redu suočavanje sa svim onim što to "sebe" nosi. Ta razočaranost koja se pojavi u nama svim onim što smo prošli i što nam se nudi na spiritualnoj sceni postaje akutna i tražimo nešto što nas može pomjeriti sa mrtve tačke na kojoj smo se našli. "Tehnika" JA i ostale spiritualne tehnike Da ne bude da svaki hvali svog konja, probaću vam napraviti usporedbu ove "tehnike" i ostalih tehnika spiritualnog razvoja. A na vama će biti da ju probate i da zaključite da li je to ono što vam odgovara ili ne. Probajte razumjeti da svako od nas ima svojstvenu vibraciju i da neke druge vibracije prosto ne odgovaraju vašim trenutnim vibracijama. Iako znam da na kraju svi osjete ovo što ova "tehnika" nudi, znam također da morate sami doći do toga. To mora biti vaša potraga, ne moja. Ja sam nju našao i ispunjavam svrhu moje potrage, koja ni približno nije pri kraju. Jer kraja i nema, ali o tome u nekoj drugoj prilici. Ono što svaku učenje nudi jeste potraga za Probuđenjem, naravno ovdje već misli na ozbiljnija učenja koja imaju za cilj Spoznaju Prirode čovjeka. Prva greška koju skoro sva učenja prave jeste tzv. Probuđenje. Takvo što ne postoji. Ali postoji stanje koje bi mogli nazvati tim imenom, ali ono nije cilj, niti je nešto što treba da zaslužite s nekim tehnikama, vjerovanjima, pridržavanjem raznih pravila. To stanje je vaša Priroda i ona ne može da se distigne bilo kojom tehnikom. Jer stanje koje bi imenovali Probuđenjem, jeste stanje izvan Uma. A sve tehnike i načini rade na razini uma. A zašto je to tako proći ćemo u nekim drugim tekstovima, jer bi bilo predugo za jedan tekst da se sve to, svaka riječ i njeno pravo značenje objašnjava. Znači prva razlika između "tehnike" JA i ostalih tehnika je u tome da ova "tehnika" vam ne nudi Probuđenje. Čak vam ne nudi nikakvo olakšanje, a to znaju oni koji su probali ovu "tehniku". Ona vas gura u srž uragana koji nastaje tačno u susretu vaše Prirode i impresija koje se nalaze u vašem "skladištu" iz kojeg nastaje ovaj život koji vodite. Neka druga učenja putem raznih vježbi disanja pokušavaju da promjene um i da čovjeka dovedu do famoznog Probuđenja putem djelovanje Prane ili Energije u vama. Neki od njih rade sa Kundalini Shakti (što je posebna priča i na nju ćemo se osvrnuti na ovom sajtu), neki na probijanju kanala Shushumne (što je izuzetno bitno ako se radi Energetski rad, a i to ćemo dotaći malo kasnije), neki na uravnoteženju različitih Prana u tijelu, neke na energetiziranju tijela i uma, itd. I kao i sve ostalo to daje svoje rezultate. Nebitno je kada i kako, ali rezultati nedvojbeno stižu ako radite tačno ono što vam se kaže od strane učitelja. Na taj način potizanjem Shakti koja se po yogičkim učenjima nalazi u Mooladhari (prvoj čakri) a po tantričkim u Manipuri (trećoj čakri) u Sahasraru tj. sedmu čakru te se na taj način dešava spoj Energije i Svijesti i čovjek doživljava iskustvo Sjedinjenja ili Samadhija, tj. Probuđenja. Druga razlika između "tehnike" JA i ovih načina jeste u tome što tehnika JA djeluje već na najvišoj razini vašeg Uma. Znači izvan bilo kakvih energija u tijelu i raznih prana. Jer da bi ste bilo što od toga radili vi morate biti poistovjećeni sa procesom iz kojeg je cilj da se


224 | P a g e

izdignete, tj. da ga razumijete, doživite i transcedentirate. Da bi ste bilo šta od ovoga odradili mora POSTOJATI JA koje radi. "Tehnika" JA ide iznad toga. Zatim neka učenja koja rade putem vjere u boga, povjerenja, predaje i slično, traže da prihvatite da ima nešto mnogo veće od vas koje upravlja ovim Univerzumom a s tim i vašim životom, te da se prepustite toj sili, koja je nepoznata čak i za one koji vas ubjeđuju da ona postoji (kasnije ćemo nešto i o tome reći). Putem tog Emotivnog preobražaja ta učenja, također, dovode vas do cilja a to je spoznaja Sebe ako ne stanete u jednoj tački dvojstva kao što se dešava sa većinom na ovom putu. Putem forsiranja pozitivnih emocija i putem stalne borbe sa negativnim emocijama oni vas kristališu i dovode do Iskonske Prirode. Treća razlika između "tehnike" JA i emotivnog pristupa poznatog kao bhakti jeste u tome da vi već idete u sam centar gdje nastaje bilo kakvo iskustvo koje "ja" ima. Ona ne traži od vas da vjerujte bilo kome ili bilo čemu. Već da se susretnete sa onim što ostaje kada sve nestane. Što znači kada nestane bilo kakvih impresija koje vas čine kao čovjeka, što vas dovodi u srž vaše Prirode, koju prepoznajete kao ono što ste oduvijek Bili, Jeste, i Što Ćete Biti. Opet neka druga učenja vas KA sebi vode putem jasnih meditacija tj. vizializacija i idealizacija Apsoluta, Brahmana, ili ko zna kojeg imena i da se na kraju dešava prepoznavanje i sjedinjenje vašeg uma sa tom Prirodom, što na kraju dovodi do toga do čega vode i sve druge tehnike, tj. do gubljanja individualnog (recimo da ste Individue) "ja" u Apsolutnoj Svijesti ili vašem Pravom Ja. Ti načini zahtjevaju strogo pridržavanje pravila, jame i nijame, pravila osmokrakog sistema joge ili tantre (na nižem nivou) ili kroz neke druge specifičnosti koju svaki sistem ima sam za sebe, i koje se najčešće nisu mjenjale nekoliko hiljada godina (što je diskutabilno). Sljeđenjem tih pravila vi ulazite u Probuđenje. Četvrta razlika između ove "tehnike" i tih načina je u tome što ne sljedite ništa sem što se suočavate sa svim onim što se pojavljuje u vama i što vas je "odvelo" od vas samih. Ne zamišljate nikakvu višu stvarnost, niti pokušavate da se sjedinite sa njom, pošto vi već jeste Ona, stoga nemate s čim da se sjedinjavate. Ono što se dešava jeste Razotkrivanje vaše Prirode kada dotaknete do Stanje Svijesti. I recimo da ne zaboravim spomenuti razne sisteme instant prosvjeteljnja poput Bernerovog učenja ili učenja Slavinskog, koje sam i sam nekom svoj istraživanju i traženju smisla pre nekih 10‐tak godina prošao, i doživio ta famozna iskustva prosvjetljenja koja su mi danas smiješna, ali opet s druge strane ona su mi pomogla, uz prakse koje sam tada radio i godinama poslje tih iskustava, da dostignem mnogo više razine razumijevanja Prirode i mnogo dublja "iskustva" Sebe što me je dovelo do razotkrivanja ovako banalne i jednostavne "tehnike". Vjerujem da nisam jedini koji je ovo u jednom momentu razotkrio jer takav je Zakon djelovanja. No, ovi sistemi koje nude ta dva gospodina i njima slični su jako dobar sistem koji vas polako dovodi do dubljih iskustva kroz pitanja: Ko sam, šta sam, šta je drugo ljudsko biće, šta je život i slično (godinama te prakse izvedeno je masa pitanja kao pomoć da se produbi to iskustvo "prosvjetljenja"). No problem ovih pristupa jeste famozno probuđenje ili iskustvo Gnoze ili


225 | P a g e

iskustvo Prosvjetljenja. Jer to što se doživi na osnovnim pitanjima nije iskustvo prosvjetljenja ili Gnoze. Već osjećaj JA svijesti koja NIJE PROBUĐENJE. Peta razlika između "tehnike" JA i ovih načina i nije tako velika, ali ona postoji. Prvo jer ne ganjate nikakvo probuđenje, jer takvo što je laž i obmana guru filozofije i prodaje duhovnosti. Drugo, jer osjećaj JA nije ono što bi mogli i nazvati Probuđenjem, već iskustvo Svijesti koja je krenula da se identifikuje sa sadržajem i procesima koje prolazi. To JA koje doživite na ovim intezivima nije vaša Priroda i nikako ne bi mogli reći da je to Probuđenje (da takvo što postoji). Vaša priroda nije nikakvo JA, ili neko ko doživljava bilo šta od tih iskustva (kasnije su dodali Praznine, Ništavila i slično kada su i sami otkrili da ono što su godinama forsirali nije to). "Tehnika" JA nije nešto što se deživi i zaboravio kao na intezivima, već je to nešto sa čim se svaki dan spajate i znate da to niste vi, ali da je to jedan od načina koji najitezivnije djeluje da prepoznate i "uđete" u stanje Višeg JA, Postojanja, Života ili kako želite to da nazovete. Kao što u dubokom snu nema osjećaj nikakvog JA tako i kada dostignete Stanje Svijesti vaše Prirode neće ostati nikakvo JA. Praktična primjena "tehnike" JA Naše iskustvo života jeste direktno diživljavanje procesa koja se zbivaju u našoj svijesti s kojima smo poistovjećeni. Ti isti procesi unutar nas su i procesi koji postoje oko nas. Tako da je samo naše iskustvo života usko povezano sa procesima oko nas i mi se prepoznajemo u svijetu oko nas. Naravno, složenost tog procesa je strahovita i jedan mali tekst ne može da ga objasni. Kao što ni mnoga učenja koja su također jako široka i temeljna ne mogu do kraja objasniti Zakone i načine materijalizacije Univerzuma, kao i stvaranje stvarnosti života oko nas i unutar nas. Meni nije ni cilj da vam sada to pojašnjavam jer znam da će se to razumijevanje samo pojaviti ako se suočite sa onim Što Jeste i to realizirate ovdje gdje se nalazite, u vašem sadašnjem životu. Svaki spiritualni put ima za cilj da vas odvoji od procesa i da vas usmjeri ka Istinskom Sopstvu (ovo ćemo još dotaći malo kasnije) te da vas "spoji" sa vama tj. vašom Prirodom. I svaki Put koristi svoje specifičnosti, tj. ono što su njegovi osnivači doživjeli i spoznali. Postoji tu još mnoštvo stvarčica koje su diskutabilne a koje se tiču Živog Izvora i onih koji samo prepričavaju o tom Živom Izvoru kao i onom što je taj Izvor dao. Ono što je nezaobilazno bez obzira kojem Putu pripadate ili u kojem ste se pronašli, a to ste vi. Vi ste taj aspekt, da tako kažem, koji je od najveće važnosti u bilo kom spiritualnom radu. Bilo koja tehnika je samo tehnika i način koji ima za svrhu da vas vrati vama samima. Također i ova tehnika. Znači one su samo pomoć, sredstvo koje vam treba omogućiti da osvestite sve ono što vas sprečava ili da zaobiđete sve ono što vas sprečava kao u većini sistema, da dođete do sebe. Ono što bi nazvali "problemom" ili boljom riječju situacijom, jeste procesi koji vas sprečavaju da dostignete razinu na kojoj se razotkriva vaša Priroda. Cilj ove "tehnike" nije da vas dovede do tzv. Probuđenja, niti da vas riješi vašim imaginarnih problema, ili da budete sretni, radosni ili šta već. To sve možete nači u drugim učenjima. Cilj ove "tehnike" jeste da vas gurne u stanje prije bilo kojeg procesa, da dostignete razinu gdje ne postoji ništa od ovoga što sam


226 | P a g e

opisao, već čisto, prosto, jednostavno, najbičnije POSTOJANJE, Prisutnost koja razotkriva vaše poistovjećenje sa procesima koje živite. Te na taj način vam da mogućnost da u nekoj određenoj mjeri koja zavisi samo od vas, se odvojite od svih procesa koji su vam zaklonili vaše Istinsko stanje, tj. stanje Prisutnosti, stanje Bitisanja a koje je osnova svega što postoji na ovoj planeti i ovom Univerzumu. Stanje iz kojeg sve nastaje, trenutak prije nego što se desilo ispoljenje života na svim nivoima. Naravno, ovo je ispomoć u načinu koji se zove Rad na Sebi, ali ispomoć koja vam pomaže da razotkrijete Um na mnogo lakši način, tj. da znate da VI NISTE um koji razotkrivate, mehanizmi koji djeluju u vašem životu, navike, potrebe i slično. Ona je temelj iz kojed krećete u djelovanje pomoću kojeg ulazite u nevezanost za bilo kakve procese, ali i koja vam pomaže da razotkrivate život u njegovom samom nastajanju. I ja bih mogao tako još nekoliko strana, ali ne vidim pretjeranu svrhu da o tome pričam. I stoga mislim da bi bilo vrijeme da vam objasnim taj način, koliko preciznije mogu. Tako da ga možete sami probati. Naravno, jedno je pisana riječ a sasvim drugo da se to odradi uživo. I sam znam koliko razina ima ova "tehnika" i da će svako od vas doživjeti je na sebi svojstvenoj razini. Ali samo uživo moguće je zaobići sve one razine na kojima biste samo gubili vrijeme. No, iako to znam dajem je ovako javno, prosto da je probate i uvidite sami ono što pričam. A kasnije, možda se sretnemo, a možda se sretnete sa nekim ko ovo isto radi ili razumije i on vam, baš kada to zatreba, kaže još neke detalje tako da ćete doživjeti dublje razine ove "tehnike" JA. Opis same "tehnike" JA Prvo i najosnovnije, sve što vidite je samo proces i ništa više. A to nije cilj. Proces vam pomaže da uđete u taj trenutak kada postoji osnova za proces, a to je iskustvo JA. Ono vam na taj način mogućava da boravite tj. budete Prisutni u tom stanju svijeti Ja prije bilo kojeg procesa. Znači sve što doživljavate možemo nzvati Procesom. Ništa više, i ništa manje. Sjednite u neku opuštenu pozu. Najbolje je u neki asanu, tipa sidasana, padmasana, vadžrasada ili sličnu pozu u kojoj se osjećate opušteno ali i stabilno. Obratite pažnju na tijelo i dovedite ga svjesno u stanje opuštenosti. Ako treba prođite mislima kroz cijelo tijelo par puta da bi ga opustili. Opušteno tijelo znači i opuštanje uma na jednoj od njegovih razina, stoga je bitno da to ne preskaćete. Kada ste opustili tijelo, polako svoju pažnju fokusirajte (ne koncentrišite se jer to je poistovećenje sa procesom) na dah i praćenje daha. Ne mjenjajte ništa, samo osvjestite proces disanja bez puno mješanja u njega. Dajte si nekoliko minuta posmatranju tog procesa. Ono što posmatranje disanja radi jeste opuštanje uma ne drugoj dimenziji njegovog postojanja te odvajanje od procesa koji su vezani za disanje i poistovjećenje sa procesima disanja i onim što ono veže. Nakon par minuta posmatranja disanja pređite na posmatranje unutrašnjih senzacija koje ste doživjeli sa posmatranjem tijela i disanja. Sve što se u vama dešava probajte da posmatrate bez vezivanja za to. Bilo šta. Počev od misli preko emocija. Samo posmatrajte, ništa ne mjenjajte. Jer ništa od toga niste vi. Bilo kakav pokušaj mjenjanja ponovo vas gura u poistovjećenje sa Procesima. A to nam nije cilj.


227 | P a g e

Sada dolazimo do onoj najbitnijeg. Kada se uspjeli da se odvojite od Procesa koja su se zbivala poistovjećenjem vas sa umom i tijelom, to je jedna razina i najčešće dalje više ne možete. No, sada uključujete ovu "tehniku" da radi za vas. I to je njena bit. Sada obratite pažnju na proces samog posmatranja, tantrici bi to nazvali postanite svjesni svjesnosti, pažnje. Postanite svjesni da uvijek postoji iskustvo JA koje prethodi samom procesu. Svaki proces zahtjeva da postoji JA koje unutar kojeg se dešava samo sjedinjenje tj. poistovjećivanje tog JA sa procesom i na kraju dobijemo finalni "proizvod". Primjer: "JA sam gladan."; "JA sam žedan."; JA sam poistovjećen."; "JA sam budan." i slično. JA ‐ je prostor ili ograničeno iskustvo koje je potrebno da bi se desilo bilo šta, jer bez njega ne postoji bilo kakvo dešavanje ili proces. SAM ‐ je sam proces, tok u kojem se to JA poistovjećuje sa nekim objektom, mišlju, emocijom, djelom.. OBJEKT ‐ završni čin poistovjećenja. Znači ovdje je cilj da osjetite ovo JA koje prethodi svakom procesu koji dovodi do poistovjećivanja sa Objektom. Uvijek postojite VI koji ste prije svakog procesa i iskustva. Osjetite trenutak pre nego što nastane bilo koji proces, iskoristite ga da se vratite sebi, tj. JA. Osjetite to Živo Prisustvo koje je prije Procesa. To Živo Iskustvo je stanje JA svijesti, ili vaše Ograničene Prirode. To još uvijek nije vaša Istinska Priroda, zato sam napisao Ograničena Priroda ili Ograničeno Sopstvo i to je najbliže što kroz Um možete doći. No, boravak u tom stanju je okidač koji vas gura preko u Istinsku Prirodu. Znači sve što se pojavi jeste proces. "JA sam Biće." ‐ Proces "JA sam Svijest" ‐ Proces "JA sam Ništavilo" ‐ Proces "JA sam ovo ili ono" ‐ Proces. To zapamtite, jer to nije cilj ove "tehnike". Ovo u stvari i nije tehnika, ali moramo je nekako nazvati. Zato i stoji pod navidnicima: "tehnika" JA. Znači: Osjetite sebe kako posmatrate, osjetite to JA koje posmatra. Osjetite to stanje išćekivanja sljedećeg procesa i pratite ga na početak tj. do JA koje je posmatrač. Idite ka izvoru JA koje osjećate kao Posmatrača. (To JA je ono što oni nazivaju probuđenjem, ili iskustvom Gnoze, NO TO NIJE PROBUĐENJE NITI ISKUSTVO GNOZE) Uvijek i u svemu težite da idete na taj duboki unutrašnji osjećaj JA ili posmatrača koji jeste prije svakog iskustva i pricesa. To bih nazvao vašom najnižom Prirodom. To je najniža percepcija VAS koju možete osjetiti sa Umom. Ali to još uvijek NISTE VI u svojoj Istinskoj Prirodi. Uvijek idite na sam IZVOR iskustva JA. Kada se u njemu ustalite, tada osjetite i to JA i probajte ići i na IZVOR TOGA JA. Posljedice ove "tehnike" Kada uđete u to "iskustvo" Sebe kao JA, nakon nekog vremena ako se u njemu ustalite osjećat ćete osjećaj blaženstva koji vas ispunjava. Osjetit ćete ispražnjenost od procesa i svega što ste osjećali kao "sebe" jer to niste vi. To su bili procesi. Čak i JA na koje ste se fokusirali nije ništa sem Proces. A to ćete kasnije primjetiti i sami. No, moramo imati referentnu tačku na koju


228 | P a g e

ćemo vezati um. To JA koje mnogi proglašavaju sa iskustvom prosvjetljenja ili probuđenja je samo Proces i ništa više. U toj razini vi gubite svoju Prirodu i postajete poistovjećeni sa procesima i to je ono što smatramo da smo živi i da živimo kao život. Prije nego što se pojavi bilo kakvo iskustvo mora postojati onaj koji ga percepira, a tog koji ga percepria zovemo JA. Ograničeno JA. Mora postojati Svjedok a njega osjećamo kao ono najujutrašnjije JA i to je uvijek Osjećaj. Ovaj način služi da s tim stupite u kontakt veoma brzo i da i njega praksom prevaziđete. Ono što tada nastaje teško je opisati bilo kojom riječju. To je Izvor potpune punoče, koju osjetite tek onda kada se vratite, jer nema nikakvog Posmatrača koji ostaje u tom trenutku. On se potpuno rastopi u tom "iskustvu", potpuno nestane na neko vrijeme. Prvo što osjetite prije tog "iskustva" jeste da ste Vi ogromni, da ispunjavate svaki djelić Univerzuma, ali još uvijek postoji Proces: JA sam Ništa, Ja sam Apsolut, Ja sam ovo ili ono. Također to "iskustvo" prati osjećaji ekstaze ili ti blaženstva, osjećaji uvezanosti kao Jedno sa svim i slično, a to također još uvijek niste Vi. Vi i dalje osjećate, doživljavate, prolazite kroz Proces poistovjećenja. Čak i tada idite dalje sa fokusiranjem na ono JA koje osjeća i doživljava sve to. I u jednom momentu desiće se potpuno gubljenje svih Procesa, ulazak u stanje potpunog odsustva i Procesa i fokusiranja i JA. Ono što bi nazvali Prazninom ili Ništavilom. Ali znajte u tom trenutku neće biti nikog ko doživljava takvo što, jer to je Vaša Priroda. Strahovit naboj svijesti, prisutnosti, kao da je sva snaga Unverzuma sabijena u tačku prije nego što je nastalo Ispoljenje Vječnog, Jednog, Apsoluta, Boga, Života, Prirode, Postojanja.. nebitno. Bilo šta da opišem o tom stanju je samo opis, proces, poistovjećenje i sve ono što to stanje nije. Ono je odbacivanje svega, svjesno odbacivanje i nevezivanje za bilo koji Proces, Objekt. Sve što možete opisati nastaje nakon toga "Iskustva Istinskog Sebe" i to je već postojanje JA svijesti koja ulazi u proces poistovjećenja. Tj. vaš Um, to niste vi. Ovo možete raditi u raznim kombinacijama. No najbolje je ujutro i navečer. Samo nemojte raditi prije spavanja, jer će se "tehnika" JA nastaviti raditi i kada zaspete a to će značiti istrzan san, boravljenje "ni na javi ni u snu" stanju i slično. Jeste da nećete biti umorni ujutro, ali samo to iskustvo jeste pomalo zamorno za većinu. Jer niste imali kvalitetan dubok san. Stoga probajte to raditi barem par sati prije spavanja. Kada budete radili ujutro vaš cijeli dan će biti uvezan sa tom "tehnikom" jer ćete se hvatati kako u toku dana odrađujete "tehniku". Što je i poželjno s jedne strane. Ono što se dešava ako radite ovu "tehniku" jeste odbacivanje svih tehnika koje ste prije toga radili, veoma brzo prepoznavanje svim šema uma, mehanizma ali ovaj put nemate sukob ili bol odvajanja. Neće biti problema da vidite sve te procese samo kao procese i ništa više.

Postoji još mnošto posljedica ove "tehnike" o kojoj ćemo malo kasnije da pričamo, kao i razni dodatci da se ona spusti na razinu tijela i uma, što je sljedeći rad sa ovom "tehnikom". Ali mislim da vam je za ovo jedno čitanje za sada savršeno dovoljno da probate i krenete da radite ovu "tehniku".


229 | P a g e

Podizanje nivoa Energije

Postovanje, zanima me da li znate neku tehniku kako podici nivo energije? I kako je uopste zadrzati da ne "iscuri"? (ne znam kako bi se drugacije izrazila kad osjecam da to bas tako nekako i izgleda)

Nedavno sam prisustvovao u nekoliko rasprava među tragaocima, oko pitanja koja si mi ti postavila. I bilo mi je zanimljivo posmatrati što se sve zbiva kod ljudi kada primjete da "gube" energiju, na koji način pokušavaju da se energetizuju, kako da povećaju ili zadrže već postojeću razinu energije i slično. No, nigdje nisam vidio da je neko obratio pažnju na to KAKO gube energiju a najmanje su primjetili ZAŠTO je gube. Prije nego ti odgovorim bitno je znati neke osnove o načinima gubljenja energije. Svaki čovjek ima dovoljno energije, čak i previše za sve svoje potrebe. Ali ono što nam se dešava jeste da ne znamo KAKO da sačuvamo energiju koju imamo i kako da je usmjerimo tamo gdje nam treba. Cijela ideja Rada na Sebi, kao i mnogih spiritualnih sistema, tipa Tantre i slično radi na ovom pitanju. Svaka naša akcija (sada ne inzistiram na preciznosti previše) jeste trošenje energije. Neke akcije nam vraćaju energiju a neke je samo koriste tj. mogu reći zloupotrebljavaju energiju koju imamo na raspolaganju. Misao, riječi, djelovanje, emocije sve to traži energiju da bi djelovalo, i samim svojim djelovanjem te "akcije" troše energiju, ili bolje reći zloupotrebljavaju je. Kada kažem zloupotrebljavaju mislim na to da od njih nemamo u većini slučajeva nikakve koristi, te da te "akcije" služe samo za trošenje ali ne i za skupljanje energije. Čovjek koji je zauzet prevelikim razmišljanjem, očuvanjem mentalnog identiteta, građenjem i očuvanjem mentalnih koncepata i slično, energiju sistema troši na intelektualnoj razini. Emocionalne fluktacije, sukob na bazi emocije, česta promjena raspoloženja, nesvjesne emocionalne reakcije, negativne emocije, troše i zloupotrebljavaju energiju na astralnom ili emocionalnom nivou. Fizičke kretnje, tikovi, razni mehanički (nesvjesni) pokreti dijelovima tijela, mišična napetost, upotreba prevelikog broja mišića za radnju koja to sama po sebi ne traži i slično, su trošenje i zloupotreba na fizičkom niovu. Sada tu još mogu dodati i zloupotrebu seksualne energije na svim nivoima, i slično. Da sada ne nabrajam u tančine sve načine zloupotrebe energije i njeno pretjerano trošenje. Iz ovoga možemo shvatiti da moramo SAMI pručiti načine na koje MI LIČNO gubimo energiju, gdje nam curi, u kojim dijelovima više a kojim manje gubimo energiju, na koji način, koje akcije


230 | P a g e

koje radimo nam crpe izvore energije i zašto, tj. što nas to izvana i iznutra vuče da nepotrebno trošimo enormne količine energije koje sistem ima. Za to nam je potrebno osvešćavanje mehanizama (dijelova ličnosti, tijela i kompletnog uma) kako bismo sve ovo mogli sami za sebe zaključiti i nešto konekretno poduzeti. Mi možemo, uz pomoć, raznih tehnika pranayame ili hatha yoge cijeli naš sistem energitizirati i podići razinu energije u tijelu, ali ćemo je isto tako jako brzo izgubiti ako ne osvjestimo ono što nam je troši. Zato se u Radu na Sebi u početku forsira pažnja kako bi smo mogli da osvjestimo sve razine na kojima trošimo energiju i upadamo u nesvjesna stanja. Nesvjesna stanja koja "živimo" su stanja u kojima na strahovit način praznimo sistem, a ponovno punjenje zahtjeva jak i dugotrajan rad, ali ne toliko na skupljanju energije, već na začepljavanju "rupa" kroz koje energija ističe. Recimo neko ima potrebu da jako puno priča. I kada se osmotri malo pažljivije, ta priča nije ništa drugo nego pražnjenje sistema od energije, tj. njeno zloupotrebljavanje. Od te priče taj neko nema koristi, i više mu služi radi samopotvrđivanja, privlačenja pažnje, straha od samoće, straha od suočavanja sa unutrašnjom tišinom, straha od praznine u njemu samom, bojazni da neže biti prihvaće i slično. Tako da posmatranjem mehaničkog (nesvjesnog) pričanja, možemo zaključiti da sama priča je samo posljedica unutrašnje rascijepljenosti i nemoći da se integrišemo i da iza nje stoji masa mehanizama (nesvjesnih radnji) koje su mnogo gore i mnogo opasnije od samog pričanja. One su jak mehanizam koji nam krade energiju iz sistema i oni su uzrok ne samo priče već i osjećanja pomanjkanja energije u sistemu uma i tijela. Ili recimo, ono što je gore od priče, ka mehanizma trošenja energije, jeste negativna emocija. Uzmimo recimo, ljubomoru. Ljubomorna osoba i ne zna u većini slučajeva ne zna kako je došlo do iljiva ljubomore te na čemu se ona temelji. Ljubomora je samo završni "prizvod" straha od napuštanja, straha od samoće, osjećaja manje vrijednosti, davanja značaja, podizanja svoje vrijednosti i vrijednosti partnera, želje za ispunjenjem kroz partnera, nedostatka ljubavi što od drugih što od samog sebe i slično. Kada se situacija potrefi za nekim od tih mehanizama i usput projektuje na partnera, dolazi do rekcije ljubomore. Svaki od ovim mehanizama služi samozaštiti slike o sebi, tj. ega, očuvanju same slike, što kroz mišljenje o sebi i mišljenje okoline o nama samima. Takav način od sistema uma i tijela traži jako puno energije kako bi se ego slika o nama samima zadžala, očuvala i osnažila. E, sada. Recimo da radimo neke od tehnika energitiziranja sistema. Tipa neka pranayama kao recimo Kapalabhati, uz pomoć i fizičke vježbe tipa Hatha yoge ili recimo Thai Chi‐ja. Evidentno je da će tijelo i Um s ovim vježbama dobiti priliv nove osvježavajuće energije. Ali šta će se dogoditi sa tom energijom? Mi ćemo biti par dana ili par sati osvježeni i odjednom se osvjestimo kako OPET nemamo dovoljno energije i da ponovo moramo da radimo posao izpočetka. No, dok se sistem nije istrošio i mi primjetili kako ponovo nemam dovoljno energije, nismo primjetili da je ona potrošena na ISTE mehanizme kao i ranije. Što se zbivalo u periodu trošenja energije?


231 | P a g e

Cijeli naš sistem se sastoji od mehanizama koji žive na našu štetu. Mi ne poznajemo stanje u kojem sve funkcioniše u našu korist. Znači, kao i iz prethodnog objašnjenja, građenje tzv. individualnosti i njegova zaštita je odradilo crpljenje energije koju smo skupuli tokom vježbanja. Ali recimo nismo to primjetili. Zašto? Zato što je i naša nesvjesnost pojačana tim prilivom nove energije. Ljudi misle da kada rade neku od spiritualnih praksi, da samo ono "dobro" u nama dobija energiju, zaboravljajući da Energija nema um kojim bi prosudila da li da da energiju samo "dobrim" dijelovima sistema, a onim "lošim" ne da. Priroda Energije je da sve što nađe na svom putu osnaži i na punienergijom, što god to bilo. To znači da ako se u vama pojavila neka od negativnih emocija poslje rada na energitiziranju, ona je pojačana. Jača je nego inače. Jer je u njen sistem ušlo dodatne energije. I ona je osnažena njome. I ne samo da je potrošila tu dodatnu energiju, već je potrošila i preostale zalihe koje smo imali za svakodnevno funkcionisanje organizma i mi smo umorniji nego prije. Elem, nadam se da si stekla približnu sliku o funkcionisanju sistema i trošenju energije. Da bi zadržala energiju moraš naučiti kako zadržati energiju, a to ćeš naučiti ako budeš u dovoljnoj mjeri Pažljiva prema svom ispoljavanju kako vanjskom tako unutrašnjem. Na taj način ćeš vidjeti koji dijelovi tebe troše energiju i na koji način. Kada to uvidiš, onda moraš krenuti da osvještavaš te dijelove, tj. da nađeš ono što stoji u njihovoj pozadini. Primjer: Primjetiš da često puta mrdaš nogom, ili lupkaš prstima ili vrtiš kosu ili da imaš neku određenu mišićnu napetost čak i kada ona nije potrebna. To je posljedica. Znači shvatila si da gubiš energiju na te mehanizme. Sada, sljedeće što radiš jeste da upotrebiš pažnju tako da otkriješ postojanje onog manje vidljivog iza tih površinskih i vidljivih mehanizama. I recimo, primjetiš da kada god lupkaš prstima ili vrtiš uvojak koje da si nervozna. Da u stomaku imaš osjećaj pritiska, lagane mučnine i nervoze. Upotrebiš pažnju u tom smijeru i primjetiš da je taj osjećaj nervoze u stvari također posljedica nekog određenog ili neodređenog iščekivanja. Znači projektuješ nešto na budućnost. Recimo išćekuješ kako će proći razgovor između tebe i partnera. Sada upotrebiš Pažnju na taj način da vidiš što to očekuješ iz tog razgovora i kako bi to on optimalno trebao da teče. Uvidiš da si nervozna i imaš očekivanje jer on ne razumije tvoje potrebe kao žene, ili ko zna šta drugo. Tada primjetiš u pozadini strah od nerazumijevanja drugih ili strah od suočavanja sa drugim ljudima, ili strah da ti sama sebe prihvatiš i samim tim podržiš ono što želiš, živiš ili nešto drugo.. itd. Znači sve to je iz tebe crpilo energiju, a očitovalo se na prostom lupkanju nogom, prstima ili pušenju cigare ili vrčenjem kose. Ovo ti otprilike pokazuje kako mi gubimo energiju. Ali ti i pokazuje što trebaš da učiniš kako bi sačuvala i prekinula zloupotrebu energije. Znači trebaš da osvestiš sve te mehanizme koje imaš i da prekineš saradnju sa njima. A to je Rad na Sebi. Elem, što se tiče punjenja uma i tijela energijom. Možeš da radiš neke od laganijih vježba Pranayame. Tipa Nadi Shodan, ili samo potpuno yoga disanje stomakom i plučima. Ali tako da ne praviš pauzu između udisaja i izdisaja. Taj način te spušta u sadašnjost i puni ti tijelo i um energijom.


232 | P a g e

Možeš da upražnjavaš nekoliko osnovnih vježbi Hatha Yoge, a neke od njih imaš kod nas na forumu. Nema potrebe da za početak ulaziš u složenost i dubinu Hatha Yoge, dovoljno je nekoliko osnovnih asana koje će da te revitaliziraju i opuste blokade na tjelesnom nivou, kao i opuste mišiće. Uz disanje i hatha yogu jako brzo ćeš postići da primaš više energije u sistem uma i tijela. Također, možeš da se prepustiš SVJESNOM uživanju u prirodi, ili slušanju muzike ili hodanju ili meditaciji na pozitivne emocije i raspoloženja i tome slično. Pazi, kada kažem SVJESNO, mislim na način da ne projektuješ ništa niti očekuješ ništa od toga. Prosto samo UŽIVAJ. Osjeti svaki djelić radnje koju si izabrala kao revitalizirajući trenutak ili poklanjanje trenutka samoj sebi. Primjeti svaku boju, svaki zvuk, svaku melodiju, pokret, osjećaj koji to prati unutar tebe, ali OPUŠTENO i sa PAŽNJOM i RADOŠĆU što možeš da uživaš u tome. Ovaj način punjenja sistema energijom jeste rad na utiscima koje primamo. A primamo ih na milione svake sekunde. Ovo je najjači i najbrži način punjenja energijom. Kasnije kada naučiš ovo, moći ćeš da se napuniš energijom u situacija u kojima sada gubiš energiju. Na taj način nauči ćeš kako da iskoristiš bilo koju situaciju u kojoj se troši energija također i za punjenje energijom. Nadam se da si razumjela što ti želim reći i da ćeš ovo moći iskoristiti za svoju korist.


233 | P a g e

Rad sa Tijelom Uvod Tijelo je odraz naših misli i emocija. Ono je skladište koje skladišti sve što mislimo i osjećamo i direktno oslikava stvarnost naše unutrašnjosti. Preciznim posmatranjem tijela možemo jako puno naučiti o našim mislima i osjećanjima, kao i obrnuto. Moramo shvatiti da smo mi kao ljudska bića jedinstvo tijela, uma i bića u jednom. Ni tijelo ni um ni biće nisu odvojeni jedno od drugog i Ispravan način Rada podrazumijeva rad na svim tijelima koja imamo. Problem sa kojim se susrećemo u duhovnosti jeste zanemarivanje pojedinih segmenata ljudskog bića. U Radu na Sebi to zanemarivanje dijelova ljudskog bića nije dopustivo, zbog integralnog pristupa čovjeku i njegovom Spiritualnom razvoju. Stoga Rad podrazumijeva da moramo obratiti pažnju na sve segmente koje imamo i sve segmente moramo dovesti u Cjelinu. A što znači da ono što je na bilo koji način odvojeno od nas, moramo osvjestiti i razumijeti te itegrisati u jedinstven osjećaj Sebe. Razlike između klasične duhovnosti i Rada su samo u pristupima ali ne i u ciljevima. Svaka Spiritualna disciplina dovodi na kraju čovjeka do cilja koji je sebi zadao ili koji je zadat tradiciojom te Spiritualne discipline. Rad inzistira na cjelovitom pristupu sistema uma, tijela i bića, jer tek cijelovit pristup može dati potpun cilj, koji Rad zahtjeva. Stoga, iako možemo spoznati Sebe bez rada na pojedinim segmentima, unutar Rada se smatra da je takva spoznaja polovična jer na kraju opet ne možemo kontrolisati segmente na kojima nismo radili bez obzira da li smo savršeno spiritualno biće ili ne. Pošto je Rad orijentisan na svakodnevne okolnosti, tj. svakodnevan život i ne zahtjeva promjenu okolnosti kada stupimo na Spiritualnu Stazu, on s tim i zahtjeva od čovjeka da pod kontrolu JA dovede svaki segment koji on kao ljudsko biće ima. A to se i odnosi i na tijelo. Današnje vrijeme u kojem živimo dovelo nas je do dubokog razjedinjenja sa svim segmentima koje imamo. Razvijamo samo jedan segment dok zanemarujemo sve ostale segmente nas samih. Možemo tražiti krivca u raznim oblastima ali to prosto nije isplativo, već je samo gubirak vremena ali i odbacivanje odgovornosti koju imamo kao pojedinci prema samima sebi, ali i prema planeti i društvu u kojem živimo. Tijelo je naš svakodnevni najbliži saputnik i prema njemu se moramo odnositi sa odgovornošću i ozbiljnošću. Jedna karakteristika tijela jeste da je ono uvijek PRISUTNO u sadašnjosti. I ako želimo da se stopimo sa životom koji je oko nas moramo naučiti da živimo SADA i OVDJE. Naravno, ovo imenovanje života izvan prostora i vremena, može biti shvaćeno sa različitih strana, nekada pliće nekada dublje, ali se sada neću zadržavati na tumačenju riječi "sada" i "ovdje", jer to ću učiniti malo kasnije. Tijelo je kao i Dah uvijek prisutno bili mi toga svjesni ili ne. I zanemarivanje tjelesne razine direktno nam pokazuje da sami nismo prisutni u ovom trenutku. Kada god uđemo u Sadašnji trenutak doživljavamo sjedinjenje sa dahom i tijelom, što pokazuje da sadašnji trenutak nije


234 | P a g e

odvojen on našeg bića, niti je izdvojen u vremenu i prostoru kakav dojam imamo sa umom. Um je uvijek u vremenu i prostoru. On se uvijek kreće od prošlosti do budućnosti. Misli nikada nisu prisutne u ovom trenutku, dok s emocijama je malo drugačija priča. Emocija može biti u sadašnjosti kao rekacija na zbivanja na razini tijela. Ili se može bazirati na reakciji na misli koja je uvijek prošlost ili budućnost. Tako da emocija ima dvojnu prirodu. Može da se oslanja na prošlost ili budućnost a može biti tačan odraz trenutačnog stanja sadašnjosti i tijela. Svi smo primjetili da tijelo odražava tačno našu percepciju bila ona zasnovana na mislima ili emocijama ili direktnom doživljavanju stvarnosti oko nas u kojem se tijelo nalazi. Svako ko je išta radio na sebi do sada je primjetio da tijelo tačno odražava naša unutrašnja stanja ali i stanja prostora i vremena gdje se nalazi. Tako da je zanemarivanje te dimenzije naše Prirode već na samom početku greška. Rad sa Tijelom Svaka misao i emocija direktno se odražava na tijelu i njegovom položaju koje zauzima u prostoru gdje se nalazi. Mnoge spiritualne tradicije to su primjetile i shodno tome napravile sistem vježbi koje imaju za cilj osvjestiti razne aspekte odnosa tijela i uma te na taj način dovesti do sjedinjenja tijela, uma i bića u jednu Cjelinu. Cjelina u ovom smislu ili smislu Rada na Sebi označava da više ne postoji sukob između raznih dijelova nas samih da sada svi ti djelovi rade u korist jednog JA koje je naša Istinska Priroda na razini Ispoljenog Univerzuma. Na Istoku postoji razne discipline koje imaju za cilj rad na tijelu. Sada ne ulazim koliko su neke od njih sjedinile i ostale aspekte, jer evidentno je da to nije urađeno do kraja, i da je sa te strane Spiritualni rad ostao siromašan za neke segmente Rada. No, unutar sistema Rada na Sebi ili kako bi se to moglo reći na sistemu Četvrtih Puteva (Molim vas da ovo ne brkate sa Gurđijevom, jer njegov sistem je bio DIO SISTEMA Četvrtih Puteva. A to su putevi koji objedinjuju sve Aspekte našeg postojanja u jedinstven rad. Tako da se taj sistem može provlačiti i kroz Tantru i kroz Yogu i kroz ostale Spiritualne discipline što ih čine različitim od klasičnih pristupa Tantre, Yoge i sličnih sistema.) rad na tijelu podrazumijeva korištenje tijela u smislu osvještavanja blokiranih emocija ili protoka energije te kao način koji nas dublje povezuje sa sadašnjošću te integracije tijala i uma i bića. Stoga tijelo ne možemo zanemarivati i na njega moramo gledati kao na jedan aspekt koji nam pruža mnošto mogućnosti a jedna od njih je i Rad na Sebi. Moramo shvatiti da Rad kakav poznajemo ne bi bio moguć bez tijela. A pošto Rad na Sebi nije odvojen od Života možemo slobodno reći da je život kakav poznajemo i kroz koji se ispoljavamo ovisan o tijelu. Ono je most između naše Prirode i ovog dijela Univerzuma. Znajući sve ovo i razumijevajući položaj u kojem se nalazimo i načine našeg ispoljanja i naše Prirode shvatamo da i tijelo moramo uključiti u sveobuhvatan Rad na Sebi i da kroz njega i uz pomoć njega možemo odraditi mnogo više od segmentalnog Rada na Sebi i da je takav pristup Radu više štetan nego koristan. Rad na tijelu obuhvata i emocije i misli kao što i rad sa svakim tim segmentom mora obuhvatati i rad sa tijelom.


235 | P a g e

Ali što to znači? Kada prolazite kroz osjećanje ljutnje tijelo prolazi kroz razne hemijske reakcije koje se odražavaju na njegov globalni rad i samim tim na njegovo stanje tj. zdravlje. Mjenja se kvalitet krvi, srce snažnije kuca, zauzimamo određene položaje shodno unutrašnjoj namjeri da li ćemo da napadnemo ili ćemo da se branimo ili se spremamo za biježanje. Shodno tome tijelo je uveliko spremno za bilo koju reakciju koja se desi (namjerno kažem "desi" jer kod većine ljudi to nije slobodan izbor). S druge strane kada smo u nekoj od nesvjesnih rekcija to također prolazi kroz tijelo. Što može rezultirati bolešću ili nekom slabošću koja nije trajnijeg oblika. Kada prolazimo kroz neku od tjelesnih slabosti to se odražava i na misao i na emociju, tako da nam to govori da ne možemo zanemariti niti jedan od ovih segmenata. Rad na tijelu može podrazumijevati specifična pristup, ali i ne mora. Pod ovim podrazumijevam da tijelu možemo pristupiti na razne načine, ali najbitniji način pristupa mora biti pažnja i svjesnost svoje tjelesnosti. Možemo uključiti rad sa asanama ili bavljenje sportom kao jedan od načina pristupa rada na tijelu, ali možemo ni ne moramo. Možemo uključiti obračanje pažnje i svjesnosti na tijelo isto kao vrstu rada sa njim. Iako lično mislim da je najbolji pristup rada na obje razine. Ne moramo provoditi dva sata svaki dan radeći neke specifične vježbe da bismo radili sa tijelom. Dovoljno je pola sata dnevno u vidu lagane relaksacije, nekoliko asana ili nekog laganog sporta. Ne zaboravimo ne smijemo biti opsjednuti ni sa jednim segmentom više nego sa drugim. Kada krenemo u Rad podjednako obračamo pažnju na sve segmente na kojima se ispoljavamo u istoj mjeri. Možemo izabrati nekoliko Yoga Asana koje nam najviše odgovaraju. Naučiti njihovo tačno izvođenje kao i ono što prati svaku Asanu, a to je njen tačan opis, način djelovanja, tj. na što ona djeluje kada se izvodi, koncetntraciju ili obraćanje pažnje na dijelove koje Asana zahtjeva, određene načine disanja dok izvodimo različite Asane i sve ostalo što rad sa Asanama zahtjeva. Kada se izvježbamo u odabranim Asanama i kada nam "uđe u krv" redovan Rad tada unutar rada sa Asanama uvodimo suptilnije posmatranje koje ima za cilj da osvjesti razne blokove koje imamo i koji su vezani za tijelo. Sa Asanama možemo raditi na više razina, jedna razina jeste da tačno radimo kako se propisuje u preporuci za izvođenje Asana. Ali možete pristupiti i mnogo dublje. Preporuke koje se preporučuju u radu sa Asanama su napravljene za masu i one djeluju na globalnom nivou tijela. Ali ako želimo da Asane potpomognu Rad na Sebi onda moramo obavezno uključiti u njih svjesnost. Pod ovim podrazumijevam da morate postati svjesni svakog položaja koji izvodite i onoga što on (položaj) izaziva unutar vas, misli i emocija, kao rekaciju. Tada imate mogućnost da taj blok ili blokade koje postoje unutar našeg sistema uma i tijela osvjestimo i integrišemo unutar jedne Cjeline koja Jesmo. Kasnije ću još ponešto napisati o raznim načinima rada sa Asanama i kako to možemo iskoristiti za Rad na Sebi.


236 | P a g e

Kada je riječ o sportu kao načinu rada na tijelu, moramo uvijek paziti da to ne pređe u fanatičnost. Moramo znati jasno zašto i koliko provodimo vremena u sportskim aktivnostima i koji su motivi sporta. Možda izgleda malo glupo što vam ovo govorim, jer svi autoriteti govore da je sport koristan, ali danas smo svjedoci da mnogi profesionalni sportaši imaju zdravstvene probleme o kojima se jako malo priča. Od sportskog srca, pa do raznih drugih oštećenja tijela. Lično sam imam mnošto negativnih iskustava sa sportom, jer sam u njemu proveo preko 15 godina redovnog treninga i sada imam dosta povreda s kojima imam nekih sitnijih "problema". Od sportskog srca, preko povreda kičme i slično. Stoga umjeren sport nije nikom naškodio, ali pretjerano i fanatično bavljenje naročito ekstremnim sportovima koji su postali zamjena za osjećaj življenja u većini slučajeva ima štetne posljedice. Drugi problem kod bavljenja sportom što nas on orijentiše više na tijelo i s tim zanemaruje ostale segmente Rada na Sebi. Stoga uvijek moramo biti oprezni da možda s tim ne lječimo neke od kompleksa za koje ni ne znamo da postoje. Primjera radi: Od rane mladosti sam provodio nekoliko sati u dvorani za trening pod isprikom da se brinem za svoje tijelo. Kasnije kada sam počeo intezivno da Radim na Sebi primjetio sam da je moj trening bio laž i da sam sva tri borilačka sporta koja sam trenirao radio samo zbog osjećaja nesigurnosti, straha do ljudi i okoline, pokušaja da sam sebe zaštitim i dam si osjećaj sigurnosti. Pokuašvao sam svoje komplekse i strahove te psihološki strah koji sam osjećao nadoknadim jakim i redovnim treninzima, redovnim borbama što na treningu što na takmičenjima. Ali kasnije kada sam počeo intezivnije da radim na tim mehanizmima, primjetio sam da nisam ništa odradio sa tim, već da se taj osjećaj intezivirao. Tek cjelokupan pristup mi je dao mogućnost da osvjestim te mehanizme, strahove i komplekse i da se njih u većini riješim. Rad sa tijelom kroz svjesnost i pažnju Svjesnost i pažnja su najbitnija stavka u Radu na Sebi, posle nje dolazi rad na volji i rad na Biću. Da bismo mogli bilo šta učiniti i poduzeti u vezi sebe moramo prvo to vidjeti. Ne vjerovati, ne sljediti ideje ili tome slično, već VIDJETI, ili drugim riječima osvjestiti i direktno doživjeti sve svoje segmente. Svjesnost bi mogao nazvati vidovitošću (ne u smislu vidovitosti i trgovanja predviđanjima budućnosti kao što je to slučaj sa ovom riječju), volja bi bila snaga koja pomaže preciznoj upotrebi svjesnosti ali i Biću, dok bi Rad na Biću mogao nazvati rad sa cjelokupnošću, srcem, kreativnošću. Zato su bitna i ta tri segmenta Rada na Sebi, a njih sam već spominjao u ranijim tekstovima kao što ću ih spominjati i kasnije u drugim tekstovima. Svaki rad na bilo kom segmentu mora u sebi sadržavati Svjesnost. Radili mi sa tijelom, emocijama ili mislima bez svjesnosti ništa ne možemo napraviti. Nesvjestan Rad nije rad. To je gubljenje vremena i najčešće samozavaravanje. Mantranje, koncentracije, vizualizacije, pranayame ili šta već ako u sebi ne uključuju svjesnost dovode samo do jednog segmenta i nekog određenog nivoa razvoja, dalje su nemoćne. Stoga pravi rad sa mantrama, pranaymama, asanama i sličnim vještinama dobija na stazi tek onog trenutka kada


237 | P a g e

je u nama već kristalizovano Biće ili JA svijest. Do tada to je najobičnije mlaćenje prazne slame i gubljenje vremena. Možete postati ekstra razgibani yogi, ili čovjek koji je ispunjen enormnim količinama energije, ali ako nema svjesnosti nema ni svjesti, a samim tim nema ni razvoja Bića, što je jedan od najbitnijih segmenata Rada na Sebi. Kada je riječ o radu sa tijelom svjesnost nam pomaže na taj način što nam pokazuje direktnu povezanost emocije, misli i tijela. Te na taj način počinjeno razumijevati povezanost tih segmenata jer ih direktno doživljavamo. Svaki položaj koje tijelo zauzima direktno se odražava na stanje misli i emocije, ali i obrnuto. Kada radimo sa tijelom i zauzimanjem raznih položaja tijela koje prolazimo tokom dana ili ako radimo sa nekim Asanama u nama će također izazivati suptilno pomjeranje emocije i misli. Svjesnost nam ih razotkriva i pokazuje njihovu uvezanost. Recimo: Zauzmimo neki položaj koji odražava ljutnju. Obratimo pažnju na pomjeranja u emociji i mislima koje se javljaju tokom zadržavanja određene poze tijela. Uskoro ćemo početi doživljavati misli i emocije koje prate taj položaj tijela. Također možemo probati i na obrnut način. Osjetite ljutnju koliko god možete i tada obratite pažnju na položaj tijela i misli. I treći način jeste da dopustite sebi da u mislim živo zamislite neku situaciju u kojoj ste bili izuzetno ljuti. U tom momentu obratite također pažnju na tijelo i emociju, što se zbiva? Dok radite Asane osjetite u kojim dijelovima tijela najviše osjećate zatezanje ili bolove i usmjerite svijest na te dijelove. Uskoro ćete primjetiti nakon nekoliko sekundi obračanja pažnje kako ti dijelovi doživljavaju određeno opuštanje, tako da vam dopuštaju da položaj pojačate i još bolje izvedete. Ako ste dovoljno senzitivni možete primjetiti kako se i misli oblikuju u tom trenutku shodno položaju i blokadi koju osjećate kao pritisak, bol ili jako zatezanje. Također ju prate i emocije koje odgovaraju tom "problemu". Vremenom ćete primjetiti da neke Asane ne volite. Obratite pažnju zašto ih ne volite? Što izaziva sukob sa određenim asanama? Odakle on potiče i što mu je uzrok? Sve s čim ste u sukobu ili za što bi rekli da vam ne odgovara, najčešće je neki unutrašnji otpor koji je jak ali ako upotrebite volju i nastavite da radite na njemu, primjetićete kako on popušta i dotadašnji sukob prersta u zadovoljstvo. To nam govori da su naši otpori koje osjećamo na bazi tijela ili na nekom drugom segmentu nas samih najčešće povezani sa nekim problemom koji potiskujemo, kojeg ne vidimo trenutno, koji izbjegavamo i tome slično. Rad sa tijelom može biti i rad na volji, jer kao što nijedan segment nas samih nije isključen iz drugih segmenata, tako ni unutar Rada Svjesnost, Volja i Biće ne isključuju jedan drugi. Kako razvijate Svjesnost i trudite se biti prisutni tokom svakodnevnog života, na isti način vi već djelujete na Volju. Ali da bi pojačali Volju morate ubaciti i specifičan rad sa njom a o tome ćemo kasnije. Ista stvar je i sa Radom na Biću. Tako da sva tri segmenta Rada ulaze u Rad na Sebi i


238 | P a g e

jedan od drugog su neodvojivi, isto kao što ne možemo odvojiti tijelo, misli i emocije jedne od drugih. Svaki segment Rada na tijelima unutar sebe sadrži podsegmente o kojima ću malo kasnije nešto napisati. Za sada je ovo dovoljno kao neki uvodni tekst o radu sa Tijelom koji vam može pokazati bitnost i nezaobilaznost segmenata a samim tim i segmenta tijela.


239 | P a g e

Rad sa Emocijama Uvod Ako sada pogledamo svoj život možemo reći da od kada znamo za sebe imamo emocije. Kada bi probali da preciznije potražimo trenutak kada su emocije nastale nećemo ga naći. Kao da su postojale od samog našeg rođenja i negdje u nekoj dobi smo postali svjesni da imamo neke emocije. Vjerovatno su one bile mnogo jasnije, tj. manje mješane od ovih danas koje imamo. Pretpostavljamo jer tačno ne možemo znati bez preciznog istraživanja i rada sa njima. No, ono što nam Ezoterična učenja prenose jeste da su emocije bile prve koje su nastale kao naš odgovor na svijet oko nas u najranijem djetinjstvu. Nismo imali mentalni sklop koji je tumačio zbivanja oko nas, već smo imali nekoliko osnovnih emocija s kojima smo reagovali na podražaje iz okoline. Manje više, ako sada krenemo da posmatramo dijete od njegovog dolaska na ovaj svijet primjećujemo da dijete ima nekoliko reakcija s kojima tumači i reaguje. Recimo neke od njih su, osjećaj ljubavi, radosti, zadovoljstva, nezadovoljstva, neugode.. i možda još koju a koje bi bile osnovne emocije. Kasnije razvija nekoliko drugih emocija, koje najčešće imitira od drugih. Svi znamo kako nam je zanimljivo igrati se sa djetetom imitirajući razne situacije, grimase i slično. Ono što primjetimo vremenom kako je i samo dijete te naše bezazlene imitacije počelo da kopira. Iako ne zna zašto niti čemu one služe. Postane nam zanimljiva djetetova izgubljenost u tim imitacijama, jer često puta te imitacije ne odgovaraju stvarnoj situaciji oko njega. Polako ali sigurno dijapazon imitacije kod djeteta kreće da se širi i ono oponašajući nas poćinje da imitira sve više obrasce koje mi imamo i koje ispred njega izražavamo. Mental je razvija mnogo kasnije, a njegov razvoj započinje prvim izgovorenim riječima. Također možemo primjetiti da su i te riječi popraćene sa imitacijom raznih grimasa koje je od nas primilo, ili položajima tijela, ili emocijama koje prate određene riječi. No, sada nam nije cilj razvoj mentala. Mnogo kasnije ono imitacijom prihvaća i negativne emocije koje ispoljavamo u njegovoj blizini, naročito kada želi nešto da dobije, da privuče pažnju, da nas natjera da se usmjerimo na njega i njegove prohtjeve. I naravno to prate određene riječi koje je također uklopio imitacijom. Ako smo kritični primjetićemo da mi ne znamo od kuda nam većina emocija koje sada ispoljavamo. Ali ako možemo da pratimo razvoj nekog dijeteta i pažljivo analiziramo veoma brzo ćemo saznati odgovor. Tijelo, emocija, misao Kada smo ravnodušni naš mental ili ti misli prostim jezikom rečeno, imaju tandenciju skakanja sa teme na temu, bez nekog određenog smisala ili prateći asocijacije koje nam dolaze što iz vana što iznutra. Ali kada se desi neka emotivna reakcija naše misli su uvijek u nekom istom konceptu koji smo već mnogo puta doživjeli. Kada se osjećam loše, moje misli idu tačno u jednom smijeru, tačno reagujući na osjećaj ili emociju koju trenutno imam.


240 | P a g e

Kada sam radostan misli mi idu ka radosnim trenutcima, ka produženju te radosti, ka radosnim temama i događajima. Kada sam tužan prmjećujem tok misli koji mi potvrđuje moju tugu i koji mi određuju produžetak te tuge na neko određeno ili neodređeno vrijeme. I da sada dalje ne nabrajam, očigledno je ono što vam želim reći. Ista stvar je i sa tijelom. Tijelo sljedi proces emocije i misli, ali također i diktira mislima i emocijama. Što dovodi do zaključka da je naše tijelo povezano sa emocijama i mislima, ali također i obrnuto. Svaka misao, emocija i tjelesna akcija ili reakcija je dobro uvezana i ako želimo nešto da postignemo sa Radom na Sebi niti jedna od tih dimenzija nas samih ne smije biti zanemarena. Kada nekim čudom dođe do umirenja emocije, misli i tijela ulazimo u specifično stanje koje možemo nazvati nekom bezrazložnom radošću, ekstazom, blaženstvom koja prožima cijeli naš sistem uma i tijela. Što također daje u prilog ovog gore što sam rekao. I polako shvatamo da moramo da učinimo nešto sa svim dimenzijama nas samih, a ne samo sa nekim određenim dijelovima kao što rade spiritualna učenja, u većini slučajeva. Kako upoznajemo sami sebe primjećujemo da ima nekoliko vrsta emocija, nekoliko vrsta misli koje se stalno vrte u raznoraznim kombinacijama i nekoliko vrsta položaja tijela koje zauzimamo. I uzrok za većinu tih rekacija i akcija možemo naći ranom dijetinjstvu, koje smo pokupili imitacijom od drugih. Što od roditelja, što od staratelja, učitelja u školi, drugova i slično. Imamo stalnu težnju za sigurnošću koju smo osjećali kao dijete. Imamo stalnu težnju za zadovoljstvom i radošću. I imamo stalnu težnju za dominacijom nad situacijom i drugima koje smo kasnije razvili, ali također u djetinjstvu. Tako da možemo poprilično precizno zaključiti da su naše najranije godine i situacije koje smo prošli uzroci današnjeg života koji vodimo i koji ćemo voditi ako nešto po tom pitanju ne promjenimo. Rad sa Emocijama Nezaobilazan dio Eada na Sebi je rad na emociji. Moramo upoznati sve emocije koje imamo i koje koristimo u svakodnevnom životu i dovesti ih pod kontrolu. Kada kažem pod kontrolu, ne mislim potisnuti kao što to inače činimo već naučiti kako da emocije ne budu uzroci našeg ponašanja, kako da ih svjesno ispoljavamo ili kako da ih svjesno "ugasimo", ili kako da ne budemo podložni emotivnim aplitudama i slično. A to zahtjeva izuzetan rad i spremnost da svjesno patimo dok ne naučimo kako da ih imamo pod svojom kontrolom. Prvo što moramo naučiti jeste ne potiskivati emocije, ali to ne znači da ćemo sada kada smo bijesni ili ljuti ili tome slično skakati na prvog ko nam naiđe i istresati se na njemu. To nije cilj, niti je to poželjno, jer sa tim ništa nismo napravili, a ponajmanje ne možemo tako da se osvjestimo procese koji se u nama zbivaju a koji su pokrenuti sa emotivnom rekacijom na okolinu ili unutrašnje zbivanje. Kada je riječ o Radu sa Emocijom potrebno je ponovo upoznati svaku emociju koju imamo. A to znači pratiti i položaje tijela i mentalne procese koji su odgovori na emocije koje imamo. Često


241 | P a g e

puta u pozadini se odvija neki emotivni proces kojeg nismo ni svjesni, ali ako malo osmotrimo misli i položaje tijela brzo možemo doći do tih emocija koje nisu površinske, jer i tijelo i misao tačno reaguju na emocije koje imamo bez obzira koliko su duboko skrivene od naše budne svijesti. Ako to znamo onda i znamo zašto Rad na Sebi podrazumijeva i razne položaje tijela koji su na neki način neugodni i teško izvodljivi. Također možemo tako i posmatrati i yoga položaje, jer svaki od tih položaja ima za cilj unutar nas izazvati određene mentalno ‐ emotivne reakcije, koje će osloboditi unutrašnju napetost, unutrašnje emotivne blokove kako bi dovelo do ravnoteže s kojom možemo "ući" u viša stanja svijesti i konkretizovati ih ovdje na ovom planu. Također nezaobilazni dio rada sa emocijom jeste i dah. Posmatranjem daha i raznim emotivnim situacijama primjećujemo da on tačno sljedi emotivnu reakciju. Tako kada smo ljuti primjećujemo brz i isprekidan dah. A kada smo mirni dah nam je ujednačen i podjednako dug udah i izdah. Svjesno eksperimentrajući sa dahom možemo izazvati određene emotivne šablone da se pojave i da ih vidimo. Kombinirajući dah, i položaje tijela izazivamo na površinu mnogo dublje emotivne reakcije i blokade. Kada osvjestimo određene emotivne šablone koje ponavljamo kao što to radimo i sa mentalnim šablonima, kreće svjesno djelovanje na njih. Tj. prvo krećemo da posmatramo jednostavnije emotivne šablone i trudimo se da ostanemo svijesni unutar njih, bez ispoljavanja KA van, tj. bez spoljašnje reakcije na ljude ili situacije oko nas. Pokušavamo da uđemo što dublje u emociju koju posmatramo da bi smo je u potpunosti upoznali. Jer ako je ne poznajemo opet ćemo upasti u iste emotivne šeme, prije ili kasnije. Kako se rad produbljava počinjemo da te jednostavnije i blaže emocije kontrolišemo na način da prestanemo da ispoljavamo negativnu reakciju i negativne emocije. Kasnije unosimo još jednu dimenziju pokušavamo da te negativne emotivne obrasce presretnemo prije nego se pojave i da ih trasformišemo u pozitivne reakcije. Treba napomenuti da iako radimo u početku sa negativnim emocijama, rada nisu oslobođene ni pozitivne emocije. Kao i negativne moramo upoznati i pozitivne emocije kako bismo zamjetili i njihove šeme i načine ispoljavanja, reakcije misli na emociju, rekacije tijela na te iste emocije. Upoznavanjem sa emocijama upoznajemo se i sa situacijama u kojima se emocije zbivaju. Kako proučavamo i pozitivne i negativne emocije upoznajemo i načine kako da u nekoj prostoj varijanti kontrolišemo emocije koje se javljaju. Tako dolazimo do zaključka da postoje razne misli, situacije i tjelesni položaji koji provociraju određene emocije koje imamo duboko zarobljene u našem sistemu ali i da razne emocije provociraju i misli i tjelesne reakcije. Tako da veoma brzo ponovo dolazimo do zaključka da je cijeli sistem dobro uvezan i da bez poznavanja sa cijelim sistemom i bez rada na njemu ne možemo ništa efikasno poduzeti na našem evolutivnom razvoju ili drugim riječima našem Unutrašnjem razvoju. Svi sistemi Rada na Sebi stvoreni su radi dovođenja u ravnotežu sistema uma i tijela. Manje više nema potrebe raditi na dostizanju viših stanja svijesti jer su ona uvijek dostupna, ali mi nismo uvijek dostupni njima sve dok ne dovedemo u ravnotežu naš sistem uma i tijela. Kada god "uletimo" u više stanje svijesti primjetićemo da iz njega nas uvijek "spusti" neki neosvješteni dio uma i tijela ili dio koji još uvijek nije u ravnoteži.


242 | P a g e

Yoga, Pranayama, Asane, tehnike Meditacije, Vizualizacije i slično služe da se mi pripremimo da možemo izdržati i održati stanja Visoke Svijesti, a to znači da oni rade na umu i tijelu. A Rad sa Emocijama je nezaobilazan dio. Nemalo puta u izletima u viša stanja Svijesti vraćao sam se zbog neke zanemarene emocije, ili jakih emotivnih amplituda. Tako da je za svakog čovjeka koji je odlučio da nešto postigne u Radu na Sebi, bez obzira na motive i ciljece Rada od izuzetne važnosti da počne da radi sa emocijama. Kasnije ćemo još mnogo štošta napisati o radu sa emocijama, uzrocima određenih emocija, načinima njihove kontrole, načinima kako da ih izazovemo, integrišemo, transformišemo. Za početak našeg upoznavanja sa ovom temom ovo je savršeno dovoljno da krenete razmišljati i u ovom pravcu.


243 | P a g e

Rad na Sebi Često spominjem Rad na Sebi kao Put koji je najdirektniji sistem ka Oslobođenju čovjeka od sila mehaničke Evolucije, s ciljem Samospoznaje, Realizacije i Oslobođenja. Tako da je vrijeme da se nešto konkretnije i napiše o tome. Za početak da istakne, ovo što pišem na ovoj temi Rad na Sebi nema veze sa drugim sistemima, iako im može sličiti na neke od načina, niti ti sistemi imaju veze sa ovim što pišem. Ne oslanjam se na neki određen sistem niti ga propagiram sa ovim tekstovima. Cilj mi je upoznati vas sa mogućnostima Rada i na kojim nivoima se on odvija i što to uopšte znači Rad na Sebi. Stoga imajte razumijevanja za ovaj moj mali uvod u temu Rada. Prvo i najosnovnije što je to Rad na Sebi? Rad na Sebi prestavlja dobro organizovan sistem koji ima za cilj da sa Istinske Prirode čovjeka skine sve ono što joj smeta da se ona ispolji i da se konkretizuje ovdje i sada. Što znači tu gdje ste baš sada i u ovom trenutku. Sam početak Rada počinje u sredini i mjestu gdje se nalazite, zato što su to najidealiniji uslovi za upoznavanje sa sobom. Pod ovim "sobom" mislim na sve što kao čovjek imate, tijelo, emociju, misao, instinkt, seksualni nagon, osjećanja. On (Rad na Sebi) obuhvata cjelovit pristup čovjeku ne zanemarijući bilo koji segment koji imate. Kasnije ćete vidjeti i zašto je to tako. Sam pojam Rada ne zahtjeva vjeru, sljepo sljeđenje ideja i ideologija, već njihovo preispitivanje i viđenje prave strane svih tih načina te na što se oni oslanjaju, zašto postoje, koja ima je svrha i tome slično. Sama riječ "Rad na Sebi" govodi o samoj srži ovog sistema, te o potrebi nekoga ko razumije same ideje Rada i ko zna kako da vam ih prenese bez pretjeranog uljepšavanja, direktno, razumljivo, jasno i koncizno. Od njega se očekuje da zna Sebe, da poznaje samu srž onoga na čemu Rad radi i što mu je osnovni cilj, a to je razvijanje Svijesti, jer to je vaša Priroda. No da bi do tog cilja došli ne moramo ništa stvarati, jer sve imamo u svojoj Prirodi, ali u neizraženom stanju. Tj. naša Priroda nije ispoljena već je duboko skrivena velom Uma i našom poistovjećenošću sa tim procesima Uma. Stoga pređeimo sada na segmente Rada. Od čega se Rad na Sebi sastoji? Za sada ćemo samo površinski dotaknuti sve te segmente Rada, a kasnije ćemo ići u njihovu srž. Ovaj sistem podrazumijeva rad na tijelu, emociji, mentalu i na ograničenom Sopstvu ili Biću. Jer to su dijelovi s kojima smo poistovjećeni i koji nas sprečavaju da sagledamo sebe onakvima kakvi jesmo u svojoj Prirodi. Za sada ćemo se ograničiti na te segmente, ali ne smijete zaboraviti da svaki od tih segmenata ima i svoje podnivoe koje ćemo kasnije spomenuti i ako želite da se oslobodite ona morate upoznati sve ono što vas sputava da budete to Što Jeste. Rad se sastoji od upoznavanjem sa tijelom, njegovim funkcijama, načinom na koji funkcioniše, pod koje zakone spada. Tijelo je odraz uma i završni dio ispoljenja Uma na ovoj razini i samim


244 | P a g e

tim on je ogledalo Uma, tj. reflektule sve što se unutar nas zbiva a pod tim mislim da je ono reflekcija emocija i misli. Kada se upoznate sa kompletnim sistemom Rada shvatićete još neke segmente koji utiču na tijalo kao i na misao i emociju, te načine pomoću kojih se može uticati direktno na te novoe. Sljedeća razina je emocija. Emocija je spoj između mentala i tijela. Ona je odgovor na misao, ali i na tijelo. Neka vrsta mosta koji stoji između mentala i fizičkog. I kao takva ona je jedan od najjačih segmenata našeg života koji utiče i na naš mental i na našu fizičku. Oslikava ih ali im i daje oblik. Kako se upoznajemo sa emocijom tako veoma brzo shvatamo da ona može biti oslobađajuća ali i uzrok robstva ako je potisnuta i neistražena. Stoga rad na emociji počinje istog trenutka čim uđete u rad. Izuzetno je bitno upoznati sve emocije koje imate, od onih prijatnih do onih neprijatnih. Kada se u nekoj mjeri upoznate sa njima tada kreće rad na negativnim emocijama i prestankom njihovih ispoljavanja. Kasnije ulazite u rad i sa pozitivnim emocijama, ali mnogo kasnije kada budete u velikoj mjeri upoznali sebe, tada rad sa emocijom dobija sasvim drugi karakter o kojem ćemo malo kasnije. Za sada nam je nebitan. Sljedeća razina rada jeste mental. Pod mentalnom podrazumijevamo misli, nebitno od njihovog karaktera, koncepte koje imamo, tumačenja svijeta i uopštenu našu ovisnost o mislima i njihovom tumačenju. Pručavanjem misli ubrzo uviđamo koliko je svaki segment nas samih uvezan i koliko svaki segment jeste odgovoran za ono što sada trenutno jesmo kao ljudi. Mental utiče na emociju i na fizičko. Dok ovi u povratku utiču na mental. Stoga sam rekao da Rad na Sebi obuhvata sve razine koje imamo, jer radeći samo na nekim segmentima kao večina Spiritualnih škola oko nas mi ostale zanemarijumo, što u konačnici, iako spoznamo sebe, dovodi do toga se morate vratiti i svaki taj segment koji ste proučili upoznati i dovesti pod kontrolu Bića ili Višeg JA. Probuđenje možete dostići hodajući svim Spiritualnim Putevima, ali ako to nije kompletno u smislu cjelovitog Rada na Sebi to će biti siromašno Probuđenje. U smislu da ćete to stanje moći iskoristiti samo na razini na kojoj ste ga i zadobili. Teško će vam biti konkretisati to iskustvo na razinama koje ste zaobišli. Takve ljude razumiju samo oni koji su na istom putu kao i oni, ostali ih ne razumiju, jer ni oni ne razumiju ostale bez obzira što su ti ljudi doživjeli iskustvo Probuđenja. I na kraju Rad na Sebi radi na Biću ili Ograničenom Sopstvu ili Višem JA. Što znači da cijelo vrijeme vi imate u vidu da niti jedan od tih segmenata Rada, tj. fizičko, emotivno i mentalno niste vi. To su dijelovi sa kojima ste poistovjećeni. I sve dok ste s njima poistovjećeni vi ste pod njihovom kontrolom. Biće označava Posmatrača, koji je uključen u proces Rada od samog početka. Ono je nezaobilazni činioc Rada, jer da njega ne koristimo ili da ga nema mi bismo tada pripadala nekom od klasičnih Spiritualnih Puteva tj. rada samo na tijelu, emociji ili mentalu. Ono je činioc koji obuhvata sve. I od njega se kreće i završava ovaj način Rada. No, nemojte samo pomisliti da je tu kraj. Rekao sam da se završava ovaj način o kojem pričam. Kada se spozna Posmatrač, kada se on kristališe Radom i preuzme kontrolu nad sistemom Uma i tijela tek tada kreće Istinski Rad na Sebi, tj. bolje reči Igra na Sebi. Posmatrač je svijest koja je kristalizovano JA i od njega sve kreče. Svako vaše ispoljenje, sve što vidite, čujete itd. zavisi od Posmatrača, ili Svjedoka. Da ne postoji JA od kojeg sve kreće ne bi imali na čemu da radimo niti bi uopšte poznavali ovu realnost.


245 | P a g e

Unutar ovih segmenata Rada postoji niz drugih ne manje bitnih segmenata Rada na Sebi. Spomenuo sam da smo poistovjećeni sa procesima Uma. Što znači da Rad na Sebi zahtjeva uviđanje tih segmenata i deidentifikaciju od njih. Identifikacija je ono što nas je vezalo za ovu razinu, i što nam "pomaže" da ostanemo robovi mehaničkih zakona Evolucije. Kroz Rad sa Posmatranjem i Svjesnošću mi se upoznajemo sa tim segmentima, tim zakonima Evolucije koji rade na našu štetu i također pomoću Svjesnosti i Posmatranja mi ih se oslobađamo. Kada se unutar nas kristališe centar svijesti ili JA ono nam kasnije pomaže da razvijemo volju, a do nje dolazimo sa Radom na Odluci. Jer ovakvi kakvi smo sada mi nemamo Volju. Mi imamo samovolju, odluku, želju ali ne i Volju. Volja je u posjedu JA. Ili Svijesti koja vi jeste. Ako nemate razvijenu tu Svijest kako ćete imati volju? Znači dijelovi svih ovih segmenata su rad sa Svjesnošću, Voljom i Srcem (Kreativnošću). Oni su podsegmenti svakog dijela vas i sa njima kao osnovnim alatima vi se upoznajte sa samim sobom. Stoga bih mogao reći da su alati koje koristite u Radu na Sebi Svjesnost, Volja i Srce. I svako od ovih alata ćemo pobliže upoznati i tačno odrediti da znate o čemu se radi. Pomoću Svjesnosti vi uviđate sve mehaničke zakone Evolucije unutar vas u vidu mehanizama vašeg Uma. Pomoću Volje vi ih se oslobađate. Pomoću Srca (Kreativnosti) vi tome svemu dajete višu emociju koja vas vodi direktno ka vašem Biću. Toliko za početak upoznavanja sa Radom na Sebi. Nemojte misliti da je to sve. Svaki od ovih segmenata ćemo proči kroz tekstove i dati vam jasne i precizne primjere njihove upotrebe i načina Rada sa njima


246 | P a g e

Iskustvo Gnoze i Probuđenje Prvo, ponovo da ponovim, nešto takvo kao što je Probuđenje ne postoji. To je najobičnija izmišljotina. Ali, ta riječ označava Stanje Bitisanja i možemo je uzeti samo kao SIMBOLIČKI prikaz kroz riječi za to Stanje. Problem je u tome što su tragaoci a i njihovi gurui (tj. svi oni koji ih uče) tom simbolu dali stvarnost. I sada imamo milione tragalaca koji žude za ciljem koji ne postoji. I samim tim mi imamo pogrešan motiv i pogrešnu kristalizaciju. No, ono što Majstori stalno napominju jeste da ne smijete biti fokusirani na cilj, trebate ga znati ali on mora biti nešto što poznajete što možete ostvariti, već trebate obratiti pažnju na Put i Sebe na tom putu. Ono što još govore jeste da trebate BITI Ovdje i Sada. I tu smo također omanuli. Ali... Čak i oni Majstori koji Znaju ne trude se da to isprave, sem kod svojih najužih učenika. A to ima svoje razloge. O tim razlozima sam pisao u tekstu Istina u obliku/odori Laži. Da to sada ne ponavljam samo ću spomenuti da se tu radi u nemogućnosti da prihvatimo istinu ovakvi kakvi smo sada, i da je laž potrebna sve dok se tragaoc ne približi samom Oslobođenju. Tada sam počinje da shvata da tu nešto ne štima i ili sam to shvati ili mu se kaže. Sada, u prethodnom tekstu: "Tehnika" JA, opisao sam nekoliko načina prilaska stanju Probuđenja (molim vas da ovu riječ samo gledate simbolički radi lakšeg sporazumijevanja), i između ostalog neke sisteme sam na neki način kritikovao, iako sam rekao da su oni dobri i da kao takvi mogu da pomognu tragaocu da dođe do Probuđenja, ali sam rekao da ono što oni proglašavaju Probuđenjem NIJE Probuđenje, već nešto što bih nazvao "nižim" od toga "iskustva" probuđenja. Napisao sam da ni "tehnika" JA nije ono što vam daje probuđenje, već da ona radi baš to što i ti sistemi rade. Dovode vas pred vrata Probuđenja, ali samo "iskustvo" nije ovisno o nikakvoj tehnici ili intezivima ili bilo kakvim umnim radom. Ali zvog toga što je Um duboko poistovjećen "tehnika" JA i slični sistemi vam pomažu da se odvojite od sadržaja Uma direktno vas uvodeći u trenutak u kojem nastaje Iskustvo Svijeta (vanjskog i unutrašnjeg), ali one ne mogu da vas prevedu preko. Mogli bismo "iskustvo" JA koje se javlja sa tim direktnim tehnikama nazvati Buđenjem, tj. Spoznajom Ograničenog JA, ali ne i Probuđenjem. Svi načini, između ostalog i ovaj sa "tehnikom" JA, kao i Intezivi Gnoze i Prosvjetljenja, od Bernera, Živorada i njima sličnih NISU nikakvo iskustvo Probuđenja, ali jesu iskustvo povišene svijesti i iskustva Buđenja. S tim da to mogu nazvati tako samo ako sam blag u kritici. Kada je riječ o takvim Stanjima onda si dozvoljavam maksimalnu kritiku, jer znam koliko ta laž može da vas košta. Kada bih gledao sa stanovišta svakodnevnog čovjeka mogu vam preporučiti sve te načine, jer će vas dovesti do mogućnosti da nešto napravite. Stoga u tome pravim razliku i molim vas da je i vi imate u vidu kada čitate moje tekstove. Nije mi cilj nipodaštavanje ljudi od kojih sam i sam imao koristi kao što je Inteziv od Živorada i Bernera ili neki njima slični koje sada ne želim da imenujem, ali mi je cilj da se jasno i glasno kaže o čemu se radi i što to ti načini rade i kakve su njihove mogućnosti.


247 | P a g e

Inteziv Prosvjetljenja i Gnoze (razlika je jako mala, više je sujeta tih osnivača u pitanju) vas dovode to trenutka u kojem se osjeća JA Svijest, ili Ograničeno Sopstvo, koje nije vaše stvarno Biće ili preciznije rečeno nije vaša Priroda. Čak i ono što je poslje nastalo od istih tih ljudi, što kopiranjem jedni od drugih, što krađom iz ostalih sistema, što njihovom zaslugom je služilo da "produbi" to iskustvo koje ste imali ako ste bili na tim seminarima ili ako ste radili neku od tih tehnika samorazvoja. Tako da razna iskustva Praznine, Ništavila, ili ko zna čega je samo produžetak prvobitnog iskustva JA. Radom na tim seminarima vi intezivnim načinom ispitivanja Ko sam, šta sam, šta je drugo ljudsko biće i šta je život kroz nekoliko sati ili dana, potpomognuti radom cijele grupe, znači kolektivne energije, kao i specifičnim dodatkom Živorada DA SE OSJETI to stanje koje Berner nema, ulazite u svojevrsnu Esktazu i proces u kojem otkrivate da ste VI sam taj koji traži sebe, koji sam sebe ispituje ili ti JA ili ti sam proces, ili ti spoj procesa, cilja i subjekta. Vi spoznajete, najčešće blago a nekada i eksplozivno (iako je sam trenutak shvatanja da ste VI "JA" uvijek prodoran, bez obzira što se u iskustvo ušli postepeno i blago) JA koje MORA da postoji jer bez njega ne bi mogli da percepirate svijet, tj. sam svijet za vas NE BI POSTOJAO. Drugim riječima bez Ja Svijesti ili Ja Jesam Svijesti vi ne bi mogli biti ovo što ste sada, čovjek, niti bi mogli da percepirate svijet, jer on sam ne bi ni p ostojao za vas. Ali Ja Svijest nije Probuđenje. Mogu reći da bih to mogao staviti pod Samospoznaju, ako uzmemo još dva stanja iznad toga koja bi označavala vaš daljnji Rad na Sebi, a to su Realizacija i Oslobođenje. Tek stanje Oslobođenja jeste stanje koje bi mogli nazvati Probuđenjem. U tantri postoji nešto što učenika jako brzo spusti na zemlju kada dođe sa ubjeđenjem da je on svijstan ili budan ili šta već. Tu je Majstor nezaobilazan, jer da ga nema njegov razvoj bi bio zaustavljen i samim tim završen. Majstor vam veoma brzo dokaže kako nište ništa napravili. Čak i ako ste imali bljesak "iskustva" Probuđenja. Recimo, dođete sa idejom da ste Budni i kažete mu to (vjerujte svaki učenik to napravi). On vas pita nešto tipa: Jesi li budan stalno? I onda recimo malo "gluplji" učenik kaže da jeste. Tada sljedi provjera koja nije ni malo ugodna a ima za cilj da vam pokaže kako niste budni. I tada i vi sami shvatite da niste budni i da ste samo imali film o budnosti koji je nastao tako što ste imali nekoliko sekundi ili nekoliko minuta povišeno stanje Svijesti a vaš um je to naravno zloupotrebio. Onda obično sljedi završni udarac koji vas dotuče tipa: "Malo prije si mi rekao da si budan, a sam mi kažeš da nisi. Jesi li ili nisi?" Obično odgovor bude: Nisam. Tada vam Majstor kaže: "Nema sredine. Ili si Budan, ili nisi Budan." No, Majstori su smislili sve te igrice o stanjima između radi vašeg motivisanja. Ne radi vašeg ufuravanja u budnosti ili probuđenja. Ono što sam svih ovih godina imao prilike vidjeti kod svih tih "učenika" koji su "doživjeli" Probuđenje na tim Intezivima ili tome slično jeste strahovita glupost. Recimo doživio sam da se svađaju koji je imao više probuđenja, pa recimo da obično emotivivno nabrijavanje sa fazonom ljubavi i radosti pokušavaju da vam prodaju kao njihovo stanje Probuđenosti, tj. znanja Sebe ili ti JA. Pa preko dokazivanja kako je Probuđenje toliko jednostavno (a jeste) i da ste samo idealizirali to stanje.. elem, i još niz načina s kojima su pokušali da pokažu svoju Probuđenost. A onda u nekim tako banalnim situacijama odjednom uvidite da je sve to što su vam govorili najobičnija laž. No ne mogu tu kriviti te ljude, jer oni rade ono što su im ti tzv. Majstori rekli. Već


248 | P a g e

mogu samo upreti prstom u te Majstore. Jer nisu mogli, smjeli i htjeli da pojasne o čemu se radi tako da je njihova orgovornost daleko veća, jer su s tim uništili mogućnost ti ljudi da nešto naprave. Naravno sada se možemo igrati metafizičkim prepucavanjem i reći da su to ti ljudi i trebali sve u cilju da sami sebe opravdamo. Koristiti riječi tipa Karme u pokušaju da sebe zaštitimo. I naravno opet to može proči samo kod nekoga ko sam ne zna što je Karma niti ima RAZUMIJEVANJE te riječi. Kada bi shvatili koliko je kriva upotreba riječi sa pogrešnim razumijevanjem i koliko je bilo koja ideja koja je došla do nas iz Ezoteričnih Centara izvrnuta uhvatila bi vas panika. Ništa od tih riječi više nije ispravno. Svemu je dato pogrešno značenje, što također spada pod zakone koji vladaju ovim Univerzumom a o njima ćemo pisati na ovom sajtu. A većina tzv. Majstora svjesno i nesvjesno zloupotrebljavaju te riječi i ideje kako bi manipulisala javnošću i tragaocim. Vjerujte NIKO ne želi da vas Probudi. Jako je malo pojedinaca koji žele da sa vama rade i da vas probude, a njih obično znamo kao Vrhunske Majstore. Ovi ostali žele od vas nešto. Te želje mogu ići od najnižih do najviših a najgori su oni koji na vama žele da zaradne i ugodno žive. No, da se razumijemo nisam protiv nalaćivanja, dapače. Da se mene pita sve bi platili. Jer cijenite novac više od sebe samih. No zloupotreba izraza koje je Živorad recimo napravio u nekim segmentima ako ne i u svim je čista zlupotreba. Tipa recimo na svojoj knjizi je napisao da je kopiranje, umnožavanje, nezakonito distrubuiranje KARMIČKO OPTEREČENJE. To samo može napisati neko ko želi da na vama zaradi. Neko ko sam sebi skače u usta, neko ko ni sam ne zna što znači to Karma i pod koje to zakone spada. Ne kažem da on ne zna, već da namjerno zloupotrebljava te izraze u svoju korist. A ljudi ko ljudi, tj. ljudi ko ovce ne vide dalje od onoga što im je nametnuto kao "sveto spiritualno znanje" od lažnjaka i manipulatora. Takvo što na ovim prostorima prosto raste ko gljive poslje kiše. Tipa: Makaja se potpisuje kao Najveći živući majstor tantre na planeti. A u stvari je najveći živući ufur tantre na planeti. Od njegovih ZNAČAJNIH pogleda probuđenja do odlaska do Krišnamurtija kako bi ovaj ga prepoznao kao probuđenog majstora pa do prodavanja muda pod bubrege i mješanja žaba i baba pod nazivom Tantra. Vjerujte, kada upoznate par njih koji vrte spiritualnu scenu bivše Juge, ne trebate upoznavati ostale, jasno vam je s kim imate posla. Elem, da ne bude samo kritika, ipak svi oni kada bi malo napustili svoje sujete i ono što oni nazivaju (manipulatorski) ega imali bi šta ponuditi u rangu do kojeg su sposobni, ali ne preko toga. No, vratimo se na temu, izvan Živorada, Makaja, Bernera, Sahova, Muktanandi, Rožmana, Turina i sličnih koji krase ovo podneblje svojom spiritualnošću (čitaj: glupošću). Čovjekov Um se gradi od niza slojeva i skidanjem "ljuski" tih slojeva mi se oslobađamo uticaja mehanike ili ti uticaja ličnosti na nas same. Um je skupni naziv sa sve to što uz njemu se nalazi, počev od instikata do motorike, emocija i intelekta. Sve to su slojevi koji vas sputavaju da vidite svoju Prirodu. Uviđanjem tih slojeva vi se njih djelomično oslobađate, ali da bi ste ih se u potpunosti oslobodili (u mjeri u kojoj je to moguće) morate također da upotrebite i voljni napor, ali najčistije oslobođenje dolazi "iskustvom" Probuđenja, tj. "iskustvom" svoje Istinske Prirode. No samo


249 | P a g e

iskustvo Istinske Prirode je s jedne strane opasno ako se ne oslobodite i pripremite za to "iskustvo". Opasno je po vaš Um koji može da doživi potpuno raspadanje ako to "vidi" sada kakav jeste. Zato postoji Rad na sebi, Spiritualnost i Religija koje imaju za cilj da vaš um pripreme za to iskustvo. Otuda i more tehnika koje odgovaraju svakom Umu. Tj. one su napravljene s ciljem da svaki Um (kvalitet Uma) može da se pronađe i da ih koristi. U stvarnosti potrebna vam je samo jedna tehnika, i samo jedna će da upali u konačnom, ali dok god se ona ne pronađe vi idete od tehnike do tehnike, od učitelja do učitelja, od Majstora do Majstora. Naše iskustvo nas jeste kombinacija Intelekta, Emocije, Motorike i Instikta sa svim vrstama i pod vrstama. Svaki Rad ima za cilj da vas provede kroz te opne dok se uticaj njih nad vama ne oslabi, tj. dok vi ne shvatite da je su to samo funkcije, opne koje s kojima ste se poistovjetili. I da one niste vi. Tada dolazite do saznanja da ste vi Posmatrač, ali još uvijek ne znate to, samo to primječujete u nekim trenutcima. Tada kreće rad na Posmatraču, tj. rad koji ima za cilj da vas što češće uvodi u posmatranje i svjesnost. I tu više ne pomažu klasične spiritualne tehnike već tehnike koje su direktne i ne zaobilaze Posmatrača. Tada Intezivi, Seminari, razni kursevi koji imaju za cilj da vas učvrste u tom iskustvu imaju učinka. I vi krećete da radite na taj način. Jedan od tih načina je i "tehnika" JA, kao i Intezivi Prosvjetljenja i Gnoze. Oni vas dovode do upoznavanja sa Vama. Ali Vama koji ste najniži dio vaše Prirode, tj. Ograničeno Sopstvo, Individualno Biće i slično. No, još uvijek postoji JA koje sve to percepira i večina će vam reči da je to JA vaša Priroda. Ali to nije tačno. Vaša priroda je ono na čemu se oslanja to JA, tj. Svijest koja je poistovjećena sa JA, najosnovnijim JA ili Ja Jesam. Jer vi takvi kakvi jeste ne bi mogli postojati da nema te Svijesti koja je poistovjećena sa JA Jesam. Ne bi imali percepciju niti bi svijet postojao, niti bi imali misli, emocije, tijelo. I tu je obično kraj svim tim naporima koje VI MOŽETE UČINITI. Ali se Rad tu ne završava, samo se završavaju vaši napori, što ne znači da vi sada kada ste spoznali tu Svijest Ja Jesam ne radite dalje. Radite i imate tek tada na čemu da radite. To je početak Istinskog Rada na Sebi. Sve dotle je samo priprema za taj Rad. Osjećaj Prisustva koji imate sa osjećajem JA je Univerzalan i svi ga imaju. Niko ne može da postoji, NIKO i NIŠTA bez tog osjećaja. Sve ovisi o toj Univerzalnoj Prisutnosti. I sve je to s jedne strane ogromna obmana i sveopštoj igri Apsluta. Sa stanovišta Apsoluta mora postojati Svjedok koji svjedoći sveopštem svijetu, ali vaša Priroda ili Priroda Apsoluta time nije ograničena, čak nije ni dodirnuta. Bez obzira šta opažate, čemu svjedočite, mora postojati JA koje svjedoči. Bez njega ne postoji svjedočenje. I to je između ostalog cilj "tehnike" JA. Da vas dovede to samog Svjedoka i da vas suoči sa njim. Tada sve ovo sami shvatete i znate, i više ne morate nikom da vjerujete jer se Zakoni Univerzuma i Apsoluta sami pred vama razotkrivaju kao knjiga. Sve iza toga više ne možete postojići sa tehnikom. Sve iza toga je Intuitivna Spoznaja svoje Prirode. I sve dok postojite ovdje u ovom Univerzumu kao Svjedok vi ćete poštovati te zakone i imaćete Um i dijelove Uma. Ali oni na vas više neće imati uticaj. Neće nestati vaš ego, jer bez njega bi bili ludaci (čak i ludaci imaju ego), već ćete biti OSLOBOĐENI uticaja bilo čega.


250 | P a g e

Napustite sve ideje koje imate o sebi, koje se javljaju kao posljediva JA svijesti, čak napustite i sam iskustvo JA Svijesti i tada ćete biti BUKVALNO preneseni na drugu stranu. Shvatićete vašu Prirodu. A ono što ćete shvatiti da u njoj nema svjedočenja. U njoj nema nikakvog JA koje svjedoči tom "iskustvu". JA nestaje, rastapa se u Okeanu Svijesti bez znanja o Individualnosti koje imate sada, ili sa iskustvom JA Svijesti. U tom "iskustu" svatićete sve ono što spiritualna znanja prepričavaju kao svoju Stvarnost, naravno za to ćete morati da se vratite nazad u ovo iskustvo JA Svijesti da biste uopšte mogli i znati da ste bili IZVAN ovog iskustva. Jer kao što sam rekao, nema nikog ko zna da je on Apsolut. Sem svjedoka koji se javlja kada se vratite u ovu razinu. U tom iskustvo sve što možete reči kada se vratite jeste JA JESAM. Ali preciznije ni to nije iskazivanje tog iskustva. Postoji samo nešto što bi mogli nazvati BITI, JESAM, SAM.. kao radanja koja nema ni početka ni kraja i nema nikakvog JA da tome svjedoču u tom trenutku. Kao što kaže Nisargadatta: "Nevolja je u tome sto svi zele da steknu znanje o Jastvu bez napustanja identifikacije sa telom, a to je konradiktorno. Napusti ovu identifikaciju i sve ce biti jednostavno." Iskoristite sve što možete da stignete do "vrata" tog "iskustva", sve tehnike, sve intezive, seminare, ali znajte da je jedino odustajanje od identifikacije ono što vas vodi u Oslobođenje ili Istinsko Probuđenje, ili Znanje o Sebi. Tada ćete znati imate li Biće, Sopstvo, Jastvo ili šta već. Što je to. Od čega je i čemu služi. Što je bog, što je Univerzum, što je Apslut.. itd.. itd. Morate imati malo smjelosti, ali i dosta razočarenja u sve što vam se nudi pod Spiritualnošću. Niko vam to ne može razotkriti do vas samih. A tada ćete znati sve ovo što sam i sam napisao, jer će to BITI VAŠE iskustvo, ne prepričana priča. Recimo, čisto radi vaše orijentacije. Kao što u dubokom snu VI PROSTO JESTE bez znanja, Ja Svijesti i slično, tako će vam slično izgledati "iskustvo" Probuđenja. Ali tada to nećete nazvati Probuđenjem ili ko zna kojim imenom, već ćete prosto znati svoju Istinsku Prirodu. I nećete moći biti ni duhovnjak, ni ovo ni ono, već samo ono što jeste u toj svojoj Prirodi i što upravo i sada Jeste.


251 | P a g e

Prepoznavanje stanja Budnosti waterfall pita: Kako ću znat kad san budna, ali da uistinu vidim stvarnost, a ne projekcije mog ega? Prakticirala san 100 tehnika i sve to skupa, al ne znan više nista, ni ko san.. i to je grozno, ne znan sta da radin ni sta je dobro a sto loše. Odgovor: Ovo stanje u koje si sada ušla s jedne strane je dobro, jer ti daje mogućnost da sve ono što si skupila svojim "radnim stažom" u duhovnosti sagledaš i odbaciš. Jer to jedino i možeš da učiniš. Stanje Budnosti nije moguće dostići načinima, tehnikama, mantram ili čim već. Jer to stanje nema veze sa svim tim nabrojanim. To je stanje povišene svjesnosti u kojem si na opušten način svjesna sebe, procesa i objekta ispred ili unutar sebe. I to je stanje Budnosti. Da bi do njega došla i u njemu funkcionisala, trebaš pripremiti Um. Rad na sebi nije zbog tebe kao Bića, već zbog otklanjanja svega ono što smeta da to stanje bude očitovano. Jer nemaš šta da stekneš, već samo da razotkriješ svoje Biće, a ono je stanje Budnosti. Ovo bi bio najjednostavniji opis Budnosti. No, unutar nas postoji masa misaono‐emotivnih koncepata koji nas sprečavaju da vidimo to stanje i naravno da u njemu budemo. Bez obzira koliko bila blizu ili ulazila u to stanje Budnosti, a jesi sigurno na nekoliko sekundi ili minuta samo nisi znala to prepoznati, nisi u stanju u njemu Biti jer gravitacioni uticaju unutar našeg uma i tijela nas uvijek spuštaju nazad. Zato je potreban precizan Rad na Sebi da bi čovjek mogao da Bude u tom stanju duži vremenski period. Nezahvalno je opisivati to stanje jer opis nije stanje, a često puta bude okosnica nesporazuma i ufuravanja ljudi da su stalno Budni. No, probaću ti reći par njegovih karakteristika: znači opuštena i nenaporna Svjesnost i pažnja, osjećaj fluidnosti, osjećaj toka sa životom, osjećaj Jednosti sa okolinom i cjelovitosti unutar sebe tj. znači cjelovitost svih dijelova tebe počev od uma do tijela, razumijevanje, nevezanost, saosjećanje (ne sažaljenje), osjećaj ljubavi koji nastaje iz osjećaja Jedinstva i cjelovitosti i taj osjećaj je posljedica ne uzrok kako većina misli, smanjenje misli i emotivnih rekacija, razumijevanje sebe i drugih, oštra i britka inteligencija i samim tim svijest (inteligencija je drugim riječima Svijest), bezrazložna radost (ne infatilnost ili sentimentalnost), zadovoljstvo, osjećaj ekstaze koji često prevodimo kao osjećaj blaženstva.. itd. Mislim da ti je ovo dovoljno. Budnost je stanje izvorne Tebe, kao Bića, tvoje Prirode. Ljudi imaju grešku i kažu da je to svjesnost, no to nije napor to je obustavljanje napora koji čini svjesnost, zato kažemo da je to stanje. U tom stanju Budnosti sve oko tebe dobija, mogo bi reći, "čudan ukus", "specifičan miris". Figurativno govoreći. Vidiš ono što je u osnovi svega oko nas. Mežemo to nazvati Svijest, Bog, Postojanje, Život, Više JA, nebitno. Također Stvarnost koja se vidi u Budnosti je Objektivno viđenje, tj. nije ograničeno čulima i misaono‐emotivnih konceptima, već jasnim viđenjem stvari


252 | P a g e

kakve one jesu u svojoj biti (ovo je teško pojasniti riječima jer nemamo riječi za ta stanja i viđenje Objektivne Stvarnosti). S druge strane sama ne možeš znati kada si budna. Jer je za Budnog to stanje normalno. Kao bilo koje drugo stanje, raspoloženje i slično. Obično moraš od nekoga čuti opis tog stanja i onda kada se s njim završi možeš pomoću uma prosuditi da li je ono bilo ili nije. No i ta prosudba je ograničena Umom. Najsigurnija procjena tog stanja je procjena nekog ko je već u tom stanju bio ili ko JESTE u tom stanju. On može da vidi ako si ispred njega u tom trenutku da li si Budna ili nisi. Također može pomoću tvojih opisa kasnije u nekoj određenoj mjeri, naravno uvijek sa rezervom, procjeniti da li si ga doživjela ili nisi. To bi bilo ukratko odgovor na tvoje pitanje.


253 | P a g e

Meditacija

Pitanje: Zanima me meditacija i proces meditacije. Što se bit meditacije, zašto postoji toliko tehnika meditacije?

Odgovor: Bit meditacije bi trebao bili sjedinjenje sa svojim Unutrašnjim Ja. Ili drugim riječima, meditacija je stanje povišene svjesnosti kroz koju dolazimo u sjedinjenje sa Sobom, Bogom, Apsolutom, što vodi sljedećem koraku a to je Samadhi. Za sada je dovoljno reći da je bit meditacije povišeno stanje Svjesnosti u kojem nestaje reakcija na podražaj okoline ili unutrašnjih mehanizama te dolazi do Budnog stanja Posmatranja. Naravno, objašnjenja je mnoštvo i svako govori ono što njegova tradicija podučava. Kada je riječ o tehnikama meditacije dobro je odmah u poèetku znati da tehnika nije meditacija, već da je ona zbir instrukcija koje trebaju da pripreme um da bi mogao da "iskusti" stanje meditacije. Nemojmo brkati tehniku i meditaciju, jer to nije isto. Znamo iz iskustva da ne postoje dva ista čovjeka, i ono što će meni odgovarati neće tebi. Također znamo da postoji mnoštvo ciljeva koje ljudi žele da iskuse i stoga postoji niz različitih tehnika koje tragaocu imaju za cilj približiti ih ili učiniti ih dostupnim. Svaka tehnika je strogo određena onim što ona donisi kao svoju posljedicu, tj. onim što ona donosi kada je redovno, precizno i sa razumijevanjem praktikujemo. Pitanje: A šta je sa mantrama? Kako se ona uklapaju u sve ovo i koji je cilj mantri? Odgovor: Mantre su zbir slogova i slova koje svojom vibracijom imaju za cilj da unutar uma pobude različita stanja svijesti. Poznato je da je sve oko nas vibracija, tako bi mogao reći da svako stanje vibrira nekom određenom vibracijom, što mantra pokušava da stvori unutar nas na umjetan način. Sama nauka o mantrama potiče od osnovne vibracije Univerzuma koja se "čuje" u dubokim stanjima meditacije, i sve mantre su izvedene iz te osnovne vibracije u zavisnosti od stanja ili stepena na kojem se želi djelovati ili na koji se želi utjecati. Tako da imamo masu mantri za razno razna stanja svijesti, za razne segmente života i slično. No, ono što nam prečutkuju jeste da rad sa mantrom može biti svjestan ili nesvjestan. Ono što imamo prilike vidjeti kod praktičara nekih istočnjačkih disciplina jeste da mantru ponavljaju nesvjesno i mogu slobodno reći da je to beskoristan rad od kojeg i nema neke veæe koristi sem samoubjeđenja i gubljenja vremena. Rad sa mantrom dobija sasvim drugačiji kvalitet kada se u njega unese svijesnost. Što je i bit rada sa mantrama, a ne nesvjesno ponavljanje slogova s željom da nam se DESE neka stanja


254 | P a g e

svijesti za koja niti imamo pravo razumijevanje, niti znamo što znače, niti kako se do njih dolazi, niti ŠTA ĆEMO SA NJIMA KADA NAM SE I DESE. I meditacija i sa njom mantra je beskorisna ako nismo doveli um pod određeni stepen kontrole. Tj. ako već nismo prošli neki određeni Rad na Sebi. Tako da ćemo Istinska stanja meditacije doživjeti tek onda kada smo odradili jedan stepen deidentifikacije tj. oslobođenosti od identifikacije, od mehanizama koji djeluju na nas, ako nismo razumjeli kako šta djeluje unutar nas i kako da se oslobodimo djelovanja mehanizama. No, iako tek tada dolazi pravo stanje meditacije, to nije prepreka da kreneš da radiš tehniku ili sjedenje u kojem ćeš da ulaziš u povišena stanja svjesnosti i da polako kreneš u "trening". Na taj način ćeš početi materijalizovati Odluku koja kasnije prelazi u Volju da radiš na Sebi i da stvoriš temelj koji æe ti pomagati u tvom ličnom Radu na Sebi. Pitanje: Postoji li nešto na što bi trebao obratiti pažnju u početku rada sa tehnikom meditacije? Neke određene mantre koje trebam koristiti? Odgovor: Obrati pažnju na tijelo. Pošto je naša svijest još uvijek vezana za tjelesni oblik i ono što se našem tijelu dešava trebali bi početi od njega. Znači nauči kako da opustiš tijelo, nauči da svojom pažnjom prolaziš kroz tijelo i da SVJESNO opuštaš pojedini regije, što će vremenom dovesti da možeš "u letu" da se opustiš, a što će ti pomoći da svoju pažnju odvojiš sa njega i intezivnije posmatraš svoj um, a pod onim mislim na misli i emocije. Tijelo može biti prepreka, a može biti i pomoć, sve u zavisnosti kako se prema njemu postaviš, tj. kakav stav zauzmeš. Vremenom na ovom sajtu ću pojasniti malo bolje rad sa tijelom tako da ćeš naći objašnjenja i neke primjere koje možeš iskoristiti za rad sa tijelom. Druga stvar na koji trebaš obratiti pažnju jeste Posmatranje. Nije bitna ni mantra, ni neka specifična tehnika već pažnja koju ćeš unijeti u ono što radiš. A tu činjenicu svi zaboravljaju. Pažnja i Svjesnost je ono što je zaboravljeno jer svi misle da je imaju. Većina škola o tome priča ali rijetko koje od njih rade sa svjesnošću. Znači poslje opuštanja tijela prosto obrati pažnju na dah. Ne mjenjaj ga niti na bilo koji način nemoj uticati na promjenu dubine ili brzine daha. Samo ga posmatraj. Koristi neke od referentnih točaka na kojima se osjeti prolazak daha. Tipa vrh nosa, nos, dio unutar usta, stomak, ili ako si dovoljno senzitivan možeš koristi prolaze daha i na taj način njih osveštavati. Kada odradiš to dvoje primjetičeš kako se misaono‐emotivni aparat smiruje, tebi dozvoljavajući da uđeš u dublja stanja svijesti. Od mantri nemaš neke pretjerane koristi ako ih uzimaš kako stigneš i odakle stigneš. Jer moraš znati tačno način na koji se rade, na koje dijelove tijela da obratiš pažnju, tačan način izgovora mantre, koncentraciju na slogove, kao i idealizaciju ili vizualizaciju koja prati rad sa mantrom. Tako da ti je moj savjet da pretjerano ne gubiš vrijeme sa mantranjem ako nemaš od koga da uzmeš TAČNO kako se ona radi. Pitanje: Šta da očekujem od meditacije?


255 | P a g e

Odgovor: Ništa. Jer sve što budeš očekivao biće projektovanje tvog uma. Meditacijom moraš da dođeš u stanje opuštene Svjesnosti, ili ti stanja Budnosti. Tada se život i zakoni života prosto sami razotkrivaju ispred tvoje svijesti i ti znaš sve što trebaš znati u vezi Sebe. Pitanje: Hvala na usmjerenju. Potrudiću se da ovo odradim.


256 | P a g e

Istina u obliku laži Oko nas se nalazi mnoštvo informacija koje nam govore o našim mogućnostima i onom za što smo predoređeni ulogom koju igramo, a ta uloga je ČOVJEK. Mnoštvo teorija i mnoštvo onih koji nam te teorije prenose. Ono sa čim se svaki tragaoc vremenom suoči jeste da većina teorija koje je čuo uopšte "ne piju vode", a to znači nije ih moguće ostvariti u praksi i za nas nema nikakve koristi. Pod ovim mislim da mi ne možemo te teorije i informacije PRAKTIČNO upotrebiti i da su one samo psihološka zaštita ili odbojnik od stvarnosti i ništa više. Te teorije nam izgledaju jako privlačno u nekim određenim trenutcima jer nam daju snagu da možemo da se suočimo sa životom i životnim situacijama koje su ispred nas, no ono što kasnije primjećujemo jeste da nas one nisu zaštitile već su samo situaciju prolongirale na neki neodređeni ili određeni period života. Ništa sa njima nismo dobili. Prije bih rekao da smo mnogo štošta izgubili. No, neke od tih teorija imaju jednu određenu vrijednost iako je skoro većina onog što nam je kroz duhovnost predstavljeno samo jedna vrsta laži, ne potpuna već djelomična, što ćemo kroz ovaj tekst i vidjeti.

Čovjek kakav je trenutno a tu prvenstveno mislim na njegovu razinu svijesti nije u mogućnosti da primi Istinu kakva jeste i većina tih teorija služi da se on pokrene i usmjeri ka sagledavanju sebe i spoznavanju svrhe svoje Unutrašnje Evolucije. Iako kada bismo sagledali cijelu svrhu čovjeka ona ne bi bila bajkovita i prije svega uhvatila bi nas panika sa onim što bi saznali, stoga i te teorije koje se vrte kroz razna spiritualna učenja služe sa postepeno privikavanje, da tako kažem, čovjeka da bi se mogao suočiti sa onim što on jeste, da bi mogao uvidjeti kariku u Evoluciji Univerzuma i vidjeti svoju svrhu u tome i naposljetku da bi mogao znanje koje dobije iskoristiti za svoj unutrašnji razvoj i okrenuti sile Evolucije u svoju korist. No, ono što se dešava jeste sljedeće. Kada laž koja je servirana kroz učenja dotakne svu čovjekovu lažnost dešava se ono što uopšte nije bio cilj Ezoteričnih Znanja koja su prilagođena čovjeku. Dešava se da se SAN pojača i da čovjek teško dobija priliku za dalje, tj. on sam sebe zaustavlja na stepenu gdje se nalazi misleći da je napokon ostvario svrhu života. Taj SAN u koji on sam sebe ubjeđuje postaje smrtna presuda i nemogućnost ispunjenja mogućnosti koje imamo kao ljudi, te tako SAN u koji je DOBROVOLJNO ušao postaje njegov zatvor. Zato ćemo često naići u nekim Ezoteričnim prilagođenim tekstovima kako je duhovnost jedan od NAJČVRŠĆIH SNOVA koje čovjek može imati.

No, hajde da uđemo malo dublje u ovu informaciju. Znanja koja dolaze do nas iz Ezoteričnih učenja su deformisana. Do tih deformacija dovode filteri koji su u nama ugrađeni i za koje ni ne znamo da postoje niti kako su tu došla. No, te filtere prihvatamo kao "zdravo za gotovo" i to je jedna od najvećih zamkih u koju upadamo svakom teorijom i informacijom koju dobijemo. Mi smo tim informacijama hipnostisani, i pošto nemamo UM koji je oslobođen mehaničkih sila koje djeluju na nas, te informacije vremenom postaju štetne za naš Unutrašnji razvoj. Ono što filteri ili mehanizmi unutar nas učine jeste da te informacije prilagode trenutnom stanju uma, tj. nama i samim tim činom te informacije gube


257 | P a g e

svoju tačnost (iako su date u nepotpunom značenju). Svakom sljedećom upotrebom informacija i njihovim prolaskom kroz naš misaono ‐ emotivni aparat one postaje sve više pod uticajem mehaničkih sila koje mjenjaju srž informacije i mi te informacije sve manje i manje možemo iskoristiti za svoje Oslobođenje. Svako ko je nešto radio na sebi u bilo kom smislu, do sada je shvatio a najviše posumljao u vrednost informacija koje nam opisuju naše stanje i naše mogućnosti, te osjetio da se nalazi u "neobranom grožđu", više zbunjen nego kada je krenuo na ovu Stazu ka Sebi. No, zbog nemoći i neznanja pod čijim smo uticajem a i zbog svrhovitosti samih Evolutivnih Sila taj osjećaj veoma brzo zaboravljamo i nastavljamo mehanično da primamo i primamo sve više informacija misleći da će one da nam pomogu u našem razvoju, no to nije slučaj. Sve više počinjemo da snivamo ugodne snove o BUDNOSTI i tzv. PROBUĐENJU.

Postoji niz Ezoteričnih Znanja ili drugim riječima "koraka"/"stepenika" koji moraju da se zadovolje ili odrade kako bismo mogli upotrebiti ono što imamo u svojoj mogućnosti i pomoću tih Znanja i Moći koje imamo (iako su uspavane) Osloboditi se uticaja Sila Evolucije i zadobiti Oslobođenje. Ništa od ovoga nije mistično, ovo je prosto i veoma jednostavno, no naš um koji je sklon tajnovitosti i mističnosti sva Znanja izvrne do potpune beskorisnosti, što mu, izgleda predstavlja zadovoljstvo. Sada bi mogli upasti u zamku optuživanja što Ezoteričnih učenja, što Majstora, što Učitelja koji nam prenose informacije i znanja, jer to je jedna od sljedećih funkcia UM‐a. No, morali bismo imati kompletnu sliku zašto je to tako i kako dolazi do toga. Po znanjima Ezoteričnih učenja svi ljudi nisu u mogućnosti da se Oslobode i to bi bilo opasno za sve. Jer cilj Univerzuma ili Apsoluta nije Involucija tj. povratak ka Sebi već Evolucija. Što znači cilj mu je Evolutivna izgradnja i svaki korak ili svaki stepenik ima svoju svrhu. Kada bi se jedan stepenik u nizi potpuno osvjestio došlo bi do raspada KOMPLETNOG Univerzuma, što Evolutivnim Silama uopšte nije u cilju. No, moramo shvatiti da ni Evolutivne Sile ne moraju biti svjesne svoje misije, da tako kažem, već one djeluju tačno po jednom obrascu, kao programu kojim su programirane i stvorene za tu svrhu. Ovo je, dok se ne skuži i direktno doživi, izuzetno kompleksno za shvatiti. No u momentu kada dostignete određeni stepen Razumijevanja i proširenja Svijesti postaje vam sve jasno, naravno shodno stepenu svijesti koji tada "zadobijate". Morali bi znati i osjetiti cijeli niz sila koje djeluju kao i sam Apsolut kako biste mogli da shvatite ovo na način od kojeg bi imali koristi i koji bi vam pomogao da se razbudite i izvučete iz uticaja Sila koje djeluju na nas kao ljude i kao cijeli život na ovoj planeti. Ne želim sada da idem u neke dubine o djelovanju na ostalim nivoima, već ću se samo skoncentrisati na nas i svrhu života na ovoj planeti.

Kroz mnoge mitove svrha života na ovoj planeti je tačno opisana, no ono što nam je naš aparat ili ti UM napravio jeste da smo te mitove počeli shvatiti u prenesenom značenju. Iako ne mogu reći da ih i ja sada shvatam u potpunosti, mogu samo reći da mi se "ključevi" shvatanja tih informacija polako razotkrivaju. A moramo uzeti u obzir da radim na sebi nekih 13 ili 14 godina. I to mislim baš NA sebi. Ne mislim PO sebi tj. u nekim ortodoksnim spiritualnim učenjima.


258 | P a g e

Također ti mitovi koje kruže među svim rasama ljudi nam tačno i govore kako da se oslobodimo uticaja mehaničkih sila. Ono što je duhovnost od toga napravila jeste da je to potpuno krivo shvatila. No uzmimo u obzir da postoji niz duhovnosti i sjetimo se karte Skrivenih Znanja koja nam definiše načine širenja Ezoteričnih Učenja u jednom smislu i razine duhovnosti u drugom smislu a sve u odnosu na Ezoterična Učenja. Svaka od tih informacija vremenom, ako je upotrebljena na Ispravan način, dobija sljedeće značenje koje je tačno usaglašeno sa razinom naše svijesti. A manje više svi smo to osjetili. Primjera radi: Kada smo čitali neku knjigu ili slušali priče ili razgovarali sa nekim od Majstora prije recimo 15 godina razumijeli smo na jedan način. Vremenom našeg rada i korištenja toga što smo čitali ili što smo dobili razgovorom mi smo proširili svoja shvatanja i recimo da sada opet dobijemo priliku preslušati ili pročitati to nešto što smo tada slušali ili čitali mi odjednom vidimo sasvim drugačije, najčešće dublje značenje toga što smo pročitali ili čuli. Ista stvar je i sa mitovima koji su nam ispričani. Dijete na nivou 7 ili 8 godina Snježanu i sedam patuljaka shvata svoj način. Čovjek od 20 na svoj, ali recimo da ste upučeni u djelovanje Sila i kosmologiju Univerzuma, primjetićete kako je kroz tu priču prenesena jedna od informacija Ezoteričnih Učenja. Kao što sam do sada mnogo puta rekao, sva znanja se kriju oko vas. Ona nisu skrivena, ona nisu na tajnim skrovištima ili u nekim tibetanskim manastirima daleko od očiju znatiželjnika, ona su tu oko vas 24/7. Ali vi ih ne vidite, jer vaš aparat nije naštimovan na frekvenciju koja otključava to Znanje i vama daje mogućnost da ga iskoristite za svoju korist.

Ideja je mnoštvo. Od ideja Karme, ideja Reinkarnacije, ideja vječnog Vračanja, ideja Samskari, ideja Utisaka, ideja yoge i tantre.. itd. Sve one imaju svoje značenje i na svakoj razini to značenje postaje potpunije i daje kompletniju sliku o Ezoteričnim Učenjima i Kosmologiji Univrzuma. Vremenom na ovom sajtu ću svaku od tih ideja pobliže vam objasniti na jezik koji je razumljiv i pomoću kojeg možete iskoristiti te ideje i pravilno ih razumjeti. No, kada bih sada išao u njihovo objašnjenje trebalo bi mi niz tomova knjiga kako bi svaku od njih precizno (sa razine mog shvatanja) približio javnosti. S druge strane, nije mi cilj razotkrivanje tih ideja u potpunosti, jer bi vas to lišilo vašeg razvoja, no o njima se mogu dati naznake koje mogu da vas usmjere u pravcu boljeg shvatanja i upotrebljivosti tih ideja.

Ljudski um ne može prihvati svoju bezvrijednost i bespomoćnost. Zato su Ezoterična Učenja prenesena u vidu alegorija, u vidu ideja duhovnosti i slično. I tek kada vi ovladate UM‐om u nekom određenom stepenu te ideje postaju kristalnije ili jasnije. No, one se nalaze BAŠ SADA I OVDJE oko vas i vi ih možete vidjeti u svakom momentu. Iskrivljenost našeg aparata percepcije nam ne dozvoljava da vidimo ispravno Znanja oko nas što je svojevrsna zaštita organizma i nju ne treba uzimati kao nešto loše ili negativno. Već treba naučiti djelovati u skladu sa Prirodom Univerzuma ili našom Prirodom i tada nam se Znanje samo razotkriva u svakom momentu. Život počinjete čitati kao otvorenu knjigu. I sve vam postaje jasnije i jasnije i dobijate mogućnost iskorištavanja tog znanja.


259 | P a g e

No, kao što sam rekao VI MORATE krenuti da RADITE na sebi. Ne da imitirate napor Rada. Kao i sve ostalo i Rad može biti samo obična imitacija. I on se vremenom iskrivljuje i postaje štetan za čovjeka ako on nije upotrebio ono što je naučio ili je možda krivo upotrebio znanja i infomacije koje je imao.

Kasnije mi je cilj u nekoj mjeri pokazati vam načine Rada i što on to sve sadrži i s kojim ciljom. Te kako to sve djeluje na vas i što imate od toga. Za sada ne mogu stići sve to da opišem, a da vas prije toga na pripremim za razumijevanje toga što mislim opisati. Znam da to nije moguće odraditi brzo stoga i ne žirim. Čekam da počnete primjećivati ovo što pišem ovdje i na blogu. Tada će informacije koje vam dajem imati neku vrijednost, iako znam da većina vas koji ovo čitate nećete ništa od ovoga shvatiti niti upotrebiti, jer je uticaj Sila oko vas prejak ali i ljenost Um‐a je još jedna prepreka koja djeluje na to da ovo nikada ne upotrebite.

Za sada tj. ovaj trenutak je dovoljan ovaj uvod. Mislio sam nastaviti sa opisom "Istine u obliku laži" i napisati to kao jedan tekst, no kako pišem vidim da to mora biti opisano kroz više tekstova i sa različitih pristupa. No i ovo što sam sada opisao možete početi provjeravati u praksi. Provjera u praksi će vam dati OKUS ISTINE koja se polako razotkriva kroz ovo što pišem a najmanje želim da ovo čitate tek onako radi ubijanja vremena. No, da biste ovo provjerili morate imati OTVOREN UM i biti SPREMNI da sve kod sebe a što se tiče i vas i okoline, ponovo ispitate.

Rad na Sebi isključuje vjerovanje u ovo što pišem, već provjeru.


260 | P a g e

Kritika Vegetarijanstva Mnogo puta sam rekao da biti duhovan ne znači ništa. To samo znači da ste se definisali ili orijentisali na jednu stranu, tj. jednu krajnost. Krajnost bila ona duhovna ili materijalna je krajnost i ništa više. I onda se upuštamo iz te krajnosti u kritiziciranje one druge strane. Malo kada se zapitamo zašto to učinimo? A ako malo vremena provedemo promišljajući i sagledavajući sebe i svoje stavove, što svako ko je krenuo KA sebi MORA da napravi, jako brzo uvidimo svu glupost stava koji branimo napadajući drugi stav ili krajnost koja je drugačija od naše krajnosti. Ista stvar je i sa Vegetarijanstvom. Prvo, dugo godina sam bio vegetarijanac. I onda sam otkrio zašto sam to bio. I prestao biti vegetarijanac. Onda sam nekoliko godina jeo meso i jedan dan sam osjetio da mi meso ponekad smeta i da osjećam grublje (pazite nisam rekao niže) vibracije i da mi one smetaju. I napravio sam kompromis. Ne jedem meso, ali kada osjetim da treba da ga uzmem ili ako sam kod nekoga u gostima a taj čovjek ne zna da ne jedem meso, uzmem i pojedem. Ne pravim galamu, buku ili šta već. Sada možada bih trebao malo pojasniti motive koji su stajali iza svega toga. Kada sam imao nekih 17 godina krenuo sam intezivno da meditiram, da se družim sa duhovnim ljudima i primjetio sam da su oni svi vegetarijanci. Naravno nakon par dana ubjeđivanja sa njihove strane raznoraznim špekupacijama, ucjenama, vređanjima ja sam "skontao" kako bih trebao i ja biti vegetarijanac. I onda sam fino popušio njihova objašnjenja, a ne ono što sam sam osjećao u sebe, već sam bogom danom IMITACIJOM ja shvatio kako sada kada sam (bogu hvala) duhovan i ja MORAM biti vegetarijanac. Pelcovan sam a da to nisam ni znao. Popušio sam bez da sam htio. Elem, onda je, naravno po zakonu vibracije, u moj život došlo masa dokaza (koje sam vrijedno tražio i skupljao) koja su mi "dokazala" kako je bolje biti vegetarijanac od mesoždera. Dokazi su bili raznovrsni. Od suptilnijih vibracija, preko krvotoka, preko zdravlja, preko straha koji životinja osjeća i koji ulazi u njen krvotok (kao i svaka emocija koju imate) i ja onda jedem njen strah, bol i šta ja znam šta sve ne, do ugodnosti bogu, kurcu, đavolu.. Prestao sam pušiti, prestao jesti meso, prestao i prestao i prestao.. i više se ne sjećam šta sve nisam prestao, samo da bih BIO PRIHVAĆEN U DUHOVNOM DRUŠTVU, da bih i JA BIO DUHOVAN. Jer tako kažu, a ko sam ja da preispitujem sve one gurue, majstore i razne anande u svojim velikim znanjima i prosvjetljenjima. I onda sam završio iniciran u Tantri sa Majstorom koji je pušio, ponekad znao da popije (ne da se napije), no nije jeo meso, što jest, jest. I pitao sam ga koliko je to bitno da budem vegetarijanac i odgovorio mi je. Poželjno je zbog toga i toga. Jasno i glasno mi pojasnio zašto je dobro biti vegetarijanac. I ja sam ga pitao: "Čekaj oni koji jedu meso ne mogu doživjeti probuđenje?" (Očekujući jasan odgovor da ne mogu kako bi zadovoljno svoju sujetu) I onda sam se iznenadio. On se nasmijao i rekao: "Znaš jedni od najvećih Majstora ove planete su jeli meso, pušili, imali seks, pili, koristili drogu.. itd.. itd... Probuđenje nema veze sa tim što radiš umom." I ja sam ostao PAF. Ni na nebu ni na zemlji.


261 | P a g e

Onda sam mu ispričao i ovo što sam vama sada ispričao, ali mnogo detaljnije nego sada. "Bolje bi bilo da nisi nikada prestao jesti meso, piti, pušiti.. jer bi bio mnogo iskreniji prema sebi. Ovako si ispao lažan kao i svi ostali s tim motivima. A vjeruj mi 99% njih ima te motive." Pokupio sam se kući i jako dugo razmišljao o tome. Nakon nekoliko mjeseci od tog događaja počeo sam jesti meso, pušiti, piti povremeno alkohol. Naravno pogađate, OPET IZ reakcije, neznanja, nerazumjevanja... I prošlo je nekoliko godina svega toga. Sada pušim, pijem povremeno, jedem meso povremeno, a i vegetarijanac sam povremeno, i imam seks manje više povremeno. Ne smeta mi kada nemam cigarete ili kada pretjeram sa cigaretama, kada ne jedem meso ili kada nisam vegetarijanac (karikiram), kada ne pijem ili kada pijem. Svejedno mi je. Jer sada znam o čemu se radi. Više ne slušam savjete duhovnjaka niti njihovih gurua, već živim ono što osjećam da trebam da živim. I što je najbolje sada ti isti duhovnjaci dolaze kod mene na razgovor, na pićence (oni piju vodu, dok ih ne ubjedim da je i alkohol destilovana voda ili dok ih dobro ne isprovociram da zapale, popiju.. ) Ali nije mi samo ispovjest cilj ovog teksta. Dapače. Već i kritika zdravog razuma ili ti kritika vegetarijanstva i sve one ljudske gluposti zarad jednog nasuprot drugog. A duhovanjaci su mi omiljena tema. Manje su lažni obični ljudi, nego što su duhovnjaci, ali o tome drugom prilikom. Ono što sam primjetio, a to gledam već godinama, stahovitu agresiju vegetarijanaca. Što mi je malo bilo čudno. Kako to da neko ko unosi u sebe fine vibracije može biti tako agresivan, napadan, ljut, bijesan? I onda mi je postalo jasno. Oni SAMO NE UNOSE MESO, oni i dalje imaju svo sranje kao i bilo ko, samo.. Naš UM je lukav. Možemo to reći i ovako: Naš EGO je lukav. Ali znajući koliko ti ISTI DUHOVNJACI pljuju IZ EGA na ego (ne znajući šta rade) koristiću riječ UM. Znate, bez ega ti isti duhovnjaci ne bi mogli biti duhovnjaci, ne bi mogli biti ni ljudi. No, ljudi nisu, duhovnjaci su. Znači da je njihov ego enormno velik, čim ne mogu biti SAMO LJUDI. Mi večinu stvari koje sada znamo, naučili smo IMITIRAJUĆI. Dijete imitira roditelje, stariju braću i sestre, okolinu te na taj način gradi svoju ličnost. To je savršeno prirodan proces odrastanja na ovoj planeti. A naravno, okolina se svrsishodno trudi da nas natjera da imitiramo i učimo. I onda kada negdje i porastemo (rijetki su, ali ih ima) naše glavno oruđe učenja je IMITACIJA. I onda tu imitaciju, ali mnogo suptilnije, prenesemo i na sve što dalje učimo. (Nemorate mi vjerovati, ispitajte svoj život. Prosto je.) Ista stvar je i u duhovnosti. Duhovnost treba da bude KRUNA ljudskog života, no ona je MOČVARA ljudske gluposti. Samo odite na neki duhovni seminar i vidjećete sve te infatilne face bez trunke mozga kako sline nad riječima nekog bradatog idiota koji ima prodaje ideje koje ni sam ne živi, ili ako živi te ideje onda je to samo IMITACIJA koju je jako dobro naučio. Elem, jedna od tih ideja je i ideja Vegetarijanstva.


262 | P a g e

No, da se odmah razumijemo. Dobro je BITI vegetarijanac, dok ste VI vegetarijanci. Onog trenutka kada vas vegetarijanstvo posjeduje vi niste vegetarijanac, JER VAS NEMA. Vas živi samo ideja o vegetarijanstvu ili bilo čemu drugom. Od vegetarijanstva ćete imati mnogo suptilniji um, ljepše vibracije, bolju probavu, manje štetnih materija koje unosite u tijelo, i govno će vam manje da smrdi. Ali to izlazi na guzicu. Ali zato postoji velika šansa da će vam na usta izlaziti smrad koji bi trebao da izlazi na guzicu. Kao i sve drugo ljudski UM mora da zaštiti ono što "posjeduje". Sada su te ideje duhovnosti, vegetarijanstva, borbe za prava životinja (kad li će početi da se bore za prava čovjeka) i šta sve ne. On MORA dokazati da je ono što on radi vrijedno i to se svim silama trudi. Jedno od tih dokazivanja je napad na mesoždere. Pogađate. Ista AGRESIJA sada napada mesoždere kao što je možda pre toga napadala vegetarijance. Ista agresija je i dalje u pozadini. Samo sada imamo OPRAVDANU AGRESIJU. Jer pobogu oni (mesožderi) uništavaju životinje radi hrane, pored toliko biljaka. Definitivno ću na Facebooku napraviti grupu: Zaštitimo pšenicu od klanja. Spasimo grašak od vegetarijanaca. Spasimo zemlju od duhovnih idiota. ‐ ups.. ovo su već tri grupe. Nadam se da ću stići. Stvar uopšte nije u tome da li ste vi vegetarijanac ili ne, stvar je u tome da ste ostali isti. Samo ste na sebe dodali masu gluposti. Identifikovali ste se. A znate ono. Isti ti gurui govore da morate razviti nevezivanje. Ali nekako su to zaboravili više puta da ponove, kao što ponavljaju da morate biti vegetarijanac ako želite da doživite Probuđenje. A postoji još masa stvari koje MORATE ako želite Probuđenje. Recimo morate da se deidentifikujete od ega i uma. Morate da razvijete saosjećanje, morate imati ljubav, morate poštovati tuđu volju, ne smijete imati negativne emocije.. itd.. itd.. ali nekako su to naši dragi vegetarijanci i duhovnjaci zaboravili. Imali mi ideju o bilo čemu to samo znači da MI IMAMO IDEJU. Stvarnost nema veze sa tim. Ali nije problem ni imati ideju, problem je BITI U KRAJNOSTI i braniti svoju ideju. No, mi ne branimo svoju ideju o vegetarijanstvu, MI BRANIMO SVOJU IDENTIFIKACIJU, svoj film, svoju sliku o sebi i duhovnosti. No, recimo da ste nekog dobro uplašili i on je sada postao duhovan i naravno postao je vegetarijanac, odjednom nestaje sve agresije prema njemu, i vi ga PRIMATE U SVOJE STADO. Vuci siti, OVCE na broju. Naglasak je na OVCAMA. S ovim su upravo pokazali da nisu ništa bolji od bilo koga. Ali da bi to shvatili morate imati svijest. (ono što vjerujete da imate). Morate VIDJETI SEBE a ne stvarati nove slike o sebi uzimajući ideje koje vam odgovaraju i odbacivati one koje vam ne odgovaraju. Zapamtite jedno: Život se životom hrani, a smrt smrću. Iako znam da ovo ne kužite, neću vam reći o čemu se radi. Lično ja sam za to da ljudi budu vegetarijanci. Ne samo zbog uništavanja životinja, već i zbog prestanka uništavanja jedni drugih. Niti jedna životinja nije bolja od čovjeka, ali niti jedan čovjek nije bolji ni od životinje. Kada biste uložili toliko truda u odbranu čovječanstva od ubijanja, ratovanja, mržnje, bijesa, silovanja, unakažavanja, nipodaštavanja, od lažnih uvjerenja i ideja, od lažnosti prema samom sebi ovaj svijet bi bio idealan, bio bi RAJ. Ovako je PAKAO.


263 | P a g e

Bili duhovni ili ne, bili vegetarijanac ili ne, ako SEBE ne upoznate, ne budete jasni sa sobom, ne budu vam jasni vaši motivi, vaše namjere, ne budete li prozreli sve slike koje imate, bojim se gospodo moja draga da ste i ovaj život bacili. I nadam se da ćete imati još prilika za popravni. Ne definiše vas ni ono što jedete, ni da li pušite, ni da li se jebete, niti da li vam je guru taj neki sjedi impotentni starac ili neki drugi, već vas definiše vaše razumijevanje Sebe, znanje o Sebi, ljubav, saosjećanje, tolerancija, ono što imate Istinski u Sebi. Ne definišu vas vaše ideje (to je laž/iluzija kao i bilo šta drugo) i slike koje branite radi zaštite vaših lažnih identiteta (ovo reći je sramota za Individuu) već vaša OSLOBOĐENOST od iluzije. Shvatite ovo samo kao moje mišljenje. Da nije žalosno, bilo bi smiješno ono u što su se pretvorili svi ti silni duhovnjaci. Ja samo mogu SVJESNO da ih žalim. Ne da imam saosjećanje, već bukvalno da ih SAŽALJEVAM.

priroda stvarnosti by bhairava deva

Documents