vedanta glas slobode

237
1 SVĀMI VIVEKĀNANDA VEDĀNTA: GLAS SLOBODE Redakcija i uvod SVĀMI ĆETANANANDA Prevela s engleskoga KSENIJA PREMUR Naprijed ZAGREB, 1992.

Upload: lahorsam

Post on 20-Jan-2016

282 views

Category:

Documents


21 download

TRANSCRIPT

Page 1: Vedanta Glas Slobode

1

SVĀMI VIVEKĀNANDA

VEDĀNTA: GLAS SLOBODE

Redakcija i uvod

SVĀMI ĆETANANANDA

Prevela s engleskoga

KSENIJA PREMUR

Naprijed

ZAGREB, 1992.

Page 2: Vedanta Glas Slobode

2

GLAS VIVEKĀNANDE

UVODNA RIJEĈ

Sastavljanjem ovog izbora iz osam svezaka Svami Vivekanandijevih predavanja,

napisa i pisama, Svami Ćetanananda je izvršio najdragocjeniji zadatak. Ovaj je zadatak

zasigurno bio vrlo teţak jer je zahtijevao odluĉan intelektualni zahvat u Vivekanandinu

poruku njegovim slušaocima i ĉitaocima — poruku koja je morala biti izraţena

Vivekanandinim vlastitim rijeĉima. Parafraziranje je valjalo odbaciti (ma koliko

prikladno ono ponekad bilo) kako Vivekanandin glas — njegov naĉin izraţavanja,

ţivopisni stil, njegova duhovitost, strast njegove vjere i snaţno djelovanje njegove

otvorenosti — ne bi bio izgubljen za volju puke jasnoće.

Ne valja smetnuti s uma da je većina ove tekstualne graĊe po prvi puta bila izloţena

slušateljstvu u govornoj formi — ponekad improvizirano, pa ĉak i bez najgrublje skice

onoga što je Vivekananda ţelio reći. U takvim su sluĉajevima bilješke stenografski

zapisivali njegovi štovaoci — kojima dugujemo, nikada na dostatan naĉin iskazanu,

zahvalnost. Na ovaj smo naĉin i svjedoci svjeţine Svamijeva, do sada još neobjavljena,

ţiva govora. Vivekanandina ţiva prisutnost tako ĉesto postaje izrazito jasnom s onu

stranu njegovih rijeĉi. Poput svih ostalih, nema sumnje, koji su ih naglas javno ĉitali,

ĉesto sam postajao svjestan da tu prisutnost dijelim s onima koji su me slušali. Ĉak i ako

samima sebi, osamljeni u svojoj sobi, pokušate naglas ĉitati Vivekanandu, po svoj ćete

prilici i vi imati isti doţivljaj.

Christopher Isherwood

Page 3: Vedanta Glas Slobode

3

PREDGOVOR

Ne znam za bolji put izlaganja predgovora ovoj korisnoj knjizi od triju kljuĉnih

pojmova kojima je urednik skovao njezin naslov, Vedanta: Glas slobode.

U obrnutom slijedu, ponajprije sloboda. Sluĉaj je htio da ove retke ispisujem na onaj

povijesni dan1 kada su astronauti kroĉili na svoj prvi nesputani hod u kozmiĉkom

prostoru. Lebdjeti kao što to oni lebde, poput ptica s cijelim prostranstvom neba u

kojem mogu letjeti, na prvi se pogled moţe uĉiniti nalik potpunoj slobodi. Mi, dakako,

znamo da nas njihovo lebdenje tek podsjeća na duhovnu slobodu za kojom istinski

tragamo. Naša je ţudnja za slobodom, naime, nadasve ţudnja za Bogom, apsolutnom

slobodom kao aspektom boţanstva. U tom smislu hinduizam i govori o krajnjoj slobodi

koja oznaĉava kraj mistiĉkog puta kao osloboĊenja (mokša) jer je ono stanje sjedinjenja

(yoga) s apsolutnim, beskrajnim i vjeĉnim, te stoga i osloboĊenje od svih spona

uvjetovanosti. Na tu je slobodu ponad svega i Krist upućivao rekavši: „Istina će vas

uĉiniti slobodnima.―

Drugo, glas. Sve dok nismo slobodni, potrebni su nam glasovi kako bi svjedoĉili o

mogućnosti slobode, te nas upućivali njezinoj svjetlosti. Glasovi, meĊutim,

podrazumijevaju i pjevaĉe, što, u kontekstu ove knjige, otvara i jedno zanimljivo

pitanje. Glas slobode koji odjekuje ovim stranicama, naime, nema izvora koji bi se

mogao posve jasno ustanoviti; ako ga pravilno ĉujemo, uvidjet ćemo kako on, iz

svjetske perspektive, izvire niotkuda. Ne navodim to zato da bih porekao kako jedan

odredivi ĉovjek, k tome vrlo slavan, iznosi ili ispisuje rijeĉi koje ispunjavaju ove

stranice. Ako, meĊutim, s onu stranu rijeĉi osluškujemo misli koje one izraţavaju, znat

ćemo da je Vivekananda samo njihov prenosilac, a ne i tvorac. Etimološki, vedanta

znaĉi »vrhunac Veda«, ali niti same Vede nisu ništa više doli utoci sanatana dharme,

»nestvorene mudrosti« ili »daha vjeĉnosti« koja je oduvijek bila i uvijek će biti.

I tako nas naše posizanje za slobodom, putem u manjoj mjeri bestjelesnog,

Vivekanandinog, vodi do posve neotjelotvorenog glasa, vedante, koji svjedoĉi o

zbiljnosti slobode. O ovom prostranijem glasu, jedan je od najoštroumnijih ţivućih

komparativnih filozofa zapisao: »MeĊu izriĉitim se naucima vedanta pojavljuje kao

1 7. oţujak 1984.

Page 4: Vedanta Glas Slobode

4

jedna od najizravnijih mogućih formulacija o onome što tvori samu bit naše duhovne

stvarnosti.«2

Što bi još valjalo dodati? Samo izraze zahvalnosti. Zahvalnosti, ponajprije, Svami

Ćetananandi Vedanta društva St. Louisa, nasljedniku mog voljenog uĉitelja, Svami

Satprakašanande, za proĉišćavanje opseţnih napisa Svami Vivekanande u ove

pristupaĉne razmjere. I izuzev uredniku knjige, zahvalnost samom Vivekanandi.

Govori se da je Vivekananda, došavši nepozvan i nenajavljen na Vjersku skupštinu u

Chicagu, taj skup ĉasomice osvojio. Zbilo se to 1893. godine, a taj je skup ujedno

postao i simbol harmonije vjera u ĉije su utemeljenje nade polagali njegovi sazivaĉi.

Budući da se pribliţavamo stogodišnjici ovog povijesnog dogaĊaja, ponovno izdanje

ovih kljuĉnih stranica Vivekanandinih napisa smatram prigodnim jer, premda je naše

stoljeće donijelo napredak u meĊusobnom razumijevanju vjera, preostaje još mnogo

toga što valja uĉiniti. Pomnjivost spram glasa slobode što se razlijeţe ovim stranicama

moţe nam pomoći da to doista i ostvarimo.

Huston Smith Hanna Professor of Philosophy

Hamline University

2 Schuon Frithjof, The Language of the Self, (Madras: Ganesh-Co., Pvt. Ltd., 1959), 15.

Page 5: Vedanta Glas Slobode

5

BILJEŠKA UREDNIKA

Kada me netko upita, »Što je vedanta?«, to me pitanje podsjeti na jednu pripovijest.

Jednom je veliki uĉitelj vedante pozvan da o vedantinskom nauku odrţi predavanje.

Došavši u dvoranu, obratio se prisutnima pitanjem: »Znate li o ĉemu ću vam govoriti?«

Svi su odgovorili nijeĉno. »U tom vam sluĉaju ni o ĉemu neću govoriti, jer vi nemate

predznanja«, te, rekavši to, napustio dvoranu. Narednog je tjedna iznova pozvan, ali su

ovoga puta organizatori njegova predavanja unaprijed razradili plan, naputivši prisutne

da, ukoliko im uĉitelj postavi isto pitanje, odgovore potvrdno. Uĉitelj je, uveden u

dvoranu, doista i postavio isto pitanje, no ovoga su puta na njegov upit prisutni

odgovorili potvrdno, našto je uĉitelj smjesta rekao: »Vi, dakle, znate sve, te ja, prema

tome, nemam što reći«, te, rekavši to, napustio dvoranu. Iznova su organizatori razradili

plan sljedećeg uĉiteljevog posjeta, zamolivši prisutne da na uĉiteljev upit polovina od

njih odgovori potvrdno, a polovina nijeĉno. Došavši i po treći put, uĉitelj je ponovio isto

pitanje: »Znate li o ĉemu ću vam govoriti?« našto su prisutni odgovorili onako kako su

bili poduĉeni. Ovoga je puta, meĊutim, uĉitelj rekao: »One koji su odgovorili nijeĉno,

molim da uĉe od onih koji su odgovorili potvrdno«, te, bez ijedne rijeĉi više, napustio

dvoranu. Svi su bili zbunjeni i nisu znali što ĉiniti, te su naposljetku odluĉili da sljedeći

puta naprosto šute. Nakon mnogih ponovljenih molbi, uĉitelj je došao još jednom i

postavio isto pitanje, no ovoga puta zauzvrat nije dobio odgovor. Zamijetio je da su svi

prisutni obuzeti dubokom šutnjom i u tom je trenutku znao da je to pravo vrijeme da im

govori o vedanti.

Doba u kojem ţivimo vrijeme je mlaznih aviona, raketa i satelita. Ĉovjek se ţeli

kretati brzo, te oĉekuje da će sve i postići brzo, ako već ne i istog ĉasa. Onaj koji je

neupućen u vedantu, ne uviĊa kako u stvari u pet minuta pokušava saznati sve o

duhovnoj tradiciji koja nam je u baštinu predavana tokom minulih pet tisuća godina.

Svjestan sam da prema vedanti, u trenutku kada je nastojim ocrtati u okviru ove kratke

bilješke, ne postupam pravedno, ali ću, i unatoĉ tome, ipak pokušati odgovoriti na

pitanje: »Što je vedanta?«

Vedanta je vrhunac spoznaje, sveta mudrost hinduskih mudraca, transcendentalno

iskustvo proroka istine. Ona je bit ili kraj Veda. I kao što Upanišade dolaze na kraj

Veda, tako se i ovaj nauk naziva vedantom. Veda doslovce znaĉi »znanje«, a ãnta

»kraj«.

Page 6: Vedanta Glas Slobode

6

Osnovna su naĉela vedante:

1. Brahman je vrhovna stvarnost, jedinstvo bez drugotnosti. On je egzistencija —

svijest — blaţenstvo apsolutnog, on je s onu stranu imena i oblika, lišen svojstava, bez

poĉetka i kraja. On je nepromjenjiva istina, s onu stranu prostora, vremena i

uzrokovanja. Ovaj se neizmjerni, beskrajni brahman, posredstvom svoje nedostiţive

moći, maye, manifestira kao kozmos i cjelina pojedinaĉnih bića, te tako jedno postaje

mnoštvo. Kada se brahman povezuje sa svojom mayom, naziva se Bogom ili Išvarom.

2. Kozmos je privid, nalik prikazi vode u pustinji, i u stalnoj je promjeni, a opaţamo

ga posredstvom prostora, vremena i uzrokovanja. Prostor nastaje sa zadobivanjem tijela,

vrijeme zapoĉinje sa zaĉetkom mišljenja, a uzrokovanje s nastankom ograniĉenja. Ovaj

lijepi, dodirljivi kozmos nestaje iz svijesti ulaţenjem u stanje sna ili utonućem u

samadhi, da bi se iznova pojavio u stanju budnosti. Ovaj je svijet, dakle, dat u umu.

3. Ljudska su bića boţanske prirode. Njihova je istinska priroda atman koji je

beskrajan, vjeĉan, proĉišćen, pun svjetlosti, uvijek slobodan, blaţen i istovjetan s

brahmanom. Nitko nije grešnik, već griješi i ispašta zbog neznanja. I kao što tama

išĉezava sa svitanjem, tako i neznanje nestaje s pojavljivanjem spoznaje. I ropstvo i

sloboda dati su u umu. Razmišljajući o slabosti i ropstvu, ĉovjek i postaje slab i

zarobljen, ali razmišljajući o snazi i slobodi, on postaje snaţan i slobodan. Nitko ne ţeli

ropstvo, jer ono je bolno. Radost je dana samo u slobodi koja je, kako to vedanta

tumaĉi, inherentna priroda svih bića. Cilj je ljudskog ţivota u obistinjenju boga, a svrha

je religije u nauĉavanju puta kojim se to boţansko oĉituje u unutrašnjem svijetu.

4. Na koji se naĉin boţansko oĉituje u unutrašnjem svijetu?

Vedanta predlaţe ĉetiri yoge: (a) karma yogu, put nesebiĉnog djelovanja, (b) jnana

yogu, put spoznaje, (c) rađa yogu put meditacije i (d) bhakti yogu, put odanosti. Rijeĉ

oznaĉava sjedinjenje individualne s kozmiĉkom dušom

5. Istina je jedna i univerzalna. Ona se ne moţe o£ na jednu zemlju, rasu ili pojedinca.

Sve religije svije zuju jednaku istinu razliĉitim jezicima i na razliĉite n kao što sunce

nije niĉija svojina, tako niti istina nije jednoj odreĊenoj religiji ili filozofiji. Nitko ne

moţe je sunce kršćansko, hindusko, buddhistiĉko, Ţidov: muslimansko sunce. Vedanta,

ustvari, objavljuje sklad ja. Poput razliĉitih rijeka koje potjeĉu iz razliĉitih vre se

naposljetku, gubeći svoja imena i oblike, sjedinjuju anu, tako i svi religijski putevi

kojima ĉovjek, potaknut svojim razliĉitim sklonostima, kroĉi, vode bogu ili istini.

Page 7: Vedanta Glas Slobode

7

Ako bi me, dakle, netko upitao: »Što biste mi preporuĉili da ĉitam kako bih upoznao

vedantu?«, bilo bi mi teško odgovoriti. Vedanta je vrlo opseţna tema. Njezini su se sveti

spisi stvarali tokom minulih pet tisuća godina. Tri su temeljna vedantinska sveta spisa

Upanišade (objavljene istine), Brahma sutre (dokazane istine) i Bhagavad Gita

(praktiĉne istine. Bit je ovih svetih spisa, meĊutim, teško dokuĉiti bez pomoći uĉitelja i

potankog raspravljanja komentara. Za literaturu ponekad preporuĉujemo Sri

Ramakršnin »The Great Master« i »The Gospel of Sri Ramakrišna« jer je Ramakršnin

ţivot i nauk bio proţet vedantom. Ili, pak, preporuĉujemo The Complete Works of

Swami Vivekananda jer je Svami Vivekananda bio onaj koji je poruku vedante izloţio

Zapadu. Ugledavši te, vrlo opseţne sveske »Great Master«, »Gospel« »Complete

Works«, od kojih se svaki sastoji od 1081, 1063 i 4363 stranice, uvijek smo iznova,

meĊutim, bili svjedocima obeshrabrenosti onoga koji se zanimao za vedantu. Mnogi su

svamiji Ramakršna reda, dakako, napisali izvrsne kraće preglede vedante i yoge koji su

nesumnjivo od velike pomoći.

Jednom sam se, meĊutim, iznenada dosjetio proroĉanske izreke Svami Vivekanande:

»Ja donosim poruku Zapadu, kao što je Buddha imao poruku za Istok.« Kakva je bila

njegova poruka? Bila je to vedanta, poruka koju sam, Vivekanandinim vlastitim

rijeĉima, sastavio za ĉitaoce iz njegova djela, »The Complete Works«.

Svaki sam odabrani ulomak nadopunio naslovom, dok su tumaĉenja za neke od manje

poznatih sanskrtskih termina dana u glosariju na kraju knjige. Za volju jasnoće i

ĉitljivosti, na ponekim sam mjestima skratio jednu ili više reĉenica, ili, pak, uvodnih

naznaka, te modernizirao punktaciju bez posebne oznake tih izmjena ili razlika u

odnosu na original. Na nekoliko sam mjesta usporedio verziju »The Complete Works of

Swami Vivekananda« sa Swami Nikhilanandinim djelom »Vivekananda: The Yogas and

Other Works«, te prihvatio onu verziju koja je zapadnim ĉitateljima mogla biti jasnija.

Na kraju svakog odabranog ulomka date su naznake sveska i broja stranice izvornika

»Complete Works« iz kojeg je dati ulomak preuzet. Redni su brojevi svezaka oznaĉeni

rimskim, a brojevi stranica arapskim brojkama. Navodim, naposljetku, i oznake izdanja

koja su korištena za svaki od osam svezaka:

Za ĉitanje rukopisa, mnoge dragocjene savjete, te nadahnute uvodne rijeĉi, posebne

zahvale dugujem Christopheru Isherwoodu, dok za poticajni predgovor i mnoge korisne

sugestije moja iskrena zahvalnost pripada Hustonu Smithu. Za privolu ponovljenoj

Page 8: Vedanta Glas Slobode

8

objavi ovih izbora iz izvornika »The Complete Works of Swami Vivekananda«

zahvalnost, naposljetku, dugujem i Advaita Ašramu, Mayavati, Himalaje.

Ćetanananda

Page 9: Vedanta Glas Slobode

9

UVOD

VEDANTA I VIVEKANANDA

Rijeka ne pije svoju vlastitu vodu, kao što se ni stablo ne hrani svojim plodovima, već

ţive za druge. Na podjednak se naĉin, s vremena na vrijeme, raĊaju i velike duše ĉiji su

ţivoti ţivljeni za dobro drugih. Oni donose mir i sreću ĉovjeĉanstvu. Prešavši

zastrašujući ocean maye (relativne egzistencije), lišeni ikakva sebiĉna motiva, oni

pomaţu drugima da ga prebrode. Nije vaţno kada i gdje je roĊena takva velika liĉnost,

ili koliko je dugo ţivjela; njihovi su ţivoti i poruke vrela nadahnuća svim ljudima za sva

vremena.

Pred kraj je devetnaestog stoljeća Svami Vivekananda izloţio zapadnom svijetu

vjeĉnu poruku vedante. Njegov mu je uĉitelj, Sri Ramakršna povjerio u poslanstvo

prenošenje ĉovjeĉanstvu plemenitog nauka vedante — jedinstvenosti istine, boţanske

prirode ĉovjeka i sklada religija. Već je i u doba rane mladosti u Svamija pronicala

intuitivna spoznaja njegova usuda da bi kasnije, nalik proroku u osvit svog poslanstva,

navijestio: »Ja donosim poruku Zapadu, kao što je Buddha imao poruku za Istok.«1

U nekoliko je navrata Sri Ramakršna doţivio vizije o Vivekanandi i prije negoli ga je

ikada upoznao. Jednom se, u stanju samadhija, Sri Ramakršnin um vinuo u visine, sve

više i više, transcendirajući carstvo bogova i boginja, sve dok nije dosegao samo

podruĉje transcendentalnog. U njemu je zatekao sedam poštovanja dostojnih mudraca,

utonulih u samadhi, te spoznao kako ovi mudraci, u spoznaji i svetosti, odricanju i

ljubavi, nisu nadvisili samo ĉovjeka, već i bogove. Zapazio je potom boţanska djeĉaka

kako prilazi jednom od mudraca, te, zagrlivši ga i obraćajući mu se milozvuĉnim

glasom, pokušavao otrgnuti njegov um iz samadhija. U trenutku kada je ĉarobni dodir

prenuo mudraca, djeĉak mu se obrati: »Silazim u svijet. Hoćeš li poći sa mnom?«

Dobrostiva izraza lica mudrac je dao svoju prešutnu privolu i iznova utonuo u samadhi.

»Nikada ranije nisam vidio Narenu (Vivekanandu) do trenutka kada sam ga prepoznao u

tom mudracu«, rekao je Sri Ramakršna, kasnije odavši, na ponovljeni upit, kako

boţanski djeĉak nije bio nitko drugi doli on sam.2

U drugoj je viziji Sri Ramakršna ugledao trak svjetlosti što je promakao nebom od

Varanasija prema Kalikatu (Calcutti). »Moja je molitva uslišana«, uskliknuo je, »moj

čovjek jednoga dana mora stići meni ususret.«3

Page 10: Vedanta Glas Slobode

10

I Bhuvanešvari Devi, Vivekanandina majka, doţivjela je viziju o svom sinu i prije

njegova roĊenja. Nadajući se da će Bog blagosloviti nju i njezino muško dijete, zamolila

je jednu od svojih roĊakinja u Varanasiju da u njezino ime obavlja molitve i prinosi

ţrtve u svetištu Virešvar Šive, dok je ona, u to vrijeme, provodila dane u postu i

meditaciji. Ubrzo nakon toga, u snu, ugledala je boga Šivu kako, prenut iz meditacije,

poprima lik djeteta koje je bilo njezin sin.

Vivekananda je roĊen u Kalikatu (Calcutti) 12. sijeĉnja 1863. godine, te mu je

nadjenuto ime Narendranath Datta. Mnogo godina kasnije o svom je predredovniĉkom

imenu zapisao u pismu upućenom Mary Hale u Chicagu: »To je vrlo poetiĉno ime.

Narendra, koje znaĉi 'poglavar ljudi' (nara znaĉi ĉovjek, a indra vladar ili poglavar),

vrlo duhovito, zar ne? No, takva se imena nadijevaju u našoj zemlji; ne moţemo tu ništa

izmijeniti, no, i unatoĉ tome, drago mi je što mi je nadjenuto upravo to ime.«4

Rijeĉ je o drevnoj tradiciji Indije u skladu s kojom društvo i narod predvode oni koji

su se posvetili samoodricanju, a ne oni koji posjeduju bogatstvo. Ogromna je moć koju

su duhovni velikani poput Buddhe, Šankare, Ćaitanye i Nanake imali nad milijunima

ljudi, a njihov je utjecaj na mnijenje širokih slojeva dublji i dugotrajniji od onog

kraljeva i careva. Već je i kao djeĉak Vivekananda pokazivao sklonost da postane

lutajući redovnik. Pokazujući na crtu na svom dlanu, govorio bi svojim mladim

prijateljima: »Zacijelo ću postati redovnik. Hiromant je to prorekao.«5 U narednoj bi

prilici, pak, izjavljivao: »U najboljem ćete sluĉaju postati odvjetnici, lijeĉnici ili suci.

Priĉekajte samo, ja ću već iznaći svoj put.«6

Vivekananda je bio prerano sazreo djeĉak neukrotive snage. Njegova priroĊena

sklonost meditaciji pokazala se k tome već u ranom razdoblju njegova ţivota, ona je

bila jedna od njegovih djeĉaĉkih igara. Jednom se tako, zajedno sa svojim prijateljima,

zadubio u meditaciju, kada se u tom trenutku pojavila kobra. Drugi su se djeĉaci

uplašili, povikom ga upozorili i pobjegli; on je, meĊutim, ostao nepomiĉan. Kasnije je

svojim roditeljima rekao: »Nisam bio svjestan ni zmije, niti bilo ĉega drugog. Osjećao

sam samo neizrecivu radost.«7

Odgojen i obrazovan u Kalikatu (Calcutti) devetnaestog stoljeća, Vivekananda je već

u ranoj dobi upoznao temeljna naĉela zapadnog mišljenja koja su upućivala na stav u

skladu s kojim ništa ne valja prihvatiti a da za to ne budu dati dokazi. Premda nadaren

uĉenik i vrlo dobro upućen u povijest, filozofiju, knjiţevnost i suvremenu zapadnu

Page 11: Vedanta Glas Slobode

11

misao, odluĉno se drţao stava: »Ne vjeruj niĉem samo zato što si tako proĉitao u knjizi.

Ne vjeruj niĉem samo zato što su drugi rekli da je tome tako. Sam otkrij istinu i to će

biti ispunjenje.«8

Potaknut snaţnom ţudnjom za spoznajom istine, Vivekananda je meditirao;

prouĉavao je razliĉite vjerske tradicije i filozofske sisteme Istoka i Zapada; upoznao je

razne vjerske poglavare, ali ništa od toga nije bilo od koristi, ništa nije moglo utoliti

njegovu sveproţdiruću glad za istinom. Naposljetku je, u hramskom parku Dakšinesvara

u blizini Kalikata (Calcutte), upoznao Sri Ramakršnu, te mu postavio ovo jednostavno

pitanje: »Gospodine, jeste li vidjeli Boga?« Ne oklijevajući ni trenutka, Sri Ramakršna

je odvratio: »Da, ugledao sam Boga. Vidim ga kao što ovdje vidim i tebe, samo jasnije.

Bog se moţe vidjeti, s njime se moţe govoriti. Ali, tko brine za Boga? Ljudi prolijevaju

potoke suza za svojim ţenama i djecom, bogatstvom i imetkom, ali tko tuguje za

vizijom Boga? Ako netko istinski ţudi za Bogom, on će ga zasigurno uzmoći i vidjeti.«9

Sri Ramakršnin je odgovor bio prekretnica u Vivekanandinom ţivotu, no on je ipak

na svakojake naĉine iskušavao Sri Ramakršnu sve dok ga napokon nije prihvatio za

svog uĉitelja. Kasnije je ustvrdio: »Vojevao sam sa svojim uĉiteljem punih šest godina

da bih naposljetku bio svjestan svakog djelića prijeĊenog puta.«10

Za Vivekanandina prvog posjeta, Sri Ramakršna mu zaneseno reĉe: »Ah! Stigao si

tako kasno. Bezobzirno je od tebe što si me pustio ĉekati tako dugo! Moja je paţnja

gotovo posve razorena slušanjem besmislica profanog svijeta. Oh, kako sam ĉeznuo da

povjerim svoj um onome tko će razumjeti moje misli!« Potom je, sklopljenih ruku,

oslovio zaĉuĊenog mladog ĉovjeka: »Boţe! Znam da si ti drevni mudrac, Nara —

otjelotvorenje Naravane — roĊen na zemlji kako bi otklonio patnje ĉovjeĉanstva.«11

Sri Ramakršnina postojana ljubav i skrb uĉinili su da mu Vivekananda bude odan

zauvijek. On je poduĉavao Vivekanandu brojnim znanstvenim podruĉjima, te mu

naposljetku, pred smrt, prenio i svoju vlastitu duhovnu moć. Sri Ramakršna je znao da

je Vivekanandin um prirodno naklonjen putu spoznaje, te ga je stoga upućivao u nauk

nedualistiĉke vedante. Ponekad je od Vivekanande traţio da naglas ĉita odlomke

Aštavakra samhite i drugih vedantinskih rasprava kako bi uzmogao pojmiti bit

vedantinske filozofije.

U nedualistiĉkoj je vedanti brahman vrhovna stvarnost, egzistencija — spoznaja —

blaţenstvo apsolutnog. Svijet nije ništa drugo doli ime i oblik u kojem je sve privid i

Page 12: Vedanta Glas Slobode

12

ništa nije stvarno, posjedujući tek relativnu egzistenciju. S apsolutnog je stanovišta,

meĊutim, sve brahman — jedinstvo bez drugotnosti. Pojedinaĉna duša nije ništa drugo

doli brahman. Ime i oblik nastaje i nestaje, ali sopstvo, istinska priroda svakog bića,

besmrtno je i nepromjenjivo. Nakon spoznaje svoje istovjetnosti s brahmanom

posredstvom meditacije, ĉovjek je u stanju u svemu sagledati brahmana ili Boga.

Vivekanandi je isprva bilo teško prihvatiti nedualistiĉko gledište u skladu s kojim je

»sve doista brahman« budući da je u to vrijeme bio vjerni sljedbenik Brahmo Samaja

koji je nauĉavao teistiĉku filozofiju. U tom je smislu i rekao Sri Ramakršni: »To je

klevetniĉko gledište jer u njemu ne postoji nikakva razlika izmeĊu takve filozofije i

ateizma. Nema većeg grijeha na svijetu doli o sebi misliti kao o biću istovjetnom s

tvorcem. Ja sam bog, ti si bog, sve stvorene stvari su bog — što moţe biti besmislenije!

Mudraci koji su takvo što zapisali, mora da su bili ludi.« Budući da je Sri Ramakršna

znao put kojim valja odgajati um, prostodušnost mladog ĉovjeka nije ga odvratila.

Smiješeći se, odgovorio je: »Ne moraš prihvatiti gledišta proroka. Ali, na koji ćeš ih

naĉin opovrći ili, pak, ograniĉiti boţju beskonaĉnost? Nastavi s molitvama bogu istine i

vjeruj u svako njegovo obliĉje koje će ti se razotkriti.«12

U skladu s vedantinskom tradicijom, razumijevanje filozofije valja postići

posredstvom sruti/a/svetih spisa/, yuktija /dokaza/ i anubhave /iskustva/. Vivekanandina

se nepokoriva priroda nije lako predavala, on je bio strasni poklonik istine. Sve što nije

bilo provjereno dokazom i iskustvom, smatrao je neistinitim, u njegovoj je prirodi bilo

da se protivi laţi.

Jednog je dana o vedantinskom iskustvu jedinstva, razgovarajući s jednim od svojih

prijatelja u Dakšinesvaru, Vivekananda podrugljivo primijetio: »Kako to moţe biti?

Ovaj vrĉ je bog, ova je šalica bog i mi sami smo bog! Ništa ne bi moglo biti

besmislenije!« Sjedeći u svojoj sobi, Sri Ramakršna zaĉuje Vivekanandin smijeh, iziĊe i

zapita: »Hej! O ĉemu razgovarate?« Potom dotaknu Vivekanandu i zadubi se u

samadhi.13

Propovjednici samo raspravljaju o religiji, ali inkarnacije poput Buddhe,

Krista i Ramakršne u stanju su transmitirati religiju posredstvom pogleda ili dodira.

Uĉinak je tog dodira Vivekananda i slikovito opisao:

Magiĉan uĉiteljev dodir tog dana, donijevši ĉudesnu promjenu, u trenutku je preobrazio

moj um. Bio sam zapanjen uvidjevši kako u kozmosu doista ne postoji ništa drugo doli

Bog. Sagledao sam to posve jasno, ali sam nastavio šutjeti ne bih li se uvjerio da li će ta

Page 13: Vedanta Glas Slobode

13

misao potrajati. Dojam, meĊutim, u toku dana nije jenjavao. Vratio sam se kući, ali se i

ovdje sve što sam ugledao doimalo brahmanom. Sjeo sam za obrok, ali sam i u taj tren

ustanovio kako sve — hrana, pladanj, osoba koja je posluţivala, pa ĉak i ja sam — nije

ništa drugo doli To. Progutao sam zalogaj ili dva, te nastavio nepokretno sjediti. Prenule

su me tek majĉine rijeĉi: »Zašto sjediš tako nepokretno? Završi s obrokom«, te sam

iznova nastavio jesti. Sve sam vrijeme, meĊutim, bilo da sam ruĉao, odmarao se ili išao

na sveuĉilište, bio proţet istim doţivljajem, te stalno osjećao neku vrst obamrlosti.

Šetajući ulicama, primjećivao sam kako koĉije naviru odasvud, ali me to nije nagonilo

da im se sklonim s puta. Imao sam osjećaj da smo i koĉije i ja sazdani od iste tvari.

Nikakvog osjeta nije bilo u mom tijelu koje je, ĉinilo mi se, postajalo sve slabije. Hrana

mi više nije prijala, već sam imao osjećaj kao da to netko drugi uzima obrok namjesto

mene. Ponekad bih prilegao u vrijeme ruĉka, te, nakon nekoliko minuta, ustao i iznova

poĉeo jesti. Posljedica je bila ta, što sam neko vrijeme ruĉao isuviše mnogo, a da mi to

nije nimalo naškodilo. Moja je majka postala zabrinuta, te ustvrdila kako nešto mora da

nije u redu sa mnom. Bojala se da moţda više i neću poţivjeti zadugo. Kada se to stanje

pomalo izmijenilo, svijet mi se poĉeo priĉinjati nalik snu. Setajući niz Cornvvallis

Square, dogaĊalo se da udarim glavom o ţeljezne rešetke ne bih li se uvjerio da li su

doista stvarne ili su tek san. Takvo je stanje stvari potrajalo nekoliko dana. Kada sam

iznova postao uravnoteţen, shvatio sam kako mora biti da sam u proteklo vrijeme

doţivio odsjaj advaita-stanja, te podjednako tako, iznenada jasno spoznao kako rijeĉi

svetih spisa nisu bile laţne. Od tog trenutka više nisam bio u stanju poreći stavove

advaita filozofije.14

Kako je vrijeme odmicalo, a Vivekanandu proţimale raznolike vrsti doţivljaja,

njegov se buntovni stav, intelektualni skepticizam i narav sklona raspravljanju

postepeno preoblikovala u samoodricanje, vjeru i privrţenost. Brajendra Nath Seal,

jedan od njegovih prijatelja koji je kasnije postao priznati sveuĉilišni profesor, bio je

svjedokom te promjene, te o njoj primijetio: »RoĊeni je ikonoklast i slobodni mislilac

poput Vivekanande, taj stvaralaĉki i dominantni duh, krotitelj duša, sam uhvaćen u

mreţu neĉeg što me se doimalo ĉudnim i nadnaravnim misticizmom, bio zagonetka koju

je moja filozofija ĉistog razuma u to vrijeme tek s mukom mogla odgonetnuti.«15

Poĉetkom 1884. godine, Vivekanandin je otac nenadano umro od srĉanog napada. Za

sobom je, naţalost, ostavio mnogo nepodmirenih dugova, te se tako nekoć imućna

Page 14: Vedanta Glas Slobode

14

obitelj iznenada našla u krajnjoj neimaštini. Da nevolja bude veća, neki su roĊaci

podnijeli protiv njih tuţbu s namjerom da im oduzmu kuću. Budući da je Vivekananda

bio najstariji sin, on je morao snositi odgovornost za porodiĉnu dobrobit. U to je

vrijeme, meĊutim, tek poloţio prijemni ispit, te bio primljen na pravni fakultet. Nije

imao posla, a, povrh toga, niti ranijeg praktiĉnog iskustva. No, prisiljen okolnostima,

poĉeo je obilaziti urede, bosonog i bijedno odjeven, u potrazi za poslom. U mnogo je

navrata predavanja polazio gladan, te bio ĉesto i klonuo od gladi i slabosti. Samo jedan

od njegovih prijatelja, koji je bio upućen u svu teţinu njegova poloţaja, ponekad bi

anonimno poslao nešto novca Vivekanandinoj majci kako bi mogli preţivjeti. Njegovi

su ga prijatelji s vremena na vrijeme pozivali svojim kućama i nudili ga hranom, ali je

pomisao na majku i braću koji kod kuće gladuju odvraćala Vivekanandu od ponuĊenog

jela. Kod kuće bi objedovao što je manje mogao, kako bi drugi imali dovoljno. Ovaj je

prvi doticaj s okrutnim ţivotnim patnjama uvjerio Vivekanandu da je nesebiĉno

suosjećanje rijetkost u svijetu, u njemu nema mjesta za slabe, nesretne i siromašne.

Nesreća nikada ne dolazi sama. Vivekananda o tome kaţe: »Snalazila su me

svakojaka iskušenja. Jedna mi je bogata ţena ponudila odvratan prijedlog kojim bi dani

moje oskudice bili dokonĉani, a koji sam, s prezirom, nepokolebljivo odbio. I druga je

ţena imala sliĉne prijedloge. Rekoh joj: 'Protratili ste svoj ţivot u potrazi za uţicima

puti. Mraĉne su sjenke smrti pred vama. Jeste li uĉinili bilo što da se s time suoĉite?

Odrecite se svih tih besramnih ţudnji i sjetite se Boga.'«16

U nemogućnosti da pronaĊe trajno rješenje financijskih problema svoje obitelji,

Vivekananda je jednom posjetio Sri Ramakršnu, te ga zamolio da se u njegovo ime

pomoli Bogu. Uĉitelj mu nato odvrati neka poĊe u hram i pomoli se sam za pomoć

Boţici majci, uvjeravajući ga pritom kako će njegova molitva biti uslišana.

Vivekananda se, ispunjen nadom, zaputi u hram no, onoga trena kada je stupio pred lik

Boţice majke, uvidio je da je ona uistinu ţiva i svjesna. Zaboravio je na svijet,

zaboravio na nesretni poloţaj svoje majke i braće. Zanesen ekstatiĉkim ushitom, pao je

na koljena pred njom, te stao moliti: »Bogorodice, prosvijetli me! Uputi me u

samoodricanje! Podari mi spoznaju i odanost! Dopusti mi da pred sobom uzmognem

nesmetano zadrţati tvoju viziju.« Vrativši se Sri Ramakršni, ispriĉao mu je sve što se

dogodilo. Sri Ramakršna uputi Vivekanandu da se vrati u hram, te da iznova moli, ali

sve što se već dogodilo, ponovilo se i ovoga puta. Došavši u hram i po treći puta,

Page 15: Vedanta Glas Slobode

15

Vivekananda se sjeti svoje nakane, ali se zastidi moliti za nešto tako neznatno od Majke

kozmosa. Naposljetku, na Vivekanandinu molbu, Sri Ramakršna ga blagoslovi: »U

redu, dakle, tvoja obitelj nikada više neće oskudijevati u skromnom obroku i odjeći.«17

Od svog je uĉitelja Vivekananda bio poduĉen sintezi spoznaje i odanosti, skladu

religija, istinskom znaĉenju svetih spisa, te štovanju Boga u ĉovjeku. Vivekananda je, u

trenutku kada je Sri Ramakršna leţao na samrtnoj postelji u ljetnikovcu u Cossiporu,

zamolio od njega blagoslov kako bi, tokom tri ili ĉetiri dana uzastopce, uzmogao ostati

zadubljen u nirvikalpa samadhiju, vrhuncu vedantinskog iskustva. U tom su stanju onaj

koji spoznaje, spoznaja sama i ono što se moţe spoznati postajali jedno. Sri Ramakršna

ga, meĊutim, prekori: »Srami se! Traţiš od mene nešto tako beznaĉajno. Oduvijek sam

mislio da ćeš biti nalik velikom smokvinom stablu u ĉijoj će sjenici poĉinak potraţiti na

tisuće ljudi. Sada, meĊutim, vidim da ti tragaš samo za svojim vlastitim

osloboĊenjem.«18

Sri Ramakršna je znao za predstojeće Vivekanandino poslanstvo, koje

se sastojalo u sluţenju ĉovjeĉanstvu, te ga je u tom smislu i upućivao.

No, i unatoĉ tome, Vivekananda je nagovorio svog uĉitelja da mu izloţi bit

znamenitog vedskog dictuma Aham Brahmasmi (Ja sam Brahman). Jedne veĉeri,

meditirajući sa jednim od svojih prisnih prijatelja i suuĉenika u Cossiporu, nenadano je

postao svjestan svjetlosti što se prosipala iza njegovih leĊa kao da se na tom mjestu

nalazila kakva svjetiljka. Svjetlost je postupno postajala sve sjajnija, sve dok se,

naposljetku, nije ĉinilo da plamti. Posve obuzet njome, Vivekananda je izgubio tjelesnu

svijest. Nakon nekog vremena, iznova se povrativši u stanje prirodne svijesti, zaviknuo

je: »Gdje je moje tijelo?« Zapanjen ga prijatelj stane uvjeravati: »Ovdje je. Zar ga ne

osjećaš?«, te potom jurnu uza stepenice u Sri Ramakršninu sobu i reĉe mu u kakvu je

stanju Vivekananda. »Pusti ga neka za neko vrijeme ostane u tom stanju«, odvrati Sri

Ramakršna. »Dovoljno mi je dugo zbog njega dodijavao.«19

Nakon Sri Ramakršnine smrti 16. kolovoza 1886. nekolicina je mladih uĉenika, pod

vodstvom Svami Vivekanande, u blizini Baranagore osnovala samostan u kojem su se

posvetili ţivotu odricanja, te prihvatili konaĉni redovniĉki zavjet, kao što je to i Sri

Ramakršna uĉinio, u skladu s redom Šankare, velikog uĉitelja nedualistiĉke vedante.

Tako je, dakle, nastao Ramakršnin red, preuzevši za svoj motto stav: »Nastojati na svom

vlastitom osloboĊenju i posvetiti se ĉinjenju dobra svijetu.«

Page 16: Vedanta Glas Slobode

16

Postoji izreka, »Istinski je redovnik onaj koji putuje, kao što je ĉista rijeka ona koja

protjeĉe.« Nakon nekog vremena Vivekananda je napustio samostan kako bi se odao

ţivotu putujućeg redovnika. Proputovao je, većinom pješice, gotovo cijelu Indiju,

obilazeći hodoĉasniĉka mjesta, te je tako stekao i neposredno iskustvo o ţivotu ljudi.

Suoĉivši se s bijednim ţivotnim uvjetima naroda, bio bi ponekad ganut i do suza. Samo

onaj tko je sam patio, moţe razumjeti patnje drugih. Jednom je tako, na svoj uobiĉajeno

odluĉan naĉin primijetio, kako onom bogu koji u ovom ţivotu ne moţe dati niti koru

kruha, ne valja o kraljevstvu nebeskom vjerovati niti u budućem. Napomenuo je,

takoĊer, kako religija ne predstavlja prijeku potrebu Indije, te podsjetio na Sri

Ramakršninu jezgrovitu misao: »Religija nije za prazan ţeludac.« Vivekananda je

pokušao svratiti pozornost mjesnih vlasti na bijedni poloţaj naroda, ali zauzvrat nije

nailazio na zadovoljavajući odgovor. Svoja je osjećanja kasnije izrazio ovim rijeĉima:

»Mogu li se raĊati sve iznova i iznova, te trpjeti na tisuće patnji kako bih uzmogao

slaviti jedinog Boga koji postoji i jedinog u kojeg vjerujem, sveukupnost svih duša — a

da je ponad svega, moj Bog poroĉni, moj Bog nesretni, moj Bog ubogi svih rasa i sveg

ljudskog roda, osobiti predmet mog štovanja―20

Za svog je putovanja Indijom Vivekananda doznao za Vjersku skupštinu koja se

trebala odrţati u rujnu 1893. godine u Chicagu. Mnogi su ga indijski vladari i uglednici

pozivali da prisustvuje tom skupu i zastupa hinduizam (vjersku tradiciju vedante), ali je

on to odbijao, sve dok u Madrasu nije usnio simboliĉan san u kojem ga je, koraĉajući

ponad oceana, Sri Ramakršna pozivao da ga slijedi. Zaĉuo je i uĉiteljev glas kako mu

govori: »Idi.« Na kraju, Vivekananda prihvati poziv.

Za vršenja priprema oko Vivekanandina odlaska, RaĊa Ajit Singh iz Khetrija,

Vivekanandin uĉenik, zamoli ga da doĊe i blagoslovi njegova novoroĊenog sina, ujedno

predloţivši da će se pobrinuti za njegovu putnu kartu za Ameriku. Vivekananda

pristane, te se zaputi u Khetri na roĊendansku sveĉanost. Jedne veĉeri za njegova

boravka Maharaja ga pozva da prisustvuje muziĉkoj priredbi koju će izvesti jedna

plesaĉica, ali mu Vivekananda zauzvrat poruĉi kako njemu, kao redovniku, nije

dozvoljeno iskušavanje svjetovnih uţitaka. Djevojka se, ĉuvši njegovu poruku, osjeti

povrijeĊenom, te zapjeva ovu tuţnu pjesmu koja dospije i do Svamija:

Page 17: Vedanta Glas Slobode

17

Ne gledaj, o Boţe, s prezirom na moje grijehe! Nije li Tvoja slava u svemu

prisutna? Jedno je olovo ugraĊeno u kip u hramu, A drugo — noţ u ruci

krvnika, Pa ipak se oba pretvaraju u zlato Na dodir kamena mudraca.

Zato, Boţe, ne gledaj s prezirom na zlo u meni...

Vivekananda bi duboko potresen. Ova ga je plesaĉica, koju je društvo smatralo

grešnom, poduĉila vaţnoj poduci: »Brahman je, sveproĉišćen, svagda slobodan,

zauvijek prosvijetljen, bit svih bića.« Vivekananda u trenu shvati svoju zabludu, iziĊe iz

svoje sobe i pridruţi se zabavi, da bi kasnije ustvrdio: »Taj je sluĉaj raspršio moje

nedoumice. Uvidjevši kako je sve uistinu oĉitovanje Jednog, nisam više mogao nikoga

osuĊivati. »2I

Vivekananda napušta Bombav 31. svibnja 1893, putujući preko Japana i Pacifika u

Chicago. Svjetska je Vjerska skupština u Chicagu bila jedan od znaĉajnih dogaĊaja u

svjetskoj povijesti. Na uvodnom je zasjedanju ove Skupštine Vivekananda iznova

izloţio vjeĉnu poruku vedante: »Poput razliĉitih rijeka koje, s vrelima iz kojih izviru na

raznim mjestima, sjedinjuju svoje vode u oceanu, tako, o Boţe, i raznoliki putevi kojima

ĉovjek kroĉi, ponukan svojim razliĉitim sklonostima — šaroliki, kakvim se ĉine,

zaobilazni ili izravni — svi vode Tebi!«22

Kasnije je gospoda S.K. Blodgett, Amerikanka, o tome govorila: »Bila sam na

Vjerskoj skupštini u Chicagu 1893. godine. U trenutku kada je taj mladi ĉovjek

[Vivekananda] ustao i izgovorio 'Sestre i braćo Amerike', sedam se tisuća ljudi diglo na

noge kao da odaju poĉast neĉem za što nisu znali što je; i nakon toga, ugledala sam

mnoštvo ţena kako prelaze preko klupa da bi mu prišle i tada rekoh sebi, 'Ako, moj

mladiću, uspiješ odoljeti ovoj najezdi, onda si zaista Bog.'«23

Ameriĉke su novine pridale Vivekanandi velik publicitet, te je tako postao poznat u

širokim krugovima. Domovi nekih od najbogatijih ljudi ameriĉkog društva bili su za

njega otvoreni i ondje je doĉekivan kao poĉastan gost. Nikada, meĊutim, nije napustio

svoje redovniĉke ideale i sluţenje bogu koje je jednom zapoĉeo vršiti. Drţao je

predavanja posvuda na zapadu, te na Istoĉnoj obali i nekim juţnim drţavama SAD.

Osnovao je vedantinsko društvo u New Yorku, te u Thousand Island Parku poduĉavao

nekolicinu odanih uĉenika. Posredstvom svojih predavanja, kao i osobnih susreta,

Vivekananda je zapadnom svijetu otkrivao duhovno blago vedante. Sestra je Nivedita

(Margaret Noble) o tome zapisala: »Tamo gdje bi drugi govorili o putevima i svrhama,

Page 18: Vedanta Glas Slobode

18

on bi znao kako rasplamsati vatru. Gdje su drugi davali upute, on je ukazivao na samu

stvar.«24

Bio je govornik »boţanskog dara«25

— tako ga je opisao jedan ameriĉki

novinski izvjestitelj.

Istina je uvijek jednostavna, kako to pokazuju nauci svih velikih uĉitelja svijeta.

Vivekananda je sam iskusio vrhovnu stvarnost, te je tako i istine vedante mogao uĉiniti

razumljivim svima. U tom je smislu pisao jednom od svojih uĉenika: »Prevesti

hinduistiĉku misao na engleski, te iz nje izvesti suhoparnu filozofiju, zamršenu

mitologiju i neobiĉnu, zapanjujuću psihologiju, religiju koja će biti laka, jednostavna i

pristupaĉna, a u isto vrijeme udovoljiti i zahtjevima najuzvišenijih umova — to je

zadatak koji mogu razumjeti samo oni koji su se u njemu okušali. Suhoparna, apstraktna

advaita mora postati ţivom — poetiĉnom — u svakidašnjem ţivotu; od beznadno

zamršene mitologije moraju nastati zbiljske ćudoredne forme; i, naposljetku, od

zbunjujućeg jogizma mora proizaći u najvećoj mjeri znanstvena i praktiĉna psihologija

— i sve to u takvom obliku koji bi i dijete moglo razumjeti. U tome je i moje ţivotno

djelo.«26

Vivekananda se susreo s mnogim istaknutim liĉnostima zapadnog svijeta, kao što je

Max Müller, Paul Deussen, William James, Robert Ingersoll, Nikola Tesla, Sarah

Bernhardt i madame Emma Calve. Madame Calve, ĉuvena operna pjevaĉica, zapisala je

u svojoj autobiografiji kako Vivekanandi duguje svoj mir i blagostanje. Ispripovijedala

je i zanimljivu pripovijest o susretu Johna D. Rockefellera i Vivekanande u Chicagu.

Svami je uvjeravao Rockefellera da mu je Bog podario bogatstvo kako bi imao priliku

pomoći i ĉiniti dobro drugima. Rockefeller je bio ljut što se netko usudio govoriti s

njime na takav naĉin, upućujući ga što da ĉini. Napustio je sobu, a da se nije ni

pozdravio. No, tjedan je dana kasnije iznova došao Svamiju s potvrdom kojom su bile

izloţene njegove namjere da javnim ustanovama daruje vrlo veliku svotu novca.

»Evo vam, dakle«, reĉe. »Morali biste biti zadovoljni i mogli biste mi za to

zahvaliti.«

Vivekananda je mirno proĉitao ispravu, te rekao: »Vi biste morali zahvaliti meni.« To

je bila prva Rockefellerova velika darovnica javnom dobru.27

Vivekananda se vratio u Indiju 1897, nakon što je posjetio i odrţao predavanja u

nekim evropskim zemljama. Trijumfalni je Vivekanandin doĉek u Indiji bio izvanredan.

Milioni su ljudi iskazali poštovanje Svamiju, te su se ĉak i radţe poklonili pred njim.

Page 19: Vedanta Glas Slobode

19

Putovao je i predavao posvuda u Indiji, no ovoga puta kao junak naroda. Jasnim je

pozivom vedante poĉeo buditi uspavani, podjarmljeni narod.

Probudite se! Ustanite! I ne prestajte sve dok cilj ne bude postignut.28

Snaga, snaga je ono o ĉemu mi Upanišade progovaraju sa svake svoje stranice. Ne

budite slabi. Da li će se grijehom lijeĉiti grijeh, a slabošću slabost? Ustanite i budite

snaţni.29

Prvi je korak postizavanje snage u pridrţavanju Upanišada i vjerovanju: »Ja sam duša.«

»Sablja me ne moţe sasjeći; niti oruţje dirnuti; vatra me ne moţe saţeci; vjetar me ne

moţe sasušiti; Ja sam svemoguć, ja sam sveznajuć.« Ponavljajte ove blagoslovljene,

spasonosne rijeĉi. Ne recite kako smo slabi; mi moţemo uĉiniti sve i sva. Svi mi

posjedujemo istu, uzvišenu dušu. Vjerujmo u to.30

Ova shvaćanja vedante moraju izići na svjetlost dana, ne smiju ostati samo u šumi, samo

u spilji, već moraju djelovati u sudištu i sudu, propovjedaonici i kolibi siromašnog

ĉovjeka.31

Pronosite svjetlost i ţivot vedante do svakih vrata i uskrsnite boţansko, skriveno u

svakoj duši.32

1897. godine Vivekananda je osnovao Ramakršna Math i Mission, te uobliĉio njihova

pravila i odredbe. Ocrtao je ciljeve i ideale Ramakršna reda koji su doista posve

duhovni i humani. Posjed je zakupljen u Beluru, s one strane rijeke iz pravca Kalikata

(Calcutte) na kojem je mjestu utemeljeno i sjedište reda, te na kojem je Vivekananda

dao postaviti i relikvije Sri Ramakršne. »Uĉitelj mi je jednom rekao«, govorio je

Vivekananda, »da ću ići i ţivjeti ma gdje me ti poveo, noseći me na svojim ramenima,

bilo to pod drvetom ili u najskromnijoj kolibi«.33

Dva dana pred smrt Vivekananda je

proroĉanski izjavio: »Duhovni utjecaj koji je dospio ovdje, u Belur, potrajat će tisuću i

petstotina godina — i ovo će mjesto postati znamenito sveuĉilište. Nemojte misliti da ja

to tek zamišljam — ja to vidim.«34

Vivekananda je pokrenuo osnivanje i druga dva centra — jedan u Mayavati u

Himalajama, u kojem su zapadni uĉenici bili poduĉavani nedualistiĉkoj vedanti, te drugi

u Madrasu. Pokrenuo je i objavljivanje triju ĉasopisa koji su bili namijenjeni širenju

misli i ideala vedante. Njegovo je zdravlje, meĊutim, zbog neprekidnog rada, ubrzo bilo

narušeno, te mu je odmor bio prijeko potreban. Njegovi su ameriĉki uĉenici i prijatelji

Page 20: Vedanta Glas Slobode

20

traţili od njega da se vrati u Ameriku, a i njegova su subraća-uĉenici predosjećali da bi

mu putovanje morem dobro ĉinilo.

20. lipnja 1899. godine Vivekananda je, dakle, po drugi puta krenuo za Zapad u

pratnji Svami Turivanande i sestre Nivedite. Na ovom se putovanju Svami povjerio

Nivediti: »Što postajem stariji, to mi se sve više i više priĉinja kako je sve u hrabrosti.

To je moj novi credo.«35

Nekoliko je dana proboravio u Londonu, te potom nastavio put

za Ameriku. »Volim ovu jenkijevsku zemlju«, pisao je jednoj Amerikanki. »Volim

vidjeti nove stvari. Nimalo ne drţim do lutanja starim ruševinama, zanemarivanja ţivota

zbog drevne povijesti i uzdisanja za davninom. U mojoj krvi kipti isuviše ţivota za

takvo što. U Americi postoji prostor, postoje ljudi i prilike za sve što je novo. Postao

sam silno radikalan.«36

Kako je nastavio putovati, nauĉavati, promatrati, pisati i meditirati, tako je rasla i

Vivekanandina vjera u djelotvornost vedante koju nije razumijevao samo kao puku

religiju ili filozofiju, već radije kao naĉin na koji bi se znanost i religija mogle dovesti u

sklad, stvarni napredak i duhovno jedinstvo. Zamijetio je kako su na Istoku, tako

ispaćenom muĉnim siromaštvom, bile izraţene uzvišene religijske i duhovne tradicije,

dok je Zapad, i povrh sveg svog tehnološkog napretka i bogatstva, bio gubitnik zbog

svog duhovnog siromaštva. Nije postojao razlog, mislio je on, zbog kojeg se Istok i

Zapad ne bi mogli meĊusobno okoristiti snagama, otklanjajući svaki svoje slabosti. U

svojem je nauku, napisima i predavanjima Vivekananda iskazivao svoju vjeru u

davanje-snage, racionalna i praktiĉna naĉela vedante koja bi mogla pomoći napretku

ĉovjeĉanstva u njegovim sklonostima, duhu i znanosti.

»Propovijedanjem beskrajnih tajni vedante u zapadnom svijetu«, govorio je, »pobudit

ćemo uzajamnu sklonost i poštovanje ovih dvaju velikih naroda, zadrţavajući za sebe

mjesto njihovih duhovnih uĉitelja; neka oni ostanu naši uĉitelji u svim oblastima

tvarnoga. Nijedna ih od vapijućih potreba neće zateći, 'Daj mi ovo' ili 'Daj mi ono!'

Kada se, posredstvom ovakvog odnosa davanja — i — primanja, uĉvrsti spona

uzajamne naklonosti i poštovanja ovih dvaju naroda, neće postojati niti potreba za

ovakvim galamljivim vapajima. Oni će, svojom voljom, sami sve uĉiniti. Vjerujem da

će gajenjem religije i znatnijim širenjem vedante i naša zemlja, kao i Zapad, imati

neizmjeran probitak.«37

Page 21: Vedanta Glas Slobode

21

Ovoga je puta Vivekananda proboravio na Zapadu godinu i pol. Propovijedao je

većinom u New Yorku i na Zapadnoj obali. U pravilu, nije obraćao paţnju na stalne

napore koje je teret njegova rada predstavljao za njegovo zdravlje. Trošio je svoju

energiju u neprestanom sluţenju ĉovjeĉanstvu. U San Franciscu rekao je jednoj uĉenici:

»Znate, ja ću se moţda morati ponovo roditi. Vidite, zaljubio sam se u ĉovjeka.«38

U srpnju 1900. godine napustio je New York kako bi sudjelovao na Kongresu

povijesti religija u Parizu gdje je dva puta istupao. Zatim je putovao u Beĉ, Istambul,

Atenu i Kairo u pratnji madame Calve i gospoĊice Josephine MacLeod. Po povratku u

Indiju, u prosincu 1900, Svami Vivekananda se usredotoĉio na završno oblikovanje

»religije koja stvara ĉovjeka«. Iz svog je iskustva znao da se idealni karakter moţe

oblikovati spregom ĉetiriju yoga — putevima djelovanja, spoznaje, odanosti i

meditacije — i u skladu s time je odgajao redovnike. No, kako je znao da se pribliţava

kraju svoga poslanja, vodio je i nadahnjivao svoju braću-redovnike i svoje vlastite

uĉenike kako bi ga mogli osloboditi njegovih duţnosti. Jednom je rekao gospoĊici

MacLeod: »Neću doĉekati ĉetrdesetu. Predao sam svoju poruku i moram otići.« Na

njezin upit: »Zašto?« odgovorio je: »Sjena velikog drveta neće dozvoliti malom drveću

da naraste. Moram otići kako bih ustupio prostor.«39

Posavjetovao se s Bengali

almanahom i izabrao datum svog konaĉnog odlaska: 4. srpanj 1902, a da to nitko nije

znao.

Sestra Nivedita je ostavila ovaj zapis: »Proveo je sate i sate u uobiĉajenoj meditaciji,

te je zatim odrţao dugo predavanje iz sanskrta. Naposljetku je prošetao od samostanskih

vrata do udaljene ceste. Po povratku sa šetnje, zvono je pozivalo na veĉernju molitvu, a

on je otišao u svoju sobu i sjeo, licem okrenut prema Gangesu kako bi meditirao. Bilo je

to po posljednji puta. Došao je trenutak koji je njegov uĉitelj proricao od poĉetka.

Proteklo je pola sata, a onda, na krilima meditacije, njegov je duh poletio onamo odakle

više nema povratka, dok je tijelo bilo ostavljeno na zemlji poput sloţene halje.«40

Jednom, pri kraju svoga poslanja, rekao je zapadnom slušateljstvu: »Moţe se desiti da

ću smatrati dobrim napustiti tijelo, odbaciti ga poput iznošene halje. Ali, neću prestati

djelovati! Posvuda ću nadahnjivati ljude sve dok svijet ne spozna da je jedno s

Bogom.«41

Page 22: Vedanta Glas Slobode

22

BILJEŠKE

1. The Complete Works of Sivami Vivekananda (Mayavati Memorial Edition) (Calcutta: Advaita

Ashrama, 1969—72), sv. V, 314.

2. Vivekananda: The Yogas and Other Works, ed. by Svvami Nikhilananda (New York: Ramakrishna-

Vivekananda Center, 1953), 14.

3. The Life of Swami Vivekananda, by His Eastern and Western Disciples (Calcutta: Advaita Ashrama,

1979—81), sv. I, 81.

4. Complete Works, VIII, 304.

5. Vivekananda: The Yogas, 5.

6. Life, I, 143.

7. Life I, 19.

8. Life I, 31.

9. Vivekananda: The Yogas, 13.

10. Nivedita, Sister, The Master As I Saw Him (Calcutta: Udbodhan Office, 1977), 10, 11.

11. Vivekananda: The Yogas, 13.

12. Life, I, 96.

13. Life, I, 96.

14. Life, I, 96—97.

15. Life, I, 111.

16. Life, I, 124.

17. Life, I, 128.

18. Vivekananda: The Yogas, 31.

19. Life, I, 178.

20. Complete Works, V, 137.

21. Life, I, 286.

22. Complete Works, I, 4.

23. Life, I, 418.

24. Nivedita, 82.

25. Burke, Marie Louise, Swami Vivekananda In America: New Discoveries (Calcutta: Advaita Ashrama,

1958), 85.

26. Complete Works, V, 104—5.

27. Burke, 113-114.

28. Complete Works, III, 193.

29. Complete Works, III, 237.

30. Complete Works, III, 244.

31. Complete Works, III, 245.

32. Complete Works, III, 199.

33. Vivekananda: The Yogas, 146.

Page 23: Vedanta Glas Slobode

23

34. Reminiscences of Swami Vivekananda, by His Eastern and Western Admirers (Calcutta: Advaita

Ashrama, 1964), 249.

35. Nivedita, 145.

36. Complete Works, VII, 495-6.

37. Complete Works, VI, 448—9.

38. Ashokananda, Swami, Swami Vivekananda In San Francisco (San Francisco: Vedanta Society of

Northern California, 1969), 13.

39. Reminiscences, 248.

40. Nivedita, 331-2.

41. Complete Works, V, 414.

Page 24: Vedanta Glas Slobode

24

I.

Što je vedanta?

VEDANTA: VRHUNAC VEDA

Rijeĉ hindu, kojom se i dan-danas obiĉavamo nazivati, posve je izgubila svoje

znaĉenje jer su tom rijeĉju, u njezinu pravu znaĉenju, nazivani oni koji su ţivjeli s onu

stranu rijeke Indus (sanskrtski, Sindhu). Drevni su Perzijanci izobliĉili ovaj naziv u

hindu, te su tako sve one što su ţivjeli s onu stranu rijeke Sindhu nazivali Hindusima.

Na taj je naĉin, dakle, ovaj naziv predajom dospio i do nas da bismo ga, tokom

muhamedanske vladavine, i mi sami naposljetku posve preuzeli. Iz korištenja ovog

naziva, dakako, ne bi smjelo proizići nikakvo zlo, ali, kako sam to već rekao, on je

izgubio svoje znaĉenje, te se tako njime moţe podrazumijevati i da svi oni što ţive s

ovu stranu Indusa u današnja vremena više ne slijede istu vjersku tradiciju što su je

slijedili u davnini. Ovom se rijeĉju, dakle, ne zahvaća samo ono što je svojstveno

hindusima, već i muhamedancima, kršćanima, dainima i svima drugima što ţive u

Indiji. Naziv hindu, stoga, ovdje nemam namjeru navoditi. Koju bismo rijeĉ, u tom

sluĉaju, mogli koristiti? Drugi su nazivi, koje bismo jedine mogli navesti, bilo vaidike,

pristaše Veda, ili pak, još bolje, vedantisti, sljedbenici vedante. Većina velikih svjetskih

religija odaje svoj dug odanosti odreĊenim svetim spisima za koje vjeruju da su rijeĉi

Boţje ili nekih drugih nadnaravnih bića, te koja ujedno predstavljaju i temelj njihovih

vjerskih tradicija. Od svih su tih svetih spisa, u skladu s mišljenjem suvremenih

znanstvenika Zapada, najstarije Vede Hindusa, te nam se stoga opći uvid u nauk Veda

ĉini neophodnim.

Ova skupina tekstova što se naziva Vedama ne predstavlja izrijek koji bi se mogao

pripisati odreĊenim licima. Njihova starost nikada nije bila, niti bi ikada mogla biti

utvrĊena, te su stoga, kako mi to mislimo, Vede vjeĉne. Njihova se bitna odlika, za koju

bih ţelio da je zapamtite, sastoji u tome što sve ostale svjetske religije utemeljuju svoj

autoritet time, što se smatraju objavom personalnog Boga, niza personalnih bića, Boţjih

navjesnika ili, pak, osobitih Boţjih glasnika odreĊenim osobama, dok je pozivanje na

vjerodostojnost Hindusa utemeljeno time što Vede nikome ne duguju svoj autoritet. One

su same po sebi autoritet, time što su vjeĉne -spoznaja Boga. Nikada zapisane, nikada

stvorene, promicale su kroz vrijeme. I kao što je stvaranje beskrajno i vjeĉno, bez

Page 25: Vedanta Glas Slobode

25

poĉetka i kraja, tako niti spoznaja Boga nema ni poĉetka ni kraja. Takva je spoznaja ono

što se podrazumijeva nazivom Veda (vid — znati). Mnoštvo su spoznaja, nazvanih

vedantom, ustanovili odliĉnici što su se nazivali rišijima, a pobliţe su odreĊeni kao

mantra-drašta, proroci misaonog svijeta - a ne njihova vlastitog mišljenja. Ma kada da

ĉujete kako se odreĊeni odlomak Veda pripisuje odreĊenom rišiju, nikada nemojte

pomisliti da ga je on sam i zapisao ili, pak, stvorio iz nastojanja svog uma. On je bio

prorok misaonog svijeta je već postojao — postojao u kozmosu oduvijek. Taj je

mudrac, dakle, bio pronalazaĉ — rišiji su duhovni pronalazaĉi

Ova se skupina tekstova, Vede, dijeli ponajprije na dva dijela — karma kandu i jnãna

kandu, ĉinidbeni i spoznajni, redni i duhovni dio. Ĉinidbeni se dio sastoji od razliĉitih

ţrtvenih obreda. Većina je od njih, kao neizvediva pod današnjim okolnostima,

odnedavno napuštena, dok su se ostali ţrtveni obredi, u ovom ili onom obliku, zadrţali i

do današnjih dana. Temeljna su naĉela karma kande koja obuhvaća propisivanje

ĉovjekovih duţnosti — duţnosti uĉenika, domaćina, pustinjaka, te raznolike duţnosti

tokom razliĉitih razdoblja ţivota — bila, u većoj ili manjoj mjeri, prihvaćena sve do

današnjih dana. Duhovni je aspekt naše religije, meĊutim, obuhvaćen drugim dijelom,

jnãna kandom, vedantom krajem Veda — biti i svrhom Veda. Suština se vedske

spoznaje nazivala vedantom koja obuhvaća Upanišade. Sve indijske vjerske sljedbe —

dualisti, osvjedoĉeni monisti, monisti ili, pak, šaivite, vaišnavite, šakte, saure, ganapatye

i svaka ona vjerska sljedba koja se odvaţi potraţiti okrilje hinduizma moraju prihvatiti

Upanišade Veda. Sve ove vjerske sljedbe dakako, mogu imati svoje vlastite

interpretacije, te ih i interpretirati na svoj vlastiti naĉin, a da pritom moraju poštovati

autoritet. To je ujedno i razlog zbog kojeg, namjesto hindu nastojimo koristiti naziv

vedãntist. Svi su ortodoksni indijski filozofi duţni priznavati autoritet vedante. (III. 118—

120)

VEDE: BEZ POĈETKA I KRAJA

Svoju su religiju hindusi primili posredstvom otkrovenja Veda, za koje smatraju da su

bez poĉetka i kraja. Moţda će to ovom slušateljstvu zazvuĉati i pomalo smiješno, kako

knjiga moţe biti bez poĉetka i kraja. Vedama se, meĊutim, ne podrazumijevaju nikakve

knjige, već nataloţeno blago duhovnih zakona koje su u razliĉita vremena otkrivale

razne liĉnosti. Nalik zakonu gravitacije koji je postojao i prije svog otkrića, te će

postojati i ako ga cijelo ĉovjeĉanstvo zaboravi, tako postoje i zakoni što vladaju

Page 26: Vedanta Glas Slobode

26

duhovnim svijetom. Ćudoredni su, moralni i duhovni odnosi izmeĊu duša, te

individualnih sopstava i Oca svih duša postojali i prije svog otkrića, te će, kad bismo ih

i svi zaboravili, i nadalje postojati.

Obretnici se ovih zakona nazivaju rišijima, te su poštovani kao savršena bića. Sretan

sam što ovom slušateljstvu reći da su neke od najvećih meĊu njima bile ţene. Na ovom

mjestu valja ustvrditi kako ovi zakoni, kao zakoni, mogu biti beskrajni, ali su jednom

ipak morali imati i svoj poĉetak. Stvaranje je, kako nas poduĉavaju Vede, bez poĉetka i

kraja. Govori se kako je znanost dokazala da je sveukupnost kozmiĉke energije uvijek

istovjetna. Ako je, dakle, bilo vrijeme kada ništa nije postojalo, gdje se tada nalazila sva

ova ispoljena energija? Neki tvrde da je u potencijalnoj formi bila u Bogu. U tom bi

sluĉaju, meĊutim, Bog bio ĉas potencijalan, ĉas kinetiĉan, što bi ga ĉinilo nepostojanim.

Sve što je promjenjivo istodobno je i sastavljeno, a sve se sastavljeno mora podvrći

promjeni što se naziva razaranjem. Bog bi, dakle, mogao umrijeti — što je apsurdno.

Nikada, dakle, nije postojalo vrijeme u kojem nije bilo stvaranja.

Stvaranje i stvoritelj, ako mi dozvolite da navedem ovu usporedbu, predstavljaju dvije

linije, bez poĉetka i kraja, što se, jedna naspram druge, paralelno proteţu. Bog je uvijek

djelatna providnost ĉijom su moći iz kaosa stvarani sustav za sustavom što se odvijaju u

vremenu da bi iznova bili uništeni. Time je iskazano upravo ono što brahminski uĉenik

ponavlja svakoga dana: »Sunce i mjesec, Bog stvoren poput sunaca i mjeseca

prethodnik ciklusa.« (I. 6—7)

RAZMIŠLJANJE O VEDAMA I UPANIŠADAMA

Vedski je ţrtveni oltar prauzor geometrije.

Prizivanje je devã ili prosvijetljenih osnov poklonstva. Misao se vodilja sastoji u tome

da je onaj koji se priziva i potpomognut i istodobno pomaţe.

Hvalospjevi nisu samo rijeĉi veliĉanja, već i, izgovorene ispravnom sklonošću uma,

rijeĉi moći.

Nebeska su carstva tek druga stanja egzistencije pridodatih ĉula i produbljenih moći.

I sva su uzvišenija bića predmet raspadanja kao i ona tjelesna. Smrt snalazi sve oblike

bića u ovom i drugim ţivotima. I devas su smrtne, te mogu pruţiti samo nasladu.

Povrh svih je deva Jedinstveno biće — Bog — kao što i povrh ovog tijela postoji

nešto uzvišenije što osjeća i vidi.

Page 27: Vedanta Glas Slobode

27

Moći stvaranja, odrţanja i razaranja kozmosa, te atributi poput sveprisutnosti,

sveznanja i svemoći ĉine Boga svih bogova.

Na zemlji umiremo. U nebesima umiremo. U najvišim nebeskim carstvima umiremo.

Tek kada dosegnemo Boga dopiremo i do ţivota, te postajemo besmrtni.

Upanišade samo o tome raspravljaju. Upanišadski je put proĉišćen put. Mnoge je

obiĉaje, navike i osobne aluzije danas nemoguće razumjeti. Posredstvom njih, meĊutim,

istina postaje jasnom. I nebesa i svijet su odbaĉeni kako bi se dospjelo do Svjetlosti.

Upanišade tumaĉe: »On je, Bog, proniknuo kozmos i on je sav njegov.«

»On, Sveprisutan, Jedinstvo bez drugotnosti, Jedinstvo bez tjelesnosti, proĉišćen,

veliki Pjesnik kozmosa ĉije su mjerilo sunca i zvijezde, daje svakome po njegovoj

zasluzi.«1

»Oni koji svjetlost nastoje dosegnuti obredima, lutaju u posvemašnjoj tami. I oni što

misle kako je ova priroda sve, u tami su. I oni što nastoje izići iz prirode posredstvom

ove misli, lutaju u još dubljoj tami.«2

Jesu li, prema tome, obredi bezvrijedni? Ne, oni će donijeti probitak onima što dolaze.

U jednoj je od Upanišada [Katha] mladić Naćiketa postavio ovakvo pitanje: »O

umrlome neki kaţu, 'Nestao je', a drugi pak, 'On i dalje ţivi.' Ti si Yama, Smrt, ti znaš

istinu. Odgovori mi.« Yama odvrati: »Ĉak i deve, mnogi od njih, ne znaju — mnogo

manje [mogu znati] ljudi. Mladiću, ne traţi od mene odgovor.« Naćiketa je, meĊutim,

ostao uporan. Yama mu odgovori: »Boţanske naslade, ĉak ti i njih nudim. Ne ustrajavaj

na svom pitanju.« Naćiketa bi postojan poput stijene. Nato mu bog smrti reĉe:

»Mladiću, i po treći si puta odbacio bogatstvo, moć, dug ţivot, slavu i porodicu.

Dovoljno si hrabar da pitaš o najvišoj istini. Pouĉit ću te. Postoje dva puta: jedan istine i

drugi naslade. Ti si odabrao onaj prvi.«

Na ovom mjestu valja napose zamijetiti uvjete pod kojima se istina iskazuje.

Ponajprije, nevinost — mladić, ĉista i jasna duša, traga za tajnom kozmosa. I drugo, on

mora prihvatiti istinu za volju istini samoj.

Sve dok istina nije posredovana onim tko o njoj posjeduje jasnu spoznaju, onim što je

sam stekao njezino razumijevanje, ona ne moţe postati plodnom. Takvu istinu ne mogu

pruţiti knjige, niti je dokazivanje moţe utvrditi. Istina dolazi onome tko zna njezinu

tajnu.

Page 28: Vedanta Glas Slobode

28

Nakon što ste je prihvatili, budite spokojni. Neka vas ne uznemirava uzaludno

dokazivanje. Ostvarite svoju vlastitu spoznaju. Samo vi to moţete uĉiniti.

Ni blaţenstvo, ni bol, ni porok, ni vrlina, znanje ni neznanje nije to [Istina]. Valja

vam je uvidjeti. Kako bih vam je opisao?

Onaj što vapi svom svojom dušom: »O Boţe, ne ţelim ništa doli Tebe« — onome se

Bog objavljuje. Budite proĉišćeni, budite spokojni. U uznemirenom se umu Bog ne

zrcali.

»Onaj kojeg tumaĉe Vede, Onaj kojem, da bismo ga dosegli, sluţimo molitvama i

ţrtvovanjima, Om je sveto ime tog neopisivog Jednog. Ono je najsvetije od svih rijeĉi.

Onaj što poznaje tajnu ove rijeĉi dobiva ono što ţeli.«3 PronaĊite utoĉište u ovoj rijeĉi.

Onome koji u njoj pronaĊe utoĉište, njemu se otvara put. (VI. 86—88)

»DJECA BESMRTNOG BLAŢENSTVA«

Ljudska je duša vjeĉna i besmrtna, savršena i bezgraniĉna, te smrt znaĉi tek promjenu

njezina sjedišta iz jednog u drugo tijelo. Sadašnjost je predodreĊena našim minulim

djelima, a budućnost sadašnjim. Duša će se i nadalje, od roĊenja ka roĊenju i od smrti

do smrti, razvijati ili vraćati u prethodna stanja. Na ovom mjestu, meĊutim, iskrsava

drugo pitanje: Da li je ĉovjek uistinu krhka laĊa, izgubljena u bjesnilu oluje, što se

jednog trena uzdiţe na pjenušavoj kresti valovlja, da bi se već sljedećeg ĉasa survala u

razjapljeni bezdan, kotrljajući se gore-dolje na milosti dobrim i lošim djelima —

nemoćna, bespomoćna olupina u pobjesnjelo], nasrćućoj, nepomirljivoj struji uzroka i

posljedice — maleni noćni leptir zateĉen pod kolom uzrokovanja što neprestano satire

sve na svom putu, ne obazirući se na udoviĉine suze i plaĉ siroĉadi?

Duša pati pod teretom ovakve predodţbe. Pa ipak, ona je zakon prirode.

Zar nema nade? Zar nema izbavljenja? — bio je krik što se prolomio iz dna duša

oĉajnika. On dospije do trona milosrĊa odakle potekoše rijeĉi nade i utjehe koje

nadahnu vedskog mudraca, te on stade pred svijet i njegov zvuĉni glas objavi radosnu

vijest: »Poĉujte vi, djeco besmrtnog blaţenstva, i vi koji prebivate u višim sferama!

Pronašao sam drevnog Jednog što je s one strane svih tmina, svih opsjena. Spoznavši

Njega jedinog bit ćete izbavljeni od smrti što uvijek iznova nadolazi.«4 »Djeca

besmrtnog blaţenstva« — kakvo milozvuĉno ime prepuno pouzdanja! Dopustite mi,

braćo, da vas nazivam tim milozvuĉnim imenom — baštinika besmrtnog blaţenstva.

Page 29: Vedanta Glas Slobode

29

Doista, Hindusi se protive nazivati vas grešnici-ma.Vi ste boţja djeca, djelioci

besmrtnog blaţenstva, sveta i savršena bića. Vi, boţanstva na zemlji — grešnici! Grijeh

je ĉovjeka tako nazvati; uvijek je to kleveta ljudskoj prirodi. DoĊite, o lavovi, i

oslobodite se opsjene da ste stado ovaca. Vi ste duše besmrtne, duhovi slobodni, blaţeni

i vjeĉni. Vi niste tvar, vi niste tijela. Tvar je vaš sluga, a ne vi sluga tvari.

Tako Vede objavljuju, ne zastrašujući spoj zakona koji ne praštaju, niti vjeĉitu

tamnicu uzroka i posljedice, već spoznaju da povrh svih tih zakonitosti i unutar svake

ĉestice tvari i moći, stoji Jedno »na ĉiju zapovijest vjetrovi pušu, vatre plamte, iz

naoblaĉenih nebesa kiše pljušte i smrt kradom pohodi zemlju.«

A kakva je Njegova priroda?

On je posvuda, proĉišćeno Jedno bez obliĉja, Svemoćan i Svemilostiv. »Ti si naš

otac, Ti si naša majka, Ti si naš voljeni prijatelj. Ti si vrelo sve snage: podari nam

snagu. Ti si Onaj koji nosi breme kozmosa: pomozi nam ponijeti malen teret ovog

ţivota.«5 Tako su pjevali vedski rišiji. A kako ga štovati? Ljubavlju. »Njega valja

štovati kao onog tko je ljubljen, miliji od svega u ovom i budućem ţivotu.« (I. 10—11)

SLOBODA JE PJESMA DUŠE

Divovska je lokomotiva protutnjala prugom, a maleni je crvić, što je puzio na jednoj

od traĉnica, spasio svoj ţivot otpuznuvši s puta lokomotive. Ovaj je sićušni crvić,

premda toliko beznaĉajan da moţe biti pregaţen u jednom jedinom trenu, ipak nešto

ţivuće, dok je lokomotiva, tako divovska i golema, tek stroj, sprava. Reći ćete kako je

jedan od njih ţiv, a drugi tek mrtva tvar i kako sve njegove moći, snaga i brzina potjeĉu

tek od mrtva stroja, mehaniĉke naprave. Nesretni je mali crv, što se uspinjao na traĉnicu

i kojeg bi i najneznatniji dodir lokomotive lišio ţivota, veliĉanstveno biće u usporedbi s

tom divovskom lokomotivom. On je maleni djelić Beskrajnog i stoga znaĉajniji od

snaţnog stroja. Zašto bi tome bilo tako? Kako moţemo razlikovati ţivo od mrtvog?

Stroj mehaniĉki vrši sve pokrete za koje ga je tvorac naĉinio da ih vrši; njegovi pokreti

nisu nadahnuti ţivotom. Kako bismo, dakle, mogli provesti razlikovanje ţivućeg i

mrtvog? U ţivućem obitava sloboda i razum. U mrtvom je, pak, sve omeĊeno i nikakva

sloboda nije moguća jer ne postoji razum. Sloboda, koja nas razlikuje od pukih strojeva,

jest upravo ono za ĉime svi teţimo. Biti slobodniji — to je cilj svih naših nastojanja jer

Page 30: Vedanta Glas Slobode

30

tek u posvemašnjoj slobodi moţe biti i savršenstva. Ova teţnja za postignućem slobode

u pozadini je svih oblika štovanja, bili mi toga svjesni ili ne.

Dijete se protivi zakonu od dana kada je roĊeno. Njegov je prvi govor plaĉ, protest

protiv zarobljenosti u kojoj se našao. Ţudnja za slobodom rada ideju o Biću koje je

posve slobodno. Predodţba o Bogu temeljni je konstituent ljudske prirode. Sat-

ćitananda [egzistencija — spoznaja — blaţenstvo] u vedanti je najuzvišenija predodţba

Boga koja u umu moţe postojati. Ona je bit spoznaje i, po svojoj prirodi, bit blaţenstva.

Pokušavali smo prigušiti taj unutarnji glas dovoljno dugo, nastojeći slijediti zakon i

umrtviti svoju ljudsku prirodu, ali je i povrh svega toga opstojao onaj iskonski ljudski

nagon što se protivi zakonima prirode. Moţda i nećemo uzmoći shvatiti smisao, ali i

povrh toga postoji ta nesvjesna borba ljudskog s duhovnim, niţeg s višim umom, i ta

teţnja vodi nastojanju za odrţanjem zasebnog ţivota koji nazivamo našom

»samosviješću«.

Ĉak i podzemni svjetovi zaziru od te nadnaravne spoznaje da smo roĊeni buntovnici. I

prvoj se ĉinjenici ţivota — nadiranju ţivota sama — protivimo i uzvikujemo:

»Nikakvih zakona nad nama.« Toliko dugo dok smo poslušni spram zakona, nalik smo

strojevima, dok se kozmos i nadalje kreće i njegovo kretanje ne moţemo prekinuti.

Zakoni, po svojoj prirodi zakona, postaju ĉovjekova priroda. Prvi je nagovještaj ţivota

na njegovoj višoj ravni dat u uviĊanju tog nastojanja unutar nas za raskidanjem okova

prirode i postajanjem slobodnim. »Slobodo, o slobodo! Slobodo, o slobodo!« — to je

pjesma duše. (I. 333—35)

PROBUDITE SEBE

Treba li ljude savjetovati da pokleknu i zavape: »O, nesretni smo grešnici!« Ne.

Radije ih podsjetimo na njihovu boţansku prirodu. Ispriĉat ću vam jednu pripovijest. U

potrazi za plijenom, lavica jednom naiĊe na stado ovaca i tek što je zaskoĉila jednu od

njih, donese na svijet mladunĉe i na mjestu umre. Mladi je lav, hraneći se travom i

blejeći poput ovce, othranjen u stadu, nikada ne saznavši da je lav. Jednog je dana,

meĊutim, drugi lav naišao na stado i zapanjeno stao promatrati snaţnog lava kako jede

travu i bleji poput ovce. Spazivši ga, stado se razbjeţi i lav-ovca pobjeţe s njima. No,

lav je vrebao povoljnu priliku i tako jednog dana zateĉe lava-ovcu na spavanju. Probudi

ga i reĉe mu: »Ti si lav«, no ovaj odvrati: »Ne«, te stane blejati poput ovce. Lav-stranac

ga nato povede do jezera i zatraţi od njega da se zagleda u svoj odraz u vodi i ustanovi

Page 31: Vedanta Glas Slobode

31

nije li nalik njemu, lavu-strancu. Lav-ovca se doista zagleda u svoj odraz i potvrdi da

mu je uistinu nalik. Nato lav-stranac stane rikati i zatraţi od lavića da ga oponaša. Lav-

ovca pokuša oponašati snaţan glas lava i uskoro je već rikao podjednako silovito kao i

on. I otada više nije bio ovca.

U tome je bit. Mi smo lavovi u ovĉjoj koţi navika, utonuli u slabost pod bremenom

svog okruţja. Poziv je vedante u samoosloboĊenju.

Valja li vam tumarati sobom, utonulom u tamu, i, udarajući se o prsa, vapiti: »Mraĉno

je, mraĉno, mraĉno!« Ne. Jedini naĉin da se do svjetlosti dospije jest zapaliti je, i tada će

tama nestati. Jedini naĉin da se obistini svjetlost nad vama jest upaliti duhovnu svjetlost

u samima sebi, i tada će mrak grijeha i neĉisti išĉeznuti. Mislite na svoje više, a ne na

niţe sopstvo. (I. 326-27, VIII. 257)

ZAGOVOR SNAGE

Muţevnost, muţevnost je to za ĉime se ţudi — sve bi drugo već bilo na dohvatu, ali

snaţni, jaki, mladi ljudi nepokolebljive vjere i proţeti odanošću, za takvima se ţudi.

Stotinu takvih i svijet bi bio posvema izmijenjen. Volja je snaţnija od bilo ĉega drugog,

pred njom sve mora pokleknuti jer ona potjeĉe od Boga, Boga sama. Proĉišćena je i

snaţna volja svemoćna. Snaga je ono za ĉime ţudimo i stoga valja vjerovati u sebe

same. Postali smo slabi i to je razlog što su nam se i okultizam i misticizam — te

jezovite ideje — neopazice prikrali. Moţda su u njima skrivene i velike istine, no one su

nas zamalo i posve uništile. Uĉinite svoj duh snaţnim. Potrebna nam je ţeljezna snaga i

duh jak poput ĉelika. Dovoljno smo dugo tugovali i stoga više nećemo jadikovati, već

ćemo stati na svoje noge i biti muţevni. Vjera koja stvara ĉovjeka ono je za ĉime

ţudimo. Znanstvena spoznaja koja gradi ĉovjeka ono je za ĉime tragamo. Svekoliko

obrazovanje koje sazdaje ĉovjeka ono je što nam je potrebno. Postoji k tome i naĉin

provjere istinitosti ovih tvrdnji: Sve ono što nas ĉini slabima tjelesno, umno i duhovno

valja odbaciti poput otrova jer u njemu nema ţivotnosti, te stoga ni istinitosti. Istina

osnaţuje. Istina je proĉišćenost: ona je sve-znanje. Istina mora biti ona koja krijepi,

prosvjetljuje i osnaţuje. Vratite se svojim Upanišadama — filozofiji što prosvjetljuje,

osnaţuje i proţima ţivotnošću — udaljite se od svih ovih mistiĉnih zamisli što slabe

duh. Prihvatite ovu filozofiju. Najuzvišenije su istine ujedno i najjednostavnije na

Page 32: Vedanta Glas Slobode

32

svijetu, jednostavne poput vašeg vlastitog postojanja. Upanišadske su istine pred vama.

Prihvatite ih: ţivite u skladu s njima.

Snaga, snaga je ono o ĉemu mi Upanišade progovaraju sa svake svoje stranice, ona je

jedna od onih uzvišenih spoznaja koje valja zauvijek zapamtiti. Jedna je od znaĉajnih

poduka kojima sam bio poduĉen u ţivotu bila upravo poduka o snazi. Snage, poduĉava

ona, snage, o ĉovjeĉe, ne budi slab. Zar nema ljudske slabosti — progovara ĉovjek. Ona

postoji, odgovaraju Upanišade, ali zar će više slabosti iscijeliti ĉovjeka? Zar biste neĉist

pokušali isprati neĉisti? Zar se grijeh lijeĉi grijehom, a slabost slabošću? Snaga, o

ĉovjeĉe, snaga — govore Upanišade. Ustanite i budite snaţni. Upanišade su doista

jedina knjiţevna kultura na svijetu u kojoj se rijeĉ abhih, »neustrašivi« susreće posvuda,

uvijek iznova. Niti u jednom se drugom svetom spisu na svijetu ovaj pridjev ne vezuje

ni uz Boga, ni uz ĉovjeka. Abhih, [budite] neustrašivi! Iz drevnih vremena uskrsava u

mom duhu utvara znamenitog vladara Zapada, Aleksandra Velikog, i ja vidim, u sasma

zornoj predodţbi, velikog cara kako stoji na obali Inda i obraća se jednom od naših

sanvasija [redovnika], šumskih pustinjaka — starac kojem se vladar obraća, moţda je

neodjeven i ĉak posve nag, sjedi na razvalini stijene, dok ga vladar, zadivljen njegovom

mudrošću, zlatom i poĉastima nagovara da krene s njim u Grĉku. A starac se

podsmjehuje njegovu zlatu, smješka na njegova nagovaranja i naposljetku ih odbija.

Nato vladar, pozivajući se na svoj carski autoritet, zaprijeti:

»Ako ne podeš sa mnom, dat ću te smaknuti!«, našto starac prasnu u smijeh i odvrati:

»Nikad dosad, za sveg svog ţivota, nisi izrekao takvu laţnu izmišljotinu kao ovog trena.

Tko me moţe smaknuti? Ti, vladar tvarnog svijeta! Nikada! Jer ja sam Duh, neroĊen i

neprolazan. Niti sam ikada roĊen, niti ću ikada umrijeti. Ja sam Beskrajan, Sveprisutan i

Sveznajući. A dijete, kakvo si ti, misli da me moţe ubiti!«

Upanišade su plemenito vrelo snage, u njima je snage dovoljno da okrijepi cijeli

svijet. Posredstvom njih, cijeli svijet moţe biti oţivljen, osnaţen, proţet snagom i

ţivotom. Svojim će zvonkim glasom dozvati slabe, nesretne i podjarmljene svih rasa,

svih vjera i svih vjerskih sljedbi da stanu na svoje noge i budu slobodni. Sloboda —

tjelesna, duševna i duhovna sloboda — poziv je Upanišada. (III. 223—25, 237—38)

Page 33: Vedanta Glas Slobode

33

SMIONA PORUKA ISTOKA

Oko 1400. godine prije naše ere u Indiji je u naponu snage stvarao veliki filozof

Patanjali. On je prikupljao sve ĉinjenice, dokaze i istraţivanja u oblasti psihologije, te je

tako osmislio sva praktiĉna zapaţanja, nataloţena tokom proteklih vremena. Prisjetite

se, ovaj je svijet vrlo star i nije stvoren tek prije dvije ili tri tisuće godina. Ovdje se, na

Zapadu, obiĉava govoriti kako je društvo stvoreno prije tisuću i osamstotina godina, s

Novim zavjetom, te da prije tog doba nije postojalo. Ova tvrdnja moţda i vrijedi za

Zapad, ali zasigurno nije valjana za cijeli svijet. Ĉesto je, za mojih predavanja u

Londonu, jedan od mojih produhovljenih i vrlo razboritih prijatelja obiĉavao

zapodjenuti prepirku sa mnom, te je tako jednom, nakon što je upotrijebio sve svoje

oruţje protiv mene, odjednom uzviknuo: »Ali zašto vi, rišiji, niste u tom sluĉaju došli u

Englesku da nas poduĉite?«, našto odgovorih: »Jer u to vrijeme nije niti bilo Engleske.

Zar bi propovijedali šumama?«

»Prije pedeset godina«, rekao mi je jednom Ingersoll, »da ste došli ovamo

propovijedati, bili biste u ovoj zemlji obješeni, ţivi spaljeni ili kamenovanjem protjerani

iz sela.«

Nekim drugim prigodama govorio sam vam već o odreĊenju Boga i ĉovjeka. Ĉovjek

je beskrajan krug ĉija se obodnica ne nalazi nigdje, ali je središte smješteno u jednoj

jedinoj toĉki; Bog je beskrajan krug ĉije obodnice nema, ali je središte zato posvuda. On

djeluje svim rukama, vidi svim oĉima, hoda svim nogama, diše u svim tijelima, ţivi

svim ţivotima, govori kroz svaka usta i misli u svakom umu. Ĉovjek moţe postati nalik

Bogu i steći moć nad svekolikim svemirom ako beskrajno umnoţi središte svoje

samosvijesti.

Velika se zabluda svih etiĉkih sustava, bez izuzetka, sastojala u neuspjeloj pouci o

naĉinima na koje bi se ĉovjek mogao suzdrţati od ĉinjenja zla. Svi ćudoredni sustavi

pouĉavaju: »Ne kradi!« Vrlo dobro. Ali zašto ĉovjek krade? Jer su sve krade,

razbojništva i druga zla djela u pravilu postala nesvjesno automatska. Razbojnik,

kradljivac, laţac, nepravedni ljudi i ţene — svi su oni to što jesu za inat samima sebi!

Doista je to iznimno velik psihološki problem. Na ĉovjeka valja gledati u

najmilosrdnijem svjetlu. Nije lako biti dobar. Niste li tek puki strojevi sve dok niste

slobodni? Zar bi valjalo da ste ponosni zato što ste dobri? Ne, dakako. Dobri ste jer u

tome ne moţete ništa izmijeniti. Netko drugi je zao jer u tome ne moţe ništa izmijeniti.

Page 34: Vedanta Glas Slobode

34

Da ste se našli u njegovu poloţaju, tko zna kakvi biste bili? Ţena na ulici ili kradljivac u

zatvoru Krist je koji je bio ţrtvovan kako biste vi bili dobar ĉovjek. Takav je zakon

ravnoteţe. Svi kradljivci i ubojice, svi griješnici, najslabiji, najporoĉniji, zli ljudi — svi

su oni moj Krist! Poklonstvo dugujem Bogu Kristu i demonu Kristu! To je moj nauk —

i ja sam tu nemoćan bilo što izmijeniti. Padam niĉice pred dobrim i svetim, kao i pred

poroĉnim i Ċavoljim! Svi su oni moji uĉitelji, moji duhovni oci, moji spasitelji. Mogao

bih prokleti jednog od njih, pa ipak imati i koristi od njegovih propusta; mogao bih

blagosloviti drugog i okoristiti se njegovim dobrim djelima. U tome ima onoliko istine

kao što je istina i da sada stojim pred vama. Ţeninu se zavoĊenju na ulici moram

podrugivati jer to društvo zahtijeva od mene. Njoj, mom spasitelju, njoj, ĉije je

zavoĊenje uzrok ĉednosti drugih ţena! Promislite o tome. Promislite svojim razborom,

ljudi i ţene, o tome. Jer, to je istina — potpuna, smiona istina. Što više upoznajem svijet

i što više ljudi i ţena upoznajem, moje uvjerenje postaje sve snaţnije. Koga bih mogao

prekoriti? Koga veliĉati? Valja vidjeti obje strane medalje. (II. 27, 33-34)

BILJEŠKE

1. Iša Upanišad, 8, adaptirano

2. Iša Upanišad, 9.

3. Katha Upanišad, 1.2.15—16.

4. Švetašvatara Upanišad, 2.5,3.8.

5. Pandava Gita, adaptirano

6. Robert Ingersoll, poznati ameriĉki predavaĉ i agnostik devetnaestog stoljeća.

Page 35: Vedanta Glas Slobode

35

II.

Filozofija vedante

DUH I UTJECAJ VEDANTE

Došao sam ovamo kako bih izloţio indijsku filozofiju koja se naziva vedantinskom

filozofijom. Ova je filozofija vrlo stara, te predstavlja izdanak sveukupnosti drevne

arijske knjiţevnosti, poznate pod imenom Veda. Ona je, kao što je to oduvijek i bila,

sama srţ svih promišljanja, iskustava i rašĉlambi, utjelovljenih u sveukupnosti

knjiţevne tradicije što je sakupljana i odabirana stoljećima. Filozofiju vedante odlikuju i

stanovite osobitosti. Ponajprije, ona je posvema impersonalna. Svoje porijeklo ne

duguje ni jednoj osobi ili proroku, u njezinu središtu ne stoji ĉovjek oko kojeg bi se ona

izgraĊivala. No, i unatoĉ tome, ona ne spori s filozofijama koje se doista izgraĊuju oko

odreĊenih osoba. Kasnije su se u Indiji pojavile i druge filozofije i sustavi, izgraĊeni

oko stanovitih osoba — primjerice, buddhizam, te mnoge naše današnje sljedbe. Svaka

od njih ima svoga vodu kojem duguje vjernost, podjednako tako kao što je to sluĉaj i s

kršćanima ili muhamedancima. Filozofija vedante, meĊutim, stoji u pozadini svih ovih

raznovrsnih sljedbi, te izmeĊu nje i bilo kojeg drugog sustava na svijetu nema ni sukoba

ni suparništva.

Vedanta nauĉava da je ĉovjek boţanske prirode, te da je sve što oko sebe zapaţamo

izdanak svjesnosti o tom boţanskome. Sve što je snaţno, dobro i djelatno u ljudskoj

prirodi ishod je boţanskoga. Premda kod mnogih postoji ta mogućnost, izmeĊu ĉovjeka

i ĉovjeka u biti nema razlike, budući da su sva bića u podjednakoj mjeri boţanske

prirode. S onu stranu, meĊutim, postoji, kao što je to oduvijek i postojao, beskrajan

ocean ĉiji smo mnogobrojni valovi i vi i ja, neprestance proizlazeći iz tog beskrajnog

oceana. I svaki od nas daje sve od sebe kako bi ispoljio tu unutarnju beskrajnost. Na taj

naĉin, dakle, svatko od nas potencijalno posjeduje taj beskrajni ocean egzistencije,

spoznaje i blaţenstva kao svoje prirodno pravo i istinsku prirodu, te su razlike meĊu

nama prouzrokovane tek većom ili manjom sposobnošću ispoljavanja boţanskoga.

Vedanta stoga nauĉava kako ĉovjek ne bi trebao biti smatran onime što ispoljava, već

onime što sam znaĉi. Svako je ljudsko biće boţanske prirode, te bi stoga svaki uĉitelj

mogao biti od koristi, ne da bi kudio ĉovjeka, već da mu pomogne dozvati boţansko što

je u njemu dato.

Page 36: Vedanta Glas Slobode

36

Vedanta povrh toga nauĉava kako neizmjerna koliĉina snage što se oĉituje u društvu i

na bilo kojoj ravni djelovanja doista izbija iz unutrašnjosti, te zbog toga vedantist sebi

uzima slobodu da ono što ostale sljedbe nazivaju nadahnućem nazove izdahnućem. U

isti mah, meĊutim, vedanta ne spori s ostalim sljedbama. Ona nema što zamjeriti onima

koji ne razumiju ĉovjekovu boţansku prirodu. Svjesno ili nesvjesno, svaki ĉovjek

pokušava razotkriti to boţansko što je u njemu skriveno.

Ĉovjek nalikuje beskrajnoj opruzi, smotanoj u malenoj kutiji, što se neprestance

pokušava rastvoriti. Sve su društvene pojave ishod takvog pokušaja rastvaranja. Sva

nadmetanja, borbe i zla što ih oko sebe zapaţamo nisu ni uzroci tih rastvaranja, ni

njihove posljedice. Kao što je to jedan od naših velikih mislilaca ustvrdio — kod

navodnjavanja polja spremište vode nalazi se na višoj razini, a voda što se nastoji

obrušiti u polje zaslonjena je branom. Onog trena kada se brana podigne, voda nadire po

svojoj vlastitoj prirodi, ispirući svu neĉist na putu. No, neĉist i pogan nisu ni ishod ni

uzrok rastvaranja ĉovjekove boţanske prirode, one su istodobno postojeće okolnosti, te

se stoga mogu i otkloniti.

Ovu misao, kako tvrdi vedanta, valja pronaći u svim vjerskim tradicijama, bilo u

Indiji ili izvan nje — samo je u ponekima od njih ona izraţena posredstvom mitologije,

dok je u drugima pronašla svoj simboliĉki izraz. Vedanta nadalje nauĉava kako ne

postoji jedno vjersko nadahnuće, jedno oĉitovanje boţanske prirode ĉovjeka, ma koliko

on uzvišen bio, već postoji tek izraz beskrajnog jedinstva u ĉovjekovoj prirodi. Sve što

nazivamo etikom, ćudorednošću i ĉinjenjem dobra drugima nije ništa drugo doli

oĉitovanje tog jedinstva. U ţivotu svakog ĉovjeka postoje trenuci kada on osjeti da je

istovjetan s kozmosom, te pojuri da to izrazi, bio toga svjestan ili ne. Ovaj je izraz

jedinstva ono što nazivamo ljubavlju i suosjećanjem, te predstavlja osnovu sve naše

etike i ćudorednosti. U vedantinskoj je filozofiji ova misao saţeta u glasovitom

aforizmu: Tat Tvam Asi, »To ti jesi«.

Svakog se ĉovjeka poduĉava: Ti si istovjetan s ovim univerzalnim bićem, i budući

takav, svaka je duša što postoji tvoja duša, i svako tijelo što postoji tvoje je tijelo.

PovreĊivanjem ma kojega ĉovjeka, povreĊuješ sebe sama. Oboţavanjem ma kojeg

ĉovjeka, oboţavaš sebe sama. Onoga trena kada je struja mrţnje dokinuta, ma koga

boljelo, boljet će i tebe. Ako ljubav proistjeĉe iz tebe, zasigurno će ti se i vratiti. Jer ja

sam kozmos. Ovaj je kozmos moje tijelo. Ja sam beskrajno, samo što toga u ovom trenu

Page 37: Vedanta Glas Slobode

37

nisam svjestan. Borim se, meĊutim, da zadobijem tu svijest o beskrajnom. Savršenstvo

se dostiţe kada se pojavi puna svijest o beskrajnom.

Naredna se osobita ideja vedante sastoji u našem priznavanju beskonaĉne mijene u

religijskom mišljenju i odustajanju od nastojanja da svakoga dovedemo do istog suda,

jer cilj je svima isti. U tom se smislu vedantist pjesniĉki ovako izrazio: »Kao što

mnogobrojne rijeke, sa svojim vrelima u razliĉitim planinama, teku razliĉitim tokovima,

zaobilaznim ili izravnim, te naposljetku sjedinjuju svoje vode u oceanu — tako i sve

ove raznolike vjerske tradicije i vjerovanja, izvirući iz razliĉitih stanovišta i protjeĉući

zaobilaznim ili izravnim putevima, naposljetku doseţu Tebe!«1

Kao oĉitovanje ovog stava uviĊamo i kako je ova najdrevnija filozofija svojim

utjecajem izravno nadahnula buddhizam, prvu misionarsku religiju svijeta, te je

posredno, putem djelovanja aleksandrista, gnostika i evropskih mislilaca Srednjeg

vijeka, utjecala i na kršćanstvo. Kasnije je, utjeĉući na njemaĉku misao, prouzrokovala

gotovo revoluciju u oblastima filozofije i psihologije. Pa ipak, svo je ovo djelovanje na

svijet proteklo gotovo neprimjetno. Poput njeţnog sipljenja rose u noći što biljni svijet

dariva vitalnim tvarima, ova se boţanska filozofija, polako i nezamjetno, proširila

svijetom za dobrobit ĉovjeĉanstva. Strojni korak vojski ovu religiju nije propovijedao.

U Indiji tako nikada nije bilo vjerskih proganjanja od strane Hindusa, naprotiv, oni su

iskazivali divljenja vrijedno poštovanje svim vjerskim tradicijama i religijama svijeta.

Velikom su broju Ţidova pruţili utoĉište nakon što su bili protjerani iz svoje vlastite

domovine, a postojanje malabarskih Zidova zapravo je ishod toga ĉina. Drugom su

prilikom prihvatili preostali perzijski narod kada su ovi bili gotovo uništeni, a koji i

danas postoje kao Parsi u Bombavu, kao dio nas, kao oni koje volimo. Postojali su i

kršćani koji su tvrdili da su stigli sa Sv. Tomom, uĉenikom Isusa Krista, te im je bilo

dozvoljeno naseliti se u Indiji, te zadrţati svoja vlastita vjerovanja. Njihova naseobina u

Indiji postoji i danas. Duh meĊusobne tolerancije nije se ugasio, tamo on neće i ne moţe

izumrijeti.

Ovo je jedna od onih uzvišenih pouka kojima poduĉava vedanta. Znajući da, svjesno

ili nesvjesno, stremimo ka postizanju istoga cilja, zašto bismo bili nestrpljivi? Ako je

jedan ĉovjek sporiji od drugoga, ne valja biti nestrpljiv, ne valja ga proklinjati, niti

kuditi. Kada su naše oĉi otvorene, a srce proĉišćeno, djelovanje istog boţanskog upliva,

Page 38: Vedanta Glas Slobode

38

rastvaranje istog boţanskog u svakom ljudskom srcu, postat će oĉigledno, a jedino ćemo

mi biti u stanju zahtijevati bratstvo ljudi.

Kada ĉovjek dostigne najuzvišenije, ne videći više ni ĉovjeka niti ţenu, ni sljedbu niti

vjeru, ni boju koţe niti podrijetlo, niti bilo koje od ovih razlikovanja, već stremi s onu

stranu i razotkriva ono boţansko koje jest istinski ĉovjek s onu stranu svakog ljudskog

bića — tek je tada dostigao sveopće bratstvo, te samo takav ĉovjek moţe biti vedantist.

Ovo su samo neki od praktiĉnih povijesnih uspjeha koje je postigla vedanta. (I. 387-92)

OSNOVE VEDANTE

Vedantist tvrdi kako se ĉovjek niti rada, niti umire, niti njegova duša odlazi u nebesko

carstvo, te je reinkarnacija u pogledu duše uistinu tek mit. Posluţimo se primjerom

knjige što se prelistava. Knjiga je ta što se rastvara, a ne ĉovjek. Svaka je duša

sveprisutna — kamo, dakle, moţe stići ili otići? Sva su roĊenja i smrti promjene u

prirodi što ih pogrešno tumaĉimo kao promjene u nama samima.

Reinkarnacija je razvoj prirode i oĉitovanje Boga u njoj.

Vedanta tvrdi kako je svaki ţivot sazdan na prošlosti, te slobodni postajemo tek onda

kada se moţemo osvrnuti na svu prošlost. Ţudnja za slobodom poprimit će oblik

sklonosti ka religiji već u djetinjstvu. Nekoliko će godina, kao što je to oduvijek i bilo,

rasvijetliti ĉovjeku istinu, a nakon napuštanja ovog ţivota i oĉekujući naredni, ĉovjek će

se još uvijek nalaziti u pojavnom.

Dušu moţemo ovako opisati: ovu dušu maĉ ne moţe sasjeći, niti koplje probosti.

Vatra je ne moţe saţeci, niti voda rastvoriti. Neuništiva, sveprisutna je ova duša. Stoga

ne tugujte za njom.

Ako je do sada bilo zlo, vjerujemo da će u vremenima što nadolaze biti bolje.

Osnovno se naĉelo sastoji u tvrdnji da postoji vjeĉna sloboda za svakoga. Svatko je

mora doseći. Nagnani ţudnjom za slobodom, valja se boriti, a svaka je druga ţudnja

izuzev ove prividna. Svako je pozitivno djelovanje, kako tvrdi vedantist, oĉitovanje te

slobode.

Ne vjerujem u nadolazak vremena kada će sve zlo svijeta nestati. Kako bi to bilo

moguće? Ova se struja nastavlja. Mase voda proistjeĉu na jednom kraju, no na drugom

nove mase već nadolaze.

Page 39: Vedanta Glas Slobode

39

Vedanta tvrdi da ste proĉišćeni i savršeni, te da postoji stanje s onu stranu dobra i zla,

koje je vaša vlastita priroda, uzvišenija ĉak i od dobra. Dobro se tek neznatno razlikuje

od zla.

Ne postoji nikakva teorija zla, već zlo nazivamo neznanjem.

Sve dokle dopire, sve je naše bavljenje drugim ljudima i sva etika u pojavnom svijetu.

Kao najpotpunija istinosna tvrdnja, mi uopće ne pomišljamo na to da takva svojstva

poput neznanja pripišemo Bogu. Za njega tvrdimo da je egzistencija, spoznaja i

blaţenstvo apsolutnoga. Svako nastojanje mišljenja i govorenja uĉinilo bi apsolutno

pojavnim, te tako izmijenilo njegovu prirodu.

Jednu misao valja zapamtiti: tvrdnja »Ja sam Bog« ne moţe biti uspostavljena s

obzirom na osjetilni svijet. Ukoliko u osjetilnom svijetu ustvrdite da ste Bog, što vas

moţe odvratiti od zablude? Stoga se potvrĊivanje vaše boţanstvenosti odnosi iskljuĉivo

na noumenalno. Ako sam Bog, tada se nalazim s onu stranu tokova osjetila i neću ĉiniti

zla. Ćudorednost, dakako, nije cilj ĉovjeka, već sredstvo posredstvom kojeg se dostiţe

sloboda. Vedanta nauĉava kako je yoga jedan od puteva koji navode na jasnu spoznaju

te boţanstvenosti. Vedanta nadalje nauĉava kako se to postiţe obistinjenjem slobode u

unutrašnjem svijetu, dok će sve ostalo pred tim uzmaknuti. Ćudorednost i etika tako će

zauzeti svoja odgovarajuća mjesta.

Sve zamjerke upućene advaita filozofiji mogu se saţeti u stavu kako ona ne vodi ka

osjetilnim uţicima, a nama je drago što to moţemo priznati.

Vedantinski sistem otpoĉinje strahovitim pesimizmom, te završava istinskim

optimizmom. Mi poriĉemo optimizam osjetila, ali stoga zastupamo istinski optimizam

nadosjetilnog. Istinska sreća nije u osjetilima, već ponad njih, a postoji u svakom

ĉovjeku. Ona je vrst optimizma koju zapaţamo u svijetu ono što će putem osjetila voditi

u propast.

Odricanje je u našoj filozofiji od najvećeg znaĉaja. Poricanje ukljuĉuje i potvrĊivanje

istinskog sopstva. Vedanta je pesimistiĉna utoliko što poriĉe svijet osjetila, ali je

optimistiĉna u svom potvrĊivanju istinskog svijeta.

U znatnoj mjeri vedanta cijeni ĉovjekovu moć mišljenja, premda tvrdi kako postoji

nešto uzvišenije od uma. Put, meĊutim, vodi kroz um.

Razum nam je potreban kako bismo protjerali sva stara praznovjerja, a ono što

preostaje jest vedantizam. Postoji jedna prekrasna sanskrtska pjesma u kojoj mudrac

Page 40: Vedanta Glas Slobode

40

ovako progovara samome sebi: »Zašto tuguješ, prijatelju moj? Za tebe ne postoji strah

niti smrt. Zašto plaĉeš? Za tebe ne postoji patnja, jer ti si nalik beskrajnom modrom

nebu, nepromjenjivu u svojoj prirodi. Oblaci svih boja nadiru, poigravaju se na tren, da

bi potom išĉezli. Ponovno je to ono isto nebo. Na tebi je tek da rastjeraš oblake.«2

Valja rastvoriti vrata i utrti put. Voda će nadrijeti i, po svojoj vlastitoj prirodi, sve

ispuniti jer ona tamo već jest.

Vedanta nauĉava kako se nirvana moţe dostići ovdje i sada, te kako ne moramo

ĉekati na smrt da bismo je dostigli. Nirvana je spoznaja sopstva. Nakon što smo to

jednom spoznali, makar i za tren, nikada više ne moţemo biti zavarani opsjenom

osobnosti. Prividno, budući da imamo oĉi, moramo vidjeti, ali stoga sve vrijeme znamo

što ono jest, jer smo spoznali njegovu istinsku prirodu. Ono što zaklanja nepromjenjivo

sopstvo krinka je. Skinemo li je, pronaći ćemo sopstvo. Sva promjena leţi u krinci. Za

sveca je ona tanka i zbiljnost gotovo prosijava. Za grešnika je krinka gusta, te stoga

postoji opasnost da ćemo iz vida izgubiti istinu kako i tamo postoji atman, podjednako

kao i iza sveĉeve krinke. Kada je krinka posvema uklonjena, spoznajemo kako je nikada

nije ni bilo — kako smo bili atman i ništa drugo. Ĉak se i krinka zaboravlja.

Dvije su faze razlikovanja u ţivotu: prva, na ĉovjeka koji je spoznao istinsko sopstvo

ništa ne moţe utjecati; druga, samo takav ĉovjek moţe ĉiniti dobro svijetu. On će

uvidjeti pravi motiv ĉinjenja dobra drugima jer samo jedan i postoji. Ne moţemo ga

nazvati egoistiĉkim jer bi to bilo razlikovanje. To je jedino nesebiĉnost, opaţanje

sveopćeg, a ne pojedinaĉnog. Svaka je ljubav i suosjećanje iskazivanje tog sveopćeg.

»Ne ja, već ti.« Filozofski bismo to ovako izrazili: pomozi drugome jer ti si u njemu i

on u tebi. Bez ikakva će se predomišljanja samo istinski vedantist odreći svoga ţivota u

korist svoga bliţnjeg jer zna da neće umrijeti. Sve dok na svijetu ţivi i jedan jedini

kukac, ţivi i on. Sve dok jedna usta jedu, jede i on. Tako nastavlja ĉiniti dobro drugima,

te nikada neće biti ometen današnjim predodţbama o zanimanju za tjelesno. Kada

ĉovjek dosegne ovaj stupanj odricanja, on dospijeva s onu stranu moralne borbe, s onu

stranu svega. U najuĉenijem redovniku, kravi, psu, u najbjednijem mjestu on ne vidi ni

uĉenog redovnika, ni kravu, ni psa, ni bijedno mjesto, već istu boţanstvenost koja se u

svemu oĉituje. On je sam sretan ĉovjek. A ĉovjek koji je postigao tu istovjetnost, ĉak je

i u ovom ţivotu nadvladao sve postojanje. Bog je proĉišćen; za takva se ĉovjeka stoga

kaţe da ţivi u Bogu. Isus je rekao: »I prije no što je Abraham postojao, postojao sam

Page 41: Vedanta Glas Slobode

41

ja«, što znaĉi da su Isus i njemu sliĉni slobodni duhovi. Isus Nazarećanin poprimio je

ljudsko obliĉje, ne pod pritiskom svojih minulih djela, već da bi ĉinio dobro

ĉovjeĉanstvu. Nije toĉno da će ĉovjek, kada postane slobodan, stati i pretvoriti se u

mrtvu tvar, naprotiv, bit će djelatniji od ma kojeg bića jer svako drugo biće djeluje

iskljuĉivo pod prinudom — tek on sam posredstvom slobode.

Ako smo neodjeljivi od Boga, znaĉi li to da ne posjedujemo samosvijest? Naprotiv.

Ona je Bog. Naša je samosvijest Bog. To nije samosvijest koju u ovom trenu

posjedujete; vi tek koraĉate njoj ususret. Samosvijest je ono što ne podlijeţe promjeni.

Kako biste ovo nazivali samosviješću? Jednog trena razmišljate na jedan, da biste već

narednog razmišljali na drugi naĉin, a dva sata kasnije posvema drugaĉije. Samosvijest

je ono što se ne mijenja — [ono što je] s onu stranu svega, postojano. Ostajanje u

nepromijenjenom obliku za ovo bi stanje bilo iznimno opasno jer bi tada lupeţ zauvijek

ostao lupeţ, a podlac podlac. Ako dijete umre, moralo bi zauvijek ostati dijete. Istinska

je samosvijest ono što se nikada ne mijenja i što se nikada neće promijeniti, a to je Bog

u nama.

Vedantizam je širok ocean na ĉijoj se površini ratni brod moţe zateći pored splavi.

Tako se u vedantinskom oceanu istinski yogin moţe zateći pored idolopoklonika ili ĉak

bezboţnika. Štoviše, u vedantinskom su oceanu hindus, muhamedanac, kršćanin i pars

jedno, svi su oni djeca svemogućeg Boga. (V. 281—86).

TRI GLAVNE ŠKOLE VEDANTE

MeĊu vedantistima postoje tri glavne razlike, no u jednome se pogledu svi oni slaţu:

svi oni vjeruju u Boga.

Prva škola o kojoj ću vam govoriti naziva se dualistiĉkom školom. Dualisti vjeruju

da je Bog, tvorac kozmosa i njegov vladar, vjeĉito odijeljen od prirode, vjeĉno odijeljen

od ljudske duše. Bog je vjeĉan, priroda je vjeĉna, a takve su i sve duše. Dok se priroda i

duše oĉituju i mijenjaju, Bog ostaje nepromijenjen. Prema tumaĉenju dualista, Bog je

personalan, ne zbog toga što posjeduje tijelo, već stoga što se odlikuje svojstvima. On

posjeduje ljudska svojstva: milostiv je, pravedan, snaţan, svemoguć. Njemu se moţemo

obratiti, moliti se, voljeti Ga, On nam uzvraća ljubav, i tako dalje. Jednom rijeĉju, On je

ljudski Bog, samo neizmjerno uzvišeniji od ĉovjeka. On ne posjeduje ni jednu lošu

Page 42: Vedanta Glas Slobode

42

osobinu što ih imaju ljudi. »On je riznica beskonaĉnog broja blaţenih svojstava« —

takvo je dualistiĉko odreĊenje Boga.

Naredno osobito naĉelo dualizma sastoji se u tome što svaka duša naposljetku mora

pronaći izbavljenje. Nitko neće biti izostavljen. Putem brojnih sudbina, posredstvom

razliĉitih patnji i naslada, svatko će naposljetku doprijeti do osloboĊenja.

» Istinska vedantinska filozofija otpoĉinje s onima što su poznati kao osvjedoĉeni

nedualisti. Oni tvrde kako se posljedica nikada ne razlikuje od uzroka; posljedica je

samo uzrok, ponovno dat u drugom obliku. Ako je kozmos posljedica, a Bog uzrok,

kozmos mora biti sam Bog — ništa drugo ne moţe biti. Osvjedoĉeni nedualisti

zapoĉinju s tvrdnjom da je Bog i djelotvoran i tvaran uzrok kozmosa, On sam je i tvorac

i tvar od koje je stvorena cjelokupna priroda. U skladu s vjerovanjem ove sljedbe, dakle,

sav je kozmos sam Bog. On je tvar sveg kozmosa. Iz Veda doznajemo: »Kao što

urnanabhi [pauk] ispreda nit iz svog vlastitog tijela... upravo je tako i sav kozmos

proizašao iz bitka.«3

Nedualisti nauĉavaju kako su tri bivstva — Bog, priroda i duša — jedno. Bog je,

kao što je to oduvijek i bio, duh, a priroda i duše su njegovo tijelo. Podjednako tako kao

što ja imam tijelo i dušu, tako i sav kozmos i sve duše saĉinjavaju tijelo Boga, a sam je

Bog duša svih duša.

I dualisti i osvjedoĉeni nedualisti priznaju kako je duša po svojoj prirodi proĉišćena, a

svojim vlastitim djelima postaje grešna. Svako grešno djelo ograniĉava prirodu duše,

dok je svako plemenito djelo razvija. Sve su duše dijelovi Boga. »Kao što iz

rasplamtjele vatre proniĉu na tisuće varnica iste prirode, tako su i duše proizašle iz ovog

beskrajnog bića, Boga.«4 Svaka je duša iste svrhe.

Sada nadolazimo na advaitu, posljednju vedantinsku školu, na, kako to smatramo,

najljepši cvijet filozofije i religije koji je jedna zemlja ikada uzgojila, gdje ljudska misao

dostiţe svoj najuzvišeniji izraz i preseţe s onu stranu tajne što se doima nedokuĉivom.

To je nedualistiĉka vedanta, isuviše skrovita i preuzvišena da bi bila religija širokih

slojeva.

Što tumaĉi advaitist? On tvrdi: »Ako postoji Bog, on mora biti i tvaran i djelatan

uzrok kozmosa. Ne samo što je tvorac, on je i stvoreno. On je sam kozmos«

Kako je to moguće? Zar je Bog, proĉišćeni, duh, postao kozmos? Da, oĉito je tako.

Ono što svi neuki vide kao kozmos, zbiljski ne postoji. Što ste vi, što sam ja, i sve ove

Page 43: Vedanta Glas Slobode

43

stvari što ih opaţamo? Puka samoobmana. Postoji samo jedna egzistencija, beskrajno,

svagda blaţeno jedinstvo. U tom postojanju snivamo sve naše šarolike sanje. To je

atman, ponad svega, beskrajno, s onu stranu spoznatog, s onu stranu svega što se dade

spoznati. U tome i kroz to sagledavamo kozmos. To je jedina zbilja. To je ovaj stol,

slušateljstvo ispred mene, zid, to je sve bez imena i oblika. Oduzmite stolu oblik i ime

— ono što preostaje jest atman.

Vedantist se atmanu neće obratiti niti kao muškoj niti kao ţenskoj osobi jer to su

opsjene i zablude ljudskoga uma. Duša nema spola. Samo oni što su u zabludi, što su

postali nalik ţivotinjama vide ţenu ili muškarca. Ţivući bogovi ne vide ni muškarca niti

ţene. Kako bi oni što su ponad svega mogli imati zamisli o spolnosti? Svatko i sve je

atman, sopstvo — bespolno, proĉišćeno, svagda blaţeno. Ono što je tvarno, i što ĉini

razliku, ime je, oblik i tijelo. Oduzmete li ove dvije razlike, ime i oblik, svekolik

kozmos postaje jedinstven. Ne postoji dvojakost, već posvudašnje jedinstvo. Vi i ja smo

jedno.

Što propovijeda advaitist? Svrgavajući s prijestolja sve bogove što su ikada

postojali ili će ikada postojati u kozmosu, on uzdiţe na prijestolje sopstvo ĉovjeka,

atman, uzvišenijeg od Sunca i Mjeseca, višeg od nebesa, uzvišenijeg od samog

uzvišenog kozmosa. Nikakve knjige, nikakvi sveti spisi, nikakva znanost ne moţe iznaći

slavu sopstva što se pojavljuje kao ĉovjek, najuzvišeniji Bog što je ikada postojao,

jedini Bog koji je postojao, postoji i svagda će postojati. Stoga neću štovati nikoga doli

svog sopstva. »Ja štujem svoje sopstvo«, tvrdi advaitist. »Pred kim da padam niĉice?

Iskazujem poĉast svom sopstvu. Kome ću se obratiti za pomoć? Tko moţe pomoći

meni, beskrajnom biću kozmosa?« Sve su to besmislene sanje, prividi. Tko je ikada

ikome pomogao? Nitko. Gdje god da ugledate slaba ĉovjeka, dualistu, kako plaĉe i

jadikuje za spasom odnekud ponad nebesa, sve je to stoga što on ne spoznaje da su

nebesa i u njemu samom. On traţi pomoć s nebesa i pomoć stiţe. Opaţamo kako ona

pristiţe, ali iz njegove vlastite unutrašnjosti, što on pogrešno tumaĉi kao nadolazak

odnekud izvana. Ponekad, leţeći u krevetu, bolestan ĉovjek moţe zaĉuti kucanje na

vratima. Ustaje i otvara, no ne nalazi nikoga pred vratima. Vraća se u krevet i ponovno

zauje kucanje. Ustaje i otvara vrata. Pred vratima nema nikoga. Naposljetku uviĊa kako

je to bilo kucanje njegova vlastita srca što je uobrazio kao kucanje na vratima.

Page 44: Vedanta Glas Slobode

44

Tako ĉovjek, nakon zaludna traganja za razliĉitim bogovima van sebe sama, dovršava

krug, te se vraća na toĉku od koje je pošao — ljudsku dušu. Spoznaje naposljetku kako

je Bog za kojim je tragao po brdima i dolinama, kojeg je traţio u svakom potoku, u

svakom hramu, u crkvama i na nebesima, kojeg je ĉak zamišljao kako sjedi na nebu i

vlada svijetom, njegovo vlastito sopstvo. Ja sam on, a on je ja. Nitko doli mene nije bio

Bog, a ovaj maleni ja nikada nije postojao.

»Spoznaj istinu i oslobodi se u trenu.« Sva će tama tada nestati. Kada ĉovjek sagleda

svoju istovjetnost s beskrajnim bićem kozmosa, kada prestane sva odjelitost, kada se svi

muškarci i ţene, svi bogovi i nebeski navjesnici, sve ţivotinje i biljke i svekolik kozmos

stope u jedinstvo, nestat će straha. Mogu li sebi naškoditi? Mogu li se ubiti? Mogu li se

ozlijediti? Pred kim da osjećam strah? Bojite li se vi samih sebe? Tada će nestati sva

patnja. Što moţe prouzroĉiti moju patnju? Ja sam jedinstveno biće kozmosa. Tada će i

sva ljubomora išĉeznuti. Na koga da budem ljubomoran? Na sama sebe? Tada će nestati

i sve zlonamjernosti. Prema kome bih mogao biti zlonamjeran? Prema samome sebi? U

kozmosu ne postoji nitko doli mene sama. Vedanta nauĉava kako je ovo jedini put do

spoznaje. Iskorijenimo ovo razlikovanje, iskorijenimo praznovjerje o postojanju

mnoštva. »Njemu, koji u ovom svijetu mnoštvenosti sagledava jedinstvo; njemu, koji u

mnoštvu neosjetljivosti opaţanja sagledava jedinstveno biće što osjeća; njemu, koji u

ovom svijetu sjenki shvaća zbiljnost, njemu pripada vjeĉni mir, samo njemu, samo

njemu.«5

Advaitist ili osvjedoĉeni advaitist ne tvrdi kako je dualizam pogrešan; on je posvema

ispravno stanovište, tek na niţem stupnju. On je na putu ka istini, stoga dozvolimo

svakome da u skladu sa svojim vlastitim stanovištima razvije svoje vlastito viĊenje

ovoga kozmosa. Ne ozljeĊujte nikoga, ne poriĉite niĉije stanovište. Prihvatite ĉovjeka

takva kakav on jest. Ako moţete, pomozite mu i uspnite ga na višu razinu, ali ne

ranjavajte i ne uništavajte. Naposljetku, sve će doseći istinu. (II. 239-40, 242, 245-53)

MONISTIĈKA VEDANTA

Tumaĉenje se vedante sastoji u tome što nismo sputani — naprotiv, već sada smo

slobodni. Štoviše, opasno je ustvrditi ili pomisliti da smo sputani — takvo je gledište

pogrešno. To je samoobmana. Ĉim ustvrdite, »Ja sam sputan«, »Ja sam slab«, »Ja sam

bespomoćan«, jao vama! Okivate se još jednim lancem. Ne govorite i ne mislite tako.

Page 45: Vedanta Glas Slobode

45

Jednom sam ĉuo za ĉovjeka koji je ţivio u šumi i danomice obiĉavao ponavljati:

»Šivoham« — »Ja sam blaţeni«. Jednoga ga je dana napao tigar i odvukao ga da ga

ubije. Vidjeli su to ljudi s druge obale rijeke i zaĉuli njegov glas, dokle god je u njemu

glasa bilo, kako izgovara »Šivoham« — ĉak i u samim tigrovim raljama. Takvih je ljudi

bilo mnogo. Bilo je i sluĉajeva kada su ljudi, bivajući raskomadani, blagosiljali svoje

neprijatelje. »Ja sam on, ja sam on, a to si i ti. Ja sam proĉišćen i savršen, a takvi su i svi

moji neprijatelji. Ti si on, to sam i ja.« To je pretpostavka snage. Unatoĉ tome, postoje i

plemenite i uzvišene postavke u vjerskim tradicijama dualista. Ĉudesna je predodţba o

osobnom Bogu, odvojenom od prirode, kojeg štujemo i volimo. Ponekad je ova

predodţba izuzetno umirujuća. MeĊutim, kako tvrdi vedanta, taj osjećaj pomalo

nalikuje djelovanju opijata. On je neprirodan, te naposljetku donosi slabost, a ono za

ĉime ovaj svijet danas ţudi, više no ikada, jest snaga. Slabost je, tvrdi vedanta, uzrok

svim patnjama ovoga svijeta, jedini uzrok boli. Zbog svoje slabosti postajemo bijedni.

Laţemo, krademo, ubijamo i ĉinimo druga zlodjela jer smo slabi. Patimo jer smo slabi.

Umiremo jer smo slabi. Tamo gdje nema niĉega što bi nas uĉinilo slabima ne postoji ni

smrt ni patnja. Slabi smo zbog zablude. Ostavimo li se zablude, sva će opsjena nestati.

To je doista jednostavno. Putem svih ovakvih filozofskih rasprava i silnih mentalnih

vjeţbi nadolazimo na ovu religijsku misao što je najjednostavnija na cijelome svijetu.

Monistiĉka je vedanta najjednostavniji oblik u kojem se istina moţe podastrijeti.

Pouĉavanje je dualizmu bila neizmjerno velika greška što je poĉinjena u Indiji i drugdje,

jer ljudi nisu sagledavali temeljna naĉela, već su razmišljali o uistinu nerazumljivom

procesu. Kod mnogih su ove zastrašujuće filozofske i logiĉke tvrdnje izazvale strah.

Smatralo se kako ove postavke ne mogu biti rasprostranjene, prihvaćene i slijeĊene u

svakodnevnom praktiĉnom ţivotu, te da bi se pod izlikom takve filozofije u ţivljenju

pojavilo mnogo raspuštenosti.

Ja, meĊutim, uopće ne vjerujem da bi monistiĉka poimanja, propovijedana svijetu,

izazvala nemoral i slabost. Naprotiv, imam razloga da vjerujem kako su ona jedini

postojeći lijek. Ako je to istina, zašto pustiti da ljudi ispijaju ţabokreĉinu, dok mimo

njih protjeĉe potok ţivota? Ako je istina da su svi oni proĉišćeni, zašto ne bismo ovoga

trena tome poduĉili cijeli svijet? Zašto, glasom groma, tome ne poduĉiti svakog ĉovjeka

koji je ugledao svjetlost ţivota, svece i grešnike, muškarce, ţene i djecu, ĉovjeka na

tronu i ĉovjeka što mete ulicu?

Page 46: Vedanta Glas Slobode

46

U ovom se trenutku to ĉini vrlo velikim i uzvišenim pothvatom — kod mnogih

izaziva zaprepaštenje. Uzrok tome nije ništa drugo doli praznovjerje. Hraneći se

svakovrsnom lošom i neprobavljivom hranom ili posteći, postali smo nesposobni pojesti

dobar obrok. Od malih smo nogu slušali rijeĉi slabosti. Ĉut ćete ljude kako govore da ne

vjeruju u duhove, ali je istovremeno vrlo malo onih koji u mraku ne dozive lagan

osjećaj jeze. To je jednostavno praznovjerje. Tako je i sa svim religijskim

praznovjerjima. U ovoj zemlji [Engleskoj] postoje ljudi, koji bi, kada bih im rekao kako

ne postoji biće nalik Ċavlu, smatrali da je time sva religija dokinuta. Mnogi su mi rekli:

»Kako moţe postojati religija bez Ċavla? Kako moţe postojati religija bez nekoga tko bi

nas usmjeravao? Kako moţemo ţivjeti a da nitko nad nama ne vlada? Volimo da se s

nama tako postupa jer smo na to navikli. I nismo sretni sve dok ne osjetimo da nas

netko svakodnevno prekorava.« Iznova isto praznovjerje! No, ma kako se to sada ĉinilo

strašnim, nadoći će vrijeme kada će se svatko od nas osvrnuti i podrugljivo nasmiješiti

takvom praznovjerju što je zakrivalo proĉišćenu i vjeĉnu dušu, te će ponavljati s

radošću, istinom i snagom, »Ja sam slobodan, bio sam i svagda ću biti slobodan.«

Ova monistiĉka zamisao proizlazi iz vedante, i to je zamisao koja zasluţuje ţivot. Jer

ovo je istina, a istina je vjeĉna. Sama istina pouĉava kako ona nije zasebna odlika ni

jednog pojedinca ili naroda. Ljudi, ţivotinje i bogovi, svi su oni zajedniĉki primaoci ove

jedine istine. Neka je svi oni prihvate. Zašto ţivot pretvarati u patnju? Zašto puštati

ljude da upadaju u svakojake zamke praznovjerja? Dat ću deset tisuća ţivota ako

dvadeset od njih napusti svoja praznovjerja. Razloţite li ljudima ovu istinu, ne samo u

ovoj, već i u zemlji svoga samoga zaĉetka, bit će prestravljeni. Oni tvrde: »Ova je

zamisao za sannvasine [redovnike], što napuštaju svijet i ţive u šumama, za njih je to

ispravno. Ali za nas, jadne domaćine? Svi mi moramo doţivljavati neku vrst straha,

moramo slijediti obrede«, i tako dalje.

Dualistiĉka su poimanja dovoljno dugo vladala svijetom, a ovo je njihova posljedica.

Zašto ne izvesti nov pokus? Moţda će proteći i stoljeća dok svi razbori ne prihvate

monizam, ali zašto s time ne zapoĉeti ovoga trena? Ako smo tokom svog ţivota ovom

poimanju poduĉili dvadesetak osoba, uĉinili smo veliko djelo. (II. 197—200)

Page 47: Vedanta Glas Slobode

47

APSOLUT I NJEGOVA MANIFESTACIJA

Pitanje je koje je u razumijevanju advaita filozofije najteţe pojmiti, pitanje što će

uvijek iznova biti postavljeno i koje će zauvijek ostati otvoreno: kako je beskonaĉno,

apsolutno, postalo konaĉno? Pozabavit ću se ovim pitanjem, a da bih ga razjasnio

posluţit ću se crteţom:

(a) apsolut

(c)

vrijeme

prostor

uzrokovanje

(b) kozmos

Ovdje je apsolut (a), a ovo je kozmos (b). Apsolut je postao kozmosom. Time nije

mišljen samo tvarni svijet, već i mentalni, duhovni svijet — nebesa i zemlja, te, u stvari,

sve što postoji. Um je naziv za mijenu, a tijelo naziv za drugu promjenu i tako dalje, a

sve ove promjene tvore naš kozmos. Apsolut (a) je postao kozmosom (b) prolazeći kroz

vrijeme, prostor i uzrokovanje (c). U tome se sastoji središnja postavka advaite.

Vrijeme, prostor i uzrokovanje nalik su staklu kroz koje se ogleda apsolut, a kada ga

promatramo s donje strane, ukazuje se kao kozmos.

Iz ovoga odmah razabiremo kako u apsolutu ne postoji ni vrijeme, ni prostor, ni

uzrokovanje. Pojam vremena ovdje ne moţe biti prisutan, budući da ovdje nema ni uma,

ni mišljenja. Pojam prostora ovdje takoĊer ne moţe biti prisutan jer nema vanjske

promjene. Ono što nazivate kretanjem i uzrokovanjem ne moţe postojati ondje gdje je

samo jedno. Valja pojmiti i zapamtiti da ono što nazivamo uzrokovanjem zapoĉinje

nakon, ako smijemo tako reći, degeneracije apsoluta u pojavno — a ne ranije, te da naša

volja, naša ţudnja i sve ostalo uvijek nadolaze nakon toga.

Sada se postavlja pitanje: što su to vrijeme, prostor i uzrokovanje? Advaita znaĉi

nedualnost, drugim rijeĉima, ne postoji dvojnost, već jedinstvo. No ipak zapaţamo kako

ovdje vrijedi tvrdnja da se apsolut oĉituje kao mnoštvo, kroz koprenu vremena, prostora

Page 48: Vedanta Glas Slobode

48

i uzrokovanja. Stoga se i ĉini da ovdje postoji dvoje: apsolut i maya, sveukupnost

vremena, prostora i uzrokovanja. Postojanje dvojnosti zasigurno se ĉini vrlo uvjerljivim.

Na to će advaitist odgovoriti kako dvojnost ne moţe postojati. Da bismo imali dvojnost,

moramo imati dva apsolutna, nezavisna bića koja ne mogu biti uzrokovana. No za

vrijeme, prostor i uzrokovanje nemoguće je ustvrditi da su nezavisna postojanja.

Ponajprije, vrijeme je posvema zavisno postojanje koje se mijenja sa svakom mijenom

našeg uma. Ponekad se kome u snu priĉinja kako proţivljava cijeli niz godina, drugom

prilikom nekoliko mjeseci promiĉe poput sekunde. Tako je vrijeme posvema zavisno od

našeg stanja duha. Drugo, pojam vremena ponekad nestaje u cijelosti, a tako je i s

prostorom. Ne moţemo proniknuti što je prostor, pa ipak, on je ovdje, neodrediv i ne

moţe postojati od ma ĉega odvojen. Tako je i s uzrokovanjem.

Sveukupnost ovog kozmosa, dakle, predstavlja, kao što je to oduvijek i predstavljala,

osobit oblik [apsoluta]. Apsolut je ocean u kojem smo vi i ja, kao i sunca i zvijezde, i

sve ostalo, samo šaroliko valovlje. A što valovlje ĉini razliĉitim? Samo oblik — taj

oblik ĉine vrijeme, prostor i uzrokovanje, potpuno zavisni od vala. Ĉim val nadire, oni

nestaju. Ĉim pojedinac napušta ovu mayu, ona za njega išĉezava, te on postaje

slobodan. (II. 130, 135—36)

ANALIZA OPAŢANJA

Promatram vas. Koliko je toga nuţno ovom viĊenju? Ponajprije, oĉi. Jer ako sam u

svakom drugom pogledu savršen, a nemam oĉiju, neću vas moći vidjeti. Drugo, zbiljski

organ vida. Jer oĉi nisu organi, one nisu ništa drugo doli instrumenti vida, a tek se iza

njih nalazi pravi organ, nervni centar u mozgu. Povrijedi li se taj centar, ĉovjek moţe

imati najoštrovidnije oĉi, pa ipak neće biti sposoban vidjeti. Stoga je nuţno da se centar,

zbiljski organ, nalazi ondje gdje i jest. Na podjednak naĉin, vanjsko uho nije ništa drugo

doli instrument za prenošenje zvuĉnih titraja u unutrašnjost, u smjeru centra, a tako je i

sa svim našim osjetilima. Pa ipak, to nije dovoljno. Pretpostavimo da se nalazite u

svojoj knjiţnici, te da ste usredotoĉeni na ĉitanje knjige. Sat otkucava vrijeme, no vi ne

ĉujete njegovo odbijanje. Zvuk postoji, titraji što se prenose zrakom postoje, i uho i

nervni centar takoĊer postoje, titraji se putem uha prenose do centra, pa ipak vi ne

ĉujete. Što nedostaje? Duh je odsutan. UviĊamo, dakle, kako je treća stavka što je

neophodna prisutnost duha. Ponajprije mora postojati vanjski instrument, zatim organ

Page 49: Vedanta Glas Slobode

49

kojem će vanjski instrument prenijeti osjet, te naposljetku, sam organ mora biti

sjedinjen s duhom. Nije li tome tako, organ i uho mogu primiti osjet, pa ipak nećemo

toga biti svjesni. Duh je podjednako tako samo prenosilac. Njegov je zadatak da osjet

prenese razumu koji je odreĊujuća moć. Razum je taj koji odluĉuje o onome što je pred

njega predmetnuto. Pa ipak, ni to nije dovoljno. Razum mora prenijeti osjet još dalje, te

sve podastrijeti pred vladara tijela, ljudsku dušu, ustoliĉenog kralja. Podastrijevši to

pred njega, od duše dolazi naredba što ĉiniti, a što ne ĉiniti. Ta naredba istim

redoslijedom doseţe razum, duh, organe koji prenose poruku instrumentima, te je time

naposljetku opaţanje dovršeno.

UviĊamo, dakle, kako tijelo, vanjski oblik, ne posjeduje prosvijetljenost kao svoju

vlastitu bit, ono nije samo-pro-svjetljujuće, te ne moţe spoznati sama sebe, podjednako

tako kao što to ne moţe ni duh. Zašto ne? Jer duh narasta i nestaje, jednom snaţan,

drugi put slab; jer na njega moţe djelovati sve i sva. Svjetlost stoga što prosijava duhom

nije njegova vlastita svjetlost. Ĉija je, dakle, svjetlost? Ona mora pripadati onome što je

posjeduje kao svoju vlastitu bit, i kao takvo, nikada ne moţe propasti ili umrijeti, nikada

ne moţe postati snaţnije niti slabije — svjetlost moţe pripadati samo duši. Ona je samo-

prosvjetljujuća. Ona sama jest svjetlost. (II. 213-16)

DOBRO I ZLO

Svjedoci smo kako u ovom svijetu svu sreću prati patnja, poput njezine sjenke. Ţivot

je praćen svojom sjenkom — smrću. Oni moraju biti sjedinjeni jer nisu ni

suprotstavljeni, niti dva odvojena postojanja, već razliĉita oĉitovanja iste tvari — ţivot i

smrt, tuga i sreća, dobro i zlo. Dualistiĉko poimanje o tome kako su dobro i zlo dvije

odvojene bitnosti, te da se oba nastavljaju u vjeĉnost, na prvi je pogled apsurdno. Oni su

samo razliĉita oĉitovanja jedne i iste zbilje, jednom se pojavljujući kao dobro, drugi put,

pak, kao zlo. Razlika nije u prirodi, već u stupnju — jedno se od drugog razlikuje po

stupnju svog intenziteta.

UviĊamo, dakle, kako isti nervni sustavi na podjednak naĉin prenose i pozitivne i

negativne osjete. Ukoliko su nervi povrijeĊeni, ni jedan od osjeta neće doprijeti do nas.

Ista će pojava kod jednog pobuditi uţitak, a kod drugoga izazvati bol. Hranjenje mesom

ĉovjeku će pruţiti uţitak, a zadati bol ţivotinji koju on jede. Nikada nije postojalo nešto

Page 50: Vedanta Glas Slobode

50

što bi svima pruţilo jednak uţitak. Jedni su zadovoljni, drugi nezadovoljni, a tako će

tome i nadalje biti.

Povijest svijeta pokazuje kako je zlo, podjednako tako kao i dobro, stalno narastajući

kvantitet. Uzmimo primjerice najprimitivnijeg ĉovjeka koji ţivi u šumi. Njegov je

smisao za uţitak neznatan, a takva je i njegova sposobnost da pati. Njegova je patnja

posvema na razini osjetilnog. Ne dobije li dovoljno hrane, patit će. Zadobivši, meĊutim,

mnogo hrane i slobodu da luta i lovi, bit će posvema sretan jer njegova se sreća sastoji

samo u osjetilima, podjednako tako kao i njegova patnja. No, uznapreduje li taj ĉovjek u

spoznaji, porast će i njegova sreća, razum će se pred njim razotkriti, a njegov će se

osjetilni uţitak razviti u duhovni uţitak. Osjetit će zadovoljstvo ĉitajući prekrasnu

pjesmu, a matematiĉki će problem u njemu pobuditi zanimanje. No, i pored toga,

istanĉani će nervi postajati sve osjetljiviji na patnje duševnog bola o kojima primitivan

ĉovjek ni ne razmišlja.

Uzmite za primjer svoju zemlju [Englesku], najbogatiju na svijetu, raskošniju od

mnogih drugih, te sagledajte koliko je patnja ţestoka, koliko je umobolnih u usporedbi s

drugim rasama, samo zbog toga što su ţudnje tako snaţne. Vedanta ne tvrdi kako je

ovaj svijet samo bijedan jer to ne bi bilo istinito. U isti mah, meĊutim, pogrešno bi bilo

reći kako je ovaj svijet prepun sreće i milosti. Uzaludno je, dakle, poduĉavati djecu

kako je ovaj svijet sav dobar, sav posut ruţama, sav med i mlijeko — ono o ĉemu smo

ustvari svi sanjarili. Podjednako tako, pogrešno je misliti kako je sav svijet zao samo

zbog toga što je jedan ĉovjek patio više od drugoga. Upravo je ta dualnost, igra dobra i

zla ono što saĉinjava naš iskustveni svijet. Uza sve to, vedanta tvrdi: »Ne smatrajte da

su dobro i zlo dvoje, dvije odvojene biti jer dobro i zlo ĉine jednu i istu pojavu tek na

razliĉitim stupnjevima, u razliĉitim pojavnim oblicima, izazivajući razliĉitosti osjećanja

u istom umu.«

Osnovna se misao vedante, dakle, sastoji u pronalaţenju jedinstva u pojavnom —

jedinstvene egzistencije koja se oĉituje, ma koliko se razliĉitom ona ĉinila u svom

oĉitovanju.

Razmislite o drevnoj teoriji Perzijanaca: dva boga stvaraju ovaj svijet, bog dobra koji

ĉini sve što je dobro, te bog zla koji ĉini sve što je zlo. Već na prvi pogled zapaţate

besmislenost, jer ako se na taj naĉin provodi, svaki zakon prirode mora imati dva dijela:

jedan, kojim upravlja bog dobra, te drugi, kojim upravlja bog zla, nakon što je prvi bog

Page 51: Vedanta Glas Slobode

51

prestao djelovati. Ovdje nastaje poteškoća: oba djeluju u istom svijetu, a meĊusoban

sklad odrţavaju povreĊivanjem jednih i ĉinjenjem dobra drugima. Ovo je, dakako, surov

sluĉaj, najgrublji naĉin izraţavanja dualnosti egzistencije. No, uzmite za primjer jednu

napredniju, apstraktniju teoriju — kako je svijet dijelom dobar, a dijelom zao.

Raspravljajući s istog stanovišta i ovo je besmisleno. Ista je sila koja nam daje hranu i

ubija mnoge u nezgodama i nesretnim sluĉajevima.

Stoga uviĊamo kako ovaj svijet nije ni dobar ni zao, već mješavina obojega. I kako

odmiĉemo sve dalje i dalje, tako ćemo otkrivati da je sva krivica uklonjena s prirode i

namaknuta na naša leda. U isti mah, meĊutim, vedanta ukazuje na izlaz — ali ne putem

poricanja zla, jer ona odvaţno rašĉlanjuje zbilju kakva jest i ne nastoji ništa zatajiti. To

nije credo beznaĊa, to nije agnosticizam. Ona iznalazi lijek, ali ga ţeli uspostaviti na

nerazorivim temeljima — ne putem zatvaranja djetetovih usta, niti zasljepljivanjem

njegova vida neĉim što je neistinito i što će dijete za kratko vrijeme otkriti.

Sjećam se jednog dogaĊaja iz svoje mladosti. Mladome ĉovjeku umre otac, ostavivši

ga u bijednim imovinskim prilikama, s brojnom porodicom koju je valjalo uzdrţavati.

Mladić shvati da mu oĉevi prijatelji ne ţele pomoći. Tada poraz-govori sa svećenikom

koji mu ponudi ovakvu utjehu: »O, sve je to dobro. Sve je to poslano za naše dobro.«

Ovo je stara metoda kojom se zlatnim listićem nastoji obloţiti stara rana, priznanje

slabosti i besmislenosti. Mladić otiĊe, a šest mjeseci kasnije svećeniku se rodi sin.

Povodom tog dogaĊaja on priredi svetkovinu zahvalnosti na koju je i mladić bio pozvan.

Svećenik je molio: »Bogu hvala za njegove milosti«, našto mladić ustane i reĉe: »Stani!

Sve je to patnja.« Svećenik upita zašto. »Kada je umro moj otac, rekao si kako je to

dobro, iako oĉigledno zlo, te je tako i sada ovo prividno dobro, no istinski zlo.« Da li je

ovo put izljeĉenja patnji svijeta? Budite dobri i imajte milosti prema onima koji pate. Ne

pokušavajte to prikriti. Ništa ne moţe izlijeĉiti ovaj svijet. Uputite se s onu stranu njega.

Ovo je svijet dobra i zla. Gdje god da postoji dobro, slijedi zlo, ali s onu stranu i iza

svih takvih oĉitovanja, svih proturjeĉja, vedanta pronalazi jedinstvo. Ona nauĉava:

»Ostavi ono što je zlo i napusti ono što je dobro.« Što onda preostaje? S onu stranu

dobra i zla stoji nešto što je tvoje, istinsko »ti« — s onu stranu svakoga zla, podjednako

tako kao i s onu stranu svakoga dobra — a to je ono što se oĉituje kao dobro i zlo.

Spoznaj to ponajprije, te ćeš tada i samo tada postati istinski optimist, ne ranije; jer

tada ćeš biti u stanju nad svime vladati. Vladaj ovim oĉitovanjima i bit ćeš slobodan

Page 52: Vedanta Glas Slobode

52

oĉitovati istinskog »sebe«. Ponajprije postani gospodar samoga sebe, ustani i budi

slobodan, kroĉi van granica ovih zakona, jer oni ne upravljaju tobom neograniĉeno, već

su samo dio tvoga bića. Ponajprije otkrij kako nisi rob prirode, nisi to nikada bio, niti

ćeš ikada biti. Ova je priroda, koliko god je smatrao beskrajnom, samo konaĉna, kap u

oceanu, a tvoja je duša ocean. Ti si s onu stranu zvijezda, Sunca i Mjeseca što se, u

usporedbi s tvojim beskrajnim bićem, ĉine nalik pukim mjehurićima. Spoznaj to i

uzmoći ćeš vladati i nad dobrim i nad zlim. Tek će se tada svekoliko viĊenje promijeniti

a ti ćeš ustati i reći: »Kako je lijepo dobro, a ĉudesno zlo!«

U tome se sastoji nauk vedante. Ona ne pruţa nikakav površan lijek, poput

prekrivanja rane zlatnim listićem, a što je rana više upaljena, to se dodaje više zlatnih

listića. Ovaj je ţivot muĉna zbilja. Smiono prokrĉite svoj put kroz njega, iako to moţe

biti vrlo teško. Nije vaţno! Duša je jaĉa. Vedanta ne polaţe odgovornost na male

bogove, jer vi ste tvorci svoje vlastite sreće. Sami sebi prouzrokujete patnju, ĉinite

dobro i nanosite zlo, i vi ste oni što zaklanjate oĉi rukama i govorite kako je tamno.

Sklonite ruke i ugledajte svjetlost. Već sada, pa i od samoga poĉetka savršeni ste i

sjajni. Sada razumijemo znaĉenje stiha: »Onaj koji u ovom svijetu sagledava

mnoštvenost ide od smrti do smrti.« Sagledajte jedinstvo i budite slobodni. (II. 178—82)

PROMJENA JE UVIJEK SUBJEKTIVNA

U ĉemu se sastoji teorija evolucije? Postoje dva ĉinioca: prvi, strahovita potencijalna

snaga što se nastoji iskazati, i drugi, okolnosti koje je zatomljuju, njezina okolina koja

joj ne dozvoljava da se izrazi. Kako bi se borila protiv svoje okoline, snaga neprestance

poprima nova obliĉja. U svojoj borbi, ameba poprima jedan oblik kako bi nadvladala

odreĊene prepreke, da bi zatim poprimila drugi oblik, i tako dalje sve dok ne postane

ĉovjek. Ako ovu misao razvijate do njezina logiĉkog zakljuĉka, mora nadoći i trenutak

kada će ta snaga, što je postojala u amebi i razvila se u ĉovjeka, nadvladati sve zapreke

što ih priroda moţe pred nju postaviti i tako izbjeći svim svojim okruţenjima. Ova će

misao, izraţena metafiziĉki, poprimiti sljedeći oblik: postoje dvije komponente svakog

djelovanja — jedna je subjekt, druga objekt — a jedina je svrha ţivota uĉiniti subjekt

gospodarom objekta. Primjerice, nesretan sam jer me netko prekorava. Moja će se borba

sastojati u tome, da uĉinim sebe dovoljno snaţnim kako bih nadvladao okolinu, tako da

me netko moţe prekoravati a da ja to ne osjećam. Na taj naĉin svi mi pokušavamo

Page 53: Vedanta Glas Slobode

53

nadvladati prirodu. Što se smatra ćudorednim? Ĉinjenje subjekta snaţnim

prilagoĊavajući ga apsolutu, tako da konaĉna priroda prestane vladati nad nama.

Logiĉki je zakljuĉak naše filozofije dat u tome, kako mora nadoći vrijeme kada ćemo

nadvladati sva okruţenja jer priroda je konaĉna.

Postoji još nešto što valja nauĉiti. Kako znate da je priroda konaĉna? Jedini je naĉin

da to spoznate posredstvom metafizike. Priroda je ono beskrajno što se oĉituje u

granicama, te je stoga konaĉna. Tako mora nadoći i vrijeme kada ćemo nadvladati sva

okruţenja. Ali kako da ih nadvladamo? Nikako ne moţemo nadvladati sva objektivna

okruţenja. Ne moţemo. Malena riba nastoji umaći svojim neprijateljima u vodi. Kako

to ona ĉini? Razvijanjem krila i postajanjem pticom. Riba ne mijenja vodu ili zrak,

promjena se odvija u njoj samoj. Promjena je uvijek subjektivna. Do pobjede nad

prirodom u toku cijele evolucije dolazi promjenom subjekta. Primijenite li to na religiju

i moralnost, otkrit ćete kako do pobjede nad zlom dolazi iskljuĉivo promjenom samog

subjekta. Na taj naĉin sustav advaite zadobiva svoju punu snagu — na subjektivnoj

strani ĉovjeka. Govoriti o zlu i patnji je besmisleno, jer oni ne postoje van ĉovjeka. Ako

sam otvrdnuo na sav gnjev, nikada neću biti gnjevan. Ako sam neosjetljiv na mrţnju,

nikada je neću osjetiti. Ovo je, dakle, proces kojim se postiţe ta pobjeda — putem

subjektivnog, usavršavanjem subjektivnog.

UsuĊujem se reći kako je advaita jedina religija koja je u suglasnosti sa suvremenim

istraţivanjima, štoviše, kako ide i dalje od njih, i to kako na tvarnim, tako i na moralnim

stanovištima. To je i razlog zašto se ona toliko sviĊa suvremenim znanstvenicima. (II.

136—38)

DUŠA, BOG I RELIGIJA

Na prvom, odnosno dualistiĉkom stupnju ĉovjek spoznaje kako je on mala osobna

duša — John, James ili Tom — te tvrdi: »Bit ću John, James ili Tom u vjeĉnost, i ništa

drugo.« Podjednako bi tako mogao naići i ubojica i reći: »Ja ću zauvijek ostati

ubojicom.« No kako vrijeme odmiĉe, Tom nestaje i vraća se prvobitnom ĉistom Adamu.

»Blaţeni oni ĉista srca, jer oni će ugledati Boga.« Moţemo li ugledati Boga? Ne,

dakako. Moţemo li ga spoznati? Ne, dakako. Kada bi se Bog mogao spoznati, on više

ne bi bio Bog. Spoznaja je ograniĉenje. Ali moj otac i ja smo jedno. Ja otkrivam

zbiljnost u svojoj duši. U nekim su religijama ovakva shvaćanja pronašla svoj izraz, dok

se u drugima na njih samo ukazuje. Iz nekih su vjerskih tradicija, meĊutim, ona sasma

Page 54: Vedanta Glas Slobode

54

prognana. Kristova su uĉenja u ovom trenu vrlo slabo shvaćena u ovoj zemlji [Americi].

Oprostite mi što ću reći da ona nikada nisu ni bila pravilno shvaćena.

Razliĉiti stupnjevi razvitka apsolutna su nuţnost postignuća proĉišćenosti i

savršenstva. Raznoliki su religijski sustavi u biti zasnovani na istim idejama. Isus je

rekao: »Kraljevstvo je nebesko u vama.« Na drugom mjestu, pak, govori: »Oĉe naš koji

jesi na nebesima.« Kako uskladiti ove dvije izjave? Ovako: kazujući ovo drugo, obraćao

se neobrazovanom mnoštvu, širokim masama koje ne poznaju religiju. Na tom je mjestu

bilo nuţno obratiti im se njihovim vlastitim jezikom jer oni ţele konkretne misli, nešto

što se dade pojmiti osjetilima. Ĉovjek moţe biti najveći filozof svijeta, ali dijete u

pitanjima religije, i tek kada razvije visoko stanje duhovnosti moţe shvatiti da se

kraljevstvo nebesko nalazi u njemu samom. To je istinsko kraljevstvo duha. Odatle

uviĊamo kako oĉigledna proturjeĉja i zabune u religiji ne oznaĉavaju ništa drugo doli

razliĉite stupnjeve razvitka. I kao takvi, nemamo prava okrivljavati ma koga zbog

njegove religije. Postoje stupnjevi razvitka na kojima su oblici i simboli nuţnost; oni su

jezik koji duše na tom stupnju mogu razumjeti.

Naredna je misao koju vam ţelim iznijeti ta, da se religija ne sastoji od doktrina ili

dogmi. Ona nije ono što ĉitate, niti dogma za koju vjerujete da je od posebnog znaĉaja,

već ono što spoznajete. »Blaţeni su oni ĉista srca jer oni će ugledati Boga«, — jest, u

ovom ţivotu. A to je spasenje. Postoje oni koji pouĉavaju kako se do spasenja moţe

stići nerazumljivim mrmljanjem rijeĉi. Ni jedan veliki uĉitelj, meĊutim, nikada nije

pouĉavao da su za spasenje nuţni vanjski oblici. Moć dostizanja spasenja dato je u

nama samima. U Bogu ţivimo i krećemo se. Vjere i sljedbe imaju svoje uloge, no,

budući prolazne, one su za djecu. Sveti spisi nikada ne stvaraju religije, već religije

stvaraju svete spise. Ne smijemo to zaboraviti. Ni jedan sveti spis nije nikada stvorio

Boga, već je Bog nadahnuo sve velike svete spise. I ni jedan sveti spis nije nikada

stvorio dušu. Ne smijemo to zaboraviti. U svim religijama naposljetku se obistinjuje

Bog u duši i to je jedna, sveopća istina svih religija. Ako u svim religijama postoji

jedna, sveopća istina, smjestit ću je ovdje — u obistinjenje Boga. Uzori se i metode

mogu razlikovati, ali ovo je središnja toĉka. Mogu postojati tisuće razliĉitih radijusa, ali

svi se oni meĊusobno stjeĉu u jednoj toĉki, u jednom središtu — obistinjenju Boga —

koje je s onu stranu ovog osjetilnog svijeta, svijeta neprestanog jela i pića i priĉanja

besmislica, ovog svijeta laţnih sjena i sebiĉnosti. Tamo se ono nalazi, s onu stranu svih

Page 55: Vedanta Glas Slobode

55

svetih spisa, svih vjera, s onu stranu ispraznosti ovoga svijeta, obistinjenje Boga u vama

samima. Ĉovjek moţe vjerovati u sve crkve ovoga svijeta, moţe u svojoj glavi nositi

sve svete spise ikada napisane, moţe se krstiti u svim rijekama na zemlji — pa ipak, ne

opaţa li Boga, svrstat ću ga u isti red s krajnjim ateistom. Drugi pak ĉovjek moţda

nikada nije kroĉio u crkvu ili dţamiju, niti izveo ma kakav obred, ali ako osjeća Boga u

sebi i time biva uzdignut ponad ispraznosti svijeta, on je posvećen ĉovjek, svetac, ma

kako ga nazvali.

Ĉim ĉovjek ustane i kaţe kako je u pravu ili kako je njegova crkva ispravna, a svi

ostali to nisu, istoga je trena on sam posve u krivu, jer ne spoznaje da njegova vlastita

potvrda ovisi o potvrdi svih drugih. Ljubav i milosrĊe prema cijelom ljudskom rodu —

u tome je prosuĊivanje istinske religioznosti. Ne mislim pritom na sentimentalnu izjavu

kako su svi ljudi braća, već na to da se jedinstvo ljudskog ţivota mora osjetiti. Dokle

god one nisu iskljuĉive, sve sljedbe i vjere pripadaju meni; sve su one uzvišene jer

pomaţu na putu prema istinskoj religiji.

Pridodat ću tome kako je dobro biti roĊen u crkvi, ali je zlo tamo umrijeti. Dobro je

roditi se kao dijete, no zlo ostati djetetom. Crkve su, obredi i simboli dobri za djecu,

meĊutim kada dijete odraste ono mora nadvladati crkvu ili sebe samo. Ne smijemo

zauvijek ostati djeca jer je to nalik nastojanju da jedan kaput pristaje svim veliĉinama i

stasovima. Ne osuĊujem postojanje sljedbi u svijetu. Kamo sreće da ih ima još dvadeset

milijuna, jer što ih je više, to je veće podruĉje odabiranja. Ono ĉemu se zaista protivim

jest nastojanje da se jedna religija prilagodi svakom sluĉaju. Premda su sve religije u

biti iste, one moraju imati mnoštvo oblika prouzrokovanih nejednakim okolnostima

meĊu razliĉitim narodima. Svatko od nas mora imati svoju vlastitu osobnu religiju —

osobnu u toj mjeri dokle doseţu njezine vanjske okolnosti.

Prije mnogo godina posjetio sam velikog mudraca naše zemlje, iznimno sveta

ĉovjeka. Razgovarali smo o našim svetim spisima, Vedama, o vašoj Bibliji, o Kuranu, te

općenito o svetim spisima. Na kraju našeg razgovora ovaj me je dobri ĉovjek zamolio

da odem do stola i uzmem knjigu. Bila je to knjiga koja je, izmeĊu ostalog, navodila i

prognozu koliĉine kiše koja će pasti tokom godine. Mudrac mi naloţi da to proĉitam. I

ja proĉitah koliĉinu kiše koja će pasti. Potom on reĉe: »Sada uzmi knjigu i iscijedi je.«

Tako sam uradio, a on mi reĉe: »Zašto, djeĉaĉe moj, iz nje ne izlazi niti kaplja vode?

Dok ne prokaplje voda, ovo je samo knjiga.« Tako je i s vašom religijom. Sve dok vas

Page 56: Vedanta Glas Slobode

56

ne navede na spoznaju Boga, ona je beskorisna. Onaj koji zbog religije samo prouĉava

knjige podsjeća me na basnu o magarcu koji je na svojim leĊima nosio teţak teret

šećera, a da za njegovu slatkoću nije ni znao. (I. 323-26)

BILJEŠKE

1. »Siva Mahimnah Stotram«, 7.

2. Avadhuta Gita, adaptirano.

3. Mundaka Upanišad, 1.1.7.

4. Mundaka Upanišad, 2.1.1.

5. Katha Upanišad, 2.2.13.

Page 57: Vedanta Glas Slobode

57

III.

Religija vedānte

MNOGOBROJNA LICA ISTINE

Ĉovjek je oduvijek ţudio snatriti s onu stranu, ţelio se razviti, te se sve što nazivamo

napretkom i razvojem oduvijek mjerilo tim traganjem — traganjem za ljudskom

sudbinom, traganjem za Bogom. UviĊamo kako, iako ne postoji ništa što bi ĉovjeku

pruţilo više sreće od religije, podjednako tako ne postoji i ništa što bi mu donijelo više

uţasa od religije same. Ništa nije više pridonijelo miru i ljubavi od religije; ništa nije

izazvalo ţešću mrţnju do religija. Ništa nije bratstvo ljudi uĉinilo opipljivijim do

religije; ništa nije izazvalo veće neprijateljstvo meĊu ljudima od religije. Ništa nije

osnovalo više dobrotvornih ustanova, više bolnica za ljude, pa ĉak i za ţivotinje, do

religije; ništa nije natopilo svijet s više krvi negoli religija. U isti mah, meĊutim,

uviĊamo kako je oduvijek postojala skrivena struja mišljenja, kako su oduvijek

postojale grupe istomišljenika, te filozofi i prouĉavaoci komparativne religije koji su

nastojali, a nastoje i danas, postići sklad meĊu svim ovim protivnim i neskladnim

sljedbama. U nekim su zemljama ovi pokušaji bili plodonosni, ali u pogledu cijeloga

svijeta uspjeh je izostao.

Ne smijemo smetnuti s uma kako su sve velike svjetske religije vrlo stare — ni jedna

se nije stvorila u današnje vrijeme — te kako svaka religija svijeta duguje svoje

porijeklo zemlji što se proteţe izmeĊu Gangesa i Eufrata. Ni jedna velika religija nije

ponikla u Evropi ili Americi, baš ni jedna. Svaka je od njih azijatskog porijekla i

pripada tom dijelu svijeta, kao što je i propovijedanje oduvijek bilo posao Azijata.

Zapadnjaci su veliĉanstveni u pogledu organizacije — socijalne ustanove, vojske, vlade

i drugo. Radi li se, meĊutim, o propovijedanju religije, ne mogu se mjeriti s Azijatima

ĉiji je to zadatak oduvijek bio — što oni uostalom i znaju, te i ne ulaţu odviše snage u

to.

Ĉinjenica je sadašnje povijesti ljudske rase, dakle, kako sve ove velike religije

postoje, šire se i umnoţavaju. Tome, dakako, postoji razlog. Da je ţelja sveznajućeg i

svemilostivog tvorca bila da jedna od tih religija postoji a druge izumru, odavno bi već

postala zbiljom. Da je bila istina kako je samo jedna od tih religija zbiljska, a sve ostale

pogrešne, ona bi se do sada već proširila cijelim svijetom. Tome, meĊutim, nije tako;

Page 58: Vedanta Glas Slobode

58

niti jedna nije zadobila potpuni primat. Sve religije ponekad uznapreduju, a ponekad

nazaduju. Kada bi se vodila statistika, u svakoj biste zemlji, po svoj prilici, otkrili kako

se religije ponekad razvijaju, a ponekad zaostaju. Sljedbe se sve vrijeme umnoţavaju.

Ako su toĉne tvrdnje jedne religije da je u njoj data cjelokupna istina i da joj je Bog

podario svu istinu, zašto onda postoji toliko mnogo sljedbi? Ne proĊe niti pedeset

godina, a već dvadeset sljedbi biva zasnovano na jednom svetom spisu. Ako je Bog

stavio istinu u odreĊene svete spise, nije nam ih darovao da bismo se sporili nad

njihovim postavkama. Ĉini se da je to istinito. Zašto? Ĉak ako je Bog i dao knjigu koja

u sebi nosi cjelokupnu istinu o religiji, ona ne bi sluţila svojoj svrsi jer je nitko ne bi

mogao razumjeti. Uzmite, primjerice, Bibliju i sve sljedbe što postoje meĊu kršćanima.

Svatko istome tekstu dodaje svoje vlastito tumaĉenje, te tvrdi kako iskljuĉivo on

razumije tekst, dok su svi ostali u krivu. Tako je u sluĉaju svake religije. Postoje brojne

sljedbe meĊu muhamedancima, buddhistima i stotine meĊu Hindusima.

Iznosim vam ove ĉinjenice kako bih vam pokazao da se svaki pokušaj dovoĊenja

ĉovjeĉanstva do jedinstvene metode razmišljanja u pogledu duhovnog pokazao

neuspješnim i da će kao takav uvijek i biti neuspješan. Ne moţete prisiliti sve da se

pokore istim idejama. To je ĉinjenica i hvala Bogu što je tako. Ja nisam protivnik niti

jedne sljedbe. Drago mi je što one postoje i jedino priţeljkujem da se nastave sve više

umnoţavati. Zašto? Iz jednostavnog razloga: kada bismo vi i ja i svi ovdje prisutni

morali misliti potpuno istovjetne misli, ne bismo imali o ĉemu razmišljati. Znamo da se

dvije ili više sila moraju sukobiti kako bi prouzrokovale kretanje. Ono što pobuĊuje

mišljenje jest sraz misli, razlikovanje misli. Kada bismo svi razmišljali na isti naĉin, bili

bismo nalik egipatskim mumijama u muzeju što bezizraţajno gledaju jedne druge — i

ništa više doli mumije! Vrtlozi se i virovi pojavljuju jedino u šumećim, ţivim potocima.

U ustajaloj ih, mrtvoj vodi nema. Kada izumru sve religije neće više postojati niti

sljedbe. Bit će to savršeni mir i sklad smrti. No tako dugo dok ĉovjeĉanstvo razmišlja,

sljedbe će postojati. Mijena je znak ţivota i ona ovdje mora biti prisutna. Molim Boga

da se sljedbe do te mjere umnoţavaju dok ih naposljetku ne bude koliko i ljudskih bića,

jer svatko će tada imati svoju vlastitu metodu, svoj osobni naĉin razmišljanja o religiji.

(II. 359-64)

Page 59: Vedanta Glas Slobode

59

RELIGIJA JE OBISTINJENJE

Religija je pitanje istine, a ne raspri. Valja stoga rašĉlaniti naše vlastite duše i iznaći

što se u njima nalazi. To valja shvatiti i shvaćeno obistiniti. U tome se sastoji religija.

Nikakva raspra neće prouzrokovati religiju. Pitanje da li Bog postoji ili ne nikada ne

moţe biti potvrĊeno dokazom jer su dokazi s jedne strane podjednako tako valjani kao i

oni s druge strane. Ali ako postoji Bog, on je u našim vlastitim srcima. Jeste li ga ikada

ugledali?

Samo mudraci ovoga svijeta imaju pravo reći kako su rašĉlanili svoj duh i razotkrili

ove ĉinjenice. Uĉinimo li isto, ne ranije, i mi ćemo vjerovati. Ovo je sve što je dato u

religiji. Ali jedno valja zapamtiti: u biti, devedesetdevet posto onih koji osporavaju

religiju nikada nisu rašĉlanili svoj duh, niti se borili da dostignu istinu. Tako njihovi

argumenti protiv religije nemaju više teţine nego što bi nas dirnule rijeĉi slijepca što

izvikuje: »Svi ste vi budale što vjerujete u postojanje Sunca!«

Obistinjenje je velika misao koju valja nauĉiti i nje se pridrţavati. Sav ovaj meteţ,

sukobljavanja i razlike u pogledu religijskog prestat će tek onda kada shvatimo da vjera

nije data u svetim spisima i hramovima, već u stvarnom zapaţanju. Samo onaj koji je

istinski shvatio Boga moţe imati vjeru. Ne postoji bitna razlika izmeĊu najuzvišenijeg

duhovnog gorostasa koji moţe govoriti s uvjerenjem i najprizemnijeg, najneukijeg

materijalista. Priznajmo da smo svi bezboţnici, jer nas puko intelektualno odobravanje

ne ĉini religioznima.

Uzmite za primjer kršćanina, muhamedanca ili sljedbenika bilo koje vjerske tradicije

na svijetu. Svaki ĉovjek koji je zbiljski spoznao istinu Propovijedi na gori bio bi savršen

i istog bi trena postao Bog. Pa ipak, reĉeno je kako u svijetu postoji nekoliko milijuna

kršćana. On što se pod tim razumijeva sastoji se u tome kako ĉovjeĉanstvo jednom

moţe pokušati shvatiti tu Propovijed. Ĉak ni jedan meĊu dvadeset milijuna vjernika nije

istinski kršćanin. Tako je i za Indiju reĉeno kako postoji tri stotine milijuna vedantista.

No kada bi samo jedan od tisuću uistinu spoznao religiju, svijet bi se u velikoj mjeri

promijenio. Svi smo mi ateisti, pa ipak pokušavamo suzbiti ĉovjeka koji tu ĉinjenicu

priznaje. Svi mi lutamo u mraku. Religija je za nas puko intelektualno odobravanje,

puki razgovor, puko ništavilo.

Ĉovjeka koji umije dobro govoriti ĉesto smatramo religioznim. To, meĊutim, nije

religija. »Ĉudesni naĉini vezivanja rijeĉi, retoriĉke sposobnosti i tumaĉenje tekstova

Page 60: Vedanta Glas Slobode

60

svetih spisa na razliĉite naĉine sluţe jedino uţitku uĉenih, ali ne predstavljaju religiju.«

Vjera nastupa s poĉetkom istinskog obistinjenja u našim vlastitim dušama. To će biti

osvit vjere i tek ćemo tada postati moralni. U sadašnjem trenutku nismo mnogo

moralniji od ţivotinja. Jedino što nas zatomljuje osude su društva. Kada bi društvo

danas izjavilo »Neću te kazniti ako kradeš«, navalili bismo na tuĊe vlasništvo. Policajac

je onaj koji nas ĉini moralnima. Javno nas mnijenje ĉini moralnima, dok smo istinski

neznatno bolji od ţivotinja. U tajanstvenosti naših srca proniĉemo u istinitost ove

tvrdnje. Stoga ne budimo licemjerni. Priznajmo da nismo religiozni i da nemamo prava

s prijezirom gledati na ostale. Svi smo mi braća, a uistinu ćemo postati moralni tek kada

obistinimo vjeru.

Ako ste vidjeli odreĊenu zemlju, a netko vas prisili na izjavu da je niste vidjeli, u

dubini duše znat ćete što je istinito. Podjednako tako, kada shvatite religiju i Boga u

snaţnijem smislu no što sagledavate ovaj pojavni svijet, ništa neće moći oslabiti vaše

vjerovanje. Jer vi posjedujete istinsku vjeru. U tome se sastoji ono što u sebi nose rijeĉi

vašeg EvanĊelja: »Ako posjeduješ vjeru kao zrno gorušice«. Tada ćete spoznati istinu

jer ste istinom i postali.

Misao je vodilja vedante: Obistinite religiju. Nikakva raspra ne moţe biti dostatna. (II.

163—65)

RELIGIJA DANAŠNJICE

UviĊamo kako gotovo u svakoj religiji postoje ove tri osnovne postavke što ih

nalazimo u štovanju Boga: obredi ili simboli, imena i ljudi-bogovi. Sve ih religije

posjeduju, pa ipak ste svjedocima i kako se sukobljavaju. Jedna tvrdi: »Moje je ime

jedino ime, moj je obred jedini obred, a moji ljudi-bogovi jedini su ljudi-bogovi na

svijetu. Sve je vaše tek mit.«

Sve su to pojavni oblici odanosti kroz koje ĉovjek mora proći. Ako je iskren, ako

uistinu ţeli dostići istinu, uzdiţe se ponad njih sve do razine na kojoj su obredi ništavni.

Hramovi i crkve, sveti spisi i obredi, samo su djeĉji vrtić religije koji duhovno dijete

mora uĉiniti dovoljno snaţnim kako bi poduzelo daljnje korake. Ovi su prvi koraci

nuţni ukoliko ono ţeli religiju. Istinska odanost, istinski bhakti nastupa sa ţudnjom,

ĉeţnjom za Bogom. Samo, tko ţudi? To je pitanje. Religija se ne nalazi u doktrinama,

dogmama, niti u intelektualnom dokazivanju. Ona postoji i postaje. Ona je obistinjenje.

Page 61: Vedanta Glas Slobode

61

Ĉujemo mnoge kako govore o Bogu, o duši i zagonetkama kozmosa, ali pitate li jednog

po jednog: »Jesi li spoznao Boga? Jesi li ugledao svoju dušu?« — koliko ih moţe

potvrdno odgovoriti? A opet se meĊusobno sukobljavaju.

Jednom su se prilikom u Indiji sastali zagovaratelji razliĉitih sljedbi i zapoĉeli

raspravu. Jedan reĉe kako je jedini Bog Šiva, drugi pak da je to Višnu i tako unedogled.

Njihovom raspravljanju nije bilo kraja. Prolazio je tim putem mudrac, a oni što su

raspravljali pozvaše ga da presudi. Mudrac ponajprije postavi pitanje ĉovjeku koji je

tvrdio da je Šiva najveći Bog: »Jesi li vidio Šivu? Da li se poznajete? Ako ne, kako onda

znaš da je on najveći Bog?« Obraćajući se štovaocu Višima upita ga: »Jesi li ti vidio

Višnua?« I postavljajući isto pitanje svima otkri kako ni jedan od njih nije znao ništa o

Bogu. Zbog toga su i raspravljali toliko dugo jer da su uistinu znali, ne bi ni raspravljali.

Kada se posuda puni vodom ĉuje se zvuk, no kada je napunjena, zvuka više nema.

Tako i sama ĉinjenica raspravljanja i sukobljavanja meĊu sljedbama pokazuje kako oni

o religiji ne znaju ništa. Ona je za njih tek puko mnoštvo zapjenjenih rijeĉi koje valja

zapisivati u knjige. Svatko se poţuruje napisati što deblju knjigu, naĉiniti je zamašnijom

što je više moguće, potkradajući pritom graĊu iz svakog spisa kojeg se uspije domoći,

ne priznajući nikada svoju zaduţenost. Tada je izbacuje u svijet, povećavajući time već

postojeći meteţ.

Velika većina ljudi su bezboţnici. Drago mi je što se u suvremenom zapadnom svijetu

raĊa njihova nova vrst — materijalisti, jer oni su istinski ateisti. Bolji su od religioznih

ateista koji su neiskreni, koji se sukobljavaju i raspravljaju o religiji, a opet je ne ţele,

nikada ne nastojeći spoznati je, niti je razumjeti. Prisjetite se rijeĉi Kristovih: »Zamoli i

bit će ti da-to; traţi i naći ćeš; pokucaj i vrata će se pred tobom otvoriti.« Ove su rijeĉi

doslovce istinite — nisu figure, niti izmišljotine. Tko ţudi za Bogom? To je pitanje.

Smatrate li kako ĉitavo ovo mnoštvo ljudi u svijetu ţeli Boga, a ne moţe ga zadobiti?

To ne moţe biti. Kakva je to potreba bez svog objekta u pojavnom svijetu? Ĉovjek ţeli

disati i postoji zrak kojeg će udisati; ĉovjek ţeli jesti i postoji hrana kojom će se

nahraniti. Što stvara te ţudnje? Postojanje pojavnog. Svjetlost je bila ta koja je stvorila

vid, zvuk je bio taj koji je stvorio sluh. Tako je i svaku ţudnju u ljudskom biću stvorilo

nešto što je u pojavnom svijetu već postojalo. Ova ţudnja za savršenstvom, za

dostizanjem cilja i dospijevanjem s onu stranu prirode — kako ona moţe postojati dok

Page 62: Vedanta Glas Slobode

62

je nešto ne stvori, ne usadi u ĉovjekovu dušu i tamo je ne oţivotvori? Stoga će onaj u

kojem je probuĊena ova ţudnja i doseći svoj cilj.

Ţelimo sve doli Boga. Sve što oko sebe zapaţate nije vjera. Gospoda u svojem salonu

ima namještaj iz cijeloga svijeta, a budući da je sada moderno imati nešto japansko,

kupuje vazu i smješta je u svojoj sobi. Tako i velika većina gleda na vjeru — posjeduje

sve moguće za vlastitu nasladu, ali ne dodaju li tome dašak vjere, ţivot neće biti skladan

jer će ih društvo prekorijevati. Oni moraju imati malo vjere jer društvo od njih tako

oĉekuje. Takvo je trenutno stanje religije u svijetu. (II. 42-45)

O ĈINJENJU DOBRA SVIJETU

Postavljeno nam je pitanje: »Koju korist ima društvo od vaše religije?« Društvo je

podvrgnuto provjeri istine, što je, meĊutim, vrlo nelogiĉno. Društvo je samo stupanj

razvitka kojeg svi prolazimo. Podjednako bismo tako mogli prosuĊivati smisao i svrhu

znanstvenog otkrića posredstvom koristi koju od njega ima dijete. To je naprosto

besmisleno. Kada bi društveni poloţaj bio stalan, bilo bi to podjednako tako kao da

dijete zauvijek ostane dijete. Ne postoji savršen ĉovjek-dijete jer rijeĉi su pojmovno

proturjeĉje. Ne moţe, dakle, postojati niti savršeno društvo. Ĉovjek mora, i hoće,

poniknuti iz takvih ranih stupnjeva. Društvo je na odreĊenom stupnju dobro, ali ono ne

moţe biti naš ideal. Ono je stalna mijena. Sadašnja merkantilna civilizacija mora

odumrijeti zajedno sa svim svojim teţnjama i besmislicama — sve je to vrst povorke

naĉelnika Londona. Ono što svijet ţeli jest moć mišljenja posredstvom osobnosti. Moj

je uĉitelj obiĉavao reći: »Zašto ne pomogneš svom lotosovom cvijetu procvjetati? Pĉele

će tada dolaziti same od sebe.« Svijetu su potrebni ljudi mahniti od ljubavi prema Bogu.

Valja vjerovati u sebe same jer ćete tada vjerovati i u Boga. Povijest svijeta je povijest

šestorice ljudi punih vjere, šestorice ljudi duboke, proĉišćene naravi.

Potrebno nam je troje: srce da bismo osjećali, mozak da bismo shvatili i ruke da

bismo djelovali. Ponajprije moramo izaći iz svijeta i prilagoditi se instrumentima.

Pretvorite se u dinamo. Ponajprije osjećajte za svijet. U trenutku kada su svi ljudi

spremni da djeluju, gdje je ĉovjek osjećaja?Gdje je osjećaj koji je stvorio jednog

Ignatiusa Loyolu? Iskušajte svoju ljubav i poniznost. Ĉovjek koji je ljubomoran nije

smjeran niti vjeran. Ljubomora je uţasan, straviĉan grijeh. Tako tajanstveno prodire u

ĉovjeka. Upitajte se da li vaš um reagira mrţnjom ili ljubomorom? Velike koliĉine

Page 63: Vedanta Glas Slobode

63

mrţnje i gnjeva, izlijevajući se na svijet, neprestance razaraju dobra djela. Ako ste

proĉišćeni, ako ste snaţni, tada ste vi, jedan ĉovjek, istovjetni cijelom svijetu.

Mozak za shvaćanje, sljedeći uvjet ĉinjenja dobrih djela, naposljetku je tek suha

Sahara. Ne postoji li u njegovoj pozadini osjećaj, on sam ne moţe uĉiniti ništa. Uzmite

ljubav, koja nije nikada izostala, i tada će mozak shvatiti, a ruke oţivotvoriti pravednost.

Mudraci su sanjali o Bogu i imali viĊenje Boga. »Oni ĉista srca ugledat će Boga.« Svi

uzvišeni tvrde kako su ga ugledali. Tisuće godina ranije viĊeno je i prepoznato jedinstvo

što se prostire s onu stranu, a jedino što sada moţemo uĉiniti jest ispunjavanje tih

veliĉanstvenih obrisa. (VI. 144-45)

CILJ RELIGIJE

Kada ne bismo mogli spoznati drugi svijet, ţivot bi nalikovao pustinji, a ljudski ţivot

bio uzaludan. Pravilno je reći: »Budi zadovoljan onime što jest.« Krave i psi to jesu, kao

i sve ostale ţivotinje i to je ono što ih ĉini ţivotinjama. Miruje li ĉovjek zadovoljan

sadašnjim i napusti svako traganje za drugim svijetom, ĉovjeĉanstvo će se morati iznova

vratiti na razinu ţivotinja. Religija je traganje za drugim svijetom, ono što ĉini razliku

izmeĊu ĉovjeka i ţivotinje.

Religija ne ţivi od kruha, ne prebiva u kući. Uvijek iznova ĉujete kako se iznosi

primjedba: »Koja je korist od religije? Moţe li ona siromašne lišiti bijede?«

Pretpostavljajući da ne moţe, da li bi to dokazalo neistinitost religije? Pretpostavimo da

dijete ustane u trenutku kada pokušavate razjasniti astronomski teorem i kaţe: »Donosi

li on medenjake?« »Ne, ne donosi«, glasit će vaš odgovor. »Onda je on beskoristan«,

reći će dijete. Djeca prosuĊuju cijeli svijet sa svojeg vlastitog stanovišta, onog koji pravi

medenjake i tako ĉine sva djeca svijeta. Ne smijemo prosuĊivati više pojmove sa

stanovišta niţih. Sve se mora prosuĊivati svojim vlastitim mjerilima i beskonaĉno mora

biti prosuĊivano mjerilima beskonaĉnosti. Religija proţima sveukupnost ĉovjekova

ţivota — ne samo sadašnjost, već prošlost, sadašnjost i budućnost. To je, dakle, vjeĉna

veza izmeĊu vjeĉne duše i vjeĉnog Boga. Da li je logiĉno mjeriti njezinu vrijednost

njezinim djelovanjem na par trenutaka ljudskog ţivota? Ne, dakako. Svi su ovi

argumenti negativni.

Na ovom mjestu iskrsava pitanje: Moţe li religija uistinu nešto postići? Moţe. Ona

ĉovjeku donosi vjeĉni ţivot. Ona je uĉinila ĉovjeka onim što jest i od ovog će ljudskog

Page 64: Vedanta Glas Slobode

64

bića naĉiniti Boga. To je ono što religija moţe uĉiniti. Oduzmete li je ljudskom društvu,

što će preostati? Ništa doli mora neljudi. Osjetilna sreća nije cilj ĉovjeĉanstva. Svrha je

sveg postojanja mudrost (jnana). UviĊamo kako ĉovjek uţiva u svom umu više no što

ijedna ţivotinja uţiva u svojim osjetilima. UviĊamo takoĊer kako ĉovjek u svojoj

duhovnoj prirodi uţiva ĉak i više negoli u svojoj razumskoj prirodi. Najuzvišenija

mudrost, dakle, mora biti ova duhovna spoznaja. S ovom će spoznajom nadoći i

blaţenstvo. Sve su stvari na ovom svijetu tek sjenke istinske spoznaje i blaţenstva,

njezina oĉitovanja trećeg i ĉetvrtog stupnja.

Još jedno pitanje: Što je svrha? U današnje se vrijeme tvrdi kako ĉovjek beskrajno

napreduje, sve dalje i dalje, i kako ne postoji svrha savršenstva koje se moţe postići.

Stalno se pribliţavajući i nikada ne dostiţući — ma što to znaĉilo i koliko god se ĉinilo

ĉudesnim — besmisleno je već na prvi pogled. Nosi li pravac u sebi kretanje? Pravac,

projiciran u beskraj, postaje krug i vraća se na svoju ishodišnu toĉku. Morate završiti

tamo gdje ste zapoĉeli, a budući da ste zapoĉeli u Bogu, morate mu se i vratiti. Što

preostaje? Podrobno djelovanje. Kroz svu vjeĉnost valja podrobno djelovati.

I još jedno pitanje: Hoćemo li daljnjim nastojanjem u religiji otkriti nove istine? I da i

ne. U prvom redu, o religiji ne moţemo više ništa novo spoznati. Sve je već spoznato. U

svim ćete svjetskim vjerskim tradicijama pronaći tvrdnju o postojanju jedinstva u nama.

Budući istovjetno s boţanskim, u tom smislu ne moţe biti daljnjeg napretka. Spoznaja

znaĉi pronalaţenje tog jedinstva.

Naredno pitanje glasi: Moţe li se pronaći takvo jedinstvo? Od najranijih se vremena u

Indiji pokušavalo doseći spoznaju religije i filozofije — Hindusi, naime, ne razdvajaju

religiju od filozofije, kao što je to uobiĉajeno u zapadnim zemljama. Religiju i filozofiju

uzimamo kao dva aspekta istog stava koji se u podjednakoj mjeri temelje na razumu i

znanstvenoj istini.

Vedanta se ne zadovoljava završetkom u dualizmu, već nastavlja svoje traganje za

konaĉnim jedinstvom koje je u podjednakoj mjeri cilj i religije i znanosti. (III. 3—5)

TEMELJNA NAĈELA RELIGIJE

Sve religije svijeta, drevne ili suvremene, odumrle ili ţivuće, moj će um ponajbolje

shvatiti kroz ovu ĉetverostruku podjelu:

Page 65: Vedanta Glas Slobode

65

1. Simbolika — upotrebljavanje razliĉitih vanjskih pomagala u svrhu oĉuvanja i

razvijanja religijske sposobnosti ĉovjeka.

2. Povijest — filozofija svake religije kakva je prikazana u ţivotopisima boţanskih ili

ljudskih uĉitelja koje priznaje svaka religija. Ona ukljuĉuje mitologiju jer ono što je

jednoj rasi ili u jednom razdoblju mitologija ili je to bilo, drugim rasama i u drugim

razdobljima predstavlja povijest. Ĉak i u pogledu ljudskih uĉitelja kasnije su generacije

velik dio svoje povijesti shvatile kao mitologiju.

3. Filozofija — logiĉki temelj cjelokupnog djelokruga religije.

4. Misticizam — priznavanje neĉega što je nadmoćno osjetilnoj spoznaji i razumu, što

poneki, pa i svi ljudi u odreĊenim okolnostima posjeduju. [Ovo] se proteţe i kroz ostale

podjele.

Sve vjerske tradicije svijeta, pripadale one prošlosti ili sadašnjosti, sadrţavaju u sebi

jedno ili više ovih naĉela, a one visoko razvijene i sva ĉetiri. (IV. 374)

VEDANTA: NESREĐENA RELIGIJA

Religija je obistinjenje duha kao duha. Što sada ĉinimo? Upravo suprotno,

obistinjujemo duh kao tvar. Od besmrtnog Boga proizvodimo smrt i tvar, a od neţive,

beţivotne tvari stvaramo duh.

Religija je [pitanje] razvitka, a ne mnoštva besmislenih rijeĉi. Prije dvije tisuće

godina ĉovjek je ugledao Boga. Mojsije ga je ugledao u gorućem grmu. Da li to što je

uĉinio Mojsije kad je vidio Boga spašava i vas? Niĉije opaţanje Boga ne moţe vam

pomoći, osim što vas moţe potaknuti i nagnati na ĉinjenje istog. U tome se sastoji

cjelokupna vrijednost primjera koje daju drevni. Ni u ĉemu drugom. Oni su [samo]

znakovi na putu. Ĉinjenica da jedan ĉovjek jede ne moţe utaţiti glad drugoga. Tako ni

ĉinjenica da je jedan ĉovjek ugledao Boga ne moţe spasiti drugoga. Vi sami morate

vidjeti Boga. I svi ovi ljudi koji se spore nad pitanjem što je Boţja priroda — da li on

ima tri glave na jednom tijelu ili pet glava na šest tijela . . . Jeste li vidjeli Boga? Ne . . .

Ali oni ni ne vjeruju da će ga ikada vidjeti. Kakve smo budale mi smrtnici! Upravo tako,

luĊaci!

[U Indiji] je već postalo tradicijom uvjerenje da, ako postoji Bog, on mora biti tvoj i

moj Bog. Kome pripada Sunce? Kaţete da je ujak Sam svaĉiji ujak. Ako postoji Bog

morali biste ga moći vidjeti. Ako ne, okanite ga se.

Page 66: Vedanta Glas Slobode

66

Svatko smatra kako je njegova metoda najbolja. Vrlo dobro! No zapamtite, ona se

moţe pokazati dobrom za vas. OdreĊena vrsta hrane koju jedan ĉovjek teško probavlja,

lako je probavljiva drugom. Zbog toga što je vaša metoda dobra vama, ne prenagljujte

sa zakljuĉkom kako je upravo ona pravilna metoda za svakoga, ili kako Jackov kaput

pristaje Johnu ili Mary. Svi neobrazovani, nekulturni muškarci i ţene koji ne razmišljaju

sputani su tom vrstom luĊaĉke košulje! Razmišljajte za sebe. Postanite ateisti! Postanite

materijalisti! Bit će to bolje. Vjeţbajte svoj um!. . . Što vam daje pravo da ustvrdite

kako je metoda ovog ĉovjeka pogrešna? Za vas ona moţe biti pogrešna. Drugim

rijeĉima, preuzmete li je, bit ćete poniţeni. No to istovremeno ne znaĉi da će i taj ĉovjek

biti poniţen. Stoga, kako govori Krišna, ako imate spoznaju i ugledate slaba ĉovjeka, ne

osuĊujte ga. Spustite se na njegovu razinu i pomozite mu ako uzmognete. On se tek

mora razviti.

Pokrećemo religiju i saĉinjavamo izvjestan broj dogmi, te izdajemo cilj ĉovjeĉanstva

postupajući sa svakim kao [da svi imaju] istu prirodu. Ne postoje dvije osobe istoga

uma, ili istog tijela . . . Niti postoje dvije osobe iste religije . . .

Ţelite li postati religiozni, ne kucajte na vrata ni jedne sreĊene religije. One ĉine

stotinu puta više zla nego dobra jer zaustavljaju napredovanje osobnog razvitka.

Prouĉavajte sve ali budite ĉvrsto i nepokolebljivo pri svome. Poslušajte moj savjet i ne

gurajte glavu u stupicu. Onog trenutka kada vas pokušaju u nju uhvatiti, sklonite glavu i

poĊite drugdje. [Kao] pĉela što sakupljajući med po brojnom cvijeću ostaje slobodna,

nesputana ni jednim cvijetom, ne budite ni vi sputani . . . Ne kucajte na vrata ni jedne

sreĊene religije jer [religija] postoji samo izmeĊu vas i vašeg Boga i nijedna se treća

osoba ne smije isprijeĉiti izmeĊu vas. Pogledajte što su sve uĉinile sreĊene religije! Zar

je Napoleon bio strasniji od vjerskih proganjanja? . . . Organiziramo li se vi i ja,

poĉinjemo mrziti svakoga. Bolje je i ne voljeti ako ljubav znaĉi jedino mrţnju prema

drugima. To nije ljubav, već pakao! Ako ljubav prema našem vlastitom narodu znaĉi

mrţnju prema svim ostalima, onda je to sama suština sebiĉnosti i brutalnosti, a

posljedica je toga vaše pretvaranje u neĉovjeka.

Ne budimo više štovaoci vjera ili sljedbi s uskim, ograniĉenim poimanjima Boga, već

ga sagledajmo u svemu što postoji u kozmosu. Ako ste spoznali Boga, posvuda ćete

otkriti štovanje istovjetno onome u vašem vlastitom srcu.

Page 67: Vedanta Glas Slobode

67

Oslobodite se ponajprije svih ograniĉenih pogleda i sagledajte Boga u svakoj osobi —

djelujući svim rukama, hodajući svim nogama, jedući svim ustima. U svakom biću ţivi

Bog, svim umovima razmišlja on. On je samoobjavljujući, nama bliţi nego što smo to

sami. Spoznaja je ova religija, vjera što je Bogu ugodna i što nam je on daruje. Kad

osjetimo to jedinstvo, postat ćemo besmrtni. (I. 469—70, 473—74, 341.)

RAZUM I RELIGIJA

Pitanje što na ovom mjestu iskrsava glasi: Da li se religija moţe pravdati otkrićima

razuma kojima se svaka druga znanost pravda? Valja li i u religijskom znanju

primijeniti iste one metode istraţivanja koje primjenjujemo u znanostima i spoznajama

pojavnog svijeta? Po mojem mišljenju valja tako uĉiniti i vjerujem da što se to prije

uĉini, to bolje. Ako takva istraţivanja mogu razoriti religiju, onda je ona sve vrijeme

bila nekorisno, bezvrijedno praznovjerje, i što prije išĉezne, to bolje. Posvema sam

uvjeren da bi njezino uništenje bilo najbolje što se moţe dogoditi. Sve što je neĉisto

nesumnjivo bi bilo otklonjeno, a bit religije pobjedniĉki bi proizašla iz ovakvog

istraţivanja. Ne samo da bi to bilo uĉinjeno znanstvenim — znanstvenim, u najmanjoj

mjeri, kao bilo koji zakljuĉak fizike i kemije — već bi posjedovalo i veću snagu, budući

da fizika i kemija nemaju nutarnji nalog da jamĉe za svoju istinu, dok religija to ima.

Religija je vedante u stanju zadovoljiti zahtjeve znanstvenog svijeta u pogledu najviše

generalizacije i zakona evolucije. Vedanta ĉak i potpunije udovoljava zahtjevu da

tumaĉenje stvari proizlazi iz same njezine unutrašnjosti. Brahman, Bog vedante, ne

posjeduje ništa van samoga sebe, baš ništa. Sve je ovo, dakako, on. On je dat u

kozmosu, on sam jest kozmos. »Ti si ĉovjek, ti si ţena, ti si mladić što koraĉa s

mladalaĉkim ponosom, ti si starac što koraĉa teturajući.«1 On je ovdje. Vidimo ga i

osjećamo. U njemu ţivimo, krećemo se i postojimo. Takvo se poimanje nalazi i u vašem

Novom zavjetu. To je ta misao — Bog imanentan kozmosu, sama bit, srţ, duša stvari. U

ovom se kozmosu on oĉituje, kao što se oduvijek i oĉitovao. Vi i ja smo sitni djelići,

sitne toĉke, uski kanalići, maleni izrazi što ţivimo unutar beskrajnog oceana

egzistencije, spoznaje i blaţenstva.

Razlika izmeĊu ĉovjeka i ĉovjeka, izmeĊu Boţjih navjesnika i ĉovjeka, izmeĊu

ĉovjeka i ţivotinje, izmeĊu ţivotinja i biljaka, izmeĊu biljaka i kamenja, nije u vrsti —

jer svatko, od najuzvišenijeg Boţjeg navjesnika do najniţeg djelića tvari nije ništa drugo

Page 68: Vedanta Glas Slobode

68

doli izraz tog beskrajnog oceana — već samo u stupnju. Ja sam nisko oĉitovanje, vi ste

moţda uzvišenije, ali u oba je oĉitovanja tvar ista. I vi i ja smo odlivi istog kanala, a to

je bog; i kao takvi, vaša priroda jest Bog, a takva je i moja. Nasljednim pravom

poprimate Boţju prirodu, a tako je i ja poprimam. Vi moţete biti Boţji navjesnik

proĉišćenosti, ja mogu biti najcrnji od svih demona. Usprkos tome, moje je nasljedno

pravo taj beskrajni ocean egzistencije, spoznaje i blaţenstva, a takvo je i vaše. Danas ste

se vi više oĉitovali, no priĉekajte, ja ću se tek oĉitovati, jer sve je to dato u meni.

Nikakvo se izvanjsko tumaĉenje ne traţi — nitko za njega nije ni pitao. Sveukupnost

je ovog kozmosa sam Bog. Da li je Bog, prema tome, tvar? Dakako da nije, jer tvar je

taj Bog opaţen posredstvom pet osjetila. Taj Bog, opaţen intelektom, predstavlja

razbor, a kada duh vidi, on je i viĊen kao duh. On nije tvar, no štogod je u tvari istinsko

jest on. (I. 367, 374—75)

OSNOVE ETIKE

Vedantinski su mislioci otkrili osnove etike. Iako su sve vjerske tradicije pouĉavale

etiĉkim propisima poput ovih: »Ne ubij, ne ranjavaj, ljubi bliţnjega svoga kao sebe

sama« i tako dalje, pa ipak ni jedna religija nije navela razlog tome.

Zašto ne bih smio raniti svoga bliţnjega? Zadovoljavajući ili uvjerljiv odgovor na ovo

pitanje nije bio na pomolu sve dok nije proizašao iz metafiziĉke spekulacije Hindusa

koji se nisu zadovoljavali pukim dogmama. Tako Hindusi tvrde kako je atman apsolutan

i sve-proţimajući, te stoga i beskrajan. Ne mogu postojati dva beskraja jer bi jedan

drugog ograniĉili i tako postali konaĉni. Podjednako tako, svaka je osobna duša dio te

sveopće duše koja je beskrajna. Ranjavajući svoga bliţnjega, dakle, pojedinac zapravo

ranjava sebe. Ovo je osnovna metafiziĉka istina koja stoji u pozadini svih etiĉkih

propisa.

Preĉesto se vjeruje kako osoba u svom napredovanju ka savršenstvu prelazi put od

pogreške do istine, te kada jedna misao smjenjuje drugu, neminovno mora odbaciti

prvu. Nikakva pogreška ne moţe voditi ka istini. Prolazeći razliĉite stupnjeve, duša ide

od istine do istine, a svaki je stupanj istinit. Put vodi od niţe istine ka uzvišenijoj. Ovaj

se pogled dade posvjedoĉiti sljedećim primjerom: Ĉovjek putuje ka Suncu i na svakom

koraku snima fotografiju. Kako će razliĉita biti prva fotografija od druge, još razliĉitija

od treće ili od posljednje kada dostigne istinsko Sunce! Iako se silno razlikuju jedna od

Page 69: Vedanta Glas Slobode

69

druge, sve će one biti istinite, samo će ih promjenjivi vremenski i prostorni uvjeti uĉiniti

naizgled razliĉitima. Priznavanje ove istine omogućilo je Hindusima da opaze sveopću

istinu svih religija, od najniţe do najuzvišenije. Ono ih je uĉinilo jedinim narodom u

kojem nikada nije bilo vjerskih proganjanja. (I. 384—85)

MORALNOST U VEDANTI

Jednom je [u Indiji] uĉinjen izniman pokušaj propovijedanja vedantinske etike i u

odreĊenoj mjeri bio uspješan tokom nekoliko stotina godina — iz povijesti znamo kako

su te godine bile najbolje razdoblje ovog naroda. Mislim pritom na buddhistiĉki pokušaj

dokidanja povlastica. Ovo su samo neki od najljepših epiteta upućenih Buddhi kojih se

prisjećam: »Ti, koji si srušio kaste, dokinuo povlastice, propovijedao jednakost svih

bića.« On je propovijedao ovu ideju jednakosti. Njezinu su moć u bratstvu šramana

[buddhistiĉkih redovnika] u odreĊenoj mjeri krivo protumaĉili, te nalazimo kako su

uĉinjene stotine pokušaja osnivanja crkve koja bi ukljuĉivala nadreĊene i podreĊene. Ne

moţete osnovati crkvu ako ljudima kaţete da su svi oni bogovi. Jedan od pozitivnih

uĉinaka vedante je sloboda religijskog mišljenja koju je Indija uţivala kroz svu svoju

povijest. Valja nam likovati nad ĉinjenicom kako u ovoj zemlji nikada nije bilo vjerskih

proganjanja, gdje je ljudima dozvoljena potpuna sloboda u vjerskim pitanjima.

Ova praktiĉna strana vedantinske moralnosti nuţna je danas kao što je to oduvijek i

bila — moţda i nuţnija jer se ovo prisvajanje povlastica strahovito pojaĉavalo usporedo

s proširivanjem spoznaje. Pojam o Bogu i Ċavlu, odnosno o Ahuri Mazdi i Ahrimanu,

nosi u sebi dobar dio pjesniĉke ljepote. Razlika izmeĊu Boga i Ċavla ne oĉituje se ni u

ĉemu doli u nesebiĉnosti i sebiĉnosti. Đavo ima saznanja koliko i Bog, moćan je koliko

i Bog, samo što nema svetosti, i to je ono što ga ĉini Ċavlom. Primijenite istu ovu misao

na današnji svijet: preobilje spoznaje i moći bez svetosti ĉini ljudska bića Ċavlima.

Oni meĊu vama koji su prouĉavali Gitu prisjetit će se znamenitog odlomka: »Onaj

koji istim oĉima gleda uĉenog brahmina, kravu, slona, psa i prognanika uistinu je

mudrac i razborit ĉovjek. Ĉak i u ovom ţivotu, onaj ĉiji se um nepokolebljivo odluĉio

za istovjetnost pobjeĊuje relativno postojanje, jer Bog je jedan i isti za sve, a Bog je ĉist.

Stoga za one koji imaju istovjetnosti za sve i proĉišćeni su, za njih kaţemo da ţive u

Bogu.«2 Istovjetnost za sve bit je vedantinske moralnosti. Uvidjeli smo kako subjektivni

svijet vlada nad objektivnim. Promijeni li se subjekt, i objekt se neminovno mora

Page 70: Vedanta Glas Slobode

70

promijeniti. Proĉistite li se, i svijet se neminovno mora proĉistiti. Ovome sada valja

pouĉavati više no ikada. Sve više i više bavimo se našim bliţnjima, a sve manje samima

sobom. Svijet će se promijeniti ako se i mi promijenimo. Ako smo proĉišćeni, i svijet će

postati takvim. Postavlja se pitanje zašto bismo morali vidjeti zlo u drugima. Ne vidim

zlo sve dok i sam nisam zao. Ne mogu biti patnik ako nisam slab. Stvari što su me

obiĉno dovodile do patnje u djetinjstvu sada više ne djeluju. Subjekt je doţivio

promjenu, te je neminovno i objekt morao doţivjeti — tako nas pouĉava vedanta. Kada

dosegnemo to ĉudesno stanje jednakosti, istovjetnosti, smijat ćemo se svemu onome što

sada nazivamo uzrocima patnje i zla, a to je ono što se u vedanti naziva dostizanjem

slobode. Znak je pribliţavanja slobodi sve veća prisutnost istovjetnosti i jednakosti.

Jednak u patnji i sreći, u uspjehu i porazu — takav je um što se pribliţava stanju

slobode. (I. 424—26)

PRAKTIĈKA RELIGIJA

Ĉitamo mnoge knjige, mnoge svete spise. Od malih nogu imamo najrazliĉitija

mišljenja i stalno ih mijenjamo. Razumijemo što se misli pod teoretskom religijom, te

smatramo da razumijemo i što se misli pod praktiĉkom religijom. Sada ću vam izloţiti

moje poimanje praktiĉke religije.

Što je svrha ţivota? Je li ovaj svijet svrha ţivota? Ništa drugo? Moramo li biti to što

jesmo i ništa više? Mora li ĉovjek biti stroj što glatko radi, bez ikakva zastoja? Jesu li

sve patnje koje on danas doţivljava sve što on moţe imati, i ne ţeli li nešto više?

Najuzvišeniji je san mnogih religija svijet. Velika većina ljudi sniva trenutak kada će

nestati bolesti, slabosti, bijede i patnje svake vrste i kako će tada posve uţivati.

Praktiĉka religija, prema tome, jednostavno znaĉi: »Oĉistite ulice! Uljepšajte ih!«

Uvjereni smo kako će u tome svi uţivati.

Je li naslada svrha ţivota? Kada bi to bilo istinito, straviĉna bi pogreška bila uopće

postati ĉovjekom. Moţe li ĉovjek uistinu uţivati u jelu s većim tekom nego pas ili

maĉka? PoĊite do menaţerije i pogledajte [divlje ţivotinje] kako trgaju meso s kostiju.

Vratite se i postanite pticom!... Kakve li pogreške postati ĉovjekom! Uzaludne su bile

moje godine — stotine godina — nastojanja da postanem ĉovjekom osjetilnih uţitaka.

Page 71: Vedanta Glas Slobode

71

Upamtite stoga svakidašnju teoriju praktiĉke religije i ono ĉemu ona vodi. MilosrĊe je

sjajno, no onog trenutka kada ustvrdite kako je to sve, izloţit ćete se riziku ulijetanja u

materijalizam. To više nije religija, i nije ništa bolje od ateizma.

Što je onda ideal religije ako to ne moţe biti praktiĉka [religija]? Ona to zasigurno ne

moţe biti. Zbog ĉega smo ovdje? Zbog slobode, zbog spoznaje. Ţelimo spoznati kako

bismo se oslobodili. Naš je ţivot jedinstveni vapaj za slobodom. Koji je razlog nicanja

biljke iz sjemena, prevrćući zemlju i uzdiţući se ka nebu? Koji je dar sunca zemlji? Što

je vaš ţivot? Ta ista borba za slobodom. Priroda nas u cijelosti pokušava zaustaviti, a

duša se ţeli izraziti. Tako se borba u prirodi nastavlja. Priroda tvrdi, »Pobijedit ću.«, a

duša odvraća, »Pobjednikom moram postati ja.« Priroda nato ponudi, »Stani! Pruţit ću

ti malo naslade da te uspokojim.« Za trenutak duša uţiva, zavedena, no već idućeg

trenutka [ponovo vapi za slobodom]. Jeste li opazili vjeĉni vapaj što se razlijeţe

stoljećima otimajući se iz svih grudi?

Beskrajna se ljudska duša nikada ne moţe zadovoljiti ma ĉime doli samim

beskrajem... Beskrajna se ţudnja moţe uto-liti jedino beskrajnom spoznajom — niĉim

drugim.

Što je prema tome praktiĉka religija? Dostizanje tog stanja — slobode — dosezanje

slobode. Ovaj je svijet dobar, ukoliko nam pomaţe na putu prema cilju. U suprotnom,

poĉinje li nametati još jednu koprenu na tisuću već postojećih, on postaje zao. Tako

dugo dok nam pomaţu ka cilju — svojine, uĉenje, ljepota i ostalo — od praktiĉne su

vrijednosti. Prestanu li nam pomagati, postaju zbiljska opasnost. Što je onda praktiĉka

religija? Iskoristite ovaj i idući svijet za postizanje jednog cilja — dosezanje slobode.

Odrecite se niţega kako biste postigli uzvišenije. Što su temelji društva? Moralnost,

etika, zakoni. Odrecite ih se! Odolite svakom iskušenju da otmete svojinu svoga

bliţnjega, da s njim loše postupate, odrecite se svih naslada što ih pruţa tiranija nad

slabima, svih naslada što ih pruţa varanje drugih kazujući im laţi. Nije li moralnost

temelj društva? Što je brak doli odricanje od neĉednosti? Primitivan se ĉovjek ne ţeni.

Ĉovjek se ţeni jer se odriĉe. I tako dalje. Odrecite se! Napustite! Ţrtvujte! Ne ni zbog

ĉega, već zbog dostizanja uzvišenijeg. Ali tko je u stanju to uĉiniti? Vi niste, sve dok ne

posjedujete uzvišenije. Moţete govoriti, moţete nastojati, moţete ĉiniti mnoge stvari, ali

odricanje dolazi samo po sebi kada posjedujete uzvišenije. Sve što je niţe od toga otpast

će samo od sebe.

Page 72: Vedanta Glas Slobode

72

Ovo je praktiĉka religija. Što je još ona? Ĉišćenje ulica i graĊenje bolnica? Njihova se

vrijednost sastoji jedino u odricanju. A odricanju nema kraja. Teškoća postoji u tome

što se odricanju pokušavaju postaviti granice — dotle i ne dalje. Ovo odricanje ne

poznaje granice.

Tamo gdje postoji Bog nema drugotnosti. Gdje postoji svijet nema Boga. Ovo se

dvoje nikada neće sjediniti — [kao] ni svjetlost i tama. U tome se sastoji ono što sam

shvatio iz kršćanstva i ţivota uĉiteljeva. Nije li to buddhizam? Nije li to hinduizam?

Nije li to muhamedanstvo? Nije li to uĉenje svih velikih mudraca i uĉitelja?

Svi ste vi materijalisti, jer vjerujete da ste tijelo. Zada li mi ĉovjek oštar udarac

šakom, reći ću da sam udaren. Probode li me, reći ću da sam proboden. Ako nisam

tijelo, ĉemu bih to trebao reći? Nema nikakve razlike kaţem li da sam duh. Samo sam

sada tijelo, jer sam se preobratio u tvar. Zbog toga se moram odreći tijela, kako bih se

vratio onome što uistinu jesam. Ja sam duh — duša koju nikakav predmet ne moţe

probosti, nikakva sablja na dvoje rasjeći, nikakva vatra saţeci, nikakav zrak sasušiti.

NeroĊen i nestvoren, bez poĉetka i kraja, besmrtan i sveprisutan — takav sam ja. I sva

patnja nastaje samo zato što mislim da sam malena grudica gline. Poistovjećujem se s

tvari i snosim sve posljedice.

Praktiĉka religija je poistovjećivanje samoga sebe s vlastitim sopstvom. Prekinite to

pogrešno poistovjećivanje! Koliko daleko ste u tome uznapredovali? Mogli ste sagraditi

dvije tisuće bolnica, pedeset tisuća cesta, kakva li korist od toga ako niste spoznali svoju

duhovnost? Umirete psećom smrću, s istim osjećanjima kao i pas. Pseto zavija i cvili jer

zna da je samo tvar koja će se rastvoriti.

Morate ugledati Boga, obistiniti duh, jer to je praktiĉka religija. Ono što je

propovijedao Krist vi ne nazivate praktiĉkom religijom: »Blaţeni neka su oni slaboga

duha, jer njihovo je kraljevstvo nebesko.« Je li to bila šala? Koja je praktiĉka religija što

je vi imate na umu? Boţe, pomozi nam! »Blaţeni neka su oni ĉista srca, jer oni će

ugledati Boga.« Znaĉi li to ĉišćenje ulica, podizanje bolnica i ostalo? Dobra djela, kada

ih ĉinite ĉistoga duha. Ne dajte ĉovjeku dvadeset dolara i ne kupujte sve novine u San

Franciscu kako biste u njima pronašli svoje ime!

Kraljevstvo je nebesko u nama. Bog se u njemu nalazi. On je duša svih duša.

Sagledajte ga u svojoj vlastitoj duši. To je praktiĉka religija. To je sloboda. Upitajmo se

meĊusobno koliko smo daleko u tome odmakli — koliko smo štovaoci tijela, a koliko

Page 73: Vedanta Glas Slobode

73

istinski vjernici u Boga, u duh, i koliko uistinu smatramo same sebe duhom. To je

nesebiĉnost. To je sloboda. To je istinsko štovanje. Spoznajte sami sebe. To je sve što se

dade uĉiniti. Spoznajte sebe kao to što jeste — beskrajan duh. U tome se sastoji

praktiĉka religija. (IV. 238—41, 243-46)

VEDANTINSKO VIĐENJE PORODIĈNOG ŢIVOTA

Prema hinduskim svetim spisima ţivot svakog pojedinca odlikuje se osobitim

duţnostima, pored onih što su zajedniĉke cijelom ĉovjeĉanstvu. Hindus zapoĉinje ţivot

kao uĉenik, zatim sklapa brak i postaje domaćinom. U starosti se povlaĉi u mirovinu, te

naposljetku napušta svijet i postaje sannyasin. Svakom se od ovih ţivotnih razdoblja

pripisuju odreĊene duţnosti, no ni jedan od njih nije stvarno nadreĊen drugome. Ţivot

oţenjena ĉovjeka podjednako je uzvišen kao i ţivot neoţenjena koji se posvetio

religijskom djelovanju. Ĉovjek koji mete ulicu podjednako je uzvišen i veliĉanstven kao

i kralj na svom prijestolju. Besmisleno je reći kako je ĉovjek koji ţivi van svijeta

uzvišeniji od ĉovjeka koji ţivi u svijetu. Mnogo je teţe ţivjeti u svijetu i štovati Boga

nego napustiti sve i voditi slobodan i lagodan ţivot. Ĉetiri su ţivotna razdoblja kasnije u

Indiji bila svedena na dva: razdoblje domaćina i razdoblje redovnika. Domaćin sklapa

brak i izvršava svoje obaveze kao graĊanin, a duţnost drugoga jest posvećivanje svoje

cjelokupne snage religiji, propovijedanju i štovanju Boga. Proĉitat ću vam nekoliko

odlomaka iz Mahanirvana Tantre, koja se bavi ovim predmetom, i uvidjet ćete kako biti

domaćin i izvršavati sve duţnosti predstavlja vrlo teţak zadatak:

Domaćin bi morao biti odan Bogu — spoznaja Boga trebala bi predstavljati svrhu

njegova ţivota. Pa ipak on mora neprestano djelovati, te izvršavati sve svoje duţnosti.

Plodove svojih ĉinova mora prepustiti Bogu.

Velika je duţnost domaćina zaraĊivanje za ţivot, no mora pripaziti da to ne bi ĉinio

kazujući laţi ili varanjem i pljaĉkanjem ostalih ljudi. Ne smije zaboraviti da mu je ţivot

dat na sluţbu Bogu i siromašnima.

Spoznajući da su njegova majka i otac vidljivi predstavnici Boga, domaćin im uvijek i

u svakom sluĉaju mora ugoditi. Ugodi li majci i ocu, ugodio je i Bogu. Dobro je dijete

ono koje svojim roditeljima nikada ne upućuje ruţne rijeĉi.

Page 74: Vedanta Glas Slobode

74

Pred roditeljima se ne zbijaju šale, ne smije se pokazati nemir, ljutnja ili razdraţenost.

Pred svojim se roditeljima dijete mora prignuti, u njihovoj prisutnosti mora ustati i ne

smije sjesti dok mu to oni ne naloţe.

Posjeduje li domaćin hranu i piće, te odjeću, a da se nije ponajprije pobrinuo da su

snabdjeveni njegovi roditelji, njegova djeca, njegova ţena i siromašni, poĉinit će grijeh.

Majka i otac stvoritelji su ovoga tijela. Tako ĉovjek mora proći tisuću poteškoća kako bi

im ĉinio dobro.

Takva je i njegova duţnost prema vlastitoj ţeni. Nijedan ĉovjek ne bi trebao

prekoravati svoju ţenu, već je mora uzdrţavati kao svoju vlastitu majku. Ĉak i kada

proţivljava najveće poteškoće i probleme on ne smije iskaljivati svoj bijes na njoj.

Onaj koji pored svoje ţene snatri o drugoj, takne li je makar svojom mišlju — takav

će ĉovjek skonĉati u najcrnjem paklu.

Pred ţenama muškarac ne smije upotrebljavati nepristojne rijeĉi i nikada se ne smije

hvaliti svojim sposobnostima. On ne smije reći: »Uĉinio sam ovo, uĉinio sam ono.«

Domaćin svoju ţenu mora obasipati novcem, odjećom, ljubavlju, vjernošću i rijeĉima

slatkim poput nektara, i nikada ne smije uĉiniti ma što što bi je uznemirilo. Ĉovjek koji

je uspio u zadobivanju ljubavi ĉedne ţene uspio je i u svojoj vjeri, te posjeduje sve

vrline.

Duţnosti su ĉovjeka prema svojoj djeci sljedeće:

Sina valja s ljubavlju podizati do njegove ĉetvrte godine ţivota. Školovati ga valja

dok ne napuni šesnaestu. S dvadeset ga godina valja zaposliti. Njegov ga otac tada

odano treba smatrati sebi ravnim. Na potpuno jednak naĉin valja odgajati kćer i

najpomnije je školovati. A kada se uda, njezin joj otac treba podariti dragulja i

dragocjenosti.

Neumjerenu sklonost k jelu, odjeći, te prekomjerno njegovanje tijela i ureĊivanje

kose valja izbjegavati. Domaćin mora imati proĉišćeno srce i ĉisto tijelo, biti uvijek

djelatan i spreman na djelovanje.

Pred svojim se neprijateljima mora pokazati kao junak. Njima se mora suprotstaviti,

jer takva je njegova duţnost. Ne smije sjesti u ugao i tugovati, niti govoriti besmislice o

nepruţanju otpora. Ne pokaţe li se svojim neprijateljima kao junak, nije ispunio svoju

duţnost. No prema svojim prijateljima i roĊacima mora biti njeţan poput janjeta.

Page 75: Vedanta Glas Slobode

75

Duţnost je domaćina i neiskazivanje poštovanja bezboţnima. Iskazuje li on

poštovanje takvima, štiti bezboţnost. Velika bi pogreška bila podcjenjivati i

zanemarivati dobre ljude, vrijedne poštovanja.

Domaćin je središte ţivota i društva. Za njega je štovanje zapravo stjecanje i trošenje

bogatstva na plemenit naĉin, jer domaćin, koji nastoji na pozitivan naĉin i u pozitivne

svrhe postati bogat, ĉini u pogledu dosezanja spasa praktiĉki isto što i pustinjak dok

moli u svojoj ćeliji. Jer u njima sagledavamo samo razliĉite aspekte iste vrline — samo-

predavanja i ţrtvovanja sama sebe, pobuĊene osjećajem odanosti prema Bogu i svemu

što je njegovo.

U svakom sluĉaju, domaćin se mora boriti da stekne dobro ime. Ne smije kockati, ne

smije se kretati u društvu nemoralnih, ne smije govoriti laţi i ne smije biti uzrok patnji

drugih.

Domaćin mora kazivati istinu i govoriti blago, upotrebljavajući rijeĉi koje su ljudima

drage, koje će drugima ĉiniti dobro. On ne smije govoriti o osobnim stvarima drugih.

Kopajući bunare za vodu, sadeći drveće pokraj ceste, podiţući odmorišta za ljude i

ţivotinje, izgraĊujući ceste i mostove, domaćin ide k istom cilju kao i najuzvišeniji

yogin. (I. 42-46)

JEDINSTVO U MNOŠTVU

Na samom poĉetku mogu vam reći da u Indiji nema politeizma. U svakom ćete

hramu, stanete li i poslušate, ĉuti kako štovaoci sva svojstva Boga, ukljuĉujući i

posvudašnjost, upućuju oblicima. To nije politeizam, niti bi naziv henoteizam objasnio

ovu situaciju. »Što nazivljemo ruţom, slatko bi mirisalo i s drugim imenom.« Imena

nisu tumaĉenja.

Sjećam se kako sam jednom kao djeĉak ĉuo kršćanskog misionara kako propovijeda

mnoštvu. IzmeĊu ostalih milozvuĉnih stvari govorio im je i ovo: zada li on udarac

štapom njihovom idolu, što idol moţe uĉiniti? Jedan od slušalaca oštro odvrati:

»Oskvrnem li tvog Boga, što on moţe uĉiniti?« »Kada umreš, bit ćeš kaţnjen«, reĉe

propovjednik. »Tako će i moj idol kazniti tebe kada ti umreš«, uzvrati hindu.

Stablo se poznaje po svojim plodovima. Kada sam meĊu onima što se nazivaju

štovaocima vidio ljude, kakve u pogledu moralnosti, duhovnosti i ljubavi nikada ranije

nisam sreo, stao sam i upitao se: »Moţe li grijeh stvoriti svetost?«

Page 76: Vedanta Glas Slobode

76

Praznovjerje je velik neprijatelj ĉovjeka, no bogomoljstvo još je i veći. Zašto kršćanin

odlazi u crkvu? Zašto je kriţ svet? Zašto se lice za vrijeme molitve podiţe k nebu?

Zašto u katoliĉkoj crkvi postoji toliko mnogo kipova? Zašto se u svijesti protestanata

javlja toliko mnogo slika dok mole? Braćo moja, ni o ĉemu ne moţemo razmišljati a da

pritom nemamo predodţbe, jednako kao što ne moţemo niti ţivjeti bez disanja. Po

zakonu asocijacija, materijalna slika priziva mentalnu ideju i obrnuto. To je razlog zašto

hindu koristi vanjski simbol dok štuje. Reći će vam kako mu on pomaţe da svoj um

odrţava usredotoĉenim na biće kojem se moli. Podjednako tako kao i vi zna i on da

slika nije Bog, i da nije sveprisutna. Naposljetku, koliko sveprisutnost znaĉi većini

svijeta? Ona postoji kao puka rijeĉ, puki simbol. Posjeduje li Bog svoje pojavno

podruĉje? Ako ne, ponavljajući rijeĉ sveprisutni, mislimo na prostrano nebo ili prostor

— i to je sve.

Kao što nalazimo da na jedan ili drugi naĉin, po zakonima našeg mentalnog

ustrojstva, moramo povezivati naše pojmove beskonaĉnosti sa slikom plavoga neba ili

mora, tako prirodno povezujemo i naše poimanje svetosti s predodţbom crkve, dţamije

ili kriţa. Hindusi su poimanja svetosti, proĉišćenosti, istine, sveprisutnosti i ostala

doveli u vezu s razliĉitim kipovima i obredima, no s jednom razlikom: dok neki ljudi

sav svoj ţivot posvećuju svom idolu crkve i nikada se ne uzdiţu ponad njega, jer za njih

religija znaĉi intelektualni pristanak na odreĊene doktrine i ĉinjenje dobra svojim

bliţnjima, cjelokupna je religija hindusa, pak, usredotoĉena na obistinjenje. Ĉovjek će

postati boţanskim obistinjenjem boţanskoga. Idoli, hramovi, crkve i sveti spisi samo su

potpore, pomoć njegovom duhovnom djetinjstvu, no on mora napredovati sve dalje i

dalje, i nigdje ne smije stati. »Vanjsko štovanje, materijalno štovanje«, kako kazuju

hinduistiĉki sveti spisi, »najniţi je stupanj; nastojanje da se izdigne, duševna molitva,

sljedeći je stupanj; no najviši se stupanj postiţe tek s obistinjenjem Boga.«3

Zapamtite, isti taj revni ĉovjek koji pada niĉice pred idolom kazuje: »Njega ne moţe

iskazati ni Sunce, ni Mjesec, ni zvijezde, ni grom, o vatri da se i ne govori. Kroz njega

oni isijavaju svoju svjetlost.« MeĊutim, on ne skrnavi tuĊeg idola niti tuĊe štovanje

naziva grijehom. U tome on raspoznaje nuţno razdoblje ţivota. »Dijete je otac

ĉovjeka.« Bi li starac imao pravo reći kako je djetinjstvo, ili mladost, grijeh?

Ako je ĉovjek u stanju svoju boţansku prirodu obistiniti uz pomoć neke predodţbe,

da li bi bilo ispravno nazvati to grijehom? Ili ĉak i kada je okonĉao taj stadij nazvati ga

Page 77: Vedanta Glas Slobode

77

greškom? Kako hindu smatra, ĉovjek ne putuje od greške k istini, već od istine k istini

— od niţe k uzvišenijoj istini. Za njega sve religije, od najniţeg fetišizma do

najuzvišenijeg apsolutizma, znaĉe mnoštvo pokušaja ljudske duše da pojmi i obistini

beskrajno, pri ĉemu je svaka ljudska duša odreĊena uvjetima svoga porijekla i društva, a

svaki od njih oznaĉava razdoblje napretka. I svaka je duša mladi orao što teţi k sve

višem i višem, sakupljajući sve više i više snage dok napokon ne dosegne veliĉanstveno

Sunce.

Jedinstvo u mnoštvu zamisao je prirode, koju je hindu prepoznao. Svaka druga

religija propisuje odreĊene ĉvrste dogme i pokušava prisiliti društvo na njihovo

usvajanje. Pred društvo ona stavlja samo jedan kaput, koji mora podjednako pristajati i

Jacku i Johnu i Henryju. Ne odgovara li on Johnu, ili Henryju, ovaj će morati ići bez

kaputa. Hindusi su iznašli da se apsolut moţe obistiniti, da se o njemu moţe razmišljati,

da ga se moţe potpuno izloţiti jedino putem relativnog, a kipovi, kriţevi i polumjeseci

samo su mnoštvo simbola — mnoštvo klinova za vješanje duhovnih ideja. Nije toĉno da

je ovakva pomoć nuţna svakome, ali oni kojima nije potrebna nemaju pravo reći da je

ona pogrešna. U hinduizmu ona nije niti obavezna.

Jedno vam još moram reći. Idolopoklonstvo u Indiji nije ništa strašno. Ono nije majka

bludnica. Naprotiv, ono je pokušaj nerazvijenih umova da shvate uzvišene duhovne

istine. Hindusi imaju svoje greške — ponekad imaju i iznimke. No zapamtite: oni su

uvijek pristalice kaţnjavanja svojih vlastitih tijela, a nikada presijecanja grkljana svojim

bliţnjima. Ako se hindu fanatiĉno spali na lomaĉi, on nikada ne pali vatru inkvizicije. A

ĉak se i ovo [samoţrtvovanje] ne moţe više pripisati njegovoj religiji nego što se

spaljivanje vještica moţe pripisati kršćanstvu.

Za hindusa, prema tome, cijeli religijski svijet predstavlja samo putovanje, izdizanje

razliĉitih muškaraca i ţena, u razliĉitim uvjetima i okolnostima, do istoga cilja. Svaka

religija samo stvara Boga iz tvarnog ĉovjeka, a taj isti Bog sve njih nadahnjuje. Ĉemu

onda postoji toliko mnogo proturjeĉja? Ona su samo prividna, reći će hindu. Proturjeĉja

proizlaze iz iste istine što se prilagodava raznolikim prilikama u razliĉitim prirodama.

To je isto svjetlo što dopire kroz raznobojna stakla, a sitne su razlike nuţne za svrhu

prilagoĊavanja. No u srţi svega vlada ista istina. U svojem utjelovljenju u Krišnu Bog je

navijestio ĉovjeku: »Postojim u svakoj religiji kao što u nizu bisera postoji konac.«4

Page 78: Vedanta Glas Slobode

78

»Gdje god ugledaš neobiĉnu svetost i izuzetnu snagu kako se uzdiţe i proĉišćava

ĉovjeĉanstvo, znaj da sam to ja.«5 (I. 15—18)

BILJEŠKE

1. Švetašvatara Upanišad, 4.3.

2. Bhagavad Gita, 5.18—19.

3. Atmajnana Nirnaya, 14.

4. Bhagavad Gita, 7.7.

5. Bhagavad Gita, 10.41.

Page 79: Vedanta Glas Slobode

79

IV.

Bog i čovjek u vedanti

BOG: PERSONALAN I IMPERSONALAN

Sistem je advaite nerazarajući. Njegova je veliĉanstvenost u tome, što ima smionosti

propovijedati: »Ne prijeĉite niĉiju vjeru, ĉak niti vjeru onih koji su se zbog svog

neznanja priklonili niţim oblicima štovanja.«1 U tome se sastoji što ovaj sistem nauĉava

— ne prijeĉite, već pomozite svima da se izdignu sve više i više; obuhvatite cjelokupno

ĉovjeĉanstvo. Ova filozofija propovijeda Boga koji je sveukupnost. Tragate li za

sveopćom religijom što se moţe odnositi na svakoga, morate znati da ta religija ne smije

biti saĉinjena iskljuĉivo od djelića, već da mora biti njihova cjelokupnost, obuhvaćajući

sve stupnjeve religijskog razvitka. Ovako jasno izloţena ova se misao ne nalazi niti u

jednom drugom religijskom sustavu. Svi su oni samo dijelovi, koji svi podjednako

nastoje dostići sveukupno. Samo zbog toga postoje dijelovi.

Tako, od samoga poĉetka, advaita nije bila ni u kakvom sukobu s razliĉitim

postojećim sljedbama u Indiji. Danas u Indiji postoje dualisti, a njihov broj daleko

nadilazi sve ostale, jer dualizam po svojoj prirodi odgovara slabije obrazovanim

umovima. On je vrlo prikladno, prirodno, razborito tumaĉenje kozmosa. No advaita nije

u zavadi s ovim dualistima. Dualist smatra kako Bog postoji van kozmosa, negdje na

nebu, dok advaitist drţi da je Bog njegova vlastita duša, te da bi bilo klevetniĉki nazvati

ga neĉim udaljenijim. Svaka pomisao na odjeljivanje bila bi strašna. Bog je najbliţe od

bliskog. Ni u jednom jeziku ne postoji rijeĉ kojom bi se dala izraziti ta bliskost, osim

rijeĉi jedinstvo. Advaitist nije zadovoljan niti jednom drugom mišlju, podjednako tako

kao što je i dualist uţasnut poimanjem advaite, te ga smatra klevetniĉkim. No, unatoĉ

tome, advaitist spoznaje kako i druga poimanja moraju postojati, i nije u zavadi s

dualistom, koji je na pravom putu. Sa svoga će stanovišta dualist morati sagledati

mnoštvo, jer to je priroĊena nuţnost njegova stanovišta. Dozvolimo mu da ga zauzme.

Advaitist zna da, ma kakva god dualistova teorija bila, on ide prema istom cilju. U tom

se pogledu advaitist potpuno razlikuje od dualista kojeg njegovo stanovište prisiljava na

vjerovanje da su svi putevi što odstupaju od njegova vlastita pogrešni.

Dualisti cijeloga svijeta prirodno vjeruju u personalnog Boga, posve antropomorfnog,

koji je kao uzvišeni vladar u ovom svijetu nekima zadovoljan, a drugima nezadovoljan.

Page 80: Vedanta Glas Slobode

80

Samovoljno je zadovoljan nekim narodima ili rasama, te ih obasipa milostima. Prirodno,

dualist dolazi do zakljuĉka kako Bog ima svoje miljenike, te se nada da je i on sam

jedan od njih. Otkrit ćete kako gotovo u svakoj religiji postoji ovakvo poimanje: »Mi

smo miljenici našega Boga, i samo vjerovanjem kako i mi vjerujemo moţeš steći

njegovu naklonost.« Neki dualisti toliko usko razmišljaju da ustraju pri tvrdnji kako

samo malobrojni, predodreĊeni za Boţju naklonost, mogu biti spašeni; ma koliko ostali

pokušavali, ne mogu biti prihvaćeni. Pozivam vas da mi pokaţete jednu dualistiĉku

religiju koja nema u većoj ili manjoj mjeri izraţenu ovu iskljuĉivost. Stoga, u prirodi

stvari, dualistiĉke će religije zasigurno biti u suprotnosti i sukobu jedna s drugom i one

to odista oduvijek i jesu. Pa ipak dualisti zadobivaju puĉku naklonost obraćajući se

ispraznosti neobrazovanih, koji vole osjećaj uţivanja posebnih povlastica.

Dualist smatra kako ne moţete biti moralni sve dok vaš Bog ne drţi prut u ruci,

spreman da vas kazni. Mnoštvo koje ne razmišlja u pravilu su dualisti, i kao takvi su,

jadnici, tisućama godina bili proganjani po svim zemljama. Njihovo je poimanje

spasenja, stoga, sloboda, zbog straha od kazne. Jedan me je svećenik u Americi upitao:

»Što? Vi nemate Ċavla u svojoj religiji? Kako to moţe biti?« UviĊamo, meĊutim, da su

najbolji i najuzvišeniji ljudi ikada roĊeni u svijetu djelovali s tom uzvišenom

neosobnom misli. Ĉovjek koji je rekao: »Ja i moj otac smo jedno«, bio je taj ĉija se

snaga spustila do milijuna. Dvije tisuće godina djelovao je za dobro. I znamo kako je taj

isti ĉovjek bio milostiv prema ostalima, jer nije bio dualist. Mnoštvu je, koje ne moţe

zamisliti ništa uzvišenije od personalnog Boga, rekao: »Molite se svom ocu na

nebesima.« Drugima je, koji su bili u stanju razumjeti i uzvišeniju misao, rekao: »Ja

sam loza, a vi ste mladice.« No svojim je uĉenicima, posve se razotkrivši, obznanio

najuzvišeniju istinu — »Ja i moj otac smo jedno.«

Vedantist Bogu ne pridaje nikakvih svojstava doli sljedeća tri: beskrajna egzistencija,

beskrajna spoznaja i beskrajno blaţenstvo. Ova tri svojstva on smatra jednim.

Egzistencije bez spoznaje i ljubavi ne moţe biti. Spoznaje bez ljubavi, kao ni ljubavi

bez spoznaje, ne moţe biti. Ono što ţelimo, jest sklad egzistencije, spoznaje i

beskonaĉnog blaţenstva, jer to je naš cilj. (II. 141—43)

Page 81: Vedanta Glas Slobode

81

BOG U SVEMU

Još od djetinjstva slušam o sagledavanju Boga posvuda i u svemu, i o tome kako tek

tada mogu istinski uţivati svijet. No ĉim se pomiješam sa svijetom i zadobijem nekoliko

udaraca, ova misao išĉezava. Koraĉam ulicom razmišljajući kako Bog postoji u svakom

ĉovjeku, kad naiĊe snaţan ĉovjek i gurne me. Padam na ploĉnik koliko sam dug i širok.

Brzo se pridiţem stisnutih pesti, krv mi navire u glavu i slijedi refleksna kretnja. Istoga

sam trena pobjesnio. Otkako smo roĊeni, govorili su nam da u svemu vidimo Boga.

Ovome pouĉava svaka religija — sagledaj Boga u svemu i posvuda. Zar se ne sjećate da

u Novom zavjetu i Krist kazuje tako? Svi smo mi tome pouĉavani, no kad doĊemo do

praktiĉne strane nastaju poteškoće.

Svi se vi sjećate kako u Ezopovim basnama prekrasni jelen gleda svoj lik što se

odraţava u jezeru i kazuje svojem mladuncu: »Kako sam snaţan! Pogledaj moju

predivnu glavu. Pogledaj moje noge, kako su samo jake i mišićave. I kako hitro mogu

trĉati.« Tada zaĉuje pseći laveţ u daljini i istoga se trena dade u bijeg. Trĉavši tako

nekoliko kilometara dahćući se vrati. Mladunac nato reĉe: »Upravo si mi govorio kako

si snaţan. Kako to da si pobjegao kada si ĉuo pse što laju?« »Da, sine, samo što kad psi

zalaju, nestane sve moje pouzdanje.« Takvi smo i mi. Imamo visoko mišljenje o

ĉovjeĉanstvu, osjećamo se jakima i smionima, donosimo velike odluke, ali kad zalaju

psi iskušenja i napasti, postajemo poput jelena iz basne.

Ako je tako, koja je, prema tome, korist od pouĉavanja? Postoji najveća korist:

ĉvrstoća će i stalnost u vjeri naposljetku pobijediti. Ništa ne moţe biti postignuto u

jednom danu.

»O ovom Sopstvu valja najprije slušati, zatim ga valja pouĉavati, te se naposljetku

valja u njega zadubiti.«2 Svatko moţe vidjeti nebo. Ĉak i crvić, puţući po zemlji, vidi

plavo nebo — ali kako je samo ono daleko! Tako je i s našim idealom.

Vrlo je udaljen, nema sumnje, no svejedno znamo da ga moramo posjedovati. Na

nesreću, velika većina ljudi u ovom ţivotu tapka u mraku, bez ikakva ideala. Ako

ĉovjek s idealom ĉini tisuću pogrešaka, siguran sam da ĉovjek bez ideala ĉini pedeset

tisuća. Stoga je bolje posjedovati ideal.

Ideal je ĉovjeka u svemu vidjeti Boga. Ako ga, meĊutim, ne moţete vidjeti u svemu,

ugledajte ga u jednoj stvari, u onome što najviše volite, a potom ga sagledajte i u drugoj.

Page 82: Vedanta Glas Slobode

82

I tako moţete nastaviti. Pred dušom stoji beskonaĉan ţivot. Ne ţurite se, i postići ćete

svoj konaĉni cilj. (II. 151—53)

POKLONSTVO IMPERSONALNOM BOGU

Kada vedanta kaţe kako smo vi i ja Bog, ona pritom ne misli na personalnog Boga.

Posluţimo se primjerom: od velike koliĉine gline izraĊen je golemi glineni slon, i od

iste te gline naĉinjen je mali glineni miš. Hoće li ikada glineni miš biti u stanju postati

glineni slon? No, stavite li ih oba u vodu, oni se obojica pretvaraju u glinu. U obliku

gline obojica su jedno, ali dok postoje u obliku slona i miša, meĊu njima će uvijek

postojati razlika. Beskrajno, impersonalno nalik je glini iz našeg primjera. Mi smo i

vladar kozmosa jedno, ali kao oĉitovana bića, ljudi, mi smo njegovi vjeĉni robovi,

njegovi štovaoci. Na taj naĉin uviĊamo kako personalni Bog preostaje. Sve ostalo u

ovom relativnom svijetu preostaje, dok je religija stvorena kako bi bila zasnovana na

ĉvršćim temeljima. Stoga je nuţno da ponajprije spoznamo impersonalno kako bismo

spoznali personalno.

Molitva će takoĊer ostati, samo što će zadobiti šire znaĉenje. Sva besmislena

poimanja molitve, molitve na niskom stupnju, koje jednostavno predstavljaju pridavanje

rijeĉi besmislenim ţudnjama u našem umu, moţda će morati otpasti. Zamoliti Boga da

vam dade malo zraka, da pošalje kišu, da uĉini da voće u vašem vrtu okrupnja, i tako

dalje, priliĉno je neprirodno. Moliti se vladaru kozmosa, naklapati o svakoj našoj sitnoj

potrebi, i od djetinjstva govoriti »O, Boţe, daj da me proĊe glavobolja«, uistinu je

smiješno. Bogu nam se valja obraćati radi uzvišenijih stvari. Budala je dakako onaj, koji

poĉivajući na obalama Gangesa kopa maleni zdenac. Budala je dakako i onaj koji,

ţiveći u blizini rudnika dijamanata, traga za komadićima kristala.

Dakako, i mi ćemo biti budale ako se zbog trivijalnih, ovozemaljskih stvari budemo

obraćali ocu posvemašnje milosti, ocu posvemašnje ljubavi. Njemu ćemo se, stoga,

obratiti za svjetlost, snagu, ljubav. Ali tako dugo dok u nama postoji slabost i ĉeţnja za

podloţnom zavisnošću, postojat će i ovakve sitne molitve i poimanja poklonstva

personalnom Bogu. Oni koji su se visoko izdigli ne mare za takve sitne pripomoći. Oni

su već gotovo zaboravili na zahtijevanje stvari za sebe, na traţenje stvari zbog svojih

potreba. Njihova je dominantna misao »Ne ja, već ti, brate.« Takve su osobe dostojne

štovanja impersonalnog Boga. A što je to poklonstvo impersonalnom Bogu? Tu nema

Page 83: Vedanta Glas Slobode

83

ropstva — »O, boţe, ja sam nitko. Imaj milosti prema meni.« Zasigurno znate staru

perzijsku pjesmu:

DoĊoh vidjeti moju ljubljenu. Vrata bijahu zatvorena. Pokucah i zaĉuh glas što

dopiraše iz unutrašnjosti: »Tko si?« »Ja sam taj i taj.« Vrata se ne otvoriše. DoĊoh po

drugi put i pokucah. Isto pitanje bijaše mi postavljeno, i ja dadoh isti odgovor. Vrata

se ne otvoriše. DoĊoh tako i po treći put i ĉuh isto pitanje. Odgovorih, »Ja sam ti,

ljubavi moja.« I vrata se otvoriše.

Impersonalnog se Boga štuje istinom. A što je istina? Istina je da sam ja on. Neistinito

je kada kaţem da ja nisam ti. Laţ, strašna je laţ kada kaţem da sam odvojen od tebe. Ja

sam jedno s ovim kozmosom — potpuno jedno. Mojim je osjetilima samima po sebi

oĉito da sam jedno s kozmosom. Jedno sam sa zrakom što me okruţuje, jedno sa

snagom, jedno sa svjetlošću, dovijeka jedno sa cijelim sveopćim bićem koje se naziva

kozmosom, koje se pogrešno smatra kozmosom. Jer sveopće biće je on i ništa doli on,

vjeĉan subjekt u biti, koji u svakom srcu kazuje »Ja jesam«, — besmrtno jedinstvo,

besano jedinstvo, uvijek budno, besmrtno, ĉija slava nikada ne umire, ĉije moći nikada

ne iznevjeruju. Ja sam jedno s time.

U tome se sastoji sve poklonstvo impersonalnom. Koji je ishod? Cijeli će se ĉovjekov

ţivot izmijeniti. Snaga, snaga je ono za ĉim toliko strasno ţudimo u ţivotu. Jer ono što

nazivamo grijehom i patnjom ima samo jedan uzrok, a to je naša slabost. S njom

nadolazi i neznanje, a s neznanjem patnja. Impersonalno će nas uĉiniti snaţnima. Tada

ćemo se moći nasmijati patnjama, nasmiješiti se podlosti zlih, a okrutni će tigar, iza

svoje tigrovske prirode, razotkriti moje vlastito sopstvo. Takav će biti ishod. Ova je

duša dovoljno snaţna da postane jedno s Bogom; ništa doli nje nije snaţno. Što smatrate

uzrokom snage Isusa Nazarećanina u vašoj Bibliji, te neizmjerne, beskonaĉne snage

koja se smijala izdajnicima i blagosiljala one koji su ga ţeljeli ubiti? Bilo je to »Ja i moj

otac smo jedno.« Bila je to molitva: »Oĉe, kao što sam ja jedno s tobom, uĉini da svi

budu jedno sa mnom.« To je poklonstvo impersonalnom bogu. (I. 379—81)

POKLONSTVO ŢIVOM BOGU

Ţudimo za štovanjem ţivoga Boga. Ĉitav ţivot nisam vidio ništa drugo doli Boga, niti

ste vi vidjeli išta drugo. Da biste vidjeli ovu stolicu najprije ćete vidjeti Boga, a tek

potom stolicu u njemu i kroz njega. Tvrdeći »Ja jesam« on je posvuda. Onoga trena

Page 84: Vedanta Glas Slobode

84

kada osjetite »Ja jesam« svjesni ste postojanja. Kamo bismo pošli vidjeti Boga ako ga

ne moţemo vidjeti u našim vlastitim srcima i u svakom ţivom biću? »Ti si muškarac, ti

si ţena, ti si djevojĉica, ti si djeĉak. Ti si starac koji teturajući hoda oslanjajući se na

svoj štap. Ti si mladić koji koraĉa ponosan na svoju snagu. Ti si sve što postoji« —

ĉudesni ţivi Bog, jedina zbilja u kozmosu.

Mnogima se to moţe uĉiniti kao strašna proturjeĉnost tradicionalnom Bogu, koji ţivi

negdje iza vela i kojega nitko nikada ne vidi. Svećenici nam jedino obećavaju: slijedimo

li ih, prihvaćamo li njihove savjete i kroĉimo li putem koji su nam oni odabrali, tada će

nam oni, nakon naše smrti, dati preporuku što će nam omogućiti da ugledamo lice

Boţje! Što su sva ova razmišljanja o nebesima doli puke preinake besmislenog

miješanja svećenstva u svjetovno?

Dakako, misao o impersonalnom vrlo je razarajuća, ona svećenicima, crkvama i

hramovima oduzima svaku njihovu funkciju. U Indiji danas vlada opća glad, ali

podjednako tako postoje hramovi s draguljima neprocjenjive vrijednosti. Da su

svećenici pouĉavali narod ovoj ideji impersonalnog, njihovo bi zvanje već davno

nestalo. Pa ipak valja je nesebiĉno pouĉavati, bez miješanja svećenstva u svjetovno. Vi

ste Bog i ja sam Bog. Tko koga sluša? Tko koga štuje? Vi ste najviši hram Boga. Radije

bih štovao vas nego ikoji hram, kip ili Bibliju. Zašto su neki ljudi tako proturjeĉni u

svojim razmišljanjima? Nalik su ribi što isklizava iz naših ruku. Tvrde kako su praktiĉni

i lukavi. Vrlo dobro. No ima li štogod praktiĉnije od štovanja ovdje, od štovanja vas? Ja

vas vidim, osjećam i spoznajem da ste vi Bog. Muhamedanac tvrdi kako nema Boga do

Alaha. Vedanta pak tvrdi kako ne postoji ništa što nije Bog. Većinu od vas to moţe

zastrašiti, ali postepeno ćete to razumjeti. Ţivi je Bog dat u vama, pa ipak podiţete

crkve i hramove, i vjerujete u svakojake prividne besmislice što postoje jedino u vašoj

uobrazilji. Jedini Bog kojeg valja štovati je ljudska duša u ljudskom tijelu. Dakako, i sve

su ţivotinje hramovi, no ĉovjek je najuzvišeniji od njih, Taj Mahal svih hramova. Kad

ne bih mogao štovati u njemu, nijedan mi drugi hram ne bi bio od koristi. Onoga trena

kada spoznam Boga koji stoluje u hramu svakog ljudskog tijela, onoga trena kada

iskaţem poštovanje svakom ljudskom biću i u njemu sagledam Boga, toga sam trena

slobodan od svake prisile.

Ovo je štovanje najpraktiĉnije od svih. Ono nema nikakve veze s teoretiziranjem i

spekulacijom. Pa ipak ono mnoge zastrašuje. Oni tvrde kako ovakvo štovanje nije

Page 85: Vedanta Glas Slobode

85

pravilno i nastavljaju nizati teorije o davnim idealima o kojima su slušali od svojih

djedova — kako je negdje u nebesima Bog nekome rekao da je on Bog. Od tada imamo

samo teorije. Prema njihovom mišljenju u tome se sastoji praktiĉnost, a naše su zamisli

nepraktiĉne. Nesumnjivo, tvrdi vedanta, svatko mora imati svoj vlastiti put, ali put nije i

cilj. Štovanje Boga koji postoji na nebesima i tome sliĉno nije loše, ali to su samo

stepenice na putu prema istini, a ne sama istina. Sve je to dobro i divno, postoje tu i

neke ĉudesne zamisli, ali vedanta na svakom mjestu kazuje:

Prijatelju, njega kojeg štuješ kao nespoznatog, njega ja štujem kao tebe. On, kojeg štuješ kao

neotkrivenog, za kojim tragaš posvuda po kozmosu, s tobom je sve vrijeme. Postojiš kroz

njega, a on je vjeĉan svjedok kozmosa.

On, kojeg sve Vede štuju, ne, štoviše, on koji je svagda prisutan u vjeĉnom »ja« — postoji

li on, postoji i cijeli kozmos. On je svjetlo i ţivot kozmosa. Kada »ja« ne bi bilo prisutno u

tebi, ti ne bi vidio sunce, sve bi bilo tamna gomila. Sjaji li on, ti vidiš svijet.

Pitanje koje ovdje općenito iskrsava glasi: Neće li to dovesti do silnog mnoštva

teškoća? Svatko će od nas razmišljati: »Ja sam Bog, i što god ĉinio ili mislio mora biti

dobro, jer Bog ne moţe ĉiniti zlo.« Ponajprije, ĉak i uzimajući opasnost pogrešnog

tumaĉenja za gotovo, moţe li se provjeriti da na drugoj strani ova ista opasnost ne

postoji? Oni su štovali Boga na nebesima odvojenog od njih samih i kojega se uistinu

boje. RoĊeni su drhteći od straha, i cijeli će svoj ţivot tako drhtati. Je li time svijet

uĉinjen mnogo boljim?

Neistinito je reći kako će poimanje neosobnog dovesti do zastrašujućeg porasta zla u

svijetu, kao da druge doktrine nikada nisu sluţile zlim djelima, kao da one nisu dovele

do sektaštva, natapajući svijet krvlju i potiĉući ljude da jedni druge raskomadaju. »Moj

Bog je najveći Bog. Odluĉimo o tome u otvorenoj borbi.« To je rezultat dualizma po

cijelome svijetu. IziĊite na jasno svjetlo dana. SiĊite s uskih puteva. Jer kako beskrajna

duša moţe mirovati zadovoljna da ţivi i umire kao dio koloteĉine? IziĊite u kozmos

svjetlosti. Sve što postoji u kozmosu pripada vama. Ispruţite ruke i s ljubavlju ga

prigrlite u svoje naruĉje. Ako ste ikada osjetili da to ţelite uĉiniti, osjetili ste Boga. (II.

320—23)

Page 86: Vedanta Glas Slobode

86

ISTINSKA PRIRODA ĈOVJEKA

Tijelo nije istinski ĉovjek, niti je to um, jer um raste i opada. Istinski je ĉovjek duh, s

onu stranu, koji sam moţe postojati dovijeka. Tijelo se i duh neprestano mijenjaju, te su,

ustvari, samo nazivi za niz promjenjivih pojava, nalik rijekama ĉije su vode u

neprestanom stanju kretanja, pa ipak ostavljaju dojam nerazbijenih tokova. Svaka se

ĉestica ovoga tijela neprestano mijenja, nitko ne zadrţava isti oblik kroz dulje vrijeme,

pa ipak ga smatramo istim tijelom. Tako je i s umom: ĉas sretan, ĉas nesretan; ĉas

snaţan, ĉas slab — poput vira što se stalno mijenja. To ne moţe biti beskrajni duh, jer

promjena je moguća jedino u ograniĉenom. Apsurdno je reći kako se beskrajno na bilo

koji naĉin mijenja, jer to nije moguće. Vi se krećete i ja se krećem, krećemo se kao

ograniĉena tijela — a svaka ĉestica u ovom kozmosu u neprestanom je stanju kretanja.

Smatrajući kozmos jedinstvom, sveukupnošću, on se ne moţe kretati, niti mijenjati.

Kretanje je uvijek relativno. Krećem se u odnosu na nešto drugo. Svaka se ĉestica u

ovom kozmosu moţe mijenjati u odnosu na bilo koju drugu ĉesticu. Uzmete li

sveukupan kozmos kao jedno, u odnosu na što se on moţe kretati? Pored njega ne

postoji ništa drugo. Tako je ovo beskrajno jedinstvo nepromjenjivo, postojano,

apsolutno, i ono je istinski ĉovjek. Naša se zbiljnost, prema tome, sastoji u sveopćem, a

ne u ograniĉenom. Stare su zablude, ma koliko utješne one bile, misliti kako smo

ograniĉena bića koja se neprestano mijenjaju.

Ljudi su zastrašeni kada im se kaţe da su oni sveopće biće, u svemu prisutno. U

svemu što ĉinite, u svakoj nozi kojom kroĉite, u svakim usnama kojima govorite, u

svakom srcu kojim osjećate. Ljudi su prestravljeni kada im se to kaţe. Oni će vas uvijek

iznova pitati da li će tada zadrţati svoju samosvijest. Što je samosvijest? Volio bih to

vidjeti. Dijete nema brkova. Kada postane ĉovjekom moţda će imati bradu i brkove.

Njegova bi se samosvijest izgubila kada bi ona bila u tjelesnom. Izgubim li oko, ili

jednu ruku, moja bi se samosvijest izgubila kada bi bila data u tijelu. U tom se sluĉaju

alkoholiĉar ne bi smio ostaviti pića, jer bi time izgubio svoju samosvijest. Lopov ne bi

smio postati dobar ĉovjek, jer bi time izgubio svoju samosvijest. Zbog straha od

gubljenja samosvijesti nijedan ĉovjek ne bi smio promijeniti svoje navike. Nema druge

samosvijesti doli one u beskrajnom. To je jedini nepromjenjivi uvjet, a sve je ostalo u

stanju neprestanog kretanja. Samosvijest ne moţe biti ni u pamćenju. Pretpostavimo da

uslijed udarca u glavu zaboravim cijelu svoju prošlost — time sam izgubio i cijelu svoju

Page 87: Vedanta Glas Slobode

87

samosvijest, nestao sam. Ne sjećam se dviju ili triju godina svog djetinjstva, a ako su

pamćenje i postojanje jedno, tada je sve što sam zaboravio izgubljeno. Onaj dio ţivota

kojega se ne sjećam nisam ni ţivio. Takvo je vrlo usko poimanje samosvijesti.

Još uvijek nismo samosvjesni. Borimo se za samosvijest, a to je beskrajno, to je

istinska priroda ĉovjeka. Ţivi samo onaj ĉiji je ţivot dat u cijelom kozmosu, a što više

usredotoĉujemo naše ţivote na ograniĉene stvari, to brţe idemo ka smrti. Ţivimo samo

one trenutke kada su naši ţivoti u kozmosu, u drugima, a ţivjeti ovaj maleni ţivot je

smrt — naprosto smrt — i to je razlog zašto nastaje strah od smrti. On se moţe

pobijediti jedino spoznajom da, sve dok postoji i jedan ţivot u kozmosu, ţivi i ĉovjek.

Kada ĉovjek moţe reći: »Ja sam u svemu, u svakome; ja postojim u svakom ţivotu, ja

sam kozmos«, samo tada nastaje stanje neustrašivosti. Apsurdno je govoriti o

besmrtnosti u stvarima što se neprestano mijenjaju. I kao što reĉe jedan stari sanskrtski

mislilac: »Samo je duh samosvjestan, jer je beskrajan.« Beskrajnost je nedjeljiva, ona ne

moţe biti razbijena na komade. Ona je uvijek ista, nedjeljivo jedinstvo, i to je

samosvjestan ĉovjek, istinski ĉovjek. Nezbiljski je ĉovjek tek puko nastojanje da se

izrazi i oĉituje ova samosvijest što leţi s onu stranu. Evolucija nije u duhu.

Ove promjene što se dogaĊaju — zli postaju dobri, ţivotinja postaje ĉovjek; smatrajte

ih za što god vam drago, nisu promjene u duhu, već evolucija prirode i oĉitovanje duha.

Pretpostavimo da postoji zaslon što vas zakriva od mene, i na njemu malena rupica kroz

koju mogu vidjeti neka lica ispred sebe, zapravo samo nekoliko njih. Pretpostavimo da

se rupica poĉne sve više i više širiti i da se tako prizor sve više razotkriva pred mojim

oĉima. Naposljetku, cijeli zaslon nestaje i ja stojim oĉi u oĉi s vama. U ovom se sluĉaju

vi niste niti najmanje promijenili. Rupica je bila ono što se razvijalo, a vi ste se

postepeno oĉitovali. Tako je i s duhom. Nikakvo se savršenstvo ne moţe dostići, jer ste

već sada slobodni i savršeni.

Što su ove misli o religiji i Bogu i o traganju za onim što dolazi poslije? Zašto ĉovjek

traţi Boga? Zbog ĉega u svakom narodu, u svakom društvenom staleţu, ĉovjek

priţeljkuje savršen ideal, bilo u ĉovjeku ili Bogu, ili bilo gdje drugdje? Zbog toga što je

ta misao u vama. Vaše je vlastito srce kucalo a da vi to niste znali; zabunom ste ga

smatrali neĉim što dopire izvana. Bog u vama samima je to što vas nagoni na traganje

za njim, što vas tjera da ga spoznate. Nakon dugih posvudašnjih traganja, po hramovima

i crkvama, na zemlji i nebesima, na kraju se opet vraćate, zatvarajući krug u toĉki iz

Page 88: Vedanta Glas Slobode

88

koje ste krenuli, svojoj vlastitoj duši, te nalazite da je on, za kojim ste tragali širom

svijeta, zbog kojeg ste zaklinjali i molili po crkvama i hramovima, koga ste gledali kao

tajnu svih tajni, zastrtu oblacima, da je on najbliţe od bliskog, da je on vaše vlastito

sopstvo, zbiljnost vašeg ţivota, tijela i duše. To je vaša vlastita priroda. Potvrdite i

oĉitujte to. Vi ne morate postati ĉisti, jer to ste već sada. Vi ne morate postati savršeni,

jer to ste već sada. Priroda je poput onog zaslona što zakriva zbiljnost s onu stranu.

Svaka dobra misao koju mislite ili u skladu s kojom djelujete jednostavno je skidanje

koprene, dok se proĉišćenost, beskonaĉnost i Bog s onu stranu sve više oĉituju. U tome

se sastoji cjelokupna povijest ĉovjeka. Što prozirnija postaje koprena, to sve više i više

svjetla dopire kroz nju, jer u njegovoj je prirodi da sja.

Njega [sopstvo] ne moţemo spoznati, uzaludno to pokušavamo. Kada bi se ono dalo

spoznati, ne bi više bilo to što jest, jer ono je vjeĉni subjekt. Spoznaja je ograniĉavanje,

spoznaja je konkretiziranje. Vaše vlastito sopstvo je vjeĉan subjekt svega, vjeĉan

svjedok ovoga kozmosa. Spoznaja je, kao što je to oduvijek i bila, niţi stupanj,

degeneracija. Mi smo već sada taj vjeĉni subjekt, kako ga onda moţemo spoznati? To je

istinska priroda svakog ĉovjeka, a on je nastoji iskazati na najrazliĉitije naĉine. U

suprotnom, zašto onda postoji toliko mnogo etiĉkih propisa? Gdje je tumaĉenje

cjelokupne etike? Jedna se ideja izdvaja kao središte svih etiĉkih sustava, izraţena u

najrazliĉitijim oblicima — naime, ĉinjenje dobra drugima. Vodeći motiv ĉovjeĉanstva

valjalo bi biti milosrĊe prema ljudima, te prema svim ţivotinjama. No to su samo

razliĉiti izrazi vjeĉne istine: »Ja sam kozmos, a ovaj je kozmos jedinstven.« Ili drugim

rijeĉima, gdje je razum? Zašto bih trebao ĉiniti dobro drugima? Što me na to primorava?

Suosjećanje, osjećaj posvudašnje istovjetnosti. Ponekad i najokrutnija srca osjećaju

sklonost k ostalim bićima. Ĉak i ĉovjek koji se prestravi ako kaţete da je ova prividna

samosvijest uistinu zabluda — da je bezvrijedno pokušavati se drţati te prividne

samosvijesti — ĉak i taj ĉovjek će vam reći kako je krajnje samoodricanje središte

cjelokupne moralnosti. A što je to savršeno samoodricanje? Ono znaĉi odricanje od

ovog oĉigledno prividnog sopstva, odricanje od svake sebiĉnosti.

Pojam »mene« i »mojega« — ahamkara i mamata — ishod je davnog praznovjerja i

što više ovo današnje sopstvo išĉezava, to se jaĉe oĉituje istinsko sopstvo. To je istinsko

samoodricanje, središte, osnova i srţ svih moralnih uĉenja, te, bio ĉovjek toga svjestan

ili ne, cijeli svijet ide prema tome, upraţnjavajući ga u većoj ili manjoj mjeri. Samo što

Page 89: Vedanta Glas Slobode

89

to ogromna većina ĉovjeĉanstva ĉini nesvjesno. Uĉinimo da to ĉine svjesno. Navedimo

ih na ţrtvovanje, znajući da ovo »mene i mojega« nije istinsko sopstvo, već samo

ograniĉavanje. Samo jedan letimiĉan pogled na tu beskrajnu zbiljnost što se prostire u

pozadini — samo jedna iskra beskonaĉne vatre koja je zapravo sve — predstavlja

današnjeg ĉovjeka. Beskonaĉno je njegova istinska priroda. (II. 79—83)

SLOBODNO ŢIVLJENJE

Štujući Boga oduvijek smo zapravo štovali naše vlastito skriveno sopstvo. Najgora je

laţ koju uopće moţete izreći da ste roĊeni grešnik ili zao ĉovjek. Grešnik je samo onaj

koji u drugom ĉovjeku vidi grešnika. Zamislite da je ovdje jedno dijete, a vi postavljate

vreću sa zlatom na stol. Pretpostavite da naiĊe kradljivac koji odnosi zlato. Djetetu je to

potpuno svejedno: u njegovoj unutrašnjosti ne postoji kradljivac, pa ga ono ne vidi niti u

vanjskom svijetu. Za grešnike i zle ljude zlo postoji u vanjskom svijetu, no ne i za dobre

ljude. Tako zao ĉovjek ovaj kozmos vidi kao pakao, djelomiĉno dobar ga vidi kao raj,

dok ga savršena bića shvaćaju kao i sam Bog. Samo onda kada ĉovjek ovaj kozmos vidi

kako ga vidi i Bog, samo tada nestat će koprene ispred njegovih oĉiju; tek će tada

ĉovjek, proĉišćen i izbavljen, cijelo svoje viĊenje smatrati promijenjenim. Tada

išĉezavaju svi ruţni snovi što su ga morili milijunima godina, a on, koji je sebe smatrao

ili ĉovjekom ili Bogom ili demonom, koji je smatrao da ţivi na niskim mjestima, na

uzvišenim mjestima, na zemlji, na nebesima i tako dalje, otkriva da je uistinu

sveprisutan; da je u njemu sadrţano sve vrijeme, a ne on u vremenu; da su sva nebesa

data u njemu, ali on nije ni u jednom od njih, te da su svi bogovi koje je ĉovjek ikada

štovao dati u njemu, a da on nije ni u jednom od njih. On je tvorac bogova i demona,

ljudi i ţivotinja, biljaka i kamenja. Istinska priroda ĉovjeka stoji pred njim otvorena,

uzvišenija od nebesa, savršenija od našeg kozmosa, beskonaĉnija od beskonaĉnog

vremena, sveprisutnija od sveprisutnog etera.

Jedino tako ĉovjek postaje neustrašiv i slobodan. Tada prestaju sve zablude,

išĉezavaju sve patnje, i svim je strahovanjima zauvijek kraj. RoĊenje odlazi, s njim i

smrt. Patnje nestaju, s njima i naslade; zemlja išĉezava, s njom i nebesa; nestaje

tjelesnost, a s njom i um. Za takva ĉovjeka nestaje sav kozmos. Zauvijek prestaje

traganje, kretanje i neprekidna borba meĊu silama, a ono što se oĉitovalo kao sila i tvar,

kao srazovi prirode, kao priroda sama, kao nebesa i zemlja, biljke i ţivotinje, ljudi i

Page 90: Vedanta Glas Slobode

90

nebeski namjesnici — sve se to preobraţava u jednu beskonaĉnu, nesalomljivu,

nepromjenljivu egzistenciju, a ĉovjek koji spoznaje otkriva kako je jedinstven s njom.

»Kao što najraznobojniji oblaci izlaze pred nebeski svod, zadrţavaju se na tren, a potom

išĉezavaju«, tako i pred ovu dušu izlaze sva ova viĊenja, — viĊenja zemlje i nebesa,

mjeseca i bogova, naslada i patnji. No sve one nestaju, ostavljajući jedan beskonaĉan,

postojan, nepromjenljiv duh. Nebo se nikada ne mijenja, već oblaci. Pogrešno je, prema

tome, smatrati da se duh mijenja. Pogrešno je takoĊer smatrati da smo grešni,

ograniĉeni, da smo odvojeni. Istinski je ĉovjek jedna jedinstvena egzistencija.

Na ovom mjestu iskrsavaju dva pitanja. Prvo: »Da li je to moguće obistiniti? Za sada

je to doktrina, filozofija. No, je li to moguće uistinu obistiniti?« Moguće je. U ovom

svijetu još uvijek postoje ljudi za koje je zabluda zauvijek nestala. Drugo pitanje glasi:

»Umiru li oni neposredno nakon takvog obistinjenja?« Ne tako brzo kao što to mi

mislimo. Dva kotaĉa spojena jednom osovinom zajedno se kreću. Uhvatim li se za jedan

kotaĉ i sjekirom presijeĉem osovinu napola, kotaĉ se, koji sam uhvatio, zaustavlja. No

na drugi kotaĉ još uvijek djeluje prošli moment sile, tako da on nastavlja kretanje još

nekoliko trenutaka, te naposljetku pada. Duša, to proĉišćeno i savršeno biće, jedan je

kotaĉ, a ovaj vanjski privid tijela i duha je drugi, dok je ono što ih spaja osovina

djelovanja, karme. Spoznaja je sjekira što će raskinuti vezu izmeĊu njih, a kotaĉ duše će

se zaustaviti — zaustaviti u razmišljanju kako ona dolazi i odlazi, ţivi i umire, prestat će

razmišljati kako je ona priroda, kako ima svoje ţelje i ţudnje — i otkrit će da je

savršena i da više ni za ĉim ne ţudi. No na drugi će kotaĉ, kotaĉ tijela i duha, još uvijek

djelovati moment sile minulih djela. Tako će on postojati još neko vrijeme, sve dok se

moment sile minulih djela ne istroši i ne iscrpi. Tek nakon toga past će tijelo i duh, i

duša će postati slobodnom. Ne postoji više nikakvo odlaţenje u nebo i vraćanje — ĉak

niti odlaţenje u Brahmaloku ili bilo koju od najuzvišenijih sfera. Jer otkuda on to moţe

doći i kamo to moţe otići? Ĉovjek koji je u ovom ţivotu dostigao ovo stanje, kome se,

makar i na tren, izmijenila uobiĉajena slika svijeta, i zbilja postala oĉiglednom, naziva

se ĉovjekom »slobodnog ţivljenja«. To je cilj vedantista, postizanje slobode za ţivota.

Jednom sam u zapadnoj Indiji putovao kroz nenapuĉeno pusto podruĉje. Danima sam

pješaĉio kroz pustoš, i na moje iznenaĊenje svakoga sam dana viĊao prekrasna jezera,

oko kojih je raslo drveće, i odraze drveća kako titraju na površini vode. »Kako

prekrasno izgledaju ova jezera, a oni to nazivaju pustinjom!« rekoh samom sebi.

Page 91: Vedanta Glas Slobode

91

Putovao sam tako gotovo mjesec dana, neprestano viĊajući predivna jezera, drveće i

biljke. Jednoga sam dana bio vrlo ţedan i poţelio napiti se vode, te tako krenuh prema

jednom od tih bistrih, prekrasnih jezera. Ali pribliţivši se vidjeh kako je ono nestalo.

Odjednom mi je doprlo do svijesti, »Ovo je obmana o kojoj sam ĉitao cijelog ţivota.«

Tako mi se pojavila i pomisao kako sam tokom ĉitavih mjesec dana, svakodnevno,

viĊao utvaru, a da toga uopće nisam bio svjestan. Sljedećeg sam jutra nastavio svoje

putovanje. Ponovo se pojavilo jezero, ali usporedo s njim i misao da je to privid, a ne

stvarno jezero.

Tako je i s ovim kozmosom. Dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za

godinom, svi mi putujemo kroz ovu iluziju svijeta, ne znajući da je ona uistinu samo

privid. Jednog će se dana ona raspršiti, no ipak će se ponovo pojaviti. Tijelo mora ostati

pod utjecajem minule karme, i iluzija će se ponovo pojaviti. Ovaj će nam se svijet

vraćati sve dok budemo pritiješnjeni karmom. Muškarci, ţene, ţivotinje, biljke, naše

sklonosti, ljubavi i duţnosti — sve će se vratiti k nama, no ne i s istom snagom. Pod

utjecajem nove spoznaje oslabit će snaga karme, njezin će se otrov izgubiti. Ona će se

preobraziti, jer zajedno s njom pojavljuje se i ideja da mi to već sada znamo, da je oštra

razlika izmeĊu zbilje i obmane već spo svijet više neće biti isti kao prije.

Što ostaje privrţeno onome koji je dostigao sopstvo? Malo karme, djelić momenta

sile njegova minulog ţivota, no sve je to pozitivan moment sile. Sve dok se negativan

moment sile posvema ne iscrpi i ne sagore svi poĉinjeni grijesi, ĉovjeku neće biti

moguće vidjeti i spoznati zbilju. Stoga, ono što ĉovjeku koji je dostigao sopstvo i vidio

istinu preostaje jest ostatak pozitivnih utisaka o njegovom proteklom ţivotu, pozitivan

moment sile. Ĉak i ako ţivi u svom tijelu i neprekidno djeluje, on djeluje samo radi

ĉinjenja dobra. Njegove usne izgovaraju jedino blagoslove. Njegove ruke ĉine jedino

dobra djela. Njegov um moţe misliti jedino dobre misli. Kamo god išao, njegova je

prisutnost blagoslov. On sam je ţivući blagoslov. Samom svojom prisutnošću, takav će

ĉovjek najporoĉnije ljude preobratiti u svece. Ĉak i ako ne progovara, sama njegova

prisutnost bit će blagoslov ĉovjeĉanstvu (II. 279-82, 284)

ŠTO NAS ĈINI NESRETNIMA?

Što nas ĉini nesretnima? Uzrok je svim nevoljama zbog kojih patimo ţudnja. Vi

ţudite za neĉim, a ţudnja ne biva ispunjena — ishod je tjeskoba. Ne postoji li ţudnja, ne

Page 92: Vedanta Glas Slobode

92

postoji ni patnja. I na ovom mjestu, meĊutim, postoji opasnost da me pogrešno

razumijete. Stoga je neophodno objasniti što po razumijevam pod napuštanjem ţudnje i

postajanjem slobodnim od svake patnje. Zidovi nemaju ţudnje i nikada ne pate. Istina,

no oni se nikada niti ne razvijaju. Ova stolica nema ţudnje, nikada ne pati, ali je uvijek

stolica. U sreći postoji veliĉanstvenost, podjednako tako kao i u patnji. I u zlu, ako

smijem tako reći, postoji korist. Veliku smo poduku iz patnje već svi nauĉili. Tokom

našeg ţivota poĉinili smo stotine stvari za koje bismo poţeljeli da ih nikada nismo

uĉinili, no koje su istovremeno bile veliki uĉitelji. Što se mene tiĉe, drago mi je što sam

ponešto uĉinio dobro i mnogo toga loše; drago mi je što sam ponešto uĉinio pravilno i

što sam napravio mnogo grešaka, jer svaka je od njih bila velika pouka. Takav kakav

sam sada, ja sam ishod svega što sam poĉinio, svega što sam mislio. Svaki ĉin i svaka

misao imali su svoj uĉinak, a ti uĉinci ĉine sveukupnost mog razvitka.

Svi mi shvaćamo da su ţudnje pogrešne, no što je mišljeno pod napuštanjem? Kako

nastaviti ţivot? Bio bi to vrlo poguban savjet, koji bi uništio ţudnju, a s njom i ĉovjeka.

Rješenje je sljedeće: nije toĉno da vi ne biste trebali imati vlasništvo, niti da ne biste

trebali imati nuţne stvari, pa ĉak i bogatstva — imajte sve što poţelite, ĉak i više, samo

spoznajte istinu i obistinite je. Bogatstvo nikome ne pripada. Ne razmišljajte o

vlasništvu, o svojini. Vi ste nitko, ja nisam ma tko, niti je to bilo tko drugi. Sve pripada

Bogu. Bog je u bogatstvu što ga uţivate. On je u ţudnji što buja u vašem umu. On je u

stvarima koje kupujete da biste utolili svoju ţudnju. On je u vašoj prekrasnoj odori, u

vašim predivnim ukrasima. To je tok mišljenja. Sve će se preobraziti ĉim poĉnete

sagledavati stvari u ovom svjetlu. Stavite li Boga u svaki vaš pokret, u svaki vaš

razgovor, u svaki vaš obred, u sve, ĉitav će se prizor izmijeniti, a svijet, namjesto da se

doima kao jad i bijeda, postat će raj.

»Kraljevstvo je nebesko u vama«, rekao je Isus, a tako kazuje i vedanta i svaki veliki

uĉitelj. »On koji ima vid da bi gledao, neka vidi, on koji ima sluh da bi slušao, neka

ĉuje.« Vedanta dokazuje da je istina za kojom smo sve vrijeme tragali prisutna u ovom

trenutku i da je neprestance i bila s nama. U našem smo neznanju smatrali da smo je

izgubili i tako smo plaĉući i tugujući lutali svijetom, nastojali otkriti istinu, a sve to

vrijeme ona je prebivala u našim vlastitim srcima. Jedino je tamo moţemo pronaći.

Shvatimo li napuštanje svijeta u starom, grubom smislu, desit će se sljedeće: ne

smijemo djelovati — moramo utonuti u dokolicu, mirujući poput grumena zemlje, ne

Page 93: Vedanta Glas Slobode

93

razmišljajući ni o ĉemu, niti išta radeći — već moramo postati fatalisti, nošeni svakim

sluĉajem, vodeni zakonima prirode, lutajući od mjesta do mjesta. Takav bi bio ishod.

No to nije ono što se pod time razumijeva. Mi moramo djelovati. Obiĉni ljudi, posvuda

nošeni laţnim ţudnjama — što oni znaju o djelovanju? Ĉovjek gonjen svojim vlastitim

osjećajima i svojim razborom — što on zna o djelovanju? Djeluje onaj koji nije gonjen

svojim vlastitim ţudnjama, niti bilo kakvom sebiĉnošću. Djeluje onaj koji nema

nikakvih daljnjih motiva na umu. Djeluje onaj koji od djelovanja nema što dobiti.

Uroni li ĉovjek glavu u budalaste raskoši ovoga svijeta, a da nije spoznao istinu,

izgubit će tlo pod nogama. On ne moţe dostići cilj. I proklinje li ĉovjek svijet, povlaĉi li

se u šumu, muĉi li svoje tijelo i ubija li se malo-pomalo izgladnjivanjem, pretvara li

svoje srce u jalovu pustaru, iskorjenjuje li sve osjećaje i postaje li osoran, krut i prazan,

promašit će put. To su dvije krajnosti, dvije pogreške na oba kraja. Obojica su

pogriješila put. Obojica su promašila cilj.

Djelujte, kazuje vedanta, stavljajući tako Boga u sve i znajući kako je on u svemu

prisutan. Djelujte neprekidno, smatrajući ţivot neĉim oboţavanim, neĉim što je

proglašeno Bogom, smatrajući ga samim Bogom, i znajući da je to sve što moramo

uĉiniti i da je to sve što smijemo traţiti. Bog je u svemu. Gdje bismo ga drugdje pošli

traţiti? Već sada se nalazi u svakom ĉinu, u svakoj misli, u svakom osjećaju. Spoznavši

to, moramo djelovati, jer to je jedini put. Drugi ne postoji. Tako nas posljedice

djelovanja neće sputavati. Vidjeli smo kako su laţne ţudnje uzrok svih patnji i zala, no

proglašene boţanstvom, proĉišćene kroz Boga, one ne donose zlo, niti patnju. Oni koji

nisu doznali ovu tajnu bit će prisiljeni ţivjeti u okrutnom svijetu sve dok ga ne uvide.

Mnogi niti ne znaju kakav obilan izvor blaţenstva leţi u njima, oko njih, posvuda. Oni

ga još nisu uvidjeli. Što je demonski svijet? Vedanta tvrdi da je to neznanje. (II. 147—50)

PATNJA: NJEZIN UZROK I LIJEK

Preispitamo li naše vlastite ţivote, otkrit ćemo da se najveći uzrok patnje krije u

sljedećem: latimo se neĉega i uloţimo u to svu našu snagu — moţda se radi i o

neuspjehu, pa ipak to ne moţemo napustiti. Svjesni smo da nam to ĉini naţao, i da će

svako daljnje ustrajanje na tome jednostavno donijeti sa sobom patnju, no svejedno se

ne moţemo otrgnuti. Pĉela doleti srkati med, ali se njezine noţice prilijepe za vrĉ s

medom i ona ne moţe više umaći. Iznova i iznova nalazimo se u tom stanju. To je

Page 94: Vedanta Glas Slobode

94

ĉitava tajna postojanja. Zbog ĉega smo ovdje? Došli smo ovamo da bismo srkali med, i

otkrivamo kako nam se ruke i stopala lijepe za njega. Uhvaćeni smo, premda doĊosmo

uhvatiti. DoĊosmo uţivati, a uţivaju nas. DoĊosmo vladati, a vladaju nama. DoĊosmo

djelovati, a djeluje se na nas. Neprestance to otkrivamo. I to prodire u svaku pojedinost

našeg ţivota. Na nas djeluju drugi umovi, a mi uvijek nastojimo djelovati na druge

umove. Ţelimo naći zadovoljstvo u nasladama ţivota, a one se nagrizanjem uvlaĉe u

našu srţ. Ţelimo prirodi uzeti sve, no otkrivamo kako na koncu priroda nama oduzima

sve — iscrpljuje nas i odbacuje.

Kada ne bi bilo svega ovoga, ţivot bi bio pun radosti. Ništa zato! Sa svim svojim

uspjesima i neuspjesima, radostima i tugovanjima, ţivot moţe biti jedan niz veselja,

samo ako nismo zarobljeni.

Jedan je uzrok patnje: privrţeni smo, zarobljeni smo. Zato Gita kazuje: djelujte

neprestano, djelujte, no ne budite privrţeni, ne budite zarobljeni. Pridrţite za sebe pravo

odvajanja od svega, ma kako ljubljenog, ma koliko duša ţudjela za tim, ma koliko jake

duševne boli osjetili ako to napustite. Ipak pridrţite pravo napuštanja kad god to

poţelite. Slabima ovdje nema mjesta, kako u ovom tako ni u jednom drugom ţivotu.

Slabost vodi k ropstvu. Ona vodi k svakojakim patnjama, tjelesnim i duševnim. Slabost

je smrt. Stotine tisuća mikroba nas okruţuju, ali nam ne mogu naškoditi sve dok ne

postanemo slabi, sve dok tijelo nije pripravno i predisponirano da ih prihvati. Moţe

postojati i milijun mikroba patnje što lebde oko nas. Ništa zato! Oni se nama ne usuĊuju

pribliţiti, oni nemaju snage da nas dohvate sve dok um nije oslabljen. To je velika

istina: snaga je ţivot, slabost je smrt. Snaga je blaţenstvo, vjeĉan, besmrtan ţivot;

slabost je neprestana napetost i patnja. Slabost je smrt.

Privrţenost je izvor svih naših sadašnjih uţitaka. Privrţeni smo našim prijateljima i

našoj rodbini. Privrţeni smo našim intelektualnim i duhovnim djelima. Privrţeni smo

vanjskim predmetima koji nam pruţaju zadovoljstvo. Sto, meĊutim, donosi patnju doli

sama ta privrţenost? Moramo se odvojiti da bismo stekli radost. Samo kad bismo imali

snage da se po našoj vlastitoj volji odvojimo, ne bi bilo ni patnje. Najbolje od prirode

dobit će samo onaj ĉovjek koji, imajući sposobnost da se prikloni neĉemu ulaţući u to

cjelokupnu svoju snagu, ima i snagu da se od toga odvoji kada je to potrebno. Poteškoća

je u tome što mora postojati podjednako mnogo sposobnosti privrţenosti kao i

odvojenosti. Ima ljudi koje nikada ništa ne privlaĉi. Oni nikada ne mogu voljeti.

Page 95: Vedanta Glas Slobode

95

Bezosjećajni su i bezvoljni. Oni izmiĉu većini ţivotnih patnji. Zid nikada neće osjetiti

patnju, zid nikada ne voli, nikada nije povrijeĊen. No to je napokon samo zid. Svakako

je bolje biti privrţen i zarobljen nego biti zid. Prema tome, ĉovjek koji nikada ne voli,

okorio i tvrd, izmiĉući većini ţivotnih patnji, izmiĉe i njegovim radostima. To nije ono

što mi ţelimo. To je slabost, to je smrt. Duša koja nikada ne osjeti slabost i patnju nije

probuĊena. To je bešćutno stanje. Mi to ne ţelimo.

Istodobno, mi ne ţelimo samo silnu moć ljubavi, silnu moć privrţenosti, sposobnost

ulaganja sve naše duše u jedan jedini predmet, gubeći pritom sebe i prepuštajući se da

nas unište zbog drugih duša — što je moć bogova — već ţelimo postati uzvišeniji i od

samih bogova. Savršen ĉovjek moţe unijeti svu svoju dušu u jedan trenutak ljubavi, a da

unatoĉ tome ostane neprivrţen. Kako se to dogaĊa? Postoji još jedna tajna koju valja

doznati.

Prosjak nikada nije sretan. On jedino dobiva milostinju, sa saţaljenjem i pritajenim

prijezirom — ili barem sa skrivenom pomisli kako je on zapravo priprost stvor. On

nikada uistinu ne uţiva ono što je dobio.

Svi smo mi prosjaci. Što god ĉinili, ţelimo nešto zauzvrat. Svi smo mi trgovci.

Trgovci smo u ţivotu, u vrlini, u vjeri. Naţalost, trgovci smo i u ljubavi.

Stignete li do trgovine, radi li se o pitanju davanja i uzimanja, kupovanja i

prodavanja, ostanite pri zakonima kupovanja i prodavanja. Postoje loša i dobra

vremena, cijene rastu i padaju. Uvijek oĉekujete udarac što će uslijediti, što je nalik

gledanju u zrcalu. Vaše se lice odraţava: uĉinite li grimasu — grimasa je i u zrcalu,

smijete li se — i zrcalo se smije. To je kupovanje i prodavanje, davanje i uzimanje.

Zarobljeni smo. Kako? Ne onim što dajemo, već onim što oĉekujemo. Kao naknadu

za našu ljubav dobivamo patnju — ne zbog toga što volimo, već zbog toga što zauzvrat

ţelimo ljubav. Tamo gdje nema ţelje nema niti patnje. Ţudnja, ţelja, otac je svih patnji.

Ţudnje su nametnute zakonima uspjeha i neuspjeha. One moraju donijeti patnju.

Velika je tajna istinskog uspjeha, istinske sreće, prema tome, ova: najuspješniji je

ĉovjek koji ne traţi ništa zauzvrat, savršeno nesebiĉan ĉovjek. To se doima paradoksom.

Zar ne znamo da svaki ĉovjek koji je nesebiĉan u ţivotu biva prevaren, povrijeĊen?

Oĉigledno znamo. Krist je bio nesebiĉan, pa ipak je raspet na kriţu. Istina, no mi znamo

da je njegova nesebiĉnost bila povod, uzrok velike pobjede: vrhunac milijuna i milijuna

ţivota s blagoslovom istinskog uspjeha.

Page 96: Vedanta Glas Slobode

96

Ne traţite ništa, ne ţelite ništa zauzvrat. Dajte što morate dati. Vratit će vam se, samo

ne razmišljajte o tome ovog trena. Vratit će vam se stostruko umnoţeno, no vaša paţnja

ne smije biti usredotoĉena na to. Ipak, imajte snage da dajete. Dajte, i dopustite da s

time završi. Nauĉite da se sveukupnost ţivota sastoji u davanju, da će vas priroda

prisiliti na davanje. Stoga dajte s veseljem. Prije ili kasnije, morat ćete odustati. Stupate

u ţivot da biste sakupljali. Stisnutih šaka ţelite uzimati. No priroda stavlja svoje ruke

oko vašeg vrata i prisiljava vas da otvorite šake. Ţeljeli to ili ne, morate dati. Onog

trenutka kada kaţete »neću« slijedi udarac, i vi ste povrijeĊeni. Ne postoji nitko tko

naposljetku neće biti prinuĊen od svega odustati. I što se više ĉovjek bori protiv tog

zakona, to se nesretnijim osjeća. To je stoga što se ne usuĊujemo davati, jer nismo

dovoljno predani da bismo pristali na velik zahtjev prirode, da smo nesretni. Šume je

nestalo, a zauzvrat dobivamo toplinu. Sunce upija vodu iz oceana kako bi je u obliku

kiše vratilo na zemlju. Vi ste stroj za uzimanje i davanje. Uzimate da biste davali. Ne

zahtijevajte stoga ništa zauzvrat, jer što više dajete više će vam biti uzvraćeno. Što brţe

moţete isprazniti zrak iz ove prostorije, to brţe će se ona napuniti zrakom izvana.

Zatvorite li sva vrata i zaĉepite li svaku pukotinu, ono što je unutra zadrţat će se, no ono

što je izvana neće prodrijeti unutra. Ono što je unutra stagnirat će, degenerirati i postati

zatrovano. Rijeka se neprestano izlijeva u ocean i neprestano se iznova puni. Ne

prijeĉite izlaz u ocean. Onoga trenutka kada to uĉinite, smrt vas se domogla.

Ne budite, dakle, prosjak. Budite samostalni. To je najteţi zadatak kojeg pred vas

postavlja ţivot. (II. 2—6)

ĈOVJEK, TVORAC SVOJE SUDBINE

Susreo sam neke astrologe koji su predskazivali ĉudesne stvari, no nemam razloga

vjerovati da su ih proricali iskljuĉivo iz zvijezda ili ma ĉega sliĉnoga. U mnogim se

sluĉajevima jednostavno radi o ĉitanju tuĊih misli. Ponekad se uistinu predskazuju

ĉudesne stvari, no u većini sluĉajeva to su notorne besmislice.

Ljudi koji stare oni su koji govore o sudbini. Mladi ljudi u pravilu ne dolaze do

astrologije. Mi možda i jesmo pod planetarnim utjecajem, ali nam to ne bi trebalo

mnogo znaĉiti. Buddha je rekao: »One koji se prehranjuju proraĉunavanjem zvijezda,

sliĉnim smicalicama i ostalim laţnim vještinama valja izbjegavati.« Morao je to znati,

jer on je najveći hindu koji je ikada roĊen. Neka budu zvijezde. U ĉemu je zlo? Ako

Page 97: Vedanta Glas Slobode

97

zvijezda moţe omesti moj ţivot, on je posve bezvrijedan. Uvidjet ćete kako su

astrologija i sve takve mistiĉne stvari uglavnom znakovi slaba duha. Prema tome, ĉim

oni postanu nadmoćni u našem umu, posjetite lijeĉnika, uzimajte zdravu hranu i

poĉivajte.

Što dulje ţivim, svakoga sam dana sve više uvjeren u to da je svako ljudsko biće

boţansko. Ni u jednom muškarcu ni u jednoj ţeni, ma kako zli oni bili, ne umire

boţanstvenost. Samo što on ili ona ne zna kako je doseći, te ĉekaju istinu. Zli ih ljudi

pokušavaju zavesti svakojakim budalaštinama. Prevari li jedan ĉovjek drugoga za

novac, reći ćete da je jedan podlac, a drugi nasamaren. Koliko je veći grijeh onog koji

pokušava druge duhovno varati! To je šteta. Jedini je pokazatelj da vas istina mora

uĉiniti snaţnima i izdići vas iznad praznovjerja. Duţnost je mislioca da vas izdigne

iznad praznovjerja. Ĉak su i ovaj svijet, ovo tijelo i ovaj um praznovjerja. Kakve ste vi

beskrajne duše! I da vas prevare svjetlucave zvijezde! Sramno je to stanje. Vi ste

boţanstva, a blistajuće zvijezde svoje postojanje duguju vama.

Jednom sam tako putovao Himalajama, a duga se cesta pruţala pred nama. Mi, ubogi

redovnici, nismo mogli pronaći nikoga tko bi nas prevezao, te smo bili prisiljeni ĉitav

put prevaliti pješice. S nama je bio i jedan starac. Cesta se spuštala i dizala stotinama

kilometara, a kad starac vidje što ga oĉekuje reĉe: »O, gospodine, kako prijeći ovaj put?

Ne mogu više hodati. Moja će se pluća rasprsnuti.« Odvratih mu: »Pogledaj svoja

stopala«. On uĉini tako, a ja mu rekoh: »Put pod tvojim nogama je put što si prevalio i

isti je taj što ga vidiš pred sobom. Uskoro će i on biti pod tvojim nogama.«

Najuzvišenije su stvari pod vašim nogama, jer vi ste boţanstvene zvijezde. Sve je to pod

vašim nogama. Moţete progutati pregršt zvijezda ako to ţelite — takva je vaša istinska

priroda. Budite snaţni, doprite s onu stranu svih praznovjerja i postanite slobodni. (VIII.

183, 184, 186-87)

BILJEŠKE

1 Bhagavad Gita, 3.26.

2 Brihadaranvaka Upanišad, 2.4.5.

Page 98: Vedanta Glas Slobode

98

V.

Pojam māye

ŠTO JE MAYA?

Gotovo svatko od vas ĉuo je za rijeĉ maya. Ona se uglavnom, iako nepravilno,

upotrebljava za oznaĉavanje obmane ili opsjene. Teorija maye, meĊutim, tvori jedan od

stupova na kojima poĉiva vedanta. Stoga je nuţno pravilno razumijevanje ovog pojma.

Zamolit ću vas za malo strpljenja, jer postoji velika opasnost da me pogrešno shvatite.

Najstarija je upotreba [rijeĉi] maya, koju pronalazimo u vedskoj knjiţevnosti, u

smislu zablude. No u to vrijeme istinska teorija još nije bila dokuĉena. Pronalazimo

ovakve odlomke, »Indra je putem svoje maye poprimio raznolike oblike.« Ovdje rijeĉ

maya uistinu znaĉi nešto poput ĉarolije, te pronalazimo razliĉite odlomke koji u sebi

stalno nose isto znaĉenje. Rijeĉ maya se nakon toga u cijelosti izgubila iz vida. U

meĊuvremenu se ideja maye razvijala. Kasnije se pojavilo pitanje: »Zašto ne moţemo

spoznati tajnu kozmosa?« Odgovor na ovo pitanje bio je vrlo znaĉajan: »Zbog toga što

govorimo uzalud, zbog toga što smo zadovoljni osjetilnim stvarima, i zbog toga što

jurimo za ţudnjama. Prema tome, mi zbiljnost prekrivamo velom.« Ovdje se rijeĉ maya

uopće ne upotrebljava, ali nam se javlja pomisao da je uzrok našeg neznanja neka vrsta

koprene što se isprijeĉila izmeĊu nas i istine. Mnogo kasnije, u jednoj od najnovijih

Upanišada, ponovo pronalazimo rijeĉ maya, no do tog doba u njoj se odigrala promjena,

te je rijeĉi pripojeno mnoštvo novih znaĉenja. Teorije su bile predlagane i ponavljane,

druge su bile zapoĉete, sve dok se naposljetku nije ustalila ideja maye. U Švetaš-vatara

Upanišadi pronalazimo sljedeću misao: »Spoznaj da je priroda maya, a vladar ove maye

sam Bog.«

Kod kasnijih mislilaca pronalazimo da je rijeĉ maya bila preudešavana na razliĉite

naĉine, te tako dolazimo i do velikog Šankaraćarye. Teoriju maye u manjoj su mjeri

preudesili i buddhisti, no u njihovim je rukama ona postala veoma nalik onome što se

naziva idealizmom, i upravo se to znaĉenje danas uglavnom pridaje rijeĉi maya. Kada

hindu kaţe da je svijet maya, ljudi istoga trena pomišljaju da je svijet opsjena.

Pojavljujući se kod buddhistiĉkih filozofa, ovo tumaĉenje ima svojevrsnu osnovu, jer je

postojala grupa mislilaca koji uopće nisu vjerovali u postojanje vanjskog svijeta. No

maya vedante, u svom posljednjem razvijenom obliku, ne predstavlja ni idealizam ni

Page 99: Vedanta Glas Slobode

99

realizam, niti je ona teorija. Ona je jednostavno oĉitovanje ĉinjenice — što mi jesmo i

što opaţamo oko sebe.

Kao što nijedan ĉovjek ne moţe iskoĉiti iz svog vlastitog sopstva, tako nijedan ĉovjek

ne moţe doprijeti s onu stranu ograniĉenja koja su mu nametnuta zakonitostima

vremena i prostora. Svaki bi pokušaj razrješavanja zakona uzrokovanja, vremena i

prostora bio uzaludan, jer bi se sam pokušaj morao odvijati tako da se bez razmišljanja

prihvati postojanje uzrokovanja, vremena i prostora.

»Ovaj svijet nema postojanja.« Što je time mišljeno? To znaĉi da on nema apsolutnog

postojanja, već da postoji jedino u odnosu na moj um, na vaš um, te u odnosu na um

bilo koga drugog. Ovaj svijet opaţamo s naših pet osjetila, i kad bismo imali još koje

osjetilo, u njemu bismo vidjeli još i nešto drugo. I kad bismo imali još koje osjetilo,

svijet bi nam se opet ĉinio neĉim drugaĉijim. Svijet stoga, nema istinskog postojanja,

niti nepromjenjive, postojane, beskrajne egzistencije. A ne moţe biti nazvan ni

nepostojanjem, jer vidimo da on postoji i da moramo u njemu i kroz njega djelovati. On

je spoj postojanja i nepostojanja. (II. 88—89, 91)

TO JE MAYA

Svako je dijete roĊeni optimist. Ono sanja zlatne snove. U mladosti postaje još

optimistiĉnije. Mladom je ĉovjeku teško vjerovati u postojanje stanja kao što su smrt,

poraz i poniţenje. Tako dolazi starost, a ţivot postaje gomila ruševina. Snovi su se

rasplinuli u zraku, i ĉovjek postaje pesimist. Tako kroĉimo od jedne do druge krajnosti,

primajući udarce što nam ih nanosi priroda i ne znajući kamo idemo.

Nadalje, postoji ta uţasna zbilja smrti. Cijeli svijet ide k smrti. Sve umire. Sav naš

napredak, sve naše samodopadnosti, poboljšanja, duševne naslade, bogatstva, naše

spoznaje — sve ima isti kraj — smrt. Jedino je ona zajamĉena. Gradovi nastaju i

nestaju, carstva se uzdiţu i padaju, planete se razbijaju na komade i mrve u prah da bi

bile raznesene atmosferama ostalih planeta. I tako to traje sve od pamtivijeka. Smrt je

kraj svega. Smrt je kraj ţivota, ljepote, bogatstva, moći, kreposti. Umiru sveci i grešnici,

umiru kraljevi i prosjaci. Svi oni idu prema smrti. Pa ipak postoji grĉevito prianjanje za

ţivot. Na svojevrstan naĉin, ne znajući zašto, prianjamo za ţivot. Ne moţemo ga se

odreći. A to je maya.

Page 100: Vedanta Glas Slobode

100

S najvećom briţnošću majka odgaja dijete. Sva je njezina duša, sav njezin ţivot, u

tom djetetu. Dijete odrasta, postaje ĉovjek, i moţda sluĉajno postaje podlac i neĉovjek,

udara je i tuĉe svakodnevno, pa ipak majka ostaje privrţena svom djetetu. A kada se

njezin razum osvijesti, ona prikriva svoju privrţenost zamišlju ljubavi. Ona malo

razmišlja o tome da se ovdje ne radi o ljubavi već o neĉem drugom, što se doĉepalo

njezinih nerva i ĉega se ona ne moţe osloboditi. Ma koliko pokušavala, ona ne moţe

raskinuti vezu koja je sputava. A to je maya.

Svi mi tragamo za zlatnim runom i svatko od nas smatra kako će biti upravo njegovo.

Svaki razuman ĉovjek vidi da je njegova vjerojatnost moţda jedan naprama dvadeset

milijuna, pa ipak stremi k zlatnom runu. A to je maya.

Smrt se danonoćno rasprostranjuje ovom našom zemljom, no mi svejedno vjerujemo

da ćemo ţivjeti dovijeka. Jednom su upitali kralja Yudhišthiru: »Koja je najljepša stvar

na Zemlji?« Kralj je odvratio: »Svakog dana ljudi oko nas umiru, pa ipak vjeruju da

nikada neće umrijeti.«1 A to je maya.

Silna su proturjeĉja u našem umu, u našoj spoznaji, i dakako u svim ĉinjenicama

našeg ţivota s kojima se posvuda susrećemo. Pojavljuje se reformator i ţeli ukloniti sva

zla što postoje u jednom narodu, no prije nego što se ona uklone na drugom mjestu

pojavljuje se tisuću novih zala. Nalik je to staroj ruševnoj kući. Popravite jedno mjesto,

a ruševina se proširi na drugo. Naši se reformatori u Indiji zaklinju i propovijedaju

protiv zala prisilnog udovištva. Na zapadu je nesklapanje braka velik grijeh. S jedne

strane pomozite nevjenĉanima, jer oni pate. S druge strane, pomozite udovcima i

udovicama, jer oni pate. Ovo je poput kroniĉnog reumatizma, zalijeĉite ga u glavi, a on

prijeĊe na tijelo, zalijeĉite ga ondje, a on prelazi na stopala. Reformatori ustaju i

propovijedaju kako se uĉenje, bogatstvo i kultura ne bi trebali nalaziti u rukama

nekolicine odabranih, te daju sve od sebe kako bi ih uĉinili dostupnim svima. Oni mogu

nekima donijeti sreću, no moţda se s nadolaskom kulture umanjuje tjelesna sreća.

Spoznaja sreće donosi sa sobom spoznaju nesreće. Kojim nam putem, prema tome, valja

krenuti? Najmanja koliĉina tvarnog blagostanja koju uţivamo donosi drugdje istu

koliĉinu patnje. To je pravilo. Mladi ga ljudi moţda ne uviĊaju jasno, ali oni koji su

dovoljno dugo ţivjeli i oni koji su se dovoljno borili shvatit će ga. A to je maya.

Ove se stvari danonoćno odvijaju, a pronaći rješenje ovog problema je nemoguće.

Zašto bi tome trebalo biti tako? Nemoguće je dati odgovor, jer samo pitanje ne moţe

Page 101: Vedanta Glas Slobode

101

biti logiĉki sroĉeno. Ne postoji ni kako ni zašto. Jedino što znamo jest to da problem

postoji i da tu ne moţemo ništa promijeniti. Ĉak i naše shvaćanje problema, stvaranje

njegove precizne slike u našem vlastitom umu je van naše moći. Kako ga onda moţemo

riješiti?

Maya je oĉitovanje istine ovog kozmosa i naĉina na koji se on nastavlja. Ljudi su

uglavnom zastrašeni kada im se kaţu takve stvari. Ali mi moramo biti hrabri. Sakrivanje

ĉinjenica nije put do pronalaska lijeka. Svi vi znate da zec, gonjen psima, spušta svoju

glavu misleći kako je siguran. Traţimo li utoĉište u optimizmu, ponašamo se jednako

kao i zec. To, meĊutim, nije lijek. Ima i prigovora ovoj zamisli, no moţete primijetiti

kako ih uglavnom postavljaju oni koji posjeduju većinu dobrih stvari u ţivotu. U ovoj

zemlji [Engleskoj] vrlo je teško postati pesimist. Svatko mi kazuje kako ĉudesno svijet

opstoji, kako napreduje. Ali ono što sam taj ĉovjek jest to je njegov vlastiti svijet.

Ponovo se pojavljuju stara pitanja: kršćanstvo mora biti jedina istinska religija svijeta,

jer su kršćanski narodi napredni! Ova je tvrdnja proturjeĉna sama sebi, jer napredak

kršćanskog naroda ovisi o nesreći ne-kršćanskih naroda. Mora postojati netko od kojeg

bi se otimalo. Pretpostavite da je cijeli svijet trebao postati kršćanski. U tom bi sluĉaju i

kršćanski narodi osiromašili, jer ne bi bilo nekršćanskih naroda koje bi oni pljaĉkali.

Prema tome, ovaj argument oslabljuje samog sebe. Ţivotinje se prehranjuju biljkama,

ljudi ţivotinjama i, što je najgore od svega, jedni ljudi drugim ljudima — jaki slabima.

To se posvuda dešava. A to je maya.

Koje rješenje ovdje moţete iznaći? Svakog dana ĉujemo mnoštvo objašnjenja i

svakog nam se dana kazuje kako će naposljetku sve biti dobro. Uzimajući za gotovo da

je to moguće, ĉemu bi trebao postojati ovaj bezboţni naĉin ĉinjenja dobra? Zašto se

dobro ne bi moglo ĉiniti dobrim umjesto ovim opakim metodama? Potomci današnjih

ljudskih bića bit će sretni. Ali ĉemu danas mora postojati sva ova patnja? Rješenja

nema. To je maya.

Kako povećavamo našu sposobnost da budemo sretni, povećavamo i našu sposobnost

da patimo. Ponekad sam sklon pomisliti da ćemo, povećavajući aritmetiĉkom

progresijom naše sposobnosti da postanemo sretni, s druge strane, geometrijskom

progresijom, povećati našu sposobnost da budemo nesretni. Mi koji napredujemo znamo

da što više napredujemo, to se više puteva otvara patnji, jednako kao i nasladi. A to je

maya.

Page 102: Vedanta Glas Slobode

102

Stoga smatramo kako maya nije teorija objašnjenja svijeta. Ona je jednostavno

iskazivanje ĉinjenica kakve jesu — da je sama osnova našeg postojanja proturjeĉje, da

se posvuda moramo kretati kroz to strahovito proturjeĉje, da gdje god postoji dobro

mora postojati i zlo, i da gdje god postoji zlo mora postojati i nešto dobro. Gdje god ima

ţivota, smrt mora slijediti kao njegova sjenka. I svatko tko se smije morat će i plakati, i

obrnuto. Ovo se stanje stvari ne da popraviti. Uzaludno zamišljamo da će postojati

mjesto gdje će biti samo dobro i gdje neće biti zla, gdje ćemo se samo smješkati i nikada

nećemo tugovati. U samoj je prirodi stvari to nemoguće, jer će uvjeti uvijek ostati isti.

Gdje god u nama postoji sposobnost smiješenja, pritajena je i sposobnost plakanja. Gdje

god postoji moć pruţanja sreće, prikriva se i moć koja će nas uĉiniti nesretnima.

Ista pojava koja nam se sada ĉini dobrom sutra se moţe ĉiniti lošom. Ista pojava koja

kod jednog izaziva patnju, kod drugog moţe izazvati sreću. Vatra što je opekla dijete

moţe posluţiti za spravljanje dobrog obroka za ĉovjeka koji gladuje. Isti nervi koji

prenose osjećaje patnje prenose i osjećaje sreće. Jedini naĉin da se zlu stane na kraj je,

prema tome, da se isto to uĉini i dobru. Drugog naĉina nema. Da bismo zaustavili smrt

morali bismo zaustaviti i ţivot. Ţivot bez smrti i sreća bez patnje su proturjeĉja, i

nijedno se ne moţe pronaći odvojeno od drugog, jer svako je od njih samo razliĉito

oĉitovanje istoga.

Dozvolite mi da još jednom ponovim kako vedantinsko gledište nije ni pesimistiĉno

ni optimistiĉno. Vedanta ne kazuje ni da je sav ovaj svijet zao ni da je on sav dobar. Ona

kazuje da naše zlo nije ništa manje vrijedno od našeg dobra, i obrnuto. Dobro i zlo su

povezani. Ovo je svijet, i spoznajući ga, djelujete strpljivo.

Ova je maya sveprisutna. Strahovita. Pa ipak putem nje moramo djelovati. Ĉovjek

koji kazuje da će djelovati kada svijet postane posvema dobar i da će tada uţivati

blaţenstvo, ima izgleda da uspije koliko i ĉovjek koji sjedi pored Gangesa i kazuje:

»Prijeći ću rijeku kada sva voda oteĉe u ocean.« Put nije djelovanje s mayom, već protiv

nje. Ovo je sljedeća ĉinjenica koju valja nauĉiti. Mi nismo roĊeni kao pomagaĉi prirode,

već kao njezini konkurenti. Mi smo njezini gospodari, pa ipak se stavljamo u podreĊeni

poloţaj. Zbog ĉega je ovdje ova kuća? Priroda je nije sagradila. Priroda kazuje, »PoĊi

ţivjeti u šumu«. Ĉovjek uzvraća, »Sagradit ću kuću i suprotstaviti se prirodi«, te tako i

uĉini. Sveukupna je povijest ĉovjeĉanstva neprestana borba protiv takozvanih zakona

prirode, a ĉovjek naposljetku iz borbe izlazi kao pobjednik. U unutrašnjem se svijetu

Page 103: Vedanta Glas Slobode

103

odvija ista borba — borba izmeĊu animalnog i duhovnog ĉovjeka, izmeĊu svjetla i

tame. I ovdje ĉovjek biva pobjednikom. On probija sebi put, iz prirode ka slobodi. (II.

91-95, 97-98, 102, 104)

ZAMKA MAYE

Jednom Narada [veliki mudrac] reĉe Krišni: »Gospodine, pokaţi mi mayu.« Proteklo

je tako nekoliko dana, a Krišna upita Naradu da li bi pošao s njim do pustinje. Nakon

što su hodali nekoliko kilometara Krišna reĉe: »Narada, ţedan sam. Moţeš li mi donijeti

malo vode?« »Poći ću smjesta, gospodine, i donijeti ti vode.« I tako Narada ode.

Nedaleko odatle nalazilo se selo. Narada je u potrazi za vodom došao u selo i zakucao

na jedna vrata. Otvorila mu je prekrasna mlada djevojka. Ugledavši je, Narada je istoga

trena zaboravio da njegov uĉitelj ĉeka vodu, i da moţda umire od ţeĊi. Zaboravio je na

sve i zapodjenuo razgovor s djevojkom. Cijelog se dana nije vraćao svom uĉitelju.

Sutradan je ponovo bio u toj kući i razgovarao s djevojkom. Razgovor se razvio u

ljubav. Narada je tada zamolio djevojĉina oca za njezinu ruku, te se njome oţenio, ţivio

u selu i s njom izrodio djecu. Proteklo je tako punih dvanaest godina. Njegov je tast

umro, a Narada naslijedio svu njegovu imovinu. Ţivio je, kako se ĉinilo da vjeruje, vrlo

sretan ţivot sa svojom ţenom i djecom, poljima i stokom.

Tada je nadošla poplava. Jedne se noći rijeka podigla, preplavila svoje obale i

potopila cijelo selo. Kuće su se rušile, ljudi su bili nošeni i potapljani, sve je bilo nošeno

bujicom. Narada je morao bjeţati. Jednom je rukom drţao svoju ţenu, a drugom svoje

dvoje djece. Treće je dijete bilo na njegovim ramenima, te su tako pokušali prijeći

strašnu bujicu. Nakon nekoliko koraka Narada je uvidio da je struja prejaka, a dijete

koje je sjedilo na njegovim ramenima palo je, te bje odneseno bujicom. Vapaj oĉaja ote

se iz Naradinih grudi. Pokušavajući spasiti nesretno dijete popustio je ostale, te su i oni

bili izgubljeni. Naposljetku je i njegovu ţenu, koju on stezaše svom snagom, odnijela

bujica, a njega izbacila na obalu rijeke, gdje je u dubokoj ţalosti plakao i tugovao.

Uto zaĉuje njeţan glas iza svojih leda: »Dijete moje, gdje je voda? Pošao si po vrĉ

vode, a ja ĉekam. Otišao si prije gotovo pola sata.« »Pola sata« uzvikne Narada. Punih

je dvanaest godina prošlo njegovim umom, a svi ovi prizori odigrali su se u pola sata! I

to je maya. (II. 120—21)

Page 104: Vedanta Glas Slobode

104

RASKIDANJE KOPRENE MAYE

Ja sam potpun i savršen, i nikada nisam bio sputan — smiono propovijeda vedanta.

Mislite li da ste sputani, takvi ćete i ostati. Spoznate li da ste slobodni, slobodni ćete i

biti. Prema tome, cilj i svrha ove filozofije jest da nas navede na spoznaju kako smo

oduvijek bili slobodni, i kako ćemo takvi zauvijek i ostati. Nikada se ne mijenjamo,

nikada ne umiremo, niti smo se ikada rodili. Što su, dakle, sve ove promjene? Što

nastaje od ovog pojavnog svijeta? Ovaj je svijet priznat kao prividan svijet, sputan

vremenom, prostorom i uzrokovanjem, što se u vedanti naziva vivartavada: prividno

dodavanje imena i oblika apsolutu. Apsolut se ne mijenja. U sićušnoj je amebi skriveno

beskrajno savršenstvo. Amebom se naziva zbog svoje vanjštine. A od amebe do

savršenog ĉovjeka, promjena se ne odvija u unutrašnjosti — ona ostaje ista,

nepromjenjiva — već u vanjštini.

Ovdje postoji jedan zaslon i neki prekrasan krajolik izvana. Na zaslonu postoji jedna

malena rupica kroz koju moţemo samo na tren ugledati krajolik. Zamislimo da se rupica

poĉne povećavati. S njezinim povećavanjem ukazuje se sve više i više krajolika, a kada

zaslon posvema nestane, suoĉeni smo sa sveukupnošću krajolika. Ovaj prizor izvana je

duša, a zaslon izmeĊu nas i krajolika maya — vrijeme, prostor i uzrokovanje. Negdje

postoji malena rupica kroz koju mogu na ĉas ugledati dušu. Kako se rupica povećava,

tako vidim sve više i više, a kada zaslona nestane, spoznajem da sam ja duša.

Promjene u kozmosu, dakle, nisu promjene u apsolutu. One se odvijaju u prirodi.

Priroda se razvija sve više i više sve dok se naposljetku apsolut ne poĉne oĉitovati. On

postoji u svakome. Kod nekih se on jasnije oĉituje nego kod drugih. Cjelokupan je

kozmos uistinu jedan. Govoreći o duši, reći da je ĉovjek nadmoćniji od ţivotinje ili od

biljke potpuno je besmisleno. Sav je kozmos jedan. Kod biljaka je zapreka oĉitovanju

duše vrlo velika, kod ţivotinja nešto manja, kod ĉovjeka još manja, kod uĉenih,

duhovnih ljudi još manja, a kod savršenog ĉovjeka ona je posvema nestala. Sve naše

borbe, vjeţbe, patnje, naslade, suze i osmijesi, sve što ĉinimo ili mislimo, usmjereno je

tom cilju — raskinuću zaslona, povećavanju rupice i stanjivanju slojeva koji preostaju

izmeĊu oĉitovanja i zbiljnosti s onu stranu. Naše djelovanje, stoga, nije osloboĊenje

duše, već oslobaĊanje od spona. Slojevi oblaka zakrivaju Sunce, pa ipak ono ostaje

nepromijenjeno. Djelovanje se vjetra sastoji u rastjerivanju oblaka, i što više oblaci

Page 105: Vedanta Glas Slobode

105

nestaju, to se više sunĉeva svjetla ukazuje. U duši nema nikakve promjene — ona je

beskrajna, apsolutna, vjeĉna egzistencija, spoznaja i blaţenstvo. (I. 419—21)

BOŢJA IGRA

Ne krivite nikoga. Desi li se zlo, znajte da se Bog poigrava s vama, i budite iznimno

sretni zbog toga. Nakon svake sreće dolazi patnja; one mogu biti daleko jedna od druge

ili blizu jedna drugoj. Što je duša naprednija, to se brţe izmjenjuju sreća i patnja. Ono

za ĉim ţudimo nije ni sreća ni patnja. Obje nas navode na zaborav naše istinske prirode.

Obje su lanci — jedna ţeljezni, druga pak zlatni. S onu stranu obje nalazi se atman, koji

ne poznaje ni sreću ni patnju. To su stanja, no stanja su u vjeĉnoj mijeni, a priroda je

duše nepromjenjivo blaţenstvo i mir. Ne moramo to doseći, jer to već posjedujemo.

Valja nam samo isprati neĉist i ugledati blaţenstvo.

Ustrajte na sopstvu, jer samo tada moţete istinski voljeti svijet. Zauzmite vrlo, vrlo

visoko stajalište. Spoznavši našu sveopću prirodu, na panoramu svijeta valja nam

gledati sa savršenom mirnoćom. No to je samo djeĉja igra, i znamo da nas to ne moţe

uznemiriti. Ako je umu drago veliĉanje, ozlojedit će ga prekoravanje. Svi su osjetilni

uţici prolazni, ĉak i naslade uma. U nama samima jedini je uţitak, koji ne stoji u vezi ni

sa ĉim, niti je o ma ĉemu ovisan. Savršeno je slobodan. To je blaţenstvo. Što nam je

naše blaţenstvo dohvatljivije, to smo nadahnutiji. Naslada je sopstva ono što svijet

naziva religijom.

Unutrašnji, istinski kozmos neizmjerno je veći od vanjskog, koji je samo nejasna

projekcija istinskog kozmosa. Svijet nije ni istinit ni neistinit, on je sjenka istine.

»Fantazija je pozlaćena sjenka istine«, kazuje pjesnik.

Ulazimo u svijet, i tada on za nas oţivljava. Same po sebi, stvari su neţive, jedino im

mi darujemo ţivot, a potom se poput budala okrećemo, bojimo ih se ili u njima

uţivamo. Ne budimo nalik onim ribaricama, koje su se, zadešene olujom na putu od

trţnice do kuće, sklonile u cvjećarevom domu. Noćile su u sobi tik do vrta, a zrak je bio

zasićen miomirisom cvijeća. Uzaludno su pokušavale otpoĉinuti, sve dok jedna od njih

ne predloţi da nakvase svoje košare za ribu i postave ih pored svojih glava. Uĉinivši

tako, sve su utonule u dubok san.

Svijet je naša košara za ribu. Ne smijemo ovisiti o svijetu zbog našeg uţitka. Oni koji

su o tome uistinu ovisni su tamasike, sputani. Pored njih postoje rajasike, samoljubivi,

Page 106: Vedanta Glas Slobode

106

koji uvijek govore samo o svom vlastitom ja. No ponekad oni ĉine dobra djela i mogu

postati duhovni. Najuzvišeniji su, meĊutim, sattvike, u-sebe-zadubljeni, koji ţive

iskljuĉivo u sopstvu. Ova tri svojstva — tamas, rajas i sattva [ništavnost, djelovanje i

nadahnuće] — data su u svakoj osobi, a razliĉite osobine prevladavaju u razliĉitim

sluĉajevima.

Nemoguće je doţivjeti nasladu bez boli, dobro bez zla, jer ţivot je sam po sebi tek

izgubljena ravnoteţa. Ono što mi ţelimo jest sloboda, a ne ţivot, naslada ili dobro.

Svijet je beskrajan, bez poĉetka i kraja, vjeĉno mreškanje vode na beskrajnom jezeru. U

ovom jezeru ima još nedokuĉenih dubina u kojima je ravnoteţa ponovo uspostavljena,

no mreškanje na površini uvijek je prisutno. Napori da se ponovo uspostavi ravnoteţa

proteţu se u vjeĉnost.

Da bismo ponovo uspostavili izgubljenu ravnoteţu valja nam odolijevati tamasu

putem rajasa, a potom pobijediti rajas putem sattve, mirnog stanja koje će rasti sve dok

sve ostalo ne išĉezne. Napustite veze. Postanite sinom Boţjim, budite slobodni, i tek

tada ćete moći »ugledati oca«, kao što je to uzmogao Isus. Beskrajna je snaga u vjeri i

Bogu. Izbjegavajte slabost i ropstvo. Vi ste duša jedino ako ste slobodni, bit ćete

besmrtni jedino ako ste slobodni, Bog postoji jedino ako je slobodan.

Svijet postoji zbog mene, a ne ja zbog svijeta. Dobro i zlo naši su suţnji, a ne mi

njihovi. U prirodi je neĉovjeka da ostane tamo gdje jest. U prirodi je ĉovjeka da teţi k

dobru i izbjegava zlo. U prirodi je Boga da ne traţi niti jedno, već da bude blaţen u

vjeĉnost. Budimo Bog! Uĉinite svoje srce oceanom, poĊite s onu stranu svih triĉarija

ovog svijeta. Budite ludo sretni ĉak i onda kada se radi o zlu. Sagledajte svijet poput

slike i uţivajte potom u njegovoj ljepoti, znajući da na vas ništa ne moţe štetno

djelovati. Znate li što je dobro? Ono je poput staklenih perli koje djeca pronalaze u

kaljuţi. Gledajte svijet s mirnom samodopadnošću. Sagledajte dobro i zlo kao istovrsno,

i jedno i drugo jedino kao »Boţju igru«. Uţivajte u svemu. (VII. 11—13)

BILJEŠKA

1. Mahabharata, Vanaparvan, 313.116.

Page 107: Vedanta Glas Slobode

107

VI.

Karma Yoga

(Put djelovanja)

KARMA I NJEZIN UĈINAK NA KARAKTER

Rijeĉ karma izvedena je iz sanskrtske rijeĉi kri koja znaĉi »ĉiniti, raditi«. Sve je

djelovanje karma. U tehniĉkom smislu, ova rijeĉ podjednako oznaĉava posljedice

djelovanja. S obzirom na metafiziku, ona ponekad znaĉi posljedice ĉiji su uzroci bila

naša minula djela. U karma yogi jednostavno se radi o rijeĉi karma sa znaĉenjem

»djelovanje«.

Svrha je ĉovjeĉanstva spoznaja. Ona je jedini ideal koji pred nas postavlja istoĉnjaĉka

filozofija. Cilj ĉovjeka nije naslada, već spoznaja. Naslada i sreća imaju svoj kraj.

Pogrešno je smatrati da je naslada cilj. Uzrok je svim patnjama koje susrećemo u svijetu

pogrešno mišljenje kako je naslada ideal za koji se valja boriti. Nakon nekog vremena

ĉovjek otkriva da ono prema ĉemu ide nije sreća, već spoznaja, da su naslada i bol veliki

uĉitelji, te da od zla uĉi koliko i od dobra. Promiĉući njegovom dušom, naslada i bol

ostavljaju u njoj razliĉite prizore, a rezultat tih sjedinjenih dojmova je ono što nazivamo

ĉovjekovim »karakterom«. Uzmete li karakter ma kojeg ĉovjeka, uvidjet ćete da je on

tek skupnost teţnji, sveukupnost sklonosti svog uma. Otkrit ćete da su patnja i sreća

podjednaki ĉimbenici u uobliĉavanju karaktera. Dobro i zlo imat će jednakog udjela u

oblikovanju karaktera, a u nekim sluĉajevima patnja će biti veći uĉitelj nego sreća.

Prouĉavajući najveće karaktere koje je ovaj svijet dao, usuĊujem se reći, u najvećem

broju sluĉajeva ustvrdit ćemo kako je patnja pruţila veću pouku nego sreća. Siromaštvo

je bolje pouĉavalo nego bogatstvo. Udarci su rasplamsavali unutrašnji plam više no što

je to uĉinilo veliĉanje.

Ova je spoznaja, iznova, svojstvena ĉovjeku. Nijedna spoznaja ne dolazi izvana, sve

je dato u unutrašnjosti. Ono za što kazujemo da ĉovjek spoznaje, valjalo bi, izraţeno

strogo psihološkim jezikom, znaĉiti ono što on uviđa ili razotkriva.

Ono što ĉovjek saznaje uistinu je ono što otkriva skidajući koprenu sa svoje vlastite

duše, rudnika beskonaĉne spoznaje. Kaţemo da je Newton otkrio gravitaciju. Je li ona

sjedila negdje u kutu, oĉekujući Newtona? Ona je postojala u njegovu vlastitom umu. U

pravom trenutku on ju je otkrio. Sva spoznaja do koje je svijet ikada došao dolazi iz

Page 108: Vedanta Glas Slobode

108

uma. Beskonaĉna biblioteka kozmosa data je u vašem vlastitom umu. Vanjski je svijet

samo poticaj, prilika koja vas navodi na prouĉavanje vašeg vlastitog uma, dok je

predmet vašeg prouĉavanja stalno prisutan u vašem umu. Padanje jabuke sa stabla dalo

je Newtonu poticaj da se dade na prouĉavanje svog vlastitog uma. Preinaĉivši sve

prethodne spone mišljenja u svom umu, otkrio je meĊu njima novu vezu, koju nazivamo

zakonom gravitacije. U pitanju nije bila ni jabuka, ni bilo što u središtu Zemlje.

Spoznaja postoji u umu poput vatre u komadiću kremena. Poticaj je trenje koje je

iznosi na vidjelo. Tako je i sa svim našim osjećajima i djelima. Naše suze i osmijesi,

naše radosti i jadi, naše jadikovke i smijeh, naše klevete i dobroĉinstva, naša veliĉanja i

prekoravanja — spokojno prouĉavajući naša vlastita sopstva otkrit ćemo da je svaki od

ovih osjećaja pod utjecajem mnogobrojnih udaraca proizašao iz naše unutrašnjosti.

Ishod je ono što mi jesmo. Svi udarci, zajedno uzeti, nazivaju se karmom —

djelovanjem. Svaki je mentalni i tjelesni udarac zadan duši, kojim je u njoj kresnuta

vatra, putem kojeg je otkrivena njezina vlastita snaga i spoznaja, karma — rijeĉ koja se

upotrebljava u svom najširem smislu. Prema tome, svi mi sve vrijeme ĉinimo karmu.

Govorim vama: to je karma. Vi slušate: to je karma. Dišemo: to je karma. Hodamo: to je

karma. Sve što ĉinimo, bilo u tjelesnom ili mentalnom smislu, jest karma, koja na nama

ostavlja svoje tragove. (I. 27—29)

TAJNA KARME

Ma kojim se poslom bavili naš je um baĉen u valovlje, a kad posao privedemo kraju,

pomislit ćemo kako je valovlje išĉezlo. Ne, ono nije nestalo, ono je postalo profinjenije,

[jedva zamjetljivo], no još uvijek prisutno. Pokušavamo li se prisjetiti posla, valovlje se

ponovo pojavljuje. Prema tome, ono je bilo ovdje — u protivnom ne bi bilo sjećanja.

Svako djelo, svaka misao, pozitivna ili negativna, ostaje zapamćena, jedva zamjetljiva,

te se pohranjuje u sjećanju. I sretne i nesretne misli nazivaju se bolnim zaprekama, jer, u

skladu s yoginima, na kraju nanose bol. Svaka sreća koja proizlazi iz osjetila

naposljetku će sa sobom donijeti bol. Svaka će nas naslada uĉiniti pohlepnima, a

posljedica je naše pohlepnosti bol. Ljudskim ţudnjama nema granice. Ĉovjek nastavlja

ţudjeti, a kada stigne do toĉke u kojoj ţudnja ne moţe biti utoljena, osjetit će bol kao

posljedicu. Stoga, sveukupnost dojmova, dobrih ili zlih, yogini smatraju bolnim

zaprekama. Oni zapreĉuju put k slobodi duše. (I. 243)

Page 109: Vedanta Glas Slobode

109

FILOZOFIJA KARME

Uĉenik: Gospodine, zbog ĉega je nuţno drugima ĉiniti dobro?

Svami Vivekananda: Nuţno je za vaše vlastito dobro. Razmišljajući o tijelu kao

neĉemu što je posvećeno sluţenju drugima — tijelu, koje samodopadljivo

poistovjećujemo sa ja — zaboravljamo naš vlastiti ja, što će naposljetku uzrokovati

gubitak svjesnosti o tjelesnom. Što usredotoĉenije razmišljamo o dobrobiti ostalih, to

smo zaboravljiviji prema nama samima. Na ovaj ćete naĉin, proĉišćavajući postepeno

svoje srce putem djelovanja, osjetiti da vaše vlastito sopstvo proţima sva bića i sve

stvari. Upravo ĉinjenje dobra drugima otvara put, naĉin otkrivanja vlastitog sopstva ili

atmana. Spoznajte to kao jedan od duhovnih postupaka, disciplinu obistinjenja Boga.

Svrha je ovog postupka, pored toga, i obistinjenje vlastitog sopstva. Podjednako kao što

se ovaj cilj postiţe jnanom (spoznajom), bhaktijem (odanošću) i tako dalje, postiţe se i

djelovanjem za dobro drugih.

Uĉenik: Ali gospodine, nastavim li se predavati danonoćnom razmišljanju o drugima,

kada ću razmišljati o atmanu? Ostanem li i dalje potpuno zaokupljen pojedinim i

relativnim, kako ću spoznati atman, koji je apsolutan?

Svamiji: Najviši je cilj svih disciplina, svih duhovnih puteva, postizanje spoznaje

atmana. Kada biste putem odanosti sluţenju drugima i proĉišćavanjem svoga srca

takvim djelovanjem postigli viziju svih bića kao vlastitog sopstva, što bi preostalo na

putu dostizanja obistinjenja sopstva? Biste li rekli da je obistinjenje sopstva stanje u

kojem se postoji poput nedjelatne tvari, poput ovog zida ili ovog komada drva?

Uĉenik: Premda to nije pravo znaĉenje, ipak se ono, o ĉemu sveti spisi govore kao o

povlaĉenju sopstva u svoju istinsku prirodu, sastoji u obustavljanju svih funkcija uma i

sveg djelovanja.

Svamiji: Da, stanje samadhija o kojem govore sveti spisi uistinu nije lako postići.

Kada se ono, iako vrlo rijetko, pojavi kod nekoga, ne potraje zadugo. Prema tome, ĉime

će ta osoba biti nadalje zaokupljena? Nakon spoznavanja stanja koje opisuju sveti spisi,

svetac sagledava sopstvo u svim postojećim bićima, i u tom se saznanju posvećuje

sluţenju, tako da se svaka karma što je preostala za rješavanje putem tijela moţe

iscrpiti. To je stanje upravo ono što ga autori šastri [svetih spisa] opisuju kao

đivanmukti, »slobodan za ţivota«.

Page 110: Vedanta Glas Slobode

110

Uĉenik: Tako se naposljetku, gospodine, radi o tome, da bez postizanja stanja

Ċivanmuktija djelovanje za dobro drugih nikada ne moţe biti izvršavano u svom

najtoĉnijem smislu.

Svamiji: Da, tako kazuju šastre. No one isto tako kazuju da djelovanje, ili sluţenje, za

dobro drugih vodi k stanju Ċivanmuktija. U protivnom ne bi bilo potrebno od strane

šastri da nas pouĉavaju zasebnom putu vjerske djelatnosti, zvanom karma yoga. (VII.

111-13)

ĈIN I NJEGOVA TAJNA

Jedna je od najvećih pouka koju sam dobio u ţivotu poklanjanje paţnje naĉinu rada

podjednako kao i njegovom konaĉnom cilju. Ĉovjek koji me je tome pouĉio bio je velik,

a njegov vlastiti ţivot praktiĉko je dokazivanje ovog uzvišenog naĉela, iz kojeg sam

uvijek zadobivao vrijedne pouke. I ĉini mi se da u njemu leţi sva tajna uspjeha:

poklanjati naĉinu onoliko paţnje koliko i konaĉnom cilju.

Velika greška u našem ţivotu sastoji se u tome da smo izuzetno privuĉeni idealom;

cilj toliko opĉinjava, toliko je zamaman, toliko je velik na našem mentalnom obzorju, da

detalje posvema gubimo iz vida. No kada god doĊe do neuspjeha, analiziramo li ga

kritiĉki, otkrit ćemo da je u devedeset i devet posto sluĉajeva uzrok tome bilo

nepoklanjanje paţnje naĉinu. Prikladna paţnja posvećena uglaĊivanju i jaĉanju naĉina

jest ono što nam je potrebno. Odgovarajućim naĉinom konaĉni se cilj mora postići.

Zaboravljamo da je uzrok taj koji izaziva posljedicu. Posljedica ne moţe nastati sama po

sebi. Ako uzroci nisu ispravni, stvarni i uplivni, posljedice neće biti. (II. 1)

NAUK KARMA YOGE

Karma yoga nauĉava: »Ne napuštajte svijet. Ţivite u njemu, upijajte utjecaje što je

više moguće, no ako je to zbog vaše vlastite naslade, uopće ne djelujte.« Naslada ne bi

smjela biti ciljem. Zatomite ponajprije svoje sopstvo i shvatite tada cjelokupan svijet

kao svoje vlastito biće. Kao što su stari kršćani obiĉavali govoriti: »Starac mora

umrijeti.« Ovaj je starac sebiĉna pomisao kako je sav svijet stvoren za naš uţitak.

Budalasti roditelji pouĉavaju svoju djecu molitvi: »O Boţe, koji si stvorio ovo Sunce i

ovaj Mjesec za mene,« — kao da Bog nije imao što drugo ĉiniti već sve stvarati za tu

djecu. Ne pouĉavajte svoju djecu takvim besmislicama. A opet postoje ljudi budalasti u

Page 111: Vedanta Glas Slobode

111

drugom pogledu. Oni nas uĉe tome kako su sve ove ţivotinje stvorene da bismo ih mi

ubijali i njima se prehranjivali, te da ovaj kozmos postoji zbog ĉovjekove naslade. Sve

su to budalaštine. Tigar bi tako mogao reći: »Ĉovjek je stvoren zbog mene,« te moliti:

»O Boţe, kako su zli ovi ljudi koji ne dolaze i ne postavljaju se pred mene da ih

proţdrem! Oni krše tvoj zakon.« Ako je svijet stvoren zbog nas, i mi smo stvoreni zbog

njega. Najgrešnija pomisao koja nas pritišće jest ta da je svijet stvoren zbog naše

naslade. Ovaj svijet ne postoji zbog nas. Milijuni ljudi umiru i nestaju iz svijeta svake

godine, a svijet to ne osjeća, jer ih milijuni drugih zamjenjuju na njihovom mjestu.

Svijet je stvoren za nas jednako tako kao i mi za njega.

Da bi se pravilno djelovalo potrebno je, stoga, ponajprije odbaciti misao sklonosti.

Zatim, ne valja se upletati u sukob. Ponašajte se kao svjedok i nastavite djelovati. Moj je

uĉitelj obiĉavao govoriti: »Odnosite se prema svojoj djeci poput dadilje.« Dadilja će

prihvatiti vaše dijete, maziti ga, igrat će se s njim i odnosit će se prema njemu s takvom

njeţnošću kao da je njezino vlastito. No ĉim joj otkaţete, ona je spremna sa svim svojim

stvarima krenuti iz kuće. Sve što je postojalo u obliku sklonosti biva zaboravljeno.

Ostavljanje vaše djece i preuzimanje druge, prosjeĉnoj dadilji neće zadati ni najmanji

duševni bol. Tako biste se i vi trebali odnositi prema svemu što smatrate svojim

vlastitim. Vi ste nalik dadilji. Vjerujete li u Boga, vjerujte da sve ove stvari koje

smatrate svojima zapravo pripadaju njemu. (I. 88—89)

KARMA YOGA U SKLADU S GlTOM

Koje je znaĉenje ideje »djelovati bez motiva«? U današnje je vrijeme mnogi shvaćaju

u smislu da se djelovati mora na takav naĉin kako ni naslada ni patnja ne bi mogle

utjecati na um. Ako je ovo pravo znaĉenje, za ţivotinje bi se moglo reći da djeluju bez

motiva. Neke ţivotinje proţdiru svoje vlastito potomstvo i pritom ne osjećaju baš

nikakvih duševnih boli. Kradljivci upropaštavaju druge ljude lišavajući ih njihova

vlasništva, no kada bi oni bili bešćutni za uţitak ili bol, takoĊer bi djelovali bez motiva.

Ako je to znaĉenje, tada bi se onaj koji ima bešćutno srce, najgori od svih zloĉinaca,

mogao smatrati osobom koja djeluje bez motiva. Zidovi nemaju osjećaja naslade niti

patnje, nema ga niti kamen, pa ipak se ne moţe reći da oni djeluju bez motiva. U gore

izloţenom smislu, nauk je moćan instrument u rukama bezboţnika. Oni će nastaviti

Page 112: Vedanta Glas Slobode

112

ĉiniti zla djela i tvrditi kako djeluju bez motiva. Kada bi smisao djelovanja bez motiva

uistinu bio takav, uĉenja Gite izlagala bi strašan nauk. Dakako, to nije pravo znaĉenje.

Gita pouĉava karma yogi. Djelovati bismo trebali putem yoge [koncentracije]. Kod

takve koncentracije pri djelovanju [karma yoga] nema svjesnosti o prisutnosti niţeg ja.

Svjesnost da se ĉini ovo ili ono nikada nije prisutna ako se djeluje putem yoge. Zapadni

ljudi ovo ne razumiju, te kazuju: »Ako nema svjesnosti o ja, ako je ovaj ja nestao, kako

onda ĉovjek moţe djelovati?« Djeluje li se, meĊutim, s koncentracijom, gubeći pritom

svu svjesnost o samom sebi, ĉin koji se vrši bit će neizmjerno bolji, što je svatko mogao

osjetiti u vlastitom ţivotu. Mnoga djela ĉinimo podsvjesno, primjerice probavljanje

hrane, mnoga druga svjesno, a neka pak udubljujući se u samadhi, gdje nema svjesnosti

o niţem ja. Zadubi li se slikar u svoje platno u potpunosti, gubeći pritom svjesnost o

svom ja, bit će u stanju stvarati remek-djela. Dobar kuhar usredotoĉuje sve svoje

sopstvo na hranu koju pripravlja, te tako za neko vrijeme gubi svjesnost o svemu

ostalom. No takvi su ljudi u stanju obavljati samo jedan ĉin savršeno, ĉin na koji su

navikli. Gita pouĉava da bi na taj naĉin valjalo vršiti sva djela. Onaj koji putem yoge

postaje jedno s Bogom, izvršava sav svoj ĉin toneći u koncentraciju, i ne traţi pritom

nikakvu osobnu korist. Takvo izvršavanje ĉina donosi svijetu samo dobro — iz njega ne

moţe proizaći nikakvo zlo. Oni koji djeluju tako, nikada ne ĉine ništa zbog sebe samih.

Ishod svakog djelovanja izmiješan je s dobrom i zlom. Nema dobrog djela koje u sebi

ne nosi i primjesu zla. Nalik dimu što okruţuje vatru, nešto zla uvijek prianja uz

djelovanje. Trebali bismo se upustiti u takvo djelo koje donosi najveću koliĉinu dobra i

najmanju mjeru zla. Arjuna je ubio Bhišmu i Dronu. Da se to nije dogodilo,

Durvodhanu ne bi bilo moguće pobijediti, a snaga zla trijumfirala bi nad snagom dobra,

te bi tako velika nevolja snašla cijelu zemlju.

Ĉitamo Gitu uz svjetlost svijeće, a brojne kukce plamen saţiţe nasmrt. Tako postaje

vidljivo da zlo uvijek prianja uz djelovanje. Oni koji djeluju bez svjesnosti o svom

niţem ja nisu pod utjecajem zla, jer djeluju za dobrobit svijeta. Djelovanje bez motiva,

nezavisno djelovanje, donosi najuzvišenije blaţenstvo i slobodu. Ovoj nas tajni karma

yoge u Giti pouĉava Sri Krišna. (V. 247-49)

Page 113: Vedanta Glas Slobode

113

DJELOVANJE RADI DJELOVANJA

Ĉovjek djeluje potaknut razliĉitim motivima. Djelovanje lišeno motiva ne postoji.

Neki ljudi ţele steći slavu i djeluju za nju. Drugi pak ţele novac i djeluju za njega. Neki

drugi ţele posjedovati moć i zato djeluju. Neki ţele dospjeti u carstvo nebesko i djeluju

kako bi to i ostvarili. Ostali pak ţele ostaviti za sobom ime, nakon svoje smrti, kao što

je to obiĉaj u Kini, gdje ĉovjek ne stjeĉe titulu sve dok ne umre, što je naposljetku i

bolje nego kod nas. Kada tamo ĉovjek uĉini nešto vrlo dobro, njegovom pokojnom ocu

ili djedu dodjeljuju plemićku titulu. Neki ljudi djeluju radi toga. Neki sljedbenici

odreĊenih muhamedanskih sljedbi tokom cijelog ţivota djeluju da bi stekli veliku

grobnicu. Drugi pak djeluju za pokoru. Ĉine najrazliĉitije nemoralne stvari, zatim

podiţu hram ili darivaju svećenike kako bi se iskupili i dobili od njih propusnicu za

carstvo nebesko. Smatraju kako će ih ovakva dobroĉinstva oĉistiti, i kako će, usprkos

svojoj grešnosti, proći bez kazne. Takvi su neki od motiva djelovanja.

Djelujte radi samog djelovanja. U svakoj zemlji postoje pojedinci koji su uistinu sol

zemlje, koji djeluju radi samog djelovanja i ne mare ni za ime, ni za slavu, niti za

dospijevanje u nebesko carstvo. Oni djeluju samo radi toga što će iz njihovog djelovanja

proizaći dobro. Drugi ĉine dobro siromašnima i pomaţu ĉovjeĉanstvu potaknuti još

uzvišenijim motivima, jer vole dobro i vjeruju u ĉinjenje dobra. Ţudnja za imenom i

slavom u pravilu rijetko donosi trenutne rezultate, oni će nas stići tek kada ostarimo i

kada smo gotovo skonĉali sa ţivotom. Ne zadobiva li ĉovjek nešto iako djeluje bez

ikakva sebiĉnog motiva na umu? Dakako, zadobiva najuzvišenije. Nesebiĉnost je daleko

unosnija, samo što ljudi nemaju strpljenja provesti je u djelo. Unosnija je ĉak i u

pogledu zdravlja. Ljubav, istina i sebiĉnost nisu samo moralni slikoviti izrazi. One

oblikuju naš najuzvišeniji ideal, jer u njima leţi oĉitovanje snage.

Sva se proizlazeća snaga što proistjeĉe iz sebiĉnog motiva rasipa. Ona neće biti

uzrokom vraćanja vaše snage. No obuzda li se sebiĉnost, snaga će se razvijati. Ovaj

samonadzor teţit će k stvaranju moćne volje karaktera koji moţe tvoriti jednog Krista ili

Buddhu. Budalasti ljudi ne znaju ovu tajnu. (I. 31-33)

BITI NEZAVISAN

Budite nezavisni. Pustite stvari da djeluju; pustite moţdane centre da djeluju; djelujte

neprekidno, no ne dozvolite da valovi nadvladaju vaš um. Djelujte poput stranca u ovoj

Page 114: Vedanta Glas Slobode

114

zemlji, poput posjetioca. Djelujte neprestano, no ne vezujte se. Ropstvo je straviĉno.

Ovaj svijet nije naše stanište, već samo jedna od brojnih postaja kroz koje prolazimo.

Zapamtite staru izreku sankhva filozofije: »Sva priroda postoji radi duše, a ne duša radi

prirode.« Istinski je razlog postojanja prirode odgajanje duše. Drugog znaĉenja nema.

Priroda je ovdje jer duša mora crpiti spoznaju, i putem nje se osloboditi. Zapamtimo li

ovo zauvijek, nikada nećemo zavisiti od prirode. Spoznat ćemo da je priroda knjiga koju

nam valja proĉitati, te da ona za nas nema više vrijednosti od onog trena kada smo stekli

potrebno znanje.

Djelujte poput gospodara, a ne poput roba. Djelujte neprestano, no ne obavljajte

posao roba. Zar ne vidite kako svi djeluju? Nitko ne moţe biti posvema miran.

Devedeset i devet posto ĉovjeĉanstva djeluje poput robova, a rezultat toga je patnja. Sve

je to sebiĉno pregnuće. Djelujte kroz slobodu! Djelujte kroz ljubav! Rijeĉ ljubav

iznimno je teško shvatiti. Ljubav nikada ne nadolazi sve dok ne postoji sloboda. U robu

ne moţe postojati istinska ljubav. Kupite li roba, okujete li ga u lance i natjerate li ga da

radi za vas, radit će kao rob, no u njemu neće biti ljubavi. Tako je i s nama. Kada mi

sami, poput robova, djelujemo za stvari ovoga svijeta, u nama ne moţe biti prisutna

ljubav, i naše djelovanje nije istinsko. To vaţi za djelo za naše roĊake i prijatelje i za

djelo za nas same. Sebiĉno je djelo djelo roba. A ima i naĉina da se to ispita: svaki ĉin

ljubavi zauzvrat donosi sreću i blaţenost. Stoga, istinska ljubav ne moţe nikada

djelovati tako da nanese bol ljubavniku ili ljubljenom. Pretpostavimo da muškarac voli

ţenu. Priţeljkuje je svu posjedovati samo za sebe i neizmjerno je ljubomoran na svaki

njezin pokret. On ţeli da ona sjedi pored njega, da stoji pored njega, da jede i da se

kreće na njegovu zapovijed. On je njezin rob i ţeli je imati za svog roba. To nije ljubav,

već vrsta morbidne ljubavi roba, koja se neopazice podmeće kao ljubav. To ne moţe biti

ljubav, jer ona je bolna. Ne ĉini li ţena ono što muškarac ţeli, njemu to nanosi bol. U

ljubavi nema tegobnog djelovanja, ljubav donosi jedino djelovanje blaţenstva. Nije li

tako, onda to nije ljubav, već pogrešno shvaćanje ljubavi. Ako ste uspjeli zavoljeti svog

muţa, svoju ţenu, svoju djecu, cijeli svijet, kozmos, na takav naĉin da se u vama ne

poraĊa bol i ljubomora, i nikakav sebiĉan osjećaj, tada ste pripravni biti nezavisni.

Krišna kazuje: »Pogledaj me, Arjuna! Prestanem li djelovati makar na tren, sav će

kozmos umrijeti. Djelovanjem ništa ne mogu zadobiti. Ja sam jedini Bog. Ali zašto

djelujem? Zato što volim svijet.«2 Bog je nezavisan jer voli. Upravo nas ta istinska

Page 115: Vedanta Glas Slobode

115

ljubav ĉini nezavisnima. Gdje god postoji zavisnost, prianjanje uz stvari ovog svijeta,

valja vam znati da je sve to samo tjelesno privlaĉenje sklopova ĉestica tvari — nešto što

dva tijela sve vrijeme privlaĉi sve bliţe i bliţe, te ako oni ne doĊu dovoljno blizu jedno

drugom, izazvat će bol. No tamo gdje postoji istinska ljubav, ona ne poĉiva na tjelesnoj

zavisnosti. Takvi ljubavnici mogu biti udaljeni tisućama kilometara jedno od drugog, no

njihova će ljubav svejedno biti ista. Ona ne umire i nikada neće izazvati bol. Postizanje

ovakve nezavisnosti gotovo da je ţivotno djelo, no ĉim smo dotle pristigli, postigli smo

cilj ljubavi i postali slobodni.

Traţite li od svoje djece nešto zauzvrat za ono što ste im darovali? Djelovati za njih

vaša je duţnost i tu je tome kraj. Ma što god ĉinili za odreĊenu osobu, grad ili drţavu,

zauzmite isti stav što ste ga zauzeli u pogledu svoje djece — ne oĉekujte ništa zauzvrat.

Uzmognete li postojano zauzimati stav davaoca, u kojem je sve što dajete svijetu dar

bez uzdarja, bez ikakve pomisli na uzvraćanje, tada će vam vaše djelovanje donijeti

nezavisnost. Zavisnost postoji jedino tamo gdje oĉekujemo uzvraćanje. (I. 56—59)

SVATKO JE VELIK NA SVOM VLASTITOM MJESTU

Jedan se kralj obiĉavao propitivati kod svih sannvasina koji su pristizali u njegovu

zemlju: »Koji je ĉovjek uzvišeniji — onaj koji napušta svijet, te postaje sannvasin, ili

onaj koji nastavlja ţivjeti u svijetu, te obavlja svoje duţnosti domaćina?« Mnogi su

mudri ljudi tragali za rješenjem ovog pitanja. Neki su tvrdili kako je sannvasin

uzvišeniji, našto je kralj zahtijevao dokaze njihovim tvrdnjama. Kako nisu mogli

podastrijeti nikakvih dokaza, kralj im naloţi da se oţene i postanu domaćini. Tada

pristigoše drugi i rekoše: »Domaćin koji izvršava svoje duţnosti je uzvišeniji ĉovjek.« I

od njih je kralj zahtijevao dokaze. Kako ne uzmogoše dati dokaza, kralj ih prisili da se

oţene i smire kao domaćini.

Naposljetku pristigne mlad sannvasin, a kralj se sliĉno propita i u njega. Mladić

odgovori: »Svatko je, kralju, velik na svom vlastitom mjestu.« »Dokaţi mi«, zahtijevao

je kralj. »Dokazat ću ti«, uzvrati sannvasin, »no ti najprije moraš ţivjeti nekoliko dana

kao što ja ţivim, kako bih ja bio u stanju dokazati ono o ĉemu govorim.« Kralj pristade i

pode sa sannvasinom van granica svog kraljevstva. Prošli su tako mnoge zemlje, dok

naposljetku nisu stigli u veliko kraljevstvo. U prijestolnici toga kraljevstva upravo se

odvijala velika sveĉanost. Kralj i sannvasin zaĉuše zvuk bubnjeva i glazbu, te

Page 116: Vedanta Glas Slobode

116

izvikivaĉe. Ljudi su se u sveĉanim odorama okupili na ulicama. U toku je bilo sveĉano

proglašenje. Kralj i sannvasin zastadoše da vide što se to ovdje zbiva. Izvikivaĉ je

glasno obznanjivao da se kraljevna, kći kralja te drţave, sprema izabrati supruga,

izmeĊu mnogobrojnih što se pred njom okupiše.

Bio je to drevni obiĉaj u Indiji da kraljevne na ovakav naĉin biraju sebi supruţnike.

Svaka je kraljevna imala odreĊene predodţbe o tome kakvog bi ĉovjeka ţeljela za

supruga. Neke bi uzimale najljepšeg muškarca, neke najuĉenijeg, druge pak

najbogatijeg i tako dalje. Svi kraljevići iz susjednih kraljevstava odijevali bi svoja

najbolja odijela i predstavljali se kraljevni. Ponekad su i oni imali svoje vlastite

izvikivaĉe koji su nabrajali njihove vrline i razloge zbog kojih su se nadali da će ih

kraljevna izabrati. Kraljevnu su, u najsjajnijoj odori, nosili na nosiljci, dok je ona

gledala kraljeviće, i o njima slušala. Ako nije bila zadovoljna onim što je vidjela ili ĉula,

rekla bi svojim nosaĉima, »Dalje«, te se ne bi više obazirala na odbijenog prosca. Ako

je pak bila zadovoljna jednim od njih, bacila bi mu oko vrata vijenac cvijeća, te bi

izabrani postao njezinim muţem.

Kraljevna zemlje u koju su naš kralj i sannvasin prispjeli upravo je priredila jednu

takvu zanimljivu sveĉanost. Ona bijaše najljepša kraljevna na svijetu, a njezin je suprug

nakon smrti njezina oca trebao postati vladarom kraljevstva. Zamisao ove kraljevne bila

je udati se za najljepšeg mladića, no nije mogla naći ni jednog ĉija bi je ljepota

zadovoljila. Ovakva su se okupljanja odrţala već nekoliko puta, ali kraljevna nije mogla

izabrati muţa. Ovo je okupljanje bilo najsveĉanije od svih dotad odrţanih, i

prisustvovalo je više ljudi no ikada ranije. Kraljevna je tako stupila na nosiljku, a nosaĉi

je ponesoše od mjesta do mjesta. Ĉinilo se da ona ne mari ni za koga, i svi bijahu

razoĉarani uvidjevši da će i ovaj skup završiti neuspjehom.

Upravo tada jedan mladić, sannvasin, ĉija je ljepota sjala kao da se Sunce spustilo na

Zemlju, pristupi i stade u ugao meĊu okupljene, promatrajući što se zbiva. Kraljevnina

nosiljka bijaše upravo u blizini, a ĉim ona ugleda prekrasnog sannvasina stade i baci mu

cvjetni vijenac oko vrata. Mladi sannvasin uto dohvati vijenac, te ga odbaci uzvikujući:

»Kakva je ovo glupost? Ja sam sannvasin. Što meni znaĉi brak?« Kralj te zemlje

pomisli da je mladić moţda siromašan, pa se ne usuĊuje oţeniti kraljevnom, te mu reĉe:

»S mojom kćeri ide i pola mojeg kraljevstva, a ĉitavo nakon moje smrti!«, i stavi mu

Page 117: Vedanta Glas Slobode

117

ponovo vijenac. Mladić ga ponovo odbaci, rekavši: »Glupost! Ne ţelim se oţeniti«, te

ţurnim koracima napusti skup.

Uto se kraljevna toliko silno zaljubi u ovog mladića, da reĉe: »Udat ću se za ovog

ĉovjeka ili ću umrijeti!«, te poĊe za njim ne bi li ga povratila. Naš drugi sannvasin, koji

je doveo kralja, nato reĉe: »Kralju, poĊimo za ovim parom.« Hodali su tako za njima, na

priliĉnom odstojanju. Mladi sannvasin koji je odbio oţeniti kraljevnu, zamaĉe nekoliko

kilometara izvan grada. Kada je stigao do šume, uĊe u nju. Kraljevna ga je slijedila, a

naša su dvojica slijedila oboje. Mladi je sannvasin dobro poznavao šumu i znao sve

zamršene šumske puteve. Naglo je krenuo jednim od njih i nestao, a kraljevna više nije

mogla pronaći izlaz. Nakon dugotrajnog traganja ona sjedne pod drvo i zaplaka, jer se

više nije znala vratiti. Uto pristigoše naš kralj i drugi sannvasin, te joj rekoše: »Ne plaĉi.

Mi ćemo ti pokazati izlaz iz šume, samo sada je premraĉno da bismo pronašli put.

Ovdje je veliko drvo. Hajdemo poĉinuti pod njim, a izjutra ćemo rano poći i pokazati ti

put.«

Na drvetu pod kojim se oni smjestiše ţivio je ptić sa svojom ţenom i tri mlada u

gnijezdu. Maleni ptić pogleda dolje, te ugleda troje ljudi kako sjede pod drvetom, pa

reĉe svojoj ţeni: »Draga moja, što da napravimo? Ovdje su neki gosti u kući, a zima je, i

mi nemamo vatre da se ogriju.« Rekavši to, odleti i donese malo gorućeg drveta za

potpalu u svom kljunu, te ga ispusti pred svoje goste, koji dodadoše nešto ogrjeva i

naloţiše razbuktalu vatru. Ali ptić nije bio zadovoljan uĉinjenim, pa ponovo reĉe ţeni:

»Draga moja, što da napravimo? Nemamo baš ništa da im dademo za jelo, a oni su

zacijelo gladni. Mi smo domaćini, naša je duţnost nahraniti svakoga tko stigne u kuću.

Moram uĉiniti ono što je u mojoj moći.

Dat ću im svoje tijelo.« Tako se baci posred vatre i izdahne. Gosti ga vidješe kako pada,

pokušaše ga spasiti, no on bijaše za njih prebrz.

Ţena malenog ptića vidje što je njezin muţ uĉinio, pa reĉe: »Ovdje ih je troje, a samo

jedna malena ptiĉica za jelo. To neće biti dovoljno. Moja je duţnost kao ţene ne

dozvoliti da napori mog muţa budu uzaludni. Neka im i moje tijelo.« Tako i ona pade u

vatru i nasmrt se opeĉe.

Vidjevši što se dešava, te da svejedno nema dovoljno jela za sva tri gosta, troje

mladunaca rekoše: »Naši su roditelji uĉinili što su mogli, pa opet to nije dovoljno. Naša

Page 118: Vedanta Glas Slobode

118

je duţnost nastaviti djelo naših roditelja. Neka im i naša tijela.« Tako i oni jurnuše u

vatru.

Zapanjeni prizorom, troje ljudi nikako nije moglo izjesti ove ptiĉice. Provedoše tako

noć bez hrane, a izjutra kralj i sannvasin pokazaše kraljevni put, te se ona vrati svom

ocu.

Tada sannvasin reĉe kralju: »Kralju, vidio si da je svatko velik na svom vlastitom

mjestu. Ţeliš li ţivjeti u svijetu, ţivi poput ovih ptica, u svakom trenutku pripravan

ţrtvovati sebe radi drugih. Ţeliš li se odreći svijeta, budi poput onog mladića kojem

najljepša ţena i kraljevstvo nisu znaĉili ništa. Ţeliš li biti domaćin, smatraj svoj ţivot

ţrtvom za dobrobit drugih, a izabereš li ţivot odricanja, ne gledaj ljepotu, bogatstvo i

moć. Svatko je velik na svom vlastitom mjestu, a duţnost jednog nije i duţnost

drugog.« (I. 47—51)

OSVJEDOĈENOST KARMA YOGINA

Za uzvišena djela potrebno je troje. Prvo, osjećajte iz srca. Što je to u intelektu ili

razumu? Ide nekoliko koraka naprijed, a zatim stane. No nadahnuće dolazi iz srca.

Ljubav otvara i najjaĉa vrata. Ljubav predstavlja ulaz u sve tajne kozmosa. Osjećajte,

stoga, moji toboţnji reformatori, moji toboţnji rodoljubi! Osjećate li? Osjećate li da su

milijuni i milijuni potomaka bogova i mudraca postali bliski susjedi neljudima?

Osjećate li da danas gladuju milijuni ljudi, i da su milijuni gladovali stoljećima?

Osjećate li da se neznanje nadvilo nad Zemljom poput tmastog oblaka? Uznemiruje li

vas to? Ne da li vam usnuti? Je li se to uvuklo u vašu krv, jureći vašim venama,

postajući suglasno s otkucajima vašeg srca? Je li vas nagnalo na mahnitost? Jeste li

jasno sagledali pomisao na patnju koju sa sobom donosi stradavanje, i jeste li zaboravili

sve o vašem imenu, vašoj slavi, vašim ţenama, vašoj djeci, vašoj svojini, ĉak i o vašim

vlastitim tijelima? Jeste li to uĉinili? To je prvi korak u postajanju rodoljubom, prvi

korak.

Umjesto trošenja snage u zapjenjenom govoru, moţete osjetiti — jeste li pronašli

kakav izlaz, kakvo praktično rješenje, kakav izlaz umjesto prijekora, kakve milozvuĉne

rijeĉi što će ublaţiti patnje i izvesti iz ove ţive smrti?

Pa ipak to nije sve. Imate li volje savladati zapreke, visoke poput planinskih lanaca?

Kada bi se ĉitav svijet, s maĉem u ruci, digao protiv vas, biste li se i onda usudili ĉiniti

Page 119: Vedanta Glas Slobode

119

to u što vjerujete da je ispravno? Kada bi vaše ţene i vaša djeca bila protiv vas, kada bi

nestalo svog vašeg novca i bogatstva, kada bi izumrlo vaše ime, biste li i dalje bili

nepopustljivi? Biste li i dalje išli za tim i nepokolebljivo nastavljali putem prema vašem

vlastitom cilju? Kao što kazuje veliki kralj Bhartrihari: »Pustimo da mudraci kude ili

hvale; pustimo da boţica sreće doĊe i pustimo je da ode kamo god ţeli; pustimo smrt da

doĊe danas ili za stotinu godina; nepokolebljiv je onaj ĉovjek koji ne odmiĉe ni

centimetra s puta istine.«3 Posjedujete li takvu nepokolebljivost? Posjedujete li to troje,

svatko od vas će ĉiniti ĉuda. Ne morate pisati u novinama, ne morate ići uokolo i drţati

predavanja, vaše će lice sjati. Ţivite li u spilji, vaše će misli prodirati kroz kamene

stijene, titrati širom svijeta stotinama godina, sve dok se ne uhvate za jedan um i u

njemu ostvare. Takva je snaga mišljenja, iskrenosti i ĉistoće namjere. (III. 225—27)

PRIĈA O SAMOŢRTVOVANJU

Nakon bitke kod Kurukšetre petorica pandavske braće prinijela su veliku ţrtvu i

darivala siromašne veliĉanstvenim darovima. Svi su ljudi bili zapanjeni veliĉinom i

raskošnošću ţrtve, te govorili kako ovakvu ţrtvu svijet još nije vidio. No nakon

sveĉanosti prispije tamo maleni mungo, ĉija je jedna polovica tijela bila zlatna, a druga

smeĊa, te se stade valjati po podu dvorane u kojoj je ţrtva bila prinijeta. Tako reĉe

okupljenima: »Svi ste vi lašci! Ovo nije bila nikakva ţrtva.« »Što?« uzviknuše oni.

»UsuĊuješ se reći da ovo nije bila nikakva ţrtva! Zar ne znaš koliko je novaca i dragulja

pljuštalo pred siromašne i kako su svi postali bogati i sretni? Ovo je bila

najveliĉanstvenija ţrtva što ju je ĉovjek ikada prinio.«

Mungo, meĊutim, reĉe: »Bijaše jednom jedno maleno selo, u kojem je prebivao siroti

brahmin sa svojom ţenom, sinom i snahom. Bijahu vrlo siromašni i ţivljahu tako od

sitnih darova što su ih dobivali za propovijedanje i uĉenje. SnaĊe tako zemlju opća glad

i potraje tri godine, a siroti je brahmin patio više no itko drugi. Naposljetku, nakon

višednevnog gladovanja, donese otac jednog jutra malo jeĉmenog brašna, što je srećom

dobio, te ga razdijeli na ĉetiri dijela, po jedan za svakog ĉlana obitelji. Pripremiše oni

tako svoj obrok, i upravo kada se spremiše objedovati, zaĉu se kucanje na vratima. Otac

otvori vrata, a vani stajaše gost.« (U Indiji je gost sveta osoba. Za vrijeme svog posjeta

on je poput Boga i kao takvom se prema njemu valja i odnositi.) »Siroti brahmin reĉe:

'UĊi, gospodine. Dobro došao.' I postavi pred gosta svoj obrok, koji ovaj u tren pojede,

Page 120: Vedanta Glas Slobode

120

rekavši: 'O gospodine, gotovo si me ubio. Gladovao sam deset dana, a ova je malenkost

samo razbuktala moju glad.' Nato ţena reĉe svom muţu: 'Daj mu moj dio.' Muţ joj

odvrati: 'Ne', ali je ona ipak ustrajala pri svom, rekavši: 'Ubog je ĉovjek, a naša je

duţnost kao domaćina pobrinuti se da ga nahranimo. Moja duţnost ţene nalaţe mi da

mu dadem svoj obrok, jer ti više nemaš da mu ponudiš.' I tako ona dade svoj dio gostu,

koji ga pojede i reĉe da njegova glad još nije utoljena. Uto sin reĉe: 'Uzmi i moj obrok.

Duţnost je sina pomoći svom ocu u ispunjavanju njegovih duţnosti.' Gost pojede i to,

no još uvijek bijaše gladan, pa mu i sinova ţena dade svoj obrok. To bijaše dovoljno, pa

se gost, blagosiljajući ih, uputi dalje.

»Iste je noći ovo ĉetvoro ljudi umrlo od gladi. Nekoliko zrna brašna palo je na pod, a

kada sam se valjao po tom podu, polovica se mog tijela pozlatila, kao što i sami vidite.

Otada putujem širom svijeta, nadajući se da ću pronaći još jednu ţrtvu nalik toj. No

nigdje je ne pronaĊoh, ĉak se ni ovdje druga polovica mog tijela nije pozlatila. Stoga

kaţem da ovo ovdje nije ni bila ţrtva.« (I. 60—61)

POMAŢEMO SEBI, A NE SVIJETU

Naša duţnost prema drugima znaĉi pomaganje, ĉinjenje dobra svijetu. Ĉemu bismo

trebali ĉiniti dobro svijetu? Oĉigledno da bismo mu pomogli, no zapravo da bismo

pomogli sebi samima. Uvijek bismo trebali nastojati pomoći svijetu, i to bi trebao biti

najuzvišeniji motiv koji nosimo u sebi. Ali razmotrimo li bolje, vidjet ćemo da svijet

uopće niti ne zahtijeva našu pomoć. Ovaj svijet nije stvoren da bismo se pojavili vi i ja i

pomogli mu. Jednom sam ĉitao propovijed u kojoj je stajalo: »Ĉitav je ovaj prekrasni

svijet dobar, jer nam daje vremena i mogućnosti da pomaţemo drugima.« Ovo je

zacijelo prekrasan osjećaj, no nije li klevetniĉki reći da je svijetu potrebna naša pomoć?

Ne moţemo poreći da u svijetu ima mnogo patnje. Izaći i pomoći drugima, prema tome,

najbolje je što moţemo uĉiniti, iako ćemo naposljetku otkriti da je pomaganje drugima

zapravo samo pomaganje nama samima. Kao djeĉak imao sam nekoliko bijelih miševa.

Drţao sam ih u maloj kutiji u kojoj su se nalazili i maleni kotaĉi. Kada su miševi

pokušali prijeći kotaĉe, oni su se okretali i okretali, a miševi nikada nisu nikamo stizali.

Tako je i sa svijetom i našim pomaganjem. Jedina je pomoć u tome što dobivamo

moralnu pouku.

Page 121: Vedanta Glas Slobode

121

Ovaj svijet nije niti dobar niti zao. Svaki ĉovjek stvara svijet za sebe. Razmišlja li

slijepac o svijetu, svijet će biti mek ili tvrd, ili pak hladan ili topao. Mi smo skupnost

patnje ili sreće, iskusili smo to stotinu puta u toku ţivota. U pravilu su mladi ljudi

optimistiĉni, a stari pesimistiĉni. Pred mladima je ţivot. Stari jadikuju kako je njihovo

vrijeme prošlo; stotine se ţudnji, koje ne mogu utaţiti, sukobljavaju u njihovim srcima.

Ipak, i jedni i drugi su budalasti. Ţivot je dobar ili zao već prema našem stanju duha dok

ga sagledavamo. Sam po sebi, ţivot nije ni dobar ni zao. Sama po sebi, vatra nije niti

dobra niti zla. Dok nas grije reći ćemo: »Kako li je prekrasna vatra!« Kad na njoj

opeĉemo prste, okrivljavat ćemo je. Pa ipak, sama po sebi, ona nije ni dobra ni zla.

Kakav će osjećaj ona u nama izazvati, ovisit će o tome kako je upotrebljavamo. Tako je

i s ovim svijetom. On je savršen, a pod savršenstvom podrazumijevamo da je savršeno

pristao ispunjavanju svoje svrhe. Svi mi moţemo biti savršeno sigurni da će ovaj svijet

nastaviti svoje prekrasno postojanje i bez nas, te se ne trebamo zamarati ţeljama da mu

priskoĉimo u pomoć.

Pa ipak, dobro moramo ĉiniti: Ţudnja da se ĉini dobro najuzvišenija je pokretaĉka

snaga koju posjedujemo, ako smo pritom sve vrijeme svjesni da je pomagati drugima

naša povlastica. Nemojte stajati na visokom pijedestalu uzimajući pet centi i govoriti:

»Evo, siroti moj prijatelju.« Naprotiv, budite zahvalni što je siroti ĉovjek prisutan, i da,

darivajući ga, moţete pomoći samom sebi. Nije primalac dara taj koji je blaţen, već

darovatelj. Budite zahvalni što vam je dozvoljeno ispoljiti svoju moć dobroĉinstva i

milostivosti u svijetu, te tako postanite ĉisti i savršeni. Sva dobra djela teţe k tome da

nas uĉine ĉistima i savršenima. (I. 75—76)

SVIJET: PSEĆI KUDRAVI REP

Bijaše jednom siroti ĉovjek koji je ţelio nešto novaca. Negdje je tako ĉuo, da će,

uhvati li duha, moći zapovijedati da mu ovaj donese novaca ili bilo što što poţeli, pa je

jedva ĉekao da ga uhvati. Tumarao je tako tragajući za nekim tko bi mu udijelio duha, a

naposljetku pronaĊe mudraca silnih moći, te ga usrdno zamoli za pomoć. Mudrac ga

zapita što bi ĉinio s duhom. »Ţelio bih duha koji bi radio za mene. Nauĉi me,

gospodine, kako da ga se domognem. Silno ga ţelim« odvratio je ĉovjek. Nato mudrac

reĉe: »Ne uznemiravaj se. Radije poĊi kući.« Sljedećeg je dana ĉovjek ponovno došao k

mudracu, te stao plakati i zaklinjati: »Podari mi duha. Moram ga imati, gospodine, da

Page 122: Vedanta Glas Slobode

122

mi pomogne.« Na koncu mudrac osjeti gaĊenje prema svemu i reĉe: »Uzmi ovu

amajliju, ponavljaj ĉarobnu rijeĉ i duh će se pojaviti. Što god mu naloţiš, on će i uĉiniti.

Ali pazi! Duhovi su uţasna bića i valja ih neprestano drţati zaposlenima. Ne daš li mu

posla, oduzet će ti ţivot.« Ĉovjek odvrati: »To je lako. Dat ću mu posla za sav njegov

ţivot.«

I ode ĉovjek tako u šumu, te nakon dugog ponavljanja ĉarobne rijeĉi pred njim se

pojavi divovski duh, te reĉe: »Ja sam duh. PobijeĊen sam tvojom magijom, ali me

moraš neprestano zapošljavati. Onoga trena kada propustiš zadati mi zadatak, ubit ću

te.« Ĉovjek nato reĉe: »Sagradi mi palaĉu,« a duh odvrati: »Reĉeno — uĉinjeno. Palaĉa

je sagraĊena.« »Donesi mi novaca,« opet će ĉovjek. »Ovdje je tvoj novac,« uzvrati duh.

»Sasjeći ovu šumu i podigni na njezinom mjestu grad.« »To je uĉinjeno,« reĉe mu duh i

zapita ga: »Još nešto?« Ĉovjek se nato prestraši i pomisli kako nema više ništa što bi

mogao duhu zadati. Sve je uĉinio u tren oka. Duh mu reĉe: »Daj mi nešto da radim, ili

ću te proţdrijeti.« Siroti ĉovjek nije mogao pronaći nikakvog daljnjeg posla, te se

nasmrt prestravi i pobjeţe. Trĉao je tako k mudracu, a kad stiţe k njemu, reĉe: »O

gospodine, spasi mi ţivot!« Mudrac ga upita o ĉemu se zapravo radi, a ĉovjek objasni:

»Nemam više nikakvih zadataka za duha. Sve što mu naloţim da uradi, on uradi u trenu,

a sada mi prijeti da će me proţdrijeti ako mu ne dam novog posla.« U tom trenu stigne i

duh, viĉući: »Proţdrijet ću te!«, te se spremi da proţdre ubogog ĉovjeka. Ĉovjek stade

drhtati od straha i preklinjati mudraca da ga spasi. Mudrac nato reĉe: »Pronaći ću izlaz.

Pogledaj onog psa s kudravim repom. Isuĉi brzo svoj maĉ i odsijeci psu rep, te ga daj

duhu, nalaţući mu da ga za tebe ispravi.« Tako je i bilo.

Duh uze rep i polako i paţljivo stade ga izravnavati, no ĉim ga je ispustio, rep se

ponovno zakovrĉa. Još ga je jednom marljivo izravnao, te vidio kako se, ĉim ga je

pokušao ispustiti, rep ponovno zakovrĉao. Duh strpljivo pokuša još jednom. Trajalo je

to danima, sve dok iscrpljen ne reĉe: »Nikada se u ţivotu nisam našao u ovakvoj

neprilici. Ja sam star, isluţen duh, ali ovo još nisam doţivio. Nagodit ću se s tobom.

Pusti me, a ja ću ti dozvoliti da zadrţiš sve što sam ti dao, i obećavam da te neću

povrijediti.« Ĉovjek bijaše silno zadovoljan i razdragano prihvati nagodbu.

Ovaj je svijet nalik kudravom psećem repu, a ljudi su se stotinama godina trudili da

ga izravnaju. No ĉim ga ispuste, on se ponovo zakovrĉa. Kako bi drukĉije moglo biti?

Ponajprije je potrebno spoznati kako djelovati bez zavisnosti, tek tada nećete postati

Page 123: Vedanta Glas Slobode

123

fanatikom. Kada spoznamo da je ovaj svijet nalik kudravom psećem repu i da ga nikada

nećemo moći izravnati, nećemo postati fanatiĉni. Kada u svijetu ne bi postojala

fanatiĉna zaslijepljenost, svijet bi mnogo više napredovao nego što danas napreduje.

Pogrešno je smatrati kako fanatiĉnost moţe pridonijeti napretku ĉovjeĉanstva. Naprotiv,

ona je usporavajući ĉimbenik, koji stvara mrţnju i bijes, uzrokuje borbe i sukobe meĊu

ljudima i ĉini ih bezosjećajnima. Smatramo da je sve što ĉinimo ili posjedujemo

najbolje na svijetu, a da je ono što ne ĉinimo i što ne posjedujemo bezvrijedno. Primjera

s psećim kudravim repom prisjetite se uvijek kada osjetite sklonost da postanete

fanatiĉni. Ne trebate se zabrinjavati zbog svijeta. On će i nadalje postojati i bez vas. Tek

kada ste izbjegli fanatiĉnost, djelovat ćete pravilno. Razborit je i smiren ĉovjek, zdravog

prosuĊivanja i staloţenih nerava, velike milostivosti i ljubavi, onaj koji ĉini dobra djela,

i na taj naĉin ĉini dobro sebi. Fanatik je budalast i bezosjećajan. On nikada neće moći

ispraviti svijet, niti sam moţe postati ĉist i savršen. (I. 77—79)

SAVRŠENI KARMA YOGIN

Dozvolite mi da kaţem nekoliko rijeĉi o ĉovjeku koji je nauk karma yoge uĉinio

praktiĉnim. Taj je ĉovjek Buddha. On je jedini ĉovjek koji je ovaj nauk ikada proveo u

savršenu praksu. Svi su proroci svijeta, izuzev Buddhe, imali neke izvanjske motive koji

su ih potakli na nesebiĉno djelovanje. Proroke svijeta, s ovom jednom iznimkom,

moţemo podijeliti u dvije grupe: prvu, koja je smatrala da su utjelovljenja boga koji je

sišao na zemlju, i drugu, koja je smatrala da su oni samo boţji glasnici. A obje grupe

svoju pokretaĉku snagu crpe iz djelovanja u vanjskom svijetu i oĉekuju nagradu, ma

koliko silno duhovan bio jezik što ga upotrebljavaju. No Buddha je jedini prorok koji je

kazivao: »Ne zanimaju me vaše raznolike postavke o bogu. Koja je korist od

raspravljanja svih tih domišljatih naĉela o duši? Ĉinite dobro i budite dobri, i to će vas

dovesti do slobode i istine.«

U voĊenju svog ţivota nije imao nikakvih osobnih motiva. I koji je ĉovjek djelovao

više od njega? Pokaţite mi u povijesti ma i jednog ĉovjeka koji se toliko silno vinuo

iznad svih ostalih. Sav ljudski rod dao je samo jednog takvog ĉovjeka, takvu uzvišenu

filozofiju, tako široko suosjećanje. Ovaj je uzvišeni mislilac propovijedao najuzvišeniju

filozofiju, a ipak je osjećao najdublje suosjećanje s najniţim ţivotinjskim vrstama i

nikada nije iskazao nikakvih zahtjeva za samoga sebe. On je idealan karma yogin,

Page 124: Vedanta Glas Slobode

124

djelujući bez ikakva motiva, a povijest ĉovjeĉanstva pokazala ga je najvećim ĉovjekom

koji je ikada ugledao lice zemlje — neusporedivi najuzvišeniji spoj srca i uma koji je

ikada postojao, najsnaţnija snaga duše koja se ikada oĉitovala. On je najveći reformator

kojeg je svijet ikada vidio. On je bio prvi koji se usudio reći: »Ne vjerujte zato što su

bili napisani neki stari rukopisi. Ne vjerujte zato što je to vaše nacionalno vjerovanje,

zato što su vas od malih nogu prisiljavali da vjerujete. Argumentirano porazmislite o

svemu, i nakon što ste proveli rašĉlambu, otkrijete li da će to ĉiniti dobro svima,

vjerujte, ţivite u skladu s time i pomognite i drugima da i oni tako ţive.«

Najbolje djeluje onaj koji to ĉini bez ikakva motiva — niti zbog novca, niti zbog

slave, niti zbog iĉega drugog. A kada je ĉovjek u stanju uĉiniti takvo nešto, postat će

Buddha, i iz njega će proizaći snaga da djeluje tako kao da će promijeniti svijet. Takav

ĉovjek predstavlja najuzvišeniji ideal karma yoge. (I. 116-18)

BILJEŠKE

1. Svami Vivekananda se takoĊer naziva i Svamiji.

2. Bhagavad Gita, 3.22, 24

3. Bhartrihari, Nitišatakam, 74.

Page 125: Vedanta Glas Slobode

125

VII.

Jnāņa Yoga

(Put spoznaje)

VJEĈNO PITANJE

Silna je upornost kojom se ĉovjek priklanja osjetilima. Pa ipak, ma koliko zbiljskim

smatrali pojavni svijet u kojem se kreću i postoje, u ţivotu pojedinaca i naroda postoji

trenutak kada se i nehotiĉno zapitaju: »Da li je ovo stvarnost?« Smrt stiţe ĉak i onog

koji nikada ne nalazi vremena da preispita vjerodostojnost svojih osjetila, ĉiji je svaki

trenutak ţivota ispunjen nekom vrstom osjetilnog uţitka, te je i takav prinuĊen postaviti

sebi isto pitanje: »Da li je ovo stvarnost?« Religija otpoĉinje ovim pitanjem i završava

njegovim odgovorom. Ĉak i u dalekoj prošlosti, u kojoj nam zabiljeţena povijest ne

moţe pomoći, pod tajanstvenim svjetlom mitologije, u tamnom sutonu civilizacije,

nalazimo postavljeno isto pitanje: »Što nastaje iz ovoga? Što je stvarno?«

Jedna od najpoetiĉnijih Upanišada, Katha Upanišada, zapoĉinje pitanjem: »Kada

ĉovjek umre, nastaje prepirka. Jedna strana tumaĉi da je otišao zauvijek, a druga ustraje

u vjerovanju da još uvijek ţivi. Što je istinito?« Na ovo su pitanje pruţani razliĉiti

odgovori. Sva sfera metafizike, filozofija, i religija doista su proţete razliĉitim

odgovorima na ovo pitanje. U isti je mah uĉinjeno i mnogo pokušaja da se pitanje

potisne, da se stane na kraj nemiru duha koji ustraje: »Što se nalazi s onu stranu? Što je

stvarno?« No tako dugo dok postoji smrt, svi pokušaji zatomljavanja tog pitanja pokazat

će se neuspješnima. Mi moţemo govoriti kako s onu stranu ne vidimo ništa, kako sva

naša nadanja i teţnje ograniĉavamo na ovaj trenutak, te se svim silama odupiremo

razmišljanju o bilo ĉemu s onu stranu osjetilnog svijeta. A moţda i sve što se nalazi u

pojavnom svijetu pridonosi tome, ograniĉenju svojim uskim okvirima. Sav se svijet

moţe udruţiti da nas odvrati od širenja s onu stranu trenutnog. Pa ipak, dokle god

postoji smrt, jedno se pitanje uvijek iznova mora pojavljivati: »Da li je smrt kraj svih

ovih stvari uz koje prianjamo, kao da su one najzbiljskije od svih zbiljnosti, najtvarnije

od svih tvari?« Svijet nestaje u trenutku, i više ga nema. Stojeći na rubu provalije s onu

stranu koje je beskraj, razjapljen bezdan, svaki će um, ma kako snaţan, ustuknuti i

upitati se: »Da li je ovo stvarno?« Nadanja ţivotnoga vijeka, izgraĊivana malo po malo

svom energijom uzvišena uma, nestaju u trenu. Jesu li ona stvarna? Na ovo pitanje valja

Page 126: Vedanta Glas Slobode

126

dati odgovor. Vrijeme nikako ne umanjuje njegovu snagu, naprotiv, ĉini ga još

snaţnijim.

Zatim postoji i ĉeţnja za srećom. Teţimo za svim onim što nas moţe uĉiniti sretnima.

Nastavljamo naše sulude sudbe u pojavnom svijetu osjetila. Upitate li mlada ĉovjeka,

ĉiji je ţivot uspješan, izjavit će da je svijet stvaran. On uistinu tako i misli. Kada taj isti

ĉovjek ostari i ustanovi kako mu sreća neprestano izmiĉe, moţda će tada izjavljivati

kako je to usud. Naposljetku otkriva kako se njegove ţudnje ne mogu obistiniti. Gdje

god prolazio, postoji nerazoriv zid s druge strane kojeg ne moţe doprijeti. Svako

osjetilno djelovanje ima za posljedicu reakciju. Sve je prolazno. Naslada, patnja, obilje,

bogatstvo, moć, siromaštvo — ĉak i sam ţivot — sve je prolazno.

Ĉovjeĉanstvu preostaju dvije mogućnosti. Jedna je vjerovati nihilistima kako je sve

ništavilo, kako ništa ne znamo, te kako nikada ništa ne moţemo spoznati o budućnosti,

o prošlosti, pa ĉak ni o sadašnjosti. Ne smijemo smetnuti s uma da je luĊak onaj koji

poriĉe prošlost i budućnost, te se ţeli prikloniti sadašnjosti. Podjednako tako netko

moţe osporavati oca i majku, te zahtijevati dijete. Bilo bi to podjednako nelogiĉno. S

osporavanjem prošlosti i budućnosti neizbjeţno se mora osporiti i sadašnjost. Takva je

mogućnost koju nude nihilisti. Nikada nisam vidio ĉovjeka koji bi istinski mogao

postati nihilist, makar na tren. Govoriti je vrlo lako.

Druga je mogućnost traganje za objašnjenjem, za zbiljom, otkrivanje bilo ĉega što je

u ovom svijetu vjeĉne mijene i prolaznosti istinsko. Postoji li u ovom tijelu, skupu

molekula tvari, nešto što je stvarno? U tome je dato traganje što traje svom poviješću

ljudskog uma. U najstarijim vremenima pronalazimo traĉke svjetla što prodire u um

ĉovjeka. Ĉak i onda nalazimo one koji su naĉinili korak s onu stranu ovog tijela,

otkrivajući nešto što nije ovo pojavno obliĉje, iako mu je veoma nalik, nešto mnogo

cjelovitije, mnogo savršenije, nešto što ostaje ĉak i nakon što se ovo tijelo rastvori. U

hvalospjevu Rg Vede, upućenom bogu vatre koji spaljuje mrtvo tijelo, nalazimo:

»Ponesi ga, o vatro, njeţno na svojim rukama. Podari mu savršeno tijelo, sjajno tijelo.

Ponesi ga ondje, gdje ţive oci, gdje više nema patnje, gdje više nema smrti.«

Ovu istu misao pronaći ćete u svakoj religiji. Na nju se nadovezuje još jedna misao.

Znaĉajna je ĉinjenica da sve religije, bez izuzetka, ĉovjeka smatraju degeneracijom

onoga što je on nekoć bio, zaodijevale one to u mitološke rijeĉi, jasan jezik filozofije ili

prekrasne izraze poezije. Jedna je ĉinjenica koja progovara iz svakog svetog spisa i iz

Page 127: Vedanta Glas Slobode

127

svake mitologije: ĉovjek je degeneracija onoga što je bio. To je sama srţ istine u priĉi o

Adamovu padu u ţidovskom svetom spisu. (II. 70-72)

ŠTO JE ATMAN

U toku je dugaĉka rasprava o tome, da li je skup tvari koji nazivamo tijelom uzrok

oĉitovanja sile koju zovemo dušom, mišljenjem, i tako dalje, ili je mišljenje ono što

oĉituje ovo tijelo. Religije svijeta, dakako, smatraju da je sila nazvana mišljenjem ta

koja oĉituje tijelo, a ne obrnuto. Postoje škole moderne misli koje smatraju da je ono što

nazivamo mišljenjem jednostavno posljedica udešavanja dijelova stroja koji nazivamo

tijelom. Druga mogućnost — da je duša, ili skup misli, ili kako god to nazivali, ishod

ovog stroja, ishod kemijskih i fiziĉkih spojeva tvari koja saĉinjava tijelo i mozak —

ostavlja pitanje otvoreno. Što saĉinjava tijelo? Koja sila sjedinjuje molekule u tjelesno

obliĉje? Kakva je to sila koja iz mase tvari, što se posvuda nalazi, upija graĊu, te moje

tijelo oblikuje na jedan, drugo tijelo na drugi naĉin, i tako dalje? Što ĉini te beskonaĉne

razlike? Reći da je sila koju zovemo dušom posljedica kombinacija molekula tijela nalik

je postavljanju kola ispred konja. Kako dolazi do kombinacija? Gdje je bila sila koja ih

ĉini? Reći da je neka druga sila bila uzrok ovim kombinacijama, da je duša ishod te

tvari, te da je duša sama ishod tih kombinacija — nikakav je odgovor. Valja prihvatiti

onu teoriju koja razjašnjava većinu ĉinjenica, ako već ne sve, a da pritom nije opreĉna

ostalim postojećim teorijama. Logiĉnije je reći da je sila koja upija materiju i oblikuje

tijelo ista [onoj] koja se kroz to tijelo oĉituje.

Besmisleno je, stoga, reći da su sile mišljenja što ih tijelo oĉituje ishod rasporeda

molekula, te da nemaju zasebnog postojanja. Sila se ne moţe razviti niti od materije.

Veća je mogućnost pokazati da ono što nazivamo tvari uopće niti ne postoji. Tvar je

samo odreĊeno stanje sile. Moguće je dokazati da su ĉvrstoća, tvrdoća ili bilo koje

stanje tvari posljedica kretanja. Povećavanje brzine vrtloţnog kretanja fluidima podaje

snagu krutih tijela. Masa zraka koja struji u obliku vrtloga, poput tornada, postaje nalik

krutom tijelu, te svojim djelovanjem lomi ili presijeca kruta tijela. Kada bi se nit

paukove mreţe mogla kretati neograniĉenom brzinom, bila bi podjednako ĉvrsta kao i

ţeljezni lanac, i presijecala bi hrastovo deblo. Gledajući na ovakav naĉin, bilo bi lakše

dokazati da ono što nazivamo tvar uopće ne postoji. No drugi se naĉin ne moţe

dokazati.

Page 128: Vedanta Glas Slobode

128

Koja je to sila koja se oĉituje kroz tijelo? Ma što god ona bila, svima je oĉigledno da

ona uzima ĉestice i iz njih stvara oblike — ljudska tijela. Ovdje nema nikoga drugog tko

bi za vas i za mene stvorio tijela. Nikada nisam vidio nekog tko bi za mene uzimao

hranu. Ja sam taj koji je mora asimilirati, te iz nje proizvesti krv i kosti i sve ostalo.

Kakva je to tajanstvena sila?

Poznato nam je kako se nekada, u svim drevnim svetim spisima, ova snaga, ovo

oĉitovanje moći smatralo ţivom tvari koja ima oblik tijela, te koja je preostajala ĉak i

nakon što tijelo propadne. Kasnije, dakako, nalazimo i uzvišeniju ideju — da to ţivo

tijelo nije predstavljalo silu. Sto god ima oblik mora biti ishod kombinacija ĉestica i

zahtijeva još nešto ponad sebe što bi ga pokrenulo. Ako ovo tijelo mora imati nešto što

nije tijelo da ga stvori, ţivo će tijelo istom nuţnošću zahtijevati još nešto osim sama

sebe što će ga stvoriti. To nešto nazivalo se dušom, ili sanskrtski atman. Atman je bilo

ono što je putem ţivog tijela djelovalo na opipljivo tijelo u vanjskom svijetu. Ţivo se

tijelo smatra prebivalištem duše, a atman se nalazi s onu stranu toga. Ono ĉak nije niti

um. On oblikuje duh, a putem duha i tijelo. Vi imate atman, ja imam atman. Svatko od

nas ima zasebnog atmana i posebno profinjeno tijelo, te putem toga djelujemo na

opipljivo vanjsko tijelo. Mnogobrojna su pitanja bila postavljena o ovome atmanu, o

njegovoj prirodi. Što je atman, duša ĉovjeka, koja nije ni tijelo ni um? Uslijedile su

dugotrajne rasprave. Spekuliralo se, nastajale su teorije, te se pojavljivale raznolike

sljedbe filozofskih istraţivanja. Pokušat ću vam izloţiti neke od zakljuĉaka do kojih se o

ovom atmanu stiglo.

Ĉini se da se razliĉita filozofska uĉenja slaţu u mišljenju kako ovaj atman, ma što on

bio, nema ni lika ni oblika, te da ono što nema ni lika ni obliĉja mora biti posvudašnje.

Vrijeme zapoĉinje s umom, a i prostor je dat u umu. Bez vremena uzrokovanje ne moţe

postojati, a bez ideje slijeda ne moţe biti ni ideje uzrokovanja. Vrijeme, prostor i

uzrokovanje, dakle, dati su u umu. Budući da se ovaj atman nalazi s onu stranu uma, i

bezobliĉan, mora da se nalazi i s onu stranu vremena, prostora i uzrokovanja. Prema

tome, nalazi li se on s onu stranu vremena, prostora i uzrokovanja, mora da je beskrajan.

Sada dolazi trenutak najuzvišenije spekulacije u našoj filozofiji: beskrajno ne moţe biti

dvojako. Ako je duša beskrajna, moţe postojati samo jedna duša, a sva shvaćanja

razliĉitih duša prema kojima vi imate jednu dušu a ja drugu, nisu stvarna. Istinski je

ĉovjek stoga jedan, beskonaĉan, posvudašnji duh, a prividan je ĉovjek samo ograniĉenje

Page 129: Vedanta Glas Slobode

129

istinskog ĉovjeka. U tom su pogledu mitologije u pravu kada kazuju da je prividni

ĉovjek, ma koliko uzvišen, samo nejasna refleksija istinskog ĉovjeka, koji se nalazi s

onu stranu svega. Istinski ĉovjek, duša, s onu stranu uzroka i posljedice, nesputan

vremenom i prostorom, mora stoga biti slobodan. On nikada nije bio sputan, niti bi

takav mogao biti. Oĉigledni je, prividni ĉovjek, refleksija, ograniĉen vremenom,

prostorom i uzrokovanjem, dakle, sputan. Izreĉeno rijeĉima ponekih naših mislilaca,

ĉini se da je sputan, no zapravo nije. Ova je ozbiljnost prisutna u našim dušama, ova

posvudašnjost, ova duhovna priroda, ova beskonaĉnost. Svaka je duša beskonaĉna.

Stoga ne postoji pitanje roĊenja i smrti. (II. 75—78)

PUT PREMA SLOBODI

Istina je da smo svi mi suţnji maye, u njoj roĊeni, u njoj i ţivimo. Nema li dakle

izlaza, ni nade? Stoljećima je poznato da smo svi nesretni, da je ovaj svijet uistinu

tamnica, da ĉak i naša takozvana treptava ljepota nije ništa doli kaznionica te da su i

naši umovi i naš duh kaznionice. Nikada nije bilo ĉovjeka, ni ljudske duše koja to bar

jednom nije osjetila, ma što god govorila. Ponajviše tako osjećaju stari, jer se u njima

nagomilalo iskustvo sveg ţivota, te ih laţi prirode ne mogu lako prevariti. Zar nema

izlaza?

Vjerujemo da usprkos svemu, i pored ove uţasne ĉinjenice pred nama, usred tuge i

patnje, ĉak i u ovom svijetu gdje su ţivot i smrt istoznaĉni, ĉak i ovdje postoji sićušan

glas koji odjekuje svim stoljećima, svakom zemljom i u svakom srcu: »Ova, moja

maya, je boţanstvena, saĉinjena od odlika, i vrlo se teško moţe prijeći. Pa ipak oni koji

dolaze k meni prelaze rijeku ţivota.« »DoĊite k meni svi vi koji patite i silno trpite pod

teškim bremenom, i ja ću vam pruţiti poĉinak.« To je glas koji nas vodi naprijed.

Ĉovjek ga je ĉuo i sluša ga stoljećima. To je glas koji do ljudi dopire onda, kada se ĉini

da je sve izgubljeno i da je svaka nada napuštena, kada je ĉovjekovo pouzdanje u

vlastitu snagu splasnulo, i kada se ĉini da se sve topi u njegovim rukama, te da je ţivot

beznadna ruševina. Tada ga on ĉuje. Ovo se naziva vjerom.

S jedne strane, stoga, nalazimo smionu tvrdnju da je sve ovo besmisleno, da je ovo

maya. No usporedo s njom postoji i tvrdnja koja ulijeva najviše nade, da s onu stranu

maye ipak postoji izlaz. Na drugoj strani, praktiĉni nam ljudi kazuju: »Ne razbijajte sebi

glavu takvim besmislicama kao što je religija ili metafizika. Ţivite ovdje. Ovaj je svijet

Page 130: Vedanta Glas Slobode

130

dakako vrlo loš, no uĉinite ga najboljim što je moguće.« Izreĉeno jednostavnim jezikom

ovo znaĉi: Ţivite licemjeran ţivot, ţivot ispunjen neprestanim prijevarama, prikrivajući

sve rane na najbolji mogući naĉin. Nastavite dodavati zakrpu na zakrpu, sve dok sve

nije izgubljeno, a vi se pretvorite u krpeţ. To je ono što se naziva praktiĉnim ţivotom.

Oni koji se zadovoljavaju takvim krpeţom nikada neće stići do vjere.

Religija zapoĉinje strahovitim nezadovoljstvom trenutnim stanjem stvari, našim

ţivotima i mrţnjom — ţestokom mrţnjom — prema krpljenju ţivota, te neizmjernom

odvratnošću prema prijevari i laţi. Religiozan moţe biti jedino onaj ĉovjek koji se

usuĊuje reći, kao što je moćni Buddha rekao jednom prilikom ispod Bo drveta: »Smrt je

bolja od monotonog, neukog ţivota. Bolje je umrijeti na bojnom polju nego voditi ţivot

pun poraza.« Ovo je temelj religije. Kada ĉovjek zauzme ovakav stav, na putu je da

iznaĊe istinu, na putu je prema bogu. Ta odluka mora biti prvi poticaj na putu postajanja

religioznim. Prokrĉit ću sebi put. Spoznat ću istinu ili ću se odreći ţivota u pokušaju.

Jer, s ove strane gledano, ţivot je ništa, on je prošao, on nestaje iz dana u dan.

Prekrasan, nadobudan mlad ĉovjek današnjice veteran je sutrašnjice. Sva nadanja,

veselja i naslade uvenut će poput cvijeća pogoĊenog mrazom sutrašnjice. Takva je jedna

strana. Na drugoj pak, nalaze se silne ĉari pobjede, pobjede nad svim nedaćama ţivota,

pobjeda nad samim ţivotom, osvajanja kozmosa. To je strana kojoj se ĉovjek moţe

prikloniti. Oni koji se stoga usuĊuju boriti za pobjedu, za istinu, za religiju, na pravom

su putu, i to je ono što propovijedaju Vede: »Ne oĉajavaj. Put je vrlo teţak, nalik

koraĉanju po oštrici noţa. Ipak, ne oĉajavaj. Ustani, osvijesti se i pronaĊi ideal, pronaĊi

cilj.«

Neobiĉna ĉinjenica, prisutna u svim našim radovanjima i tugovanjima, teškoćama i

borbama, sastoji se u tome što nesumnjivo putujemo prema slobodi. Pitanje je praktiĉki

bilo ovo: »Što je ovaj kozmos? Otkud potjeĉe? U što ide?« A odgovor je bio: »U

slobodi se uzdiţe, u slobodi poĉiva i u slobodi nestaje.« Ovu ideju slobode ne moţete

napustiti. Vaša djela, sami vaši ţivoti, bez nje će biti izgubljeni. Svakog nam trenutka

priroda pokazuje da smo robovi i da nismo slobodni. Pa ipak, istovremeno se pojavljuje

druga misao: da smo usprkos tome slobodni. Na svakom nas koraku obara maya i

pokazuje nam kako smo sputani. Pa ipak, istoga trena, usporedo s tim udarcem i

osjećajem da smo sputani, pojavljuje se drugi osjećaj — da smo slobodni. Neki nam

unutrašnji glas kazuje da smo slobodni. No pokušamo li obistiniti tu slobodu, uĉiniti je

Page 131: Vedanta Glas Slobode

131

oĉevidnom, nailazimo na gotovo nesavladive poteškoće. Pa ipak ĉovjek u sebi ustraje u

tvrĊenju: »Ja sam slobodan, ja sam slobodan.« Prouĉavate li razliĉite vjerske tradicije

svijeta, posvuda ćete pronaći izraţenu ovu misao.

Ne samo religija — ne smijete ovu rijeĉ shvaćati u njezinom uţem znaĉenju — već i

ĉitav ţivot društva tvrĊenje je jednog naĉela slobode. Svi su pokreti dokazivanje naĉela

te jedne slobode. Ovaj su glas ĉuli svi, spoznali oni to ili ne, glas koji izjavljuje: »DoĊite

k meni svi vi koji patite i trpite pod teškim bremenom.« Ovo ne mora biti izreĉeno istim

jezikom ili istim naĉinom govora, ali u ovom ili onom obliku glas ustraje u tome da je

sloboda s nama. Uistinu, roĊeni smo za volju tog glasa, svaki naš pokret jest za volju

njega. Svi mi jurimo za slobodom, svi mi slijedimo taj glas, bili toga svjesni ili ne. Kao

što je seosku djecu privukla glazba frulaša, tako i mi slijedimo glazbu tog glasa, a da

toga nismo niti svjesni.

Što se potom dogaĊa? Prizor se poĉinje mijenjati. Ĉim spoznate glas i shvatite što on

jest, ĉitav se prizor mijenja. Isti svijet koji je jednoć bio sablasno bojno polje sada se

promijenio u nešto dobro i divno. Više ne proklinjemo prirodu, niti kazujemo da je

svijet uţasan, te da je sve uzaludno. Ne trebamo više kukati niti jadikovati. Ĉim

shvatimo glas, uviĊamo zbog ĉega je potrebna ova borba — borba, nadmetanje, teškoća,

okrutnost, sitne naslade i veselja. UviĊamo da je sve ovo prisutno u prirodi stvari, jer

bez njih ne bismo išli prema glasu koji nam je suĊeno dostići, spoznali mi to ili ne.

Sav je ljudski ţivot, sva priroda, prema tome, borba da se dostigne sloboda. Sunce se

kreće prema svom cilju, tako i Zemlja u svom kruţenju oko Sunca, tako i Mjesec u

kruţenju oko Zemlje. Prema tom cilju kreće se planeta i zrak puše.

Sve se bori na putu prema njemu. Svetac ide prema tom glasu i on tu ne moţe baš ništa,

što mu ne sluţi baš na ĉast. Tako je i s grešnikom. Milosrdan ĉovjek ide izravno prema

tom glasu i ništa ga ne moţe sprijeĉiti. Škrtac takoĊer hita prema istom cilju.

Najuzvišeniji dobroĉinitelj ĉuje u svoj nutrini isti glas, ne moţe mu odoljeti, te mora

krenuti prema njemu. Tako je i s najbesramnijim besposliĉarem. Jedan griješi više od

drugoga, a onog koji griješi više nazivamo zlim, dok onog koji griješi manje nazivamo

dobrim. Dobro i zlo nikada nisu dvije razliĉite stvari, već jedno te isto. Razlika meĊu

njima nije u prirodi, već u stupnju. (II. 122—27)

Page 132: Vedanta Glas Slobode

132

ZAVLADAJTE SVOJIM VLASTITIM CARSTVOM

Kada ĉovjek uĉini nešto zlo, njegova se duša poĉinje grĉiti, a snaga mu opada i

smanjuje se sve više i više, sve dok on ne uĉini neko dobro djelo, kada se duša ponovno

razvija. Ĉini se da je jedna misao zajedniĉka svim indijskim sustavima, a po mom

mišljenju i svim sustavima svijeta, znali to oni ili ne, a to je ono što ja nazivam

boţanstvenošću ĉovjeka. Ne postoji niti jedan sustav na svijetu, niti jedna istinska

religija koja ne smatra da je ljudska duša — ma što ona bila ili ma kakav njezin odnos

prema bogu bio — u biti proĉišćena i savršena; bila [ova misao] izraţena jezikom

mitologije, alegorije ili filozofije. Njezina je istinska priroda blaţenstvo i moć, a ne

slabost i patnja. Ipak, na ovaj ili onaj naĉin, patnja je ovdje. Jedna je uzvišena ideja koja

mi se ĉini jasnom i koja se pokazuje kroz mnoštvo praznovjerja u svakoj zemlji i svakoj

vjerskoj tradiciji: da je ĉovjek boţanstven, i da je ta boţanstvenost naša priroda.

Što se god još pojavljuje, puko je dodavanje, kako to smatra vedanta. Nešto je još

dodano, no ta boţanstvena priroda nikada ne umire. U najniţem biću, kao i u

najsvetijem, uvijek je podjednako prisutna. Valja je izazvati i ona će se razviti. Moramo

zatraţiti, i ona će se oĉitovati. Ljudi su u prošlosti spoznali da vatra postoji u kremenu i

u suhom drvu, no bilo je potrebno trenje da bi se izazvao plamen. Tako je i ova vatra

slobode i proĉišćenosti priroda svake duše, a ne njezino svojstvo, jer svojstva se mogu

steći, pa prema tome i izgubiti. Duša sa slobodom ĉini jedno, i duša je jedno s

egzistencijom, kao što je i jedno sa spoznajom. Sat-ćit-ananda — egzistencija —

spoznaja — blaţenstvo apsolutnog — je priroda duše, njezino nasljedno pravo, a sva

oĉitovanja koja vidimo njezini su izrazi, dok se nejasno ili jasno oĉituje. Vedantist

smiono tvrdi da svi uţici ovoga ţivota, ĉak i najprizemnije radosti, nisu ništa drugo doli

oĉitovanja jednog boţanskog blaţenstva, apsolutnog bića duše.

Ĉini se da je ova ideja misao vodilja u vedanti, i kao što sam već rekao, ĉini mi se da

takvo mišljenje dijeli svaka vjerska tradicija. Još nisam ĉuo za religiju koja ne promišlja

na taj naĉin. Jedna je općenita misao koja djeluje kroz sve religije. Uzmite primjerice,

Bibliju. Tamo ćete pronaći alegorijske tvrdnje da je prvi ĉovjek, Adam, bio proĉišćen, te

da je njegova bezgrešnost kasnije bila uništena njegovim grijesima. Ova nam alegorija

zorno pokazuje kako su Hebrejci vjerovali da je prvotna ĉovjekova priroda savršena.

Razvratnosti koje vidimo, slabosti koje osjećamo samo su nadodane toj prirodi. I kasnija

povijest kršćanske religije nam pokazuje da su takoĊer vjerovali u mogućnost, toĉnije,

Page 133: Vedanta Glas Slobode

133

neizvjesnost ponovnog zadobivanja tog starog stanja. Takva je cjelokupna povijest

Biblije, Starog i Novog zavjeta.

Tako je i s muhamedancima. Oni takoĊer vjeruju u Adama i njegovu ĉistoću, a kroz

Muhameda otvorio im se put da ponovno zadobiju izgubljeno stanje. Jednako je i s

buddhistima koji vjeruju u stanje zvano nirvana, što se nalazi s onu stranu relativnog

svijeta, ono je identiĉno onome što vedantisti nazivaju Brahmanom. I ĉitav je sistem

buddhista zasnovan na ideji ponovnog zadobivanja izgubljenog stanja nirvane.

U svakom sustavu nalazimo prisutnu ovu teoriju: da se ne moţe zadobiti ništa što već

nije vaše. Nikome u ovom kozmosu niste duţni. Zahtijevajte svoje nasljedno pravo, kao

što je to najpjesniĉkije izrazio veliki vedantinski mislilac u naslovu jedne svoje knjige,

»Svarajvasiddhi« (Postizanje našeg vlastitog carstva). To je carstvo naše, mi smo ga

izgubili i njime moramo ponovno zavladati. Mayavadin, naprotiv, kazuje da je gubljenje

carstva samo tlapnja, te da ga nikada nismo izgubili. U tome je jedina razlika.

Premda se svi sustavi dosada slaţu u tome da smo imali carstvo i da smo ga izgubili,

daju nam raznolike savjete u pogledu njegovog ponovnog zadobivanja. Jedan kazuje da

moramo izvršavati odreĊene obrede, darivati odreĊene idole odreĊenim svotama novca,

jesti odreĊenu vrstu hrane, te ţivjeti posebnim stilom da bismo iznova zadobili svoje

carstvo. Drugi nam sustav pak kazuje da ćemo ga ponovno zadobiti ako jadikujemo,

padnemo na koljena i ponizimo se pred nekim bićem s onu stranu prirode. Treći pak uĉi

da ćemo našim izgubljenim carstvom zavladati ako ljubimo to biće svim svojim srcem.

Svi ovi raznoliki savjeti dati su u Upanišadama. Nastavite li, pronaći ćete ih.

No posljednji i najznaĉajniji savjet je taj da uopće ne trebate jadikovati. Ne morate

prolaziti kroz sve te obrede i ne trebate se obazirati na to kako ponovno steći izgubljeno

carstvo, jer ga nikada niste ni izgubili. Zašto biste trebali nastojati pronaći ono što niste

niti izgubili? Već sada ste proĉišćeni. Već sada ste slobodni. Vjerujete li da ste slobodni,

slobodni ste već ovog trena, vjerujete li da ste sputani, sputani ćete i ostati. Ovo je vrlo

smiona tvrdnja, te kao što sam vam na poĉetku ovog predavanja već rekao, morat ću

vam se vrlo smiono obraćati. Sada vas to moţe plašiti, no kada o tome porazmislite i

obistinite to u vašem vlastitom ţivotu, spoznat ćete da je ovo o ĉemu vam govorim

istina. Jer ako ta sloboda nije vaša priroda, ni na koji naĉin ne moţete postati slobodni.

Ili, pretpostavivši da ste jednom bili slobodni i da ste nekako izgubili tu slobodu, to nam

pokazuje da niste bili slobodni da od njeg zapoĉnete. Da ste bili slobodni, što bi vas

Page 134: Vedanta Glas Slobode

134

moglo lišiti te slobode? Zavisno nikada ne moţe postati nezavisnim. Ako je ono uistinu

zavisno, njegova je zavisnost bila privid. (II. 192—96)

KORACI DO OBISTINJENJA

Prvo meĊu svojstvima koje mora posjedovati aspirant za jnanu, ili mudrost, su sama i

dama, koje moţemo razmatrati zajedno. Ona znaĉe odrţavanje organa u njihovim

centrima pri ĉemu im se ne dozvoljava da zastrane. Ponajprije ću vam objasniti što

znaĉi rijeĉ organ. Uzmimo primjerice oĉi. Oĉi nisu organi vida, već samo instrumenti.

Ukoliko nisu i organi prisutni, ja ne vidim, ĉak i ako imam oĉi. No pored organa i

instrumenata, vida neće biti ako se i um ne veţe uz njih. Dakle, u svakom ĉinu opaţanja

potrebno je troje: prvo, vanjski instrumenti, drugo, unutrašnji organi, te treće, um. Um

djeluje putem dva posrednika — jednog vanjskog i jednog unutrašnjeg. Kad vidim

stvari, moj um izlazi, postaje vanjskim. No pretpostavimo da sklopim oĉi i poĉnem

razmišljati. Um ne izlazi, on je aktivan u unutrašnjosti. U oba je sluĉaja prisutna

aktivnost organa. Prema tome, da bismo kontrolirali um, ponajprije moramo biti

sposobni kontrolirati organe. Spreĉavanje uma od tumaranja van i unutra, te zadrţavanje

organa u njihovim odgovarajućim centrima jest ono što je mišljeno rijeĉima šama i

dama. Sama se sastoji u tome, da se umu ne dozvoli da postane vanjskim, a dama u

provjeravanju vanjskih instrumenata.

Tako dolazimo do uparatija, koji se sastoji u tome, da ne razmišljamo o osjetilnim

stvarima. Većinu vremena provodimo u razmišljanju o predmetima opaţanja, stvarima

koje smo vidjeli ili ĉuli, koje ćemo vidjeti ili ĉuti, stvarima koje smo jeli, jedemo ili

ćemo jesti, mjestima gdje smo ţivjeli i tako dalje. Većinu našeg vremena o njima

razmišljamo ili govorimo. Onaj tko ţeli postati vedantist mora se toga odviknuti.

Sljedeća je priprema najteţa od svih (Teţak je zadatak mislioca!) — titikša. Ona nije

ništa manje nego idealno uzdrţavanje — »Ne opiri se zlu.« Ova misao zahtijeva

objašnjenje. Mi se ne moramo oduprijeti zlu, no istovremeno, moţemo se osjećati vrlo

nesretnima. Neki ĉovjek mi moţe izgovoriti vrlo neugodne stvari, ja ga moţda neću

vidljivo mrziti zbog toga, moţda mu neću drsko odgovoriti, moţda ću obuzdati svoju

oĉitu ljutnju, ali ljutnja i mrţnja mogu biti prisutne u mojemu umu, te se mogu osjećati

vrlo loše u pogledu toga ĉovjeka. To nije nepruţanje otpora. Ne bih trebao ništa

osjećati, niti mrţnju niti ljutnju, te niti ne pomišljati na pruţanje otpora. Moj um mora

Page 135: Vedanta Glas Slobode

135

biti tako smiren kao da se ništa nije niti dogodilo. I tek onda kada sam dospio u to

stanje, postigao sam nepruţanje otpora, prije nikako. Uzdrţavanje od svake patnje, ĉak i

bez same pomisli na pruţanje otpora ili istjerivanje patnje, bez ikakva muĉnog osjećaja

u umu i bez griţnje savjesti — to je titikša.

Sljedeća potrebna osobina je šraddha, vjera. Valja nam imati strahovitu vjeru u

religiju i boga. Sve dok je nemamo, ne moţemo teţiti da postanemo jnani. Veliki mi je

mudrac jednom rekao da ĉak niti jedan od dvadeset milijuna na ovom svijetu nije

vjerovao u boga. Upitao sam ga zašto, a on mi je odvratio: »Uzmimo da je u ovoj sobi

lopov, koji saznaje da se u susjednoj sobi nalazi mnogo zlata, a od ove je dijeli samo

vrlo tanka pregrada. Kakav će biti poloţaj tog lopova?« »On uopće neće moći spavati.

Njegov će mozak aktivno razmišljati o naĉinu kako da se domogne zlata. Ni o ĉemu

drugom neće razmišljati« odgovorio sam. Mudrac nato uzvrati: »Vjeruješ li da ĉovjek

moţe vjerovati u boga i pritom ne sići s uma u nastojanju da ga dosegne? Vjeruje li

ĉovjek iskreno da taj neograniĉeni, beskrajni rudnik blaţenstva postoji, te da ga se moţe

doseći, neće li taj ĉovjek poludjeti u svojoj borbi da ga dosegne?« Snaţna vjera u boga i

dosljedna ţudnja da ga dosegne saĉinjavaju šraddhu.

Sada dolazimo do pojma samadhana, ili neprestanog vjeţbanja zadrţavanja uma u

bogu. Ništa se ne moţe uĉiniti u jednom danu. Religiju ne moţemo progutati u obliku

pilule. Ona zahtijeva upornu i neprekidnu vjeţbu, jer um se moţe osvojiti jedino

polaganim i stalnim vjeţbanjem.

Sljedeće je svojstvo mumukšutva, ţestoka ţudnja za slobodom. Sva je naša patnja naš

vlastiti izbor, jer takva je ĉovjekova priroda. Stari je Kinez, nakon šezdeset godina

provedenih u zatvoru, bio osloboĊen na dan krunjenja novog cara. Izašavši iz zatvora

uzviknuo je kako on ne moţe ţivjeti. On se mora vratiti u svoju straviĉnu tamnicu,

meĊu štakore i miševe. Danje svjetlo više nije podnosio. Tako je zatraţio da ga ubiju ili

da ga vrate u tamnicu. Vratili su ga u zatvor. Podjednako je tako i sa svim ljudima.

Nesmotreno teţimo za svim mogućim oblicima patnje i opiremo se oslobaĊanju od njih.

Svakodnevno teţimo za uţicima i, prije nego što ih osjetimo, otkrivamo da ih nema.

Izmakli su nam iz ruku. Svejedno ne odustajemo od naših suludih nastojanja, već

nastavljamo dalje, zaslijepljene budale kakve već jesmo.

Malo je ljudi koji spoznaju da uz nasladu postoji i bol, a uz bol naslada; koliko je bol

odvratan toliko je odvratna i naslada, jer ona je sestra blizanka bolu. Ĉovjekovoj slavi

Page 136: Vedanta Glas Slobode

136

škodi ĉinjenica da on teţi za patnjom, i podjednako tako škodi mu njegova teţnja za

nasladom. Ljudi uravnoteţena uma trebali bi otkloniti i patnju i nasladu. Zašto se ĉovjek

ne ţeli osloboditi od toga da se njime netko poigrava? Ovog smo trena biĉevani, i

poĉnemo li plakati, priroda će nam udijeliti dolar. Ponovno smo šibani, i kada

zaplaĉemo, priroda nam daje komadić paprenjaka. Mi se ponovo poĉinjemo smiješiti.

Mudrac ţeli slobodu, jer nalazi da su svi predmeti opaţanja uzaludni, te da nasladama i

patnjama nema kraja.

Kako samo bogati ljudi silno ţele pronaći nove naslade! Sve su naslade poznate, a oni

ipak ţele nove. Zar ne vidite koliko budalastih stvari svakodnevno izmišljaju samo da bi

na trenutak nadraţili nerve; a kada je to uĉinjeno, kako dolazi do reakcije? Većina ljudi

nalik je stadu ovaca. Upadne li ovan predvodnik u jamu, ĉitavo će ga stado slijediti i sve

će ovce polomiti vratove. Podjednako tako, što ĉini vodeći ĉlan društva ĉine i svi ostali

a da pritom niti ne razmišljaju što ĉine.

Kada ĉovjek poĉinje uviĊati ispraznost svjetovnih stvari, osjetit će da ne bi trebao

dozvoliti da se priroda njime poigrava, niti da ga nosi sa sobom. To je ropstvo. Uputi li

se ĉovjeku nekoliko ljubaznih rijeĉi, on se poĉinje smiješiti, a kada zaĉuje nekoliko

neugodnih rijeĉi, poĉinje plakati. On je rob komadiću kruha, udisaju zraka — rob

odijelu, rob rodoljublju, domovini, imenu i slavi. On se, dakle, nalazi usred ropstva, a

njegovo je ropstvo zakopalo istinskog ĉovjeka. Onaj kojeg nazivate ĉovjekom zapravo

je rob. Kada ĉovjek shvati svo svoje ropstvo, javlja se ţelja, ţestoka ţudnja za

slobodom. Poloţite li komad gorućeg ugljena na ĉovjekovu glavu, pogledajte kako se

ĉovjek trudi da ga zbaci. Sliĉne će biti i borbe za slobodu onog ĉovjeka koji istinski

razumije da je rob prirode.

Sljedeća je disciplina takoĊer vrlo teška: nityanityaviveka — razlikovanje izmeĊu

onoga što je istinsko i onoga što je ne-istinsko, izmeĊu neprolaznog i prolaznog. Jedino

je bog vjeĉan, sve je ostalo prolazno. Sve umire. AnĊeli umiru, ljudi umiru, ţivotinje

umiru, svjetovi umiru, sunce, mjesec i zvijezde, sve umire; sve je podloţno neprestanoj

mijeni. Planine današnjice bile su oceani juĉerašnjice i bit će oceani sutrašnjice. Sve je u

stanju strujanja. Ĉitav je kozmos skupina promjena. No postoji jedno koje se nikada ne

mijenja, a to je bog. I što mu se više pribliţavamo, bit će manje promjene za nas,

priroda će biti sve manje sposobna djelovati na nas, a kada ga dosegnemo i stanemo

Page 137: Vedanta Glas Slobode

137

pokraj njega, pobijedit ćemo prirodu. Bit ćemo vladari nad pojavama prirode i one više

neće imati upliva na nas.

Zbog ĉega je ova disciplina tako vaţna? Zbog toga što se religija ne dostiţe putem

ušiju, niti putem oĉiju, a niti putem mozga. Nikakvi nas sveti spisi ne mogu uĉiniti

religioznima. Moţemo prouĉiti sve knjige što postoje na svijetu, a da ipak ne

razumijemo rijeĉ religije ili boga. Moţemo govoriti cijeloga ţivota, a opet se nećemo

opametiti. Moţemo biti najuĉeniji ljudi koje je svijet ikada vidio, a da moţda uopće

nikada niti ne dosegnemo boga.

Gdje je bog? Gdje se nalazi polje religije? Ono se nalazi s onu stranu osjetila, s onu

stranu svijesti. Svijest je samo jedan od mnogih stupnjeva na kojima djelujemo. Morat

ćete prekoraĉiti polje svijesti, zaći s onu stranu osjetila, pribliţavati se sve više i više

vašem vlastitom središtu, a kada tako uĉinite, pribliţit ćete se sve više i više bogu. Što je

potvrda boga? Neposredno opaţanje, pratvakša. Dokaz ovog zida jest taj da ga ja

opaţam. Tisuće i tisuće su ranije tako opaţale boga, i opaţat će ga oni koji ga ţele

opaziti. No ovo opaţanje nikako nije osjetilno. Ono nadilazi osjetila i svijest, a sve

vjeţbanje nuţno je da bi nas odvelo s onu stranu osjetila.

Sva naša minula djela i sklonosti vuku nas prema dolje. Ove će nas pripreme uĉiniti

proĉišćenima i laganima. Stege ropstva će popuštati same od sebe, a mi ćemo se uzdići s

onu stranu ove razine osjetilnog opaţanja za koju smo priĉvršćeni. Tada ćemo vidjeti,

ĉuti i osjetiti stvari koje ljudi u tri svakidašnja stanja — buĊenju, snivanju i spavanju —

niti osjećaju, niti vide, niti ĉuju. Tada ćemo progovoriti neobiĉnim jezikom, a svijet nas

neće razumjeti, jer i ne zna za ništa drugo doli osjetimo.

Istinska je religija potpuno transcendentalna. Svako biće u kozmosu posjeduje

skrivenu moć prevazilaţenja osjetila. Ĉak će i sićušni crv jednog dana prevazići svoja

osjetila i dostići boga. Niti jedan ţivot neće biti neuspjeh, jer neuspjeh u kozmosu ne

postoji. Stotinu će se puta ĉovjek ozlijediti, tisuću puta će se spotaći i pasti, no

naposljetku će shvatiti da je on bog. Poznato nam je da se uspjeh ne postiţe idući

ravnom linijom. Svaka se duša kreće u krug i morat će ga zatvoriti, i nijedna duša ne

moţe ići tako nisko jer će doći trenutak kada će se morati uzdići. Nitko neće biti

izgubljen. Svi smo mi stvoreni iz jednog zajedniĉkog središta, a to je bog. Najuzvišeniji,

kao i najprizemniji ţivot koji je bog ikada stvorio vratit će se ocu svih ţivota. »Onaj od

Page 138: Vedanta Glas Slobode

138

kojeg su stvorena sva bića, u kojem ţive sva bića i kojem se sva ona vraćaju — to je

bog.« (I. 405-8, 410-12, 415-16)

U POTRAZI ZA SOPSTVOM

Bog i Ċavo poĊoše uĉiti o sopstvu od velikog mudraca. Uĉiše tako s njim dugo

vremena. Naposljetku im mudrac reĉe: »Vi sami ste bića za kojima tragate.« Obojica

vjerovaše da su njihova tijela sopstvo. Đavo se vrati svome narodu posvema zadovoljan

i reĉe: »Nauĉio sam sve što se dalo nauĉiti: jedi, pij i budi veseo. Mi smo sopstvo. S onu

stranu nas nema niĉega.« Đavo po svojoj prirodi bijaše neuk, pa se nikada ne upita ništa

više, već bijaše savršeno zadovoljan idejom da je on bog, te da je pod pojmom sopstva

mišljeno tijelo.

Bog imaše proĉišćeniju dušu. U poĉetku on poĉini grešku ovako razmišljajući: »Ja

sam, ovo tijelo. Brahman. Dozvoli mi da ga odrţim snaţnim i zdravim, i dobro

odjevenim, te mu pruţi sva uţivanja.« No uskoro otkri da to ne moţe biti ono što

mišljaše mudrac, njihov uĉitelj. Mora postojati nešto uzvišenije. Tako se bog vrati

mudracu i reĉe: »Gospodine, jesi li me uĉio da je ovo tijelo sopstvo? Ako je tako, vidim

da sva tijela umiru. Sopstvo ne moţe umrijeti.« Mudrac mu nato odgovori: »IznaĊi to

sam. To ti jesi.« Tada bog pomisli da je ono što je mudrac podrazumijevao pod

sopstvom ţivotna snaga koja pokreće tijelo. Ipak, nakon nekog vremena otkrije da

vitalna snaga ostaje snaţna ako jede, dok za gladovanja njegova vitalna snaga slabi. Bog

se ponovno vrati mudracu, te mu reĉe: »Gospodine, jesi li htio reći da je vitalna snaga

sopstvo?« Mudrac mu ponovno uzvrati: »IznaĊi to sam. To ti jesi.«

Bog se tako vrati kući, razmišljajući o tome da je moţda um sopstvo. No doskora

ustanovi da su misli tako raznolike — sad dobre, sad zle. Um bijaše i previše nestalan

da bi bio sopstvo. Vrati se tako mudracu i reĉe: »Gospodine, ne vjerujem da je um

sopstvo. Jesi li mislio na um?« »Ne«, odgovori mudrac. »To ti jesi. IznaĊi to sam.« Bog

se vrati, te naposljetku otkri da je on sopstvo, s onu stranu mišljenja, jedinstvo bez

roĊenja i smrti, koje maĉ ne moţe sasjeći, niti vatra saţeći, koje zrak ne moţe sasušiti

niti voda istopiti, bez poĉetka i kraja, postojano, nedodirljivo, sveznajuće, svemoguće

biće — da sopstvo nije niti tijelo niti duša, već nešto s onu stranu svega. Time bijaše

zadovoljan. Siroti Ċavo nije dosegao istinu, zahvaljujući svojoj naklonosti tijelu.

Page 139: Vedanta Glas Slobode

139

Ovaj svijet posjeduje ĉitavo mnoštvo takvih demonskih naravi, no ima i dobrih.

Predloţi li ĉovjek ostalima da ih poduĉi nekom nauku kako bi povećali snagu osjetilnog

uţitka, naći će mnoštvo ljudi spremnih za to. Lati li se drugi pokazivanja najvišeg cilja,

naći će samo nekolicinu spremnih da ga saslušaju. Vrlo je malo onih koji imaju moć

shvaćanja uzvišenog — još manje je onih koji imaju strpljenja da ga i postignu. (I. 140-

42)

TO TI JESI

Na istom drvetu ţivljahu dvije ptice, jedna na vrhu, druga podno nje. Ptica na vrhu

bijaše spokojna, tiha, veliĉanstvena, utonula u svoju vlastitu blaţenost. Ptica na niţim

granama bijaše ĉas sretna ĉas nesretna, jedući ĉas slatke ĉas gorke plodove i skakućući s

grane na granu. Nakon nekog vremena niţa ptica pojede izuzetno gorak plod, te osjeti

gaĊenje. Pogleda tada prema gore i ugleda drugu pticu, zaĉudne ljepote, zlatnog perja,

koja ne jede ni slatkih ni gorkih plodova, koja nikada nije ni sretna ni nesretna, već

smirena, utonula u samu sebe, te ne vidi ništa s onu stranu vlastitog sopstva. Niţa ptica

priţeljkivaše takvo stanje, no uskoro na nj zaboravi, te ponovno poĉne jesti plodove.

Doskora tako pojede izuzetno gorak plod, koji je uĉini nesretnom, iznova pogleda

nagore, te se pokuša pribliţiti uzvišenoj ptici. Još jednom tako zaboravi, te nakon nekog

vremena pogleda gore. Donja ptica nastavi tako ţivjeti sve dok se nije priliĉno pribliţila

prekrasnoj ptici. Tada ugleda odraz svjetla od njezina zlatnog perja kako se poigrava

oko njezina vlastitog tijela, osjeti promjenu i uĉini joj se da će se rasplinuti. Prišavši još

bliţe, sve se oko nje rasplinjavalo, te donja ptica naposljetku shvati ovu zaĉudnu

promjenu. Donja je ptica bila samo sjena koja se doimala stvarnom, odraz uzvišene

ptice. Ona sama bijaše, u biti, sve vrijeme ta uzvišena ptica. Jedenje plodova, slatkih i

gorkih, i mala prizemna ptica koja se naizmjence raduje i tuguje bijahu samo isprazna

tlapnja, san. Sve je vrijeme istinska ptica bila gore, smirena i tiha, uzvišena i

veliĉanstvena, s onu stranu jada, s onu stranu patnje.

Gornja je ptica bog, gospodar ovog kozmosa, a donja je ptica ljudska duša koja jede

slatke i gorke plodove ovoga svijeta. S vremena se na vrijeme duši zadaje teţak udarac.

Za odreĊeno vrijeme ona prestaje jesti, krene prema nepoznatom bogu, i tada nadolazi

bujica svjetla. Ĉovjek smatra da je ovaj svijet uzaludna predstava. Pa ipak, osjetila ga

poteţu prema dolje, te on ponovno, kao i prije, poĉinje jesti gorke i slatke plodove

Page 140: Vedanta Glas Slobode

140

ovoga svijeta. I ponovno usljeĊuje izuzetno jak udarac. Njegovo se srce iznova otvara

boţanskom svjetlu. Pribliţavajući se tako postepeno bogu, prilazeći sve bliţe i bliţe,

ĉovjek otkriva da njegovo staro sopstvo nestaje. Kada priĊe dovoljno blizu, uviĊa da on

nije nitko drugi doli bog, te uzvikuje: »On koga sam ti opisao kao ţivot ovog kozmosa,

prisutnog u svakom atomu, u suncima i mjesecima — on je osnova našeg vlastitog

ţivota, duša naše duše. Ne, to ti jesi.« (II. 394-96)

BILJEŠKA

1. Taittiriva Upanišada, 3.1.

Page 141: Vedanta Glas Slobode

141

VIII.

Bhakti Yoga

(Put odanosti)

ŠTO JE BHAKTI?

Bhakti yoga je istinska, prava potraga za bogom, potraga koja zapoĉinje, traje i

završava u ljubavi. Jedan jedini trenutak zanosa ljubavi prema bogu donosi nam vjeĉnu

slobodu. »Bhakti«, kazuje Narada u svom objašnjenju bhakti aforizama, »jest predana

ljubav prema bogu.« »Kada je ĉovjek zadobije, on voli svakoga, ne mrzi nikoga. Tako

je zauvijek zadovoljan.« »Ovu se ljubav ne moţe svesti ni na koju svjetovnu dobrobit«,

jer tako dugo dok traju svjetovne ţudnje, ovakve ljubavi nema. »Bhakti je uzvišenija od

karme, uzvišenija i od yoge«, jer su one namijenjene nekom cilju u vidu, dok je bhakti

njegovo vlastito uţivanje, »njegova vlastita svrha i cilj.«

Najbolje odreĊenje bhaktija dao je kralj bhakti, Prahlada: »Ta besmrtna ljubav koju

neuki osjećaju prema prolaznim osjetilnim stvarima — i dok meditiram o tebi, ne daj da

ta ljubav izmakne iz mog srca!«

»Boţe, oni podiţu visoke hramove u tvoje ime, oni prinose raskošne darove u tvoje

ime — ja sam siromašan, nemam ništa, prema tome, uzmi ovo moje tijelo i poloţi ga

pred svoje noge. Ne napuštaj me, o boţe.« Takva molitva proizlazi iz dubine bhaktina

srca. Onom koji je to iskusio, ova je vjeĉna ţrtva sopstva voljenom bogu daleko

uzvišenija od svog bogatstva i moći, ĉak i od svih uzvišenih misli o slavi i nasladi.

Spokojnost bhaktine smirene odanosti je mir koji nadvisuje svo shvaćanje i od

neusporedive je vrijednosti. Njegova apratikulva [samopredavanje] je takvo stanje duha

u kojem on nema interesa i prirodno ne spoznaje ništa što je u suprotnosti s njim. U tom

stanju uzvišene odanosti sve što ima oblik sklonosti potpuno nestaje, osim sveupijajuće

ljubavi prema bogu u kojem sve stvari ţive, kreću se i imaju svoje postojanje. Ova

ljubav prema bogu, dakako, ne sputava dušu, već djelotvorno kida sve njezine stege.

Devi Bhagavata daje nam sljedeće odreĊenje uzvišene ljubavi (para-bhakti): »Kao

što ulje prelijevano iz jedne posude u drugu pada u neprekidnoj liniji, tako je i s umom

koji u neprekidnom strujanju razmišlja o bogu — to je ono što nazivamo para-bhakti ili

najviša ljubav.« Ovo nesmetano, uvijek nepromjenjivo usmjerenje uma i srca prema

Page 142: Vedanta Glas Slobode

142

bogu, s neodvojivom odanošću, svakako je najuzvišenije oĉitovanje ĉovjekove ljubavi

prema bogu. (III. 31—32, 36, 84—86)

TAJNA LJUBAVI

Ljubav vidimo posvuda u prirodi. Što je god u društvu dobro, uzvišeno i

dostojanstveno, ostvarenje je te ljubavi. Što je god u društvu loše, toĉnije bezboţno,

takoĊer je loše upravljeno ostvarenje istog tog osjećaja ljubavi. Isti je osjećaj koji nam

daje proĉišćenu i svetu braĉnu ljubav izmeĊu muţa i ţene, kao i onu ljubav koja

zadovoljava najniţe oblike animalne strasti. Osjećaj je isti, samo je njegovo oĉitovanje

razliĉito u razliĉitim sluĉajevima. Isti je osjećaj ljubavi, dobro ili loše upravljen, koji

nagoni ĉovjeka da ĉini dobro, da siromašnima daje sve što posjeduje, a drugog ĉovjeka

da presijeca grkljan svojoj braći i uzima sve što oni posjeduju. Prvi ĉovjek voli druge u

onoj mjeri koliko drugi ljubi samoga sebe. Usmjerenje ljubavi u drugoga je loše, no

ispravno i doliĉno u sluĉaju prvoga. Ista vatra koja priprema objed moţe opeci dijete, i

nije greška vatre ako uĉini tako; razlika se krije u naĉinu na koji je upotrijebljena. Stoga,

ljubav — ţestoka ţudnja za zdruţivanjem, jaka ţelja od strane dvaju bića da postanu

jedno, i naposljetku, od svih bića da se sjedine u jedno — oĉituje se posvuda u

uzvišenijem ili prizemnijem obliku, već prema sluĉaju.

Bhakti yoga je nauk uzvišenije ljubavi. Ona nam pokazuje kako je usmjeriti. Pokazuje

nam kako je obuzdati, kako njome rukovati, kako je upotrebljavati, kako joj podariti

novu svrhu, te nam podaje najuzvišenije i najveliĉanstvenije ishode — kako uĉiniti da

nas povede k duhovnom blaţenstvu. Bhakti yoga ne uĉi »Odustani,« ona jedino kazuje:

»Ljubi — ljubi najuzvišenije!« I sve prizemno prirodno otpada s onoga ĉije je predmet

oboţavanja najuzvišenije.

»Ništa drugo ne mogu reći o tebi osim da si moja ljubav. Ti si prekrasna! O, kako si

divna! Ti si ljepota sama.« Ono što se naposljetku u ovoj yogi od nas zahtijeva jest

upravljanje naše ţudnje za ljepotom prema bogu. Što je uistinu ljepota u ljudskom licu,

u nebu, u zvijezdama, u mjesecu? Ona je samo djelomiĉno opaţanje istinske,

sveobuhvatne boţanske ljepote. »Sjaji li on, sve sjaji. Njegovim svjetlom sve svijetli.«

Zauzmite ovaj uzvišeni stav bhaktija, koji će vas navesti na trenutno zaboravljanje svih

vaših sitnih osobnosti. Udaljite se od svih sitnih sebiĉnih veza u svijetu. Ne gledajte na

ljudsku prirodu kao na središte svih vaših ljudskih i uzvišenijih teţnji. Stanite kao

Page 143: Vedanta Glas Slobode

143

svjedok, kao uĉenik, i promatrajte prirodne pojave. Osjećajte osobnu nesklonost prema

ĉovjeku, i vidjet ćete kako se ovaj silni osjećaj ljubavi razvija u svijetu. Ponekad postoje

i trvenja, no ona se javljaju jedino u toku nastojanja da se dostigne uzvišenija, istinska

ljubav. Ponekad dolazi i do lagane borbe ili pada, no sve je to samo uzgredno. Stanite u

stranu i slobodno se prepustite teškoćama, neka one nadoĊu. Osjetit ćete ih samo dok ste

u strujanju svijeta, no kada ste van njega, kao svjedok ili uĉenik, bit ćete u stanju

sagledati milijune i milijune puteva u kojima se bog oĉituje.

»Ma gdje god postojalo ikakvo blaţenstvo, ĉak i u najĉulnijim stvarima, postoji iskra

vjeĉnog blaţenstva koja je sam bog.« Ĉak i u najprizemnijim oblicima privlaĉnosti

postoji zametak boţanske ljubavi. Jedno od imena boga u sanskrtu jest Hari, koje znaĉi

»onaj koji sve privlaĉi«. Njegova je privlaĉnost jedina vrijedna ljudskog srca. Tko moţe

uistinu privući dušu? Samo on. Smatrate li da mrtva tvar uistinu moţe privući dušu?

Ona nikada nije privukla dušu, niti će to uĉiniti. Kada ugledate ĉovjeka privuĉenog

prekrasnim licem, smatrate li da je pregršt poredanih molekula tvari bilo ono što ga je

istinski privuklo? Nikako. Iza tih tvarnih ĉestica mora postojati, i jest, igra boţanskog

upliva i boţanske ljubavi. Neuk ĉovjek to ne spoznaje, no ipak svjesno ili nesvjesno

biva time, i samo time, privuĉen. Tako i najniţi oblici privlaĉnosti crpe svoju snagu iz

samog boga.

Bog je veliki magnet, a svi mi nalik smo ţeljeznoj piljevini. On nas neprestano

privlaĉi, i svi ga mi nastojimo doseći. Sva naša stremljenja u ovom svijetu nikako nisu

upravljena sebiĉnim ciljevima. Budale ne znaju što ĉine. Cilj je njihova ţivota

naposljetku pribliţiti se velikom magnetu. Sve ovo silno nastojanje i stremljenje u

ţivotu upravljeno je k tome, da nas naposljetku uputi bogu da bismo se s njim sjedinili.

(III. 73-75)

RELIGIJA LJUBAVI

Jedna se zvijezda rada, druga veća nadolazi, a onda još veća, dok se naposljetku ne

pojavi Sunce, a sva manja svjetla išĉeznu. To Sunce je bog. Zvijezde su manje ljubavi.

Kada to Sunce obasja ĉovjeka, on pomahnita — Emerson ga naziva »ĉovjekom

opijenim bogom«. On se preobraţava u boga. Sve biva stopljeno u jedan ocean ljubavi.

Svakidašnja je ljubav puka animalna privlaĉnost. Zašto bi inaĉe postojala razlika meĊu

spolovima? Kleĉi li netko ispred kipa, to je uţasna idolatrija, no klekne li netko ispred

supruga ili supruge, to je sasvim dopustivo!

Page 144: Vedanta Glas Slobode

144

Svi smo mi djeca koja se s mukom podiţu na noge. Milijuni su ljudi od religije

napravili posao. Samo je nekoliko ljudi u jednom stoljeću dostiglo ljubav boga, a ĉitava

je zemlja postala blaţena i posvećena. Kada se pojavi boţji sin, ĉitava zemlja postaje

blagoslovljena. Istina je da se u jednom stoljeću u ĉitavom svijetu rada samo nekolicina

takvih, no svi bi morali nastojati doseći boţju ljubav. Tko zna, moţda ćete vi ili ću

moţda ja biti sljedeći koji će to postići. Dakle, borimo se.

U Propovijedi na gori ĉitamo: »Zamoli, i bit će ti dato; traţi, i pronaći ćeš; kucaj, i

vrata će ti se otvoriti.« Teškoća se sastoji u tome, da ne znamo tko traţi i tko ţeli.

Bhakti je religija, a religija nije za mnoštvo. To je nemoguće. OdreĊena tjelovjeţba,

ustajanje i sjedanje, moţe biti pogodno za mnoštvo, ali religija je za nekolicinu. U

svakoj zemlji postoji samo nekoliko stotina onih koji mogu biti, i bit će, religiozni.

Ostali ne mogu biti religiozni jer neće biti probuĊeni, jer to niti ne ţele. Glavno je ţeljeti

boga. Ţelimo sve osim boga, jer naše svakidašnje potrebe zadovoljava vanjski svijet.

Tek onda kada naše potrebe zaĊu s onu stranu pojavnog svijeta, traţimo zadovoljenje iz

unutrašnjosti, od boga.

Postoji i takva religija koja je pomodna. Moja prijateljica ima mnogo namještaja u

svom salonu. Moderno je imati japansku vazu, te ona mora imati jednu, pa makar stajala

tisuću dolara. Podjednako tako ona ţeli malo religije i pristupa crkvi. Bhakti nije za

takve. To nije potreba. Potreba je ono bez ĉega ne moţemo ţivjeti.

Što ţelimo? Postavljajmo sebi svakodnevno ovo pitanje: Ţelimo li boga? Moţete

proĉitati sve knjige na ovom svijetu, ali ovu ljubav ne moţete zadobiti s moći govora,

niti najuzvišenijim umom, niti prouĉavanjem razliĉitih nauka. Onaj koji istinski ţudi za

bogom zadobit će ljubav. Njemu se bog podaje. Ljubav je uvijek obostrana i

odraţavajuća. Moţete me mrziti, no ako vas ja ţelim ljubiti, vi me odbijate. Ustrajem li,

za mjesec ili godinu sigurno ćete me zavoljeti. To je poznati psihološki fenomen. Kao

što vjerna ţena razmišlja o svom pokojnom muţu, tako s podjednakom ljubavlju i mi

moramo ţeljeti boga, te ćemo ga i pronaći. A sve knjige i najrazliĉitije nauke niĉemu

nas neće poduĉiti. Ĉitanjem knjiga postajemo papige, nitko ne postaje uĉen ĉitanjem

knjiga. Proĉita li ĉovjek samo jednu rijeĉ ljubavi, on dakako postaje uĉen. Tako

ponajprije ţelimo steći tu ţudnju.

Nalazimo ljude koji idu u crkvu i govore: »Boţe, podari mi ovo i ono. Boţe, izlijeĉi

me.« Oni ţele lijepa, zdrava tijela, i zbog toga što su ĉuli da će netko uĉiniti to umjesto

Page 145: Vedanta Glas Slobode

145

njih idu u crkvu i mole se bogu. Bolje je biti nevjernik nego tako poimati religiju. Kao

što sam vam već rekao, bhakti je najuzvišeniji ideal. Ne znam da li ćemo ga dostići ili

ne kroz milijune godina koje nadolaze, ali ga moramo uĉiniti svojim najuzvišenijim

idealom, te naša osjetila upraviti k najuzvišenijem. (IV. 16-21)

LJUBAVNI TROKUT

Ljubav se moţe prikazati u obliku trokuta, ĉiji svaki kut odgovara jednoj od njezinih

neodvojivih osobina. Nema trokuta koji nema sva svoja tri kuta, kao što nema niti

istinske ljubavi bez njezina tri svojstva: prvi kut našeg ljubavnog trokuta je taj da ljubav

ne poznaje pogaĊanje; drugi, da ljubav ne poznaje straha; i treći, da ljubav ne poznaje

suparnika, jer u njoj je zauvijek utjelovljen ljubavnikov najuzvišeniji ideal.

O ljubavi se posvuda govori. Svatko kazuje: »Ljubi boga.« Ljudi ne znaju što valja

voljeti. Da znaju, ne bi o ljubavi govorili tako olako. Svaki ĉovjek tvrdi kako moţe

voljeti, a onda doskora otkriva da u njegovoj prirodi nema ljubavi. Svaka ţena tvrdi da

moţe voljeti i uskoro ustanovljuje da ne moţe. Svijet je prepun govora o ljubavi, no

uistinu voljeti je teško. Gdje je ljubav? Kako znate da ljubav postoji? Prvo iskušenje

ljubavi je to da ona ne poznaje pogaĊanje. Tako dugo dok vidite da jedan ĉovjek voli

drugoga samo da bi od njega nešto dobio, znajte da to nije ljubav. To je trgovanje na

malo. Gdje god postoji pitanje kupovanja i prodavanja, tu nema mjesta ljubavi. Tako

kada ĉovjek moli boga: »Podari mi ovo, podari mi ono«, to nije ljubav. Kako bi mogla

biti? Ja ti nudim molitvu, a ti mi daješ nešto zauzvrat. To je puko trgovanje.

Jedan se veliki kralj uputi u lov u šumu, te tamo sluĉajno susretne mudraca.

Zapodjenuše tako razgovor, a kralj se silno oduševi mudracem i zamoli ga da prihvati

jedan dar od njega. »Ne«, reĉe mudrac, »ja sam potpuno zadovoljan svojim stanjem.

Ovo mi drveće daje dovoljno plodova za jelo. Ovi predivni bistri potoci daju mi

dovoljno vode. Spavam u ovim spiljama. Ne marim za tvoje poklone, premda si kralj.«

Kralj tada odvrati: »PoĊi sa mnom u moj grad i uzmi dar, samo da bi me proĉistio i

razveselio.« Naposljetku mudrac pristade da poĊe s kraljem. Odvedoše ga u kraljevsku

palaĉu, gdje bijaše zlata, dragulja, mramora i drugih predmeta zaĉudne ljepote.

Bogatstvo i moć bijahu posvuda oĉigledni. Kralj zamoli mudraca neka priĉeka trenutak

dok on ne ponovi svoju molitvu, te ode u ugao i poĉne moliti: »Boţe, podari mi još

bogatstva, još djece, još zemalja.« U meĊuvremenu, mudrac ustade i poĊe. Kralj

Page 146: Vedanta Glas Slobode

146

primijeti da se ovaj sprema otići, te poĊe za njim. »Ostani, gospodine. Nisi uzeo moj

dar, a već odlaziš.« Mudrac se okrene k njemu i reĉe: »Prosjaĉe, ja ne prosim od

prosjaka. Što ti moţeš dati? Cijelo si vrijeme prosio samoga sebe.«

To nije jezik kojim progovara ljubav. Kakva je razlika izmeĊu ljubavi i trgovanja na

malo ako traţite boga da vam podari ovo i ono? Prvo je iskušenje ljubavi to da ona ne

poznaje pogaĊanja. Ljubav uvijek daje i nikada ne uzima. Dijete boţje govori ovako:

»Zaţeli li bog tako, dat ću mu sve, ali od njega ne ţelim ništa. Ne ţelim ništa u ovom

kozmosu. Volim ga, jer ga ţelim voljeti, i ne traţim blagonaklonosti zauzvrat. Tko mari

da li je bog svemoćan ili ne? Ja ne ţelim nikakve moći od njega, niti oĉitovanja njegove

moći. Dovoljno mi je da je on bog ljubavi. I više ne traţim.«

Drugo je iskušenje ljubavi to da ljubav ne poznaje straha. Tako dugo dok ĉovjek

promatra boga kao biće koje sjedi ponad oblaka, s nagradama u jednoj ruci i kaznama u

drugoj, ljubavi ne moţe biti. Moţete li nekoga zastrašivanjem natjerati da voli? Voli li

janje lava? Miš maĉku? Rob gospodara? Suţnji ponekad hine ljubav, no je li to ljubav?

Gdje ste ikada vidjeli ljubav u strahu? To je uvijek varka. Uz ljubav se nikada ne

pojavljuje strah. Zamislite mladu majku na ulici. Zalaje li na nju pas, ona će pobjeći u

najbliţu kuću. Sljedećeg dana, ona ide ulicom sa svojim djetetom, i zamislimo da lav

napadne dijete. Kako će se ona ponijeti? Skoĉit će u lavlje ralje da bi zaštitila svoje

dijete. Ljubav je nadvladala sav njezin strah. Tako je i s ljubavlju prema bogu.

Tko mari da li bog nagraĊuje ili kaţnjava? Onaj koji ljubi tako ne razmišlja. Sjetite se

suca koji dolazi kući. Što njegova ţena vidi u njemu? Ne suca, onog koji oslobaĊa ili

kaţnjava, već svog muţa, svoju ljubav. Što njegova djeca vide u njemu? Svojeg vjernog

oca — ne onoga koji oslobaĊa ili kaţnjava. Tako ni djeca boţja nikada u bogu ne vide

onoga koji nagraĊuje ili kaţnjava. Strahuju i drhte samo oni ljudi koji nikada nisu

osjetili ljubav. Odbacite sav strah — premda ta zastrašujuća poimanja boga kao onog

koji kaţnjava i nagraĊuje mogu biti od koristi u primitivnim umovima. Neki ljudi, ĉak i

najuĉeniji, su duhovni barbari, i ovakve im ideje mogu pomoći. No duhovnim ljudima,

ljudima koji se pribliţavaju religiji, u kojima je probuĊena duhovna sposobnost

opaţanja, takva su poimanja jednostavno djetinjasta i budalasta. Takvi ljudi odbijaju

svaku pomisao na strah.

Treće je iskušenje još uzvišenije. Ljubav je uvijek najuzvišeniji ideal. Kada je netko

prošao prva dva stupnja, kada je odbacio svo trgovanje i sav strah, poĉinje shvaćati da je

Page 147: Vedanta Glas Slobode

147

ljubav uvijek najuzvišeniji ideal. Koliko smo puta vidjeli da prekrasna ţena ljubi ruţnog

muškarca! Koliko smo puta vidjeli da lijep muškarac ljubi ruţnu ţenu! U ĉemu se krije

privlaĉnost? Promatraĉi jedino vide ruţnog muškarca ili ruţnu ţenu, dok ljubavnik tako

ne gleda. Ljubavniku je ljubljeni najdivnije biće koje je ikada postojalo. Kako to? Ţena

koja voli ruţnog muškarca uzima ideal ljepote iz svog vlastitog uma i projicira ga na

ovog ruţnog muškarca, a ono što ona oboţava i voli nije ruţan muškarac, već njezin

vlastiti ideal. Taj je muškarac samo pobuda, na kojeg ona projicira svoj vlastiti ideal i

njime ga zakriva, te on postaje njezin predmet štovanja. Ovo se odnosi na svaki sluĉaj

gdje volimo.

Najuzvišeniji se ideal svakog ĉovjeka naziva bogom. Neuk ili mudar, svetac ili

grešnik, muškarac ili ţena, obrazovan ili neobrazovan, profinjen ili nekultiviran — ma

kakav bio ĉovjek, njegov je najuzvišeniji ideal bog. Spoj svih najuzvišenijih ideala

ljepote, uzvišenosti i moći daje nam najpotpuniju predodţbu boga, punog ljubavi i

vrijednog ljubavi. (III. 86—89, II. 47-49, III. 89)

POTREBA ZA UĈITELJEM

Svakoj je duši suĊeno da bude savršena, i svako će biće naposljetku dostići to stanje.

Što god smo ovog trena, posljedica je onoga što smo bili ili što smo mislili u prošlosti, i

što god ćemo biti u budućnosti, bit će posljedica onoga što ĉinimo ili mislimo ovog

trena. No ovo ne iskljuĉuje naše primanje pomoći izvana. Mogućnosti su uvijek

oţivljavane neĉim izvana — koliko-toliko, u većini sluĉajeva u svijetu pomoć iz

vanjskog svijeta je gotovo uvijek neophodna. Poticajni utjecaj dolazi iz vanjskog

svijeta, i djeluje na naše skrivene snage. Tada zapoĉinje razvitak, nadolazi duhovni

ţivot, a ĉovjek naposljetku postaje svet i savršen. Takav nam poticaj ne mogu dati

knjige. Duša moţe primiti poticaj jedino od druge duše, niĉega drugog. Sveg ţivota

moţemo prouĉavati knjige, moţemo postati vrlo uĉeni, no naposljetku otkrivamo da

uopće nismo razvili duhovnost. Iz toga ne slijedi da visok stupanj intelektualnog razvoja

uvijek ukazuje na jednak razvoj duhovne strane ĉovjeka. Naprotiv, gotovo svakodnevno

nalazimo sluĉajeve gdje se um vrlo razvio na teret duha.

U intelektualnom razvoju knjige nam mogu mnogo pomoći, ali u duhovnom razvoju

gotovo uopće ne. Prouĉavajući knjige ponekad smo zavedeni na mišljenje da uţivamo

pomoć u pogledu duhovnog. No analizirajući sami sebe otkrit ćemo da je jedino naš um

Page 148: Vedanta Glas Slobode

148

bio pomognut, a ne duh. To je razlog zbog kojeg gotovo svatko od nas moţe najljepše

govoriti o duhovnim temama, ali kada doĊe trenutak stupanja u djelovanje, otkrivamo

da smo bijedno nepotpuni. To je stoga što nam knjige ne mogu pruţiti poticaj iz

vanjskog svijeta. Da bi potaknuo duh, impuls mora doći iz druge duše.

Duša od koje dolazi poticaj naziva se guru, uĉitelj, a duša na koju se impuls prenosi je

uĉenik, sljedbenik. Da bi prenijela impuls duša od koje on dolazi, mora prije svega

posjedovati moć prenošenja. Nadalje, objekt na koji se impuls prenosi mora biti

sposoban da ga primi. Sjeme mora imati moć klijanja, a polje mora biti dobro uzorano, a

kada su oba uvjeta ispunjena dolazi do zaĉudnog razvijanja religije. »Zagovornik

religije mora biti zaĉudan, takav mora biti i sljedbenik«, a kada su obojica uistinu

zaĉudni, izuzetni, samo će tada uslijediti veliĉanstveni duhovni razvoj, nikako drugaĉije.

Takvi su istinski uĉitelji i istinski uĉenici.

Kako ćemo prepoznati uĉitelja? Ponajprije, Sunce ne treba baklju da bi se uĉinilo

vidljivim. Nije nam potrebna svijeća da bismo vidjeli Sunce. Kada Sunce izlazi,

instinktivno postajemo svjesni njegova izlaţenja, a kada uĉitelj ljudi doĊe da nam

pomogne, duša će instinktivno znati da je pronašla istinu. Istina poĉiva na svojim

vlastitim dokazima. Ona ne traţi nikakvog drugog svjedoĉanstva da je potvrdi. Ona je

samo-oĉitujuća. Ona prodire u najskrovitije dubine naše prirode, a ĉitav kozmos ustaje i

kazuje: »Ovo je istina.« Takvi su najuzvišeniji uĉitelji, ali nama mogu pomoći i manji.

A budući da mi sami nismo uvijek dovoljno intuitivni da bismo bili sigurni u vlastito

prosuĊivanje ĉovjeka od kojeg primamo pomoć, potrebna su nam odreĊena iskušenja.

Postoje odreĊeni uvjeti koji su neophodni, kako kod uĉenika tako i kod uĉitelja.

Uvjeti neophodni za uĉenika jesu proĉišćenost, istinska ţudnja za spoznajom i

ustrajnost.

Za uĉitelja nam ponajprije valja sagledati ĉinjenicu da on zna tajnu svetih spisa. Sav

svijet ĉita svete spise — Biblije, Vede, Kurane i druge — no oni su samo rijeĉi, vanjsko

ureĊenje, sintaksa, etimologija, filologija, gole kosti religije. Uĉitelj moţe biti u stanju

otkriti starost pojedinog svetog spisa, ali rijeĉi su samo pojavni oblici u kojima se stvari

pojavljuju. Oni koji se previše bave rijeĉima i puštaju um da uvijek vrluda nošen silom

rijeĉi gube duh. Stoga uĉitelj mora biti u stanju spoznati duh svetih spisa.

Drugi uvjet koji je neophodan kod uĉitelja jest njegova bezgrešnost. Jednom me je

prijatelj zapitao u Engleskoj: »Zašto nam valja gledati na liĉnost uĉitelja? Jedino

Page 149: Vedanta Glas Slobode

149

moramo prosuĊivati ono što kazuje i to prihvatiti.« Nije tako. Ţeli li me ĉovjek poduĉiti

dinamici ili kemiji, ili bilo kojoj drugoj fiziĉkoj nauci, njegov je karakter nevaţan, jer je

spoznaja kakvu fiziĉke nauke zahtijevaju jednostavno intelektualna, te ovisi o

intelektualnoj moći. Ĉovjek tako moţe posjedovati gigantsku intelektualnu snagu a da

pritom u pogledu vlastite duše nije daleko odmakao. U duhovnim je naukama od

poĉetka do kraja nemoguće da u neproĉišćenoj duši moţe postojati imalo duhovne

prosvjećenosti. Ĉemu nas takva duša moţe poduĉiti? Ona ne zna ništa. Duhovna istina

je proĉišćenost. »Blaţeni su oni ĉista srca, jer takvi će ugledati lice boţje.« U ovoj je

reĉenici sadrţana bit svih vjerskih tradicija. Ako ste to shvatili, sve ono što je izreĉeno u

prošlosti i što je moguće izreći u budućnosti spoznali ste. Ne morate se udubljivati u

ništa više, jer sve nuţno sadrţano je u toj reĉenici. Ona bi mogla spasiti svijet, makar se

svi ostali sveti spisi izgubili.

Treći je uvjet motiv. Valja vam sagledati da uĉitelj ne poduĉava iz neke skrivene

pobude — zbog imena ili slave, ili neĉega sliĉnog — već iz ljubavi, ĉiste ljubavi prema

vama. Kada se duhovne sile prenose od uĉitelja do uĉenika, mogu biti prenijete jedino

putem medija ljubavi. Ne postoji nikakav drugi medij koji bi ih mogao prenijeti. Svaki

drugi motiv, poput dobitka ili slave, istoga bi trenutka uništio medij koji prenosi. Stoga

sve mora biti uĉinjeno iz ljubavi. Uĉitelj moţe biti samo onaj tko je spoznao boga. Kada

vidite da su ovi uvjeti kod uĉitelja ispunjeni, sigurni ste. Nisu li oni ispunjeni,

nerazumno je prihvatiti takva uĉitelja.

Slijep ĉovjek moţe doći u muzej, ali on samo dolazi i odlazi. Ako mu valja vidjeti,

njegove oĉi moraju ponajprije biti otvorene. Ono što otvara oĉi u vjeri je uĉitelj. Naš

odnos s uĉiteljem je dakle odnos pretka i potomka, pri ĉemu je uĉitelj duhovni predak, a

uĉenik duhovni potomak. Posve je u redu govoriti o slobodi i nezavisnosti, ali bez

poniznosti, pokornosti, oboţavanja i vjere neće biti religije. Znaĉajna je ĉinjenica da

gigantske duhovne duše poniĉu jedino ondje gdje još uvijek postoji takav odnos izmeĊu

uĉenika i uĉitelja. Kod onih koji su ga odbacili, religija se pretvara u razonodu. U

narodima i vjerama gdje se ovaj odnos izmeĊu uĉitelja i uĉenika ne odrţava, duhovnost

je gotovo nepoznata veliĉina. Ona se nikada ne pojavljuje bez tog osjećaja. Ne postoji

netko tko bi je prenio, niti netko tko bi je prihvatio, jer su svi nezavisni. Od koga oni

mogu uĉiti? A ako i uĉe, oni nauk kupuju. »Dajte mi religije za dolar. Ne mogu je dobiti

za dolar?« Na takav je naĉin nemoguće postići religiju!

Page 150: Vedanta Glas Slobode

150

Moţete poći i razbijati sebi glavu posvuda po svijetu, tragati po Himalajama, Alpama,

Kavkazu, pustinji Gobi ili Sahari, po morskom dnu, no religije neće biti sve dok ne

pronaĊete svog uĉitelja. PronaĊite uĉitelja, sluţite mu kao dijete, otvorite svoje srce

njegovom uplivu, sagledajte u njemu boga koji se oĉituje. (IV. 21—28)

O MOLITVI

Bog je personalan i impersonalan kao što smo i mi personalni i impersonalni.

Molitva i veliĉanje prvi su naĉini razvitka. Ponavljanje boţjih imena ima zaĉudnu

snagu.

Mantra je posebna rijeĉ, sveti tekst ili boţje ime, koju guru bira da bi je uĉenik

ponavljao i o njoj razmišljao. Uĉenik se u molitvi i slavljenju mora usredotoĉiti na

liĉnost, a to je njegova Išta.

Ove rijeĉi (mantre) nisu zvukovi, već bog sam, i imamo ih u sebi. Razmišljajte o

njemu, govorite o njemu. Ne ţudite za svijetom! Buddhina Propovijed na gori bila je

sljedeća: »Kako misliš, takav i jesi.«

Nakon postizanja nadsvjesnosti bhakta se ponovno vraća na ljubav i štovanje.

Proĉišćena ljubav nema motiva. Ona nema što zadobiti.

Nakon molitve i slavljenja dolazi meditacija. Nakon toga dolazi razmišljanje o imenu

i o Išti pojedinca.

Molite da ono oĉitovanje koje je naš otac i naša majka raskine naše stege.

Molite: »Povedi nas kao što otac vodi svog sina, i ne napuštaj nas.«

Molite: »Ne ţelim bogatstvo niti ljepote, ovaj svijet niti drugi, već tebe, o boţe!

Boţe! Umoran sam. Uzmi me za ruku, boţe. Traţim utoĉište u tebi. Uĉini me svojim

slugom. Budi moje utoĉište.«

Molite: »Ti si naš otac, naša majka, naš najdraţi prijatelj! Ti koji nosiš teret ovog

kozmosa, pomozi nam da nosimo neznatan teret ovog našeg ţivota. Ne napuštaj nas. Ne

daj da nas ikada rastave od tebe. Podaj nam vjeĉno prebivalište u sebi. Daj da vjeĉno

uzmognemo u tebi prebivati.«

Kada je ljubav prema bogu objavljena i jest sve, ovaj se svijet doima kapljicom.

PrijeĊite s nepostojanja na postojanje, iz tame u svjetlo. (VI. 90-91)

Page 151: Vedanta Glas Slobode

151

NAJVIŠE POKLONSTVO

Religija postoji u ljubavi a ne u obredu — u proĉišćenoj i iskrenoj ljubavi u srcu. Sve

dok ĉovjek nema proĉišćeno tijelo i proĉišćen duh, njegovo dolaţenje u svetište i

štovanje Šive posve je beskorisno. Šiva će uslišati molitve onih koji imaju proĉišćena

tijela i duh, a oni poroĉni koji ipak pokušavaju drugima propovijedati religiju

naposljetku će propasti. Vanjsko štovanje samo je simbol unutarnjeg štovanja, dok su

unutarnje štovanje i proĉišćenost istinske stvari. Bez njih, vanjsko štovanje bilo bi

beskorisno. Stoga vam valja ovo imati na umu.

Biti proĉišćen i ĉiniti dobro drugima bit je svog štovanja. Uistinu štuje Šivu samo

onaj koji ga moţe sagledati u siromašnom, u slabom, u bolesnom i nemoćnom. Vidi li

Šivu jedino u kipu, njegovo je štovanje samo pripremno. Šivi je daleko više po volji

onaj koji je sluţio i pomogao jednom siromahu, sagledavajući u njemu Šivu, ne

razmišljajući pritom o svojoj kasti, vjeri, rasi ili bilo ĉemu drugom, nego ĉovjek koji ga

vidi jedino u hramovima.

Bogataš je imao vrt i dva vrtlara. Jedan je od njih bio vrlo lijen i ništa nije radio. Ali

kada vlasnik doĊe u vrt, lijeni bi vrtlar ustajao, sklopio ruke i rekao: »Kako je prekrasno

lice moga gospodara«, te bi pred njim plesao. Drugi vrtlar nije mnogo govorio, već bi

naporno radio i uzgajao svo moguće voće i povrće, te bi ga na glavi odnosio svom

gospodaru koji je ţivio daleko odatle. Kojeg će vrtlara gospodar više voljeti? Šiva je taj

gospodar, a ovaj je svijet njegov vrt. Postoje dvije vrste vrtlara — jedan koji je lijen,

licemjeran i ništa ne radi, već samo govori o Šivinim prekrasnim oĉima, nosu i ostalim

crtama lica, i drugi koji se brine o Šivinoj djeci, svim siromašnima i slabima, o svim

ţivotinjama i o svemu što je Šiva stvorio. Kojeg će vrtlara Šiva više voljeti? Svakako

onog koji sluţi njegovoj djeci. Onaj koji ţeli sluţiti ocu ponajprije mora sluţiti djeci.

Onaj koji ţeli sluţiti Šivi mora ponajprije sluţiti njegovoj djeci i svim stvorenjima na

ovom svijetu. U šastrama [svetim spisima] reĉeno je da su oni koji sluţe boţjim

podanicima njegovi najuzvišeniji podanici. Ovo ćete imati na umu. (III. 141—42)

LJUBAV, LJUBAVNIK I LJUBLJENI

Ovaj je pojavni svijet samo svijet pobuda. Sve što vidimo, zapravo projiciramo iz

našeg vlastitog uma. Zrnce pijeska biva naneseno u ljušturu školjke bisernice i

nadraţuje ju. To nadraţivanje stvara u školjci izluĉinu koja prekriva zrnce pijeska, a

Page 152: Vedanta Glas Slobode

152

ishod toga je prekrasan biser. Sliĉno tome, vanjske nam stvari pruţaju poticaje na koje

projiciramo naše vlastite ideale i stvaramo naše predmete. Bezboţnici vide ovaj svijet

kao potpuni pakao, a dobri kao savršeno nebesko carstvo. Ljubavnici ga vide punog

ljubavi, a mrzitelji punog mrţnje. Borci ne vide ništa doli borbu, a miroljubivi ništa doli

mir. Savršen ĉovjek ne vidi ništa drugo doli boga. Tako uvijek štujemo naš najuzvišeniji

ideal, a kada dosegnemo toĉku gdje ideal ljubimo kao ideal, sve rasprave i sumnje

zauvijek išĉezavaju. Tko mari za to da li se boga moţe dokazati ili ne? Ideal nikada ne

moţe nestati, jer je dio moje vlastite prirode.

Valjalo bi mi jedino ispitati ideal dok ispitujem moju vlastitu egzistenciju, a kako ne

mogu posumnjati u jedno, tako ne mogu sumnjati niti u drugo. Tko mari da li bog moţe

istovremeno biti svemoćan i svemilostiv ili ne? Tko mari za to da li je on taj koji

nagraĊuje ĉovjeĉanstvo, da li nas gleda oĉima tiranina ili oĉima blagotvornog vladara?

Ljubavnik je zašao s onu stranu svega toga, s onu stranu nagraĊivanja i kaţnjavanja, s

onu stranu straha i sumnje, s onu stranu znanstvenog ili bilo kojeg drugog dokazivanja.

Ideal ljubavi njemu je dostatan. I nije li oĉigledno samo po sebi da ovaj kozmos nije

ništa drugo doli oĉitovanje te ljubavi? Što je to što primorava atome da se sjedinjuju s

atomima, molekule s molekulama, te uzrokuje da se planete kreću jedna prema drugoj?

Što je to što privlaĉi ĉovjeka k ĉovjeku, muškarca k ţeni, ţenu k muškarcu, ţivotinje k

ţivotinjama, privlaĉeći pritom sav kozmos prema jednom središtu? To je ono što

nazivamo ljubavlju. Njezino je oĉitovanje vidljivo od najniţeg atoma do najuzvišenijeg

bića. Svemoguća, sveproţimajuća je ova ljubav. Ono što se oĉituje kao privlaĉenje u

onog koji osjeća i u onog koji ne osjeća, u pojedinom i u univerzalnom, jest ljubav

boţja. To je jedina pokretaĉka sila koja postoji u ovom kozmosu. Pod impulsom te

ljubavi Krist daje svoj ţivot za dobrobit ĉovjeĉanstva, Buddha ĉak i za ţivotinju, majka

za svoje dijete, muţ za svoju ţenu. Zahvaljujući impulsu te iste ljubavi ljudi su spremni

poloţiti svoje ţivote za dobrobit domovine. Iako se to moţe ĉiniti neobiĉnim, impuls te

iste ljubavi nagoni kradljivca na kraĊu, ubojicu na ubojstvo. I u tim je sluĉajevima duh

isti, samo je oĉitovanje drugaĉije. To je jedina pokretaĉka sila u kozmosu. Kradljivac

osjeća ljubav prema zlatu. Ljubav postoji, samo je krivo usmjerena. Tako je u svim

zloĉinima, kao i u svim kreposnim djelima — u njihovoj je pozadini ta vjeĉna ljubav.

Pretpostavimo da neki ĉovjek ispiše ĉek na tisuću dolara za dobrobit siromašnih u New

Yorku, a istovremeno, u istoj sobi, drugi ĉovjek krivotvori ime prijatelja. Svjetlo pod

Page 153: Vedanta Glas Slobode

153

kojim obojica pišu je isto, ali svaki će od njih biti odgovoran za korist koju će iz tog

ĉina izvući. Svjetlo ne treba slaviti niti okrivljavati. Nepripadajuća, pa ipak prisutna u

svemu je ljubav, pokretaĉka sila kozmosa, i bez nje bi se kozmos u trenutku raspao u

komade. Ta je ljubav bog.

»Nitko, o voljeni, ne voli muţa zbog njega samog, već zbog njegova sopstva. Nitko, o

voljeni, ne voli ţenu zbog nje same, već zbog njezina sopstva. Nitko ne voli iz nikakve

druge pobude doli zbog samog sopstva.«1 Ĉak i sebiĉnost, tako silno osuĊivana, nije

ništa doli oĉitovanje te iste ljubavi. Stanite postranu ove igre. Ne miješajte se u nju, već

sagledajte ovu zaĉudnu panoramu, ovu veliĉanstvenu dramu što se odvija prizor za

prizorom, osluhnite ovu prekrasnu harmoniju. Sve je ovo oĉitovanje iste ljubavi. Ĉak i u

sebiĉnosti to će se sopstvo umnoţavati i silno rasti. To jedno sopstvo, jedan ĉovjek,

postat će dva sopstva kada se ĉovjek oţeni, a nekoliko kada izrodi djecu. I tako se on

razvija sve dok ne osjeti da je ĉitav svijet, ĉitav kozmos, njegovo sopstvo. Razvija se u

mnoštvo sveopće ljubavi, beskonaĉne ljubavi, ljubavi koja je bog.

U poĉetku bijaše ljubav prema sopstvu, ali su zahtjevi tog sićušnog sopstva ljubav

uĉinili sebiĉnom. Na kraju dolazi pun sjaj svjetla, kada je sopstvo postalo beskrajno.

Bog, koji je ponajprije bio biće, rastvara se u beskrajnu ljubav. I ĉovjek se preobrazio.

Pribliţavao se bogu, odbacivao sve isprazne ţudnje kojih je nekoć bio prepun. Sa

ţudnjama je išĉezla i sebiĉnost, a na samom vrhuncu pronašao je da su ljubav, ljubavnik

i ljubljeni jedno. (II. 49—51, 53)

BILJEŠKA

1. Brihadaranvaka Upanišada, 2.4.5.

Page 154: Vedanta Glas Slobode

154

IX.

Rađa yoga

(Put meditacije)

NAUK RAĐA YOGE

Uĉitelji nauka raĊa yoge kazuju da, ne samo da se religija osniva na iskustvima

drevnih vremena, već da nijedan ĉovjek ne moţe biti religiozan dok nije sam stekao ista

iskustva. Yoga je nauk koji nas uĉi kako steći takva iskustva. Nikakva je korist govoriti

o religiji sve dok je nismo sami osjetili. Ako postoji bog, mi ga moramo vidjeti; ako

postoji duša, mi je moramo zamijetiti; u suprotnom bolje je ne vjerovati. Bolje je biti

otvoreni ateist nego licemjer.

Ĉovjek ţeli istinu, ţeli je sam iskusiti. Kada je shvati, obistini je, osjeti je u dubini

svog srca, tada će — samo tada, kazuju Vede — nestati svake sumnje, sva će se tama

raspršiti, i svaka će pokvarenost biti ispravljena.

Nauk raĊa yoge predlaţe da pred ĉovjeĉanstvo izloţi praktiĉnu i znanstveno

razraĊenu metodu dosezanja ove istine. Ponajprije, svaka znanost mora imati svoju

vlastitu metodu istraţivanja. Ţelite li postati zvjezdoznanac a sjednete i zavapite:

»Astronomija! Astronomija!«, astronomije nikako neće biti. Podjednako je tako i s

kemijom. OdreĊenu metodu valja slijediti. Valja vam poći u laboratorij, uzeti razliĉite

supstance, pomiješati ih i sastaviti, vršiti na njima pokuse, i iz toga će proizaći znanje

kemije. Ako ţelite postati zvjezdoznanac, valja vam poći do zvjezdarnice, uzeti teleskop

i prouĉavati zvijezde i planete, i tek tada ćete postati zvjezdoznanac. Svaka znanost

mora imati svoje vlastite metode. Mogao bih vam propovijedati tisuće propovijedi, ali

one vas neće uĉiniti religioznima sve dok sami ne provedete metodu u djelo. Ovo su

istine mudraca svih zemalja i svih vremena, istine koje su iznašli proĉišćeni, nesebiĉni

ljudi, bez ikakvog drugog motiva doli ĉinjenja dobra svijetu. Svi oni tvrde da su iznašli

istinu uzvišeniju od onog što nam mogu donijeti osjetila, i pozivaju na provjeru istine.

Oni zahtijevaju da prihvatimo metodu i da je pošteno provodimo u djelo, a tada, ako ne

otkrijemo tu uzvišeniju istinu, imat ćemo pravo reći da u tvrdnji niti nema istine. Prije

nego što to uĉinimo, nerazumno je od nas poricati istinu njihovih tvrdnji. Prema tome,

moramo iskreno djelovati, koristeći propisane metode i prosvjećenost će doći.

Page 155: Vedanta Glas Slobode

155

U stjecanju znanja koristimo se uopćenjem, a ono se zasniva na promatranju.

Ponajprije promatramo ĉinjenice, zatim ih uopćavamo, i potom donosimo zakljuĉke ili

naĉela. Spoznaju uma, unutrašnje ĉovjekove prirode i mišljenja nemoguće je postići bez

prethodne moći promatranja ĉinjenica što se unutra odvijaju. Relativno je lako

promatrati ĉinjenice u pojavnom svijetu, jer je u tu svrhu izumljeno mnogo pomagala,

ali u promatranju unutrašnjeg svijeta takvog instrumenta koji bi nam mogao pomoći

jednostavno nema. Ipak, znamo da je promatranje nuţno ako ţelimo imati istinsku

nauku. Bez pomne analize svaka će nauka biti beznadna — puko teoretiziranje. Iz tog se

razloga psiholozi meĊusobno prepiru stoljećima, od poĉetka svijeta, izuzev onih

malobrojnih koji su pronašli naĉin promatranja.

Nauk raĊa yoge predlaţe ponajprije naĉin promatranja unutrašnjih stanja. Instrument

promatranja je sam duh. Moć paţnje, pravilno vodena i usmjerena prema unutrašnjem

svijetu, analizirat će duh i razjasniti nam ĉinjenice. Moći uma nalik su raspršenim

zrakama svjetla. Kada su koncentrirane, one rasvjetljuju. U tome se sastoji naš jedini

naĉin spoznaje.

Kako su sve spoznaje u svijetu postignute nego koncentracijom moći uma? Svijet je

spreman odati svoje tajne samo ako znamo kako pokucati, kako mu zadati neophodan

udarac. Snaga i sila udarca dolaze iz koncentracije. Moći ljudskog uma nema granice.

Što je moć koncentriranija, to je više moći usmjereno na jednu toĉku. U tome je tajna.

Um je lako usmjeriti na vanjske stvari, jer on po svojoj prirodi teţi prema van. No

tome nije tako u sluĉaju religije, psihologije ili metafizike, gdje su subjekt i objekt

jedno. Objekt je unutarnji — sam um je taj objekt. Stoga je nuţno prouĉavati sam um —

um koji prouĉava um. Poznata nam je moć uma koju nazivamo refleksijom. Ja govorim

vama. Istovremeno, stojim po strani kao druga osoba koja spoznaje i ĉuje što ja

govorim. Vi djelujete i razmišljate istovremeno, dok dio vašeg uma stoji po strani i

promatra što vi razmišljate. Moći uma se moraju koncentrirati i ponovno vratiti u um. I

kao što najmraĉnija mjesta otkrivaju svoje tajne pred prodornim sunĉevim zrakama,

tako će i koncentrirani um prodrijeti u svoje vlastite najskrivenije tajne. Na taj ćemo

naĉin stići do osnove vjerovanja, do istinske, prave religije. Sami ćemo opaziti da li

imamo duše ili ne, da li ţivot traje nekoliko minuta ili ĉitavu vjeĉnost, da li u kozmosu

postoji bog ili ne. Sve će nam se ovo otkriti.

Page 156: Vedanta Glas Slobode

156

U tome se sastoji ono što raĊa yoga predlaţe da nas poduĉi. Cilj sveg ovog nauka je

taj, kako koncentrirati um, kako otkriti najdublja skrovišta našeg vlastitog uma, te kako

uopćiti njegov sadrţaj i oblikovati vlastite zakljuĉke. Ona ne postavlja pitanje koja je

religija naša — da li smo deisti, ateisti, kršćani, Hebrejci ili buddhisti. Mi smo ljudska

bića i to je dovoljno. Svako ljudsko biće ima pravo i moć da traga za vjerom. Svako

ljudsko biće ima pravo traţiti razlog i samo pronaći odgovor na pitanje — samo ako se

oko toga potrudi.

Do sada smo vidjeli da u prouĉavanju raĊa yoge nikakva vjera niti religija nije nuţna.

Ne vjerujte u ništa dok to sami ne otkrijete. U tome se sastoji nauk raĊa yoge. Istina ne

zahtijeva uporište da bi stajala. Ţelite li reći da istine našeg probuĊenog stanja

zahtijevaju nekakve snove ili fantazije da bismo ih dokazali? Dakako da ne.

Prouĉavanje raĊa yoge zahtijeva mnogo vremena i neprekidnu vjeţbu. Dio te vjeţbe je

fiziĉke prirode, no uglavnom je ona mentalna. (I. 127—32)

MOĆI UMA

Da li ste ikada primijetili fenomen koji nazivaju prijenosom misli? Neki ĉovjek ovdje

o neĉemu razmišlja, a njegova se misao oĉituje u nekoj drugoj osobi, na nekom drugom

mjestu. Vršeći pripreme — nikako sluĉajno — jedan ĉovjek ţeli odaslati misao drugom

umu na odreĊenoj udaljenosti, a taj drugi um zna da misao stiţe, te je prima podjednako

onako kako je i bila odaslana. Udaljenost ne ĉini razliku. Misao putuje i doseţe drugog

ĉovjeka koji je razumijeva.

Ovaj nam primjer pokazuje kako postoji stalnost uma, kako to yogini nazivaju. Um je

univerzalan. Vaš um, moj um, svi ti sitni umovi, dijelovi su univerzalnog uma — oni su

sitni valovi u oceanu. Zbog stalnosti uma u stanju smo neposredno prenositi misli jedan

drugom.

Vidite što se sve dogaĊa oko nas. Ovaj je svijet - svijet utjecaja. Dio naše energije

biva potrošen u odrţavanju naših vlastitih tijela. S onu stranu toga, svaka ĉestica naše

energije danonoćno biva trošena u utjecanju na druge. Naša tijela, naše vrline, naš

razum i naša duhovnost, sve ovo neprestano utjeĉe na druge, i podjednako tako oni

utjeĉu na nas. Ovo se odvija posvuda oko nas. Uzmimo konkretan primjer: dolazi

ĉovjek. Znate da je on vrlo uĉen. Govori prekrasnim jezikom, govori vam satima, ali ne

ostavlja nikakav dojam. Dolazi drugi ĉovjek i progovara svega nekoliko rijeĉi, ne baš

Page 157: Vedanta Glas Slobode

157

pomno sroĉenih, moţda i gramatiĉki neovjerenih — no ipak on o-stavlja dubok dojam.

Mnogi su od vas ovo doţivjeli. Oĉigledno je da same rijeĉi ne mogu uvijek ostaviti

dojam. Rijeĉi, ĉak i misli, pridonose samo jednu trećinu utjecaja u ostavljanju dojma,

dok ĉovjek pridonosi dvije trećine. Ono što nazivate osobnom privlaĉnošću — to je ono

što izlazi i na vas ostavlja dojam.

U našim obiteljima postoje glave. Neke su glave obitelji uspješne, druge pak ne.

Zašto? U našim se neuspjesima tuţimo na druge. Onog trenutka kada doţivim neuspjeh

kazujem da je ovo i ono bilo tome uzrok. U neuspjesima ĉovjek nerado priznaje vlastite

greške i slabosti. Svaka osoba pokušava prikriti vlastite mane i svaliti krivicu na nekog

drugog ili nešto drugo. Sklona je ĉak neuspjeh pripisati lošoj sreći. Kada glave obitelji

ne uspiju u svojim zadaćama, trebale bi se zapitati zašto neke osobe upravljaju svojim

obiteljima tako uspješno, druge pak ne. Tada ćete uvidjeti da se razlika krije u ĉovjeku

— u njegovu ponašanju, u njegovoj liĉnosti.

Ideal svakog obrazovanja, svakog vjeţbanja moralo bi biti stvaranje ĉovjeka.

MeĊutim, umjesto toga stalno pokušavamo uljepšati vanjštinu. Koja je korist od

uljepšavanja vanjštine kad ne postoji nutrina? Cilj i svrha svog vjeţbanja je nagnati

ĉovjeka na razvijanje. Ĉovjek koji ispoljava utjecaj, koji svojom magijom obasipa svoje

bliţnje, generator je moći, a kada je taj ĉovjek spreman, on moţe ĉiniti sve što ţeli.

Takva će liĉnost djelovati ma kako se s njom postupalo.

Usporedimo velike uĉitelje religije s velikim misliocima. Mislioci su jedva utjecali na

bilo ĉiju dušu, a ipak su pisali divne knjige. Uĉitelji su religije pak za svog ţivota

pomicali zemlje. Liĉnost jest ono što ĉini razliku. Liĉnost koja ispoljava utjecaj u

mislioca je slaba, u velikih proroka ona je snaţna. Kod prvog dotiĉemo razum, kod

drugog pak dotiĉemo ţivot.

Nauk raĊa yoge tvrdi da je ona otkrila zakonitosti koje razvijaju tu liĉnost, a

posvećivanjem paţnje tim zakonima i metodama svatko moţe razviti i ojaĉati svoju

liĉnost. U tome se sastoji jedna od uzvišenih praktiĉnih stvari, i to je tajna svog uĉenja.

Ona ima sveopću primjenu: u ţivotu domaćina, u ţivotu siromaha, bogataša, poslovnog

ĉovjeka, duhovnog ĉovjeka, u svaĉijem ţivotu ona je velika stvar, jaĉanje njegove

liĉnosti.

Neprestano se tuţimo da ne moţemo ovladati našim djelima i mislima. No kako

bismo i mogli? Kad bismo mogli ovladati profinjenim pokretima, kada bismo mogli

Page 158: Vedanta Glas Slobode

158

uhvatiti naše misli u korijenu, prije nego što su one postale mišljenje i prije nego što su

postale djela, bilo bi nam moguće ovladati time u cijelosti. Sobom bi bilo moguće

ovladati samo ako postoji metoda kojom bismo mogli analizirati, istraţivati,

razumijevati i naposljetku se uhvatiti ukoštac s tim profinjenim silama, profinjenim

uzrocima. A ĉovjek koji je ovladao svojim vlastitim umom nesumnjivo će moći ovladati

i svakim drugim umom. Zbog toga su proĉišćenost i ćudorednost oduvijek bile predmeti

religije. Proĉišćen, moralan ĉovjek uvijek uspijeva vladati sobom. A svi su umovi

istovjetni — oni su samo razliĉiti dijelovi jednog uma. Onaj tko poznaje jedan grumen

gline, spoznao je svu glinu u kozmosu. Onaj tko spoznaje i ovladava svojim vlastitim

umom, spoznaje tajnu svakog uma i nad njim vlada. (II. 13—17)

KAKO BITI YOGIN?

Yogin mora neprestano vjeţbati. Valjalo bi mu pokušati ţivjeti u osami. Društvo

razliĉitih vrsta ljudi odvraća um. Yogin ne bi trebao mnogo govoriti, jer govorenje

odvraća um; ne raditi previše, jer previše rada podjednako tako odvraća um. Umom se

ne moţe vladati nakon cjelodnevnog napornog rada. Onaj tko se pridrţava ovih pravila

postaje yogin. Snaga yoge je takva da i najmanje vjeţbanje donosi višestruke koristi.

Ona ne škodi nikome, već mu ĉini dobro. Ponajprije, ona će ublaţiti nervnu

razdraţenost, donijeti smirenost i omogućiti da stvari jasnije sagledamo. Narav će nam

biti bolja, a poboljšat će nam se i zdravlje. Dobro zdravlje bit će jedan od prvih znakova

poboljšanja, podjednako tako i prekrasan glas. Nedostaci u našem glasu će nestati. Ovo

će biti prvi od mnogobrojnih uĉinaka koji će uslijediti. Oni koji marljivo vjeţbaju

primijetit će i mnoge druge znakove. Ponekad će ĉuti zvukove, nalik zvonjavi zvona što

se ĉuje na velikoj udaljenosti, miješajući se s drugim zvukovima i dopirući do uha kao

jedan neprekidan ton. Ponekad ćemo nešto primijetiti — recimo sićušne toĉke svjetla

koje plove i postaju sve veće — a kada se ovakve stvari pojave, znajte da brzo

napredujete.

Oni koji ţele postati yogini, i u tom pogledu marljivo vjeţbaju, moraju prije svega

povesti raĉuna o svojoj prehrani. No podjednako tako, i oni koji ţele samo malo vjeţbe

za svakidašnji ţivot, poslovan ţivot, takoĊer ne bi trebali previše jesti, jer bi inaĉe mogli

jesti sve što im je po volji. Za one koji ţele naglo napredovati i marljivo vjeţbaju, stroga

je dijeta neophodno potrebna.

Page 159: Vedanta Glas Slobode

159

Kada se ĉovjek poĉinje koncentrirati, padanje igle ĉinit će se poput groma koji

odjekuje mozgom. Kako organi postaju sve osjetljiviji, tako i opaţanja postaju

izoštrenija. Ovo su stupnjevi koje moramo proći, a svi koji ustraju naposljetku će i

uspjeti. Odbacite sva dokazivanja i sve ono što vam odvraća paţnju. Postoji li štogod u

suhoparnom intelektualnom ţargonu? On jedino izbacuje um iz njegove ravnoteţe i

uznemirava ga. Valja obistiniti stvari na profinjenim razinama. Hoćemo li to postići

govorom? Dakle, napustite sav isprazan govor. Ĉitajte samo one knjige što su napisale

osobe koje su doţivjele obistinjenje.

Oni koji uistinu ţele postati yogini moraju jednom za svagda napustiti nagrizanje više

stvari odjednom. Prihvatite jednu ideju i uĉinite je svojim ţivotom. Razmišljajte o njoj,

sanjajte je, ţivite od nje. Pustite da se vaš mozak, vaši ţivci, vaši mišići i svaki dio

vašeg tijela njome napuni, i ostavite svaku drugu ideju po strani. Ovo je put do uspjeha

koji su utrli veliki duhovni divovi. Ostali su strojevi koji govore. Ţelimo li uistinu

postati blaţeni, i uĉiniti takvima i druge, moramo poći dalje od toga.

Prvi se korak sastoji u neuznemiravanju uma. Ne valja se druţiti s ljudima ĉije ideje

uznemiravaju. Svi vi znate da vas odreĊene osobe, odreĊena mjesta i odreĊene vrste

hrane odbijaju. Izbjegavajte ih. Oni koji ţele doprijeti do najuzvišenijeg moraju

izbjegavati svako društvo, bilo ono dobro ili loše. Marljivo vjeţbajte. Nije vaţno da li

ţivite ili umirete. Valja vam se zadubiti i djelovati bez razmišljanja o rezultatu. Ako ste

dovoljno hrabri, za šest mjeseci bit ćete savršen yogin. No oni koji prihvate samo djelić

toga, i po djelić od svega, neće napredovati. Nikakva je korist od uzimanja satova.

Onima koji su prepuni tamasa [lijenost], koji su neuki i tupi — ĉiji se umovi nikada ne

prihvaćaju neke ideje, koji jedino ţude za razonodom — takvima su religija i filozofija

samo predmeti zabave. Takvi su ljudi neustrajni. Oni saslušaju govor, smatraju da je

divan, a zatim poĊu kući i sve zaborave. Za uspjeh je potrebna strahovita ustrajnost i

silna volja. »Popit ću svu vodu oceana«, kazuje duša koja ustraje. »Po mojoj će se volji

planine raspasti.« Imajte takvu energiju, takvu volju i marljivo djelujte, pa ćete postići

cilj. (I. 175—78)

VJEŢBA YOGE

Tijelo valja pomno njegovati. Ljudi koji muĉe svoje tijelo bezboţni su i opaki.

Odrţavajte neprekidno svoj um radosnim. Pojave li se sjetne misli, odbacite ih. Yogin

Page 160: Vedanta Glas Slobode

160

ne smije previše jesti, ali podjednako tako ne smije niti postiti. On ne smije previše

spavati, ali ne smije niti bdjeti. Yogin moţe postati jedino onaj ĉovjek koji se u svim

stvarima pridrţava zlatne sredine.

Koje je najpogodnije vrijeme za vjeţbanje yoge? Svitanje i sumrak, kada se cijela

priroda smiruje. Prihvatite pomoć prirode. Zauzmite najprirodniji sjedeći poloţaj.

Izravnajte sljedeća tri dijela tijela: rebra, ramena i glavu. Kiĉma mora biti slobodna i

ravna, ne pognuta naprijed ili natrag. Tada mentalno doţivljavajte svoje tijelo kao

savršeno, dio po dio. Zatim pošaljite struju ljubavi ĉitavom svijetu. Nakon toga molite

za prosvjećenost.

Sposobnost koju koristimo u snivanju i mišljenju — mašta — takoĊer će biti naĉin

stizanja do istine. Ako je mašta dovoljno ţiva, predmet biva doĉaran. Prihvatite ideju,

posvetite joj se, strpljivo nastavite nastojati i sunce će vam se pokazati.

Što je um proĉišćeniji to je lakše njime vladati. Ako ţelite vladati svojim umom,

morate ustrajati na njegovoj proĉišćenosti. Ne razmišljajte poţudno o pukim mentalnim

moćima. Pustite ih. Onaj koji traga za moćima uma njima i podlijeţe. Gotovo svi koji

ţude za moćima bivaju uhvaćeni u njihovu zamku.

Svaki val strasti koji uspijete otkloniti je vaša prednost. Stoga je dobro pravilo ne

uzvratiti na gnjev gnjevom, kao što je to kod cijele istinske moralnosti.

Ne govorite nikada o greškama drugih ljudi, ma kako krupne one bile. Time se nikada

ništa ne postiţe. Nikome nećete pomoći ako mu govorite o njegovim greškama. Povrije-

dit ćete ga, a podjednako tako povrijedit ćete i samoga sebe. Ĉovjeka ne moţete

prosuĊivati po njegovim greškama. Zapamtite, bezboţni su posvuda po svijetu jednaki.

Kradljivac i ubojica jednaki su u Aziji i u Evropi, pa i u Americi. Oni ĉine narod za

sebe. Jedino ćete u dobrima, proĉišćenima i snaţnima pronaći raznolikost. Ne

prepoznavajte zloću u drugima.

Zloća je neukost, slabost. Koje li je dobro govoriti ljudima da su slabi? Prijekor i

prokletstvo nisu od koristi. Moramo im ponuditi nešto uzvišenije. Govorite im o

njihovoj vlastitoj veliĉanstvenoj prirodi i njihovom nasljednom pravu.

Nikada se ne prepirite o religiji. Sve prepirke i rasprave u pogledu religije

jednostavno pokazuju da duhovnost nije prisutna. Religijske rasprave i prepirke uvijek

su svaĊe za mrvice nakon objeda. One zapoĉinju tek onda kada nestaje pro-ĉišćenosti i

duhovnosti i kada duša ostaje jalova. (VI. 130, 133, 135, 126, 136, 127, 141-42, 127)

Page 161: Vedanta Glas Slobode

161

SAMOKONTROLA

Usred svih nevolja valja ustrajati na našem bogu. Priroda od nas zahtijeva da

reagiramo, da na udarac uzvratimo udarcem, prijevarom na prijevaru, laţi na laţ, da

uzvratimo iz sve snage. Ne uzvratiti udarac zahtijeva nadboţansku snagu.

To je vrlo teško, no neprekidnim vjeţbanjem moţemo prevladati teškoće. Moramo

nauĉiti da nam se ništa ne moţe dogoditi ako se prethodno ne uĉinimo na to

prijemljivim. Dobivamo samo ono za što smo sposobni. Napustimo naš ponos i

shvatimo da patnja nikada nije nezasluţena. Nikada nismo primili nezasluţen udarac.

Nikada nije bilo zla kojem ja sam, svojim vlastitim rukama, nisam utro put. Ovo

moramo spoznati. Analizirajte sami sebe i uvidjet ćete da je svaki udarac koji ste

pretrpjeli uslijedio samo zbog toga što ste se za nj pripremili. Vi ste uĉinili polovinu, a

drugu polovinu uĉinio je vanjski svijet. Tako je došlo do udarca. No uza sve to, iz te iste

analize proizaći će poruka nade, a ona glasi ovako: »Ja ne vladam vanjskim svijetom, ali

vladam onim što se nalazi u meni i što je meni blisko, svojim vlastitim svijetom. Ako su

za neuspjeh potrebni vanjski i moj unutrašnji svijet, ako su nuţni da bi mi zadali udarac,

neću pridonijeti onom kojim vladam — kako u tom sluĉaju moţe uslijediti udarac?

Uzmognem li istinski ovladati sobom, udarca nikada neće biti.«

Sve vrijeme, još od najranijeg djetinjstva, pokušavamo svaliti krivnju na nešto izvan

nas samih. Neprestance ustajemo da bismo druge ljude ispravljali, a ne same sebe. Ako

smo nesretni, kazujemo: »O, ovaj je svijet Ċavolje djelo.« Preklinjemo druge ljude i

kazujemo: »Kakve zaslijepljene budale!« No zašto bismo ţivjeli u takvom svijetu ako

smo uistinu tako dobri? Ako ovaj svijet pripada Ċavolu, mora da smo i mi sami Ċavoli.

Zašto bismo inaĉe bili ovdje? »O, ljudi ovoga svijeta su tako sebiĉni!« Istina. No zašto

bismo se nalazili u takvom društvu ako smo uistinu bolji od njih? Sjetite se toga.

Dobivamo samo ono što zasluţujemo. Laţ je kada kaţemo da je ovaj svijet zao, a da

smo mi dobri. To je nemoguće. To je uţasna laţ koju ponavljamo sami sebi.

Ovo je prva lekcija koju vam valja nauĉiti: ni pod kakvu cijenu ne proklinjite nešto u

vanjskom svijetu, ne svaljujte krivnju na nekoga izvana, već budite ĉovjek, ustanite i

preuzmite krivnju na sebe. Uvidjet ćete da je to uvijek istina. Uhvatite sami sebe. (II. 6-8)

Page 162: Vedanta Glas Slobode

162

KAKO VLADATI OSJEĆAJIMA

Ćitta-vrittis, goleme valove mišljenja, moţemo uvidjeti i osjetiti. Njima je lako

upravljati. No što s profinjenijim instinktima? Kako ovladati njima? Kada sam gnjevan,

ĉitav se moj um pretvara u ogromni val gnjeva. Ja ga osjećam, vidim, opipavam, mogu

njime lako upravljati, mogu se s njime boriti, ali ga neću potpuno nadvladati sve dok se

ne latim njegovih uzroka. Neki mi ĉovjek moţe reći nešto vrlo oštro i ja poĉinjem

osjećati kako se uzbuĊujem. Ĉovjek nastavlja sve dok ne postanem potpuno gnjevan,

zaboravljam na sebe i sebe samog poistovjećujem s gnjevom. Kada me on zapoĉeo

vrijeĊati pomislio sam: »Razbjesnit ću se.« Gnjev je bio jedno, a ja drugo. No kada sam

se razbjesnio, ja sam bio gnjev. Ovakve osjećaje valja obuzdati u srţi, u njihovom

korijenu, u njihovim profinjenim oblicima, ĉak i prije nego što postajemo svjesni da oni

djeluju na nas.

Kod velike većine ĉovjeĉanstva ovakva profinjena stanja emocija ĉak nisu niti

poznata — stanja s onu stranu svjesnosti iz koje izbijaju. Kada se mjehurić uzdiţe s dna

jezera mi ga ne vidimo — ĉak niti onda kada je već gotovo na površini. Tek kada se

rasprsne i površina se vode namreška, mi spoznajemo da je to bio mjehurić zraka. U

borbi s valovljem moţemo uspjeti jedino ako uzmognemo zgrabiti ih u njihovim

profinjenim oblicima. Sve dok ih ne zgrabite i ne savladate prije no što su postali

golemi, nema nade da ćete potpuno pobijediti nad ţudnjama. Da bismo uzmogli

obuzdati naše ţudnje, moramo ih obuzdati u njihovom samom korijenu. Samo tada bit

ćemo u stanju uništiti njihovo sjeme. Sagorjelo sjeme posijano u zemlju nikada neće

niknuti, tako se niti naše ţudnje neće pojaviti.

Meditacija je jedan od uzvišenih naĉina obuzdavanja uzdiţućeg valovlja.

Meditacijom moţete postići da vaš um uzmogne obuzdati takvo valovlje. I nastavite li s

meditacijom danima, mjesecima, godinama — sve dok ona ne postane navika, dok se ne

pojavljuje usprkos vašoj vlastitoj volji — gnjev i mrţnja bit će nadvladani i ukroćeni. (I.

241—43)

KONCENTRACIJA

Koncentracija je bit svake spoznaje. Bez nje se ništa ne moţe postići. Obiĉan ĉovjek

uludo potrati devedeset posto svoje snage mišljenja, i zbog toga neprestano ĉini

pogreške. Uĉen ĉovjek, odnosno um, nikada ne ĉini pogreške. Kada je naš um

Page 163: Vedanta Glas Slobode

163

koncentriran i okrenut samome sebi, sve što je u nama sluţit će nam, bit će naše sluge, a

ne gospodari. Stari su Grci koncentraciju primjenjivali na vanjski svijet, a rezultat toga

bilo je savršenstvo u umjetnosti, knjiţevnosti i drugdje. Hindusi su se koncentrirali na

unutrašnji svijet, na neistraţena podruĉja sopstva, i razvili nauk yoge. Yoga vlada

osjetilima, voljom i umom. Korist njezinog nauka je ta da nauĉimo kako vladati umjesto

da se nama vlada. Um se doima slojevitim. Naš je istinski cilj prijeći sve te slojeve što

se prostiru izmeĊu i pronaći boga. Cilj i svrha yoge je obistinjenje boga. Da bismo to

postigli, moramo zaci s onu stranu relativne spoznaje, s onu stranu osjetilnog svijeta.

Svijet je svjestan osjetila. Djeca boţja na toj razini spavaju. Svijet spava u pogledu

vjeĉnog, a upravo u tom podruĉju budna su djeca boţja. Takvi su sinovi boţji. Postoji

samo jedan put ovladavanja osjetilima — sagledati boga koji je zbiljnost ovoga

kozmosa. Tada, i samo tada, moţemo uistinu pobijediti naša osjetila.

Koncentracija je zadrţavanje uma u sve uţim i uţim granicama. Osam je stupnjeva za

takvo zadrţavanje uma: prvi je vama — obuzdavanje uma putem izbjegavanja vanjskih

okolnosti, u ĉemu je ukljuĉena cijela moralnost. Ne ĉinite zla. Ne ranjavajte nijednog

ţivog stvora. Ne ranite li nikoga tokom dvanaest godina, ĉak i lavovi i tigrovi će tada

pred vama pokleknuti. Vjeţbajte istinitost. Dvanaest godina potpune istinitosti u misli,

rijeĉi i djelu daje ĉovjeku ono što on ţeli. Budite ĉisti u misli, rijeĉi i djelovanju. Ĉistoća

je osnova svih religija. Osobna proĉišćenost je imperativ. Sljedeći je stupanj niyama —

nedozvoljavanje umu da vrluda u bilo kojem smjeru. Nakon toga — asana — poloţaj

tijela. Postoje osamdeset i ĉetiri poloţaja, ali najprikladniji je onaj koji je pojedincu i

najprirodniji — to jest, onaj koji je moguće najdulje odrţavati s najvećom lakoćom.

Nakon toga slijedi pranayama — sus-prezanje daha. Zatim pratvahara —

ograniĉavanje organa od njihovih objekata. Zatim dharana — koncentracija, te dhvana

— kontemplacija ili meditacija. (Ovo je srţ sistema yoge.) Najzad dolazi samadhi—

nadsvjesnost.

Što su tijelo i um proĉišćeniji to se brţe postiţe ţeljeni rezultat. Morate biti potpuno

proĉišćeni. Ne razmišljajte o zlim stvarima, jer će vas takve misli sigurno unazaditi.

Ako ste potpuno proĉišćeni i odano vjeţbate, vaš će um naposljetku postati reflektorom

beskrajne moći, ĉijem dosegu nema granica. No vjeţbati valja neprestano i ne valja se

priklanjati svijetu. Kada ĉovjek postigne nadsvjesno stanje, nestaje sav osjećaj tijela.

Samo tada ĉovjek postaje slobodan i besmrtan. Po svim vanjskim prilikama nesvjesnost

Page 164: Vedanta Glas Slobode

164

i nadsvjesnost se ĉine istim, ali se zapravo razlikuju kao što se grumen gline razlikuje od

grumena zlata. Onaj ĉija je sva duša predana bogu dosegao je razinu nadsvjesnog. (VI.

123—25)

MEDITACIJA

Ponajprije, meditacija bi morala biti negativne prirode. Otjerajte u mislima sve.

Rašĉlanjujte sve što u um dopire pukim djelovanjem volje.

Sljedeće, ustrajte na onome što uistinu jesmo: egzistencija, spoznaja i blaţenstvo —

postojanje, spoznavanje i štovanje.

Meditacija je naĉin sjedinjenja subjekta i objekta. Meditirajte:

Iznad, sve je prepuno mene; ispod, sve je prepuno mene; u sredini, sve je prepuno

mene. Ja sam prisutan u svim bićima i sva su bića prisutna u meni. Om Tat Sat. Ja to

jesam. Ja sam egzistencija povrh duha. Ja sam jedini duh kozmosa. Ja nisam ni naslada

ni patnja.

Tijelo pije, jede i tako dalje. Ja nisam tijelo. Ja nisam um. Ja sam on.

Ja sam svjedok. Ja promatram. U zdravlju, ja sam svjedok. U bolesti, ja sam svjedok.

Ja sam egzistencija, spoznaja, blaţenstvo.

Ja sam srţ i sok spoznaje. Kroz vjeĉnost ja se ne mijenjam. Ja sam smiren, blistav i

nepromjenjiv. (VI. 91—92)

STALOŢENOST UMA JE YOGA

U Indiji je ţivio veliki mudrac po imenu Vyasa. Poznat je kao tvorac vedantinskih

aforizama, i bijaše svet ĉovjek. Njegov je otac pokušao postati savršen ĉovjek, ali nije

uspio. Njegov je djed takoĊer pokušavao, ali ni on nije uspio. I njegov je pradjed

pokušao sliĉno, ali ni on nije uspio u svom naumu. Ni sam Vyasa nije potpuno u tome

uspio, no njegov sin, Šuka, roĊen je savršen. Vyasa je sina poduĉio mudrosti, a nakon

što ga je sam poduĉio spoznaji istine poslao ga je na dvor kralja Janake. Janaka je bio

moćan kralj, a zvali su ga Janaka Videha. Videha znaĉi »bestjelesan«. Iako je bio kralj,

Janaka je posvema zaboravio da ima tijelo. Sve je vrijeme osjećao da je duh. Šuka

bijaše k njemu poslan kako bi od njega uĉio.

Kralj je znao da Vyasin sin dolazi k njemu da bi uĉio o mudrosti, te je unaprijed

izvršio odreĊene pripreme. Kada se djeĉak predstavio pred dverima palaĉe, straţari se

Page 165: Vedanta Glas Slobode

165

na njega nisu ni obazirali. Jedino su ga posjeli. Tako je djeĉak sjedio tri dana i tri noći,

nitko s njim nije razgovarao, niti ga pitao tko je i otkuda dolazi. Djeĉak je bio sin

uzvišenog mudraca. Njegovog je oca slavila cijela zemlja, a i sam je bio vrlo ugledna

osoba, pa ipak priprosti se straţari uopće nisu na njega obazirali.

Nakon toga, odjednom su se pojavili kraljevi ministri i svi visoki uglednici, te ga

primili uz najviše poĉasti. Uveli su ga u palaĉu, i u najsjajnije odaje, priredili mu

najmirisnije kupke i dali prekrasna odijela, i u takvoj su ga raskoši drţali punih osam

dana. Na smirenom, dostojanstvenom Šukinom licu ova se promjena u postupanju niti

najmanje nije odraţavala. Bio je isti usred ove raskoši kao i za vrijeme ĉekanja pred

vratima.

Tada su ga doveli pred kralja. Kralj je bio na svom tronu, glazba je svirala, a bilo je i

plesa i druge zabave. Kralj tada dade djeĉaku šalicu mlijeka, napunjenu do ruba, i

zamoli ga da sedam puta obiĊe dvoranu ne prolivši pritom ni kapi. Djeĉak uze šalicu i

krene posred glazbenika i privlaĉnih plesaĉica prekrasnih lica. Prema kraljevoj ţelji

obiĊe tako dvoranu sedam puta i ne prolije ni kapi mlijeka. Djeĉakov um nije moglo

privući baš ništa ako on sam nije dozvolio da to na njega djeluje. A kada je vratio šalicu

kralju, kralj mu reĉe: »Ono ĉemu te je otac poduĉio i što si sam nauĉio ja mogu samo

ponoviti. Spoznao si istinu. PoĊi sada kući.«

Dakle, ĉovjek koji je ovladao samim sobom ne moţe biti podloţan utjecaju vanjskog

svijeta. Za njega više nema ropstva. Njegov je um postao slobodan. (I. 90—92)

Page 166: Vedanta Glas Slobode

166

X.

Vedanta u praksi

PRIPREME ZA PLEMENITIJI ŢIVOT

Prva je nuţnost spokojan, jednostavan i miran ţivot. Ako se moram potucati

uokolo po ĉitav dan da bih se prehranio, teško mi je postići nešto uzvišeno u ovom

ţivotu. Moţda ću u drugom ţivotu biti roĊen pod milostivijim okolnostima. Ali ako sam

dovoljno ozbiljan, ovakve će se okolnosti promijeniti već za ovoga ţivota. Uĉitelj je

rekao uĉeniku: »Dijete moje, ţudiš li za bogom, bog će doći k tebi.« Uĉenik nije u

potpunosti razumio svog uĉitelja. Jednog su dana obojica pošla do rijeke da se okupaju,

a uĉitelj reĉe: »Zaroni«, te djeĉak tako i uĉini. Sljedećeg je trenutka njegov uĉitelj već

bio na njemu, drţeći ga pod vodom. Nije dozvolio djeĉaku da izroni na površinu vode.

Kako se djeĉak borio i iscrpio, uĉitelj ga pusti. »Onda, dijete moje, kako si se osjećao

pod vodom?« »O, osjetih ţudnju za zrakom!« Nato ga uĉitelj upita: »Osjećaš li takvu

ţudnju i za bogom?« »Ne, gospodine«, odvratio je djeĉak. »Osjećaj takvu ţudnju za

bogom i imat ćeš ga.«

Ako ţelite postati yogin, ponajprije morate biti slobodni, te se morate dovesti u takvo

stanje u kojem ćete biti sami i osloboĊeni od svake tjeskobe. Onaj koji ţudi za lagodnim

i udobnim ţivotom i istovremeno ţeli obistiniti sopstvo nalik je budali koja se, htijući

prijeći rijeku, uhvatila za krokodila, zamijenivši ga deblom. Tragajte ponajprije za

kraljevstvom boţjim i njegovom pravednošću, a sve će drugo doći samo po sebi.

Onome koji za ništa ne mari, sve dolazi. Sudbina je nalik dopadljivoj djevojci. Ona ne

voli onoga koji je ţeli, već se stavlja na raspolaganje onom koji ne voli nju. Novac

dolazi i pljušti pred onim koji za njega ne mari. Tako dolazi i slava, u izobilju, sve dok

ne postane problem i teret. Sve ovo uvijek dolazi svom gospodaru, a podanik nikada

ništa ne dobiva'. Gospodar je onaj koji usprkos tim stvarima moţe ţivjeti, ĉiji ţivot ne

ovisi o sitnim, budalastim stvarima ovoga svijeta. Ţivite za ideal, za samo jedan ideal.

Neka on bude tako uzvišen i tako snaţan da u umu ne preostane ništa drugo — da u

njemu nema mjesta ni vremena za bilo što drugo.

Kako neki ljudi ulaţu svu svoju snagu, svoje vrijeme, mozak, tijelo i sve ostalo da bi

se obogatili! Nemaju vremena niti za doruĉak! Rano ujutro oni izlaze iz svojih kuća da

bi otišli na posao! Oni umiru u pokušaju — devedeset posto njih — a ostatak, kada

Page 167: Vedanta Glas Slobode

167

zaradi novce, ne moţe u njima uţivati. To je nevjerojatno! Ne kaţem da je loše pokušati

biti bogat. To je sjajno, ĉudesno! Ali zašto, što to pokazuje? To nam pokazuje da jedan

ĉovjek moţe posjedovati istu koliĉinu energije i nastojati doseći slobodu kao što drugi

ĉovjek nastoji steći bogatstvo. Znamo da se moramo odreći bogatstva i drugih stvari

nakon smrti, pa ipak pogledajte koliko energije trošimo da bismo to stvorili. Zar mi —

ta ista ljudska bića — ne bismo trebali uloţiti tisuću puta više snage i energije u

stjecanje onoga što nikada ne blijedi, već ostaje u nama zauvijek? Jer naša su dobra

djela, naše duhovno savršenstvo, jedini istinski prijatelji koji nas slijede i s onu stranu

smrti. Sve ostalo ostavljamo za sobom, zajedno s našim tijelom.

Ovo je prvi veliki korak — istinska ţudnja za idealom. Teškoća je na Zapadu u tome

što se sve moţe lako uraditi. Uzvišena svrha nije istina, već razvitak. Borba je strašna

lekcija. Pazite, velik je dobitak u ovom ţivotu borba. To je ono kroz što prolazimo. Ako

postoji put do nebeskog carstva, on zasigurno vodi kroz pakao. Put je uvijek takav.

Kada se duša uhvatila ukoštac s okolnostima i susrela smrt — tisuću puta na svom putu

— i unatoĉ tome se nije obeshrabrila, te se i dalje borila — tada duša izlazi kao

pobjednik i podsmjehuje se idealu za koji se borila, jer otkriva koliko je uzvišenija od

njega samog. Ja sam kraj, moje vlastito sopstvo i ništa više. S ĉime bih mogao

usporediti moje vlastito sopstvo? Moţe li vreća zlatnika biti ideal moje duše? Dakako

da ne! Moja je duša najuzvišeniji ideal koji mogu imati. Obistinjenje moje vlastite

prirode jedini je cilj mojeg ţivota.

Ne postoji ništa što je potpuno zlo. Davao ovdje ima svoje mjesto, podjednako kao i

bog, jer ga u protivnom ovdje ne bi niti bilo. Kao što sam vam već rekao, u nebesko

carstvo stiţemo jedino kroz pakao. Naše su greške na mjestu. Nastavite! Ne osvrćite se

ako smatrate da ste uĉinili nešto loše. Vjerujete li da biste bili to što ste danas da niste

do sada uĉinili sve te greške? Blagoslovljene neka su vaše greške. One su nehotice

odigrale ulogu vaših anĊela ĉuvara. Blagoslovljena neka je patnja! Blagoslovljena neka

je sreća! Ne marite za vašu sudbinu. Drţite se ideala. Naprijed marš!

Usporedo s tim valja meditirati. Meditacija je jedina vaţna stvar. Meditirajte! Ona je

najuzvišenija. To je najlakši pristup duhovnom ţivotu — um koji meditira. Meditacija je

jedini trenutak našeg svakidašnjeg ţivota u kojem uopće nismo tvarni — duša koja

razmišlja o sebi, osloboĊena od svake tvari — taj ĉudesni izraz duše! (V. 250—53)

Page 168: Vedanta Glas Slobode

168

NAGOVJEŠTAJI PRAKTIĈNE DUHOVNOSTI

Zadatak pred nama je nepregledan: prije svega, moramo nastojati obuzdati ogromnu

koliĉinu potonulih misli kojih smo postali nesvjesni. Zla su djela nesumnjivo na razini

svjesnoga, ali ono što je prouzroĉilo zlo djelo bilo je daleko s onu stranu toga, u

podruĉjima nesvjesnog, nevidljivog, pa je stoga bilo i mnogo utjecajnije.

Praktiĉna psihologija ponajprije usmjerava svoju sposobnost na obuzdavanje

nesvjesnog, i mi znamo da to moţemo uĉiniti. Zašto? Zato što znamo da je uzrok

nesvjesnog svjesno. Nesvjesne misli zapravo su milijuni naših davnih potonulih misli

— stari svjesni ĉinovi koji su se okamenili. Mi ih ne gledamo, ne znamo za njih,

zaboravili smo na njih. Ali pazite, ako je moć zla u nesvjesnom, znaĉi da je i moć dobra

isto u nesvjesnom. Mnogo je stvari u nama pohranjeno, kao u dţepu. Mi smo ih

zaboravili, ĉak niti ne razmišljamo o njima. A mnogo je i onih koje trunu i postaju

uistinu opasne. One izlaze, ti nesvjesni uzroci koji uništavaju ĉovjeĉanstvo. Istinska će

ih psihologija, stoga, pokušati staviti pod kontrolu svjesnog. Teţak je zadatak oţiviti

sveukupnog ĉovjeka kako bi ga se uĉinilo potpunim gospodarom samoga sebe. Ĉak i

ono što nazivamo automatskim ĉinom organa unutar našeg tijela, poput djelovanja jetre,

i tako dalje, moţe biti prisiljeno da izvršava naše naredbe.

Ovo je prvi dio nauka — obuzdavanje svjesnog. Sljedeći je korak zaci s onu stranu

svjesnog. Kao što je nesvjesno djelovanje ispod svjesnosti, tako postoji i drugo

djelovanje koje je iznad nje. Kada se dostigne to nadsvjesno stanje, ĉovjek postaje

slobodan i boţanstven. Smrt postaje besmrtnost, slabost postaje beskrajna snaga, a

ţeljezna stega postaje osloboĊenje. To je cilj — beskrajno podruĉje nadsvjesnog.

Svatko bez izuzetka, baš svatko od nas, moţe doseći ovaj vrhunac yoge. To je vrlo

teţak zadatak. Ako netko ţeli doseći istinu, morat će uĉiniti mnogo više od slušanja

predavanja i upraţnjavanja vjeţbi disanja. Tajna se krije u pripremi. Koliko je vremena

potrebno da se upali svjetlo? Samo trenutak. A koliko je vremena potrebno da se naĉini

svijeća! Koliko nam je vremena potrebno da objedujemo? Otprilike pola sata. A sati da

pripremimo objed! Ţelimo upaliti svjetlo za tren, ali zaboravljamo da je najvaţnija stvar

pravljenje svijeće.

Premda je cilj teško postići, ĉak ni najmanji napori nisu uzaludni. Znamo da ništa nije

izgubljeno. U Giti Arjuna upita Krišnu: »Oni koji u ovom ţivotu ne uzmognu dostići

savršenstvo u yogi, bivaju li takvi razneseni poput ljetnih oblaka?«1

Krišna odgovara:

Page 169: Vedanta Glas Slobode

169

»Ništa, prijatelju moj, nije u ovom svijetu izgubljeno. Ma što god netko ĉinio, to ostaje

kao njegovo vlastito. I ako se uţivanje u yogi ne postigne u ovom ţivotu, valja je se

ponovno prihvatiti u sljedećem.«2 Kako inaĉe objašnjavate ĉudesno djetinjstvo Isusovo,

Buddhino ili Šankarino?

Najveća pomoć duhovnom ţivotu je meditacija (dhyana). U meditaciji se odriĉemo

svih materijalnih stanja i osjećamo našu boţansku prirodu. U njoj ne zavisimo ni od

kakve vanjske pomoći. Traĉak duše moţe naslikati najsjajniju boju ĉak i na najtamnijim

mjestima, najopakije stvari moţe zaodjenuti u miomiris. Duša moţe bezboţne uĉiniti

boţanskim — i sva mrţnja, sva sebiĉnost biva zasjenjena. Što je manje mišljenja o

tijelu, to bolje. Jer tijelo jest ono što nas vuĉe nazad. Sklonost i poistovjećivanje je ono

što nas ĉini nesretnima. U tome se krije tajna: misliti da sam duh, a ne tijelo, te da

sveukupnost ovog kozmosa, sa svim svojim odnosima, sa svim svojim dobrom i zlom,

nije ništa drugo doli niz slika — prizora na platnu — kojih sam ja svjedok. (II. 34—37)

DUHOVNA VJEŢBA U SKLADU S VEDANTOM

Istinu najprije valja ĉuti, zatim valja o njoj razmišljati, te je naposljetku neprestano

dokazivati. Mislite uvijek na sljedeći naĉin: »Ja sam brahman.« Svaku drugu misao

valja odbaciti, jer nas oslabljuje. Odbacite svaku misao koja kazuje da ste muškarci ili

ţene. Napustite tijelo, um, bogove i duhove. Napustite sve osim te jedne egzistencije.

»Gdje jedan ĉuje drugog, gdje jedan vidi drugog, to je maleno. Gdje jedan ne ĉuje

drugog, gdje jedan ne vidi drugog, to je beskrajno.«3

Najuzvišenije se postiţe kada

subjekt i objekt postanu jedno. Strah prestaje samo onda kada sam istovremeno slušatelj

i govornik, kada sam uĉitelj i uĉenik, kada sam stvoritelj i stvoreno. Ne postoji ništa

drugo što bi nas zastrašilo. Ne postoji ništa drugo doli ja sam. Što me moţe zastrašiti?

Ovo valja slušati danomice. Oslobodite se svake druge misli. Sve ostalo valja odbaciti, a

ovo valja stalno ponavljati, ulijevati u uho, sve dok ne dopre do srca, sve dok svaki

ţivac i svaki mišić, svaka kap krvi, ne zadrhti pri pomisli da sam ja on.

Prije nego što zapoĉnete vjeţbati, oslobodite svoj um od svake sumnje. Borite se,

razmišljajte i raspravljajte, a kada u svom umu ustanovite da samo to i to moţe biti

istina, i ništa osim toga, više ne raspravljajte. Ne govorite dalje. Ne slušajte više

obrazlaganja, niti sami raspravljajte. Koja je korist od daljnjih dokazivanja? Vi ste

zadovoljeni. Odluĉili ste. Što preostaje? Istinu sada valja obistiniti. Zašto onda gubiti

Page 170: Vedanta Glas Slobode

170

dragocjeno vrijeme na isprazna dokazivanja? O istini sada valja meditirati, i valja

prihvatiti svaku misao koja vas ĉini snaţnijim, te odbaciti svaku koja vas oslabljuje.

Bhakta štovalac meditira o obredima i kipovima i sliĉnim stvarima, kao i o bogu. To je

prirodan naĉin, no priliĉno spor. Yogin meditira o razliĉitim središtima u svom tijelu i

upravlja moćima u svom umu. Jnani kazuje: »Um ne postoji, podjednako tako niti

tijelo.« Ovakva misao o tijelu i umu mora nestati, ona mora biti prognana. Stoga je

glupo o njima razmišljati. Bilo bi to nalik lijeĉenju jedne bolesti tako da se zarazimo

drugom. Njegova je meditacija, dakle, najteţa, negativna. On poriĉe sve, a ono što

preostaje jest sopstvo. Ovo je najanalitiĉkiji pristup. Jnani ţeli pukom silom analize

otrgnuti kozmos od sopstva. Vrlo je jednostavno reći: »Ja sam jnani«, no teško je to

uistinu i biti. »Put je dug.« Ovo je nalik koraĉanju po oštrici noţa. Ipak, ne oĉajavajte.

»Probudite se, ustanite i ne zaustavljajte se sve dok ne dostignete cilj«, kazuju Vede.4

Prema tome, kakva je meditacija jnanija? On se ţeli uzdići iznad svake ideje tijela i

uma, te ţeli odagnati svaku pomisao da je on tijelo. Primjerice, kada kaţem, »Ja,

Svami«, istoga se trena javlja pomisao na tijelo. Što mi tada valja uĉiniti? Moram zadati

oštar udarac svom umu i reći: »Ne, ja nisam tijelo. Ja sam sopstvo.« Tko mari za to da li

se bolest javlja ili smrt dolazi u svom najuţasnijem obliku? Ja nisam tijelo. Zašto ga

onda uljepšavati? Da bismo još jednom uţivali privid? Da bi se naše ropstvo nastavilo?

Pustite to. Ja nisam tijelo. Ovo je put jnanija. Bhakta kazuje: »Bog mi je podario ovo

tijelo da uzmognem sigurno prijeći ocean ţivota, i moram ga njegovati sve dok se ovo

putovanje ne privede kraju.« Yogin pak kazuje: »Moram biti paţljiv prema svom tijelu,

da uzmognem nepokolebljivo nastaviti i naposljetku dostići osloboĊenje.« Jnani osjeća

da ne moţe ĉekati. On mora doseći cilj ovoga trena. Stoga kazuje: »Ja sam slobodan u

vjeĉnost. Nikada nisam sputan. Ja sam bog kozmosa u vjeĉnost. Tko će me uĉiniti

savršenim? Već sada sam savršen. Jnani se nastoji otrgnuti od ove tvarne stege, ovog

tvarnog ropstva, putem snage razumskog osvjedoĉenja. Ovo je negativan put — neti,

neti— »ne ovo, ne ovo«. (III. 25—28)

Page 171: Vedanta Glas Slobode

171

OBISTINJENJE I NJEGOVA METODA

Beskrajno oĉitovanje koje se dijeli uvijek ostaje beskrajno, i svaki je njegov dio

beskrajan.5

Brahman je isti iako se pojavljuje u dva oblika — promjenjivom i nepromjenjivom,

izraţenom i neizraţenom. Znajte da su spoznavatelj i spoznato jedno. Trojstvo —

spoznavatelj, spoznato i spoznavanje — oĉituje se kao ovaj kozmos. Boga kojeg vidi u

svojoj meditaciji yogin vidi putem moći svog vlastitog sopstva.

Ono što nazivamo prirodom i sudbinom jednostavno je boţja volja.

Tako dugo dok tragamo za nasladama, ropstvo ostaje netaknuto. NaslaĊivati se moţe

jedino nesavršeno biće, jer naslada je ispunjenje ţudnje. Ljudska duša uţiva u prirodi.

Zbiljnost je prirode, duše i boga, koja se nalazi u pozadini, brahman, ali njega ne vidimo

sve dok ga ne iznesemo na vidjelo. Moţemo ga iznijeti na vidjelo putem pramanthe, ili

trenja, podjednako tako kao što putem istog trenja moţemo izazvati vatru. Tijelo je

najobiĉniji komad drveta, Om je zaoštren komad, a meditacija je trenje. Putem trenja,

odnosno putem meditacije, svjetlo koje je spoznaja brahmana provalit će u dušu. Traţite

ga putem tapasa. Drţeći tijelo uspravno, ţrtvujte osjetilne organe u svom umu. Osjetilni

su centri iznutra, a njihovi organi izvana. Satjerajte ih stoga u um i putem dharane,

koncentracije, uĉvrstite svoj um u dhyani, meditaciji." Brahman proţima kozmos, kao

što maslac proţima mlijeko, ali ga trenje oĉituje na jednom mjestu. Kao što bućkanje

pravi maslac od mlijeka, tako dhyana donosi obistinjenje brahmana u duši.

Brahman je bez djelovanja. Atman je brahman, a mi smo atman — spoznaja nalik

ovoj uklanja svaku pogrešku. Ovo valja ĉuti, razumski shvatiti i naposljetku obistiniti.

Razmišljanje je primjenjivanje razuma i utemeljenje ove spoznaje u nama putem

razuma. Obistinjenje je stvaranje toga dijelom našeg ţivota putem neprestanog

razmišljanja o tome. Ova neprekinuta misao, dhvana, nalikuje neprekidnom toku ulja

kada ga prelijevamo iz jedne posude u drugu. Dhvana danomice zadrţava um na toj

misli i tako nam pomaţe da dostig-nemo osloboĊenje. Uvijek mislite »Soham, Soham«,

[ja sam on, ja sam on]. Ovo je gotovo isto tako dobro kao i osloboĊenje. Ponavljajte to

danju i noću. Obistinjenje će doći kao posljedica ovog neprekidnog razmišljanja. (VII.

35—38)

Page 172: Vedanta Glas Slobode

172

PRAKTIĈNA VEDANTA - I

Zamolit ću vas da shvatite da je vedanta, iako silno praktiĉna, uvijek takva u smislu

idealnog. Ona ne propovijeda nemoguć ideal, ma kako uzvišen on bio, makar je

dovoljno uzvišen da bi bio ideal. Jednom rijeĉju, ideal se sastoji u tome da ste boţanske

prirode. »To ti jesi.« Ovo je srţ vedante. Nakon svih tih razgranjivanja i intelektualne

gimnastike spoznajete da je ljudska duša proĉišćena i sveznajuća. UviĊate da su

praznovjerja poput roĊenja i smrti potpuna besmislica kada se govori o duši. Duša

nikada nije bila roĊena i nikada neće umrijeti, a sve ove ideje o tome kako ćemo svi

umrijeti i kako se svi toga pribojavamo puka su praznovjerja. I sve su ideje o tome kako

ovo moţemo uĉiniti, a ono ne moţemo, praznovjerja. Mi moţemo uĉiniti sve.

Vedanta pouĉava ljude da ponajprije imaju vjeru u same sebe. Kao što odreĊene

religije svijeta kazuju da je ĉovjek koji ne vjeruje u personalnog Boga izvan sebe

samoga ateist, tako vedanta nauĉava da je ateist onaj ĉovjek koji ne vjeruje u samoga

sebe. Ne vjerovati u slavu naše vlastite duše je ono što vedanta naziva ateizmom.

Mnogima se, nesumnjivo, ovo doima strašnom pomisli, i većina nas smatra kako se ovaj

ideal nikada ne moţe dostići. No vedanta ustraje u vjerovanju da ga svatko moţe

obistiniti. Bez obzira na to da li ste muškarac, ţena ili dijete, pripadali bilo kojoj rasi —

ništa neće biti zapreka obistinjenju ovog ideala, jer, kako vedanta pokazuje, on je već

sada obistinjen, on je već sada ovdje.

Vedanta ne priznaje grijeh. Ona priznaje jedino pogrešku. A najveća je pogreška,

kako tvrdi vedanta, smatrati sebe slabim, smatrati se grešnikom, bijednim stvorom,

smatrati da nemate snage i da ne moţete uĉiniti ovo i ono. Svaki put kada tako

razmišljate zakivate još jednu kariku u lancu koji vas sputava. Dodajete još jedan sloj

hipnotizma na vašu vlastitu dušu. Stoga, tko god vjeruje da je slab u krivu je, tko god

smatra da je neproĉišćen u krivu je i širi negativnu misao u svijetu.

Valja nam uvijek imati na umu da u vedanti nema pokušaja pomirenja ovog sadašnjeg

ţivota — hipnotiziranog ţivota, prividnog ţivota kakav smo pretpostavili — s idealom.

Ali ovaj prividni ţivot mora nestati, a istinski ţivot, kakav je oduvijek postojao, mora se

oĉitovati i prosjati. Nijedan ĉovjek ne postaje proĉišćeniji i proĉišćeniji. To je pitanje

jasnijeg oĉitovanja. Koprena pada, a priroĊena se proĉišćenost duše poĉinje oĉitovati.

Sve već sada pripada nama — beskrajna proĉišćenost, sloboda, ljubav i snaga.

Page 173: Vedanta Glas Slobode

173

Središnji je ideal vedante jedinstvenost. Ne smijemo gledati na ljude s prezirom. Svi

mi idemo ka istom cilju. Razlika izmeĊu slabosti i snage je razlika u stupnju. Razlika

izmeĊu vrline i poroka takoĊer je u stupnju. Razlika izmeĊu nebesa i pakla takoĊer je u

stupnju. Razlika izmeĊu ţivota i smrti takoĊer je u stupnju. Sve su razlike u ovom

svijetu razlike u stupnju, a ne u naĉinu, jer jedinstvo je tajna svega. Sve je jedno, koje se

oĉituje kao misao, kao ţivot, kao duša ili tijelo, a razlika postoji samo u stupnju. Kao

takvi, mi nemamo prava s prezirom gledati na one koji se nisu razvili do istog stupnja.

Ne osuĊujte nikoga. Ako moţete priskoĉiti u pomoć, uĉinite tako. Ako ne moţete,

sklopite ruke, blagoslovite svoju braću i pustite ih da poĊu svojim vlastitim putem.

Zadrţavanje i osuĊivanje nije put ka djelovanju. Djelovanje se nikada ne vrši na takav

naĉin. Trošimo našu energiju na proklinjanje drugih. Prijekor i osuda su uzaludan naĉin

trošenja naše energije, jer naposljetku shvaćamo kako svi sagledavamo istu stvar, kako

se svi manje-više pribliţavamo istom idealu i da je većina naših razlika puka razlika u

izrazu.

Slabosti moţe biti, kazuje vedanta, ali nema veze; mi ţelimo sazrijevati. Lijek slabosti

nije mozganje nad njom, već razmišljanje o snazi. Pouĉite ljude snazi koja je već sada u

njima. Nikada ne recite »ne«, nikada ne recite »ne mogu«, jer vi ste beskrajni. U

usporedbi s vašom prirodom ĉak i vrijeme i prostor su ništavni. Moţete uĉiniti sve i sva.

Vi ste svemoćni.

»O ovom atmanu valja najprije slušati.« Slušajte danomice da ste vi duša. Ponavljajte

to danju i noću sve dok se ta misao ne uvuĉe u vaše vene, dok ne poĉne gorjeti u svakoj

kapi vaše krvi, dok ne postane vaša krv i vaše meso. Neka se cijelo vaše tijelo ispuni

jednim idealom: »Bez roĊenja i bez smrti, blaţena, sveznajuća, svemoguća, uvijek

uzvišena duša — to sam ja.« Razmišljajte o ovom danju i noću. Razmišljajte o tome sve

dok to ne postane sastavnim dijelom vašeg ţivota. Meditirajte o tome i iz toga će

proizaći djelovanje. »Srce progovara iz iskrenih osjećaja srca«, a iz iskrenih osjećaja

srca ruka poseţe za ĉinom.

Djelovanje će nadoći. Ispunite se ovim idealom. Što god ĉinili, o tome mislite dobro.

Sva će se vaša djelovanja uveliĉati, preobraziti, proglasiti boţanstvom, samom silom

ove misli.

Kaţite ovo slabim ljudima i ustrajte u kazivanju: »Ti si proĉišćen. Probudi se i ustani,

o moćni! Ovo ti snivanje ne dolikuje. Probudi se i ustani. Ovo ti ne pristaje. Nemoj

Page 174: Vedanta Glas Slobode

174

misliti da si slab i nesretan. Svemoćni, ustani i probudi se, oĉituj svoju istinsku prirodu.

Nepriliĉno je to što vjeruješ da si grešnik. Nepriliĉno je to što smatraš da si slab.«

Kaţite ovo svijetu, kaţite ovo samima sebi, i pogledajte do kakvog praktiĉnog rezultata

dolazite. Pogledajte kako se s bljeskom oĉituje istina, kako se sve mijenja. Recite to

ĉovjeĉanstvu i pokaţite mu njegovu snagu. Tada ćemo nauĉiti kako da je primjenjujemo

u našem svakidašnjem ţivotu.

Da bismo bili u stanju koristiti ono što nazivamo vivekom, razlikovanjem, da bismo

znali kako da u svakom trenutku našeg ţivota, u svakom našem djelu, razlikujemo ono

što je pravilno od onoga što je nepravilno, istinsko od laţnog, morat ćemo spoznati

iskušenje istine, a to je proĉišćenost, jedinstvo. Sve što pridonosi jedinstvu je istina.

Ljubav je istinita, a mrţnja laţna, jer mrţnja pridonosi mnogostrukosti. Mrţnja je ono

što ĉovjeka odvaja od drugog ĉovjeka, stoga je ona pogrešna i laţna. Ona je sila što

rastavlja. Ona razdvaja i uništava. (II. 294—97, 299—300, 302—4)

PRAKTIĈNA VEDANTA - II

U razliĉitim Upanišadama pronalazimo kako ova vedantinska filozofija nije samo

ishod meditiranja u šumama, već da su se njezinim ponajboljim dijelovima domislili, i

izrazili ih, umovi koji su bili upravo najzauzetiji svakodnevnim ţivotnim stvarima. Ne

moţemo zamisliti zauzetijeg ĉovjeka doli apsolutnog vladara, ĉovjeka koji vlada

milijunima ljudi, pa ipak neki su od tih vladara bili duboki mislioci.

Sve ukazuje na to da ova filozofija mora biti vrlo praktiĉna. Kasnije, kada stignemo

do Bhagavad Gite — većina ju je od vas vjerojatno ĉitala, jer ona je najbolji komentar

na vremena apsolutistiĉke monarhije, a ne kao danas, kada je kralj u najvećoj mjeri puka

figura. Pa ipak takvi su ljudi pronalazili vremena domisliti se svim ovim idejama,

obistinili ih i njima poduĉili ĉovjeĉanstvo.

Ovakva poimanja vedante moraju izaći na vidjelo, ne smiju ostati skrivena u šumama

ili spiljama; ona moraju izaći van da bi djelovala na optuţeniĉkoj i sudaĉkoj klupi, s

propovjedaonice, u kolibi siromaha, kod ribara koji love ribu i uĉenika koji uĉe. Ona se

obraćaju svakom muškarcu, ţeni i djetetu, bez obzira na njihovo zanimanje i ma što god

oni bili. Ĉega se imamo pribojavati? Kako ribari i svi ostali mogu ideale Upanišada

provesti u djelo? Put nam je pokazan. Beskrajan je, jer religija je beskrajna. Nitko ne

moţe zaci s onu stranu. I što god iskreno uĉinite za vas je dobro. Ĉak i najmanja sitnica,

Page 175: Vedanta Glas Slobode

175

dobro uĉinjena, donosi silne rezultate. Stoga, pustimo svakoga da uĉini ono malo što je

u njegovoj moći. Misli li ribar da je on duh, bit će bolji ribar. Misli li uĉenik da je duh,

bit će bolji uĉenik. Misli li odvjetnik da je duh, bit će bolji odvjetnik, i tako dalje. (II.

292—93, 296, III. 245)

ZADOVOLJSTVO U ODRICANJU

Svijet je prepun zla; stoga, napustite svijet — ovo je velika pouka, nesumnjivo i

jedina. Napustite svijet. Nema dvojbe o tome da zbog razumijevanja istine svatko od

nas mora napustiti pogrešku. Nema dvojbe da svatko od nas tko ţeli imati dobro, mora

napustiti zlo. Nema dvojbe da svatko od nas tko ţeli ţivjeti, mora napustit i ono što

predstavlja smrt. Pa ipak, što nam preostaje ako ova teorija ukljuĉuje napuštanje

osjetilnog ţivota, ţivota kakav mi poznajemo? I što još podrazumijevamo pod ţivotom?

Ako napustimo ovo, što nam preostaje?

Ovo ćemo bolje razumjeti kada kasnije stignemo do mnogo filozofskijih dijelova

vedante. No za sada dopuštam tvrdnju da razumsko, racionalno rješenje problema

pronalazimo jedino u vedanti. Na ovom vam mjestu mogu jedino izloţiti ono ĉemu

vedanta nastoji pouĉiti, a to je proglašavanje svijeta bogom, apoteoza svijeta.

Vedanta, u zbilji, ne otkazuje svijet. Ideal odricanja nigdje ne dostiţe takve visine

kao u nauku vedante. No podjednako tako, time nije mišljen grubi, poguban savjet. Ovo

uistinu znaĉi proglašavanje svijeta bogom — napuštanje onakvog svijeta kakvim ga mi

smatramo, kakav poznajemo, kakav se on nama doima, i spoznavanje onoga što on

uistinu jest. Štujte ga, jer je on sam bog.

Na poĉetku jedne od najstarijih Upanišada ĉitamo sljedeće: »Sve što postoji u ovom

kozmosu valja prekriti bogom.« Sve nam valja prekriti bogom, ali ne laţnim

optimizmom, niti tako da zatvaramo oĉi pred zlom, već istinskim sagledavanjem boga u

svemu. Stoga, svijet moramo napustiti. A kada tako uĉinimo, što nam preostaje? Bog.

Što to znaĉi? Moţete imati ţenu. To ne znaĉi da vam je valja napustiti, već da vam u

njoj valja sagledavati boga. Napustite svoju djecu — što to znaĉi? Izbaciti ih pred vrata,

kao što to neki neljudi ĉine? Svakako ne. To je štovanje Ċavla. To nije religija.

Sagledajte boga u svojoj djeci. Tako i u svemu drugom. Bog je podjednako prisutan u

ţivotu i u smrti, u sreći i u patnji. Sav je svijet njime ispunjen. Otvorite oĉi i ugledajte

ga.

Page 176: Vedanta Glas Slobode

176

U ovome se sastoji nauk vedante. Napustite svijet koji ste naslućivali, jer je vaše

naslućivanje bilo zasnovano na vrlo pristranom iskustvu, na vrlo slabom rasuĊivanju i

na vašoj vlastitoj slabosti. Napustite to. Svijet o kojem smo tako dugo razmišljali, kojem

smo tako dugo bili privrţeni, prividan je svijet kakav smo sami stvorili. Ostavite se

toga. Otvorite oĉi i pogledajte kako takav nikada nije niti postojao. Bio je to san, maya.

Ono što je uistinu postojalo bio je sam bog. On je taj koji postoji u svakom djetetu, u

svakoj ţeni, u svakom muţu. On je taj koji postoji u dobru i u zlu. On postoji u grijehu i

grešniku. On postoji u ţivotu i u smrti.

Silna tvrdnja! Pa ipak to je predmet koji nam vedanta ţeli pokazati, kojom nas ţeli

poduĉiti i koji ţeli propovijedati.

Tko uţiva u slici — onaj koji je prodaje ili onaj koji je promatra? Prodavalac je

zaokupljen svojim proraĉunima, raĉunanjem dobitka i profita koji će ostvariti

prodavanjem slike. Njegov je mozak ispunjen proraĉunima. On promatra ĉekić

draţbovatelja i paţljivo motri na ponuĊaĉe. Usredotoĉen je na slušanje kako se ponude

brzo podiţu. U slici istinski uţiva ĉovjek koji je na draţbu došao bez namjere da kupi ili

proda. On promatra sliku i u njoj uţiva. Tako je i sav ovaj kozmos slika. Kada ţudnje

posvema išĉeznu, ljudi će uţivati svijet, i ovom će kupovanju i prodavanju i svim

budalastim idejama o posjedovanju doći kraj. Kada ode lihvar, kada odu i kupac i

prodavalac, ovaj će svijet ostati prekrasna slika.

Nikada nisam proĉitao ljepše tumaĉenje boga od ovog: »On je veliki pjesnik, drevni

pjesnik. Sav je kozmos njegova pjesma, u stihovima i rimama i ritmovima, napisana u

beskrajnom blaţenstvu.« Tek kada napustimo naše ţudnje, bit ćemo u stanju ĉitati i

uţivati ovaj kozmos boga. Tada će sve postati boţanstvo. Kutići i zakuci, preĉaci i

sjenovita mjesta koja smo smatrali mraĉnima i profanima, postat će boţanstvom. Sve

ovo otkrit će svoju istinsku prirodu, a mi ćemo se smješkati sami sebi i misliti kako sve

ovo jadikovanje i plakanje nije bilo ništa drugo doli djeĉja igra, koju smo mi po-strani

promatrali.

Stoga djelujte, kazuje vedanta. Ona nas ponajprije savjetuje kako da to uĉinimo:

napuštanjem — napuštanjem oĉiglednog, prividnog svijeta. Što je time mišljeno?

Sagledavanjem boga posvuda. Dakle, djelujte. Ţudite za ţivotom koji će potrajati

stotinu godina. Ţudite za svim svjetovnim ako ţelite, samo proglasite ga boţanstvom,

preobratite ga u nebesa. Ţudite za dugim ţivotom, ispunjenim korisnošću, blaţenstvom i

Page 177: Vedanta Glas Slobode

177

djelovanjem u ovom svijetu. Ĉineći tako, pronaći ćete izlaz. Drugog puta nema. (II.

145—47, 149—50)

BOG GOVORI KROZ SRCE

Jedno od zala vaše zapadnjaĉke civilizacije je vaša neprekidna teţnja za

intelektualnim obrazovanjem, pri ĉemu zapostavljate svoje srce. To vas ĉini deset puta

sebiĉnijima i to će biti vaša propast. Kada doĊe do sukoba izmeĊu vašeg srca i uma,

slijedite svoje srce, jer um ima samo jedno stanje, razum, unutar kojeg djeluje um i ne

moţe zaci s onu stranu. Srce je ono što vas vodi do najuzvišenije razine, a nju um

nikada ne moţe doseći. Ono zalazi s onu stranu uma i doseţe ono što nazivamo

nadahnućem. Um nikada ne moţe biti nadahnut. Jedino prosvijetljeno srce biva

nadahnuto. Intelektualan, bezosjećajan ĉovjek nikada ne biva nadahnut. Ono što

progovara iz ĉovjeka ljubavi uvijek je srce. Ono otkriva uzvišeniji instrument od onoga

koji vam um moţe dati — instrument nadahnuća. I kao što je um instrument spoznaje

tako je srce instrument nadahnuća. U niţem obliku ono je mnogo slabiji instrument od

uma. Neuk ĉovjek ne zna ništa, ali je po svojoj prirodi pomalo osjećajan. Usporedite ga

s glasovitim profesorom — kakvu zaĉudnu snagu ovaj drugi posjeduje. Ali profesor je

sputan svojim umom, i istovremeno moţe biti i Ċavo i intelektualan ĉovjek. Ĉovjek srca

nikada ne moţe biti Đavo. Nijedan ĉovjek s osjećajima nije nikada to bio. Pomno

odgajano, srce se moţe promijeniti, te zaći s onu stranu uma; jer ono će djelovati putem

inspiracije. Ĉovjek će naposljetku morati zaći s onu stranu uma. Ĉovjekova spoznaja,

njegova moć opaţanja i rasuĊivanja, te njegov um i srce, zauzeti su bućkanjem mlijeka

ovoga svijeta. Dugotrajnim se bućkanjem stvara maslac, a to je bog. Ljudi srca dobivaju

maslac, a mlaćenica ostaje umnima.

Sve su ovo pripreme za srce — za ljubav, za silnu sklonost prema srcu. Uopće nije

nuţno biti obrazovan ili uĉen da bi se dostiglo boga. Jedan mi je mudrac jednom rekao:

»Da biste nekoga ubili morate biti opremljeni maĉevima i štitovima, ali da bi se poĉinilo

samoubojstvo dovoljna je igla. Da bi se, dakle, pouĉavalo druge potrebno je mnogo uma

i uĉenosti, no ne i za naše vlastito prosvjećivanje.« Jeste li proĉišćeni? Ako jeste, doseći

ćete boga. »Blaţeni neka su oni ĉista srca, jer oni će ugledati boga.« Ako niste

proĉišćeni, ĉak ni vaše poznavanje svih nauka svijeta neće vam pomoći. Moţete biti

zadubljeni u knjige koje prouĉavate, ali to neće biti od koristi. Srce je ono što postiţe

Page 178: Vedanta Glas Slobode

178

cilj. Slijedite srce. Proĉišćeno srce vidi s onu stranu uma. Ono biva nadahnuto. Ono

spoznaje stvari koje razum nikada ne moţe spoznati. Kad god postoji sukob izmeĊu

proĉišćenog srca i uma, uvijek stanite na stranu srca, ĉak i ako vjerujete da je ono što

vaše srce ĉini nerazumno. Kada ono ţeli ĉiniti dobro drugima, vaš vam um govori da to

nije razborito, slijedite svoje srce i otkrit ćete da tada ĉinite manje pogrešaka nego što

biste ĉinili slijedeći svoj um. Proĉišćeno je srce najbolje ogledalo za odrţavanje istine,

stoga sve ove discipline sluţe proĉišćavanju srca. I ĉim je ono proĉišćeno, sve istine

sinu u trenutku. Sva će se istina u kozmosu oĉitovati u vašem srcu, samo ako je ono

dovoljno proĉišćeno.

Problem patnje ne moţe se riješiti putem uma, već srcem. Da je sva ova silna koliĉina

nastojanja bila potrošena na to da se ljude uĉini proĉišćenijima, blaţima, strpljivijima,

obzirnijima, ovaj bi svijet bio tisuću puta sretniji nego što je to danas. Uvijek

oplemenjujte svoje srce. Bog govori kroz srce, a kroz srce govorite vi sami. (I. 412—15)

KAKO PREVLADATI SLABOST

Ovo pitanje postavljam svakom muškarcu, svakoj ţeni i svakom djetetu dok

upraţnjavaju fiziĉke, mentalne ili duhovne vjeţbe. »Jeste li snaţni? Osjećate li snagu?«

—jer znam da jedino istina ulijeva snagu. Jedino nam istina moţe uliti snagu i ništa nas

drugo doli stremljenje prema zbiljnosti ne moţe uĉiniti snaţnima. Nitko neće doseći

istinu sve dok ne postane snaţan. Ne sviĊa mi se, stoga, niti jedan sistem koji oslabljuje

duh, ĉini ĉovjeka praznovjernim, potištenim, nagoni ga na ţudnju za svim nemogućim

stvarima, tajnama i praznovjerjima, jer djelovanje takvog sistema je opasno. Takvi

sistemi nikada ne donose ništa dobra. Oni uzrokuju nezdravost duha, oslabljuju ga — i

to do te mjere da će tokom vremena takvom oslabljenom duhu biti gotovo nemoguće

prihvatiti istinu i u skladu s njom ţivjeti.

Snaga je, stoga, jedina nuţnost. Ona je lijek za bolesti svijeta. Ona je lijek za

siromašne kada pate pod tiranijom bogatih. Ona je lijek za neuke kada ih ugnjetavaju

uĉeni, i lijek za grešnike koje tiraniziraju drugi grešnici. Ništa ne ulijeva takvu snagu

kao ova ideja monizma. Ništa nas ne ĉini tako moralnima kao ova ideja monizma. Ništa

nas neće nagnati na takvo dobro djelovanje, najbolje što moţemo, kao kada odgovornost

poĉiva na nama samima. Kada je sva odgovornost prebaĉena na naša leda dajemo sve

od sebe. Kada nemamo niĉega prema ĉemu polako i oprezno traţimo put, nikakvog

Page 179: Vedanta Glas Slobode

179

Ċavla na kojeg bismo svalili našu krivnju, nikakvog personalnog boga koji bi ponio naše

breme, kada smo mi sami odgovorni, uzdići ćemo se do svog vrhunca. »Odgovoran sam

za svoju sudbinu. Ja sebi ĉinim dobro. Ja sebi nanosim zlo. Ja sam proĉišćen i blaţen.«

Valja nam odbaciti sve pomisli koje potvrĊuju suprotno. »Ja nemam smrti ni straha,

nemam kaste ni vjere, nemam ni oca ni majke ni braće, nemam ni prijatelja ni

neprijatelja, — jer ja sam egzistencija, spoznaja i blaţenstvo apsoluta. Ja sam blaţen, ja

sam blaţen. Ja sam nesputan vrlinom ili porokom, srećom ili patnjom. Hodoĉašća, sveti

spisi i obredi nikada me ne mogu sputati. Ne mori me glad ni ţeĊ. Ovo tijelo nije moje,

niti sam podloţan praznovjerjima i propadanju koje snalazi ovo tijelo. Ja sam

egzistencija, spoznaja i blaţenstvo apsoluta. Ja sam blaţen, ja sam blaţen.«

Ovo je, kazuje vedanta, jedina molitva koju bismo trebali imati. Ovo je jedini put ka

postizanju cilja — reći samome sebi i drugima da smo boţanske prirode. I nastavljajući

to ponavljati osjećamo kako nam nadolazi snaga. Onaj koji posrne na samom poĉetku

postajat će sve snaţniji i snaţniji, glas će dobiti punoću, sve dok istina u svoj posjed ne

zauzme naša srca i pojuri našim venama, te proţme naša tijela. Privid nestaje kako

svjetlost postaje sve sjajnija i sjajnija, teret neukosti nestaje i tako će nadoći trenutak

kada sve nestaje, a samo sunce zasja. (II. 201—2)

OTVORENA TAJNA

Nitko ne moţe umrijeti. Nitko ne moţe biti zauvijek umanjen. Ţivot nije ništa drugo

doli igralište, ma kako se grubom igra ĉinila. Ma kako zadobivali udarce i ma kako bili

udarani, duša je ovdje i nikada ne biva ranjena. Mi smo taj beskraj.

Tako vedantist pjeva: »Nikada nisam imao straha ili sumnje. Smrt me nikada nije

zadesila. Nikada nisam imao oca ni majke, jer nikada nisam ni bio roĊen. Gdje su moji

neprijatelji — jer ja sam sve. Ja sam egzistencija, spoznaja, blaţenstvo apsoluta. To sam

ja. To sam ja. Bijes, pohota i ljubomora, zle misli i sve takve sliĉne stvari nikada me

nisu snašle, jer ja sam egzistencija, spoznaja i blaţenstvo apsoluta. To sam ja. To sam

ja.«7

Ovo je lijek za svaku bolest, nektar koji lijeĉi smrt. Mi smo ovdje, u ovom svijetu, a

naša se priroda tome protivi. No ponavljajmo: »To sam ja. To sam ja. Nemam straha niti

sumnje, niti me smrt moţe zadesiti. Nemam spola, vjere, niti rase. Kakvu bih vjeru

Page 180: Vedanta Glas Slobode

180

mogao imati? Kakvoj bih to sljedbi trebao pripadati? Koja bi me sljedba mogla privući?

Ja sam prisutan u svakoj sljedbi.«

Ma koliko se tijelo i um protivili, usred najdublje tame, usred bolnih muĉenja, u

krajnjem oĉaju, ponavljajte ovo jednom, dvaput, triput, ponavljajte ovo u vjeĉnost.

Prosvijećenost nadolazi mirno, polako, ali zasigurno dolazi.

Mnogo sam puta bio u raljama smrti, izgladnio, ranjavih nogu i klonuo. Danima i

danima nisam jeo i ĉesto nisam mogao više hodati. Sjeo bih tako pod drvo i ĉinilo se da

ţivot otjeĉe. Nisam mogao govoriti, jedva da sam mogao i razmišljati. No, naposljetku,

um se vraća ovoj misli: »Ja nemam straha, ja ne mogu umrijeti. Nikada me ne mori glad

niti ţed. To sam ja! To sam ja! Ĉitava me priroda ne moţe satrti, jer ona je moj podanik.

Dokaţi svoju snagu, ti boţe svih bogova i gospodaru svih gospodara! Povrati svoje

izgubljeno carstvo! Ustani, kreni i nemoj stati!« I ja bih ustajao, okrijepljen, i evo me,

ovdje sam, ţiv. Dakle, kad god nastane tama, branite zbiljnost i sve će suprotno morati

nestati. Jer, naposljetku, to je samo san. Ma kako nesavladive se teškoće isprijeĉile, ma

kako se strašne i mraĉne stvari doimale, one nisu ništa drugo doli maya. Ne bojte se —

jer to je odagnano. Satrite je i ona išĉezava. Zgazite je i ona umire. Ne bojte se. Ne

mislite o tome koliko puta niste uspjeli. Nema veze — vrijeme nema granica. PoĊite

dalje. Dokazujte se uvijek iznova i svjetlo mora zasjati.

Moţete moliti svakoga tko je ikada roĊen, ali tko će vam priteći u pomoć? I kakve

veze ima put smrti s kojeg zna umaći? »Pomozi sam sebi. Nitko ti drugi ne moţe

pomoći, prijatelju. Jer ti si sam svoj najveći neprijatelj i svoj najveći prijatelj.«s Zgrabite

onda svoje sopstvo. Ustanite. I nemojte se bojati. Usred svih patnji i sve slabosti pustite

sopstvo da izaĊe, iako će ono u poĉetku biti nejasno i nezamjetljivo. Steći ćete hrabrost

i, naposljetku, rikat ćete poput lava: »To sam ja! To sam ja! Ja nisam niti muškarac niti

niti ţena, niti bog niti Ċavo, ne, nisam niti ţivotinja niti biljka, bogat niti siromašan, niti

uĉen niti neuk. Sve je ovo neznatno u usporedbi sa mnom, jer to sam ja! To sam ja!

Pogledajte sunce, mjesec i zvijezde. Ja sam svjetlost koja u njima sja. Ja sam ljepota

plamena! Ja sam snaga u ovom kozmosu. To sam ja! To sam ja!

»Moje istinske naslade nikada nisu bile u svjetovnim stvarima — u muţu, ţeni, djeci i

drugome. Jer ja sam nalik beskrajnom plavom nebu: raznobojni oblaci plove po njenu

poigravaju se na tren, zatim se udaljavaju, a iza njih ostaje isto nepromjenjivo

plavetnilo. Sreća i patnja, dobro i zlo, mogu me na tren zakriti, zastirući sopstvo, ali ja

Page 181: Vedanta Glas Slobode

181

sam još uvijek prisutan. Oni nestaju jer su podloţni promjeni. Ja sjam, jer sam

nepromjenjiv. Zadesi li me patnja, znam da je ona konaĉna, stoga mora umrijeti. SnaĊe

li me zlo, znam da je ono konaĉno. Ono mora nestati. Jedino sam ja beskrajan i

netaknut. Jer ja sam beskrajno, vjeĉno, nepromjenjivo sopstvo.« Ovako pjeva jedan naš

pjesnik.9

Pijmo iz ove ĉaše — ĉaše koja vodi k svemu besmrtnom svemu nepromjenjivom.

Nemojmo se bojati. Ne vjerujmo da smo zli, da smo konaĉni i da ćemo umrijeti. Jer to

nije istina

»O ovome valja slušati, o ovome valja razmišljati, o ovome valja najzad meditirati.«10

Dok su ruke zauzete, um bi morao ponavljati: »To sam ja. To sam ja.« Razmišljajte o

tome, sanjajte to, sve dok to ne postane krv vaše krvi i meso vašeg mesa, sve dok ovi

strašni snovi o neznatnosti, slabosti, patnji i zlu posvema ne išĉeznu, i tada vam ništa

više, niti na tren, ne moţe sakriti istinu. (II. 402—5)

BILJEŠKE

1. Bhagavad Gita, 6.38.

2. Bhagavad Gita, 6.40.

3. Ćandogva Upanišad, 7.24.1.

4. Katha Upanišad, 1.3.14.

5. Beskrajnost je jedinstvo, bez drugotnosti, uvijek nedjeljiva i neoĉitova-na. Pod »beskrajnim

oĉitovanjem« Svami podrazumijeva kozmos, vidljiv i nevidljiv. Iako je on saĉinjen od nebrojenih

oblika, ograniĉenih samom svojom prirodom, ipak kao cjelina on je uvijek beskonaĉan, štoviše, svaki

je njegov dio beskonaĉan, jednako kao što je i s njim neodvojivo sjedinjen.

6. Kada se struja mišljenja prekida, nazivamo ga koncentracijom; kada je tok neprekinut, nazivamo ga

meditacijom.

7. Šankara, »Nirvanašatkam«, adaptirano.

8. Bhagavad Gita, 6.5.

9. Dattatreva Avadhuta u Avadhuta Giti.

10. Brihadaranvaka Upanišad, 4.5.6.

Page 182: Vedanta Glas Slobode

182

XI.

Cilj vedante

DA LI JE NEBESKO CARSTVO CILJ?

Vidjeli smo da se najstarija ideja u Samhiti, dijelu Veda, bavila jedino nebeskim

carstvom, gdje su ljudi imali sjajna tijela i ţivjeli pored svojih oĉeva. Postepeno su se

javljale i druge ideje, ali one nisu bile zadovoljavajuće. Još uvijek je postojala potreba

za neĉim uzvišenijim. Ţivljenje u nebeskom carstvu ne bi se mnogo razlikovalo od

ţivota u ovom svijetu. U najboljem sluĉaju bio bi to samo zdrav ţivot bogataša,

ispunjen osjetilnim uţicima, i sa zdravim tijelom koje ne zna za bolesti. Bio bi to ovaj

tvarni svijet, samo nešto malo profinjeniji. I tu uviĊamo teškoću: vanjski, materijalni

svijet ne moţe riješiti problem, jednako kao što to ne moţe niti nebesko carstvo. Ako

ovaj svijet ne moţe riješiti problem, nikakvo njegovo umnoţavanje to ne moţe uĉiniti,

jer je tvar, a to nam valja stalno imati na umu, samo neizmjerno malen dio prirodnih

pojava.

Velik dio pojava koje uistinu zapaţamo nisu tvari. Primjerice, kakvu veliku ulogu, u

svakom trenutku našeg ţivota, odigravaju mišljenje i osjećanje, u usporedbi s

materijalnim pojavama u vanjskom svijetu! Kako je samo prostran ovaj unutrašnji svijet

sa svojim silnim djelovanjem! Osjetilne su pojave neznatne u usporedbi s njim.

Objašnjenje nebeskog carstva ĉini ovu pogrešku: ono ustraje na tome da je sveukupnost

pojava jedino u dodiru, okusu, vidu, i tako dalje. Tako ovakvo poimanje nebeskog

carstva nije moglo pruţiti potpunu zadovoljštinu svima.

Mudraci su boga obistinili putem moći introspekcije i doprli s onu stranu radosti i

patnje, s onu stranu onoga što nazivamo vrlinom i porokom, s onu stranu dobrih i zlih

djela, s onu stranu postojanja i nepostojanja. Onaj koji je vidio njega vidio je zbilju. Ali

što onda s nebeskim carstvom? Nebesko je carstvo ideja sreće umanjena za nesreću.

Drugim rijeĉima, ono za ĉime ţudimo su radosti ovog ţivota umanjene za njegove

patnje. Ovo je nesumnjivo vrlo dobra zamisao — ona se prirodno pojavljuje — no ona

je posvema pogrešna, jer apsolutno dobro, kao niti apsolutno zlo, ne postoji. Svi ste ĉuli

za onog bogataša u Rimu koji je jednog dana saznao da mu je preostalo samo milijun

funti. Rekao je: »Što ću sutra?« i smjesta poĉinio samoubojstvo. Milijun je funti za

njega znaĉilo siromaštvo.

Page 183: Vedanta Glas Slobode

183

Što je radost, i što je tuga? One su samo bitnosti koje išĉezavaju, neprestano

išĉezavaju. Dok sam bio dijete, snatrio sam o tome da jednom postanem koĉijaš.

Smatrao sam da bi vrhunac sreće bio vozikati se unaokolo. Danas tako ne mislim. Kojoj

ćete se radosti prikloniti? Ovo moramo svi pokušati razumjeti, i ovo je jedno od

posljednjih praznovjerja koje će nas napustiti. Svaĉije je poimanje naslade drugaĉije.

Vidio sam ĉovjeka koji nije sretan ako svakoga dana ne proguta kocku opijuma. On

moţda sniva o nebeskom carstvu u kojem je zemlja saĉinjena od opijuma. Što se mene

tiĉe, bilo bi to vrlo loše nebesko carstvo. Stalno iznova ĉitamo u arapskoj poeziji o

nebeskom carstvu s prekrasnim vrtovima kroz koje protjeĉu rijeke. Proveo sam velik

dio ţivota u zemlji gdje je vode previše. Mnogobrojna sela bivaju preplavljena i tisuće

ţivota bivaju ţrtvovane svake godine. Prema tome, moje nebesko carstvo ne bi imalo

vrtove kroz koje teku rijeke. Ja bih imao zemlju gdje pada vrlo malo kiše. Naši se uţici

neprestano mijenjaju. Snatri li mladić o nebeskom carstvu, u njegovom će nebeskom

carstvu obitavati prekrasna ţena. Kada taj isti ĉovjek ostari, on više ne ţeli ţenu. Naše

potrebe stvaraju naše nebesko carstvo, a ono se mijenja s promjenom naših potreba.

Kada bismo imali nebesko carstvo nalik onom kakvo priţeljkuju oni kojima je osjetilni

uţitak sam kraj postojanja, tada ne bismo napredovali. To bi bila najstrašnija kletva

kojom moţemo prokleti dušu.

Da li je ovo sve do ĉega moţemo stići — malo tugovanja i malo veselja, a nakon toga

umrijeti kao pseto? Kakvom kletvom proklinjete ĉovjeĉanstvo ako ţudite za takvim

stvarima! To je ono što ĉinite dok plaĉete za radostima ovoga svijeta, jer ne znate što je

istinska sreća. Ono na ĉemu ustraje filozofija nije odricanje od radosti, već spoznavanje

istinske sreće. Drevno je norveško nebesko carstvo bilo strašno borilište gdje su svi

sjedili pred Odinom. Lovili su divljeg vepra, a potom otišli u rat i raskomadali jedan

drugoga. No, na ovaj naĉin ili neki drugi, nakon nekoliko sati borbe rane su bivale

zacijeljene, a oni su ulazili u dvoranu gdje se pekao divlji vepar, te imali pijanku. A

nakon toga divlji bi vepar ponovno poprimio svoje obliĉje, spreman da ga sutradan

ponovno love. Ovo je potpuno isto kao i naše nebesko carstvo, nimalo gore, samo što su

naša poimanja nešto profinjenija. Mi ţudimo za lovljenjem divljeg vepra i stizanjem do

mjesta gdje će se sve naše naslade nastaviti, jednako kao što su Norveţani zamišljali da

divlji vepar biva ulovljen i izjeden svakoga dana, a da se sutradan iznova pojavljuje.

Page 184: Vedanta Glas Slobode

184

Stoga, filozofija ustraje na tome da radost bude apsolutna, te da se nikada ne mijenja.

Ta radost ne mogu biti radosti i naslade ovoga ţivota, pa ipak nam vedanta pokazuje da

je sve što izaziva radost u ovom ţivotu djelić te istinske radosti, jer ona je jedina radost

što postoji. Svakog trena, uistinu, uţivamo apsolutno blaţenstvo, iako je ono prikriveno,

pogrešno shvaćeno i karikirano. (II. 158—59, 165—67)

ISKUSTVO KOZMIĈKE SVIJESTI

Uĉenik: Gospodine, postoji li u Upanišadama tvrdnja da je Išvara [bog] svemoćna

osoba? Ljudi općenito vjeruju u takvu Išvaru.

Svamī Vivekananda: Najuzvišenije naĉelo, bog svih, ne moţe biti osoba. Jiva je

pojedinac, a sveukupnost svih jiva saĉinjava Išvaru. U jivi prevladava avidva, ili

neznanje, ali Išvara kontrolira mayu, sastavljenu od avidye i vidve [spoznaje], te

nezavisno stvara iz sebe ovaj svijet pokretnih i nepokretnih stvari. Ali brahman

natkriljuje i pojedine i kolektivne, zajedniĉke aspekte, jivu i Išvaru. U brahmanu nema

dijela. Samo za volju lakšeg shvaćanja u njemu se zamišljaju dijelovi. O onom dijelu

brahmana u kojem postoji dodavanje stvaranja, odrţavanja i nestajanja kozmosa, u

svetim se spisima govori kao o Išvari, dok se drugi, nepromjenjivi dio, po kojem nema

ni pomisli na dvojnost, oznaĉava kao brahman. Ali ne pomišljajte zbog toga da je

brahman razliĉita ili odvojena materija od jive ili kozmosa. Osvjedoĉeni monisti

smatraju da je brahman taj koji se preobrazio u jive i kozmos. Advaitisti, s druge strane,

tvrde da su jive i kozmos samo dodani brahmanu. Ali u samoj zbilji nije bilo promjene u

brahmanu. Advaitist kazuje da se kozmos sastoji jedino od imena i oblika. On traje tako

dugo dok postoji ime i oblik. Kada se putem meditacije i drugih vjeţbi ime i oblik

rasplinu, preostaje jedino transcendentni brahman. Tada se zasebna zbiljnost jiva i

kozmosa više ne osjeća. Tada biva obistinjeno da je to jedinstvo vjeĉna, proĉišćena bit

duha, odnosno brahmana. Istinska je priroda jive brahman. Kada putem meditacije i

drugih duhovnih vjeţbi išĉezne koprena imena i oblika, tada ova ideja jednostavno biva

obistinjena. Ovo je bit ĉiste advaite. Vede, vedanta i svi ostali sveti spisi, samo

objašnjavaju ovu ideju na razliĉite naĉine.

Uĉenik: Kako onda moţe biti istina da je Išvara svemoćna osoba?

Svamiji: Ĉovjek je ĉovjek u onolikoj mjeri koliko je osvjedoĉen ograniĉenjem

nebitnih osobina uma. Putem uma on mora sve razumjeti i shvatiti, dakle, što god on

Page 185: Vedanta Glas Slobode

185

mislio mora biti ograniĉeno umom. Stoga, prirodna je sklonost ĉovjekova da liĉnost

Išvare [boga] zamišlja na osnovi svoje vlastite liĉnosti. O svome idealu ĉovjek moţe

misliti samo kao o ljudskom biću. Kada je, šiban nedaćama u ovom svijetu bolesti i

smrti, satjeran do oĉaja i bespomoćnosti, on traţi utoĉište u nekome, [uz] kojeg se moţe

osjećati sigurnim. Ali gdje naći to utoĉište? Sveprisutni je atman, koji ne ovisi ni o ĉijoj

podršci, jedino utoĉište. U poĉetku ga ĉovjek ne nalazi. Ĉovjek to spoznaje kada se

pojave razlikovanje i nepristranost, u toku meditacije i duhovnih vjeţbi. U ma kojem

pravcu napredovao na putu duhovnosti, on nesvjesno budi brahmana u sebi. Ali naĉini

mogu biti razliĉiti u razliĉitim sluĉajevima. Oni koji vjeruju u personalnog Boga moraju

se podvrgnuti duhovnim vjeţbama pridrţavajući se pritom te ideje. Ako postoji

iskrenost putem duhovne vjeţbe probudit će se brahman lavlje snage. Spoznaja je

brahmana jedini cilj svih bića, ali razliĉite ideje su i razliĉiti putevi do nje. Iako je

istinska priroda jive brahman, on ipak, budući da se poistovjećuje s osvjedoĉenjem

nebitnih osobina uma, pati od svakojakih sumnji, teškoća, naslada i patnji. Ali svatko,

od Brahme [stvoritelja] do vlati trave, napreduje prema obistinjenju svoje istinske

prirode. I nitko ne moţe izbjeći krugu roĊenja i smrti sve dok ne uvidi svoju istovjetnost

s brahmanom. Kada ĉovjek dostigne to troje — roĊenje ĉovjeka, silnu ţudnju za

osloboĊenjem i skladnost prosvijetljene duše — tada se njegova ţudnja za

samospoznajom pojaĉava. Inaĉe, umovi ljudi, odanih strasti i poţudi, nikada ne krenu

tim putem. Kako bi se ţudnja za spoznajom brahmana mogla javiti u onog koji osjeća

ţudnju za uţicima obiteljskog ţivota, za bogatstvom i slavom? Onaj koji je spreman

svega se odreći, koji je usred snaţne struje dvojnosti dobra i zla, sreće i patnje, smiren,

pouzdan, uravnoteţen i svjestan svog ideala, jedino on ustraje u dostizanju

samospoznaje. Jedino on, silom vlastite moći, kida na komadiće mreţu svijeta.

»Slamajući zapreke maye, on se uzdiţe kao moćni lav.«

Uĉenik: Da li je, prema tome, istina da bez sannvase [odricanja] nema spoznaje

brahmana?

Svamiji: To je tisuću puta istina. U duhovnom se ţivotu baš ništa ne moţe postići bez

nepristranosti prema svijetu, bez odricanja i bez napuštanja ţudnje za nasladom. »To

nije nalik poslastici u rukama djeteta koju moţete ugrabiti na prijevaru.«

Uĉenik: Ali gospodine, u toku duhovnih vjeţbi to se odricanje moţe pojaviti.

Page 186: Vedanta Glas Slobode

186

Svamiji: Pustimo one kojima će se odricanje postepeno pojavljivati. Neka im bude.

Ali zašto bi ti trebao sjediti i na to ĉekati? Zapoĉni smjesta kopati kanal kojim će u tvoj

ţivot stići vode duhovnosti. Sri Ramakrišna je obiĉavao osuĊivati mlakost u duhovnim

dostignućima, kao što je, primjerice, kazivanje da će religija doći postepeno i da tu

nema mjesta ţurbi. Ako je ĉovjek ţedan, moţe li dokono sjediti? Ne trĉi li on amo-tamo

u potrazi za vodom? Ti još ne osjećaš ţeĊ za duhovnošću, stoga i sjediš dokono. Ţudnja

za spoznajom još nije ojaĉala. Zbog toga si i zadovoljan sitnim uţicima obiteljskog

ţivota.

Uĉenik: Uistinu ne shvaćam zašto ne mogu spoznati ideju odricanja od svega. Molim

te, uĉini da u tome uspijem.

Svamiji: Cilj i sredstva u tvojim su rukama. Ja ih mogu samo potaknuti. Prouĉio si

tako mnogo svetih spisa, te sluţiš i druţiš se s takvim sadhuima [redovnicima] koji su

spoznali brahmana, pa ako ĉak ni to ne objašnjava ideju odricanja, onda je tvoj ţivot

uzaludan. No on neće biti posvema uzaludan. Posljedice će se oĉitovati s vremenom, na

ovaj ili onaj naĉin.

Uĉenik bijaše vrlo potišten, te reĉe Svamiju: Gospodine, u tebi sam našao utoĉište.

Otvori mi put muktija [osloboĊenja] — da u ovom tijelu uzmognem obistiniti istinu.

Svamiji: Ĉega se bojiš? Uvijek razlikuj — tvoje tijelo, tvoja kuća, ove jive i svijet

potpuno su nestvarni, nalik snu. Uvijek imaj na umu da je ovo tijelo samo trom

instrument. A samosadrţajna je puruša [sopstvo] u unutrašnjosti tvoja istinska priroda.

Pratilac je uma njegov prvi, tanki plašt. Zatim dolazi ovo tijelo, njegov opipljivi omotaĉ.

Nedjeljiva, nepromjenjiva, samooĉitujuća puruša leţi skrivena iza tih varljivih koprena.

Zbog toga je tebi tvoja vlastita priroda nepoznata. Um koji uvijek ide za osjetilima stoga

valja usmjeriti prema unutrašnjem svijetu. Um valja uništiti. Ali tijelo je neosjetljivo,

opipljivo — ono umire i rastvara se u pet elemenata. Ali gomila mentalnih dojmova,

koja je zapravo um, ne umire tako brzo. Ona ostaje još neko vrijeme prisutna u obliku

sjemena, zatim izniĉe i izrasta u drvo. Ona poprima drugo fiziĉko obliĉje i nastavlja

krug roĊenja i smrti, sve dok se ne pojavi samospoznaja. Stoga kaţem, meditacijom,

koncentracijom i silom filozofskog razlikovanja, uroni ovaj um u ocean egzistencije —

spoznaje — blaţenstva apsoluta. Kada umre um, nestaju svi ograniĉavajući domeci, i vi

ste uĉvršćeni u brahmanu.

Uĉenik: Gospodine, tako je teško usmjeriti ovaj neobuzdani um prema brahmanu.

Page 187: Vedanta Glas Slobode

187

Svamiji: Postoji li išta što je junaku teško uĉiniti? Samo kukavice tako govore.

»Mukti je lako dohvatljiv jedino junaku — ne i kukavici.« Gita kazuje, »Odricanjem i

vjeţbom zavladavamo umom, o Arjuna.« Ćitta, ili tvar od koje je graĊen duh, nalik je

prozirnom jezeru, a valovi koji se na njemu uzdiţu izazvani utjecajem osjetilnih

dojmova ĉine manas, odnosno um. Um se prema tome, sastoji od niza valova mišljenja.

Iz ovih se mentalnih valova uzdiţe ţudnja. Zatim se ta ţudnja pretvara u volju i djeluje

putem svog opipljivog instrumenta, tijela. Ponovno, budući daje ovo djelo beskrajno, i

njegovi su plodovi i rezultati beskrajni. Stoga, um uvijek biva potresan bezbrojnim

valovima — plodovima djelovanja. Ovaj um valja lišiti svih valova misli u umu [vrittis]

i preobraziti u prozirno jezero tako da u njemu ne ostane niti jedan jedini val misli. Tada

će se brahman oĉitovati. Sveti nam spisi daju letimiĉan uvid u takvo stanje u ovakvim

odlomcima: »Tada svi ĉvorovi srca bivaju razrezani na komadiće«, i tako dalje.

Razumiješ li?

Uĉenik: Da, gospodine. Ali meditacija se mora temeljiti na nekom predmetu.

Svamiji: Ti sam bit ćeš predmet svoje meditacije. Razmišljaj i meditiraj o tome da si

sveprisutni atman. »Ja nisam niti tijelo niti duh, niti buddhi [odluĉujuća sila], niti grubo

niti profinjeno tijelo«2 — ovim procesom oslobaĊanja uroni svoj um u transcendentnu

spoznaju, koja je tvoja istinska priroda. Ubij svoj um tako što ćeš ga stalno iznova u to

uranjati. Samo tada shvatit ćeš bit uma i bit ćeš ustanovljen u svojoj istinskoj prirodi.

Spoznavatelj i spoznato, meditant i predmet meditacije sjedinit će se u jedno i uslijedit

će prestanak svih pojavnih dodavanja. Ovo se u šastrama naziva transcendentnošću

trojstva relativne spoznaje [triputibheda.] U ovom stanju nema relativne ili uvjetovane

spoznaje. Ako je atman jedini spoznavatelj, kako biste ga samo mogli spoznati? Atman

je spoznaja, atman je duh, atman je satćidananda. Putem nedokuĉive moći maye, za

koju se ne moţe reći da postoji ili ne postoji, relativna je svijest došla do jive, koja nije

drugo doli brahman. Ovo je općenito poznato kao svjesno stanje. A stanje u kojem ova

dvojnost relativnog postojanja postaje jedno u proĉišćenom brahmanu u svetim se

spisima naziva nadsvjesnim stanjem, opisanim sljedećim rijeĉima: »Ono je nalik

oceanu, potpuno mirnom i bez imena.«3

Svamiji je izgovorio ove rijeĉi kao da one dolaze iz beskrajnih dubina njegovog

obistinjenja brahmana.

Page 188: Vedanta Glas Slobode

188

Svamiji: Sva filozofija i svi sveti spisi proizašli su iz razine relativne spoznaje

subjekta i objekta. Ali nijedna misao i nijedan govor ljudskog uma ne moţe u

potpunosti izraziti zbiljnost što leţi s onu stranu razine relativne spoznaje. Znanost,

filozofija i drugo, samo su nepotpune istine. Tako one nikada ne mogu biti prikladni

putevi za izraţavanje transcendentne zbilje. Dakle, promatrano s transcendentnog

stanovišta, sve se doima nestvarno — religijska vjerovanja i djela, ja, vi, kozmos — sve

je nezbiljsko! Tek se tada opaţa: ja sam jedina zbilja. Ja sam sveproţimajući atman, ja

sam dokaz svog vlastitog postojanja. Gdje je mogućnost za zaseban dokaz da bi se

ustanovila zbiljnost mog postojanja? Ja sam, kako stoji u svetim spisima, »uvijek sebi

spoznat kao vjeĉan subjekt«.4 Doţivio sam i obistinio to stanje. I ti ćeš ga uvidjeti i

obistiniti, te promicati ovu istinu brahmana ostalima. Samo tada postići ćeš mir.

Dok je izgovarao ove rijeĉi, Svamijevo je lice imalo ozbiljan izraz i bio je zadubljen u

misli. Nakon nekog vremena nastavio je: Obistini u svom vlastitom ţivotu ovu spoznaju

brahmana, koja usklaĊuje sve teorije i ĉini osnovno naĉelo svih istina, te je propovijedaj

svijetu. To će pridonijeti tvom vlastitom dobru, kao i dobru svih ostalih. Danas sam ti

rekao bit svih istina. Ne postoji ništa uzvišenije od ovog.

Uĉenik: Gospodine, sada govoriš o jnani, no ponekad zagovaraš nadmoćnost bhaktija,

ponekad karme, a ponekad pak yoge. Ovo oteţava naše razumijevanje.

Svamiji: Dobro, istina je ova: spoznaja je brahmana krajnji cilj — najuzvišeniji usud

ĉovjeka. Ali ĉovjek ne moţe zauvijek ostati upijen brahmanom. Kada on izaĊe iz njega,

mora imati nešto ĉime će se zaokupiti. Tada bi trebao ĉiniti takva djela koja će

pridonijeti istinskoj dobrobiti ljudi. Stoga vas nagovaram na sluţbu jiva u duhu

jedinstva. Ali, sine moj, zamršenosti djelovanja su takve da ĉak i veliki sveci bivaju u

njih uhvaćeni, te postaju pristrani. Zbog toga djelovati valja bez ikakve ţudnje za

rezultatima. Takav je nauk Gīte. Ali znaj da u spoznaji brahmana nema ni traĉka nekoj

vezi s djelovanjem. Dobra djela, u najboljem sluĉaju, proĉišćavaju um. Zbog toga je

tumaĉ Šankara tako oštro kritizirao nauk koji spaja jnanu i karmu. Spoznaju brahmana

neki doseţu putem nesebiĉnog djelovanja. Ovo je takoĊer naĉin, ali cilj je obistinjenje

brahmana. Znajte da je cilj puta razlikovanja i svih drugih oblika vjeţbanja obistinjenje

brahmana.

Uĉenik: A sada mi, gospodine, reci nešto o prednosti raĊa yoge i bhakti yoge.

Page 189: Vedanta Glas Slobode

189

Svamiji: Nastojeći tim putevima, neki dostiţu obistinjenje brahmana. Put bhaktija, ili

odanosti prema bogu, polagan je proces, ali vrlo jednostavan za provoĊenje. Na putu

yoge postoje mnoge prepreke. Moţda um stremi za fiziĉkim moćima i tako vas odvlaĉi

od dostizanja vaše vlastite prirode. Jedino je put jnane put brzog uţivanja i osnovno

naĉelo svih ostalih vjerovanja. Zbog toga je jednako cijenjen u svim zemljama i svim

vremenima. Ali ĉak i kod puta razlikovanja postoji mogućnost da će se um zaplesti u

beskrajnu mreţu ispraznih dokazivanja. Stoga, usporedo s njim, valja vjeţbati

meditaciju. Putem razlikovanja i meditacije, cilj, odnosno brahman, mora biti postignut.

Ako ovako vjeţbate, budite sigurni da ćete postići cilj. Ovo je, po mom mišljenju, lagan

put, koji donosi brz uspjeh.

Uĉenik: Reci mi, molim te, još nešto o nauku inkarnacije boga.

Svamiji: Ĉini se da ţeliš svime ovladati u jednom danu!

Uĉenik: Gospodine, ako se sumnje i teškoće uma otklone u jednom danu, onda ti

neću morati uvijek iznova dosaĊivati.

Svamiji: Oni, po ĉijoj se milosti spoznaja atmana, toliko veliĉana u svetim spisima,

postiţe u trenu, su pokretne tirthe [svetilišta] — odnosno inkarnacije. Od samog svog

roĊenja oni su spoznavatelj i brahmana, a izmeĊu brahmana i njegovog spoznavatelja

nema ni najmanje razlike. »Onaj koji spoznaje brahmana postaje brahman.«5 Atmana se

ne moţe spoznati umom, jer je on sam spoznavatelj — kao što sam već rekao. Stoga

ĉovjekova relativna spoznaja doseţe sve do avatara — onih koji su zauvijek

ustanovljeni u atmanu. Najuzvišeniji ideal Išvare kojeg ljudski um moţe shvatiti je

avatara. S onu stranu toga nema relativne spoznaje. Ovakvi se spoznavatelji brahmana

vrlo rijetko raĊaju u svijetu. I vrlo ih malo ljudi moţe razumjeti. Oni sami su dokaz

istina koje iznose sveti spisi — svjetionici na oceanu svijeta. Putem druţenja s takvim

avatarama i po njihovoj milosti tama u umu nestaje u trenu, a obistinjenje istoga trena

plane u srcu. Zašto i kako do toga dolazi ne moţemo sa sigurnošću tvrditi. Ali do toga

zacijelo dolazi. Vidio sam kako se to dogaĊa. Sri Krišna je izgovarao Gitu,

ustanovljujući se u atmanu. Oni odlomci Gite gdje on progovara s rijeĉju »Ja«,

neprestano ukazuju na atmana: »Nadi utoĉište u meni«, znaĉi »Prebivaj u atmanu.« Ova

spoznaja atmana najuzvišenija je svrha Gite. Sve što se odnosi na yogu, i tako dalje, nije

ništa drugo doli sporedna stvar u pogledu obistinjenja atmana. Oni koji nemaju ovakve

spoznaje atmana su »samoubojice«. »Ubijaju se prianjanjem uz nezbiljsko.«6 Gube

Page 190: Vedanta Glas Slobode

190

ţivot u zamci osjetilnih uţitaka. I vi ste ljudi, prema tome, zar ne moţete ne uzeti u

obzir ovo smeće od osjetilnih uţitaka koje neće potrajati niti dva dana? Hoćete li i vi

pridonijeti povećanju redova onih koji se raĊaju i umiru u potpunom neznanju?

Prihvatite blagotvorno i odbacite ugodno. Govorite o atmanu svima, ĉak i onim

najprizemnijima. Neprestanim govorenjem razbistrit će se i vaš vlastiti um. I uvijek

poznavljajte uzvišene mantre: »Ti to jesi«, »To sam ja« i »Sve je ovo doista brahman«,

te imajte lavlju hrabrost. Ĉega se imate plašiti? Strah je smrt — strah je najveći grijeh.

Uĉenik: Gospodine, moţe li ĉovjek djelovati i nakon obistinjenja?

Svamiji: Nakon obistinjenja, ono što se obiĉno naziva djelovanjem nije postojano.

Ono mijenja svoj karakter. Djelovanje jnanija jedino pridonosi dobrobiti svijeta. Što god

ĉovjek obistinjenja kaţe ili uĉini pridonosi dobrobiti svih. (VII. 191-200)

TAJNA ROĐENJA I SMRTI

Atman nikada ne dolazi niti odlazi, nikada nije roĊen niti ikada umire. Priroda je ono

što se kreće pred njim, a odraz tog kretanja pada na njega, te atman neuko smatra da se

on kreće, a ne priroda. Kada atman tako smatra, on je u ropstvu, ali kada otkrije da se

nikada ne kreće, da je sve-prisutan, nastupa sloboda. Atman u ropstvu nazivamo jivom.

Tako uviĊate da kazivanje da atman dolazi i odlazi jest takvo jedino zbog lakšeg

razumijevanja, podjednako kao što ste zbog praktiĉnosti u prouĉavanju astronomije

zamoljeni da pretpostavite kako se sunce okreće oko zemlje, premda to nije istina. Tako

jiva, duša, postiţe uzvišenija i niţa stanja. U tome se sastoji općepoznati zakon

reinkarnacije, i taj zakon vezuje sav svijet.

Ljudi u ovoj zemlji [Americi] smatraju uţasnim to što je ĉovjek potekao od ţivotinje.

Zašto? Što će biti kraj milijuna ţivotinja? Jesu li one ništa? Ako mi posjedujemo dušu,

posjeduju je i one, a ako je mi nemamo, nemaju je ni one. Besmisleno je reći da samo

ĉovjek posjeduje dušu. Vidio sam mnoge ljude koji su gori od ţivotinja.

Ljudska duša prebiva u niţim i višim oblicima, seli se iz jednog u drugi, već prema

samskarama, ili dojmovima. Ali samo u svojem najuzvišenijem obliku, odnosno u

ĉovjeku, dostiţe slobodu.

Ovo putovanje od roĊenja prema smrti jest ono što se u sanskrtu naziva samsara —

doslovce, krug roĊenja i smrti. Sav će svijet, putujući tim krugom, prije ili kasnije

doseći slobodu.

Page 191: Vedanta Glas Slobode

191

Svaki oblik, od sićušnog crva do ĉovjeka, nalik je jednoj kabini velikog kola. Kabine

su u neprestanom kretanju, ali se izmjenjuju oni koji ih zauzimaju. Ĉovjek ulazi u

kabinu, vozi se jedan krug i naposljetku izlazi. Kolo nastavlja svoju putanju. Duša

poprima jedan oblik, neko se vrijeme u njemu nalazi, zatim ga napušta, poprima drugi

oblik, potom napušta i njega da bi poprimila treći oblik. Tako se krug nastavlja sve dok

ona ne izaĊe iz kola i postane slobodna.

Što, prema tome, nastaje od ove trostruke eshatologije dualista, da kada ĉovjek umire

on odlazi u nebesko carstvo, u ovu ili onu sferu, te da bezboţni postaju duhovi, ţivotinje

i sliĉno? Nitko ne dolazi i nitko ne odlazi, kazuje nedualist. Kako moţete doći i otići?

Vi ste beskrajni. Kamo moţete otići?

U jednoj je školi odreĊen broj male djece bio ispitivan. Ispitivaĉ je budalasto

postavljao svakojaka teška pitanja maloj djeci. IzmeĊu ostalog, bilo je postavljeno i ovo

pitanje: »Zašto zemlja ne moţe pasti?« Njegova je namjera bila izazvati kod male djece

pomisao na gravitaciju ili neku drugu zamršenu znanstvenu istinu. Većina njih nije

uopće mogla shvatiti pitanje, te su tako davali svakojake netoĉne odgovore. Ali jedna je

bistra djevojĉica odgovorila protupitanjem: »A gdje bi zemlja mogla pasti?« Samo

ispitivaĉevo pitanje bila je na prvi pogled besmislica. U kozmosu ne postoje gore i dolje

— poimanje je tek relativno. Tako je i u pogledu duše. Samo pitanje roĊenja i smrti u

pogledu duše potpuna je besmislica. Tko odlazi i tko dolazi? Gdje vi to niste? Gdje je

nebesko carstvo u kojem vi niste već sada? Posvudašnje je sopstvo ĉovjeka. Gdje ono

moţe otići? Ono je svuda. Za savršena ĉovjeka svi ovi djetinjasti snovi, ovi djetinjasti

prividi roĊenja i smrti, nebeskog carstva, uzvišenijeg neba i niţih svjetova nestaju u

trenu. Za gotovo savršenog, oni nestaju nakon što im se pokaţe nekoliko prizora do

Brahmaloke. No za neukog oni nastavljaju svoje postojanje.

Kako to da sav svijet vjeruje u odlaţenje u nebeske carstvo, u umiranje i raĊanje?

Ĉitam knjigu; stranicu za stranicom ĉitam i okrećem. Tu je nova stranica, zatim i ona

biva proĉitana i okrenuta. Tko se mijenja? Tko dolazi i odlazi? Ne ja, već knjiga. Cijela

ova priroda nije ništa drugo doli knjiga otvorena pred dušom. Ĉitamo poglavlje za

poglavljem, okrećemo stranicu za stranicom, a s vremena na vrijeme ukazuje se prizor

koji biva proĉitan i s kojega se prelazi dalje. Dolazi novi, a duša je uvijek ista — vjeĉna.

Priroda je ono što se mijenja, a ne ĉovjekova duša. Ona se nikada ne mijenja. RoĊenje i

smrt su dati u prirodi, a ne u vama. Pa ipak neuki su u zabludi. Jednako kao što i mi, u

Page 192: Vedanta Glas Slobode

192

zabludi, vjerujemo kako se sunce kreće, a ne zemlja, jednako kao što vjerujemo da smo

mi ti koji umiru, a ne priroda. Sve su ovo, dakle, tlapnje. Podjednako tako priviĊenje je i

kada vjerujemo da se polja kreću, a ne vlak, potpuno isto priviĊenju roĊenja i smrti. (I.

257-61, 276-78)

REINKARNACIJA: PUT PREMA CILJU

Ljudsko je biće ponajprije sastavljeno od ovog vanjskog pokrova, odnosno tijela,

zatim od profinjene [njeţne] jezgre, koja se sastoji od duha, razuma, uma i ega. Iza njih

je istinska ĉovjekova priroda. Vidjeli smo kako su sve moći grubog tijela posuĊene od

duha, a duh, odnosno profinjeno tijelo, posuĊuje svoje moći i blistavost od duše koja

stoji iza njega. Ovdje se postavlja vrlo mnogo pitanja o prirodi duše. Ako je postojanje

duše priznato na osnovi argumenta da je ona samoprosvjetljujuća, da su spoznaja,

egzistencija i blaţenstvo njezina bit, iz toga prirodno slijedi da ova duša nije mogla biti

stvorena ni iz ĉega. Samoprosvjetljujuća egzistencija, neovisna o bilo kojoj drugoj

egzistenciji, nikada ne bi mogla imati nepostojanje za svoju svrhu. Vidjeli smo da ĉak

niti fiziĉki kozmos nije mogao proizaći ni iz ĉega, o duši da se i ne govori. Ona je

oduvijek postojala.

Na ovom mjestu iskrsava vrlo zanimljivo pitanje, općenito poznato kao reinkarnacija

duše. Ponekad se ljudi prestraše pri toj pomisli, a praznovjerje je tako snaţno da ĉak i

umni ljudi vjeruju da su izdanak ništavila, a tada, s najvećom logikom, [oni] pokušavaju

izvesti sljedeću teoriju: iako su proizašli iz ništice, bit će vjeĉni u sve vijeke. Oni koji su

proizašli iz ništice zacijelo će se tamo morati i vratiti. Niti vi, niti ja, niti bilo tko ovdje

prisutan nije proizašao iz ništice, niti će se vratiti k ništici. Postojali smo vjeĉno, i

postojat ćemo, i nema sile pod suncem ili iznad njega koja bi mogla poništiti vaše ili

moje postojanje, te nas ponovno vratiti k ništici. Prema tome, ova ideja reinkarnacije ne

samo da nije zastrašujuća, naprotiv, ona je najbitnija za moralnu dobrobit ljudske rase.

To je jedini logiĉki zakljuĉak do kojeg ljudi zaokupljeni mislima mogu stići. Ako ćete

postojati u vjeĉnost, mora da ste vjeĉno postojali i u prošlosti, drugaĉije ne moţe biti.

Pokušat ću odgovoriti na nekoliko primjedbi koje se općenito stavljaju protiv ove

teorije. Prva je primjedba ova: zašto se ne sjećamo naše prošlosti? Ali da li se zaista

sjećamo sve naše prošlosti u ovom ţivotu? Koliko se vas sjeća onoga što ste ĉinili dok

ste bili mala djeca? Nitko se od vas ne sjeća svog minulog djetinjstva, a ako vaše

Page 193: Vedanta Glas Slobode

193

postojanje ovisi o sjećanju, tada ovaj argument dokazuje da kao djeca niste ni postojali,

jer se ne sjećate svog djetinjstva. Jednostavno, potpuna je besmislica reći da naše

postojanje ovisi o našem sjećanju na njega. Kako se moţemo sjećati našeg minulog

ţivota? Taj je mozak nestao, razbio se na komade, a stvoren je novi. Ono što je doprlo

do ovog mozga ishod je, sveukupnost je dojmova koje smo stekli u našoj prošlosti, i s

[tim dojmovima] duh nastanjuje novo tijelo. Ovakav kakav sam sada ja sam posljedica,

rezultat cjelokupne beskonaĉne prošlosti spojene uz mene.

Snaga praznovjerja je toliko silna da mnogi koji poriĉu nauk reinkarnacije vjeruju

kako smo potekli od majmuna. Ali oni nemaju hrabrosti zapitati se zašto se ne sjećamo

našeg majmunskog ţivota! Kada uzvišeni drevni mudrac, vidovnjak ili prorok davnih

vremena koji se suoĉio s istinom nešto kaţe, ovi moderni ljudi ustaju i kazuju: »Ah, on

je bio budala!« Ali upotrijebite li neko drugo ime — Huxley ili Tyndall — tada to mora

biti istinito, i oni to prihvaćaju kao ĉinjenicu. Na mjestu davnih praznovjerja podigli su

moderna praznovjerja, na mjestu drevnih papa religije ustoliĉili su moderne pape

znanosti.

Prema tome, uviĊamo da ova primjedba u pogledu sjećanja nije osnovana, i to je

jedina ozbiljna primjedba suprotstavljena ovoj teoriji.

Iako smo uvidjeli da za prihvaćanje ove teorije nije nuţno sjećanje na minule ţivote

istovremeno smo pak u stanju tvrditi da postoje razlozi koji pokazuju da sjećanje

nadolazi i da će u trenutku osloboĊenja, kada otkrijemo da ovaj svijet nije ništa drugo

doli san, svatko od nas ponovno zadobiti sjećanje. Tek tada, u duši svoje duše, shvatit

ćete da niste ništa drugo doli glumci, a da svijet nije ništa doli pozornica, tek tada sa

snagom groma pojavit će vam se ideja nesputanosti; tek tada zauvijek će nestati ova ţed

za nasladama, ovo prianjanje uz ţivot i ovaj svijet; tada će um jasno kao dan vidjeti

koliko je puta sve ovo već postojalo za vas — koliko ste milijuna puta imali oĉeve i

majke, sinove i kćeri, muţeve i ţene, roĊake i prijatelje, bogatstvo i moć. Oni su došli i

prošli. Koliko ste puta bili na najvišem vrhu vala i koliko ste se puta survali na dno

oĉaja! Kada vam vaše sjećanje donese sve ovo, tek ćete tada stajati poput junaka i

smiješiti se ĉak i onda kada vas svijet bude poprijeko gledao. Tek tada ćete ustati i reći:

»Ne marim ĉak niti za tebe, o smrti! Kakve mi strahote spremaš?« Ovo će se svima

pokazati.

Page 194: Vedanta Glas Slobode

194

Ima li kakvih argumenata, kakvih racionalnih dokaza za reinkarnaciju duše? Do sada

smo iznosili negativnu stranu, pokazujući da su suprotni argumenti koji bi je opovrgnuli

nevaţeći. Postoje li kakvi pozitivni dokazi? Postoje — ĉak i najvaljaniji. Nijedna druga

teorija osim teorije reinkarnacije ne objašnjava ogromne razlike koje nalazimo izmeĊu

ĉovjeka i ĉovjeka u pogledu njegove moći spoznaje. Razmotrimo najprije proces kojim

se stjeĉe spoznaja. Pretpostavimo da idem ulicom i ugledam psa. Kako znam da je to

pas? Upućujem ga na moj um, u kojem se nalaze grupe svih mojih minulih iskustava,

poredane i svrstane. Ĉim se pojavi novi dojam, prihvaćam ga i upućujem na jednu od

već postojećih pregrada, te ĉim pronaĊem grupu istih, već postojećih dojmova,

smještavam ga u tu grupu. Tada sam zadovoljan. Znam da je to pas jer se on podudara s

već postojećim dojmovima. A kada u unutrašnjosti ne pronaĊem srodnika novom

iskustvu postajem nezadovoljan. Kada ne nalazeći srodnika dojma postanemo

nezadovoljni, takvo se stanje duha naziva neznanjem, ali kada pronalazeći srodnike već

postojećeg dojma postajemo zadovoljni, takvo stanje nazivamo spoznajom. Kada je pala

jedna jabuka, ljudi su postali nezadovoljni. Tada su postepeno otkrili da niz istih

dojmova ĉini lanac. Što je bio lanac koji su oni otkrili? Da su sve jabuke pale. Ovo su

nazvali gravitacijom.

Tako uviĊamo da je svako novo iskustvo nemoguće bez fonda već postojećih

iskustava, jer bez njih ne bi bilo niĉega na što bismo mogli uputiti nove dojmove. Kada

bi dijete, kao što smatraju neki evropski mislioci, ugledalo svijet kao tabula rasa, kako

oni to nazivaju, takvo dijete nikada ne bi dostiglo nikakav stupanj intelektualne moći,

jer ne bi imalo ništa na što bi moglo upućivati svoja nova iskustva. Vidimo da se moć

stjecanja spoznaje razlikuje od pojedinca do pojedinca, što nam pokazuje da je svatko

od nas došao na svijet sa svojim vlastitim fondom spoznaja. Spoznaja se moţe steći na

jedan jedini naĉin, putem iskustva. Nema drugog naĉina spoznavanja. Ako nismo imali

iskustvo u ovom ţivotu, mora da smo ga imali u drugim ţivotima.

Kako to da je strah od smrti posvuda prisutan? Sićušno se pile upravo ispililo iz

jajeta, a kada se pojavi orao pile u strahu bjeţi k svojoj majci. Postoji jedno staro

objašnjenje (teško da bih mu trebao iskazati poštovanje pod takvim imenom) — ono se

naziva instinktom, prirodnim nagonom. Što to nagoni maleno pile, tek izašlo iz jajeta,

na strah od smrti? Kako to da paĉe koje je izlegla kokoš ĉim ugleda vodu skaĉe u nju i

Page 195: Vedanta Glas Slobode

195

pliva? Nikada ranije ono nije plivalo, niti je vidjelo bilo što da pliva. Ljudi ovo nazivaju

prirodnim nagonom. To je velika rijeĉ, ali nas ostavlja tamo gdje smo i bili.

Pozabavimo se pojavom prirodnog nagona. Dijete poĉinje uĉiti svirati klavir. U

poĉetku ono mora pripaziti na svaku dirku koju dotiĉe, i kako nastavlja vjeţbati

mjesecima i godinama, sviranje postaje gotovo nenamjerno, instinktivno. Ono što se u

poĉetku ĉinilo sa svjesnom voljom, kasnije neće zahtijevati snagu volje. Ovo još nije

potpun dokaz. Jedna polovina ostaje, a to je [ĉinjenica] da gotovo sva djelovanja koja su

sada instinktivna mogu biti stavljena pod kontrolu volje. Svaki mišić u tijelu moţe biti

obuzdan. Ovo je općepoznato. Tako ovom dvostrukom metodom dokaz postaje potpun,

da je ono što nazivamo prirodnim nagonom zapravo degeneracija hotimiĉnih djela.

Stoga, ako se analogija odnosi na ĉitav svijet, ako je sva priroda istovjetna, tada ono što

je u niţim ţivotinjama, jednako kao i u ĉovjeku, prirodni nagon mora biti degeneracija

volje.

Iz prouĉavanja makrokozmosa otkrili smo da svaka evolucija pretpostavlja involuciju,

a svaka involucija evoluciju. Kako se u svjetlu ove spoznaje objašnjava prirodni nagon?

Ono što nazivamo instinktom posljedica je hotimiĉnog djelovanja. Stoga mora da je

prirodni nagon u ljudima ili ţivotinjama bio stvoren njihovim minulim hotimiĉnim

djelima. Kada govorimo o hotimiĉnim djelima, priznajemo minulo iskustvo. To

prethodno iskustvo, dakle, stvara prirodni nage Strah malenog pileta od smrti, plivanje

paĉeta, i sva nehotiĉna djela ljudskog bića, koja su rezultat minulih iskustava, sada su

postala nagonska.

Do sada smo vrlo jasno napredovali, i do sada najnovija je znanost bila na našoj

strani. Najnoviji znanstvenici7 vraćaju se drevnim mudracima, i tako dugo dok to ĉine

nema teškoća. Oni priznaju da se svaki ĉovjek i svaka ţivotinja raĊa fondom iskustava,

te da su svi prirodni nagoni u umu posljedica prijašnjeg iskustva. »Ali koja je korist«,

pitaju oni, »od kazivanja da to iskustvo pripada duši? Zašto ono, recimo, ne pripada

tijelu, i samo tijelu? Zašto ne bismo mogli reći da je to pitanje nasljeĊivanja?« Ovo je

posljednje pitanje. Zašto ne reći da je svo iskustvo s kojim sam roĊen posljedica svih

prethodnih iskustava mojih predaka? Sveukupnost iskustava od sićušne protoplazme pa

sve do najuzvišenijeg ljudskog bića data je u meni, ali je iz jednog tijela prelazila u

drugo u toku nasljeĊivanja. Gdje će nastati poteškoće?

Page 196: Vedanta Glas Slobode

196

Ovo je zgodno pitanje, i mi djelomiĉno priznajemo ovo nasljeĊivanje. Ali u kojoj

mjeri? U onolikoj mjeri koliko ono daje tvar tijela. Djelovanjem naših prethodnih djela

roĊeni smo u odreĊenom tijelu, a prikladan materijal za to tijelo dolazi od naših roditelja

koji su se uĉinili spremnim za to da im naša duša bude potomak. Ali jednostavna teorija

nasljeĊivanja prihvaća kao gotovu ĉinjenicu, bez ikakva dokaza, najzaĉudniju

propoziciju: da se mentalno iskustvo moţe zadrţati u tvari, da mentalno iskustvo moţe

biti u nju ukljuĉeno.

Dok vas gledam, u jezeru mog uma diţe se val. On opada, ali ostaje prisutan u

profinjenom obliku, kao dojam. Shvaćamo da fiziĉki dojam ostaje u tijelu. Ali što

dokazuje pretpostavku da mentalni dojam ostaje prisutan u tijelu kada se tijelo raspada

na komade? Što ga prenosi? Pretpostavivši i to da je moguće da svaki mentalni dojam

ostane prisutan u tijelu — svaki dojam, od prvog ĉovjeka do mog oca, bio je prisutan u

tijelu mog oca — kako se on prenosi u moje tijelo? Putem bioplazmiĉke stanice? Kako

bi to moglo biti? Oĉevo tijelo ne dolazi djetetu in toto. Isti roditelji mogu imati nekoliko

djece. Prema tome, iz ove teorije nasljeĊivanja, gdje su dojam i dojmljeni jedno, jer su

oboje tvarni, slijedi da roĊenjem svakog djeteta, roditelji moraju izgubiti dio svojih

vlastitih dojmova, ili, ako roditelji prenose sveukupnost svojih dojmova, tada, nakon

roĊenja prvog djeteta, njihovi umovi moraju postati potpuna praznina.

Ponovno, ako je u bioplazmiĉku stanicu ušlo beskonaĉno mnoštvo dojmova iz svih

vremena, gdje i kako oni mogu postojati ovdje? Ovo je vrlo nemoguć stav i sve dok

fiziolozi ne dokaţu kako i gdje ti dojmovi ţive u bioplazmiĉkoj stanici, njihov se stav

neće moći prihvatiti.

Do sada je jasno da su ovi dojmovi dati u umu, da se um javlja od roĊenja do roĊenja,

i upotrebljava najprikladniji materijal, te da će um, koji se uĉinio spremnim za odreĊenu

vrstu tijela, morati ĉekati dok ne pronaĊe takav materijal. Ovo razumijemo. Teorija,

meĊutim, dolazi do sljedećeg: nasljeĊivanje postoji u onolikoj mjeri koliko se ono

odnosi na davanje materijala duši. No duša se seli i stvara tijelo za tijelom; a svaka

misao koju mislimo i svako djelo koje ĉinimo biva u njoj pohranjeno u svom

profinjenom obliku, spremno da ponovno iskrsne i poprimi novi oblik. Dok vas gledam

u mom se umu diţe val. Zatim se spušta, postaje sve profinjeniji i profinjeniji, ali ne

nestaje. Spreman je da se ponovno pojavi kao val u obliku sjećanja. Tako su svi ovi

dojmovi prisutni u meni, a kada umrem njihova će ishodišna sila djelovati na mene.

Page 197: Vedanta Glas Slobode

197

Ovdje je lopta, i svatko od nas uzima u ruke palicu te udara loptu sa svih strana. Lopta

leti prostorijom od jedne toĉke do druge, a kada dotakne vrata, izlijeće napolje. Što je

tjera napolje? Rezultat svih ovih udaraca. To će je usmjeriti. Što, prema tome,

usmjerava dušu nakon što tijelo umre? Rezultanta, sveukupnost svih djela koja je

uĉinila, svih misli koje je mislila. Ako je rezultanta takva da zbog budućeg iskustva

mora stvoriti novo tijelo, duša će prijeći k onim roditeljima koji su spremni opskrbiti je

odgovarajućim materijalom za to tijelo.

Tako će ona ići od tijela do tijela, ponekad do nebesa, a zatim ponovno na zemlju,

postajući ĉovjekom ili nekim niţim bićem. Ona će ovako putovati sve dok ne završi

svoje iskustvo i ne zatvori krug. Tada spoznaje svoju vlastitu prirodu, spoznaje što ona

uistinu jest, a neznanje nestaje. Njezine se moći oĉituju, ona postaje savršena. Duši tada

više nije potrebno da djeluje putem fiziĉkih tijela, niti joj je potrebno djelovati putem

profinjenih, mentalnih tijela. Ona prosijava svojim vlastitim svjetlom i posvema je

slobodna — nikada više roĊena, nikada više smrtna.

Nećemo zalaziti u pojedinosti, ali ću vam iznijeti još jednu stvar u pogledu teorije

reinkarnacije. To je teorija koja pospješuje slobodu ljudske duše. Ona je jedina teorija

koja ne svaljuje krivnju svih naših slabosti na nekog drugog, što je osjećaj koji dijele svi

ljudi. Mi ne gledamo vlastite greške.

Oĉi ne vide same sebe, one vide oĉi drugih ljudi. Mi, ljudska bića, vrlo sporo

priznajemo naše vlastite slabosti i greške, tako dugo dok našu krivnju moţemo svaljivati

na druge. Ljudi općenito okrivljavaju svoje bliţnje, ili, ne uspijevajući u tome, krivnju

pripisuju bogu, pa ĉak i dozivaju duha zvanog sudbina.

Gdje je sudbina i što ona zapravo jest? Kako sijemo tako ćemo i ţeti. Mi smo kovaĉi

svoje vlastite sreće. Niti krivnja niti pohvala ne pripadaju drugima. Puše vjetar; oni

brodovi ĉija su jedra razvijena brzo se kreću na svom putu, ali oni ĉija su jedra smotana

i privezana uz jarbol od njega nemaju koristi. Je li to greška vjetra? Je li to greška

milostivog oca, ĉiji vjetar milosti puše bez prestanka, danju i noću, ĉija milost nema

kraja — je li njegova greška to što su neki od nas sretni, drugi pak nesretni?

Oni koji okrivljuju druge, a njihov se broj naţalost povećava iz dana u dan, nesretne

su duše, s bespomoćnim mozgovima, koji su se vlastitim greškama doveli u taj poloţaj.

Premda okrivljavaju druge, to svaljivanje krivnje nimalo ne mijenja njihov poloţaj. Ni u

kojem pogledu im to ne koristi. Sam pokušaj pripisivanja krivnje drugima još više

Page 198: Vedanta Glas Slobode

198

oslabljuje njih same. Stoga, ne okrivljavajte nikoga zbog vaših vlastitih grešaka, već

stanite na vlastite noge i preuzmite svu odgovornost na sebe. Recite: »Ova patnja što je

proţivljavam moje je vlastito djelo i sama ta ĉinjenica dokazuje da ću je sam morati i

ukloniti. Ono što sam sam stvorio mogu razoriti, ono što je stvorio netko drugi nikada

neću moći uništiti.« Stoga ustanite, budite smioni i snaţni. Preuzmite svu odgovornost

na svoja vlastita ramena i znajte da ste tvorci vlastite sudbine.

Sva snaga i pomoć koju priţeljkujete data je u vama samima. Stvorite, dakle, svoju

vlastitu budućnost. Neka mrtva prošlost sahrani svoje mrtve. Beskrajna je budućnost

pred vama, i valja vam uvijek imati na umu da svaka rijeĉ, svaka misao i svako djelo za

vas sprema zalihe, te da jednako kao što su zle misli i zla djela spremna zaskoĉiti vas

poput tigra, tako postoji i ohrabrujuća nada da su dobre misli i dobra djela spremna

braniti vas snagom stotinu tisuća anĊela, uvijek i svagda. (II. 216—25)

NADAHNUTI GOVORI

Dobro je blizu istini, ali nije još sama istina. Nakon što smo nauĉili da nas zlo ne

smije uznemiravati, moramo nauĉiti da nas ni dobro ne smije ĉiniti sretnima. Moramo

otkriti da se nalazimo s onu stranu i dobra i zla. Moramo prouĉiti njihovo pomirenje i

uvidjeti da je oboje nuţno.

Uistinu, dobro i zlo ĉine jedno, i kao takvi dati su u našem umu. Kada je um

samouravnoteţen, na njega ne djeluje niti dobro niti zlo. Budite potpuno slobodni — jer

tada na vas ništa ne moţe djelovati, i uţivat ćete slobodu i blaţenstvo. Zlo je ţeljezni

lanac, dobro je zlatni. Ali oba su stege. Trn zla u vašem je mesu. Uzmite stoga drugi trn

s istoga grma i izvadite onaj prvi, zatim odbacite oba i budite slobodni.

Postoji samo jedna moć, a ona se oĉituje kao dobro ili zlo. Bog i Ċavo su ista rijeka,

samo njihove vode teku u suprotnim smjerovima. (VII. 4,5, 22)

U svijetu zauzmite stav davaoca. Dajte sve i ne traţite ništa zauzvrat. Pruţajte ljubav,

pruţajte pomoć, pruţajte usluge, dajte i najmanju sitnicu koju moţete dati, ali odbacite

trgovanje. Ne postavljajte uvjete i uvjeti vam neće biti nametnuti. Dajmo iz naše vlastite

dobrostivosti, jednako kao što bog daje nama. (VII. 5)

Budite hrabri i iskreni, slijedite s odanošću bilo koji put, i doseći ćete boga. Uhvatite

li jednu kariku lanca, cijeli će lanac uskoro spasti. Zalijevajte korijenje stabla —

Page 199: Vedanta Glas Slobode

199

odnosno dosegnite boga — i cijelo će stablo biti napojeno. Dobivajući boga dobivamo

sve.

Jednostranost je propast svijeta. Što više strana razvijete to više duša posjedujete, i

kroz njih sagledavate kozmos. Odredite svoju vlastitu prirodu i nje se drţite. Ništha

[odanost jednom idealu] je za poĉetnika jedina moguća metoda, ali s odanošću i

iskrenošću dovest će ga do svega. Crkve, nauci i obredi samo su ograde što zaštićuju

njeţnu biljĉicu, ali ih kasnije valja srušiti kako bi biljĉica izrasla u stablo. Tako su i

razliĉite vjerske tradicije, Biblije, Vede i vjerska naĉela samo posude za malenu biljku,

iz kojih ona naposljetku mora izaći. (VII. 6—7)

Klonite se lošeg društva, osobito u poĉetku. Izbjegavajte svjetovno društvo — ono će

odvratiti vaš um. Odbacite svaku pomisao na »sebe i svoje«. Bog se ukazuje onom koji

u ovom kozmosu ništa ne posjeduje. Presijecite spone svih svjetovnih sklonosti. ZaĊite

s onu stranu tromosti i s onu stranu svih zabrinutosti u pogledu toga što će biti s vama.

Nikada se ne osvrćite da biste vidjeli posljedice vaših djela. Prepustite sve bogu i

nastavite na to ne misleći. Kada se sva duša u neprekidnom strujanju slijeva u boga,

kada više nema vremena za traganje za novcem, imenom ili slavom, kada više nema

vremena za razmišljanje ni o ĉemu drugom doli o bogu samom, tada će se u vašim

srcima pojaviti to beskrajno, zaĉudno blaţenstvo ljubavi. Sve ţudnje nisu ništa drugo

doli stakleni biseri. (VII. 10)

Moj je uĉitelj [Sri Ramakrišna] obiĉavao govoriti: »Bog je sve, ali boga-tigra valja

izbjegavati. Sva je voda - voda, ali izbjegavamo piti neĉistu vodu.«

Sav je nebeski svod boţje kadilo za tamjan, a sunce i mjesec su svjetiljke. Koji nam je

drugi hram potreban? Sve su oĉi tvoje, pa ipak ti nemaš oka. Sve su ruke tvoje, pa ipak

ti nemaš ruke. (VII. 13—14)

Nemojte tragati ni za ĉim, niti išta izbjegavajte. Uzimajte ono što dolazi. Nemojte

samo ustrajati — budite nepristrani. Prisjetite se priĉe o biku. Jedan je komarac dugo

sjedio na bikovom rogu. Tada ga poĉne peći savjest, pa reĉe: »Gospodine biku, sjedim

ovdje već duţe vrijeme. Moţda vas smetam. Oprostite. Smjesta ću otići.« Nato bik

odvrati: »Ali ne, uopće me ne smetaš. Dovedi cijelu svoju obitelj i nastanite se na

mojem rogu. Što biste mi smetali?« (VII. 14)

Bog se najbolje prikrio i njegovo je djelo najbolje. Stoga, najviše će postići onaj tko

se najbolje sakrije. Pobijedite sebe i sav će kozmos pripasti vama. (VII. 15)

Page 200: Vedanta Glas Slobode

200

U stanju sattve uviĊamo samu prirodu stvari; zalazimo s onu stranu osjetila i s onu

stranu razuma. Nerazoriv zid koji nas zatvara je samoljublje. Sve pripisujemo samima

sebi, razmišljajući: ja ću uĉiniti ovo, ja ću uĉiniti ono. Oslobodite se tog slabašnog »ja«.

Ubijmo to štovanje Ċavla u nama. »Ne ja, već ti« — izrecimo to, osjetimo to, ţivimo u

skladu s tim. Sve dok ne napustimo svijet kojega je stvorio naš ego nećemo moći stupiti

u kraljevstvo nebesko. Nitko to nikada nije mogao, niti će to moći. Napuštanje svijeta je

zaboravljanje na ego. Napuštanje svijeta znaĉi zaboravljanje na ego, znaĉi uopće ne

znati za njega — ţivjeti u tijelu, ali ne od tijela. Taj nitkovski ego mora biti uništen.

Blagoslovite ljude koji vas grde. Razmislite o dobru koje vam pritom ĉine. Oni mogu

povrijediti jedino same sebe. PoĊite ondje gdje vas ljudi mrze. Dozvolite im da iz vas

istjeraju ego i pribliţit ćete se bogu. (VII. 15)

Materijalizam kazuje: »Glas slobode je tlapnja.« Idealizam kazuje: »Glas koji govori

o ropstvu je opsjena.« Vedanta kazuje: »Slobodni ste i sputani istovremeno — nikada

niste slobodni na svjetovnoj razini, ali ste uvijek slobodni na duhovnoj razini.« (VII. 32)

Religija se bez filozofije pretvara u praznovjerje. Filozofija bez religije postaje puki

ateizam. (VII. 36)

Religija, velika krava muzara, zadala je mnogo udaraca nogom ali ništa zato — ona

takoĊer daje i vrlo mnogo mlijeka. Mljekar se ne obazire na udarac krave koja daje

mnogo mlijeka. (VII. 44)

Ĉak i kada ne bi bilo boga, drţite se ĉvrsto ljubavi. Bolje je umrijeti tragajući za

bogom, nego ţivjeti kao pseto, tragajući za otpacima. Izaberite najuzvišeniji ideal i svoj

ţivot njemu posvetite. »Budući da je smrt tako sigurna, najuzvišenija je stvar napustiti

ţivot zbog uzvišene svrhe.«8 (VII. 45)

Religija vam ne pruţa ništa nova. Ona jedino uklanja prepreke i pušta vas da

sagledate svoje sopstvo. (VII. 62)

Išvara [bog] je atman kakvog um vidi i shvaća. Njegovo je najuzvišenije ime Om.

Ponavljajte ga stoga, meditirajte o njemu, i razmišljajte o svoj njegovoj zaĉudnoj prirodi

i svojstvima. Neprestano ponavljanje Oma jedino je istinsko štovanje. To nije rijeĉ — to

je sam bog. (VII. 62)

Vede vam ne mogu pokazati brahmana — jer vi ste već sada brahman. One vam

mogu jedino pomoći skinuti koprenu koja sakriva istinu od vašeg pogleda. Prva koprena

koja će nestati je neznanje, a s njezinim nestankom nestat će i grijeh. Nadalje, ţudnja

Page 201: Vedanta Glas Slobode

201

prestaje, sebiĉnost prestaje, i svaka patnja išĉezava. Do prestanka neznanja dolazi jedino

s mojom spoznajom da smo bog i ja jedno. Drugim rijeĉima, poistovjetite se s atmanom,

a ne s ljudskim ograniĉenjima. Ne poistovjećujte se s tijelom i svake će boli nestati. U

tome je tajna ozdravljenja. Kozmos je sluĉaj uspavanosti. Probudite se i prestanite patiti.

(VII. 46)

Da bismo postali slobodni moramo proći sve od poroka do vrline, a potom se moramo

obojega osloboditi. Tamas [inerciju, nedjelatnost] valja pobijediti rajasom

[djelovanjem], a oboje mora biti uronjeno u sattvu [dobrotu]. Potom zaĊite s onu stranu

svih ovih triju svojstava. Dosegnite stanje u kojem je samo vaše disanje molitva. (VII. 46)

Sa svim moćima nadolazi daljnja patnja, stoga ubijte ţudnju. Zadobivanje ţudnje

nalik je guranju štapa u osinjak. Vairagya [odricanje] je otkrivanje da ţudnje nisu ništa

drugo doli pozlaćene kuglice otrova. (VII. 46)

Sve što postoji u ovom kozmosu nastoji zatvoriti krug, vratiti se svom poĉetku, vratiti

se svom jedinom istinskom izvoru — atmanu. Potraga za srećom je nastojanje da se

postigne ravnoteţa, da se ona ponovno uspostavi. Najsretniji su trenuci koje poznajemo

oni kada u potpunosti zaboravimo na sebe. (VII. 48—49)

Cjelokupna tajna postojanja je nemati straha. Nikada se nemojte bojati što će od vas

biti. Ne ovisite ni o kome. Slobodni ste jedino onoga trena kada odbijete svaku pomoć.

Puna spuţva više ne upija. (VII. 49)

I vedanta i suvremena znanost kao polazišnu toĉku postavljaju samorazvitak. U

njemu postoje svi sporedni uzroci. Uzmimo, primjerice, grnĉara koji oblikuje lonac.

Grnĉar je prvotni uzrok, glina je materijalni uzrok, a grnĉarsko kolo instrumentalni

uzrok. Ali atman je sve troje. Atman je i uzrok i oĉitovanje. Vedantist tvrdi da ovaj

kozmos nije zbiljan, već da je samo prividan. Priroda je bog sagledan kroz prizmu

neznanja. Panteisti kazuju da je bog postao prirodom ili ovim svijetom. Advaitisti tvrde

da se bog pojavljuje kao ovaj svijet, ali da on to ustvari nije. (VII. 50)

Slijep ĉovjek ne moţe razaznati boje; kako, prema tome, moţemo prepoznati zlo ako

ono nije u nama? Ono što vidimo u vanjskom svijetu usporeĊujemo s onim što nalazimo

u sebi i u skladu s tim donosimo sud. Ako smo proĉišćeni ne moţemo vidjeti

razvratnost. Ona moţe postojati, ali ne za nas. U svakom ĉovjeku, svakoj ţeni i svakom

djetetu sagledavajte jedino boga. Sagledajte ga putem antarjvotisa, unutrašnjeg svjetla, i

Page 202: Vedanta Glas Slobode

202

sagledavajući njega ne moţemo vidjeti ništa drugo. Nemojte ţeljeti ovaj svijet, jer ono

za ĉim ţudite i dobivate. Tragajte za bogom i jedino za bogom. (VII. 63—64)

Pojedite voće i pustite ostale da se prepiru oko košare. Sagledajte Krista — i postat

ćete kršćaninom. Sve je ostalo samo prazan govor. Što manje govora to bolje.

Uĉite sve dok slava boţja ne prosija kroz vaše lice. (VII. 65)

U istini nema nagodbe. Prouĉavajte istinu i nemojte se ispriĉavati ni zbog kakvog

praznovjerja. Isto tako, nemojte spuštati istinu na razinu slušaĉa. (VII. 70)

Upotrijebite sve moći — filozofiju, djelovanje, molitvu, meditaciju. Razvijte sva

jedra, krenite punom parom i dosegnite cilj. Što prije to bolje. (VII. 71)

»Samo istina pobjeĊuje, a ne neistina.«9 Ustrajte na istini i imat ćete boga. (VII. 72)

Posvema napustite nadu — to je najuzvišenije stanje. Ĉemu se moţemo nadati?

Raskinite sve spone nadanja, ustrajte na vlastitom sopstvu i budite mirni. Nije vaţno što

ĉinite. Sve prepustite bogu, ali nemojte biti licemjerni u pogledu toga. (VII. 82)

»Loš je dan onaj kada ne govorimo o bogu, a ne olujan dan.« (VII. 82)

Onaj koji ţeli ući u carstvo prosvijetljenosti mora od sve ove religije što trguje na

malo naĉiniti sveţanj i odbaciti ga prije nego što proĊe kroz dveri. Nije istina da ne

dobivate ono za što molite. Dobivate sve, ali to je niska, priprosta vjera — religija

prosjaka. »Budala je dakako onaj koji ţiveći na obalama Gangesa kopa maleni zdenac.

Budala je dakako i onaj koji došavši do rudnika dijamanata poĉinje tragati za staklenim

biserima.« Ove molitve za zdravlje, bogatstvo i materijalno blagostanje nisu bhakti

[odanost]. (VII. 83—84)

Nikada ne gubite vjeru u sebe — moţete uĉiniti sve u ovom kozmosu. Nikada ne

gubite snagu. Sva je snaga u vama. (VII. 85)

»Ispijajući ĉašu ţudnje svijet postaje mahnit.« Kao što se dan i noć nikada ne

podudaraju, tako se niti ţudnja ne moţe podudarati s bogom. Napustite ţudnju. (VII. 91)

Ne ostajte pri starim praznovjerjima. Budite uvijek spremni za nove istine. »Budale

su oni koji bi pili lošu vodu iz zdenca što su ga iskopali njihovi preci, a ne bi pili vodu

iz zdenca koji je iskopao netko drugi.« Sve dok sami ne spoznamo boga o njemu ne

moţemo ništa znati. Kako moţemo shvatiti da je Mojsije vidio boga ako i sami ne

vidimo? Ako se bog ikada nekome ukazao ukazat će se i meni. Poći ću ravno k njemu.

Neka govori sa mnom. Ne mogu kao temelj prihvatiti vjerovanje — to je ateizam i

Page 203: Vedanta Glas Slobode

203

bogohuljenje. Ako se bog obratio ĉovjeku u arapskoj pustinji prije dvije tisuće godina,

moţe se obratiti danas i meni, kako bih inaĉe znao da on nije umro? (VII. 96-97)

Razmišljajte danju i noću: »Ovaj je kozmos ništavilo. Samo bog jest.« Osjećajte

ţestoku ţudnju za slobodom. Recite, »Soham, Soham« [ja sam on, ja sam on], ma što se

god dogodilo. Neka tijelo umre. Ova je ideja o tijelu samo otrcana laţ. Budite mirni i

spoznajte da ste vi bog. (VII. 92)

Neka malobrojni istupe, ţive jedino za boga i spase religiju za svijet. Ţrtvujte na

boţjem oltaru najĉistije i najbolje što je ova zemlja dala. Onaj koji nastoji bolji je od

onoga koji nikada niti ne pokušava. Ĉak i samo promatranje onoga koji se odrekao ima

proĉišćavajuće djelovanje. Zauzmite se za boga. Neka svijet ide. Ne pristajte na

pogodbe. (VII. 100—101)

ŠEST STROFA O NIRVANI

Ja nisam niti um niti razum niti ego niti razbor; Ja nisam ni tijelo niti njegove

mijene; Ja nisam niti osjetilo sluha, okusa, mirisa ili vida, Niti sam eter, zemlja,

vatra, zrak;

Ja sam egzistencija apsoluta, spoznaja apsoluta, blaţenstvo

apsoluta — Ja sam on, ja sam on (Šivoham, Šivoham).

Ja nisam ni prana niti pet ţivotnih sokova; Ja nisam ni grada tijela niti pet osjetila; Niti sam

organi djelovanja niti predmet opaţanja; Ja sam egzistencija apsoluta, spoznaja apsoluta,

blaţenstvo apsoluta —

Ja sam on, ja sam on (Šivoham, Šivoham).

Ja nemam ni nesklonosti niti sklonosti, ni pohlepe niti priviĊenja; Niti sebiĉnosti niti zavisti, ni

dharme niti mokše; Niti sam ţudnja niti predmet ţudnje;

Ja sam egzistencija apsoluta, spoznaja apsoluta, blaţenstvo

apsoluta — Ja sam on, ja sam on (Šivoham, Šivoham).

Nisam ni grijeh niti vrlina, niti naslada niti patnja,

Niti hram niti štovanje, niti hodoĉašće niti svete knjige,

Niti ĉin naslade, ono što se uţiva niti uţivalac;

Ja sam egzistencija apsoluta, spoznaja apsoluta, blaţenstvo

apsoluta — Ja sam on, ja sam on (Šivoham, Šivoham).

Ja nemam ni smrti, niti straha od nje, niti kaste;

Niti sam ikad bio roĊen, niti sam imao roditelje, prijatelje ili

rodbinu; Nemam ni gurua niti uĉenika; Ja sam egzistencija apsoluta,

spoznaja apsoluta,

Page 204: Vedanta Glas Slobode

204

blaţenstvo apsoluta — Ja sam on, ja sam on (Šivoham, Šivoham).

Ja nisam pod utjecajem osjetila; ja nisam ni mukti niti spoznatljivo; Ja sam bez obliĉja, bez

ograniĉenja, s onu stranu prostora, s onu

stranu vremena; Ja sam u svemu; ja sam temelj kozmosa; posvuda sam ja. Ja sam egzistencija

apsoluta, spoznaja apsoluta, blaţenstvo

apsoluta — Ja sam on, ja sam on (Šivoham, Šivoham). (IV. 391-92)

BILJEŠKE

1. Mundaka Upanišad, 2.2.8.

2. Šankara, »Nirvanašatkam« 1.

3. Šankara, Vivekachudamani, 410.

4. Šankara, Vivekachudamani, 409.

5. Mundaka Upanišad, 3.2.9.

6. Iša Upanišad, 3.

7. Najvjerovatnije je Svamī Vivekananda aludirao na Charlesa Darwina (1809. - 1882), Thomasa

Huxleyja (1825. - 1895) i Herberta Spencera (1820. - 1903). U skladu s mnogim zapadnim

znanstvenicima, borba za postojanje, preţivljavanje najsnaţnijih, prirodna selekcija, i tako dalje, uzroci su

uzdizanja niţih vrsta u više. S druge strane, u skladu s Patanjalijem, drevnim indijskim evolucionistom,

preobraţaj jedne vrste u drugu uzrokovan je »popunjavanjem prirode«. Kao što nabujala rijeka

preplavljuje polje, rušeći pritom sve prepreke na svom putu, tako i boţanska priroda svakog bića

neprestano potiĉe to biće prema savršenstvu, sklanjajući pritom zapreke na njegovom razvojnom

putovanju. Evolucija se odvija u carstvu tvari, ali tvar je neosjetljiva. Njoj je stoga potrebna posredna ili

neposredna pomoć svjesnog principa. Bez njega evolucije neće biti. Štoviše, evolucija pretpostavlja

involuciju. Primjerice, razvije li se ameba u visoko razvijenog ĉovjeka, mora biti da je taj ĉovjek bio

ukljuĉen u amebi. Ako se svjesnost i inteligencija razvijaju iz tvari, mora da su u njoj bile i sadrţane.

Godine 1859. Darwinovo Porijeklo vrsta (Origin of Species) uzvitlalo je mnogo prašine meĊu

misaonim ĉovjeĉanstvom. Brojni su znanstvenici, filozofi, psiholozi i teolozi raspravljali o ovoj temi. Evo

i nekoliko novijih gledišta: Sir Julian Huxley je zapisao, »Ona [evolucijska istina] otkriva duh ustoliĉen

iznad tvari, kvantitetu podreĊenu kvaliteti.« (Evolution After Darwin [Chicago: The Universitv of

Chicago, 1960], Svezak III., 260-61). Pierre Teilhard de Chardin je spomenuo, »Svjesnost znatno

nadmašuje smiješno uske okvire unutar kojih je naše oĉi mogu neposredno opaziti.« (The Phenomenon of

Man [New York: Harper & Bros., 1961], 300). Prema L. S. Bergu, »Evolucija je u znatnoj mjeri

predodređena, razvijanje ili očitovanje prethodno postojećih rudimenata.« (Nomogenesis [Cambridge:

The M.I.T. Press, 1969], 403).

8. Iz Hitopadeše.

9. Mundaka Upanišad, 3.1.6.

10. Šankarina himna, »Nirvanašatkam«, preveo Svamī Vivekananda.

Page 205: Vedanta Glas Slobode

205

XII.

Univerzalnost vedante

KAKO VEDANTA PROSUĐUJE DRUGE VJERE?

Jesu li sve religije svijeta uistinu proturjeĉne? Ne mislim pritom na vanjske oblike

kojima su zaodjevene velike misli. Ne mislim niti na razliĉite graĊevine, jezike, obrede,

knjige i tako dalje, što se upotrebljavaju u razliĉitim religijama, već mislim na

unutrašnju dušu svake religije. Svaka religija ima u svojoj pozadini dušu koja se moţe

razlikovati od duše druge religije. No jesu li one proturjeĉne? Protuslovljuju li one jedna

drugoj ili se pak nadopunjavaju — to je pitanje.

Prihvatio sam se tog pitanja u vrijeme dok sam još bio djeĉak i prouĉavao sam ga

cijelog ţivota. Vjerujući da vam moj zakljuĉak moţe biti od pomoći, sada vam ga ţelim

iznijeti. Vjerujem da razliĉite religije nisu proturjeĉne — one se nadopunjuju. Svaka

religija prihvaća jedan dio velike univerzalne istine i svu svoju snagu ulaţe u

utjelovljavanje i simboliĉko izraţavanje tog dijela velike istine. To je, dakle, dodavanje,

a ne iskljuĉivanje. U tome je bit. Pojavljuje se tako sistem za sistemom, svaki od njih

utjelovljuje veliku ideju, a ideali se moraju dodavati idealima. Ovo je napredovanje

ĉovjeĉanstva. Ĉovjek nikada ne napreduje od pogreške ka istini, već od istine ka istini

— od niţe ka uzvišenijoj istini — nikada od pogreške ka istini.

Ponovno, znamo da mogu postojati gotovo proturjeĉna stanovišta u pogledu neke

stvari, ali sva će ona ukazivati na istu stvar. Pretpostavimo da ĉovjek putuje prema

suncu, i kako napreduje tako na svakom novom stupnju snima fotografiju sunca. Kada

se vrati, imat će mnoštvo fotografija sunca koje će nam pokazati. Vidimo da ne postoje

dvije sliĉne, pa ipak tko moţe poreći da su sve ovo snimci istog sunca, snimljeni iz

razliĉitih kutova, s razliĉitih gledišta? Snimite ĉetiri fotografije ove crkve iz ĉetiri

razliĉita ugla. Kako će samo razliĉite one biti, pa ipak sve one prikazuju istu crkvu.

Podjednako tako, svi mi promatramo istinu s razliĉitih gledišta, koja se razlikuju prema

našem roĊenju, obrazovanju, okruţenju i tako dalje.

Moja je ideja, stoga, ta da su sve ove religije razliĉite sile u sistemu boga, koje djeluju

za dobrobit ĉovjeĉanstva, te da se niti jedna od njih ne moţe ugasiti, da niti jedna ne

moţe biti istrijebljena. Podjednako kao što ne moţete uništiti niti jednu prirodnu silu,

tako ne moţete uništiti niti jednu od ovih duhovnih sila.

Page 206: Vedanta Glas Slobode

206

Ta univerzalna religija, o kojoj su mislioci i ostali u svakoj zemlji snivali, već sada

postoji. Ona je ovdje. Kao što postoji univerzalno bratstvo ljudi, tako postoji i

univerzalna religija.

Što je veći broj sljedbi, to je više mogućnosti da ljudi steknu vjeru. U hotelu, u kojem

se nude raznovrsna jela, svatko ima mogućnost zadovoljenja svog apetita. Stoga ţelim

da se u svakoj zemlji sljedbe umnoţavaju, da više ljudi zadobije mogućnost da budu

duhovni. Nemojte misliti da ljudi ne vole religiju. Nemojte u to vjerovati. Propovjednici

im ne mogu pruţiti ono što im je potrebno. Isti ĉovjek kojeg se ţigoše kao ateista, kao

materijalista ili što sve ne, moţe susresti ĉovjeka koji će mu dati ono što mu je potrebno,

te se ovaj moţe pokazati najduhovnijim ĉovjekom u zajednici.

Svaki narod ima u ovom skladu rasa svoju vlastitu misiju koju mu valja izvršiti, te

tako dugo dok taj narod ostaje privrţen tom idealu ništa ga ne moţe uništiti. Ali ako

narod odustane od svoje misije i pode za neĉim drugim, njegov ţivot postaje kratak, te

on nestaje.

Tako je i s religijama. Ĉinjenica da sve te drevne vjerske tradicije postoje i danas

dokazuje da mora biti da su svoju misiju odrţale netaknutom. Usprkos svim njihovim

greškama, usprkos svim teškoćama, usprkos svim svaĊama i svim optoĉivanjima likova

i kipova, srce svakog ponaosob je zdravo — ţivo srce koje kuca i udara. Nitko od njih

nije izgubio misiju zbog koje je došao. I sjajno je prouĉavati te misije. Uzmimo

primjerice muhamedanstvo. Islam ĉini svoje sljedbenike ravnopravnima. Ono što

muhamedanstvo ţeli propovijedati svijetu jest to praktiĉno bratstvo svih onih koji

pripadaju njihovoj vjeri. To je bit muhamedanske religije.

Kod hindusa ćete pronaći jednu nacionalnu ideju: duhovnost. Ni u jednoj drugoj

religiji i nijednom svetom spisu svijeta nećete pronaći da toliko mnogo energije biva

potrošeno na definiranje ideje boga. Pokušali su definirati ideju duše tako da je nijedan

zemaljski dodir ne moţe narušiti. Odricanje i duhovnost dvije su uzvišene misli Indije, i

upravo zbog toga što je tako silno privrţena ovim idejama sve su njezine greške nebitne.

Kod kršćana, središnja misao koju oni propovijedaju je ista: »Gledaj i moli — jer

kraljevstvo je nebesko blizu«, — što znaĉi, proĉistite svoj duh i budite spremni! A taj

duh nikada ne umire. Sjetite se da se kršćani, ĉak i u najteţim danima, ĉak i u

najpraznovjernijim kršćanskim zemljama, uvijek pokušavaju pripremiti za dolazak boţji

Page 207: Vedanta Glas Slobode

207

tako što pomaţu drugima, podiţu bolnice i sliĉno. Tako dugo dok kršćani ostaju vjerni

tom idealu njihova religija ţivi.

Naša će lozinka stoga biti prihvaćanje, a ne iskljuĉivanje. Ne samo snošljivost, jer

takozvana je tolerancija ĉesto puta huljenje, a ja u to ne vjerujem. Ja vjerujem u

prihvaćanje. Zašto bih trebao tolerirati? Tolerancija znaĉi da ja mislim kako ste vi u

krivu, no ja vas svejedno puštam ţivjeti. Nije li kletva vjerovati da vi i ja dozvoljavamo

drugima da ţive? Ja prihvaćam sve religije koje su postojale u prošlosti i sa svima od

njih štujem. Štujem boga sa svakom od njih, ma u kojem ga obliĉju one štovale. Poći ću

u dţamiju muhamedanca, ući ću u kršćansku crkvu i kleknuti pred raspelom, ući ću u

buddhistiĉki hram i naći utoĉište u Buddhi i njegovom zakonu. Poći ću u šumu i

meditirajući sjediti s hinduom, koji pokušava vidjeti svjetlo što prosvjetljuje svaĉije

srce.

Ne samo što ću uĉiniti sve ovo; već ću otvoriti svoje srce svemu što će moţda u

budućnosti nadoći. Je li boţja knjiga završena? Ili se otkrivenje i dalje nastavlja? To je

sjajna knjiga — ta duhovna otkrivenja svijeta. Biblije, Vede, Kuran, i sve ostale svete

knjige imaju toliko silno mnogo stranica, pa ipak beskonaĉan broj stranica ostaje još da

se otvori. Ostavit ću svoje srce otvorenim za sve njih. Stojimo u sadašnjosti, ali se

otvaramo prema beskonaĉnoj budućnosti. Prihvaćamo sve ono što je bilo u prošlosti,

uţivamo svjetlost sadašnjosti i otvaramo svaki prozor našeg srca onome što će doći u

budućnosti. Pozdravljenje svim prorocima prošlosti, svim velikim prorocima sadašnjosti

i svima onima koji će doći u budućnosti! (II. 365-68, 371-74)

VEDANTA I VELIKI UĈITELJI SVIJETA

Kozmos se, u skladu s hinduistiĉkim tumaĉenjem, kreće u ciklusima u obliku valova.

On se uzdiţe, dostiţe svoj vrhunac, zatim opada i ostaje neko vrijeme u udubini da bi se

još jednom uzdigao, i tako dalje, val za valom i pad za padom.

Ono što je istina za kozmos istina je i za svaki njegov djelić. Takvo je napredovanje

ĉovjeĉanstva. Takva je povijest naroda: oni se uspinju i padaju. Nakon uspona dolazi

pad. I opet će iz pada proizaći uspon, još silniji. Ovo se kretanje vjeĉno ponavlja.

U religijskom svijetu postoji isto kretanje. U duhovnom ţivotu svakog naroda postoji

pad jednako kao što postoji i uspon. Narod će pokleknuti i ĉinit će se kao da se sve

raspada. No tada on ponovno skuplja snagu i uzdiţe se. Dolazi golemi val — ponekad

Page 208: Vedanta Glas Slobode

208

val zanosa — na ĉijem se najuzvišenijem vrhu uvijek nalazi sjajna duša, glasnik.

Stvoritelj i stvoreno naizmjence, on je pokretaĉka sila koja nagoni valove na uzdizanje,

narod na uspon. Istovremeno, on je stvoren istim silama koje stvaraju val, što

naizmjence djeluju i meĊusobno djeluju. On upotrebljava svu svoju silnu snagu da bi

djelovao na društvo, a društvo ga ĉini onim što on uistinu jest. Takvi su veliki mislioci

svijeta. To su proroci svijeta, glasnici ţivota, utjelovljenja boga.

Ĉovjek ĉesto vjeruje da moţe postojati samo jedna religija, samo jedan prorok i samo

jedno utjelovljenje, ali takvo vjerovanje nije toĉno. Prouĉavajući ţivote svih ovih

velikih glasnika, nalazimo da je svakom od njih bilo suĊeno da odigra svoju veliku

ulogu, samo jednu — da se sklad sastoji u sveukupnosti, a ne samo u jednom tonu. Tako

je i s postojanjem rasa — niti jedna rasa nije roĊena da bi sama uţivala svijet. Nitko se

to ne usuĊuje reći. Svaka rasa ima svoju ulogu koju joj valja odigrati u ovom

boţanstvenom skladu naroda. Svaka rasa ima svoju misiju koju mora izvršiti, svoju

duţnost koju mora ispuniti. Sveukupnost je veliki sklad.

Niti jedan od tih proroka nije roĊen da bi vladao svijetom dovijeka. Nitko još nije u

tome uspio, niti će itko biti vladar dovijeka. Svaki od njih pridonosi samo dio, i u

pogledu tog dijela, istina je da će naposljetku svaki prorok vladati svijetom i njegovim

sudbinama.

Ovi su veliki glasnici i proroci uzvišeni i istiniti. Zašto? Zbog toga što je svaki od njih

došao propovijedati uzvišenu ideju. Uzmimo, ponajprije, Krišnu. Oni koji su ĉitali Gitu

znaju da je središnja misao koja se javlja kroz cijelu knjigu nepristranost. Budite

neskloni. Ljubav srca postoji zahvaljujući samo jednom. Kome? Onome koji se nikada

ne mijenja. Tko je on? On je bog. Nemojte poĉiniti grešku poklanjajući svoje srce

neĉemu što se mijenja, jer to je sigurna patnja. Moţete ga dati ĉovjeku, ali ako on umre,

posljedica je ponovno patnja. Moţete ga dati prijatelju, ali već sutra on moţe postati vaš

neprijatelj. Dadete li ga vašem muţu, on se jedni dana moţe posvaditi s vama. Moţete

ga dati svojoj ţeni, ali ona moţe već prekosutra umrijeti. Ovako se odvija svijet. Tako

kazuje Krišna u Gīti. Bog je jedini koji se nikada ne mijenja. Njegova ljubav nikada ne

presušuje. Ma gdje da smo ma što ĉinili, on je svagda isto milostivo, vjerno srce, prepu

no ljubavi.

Page 209: Vedanta Glas Slobode

209

Slušajte Buddhinu poruku — silnu poruku. Ona ima mjesta u našim srcima. Buddha

kazuje: »Iskorijenite sebiĉnost i sve ono što vas ĉini sebiĉnima. Ne imajte ţene, djeteta,

niti obitelji. Ne budite svjetovni. Postanite potpuno nesebiĉni.«

Pogledajte drugog glasnika, Isusa od Nazareta. On pouĉava: »Budite spremni, jer

kraljevstvo je nebesko ovdje.« Duboko sam razmišljao o Krišninoj poruci i pokušavam

djelovati bez sklonosti, ali ponekad se zaboravljam. Tada mi odjednom sine poruka

Buddhe: »Pripazi, jer sve je u ovom svijetu prolazno, i u ovom ţivotu uvijek postoji

patnja.« Slušam to i nisam siguran koju mi valja prihvatiti. Tada ponovno, poput munje,

dolazi poruka: »Budite spremni, jer kraljevstvo je nebesko ovdje.« Ne oklijevajte niti

trena. Ništa ne ostavljajte za sutra. Pripremite se za konaĉan trenutak, koji vas moţe

odmah zateći, ĉak i sada. Ova poruka takoĊer ima svoje mjesto, i mi to priznajemo.

Pozdravljamo glasnika. Pozdravljamo boga.

Zatim dolazi Muhamed, glasnik jednakosti. On nam je svojim ţivotom pokazao kako

bi meĊu muhamedancima morala vladati potpuna jednakost i bratstvo. Rasa, kasta, vjera

i spol nisu bili u pitanju.

Tako uviĊamo da svaki prorok, svaki glasnik ima odreĊenu poruku. Kada najprije

saslušate poruku, a potom pogledate njegov ţivot, uviĊate da je njom objašnjen

cjelokupan njegov ţivot koji zraĉi.

Ako se dva ĉovjeka prepiru oko vjere, samo ih upitajte: »Jesi li vidio boga? Jesi li

vidio te stvari?« Jedan ĉovjek kazuje da je Krist jedini prorok. Dobro, da li ga je on

vidio? »Da li ga je tvoj otac vidio?« »Ne, gospodine.« »Da li ga je tvoj djed vidio?«

»Ne, gospodine.« »Jesi li ga ti vidio?« »Ne, gospodine.« »Pa oko ĉega se onda

prepirete? Voće je palo u jarak a vi se prepirete oko košare!« Razboriti bi se ljudi morali

sramiti takvog prepiranja!

Prema tome, kada ĉovjek ustane i kaţe: »Moj je prorok jedini istinski prorok«, on nije

u pravu — on o religiji ne zna baš ništa. Religija nije glas, niti teorija, niti intelektualni

pristanak. Ona je obistinjenje u srcu naših srca. Ona je doticanje boga. Ona je osjećanje,

shvaćanje da sam ja duh, u vezi s univerzalnim duhom i svim njegovim uzvišenim

oĉitovanjima. Ako ste uistinu ušli u kuću oĉevu, kako ste mogli vidjeti njegovu djecu a

ne prepoznati je? Ako ih ne prepoznajete niste ni ušli u kuću oĉevu. Majka prepoznaje

svoje dijete ma kako ono bilo odjeveno ili prerušeno. Prepoznajte sve velike duhovne

Page 210: Vedanta Glas Slobode

210

ljude i ţene u svakom vremenu i u svakoj zemlji, i uvidite da se oni uistinu ne razlikuju

jedan od drugoga. (IV. 120—21, 125—26, 128—29, 131—33)

ZAŠTO SE PROTIVIMO

Ispriĉat ću vam jednu malu pripovijest. Ĉuli ste uvjerljivog govornika koji je svoj

govor završio rijeĉima: »Prestanimo zlostavljati jedni druge.« Bilo mu je silno ţao što

će uvijek biti tako mnogo nesloge. Ali mislim da bih vam trebao ispripovijedati priĉu

koja će pokazati uzrok tog razilaţenja.

Ţaba je ţivjela u zdencu. Ţivjela je u njemu već dugo vremena. Bila je tamo roĊena,

tamo je odrasla, a ipak bijaše samo malena, sićušna ţaba. Naravno, tada tamo nije bilo

evolucionista koji bi nam rekli da li je ţaba izgubila vid ili ne, ali za volju naše priĉe

uzmimo da je imala oĉi i da je svakodnevno ĉistila vodu od crva i bacila koji su u njoj

ţivjeli, i to s takvom silnom energijom koja bi sluţila na ĉast našim suvremenim

bakteriolozima. Tako se nastavilo, a ţaba je s vremenom postala glatka i debela.

Jednoga je dana stigla druga ţaba, koja je inaĉe ţivjela u moru, i pala u zdenac.

»Otkuda si ti?«

»Ja sam iz mora.«

»Iz mora! Koliko je veliko? Je li tako veliko kao moj zdenac?« I skoĉi tako s jednog

kraja zdenca na drugi.

»Prijatelju«, reĉe ţaba iz mora, »kako moţeš usporeĊivati more sa svojim malenim

zdencem?«

Naša ţaba skoĉi još jednom i upita, »Je li tvoje more ovoliko?«

»Kakve gluposti govoriš; usporeĊivati more sa zdencem!«

»Onda dobro«, reĉe ţaba iz zdenca, »ništa ne moţe biti veće od mog zdenca. Ne

postoji ništa veće od njega. Ovaj je momak laţov, izbacit ću ga.«

Ova se poteškoća neprestano javlja.

Ja sam hindu. Sjedim u svom vlastitom malenom zdencu i mislim da je on ĉitav svijet.

Kršćanin sjedi u svom malenom zdencu i smatra kako je ĉitav svijet njegov zdenac.

Muhamedanac sjedi u svom malenom zdencu i smatra ga ĉitavin jetom. Moram

zahvaliti vama u Americi na znaĉajnom pokušaju [Vjerska skupština, Chicago, 1893] da

srušite zapreke ovog našeg malenog svijeta, i nadam se da će vam ubuduće bog pomoći

da ostvarite svoju nakanu. (I. 4—5)

Page 211: Vedanta Glas Slobode

211

IDEAL UNIVERZALNE RELIGIJE

Stotine su pokušaja uĉinjene u Indiji, u Aleksandriji, u Europi, u Kini, u Japanu, na

Tibetu i naposljetku u Americi, da se sistematski prikaţe skladno religijsko vjerovanje,

da se sve religije sjedine u ljubavi. Svi su pokušaji bili neuspješni jer nisu prihvatili

nikakav praktiĉni plan. Mnogi su priznali da su sve religije svijeta ispravne, ali nisu

pokazali nikakav praktiĉni put ka njihovom sjedinjenju, u pogledu omogućavanja

svakoj ponaosob da u tom sjedinjenju zadrţi svoje osobitosti. Praktiĉan je plan jedino

onaj koji ne uništava individualnost vjernika, a istovremeno mu ukazuje na toĉku

sjedinjenja sa svima ostalima.

I ja imam svoj maleni plan. Ne znam da li će djelovati il ne, ali vam ga ţelim izloţiti

kako bismo ga raspravili. U ĉemu se sastoji moj plan? Ponajprije, zamolit ću

ĉovjeĉanstvo da prihvati ovu maksimu — »Ne razaraj.« Ikonoklastiĉki reformatori ne

ĉine svijetu dobro. Ne lomite, ne razarajte ništa, već gradite. Pomozite, ako to moţete.

Ako ne moţete, sklopite ruke, stanite postrani i promatrajte kako se stvari odvijaju. Ne

ranjavajte ako niste u stanju pruţiti pomoć. Ne proturjeĉite uvjerenjima i nijednog

ĉovjeka tako dugo dok su ona iskrena. Drugo, uzmite ĉovjeka ondje gdje on jest i

priskoĉite mu u pomoć. Ako je istina da je bog središte svih religija i da se svatko od

nas kreće prema njemu duţ tih krugova, onda je sigurno da svi moramo doseći to

središte. A u njemu, gdje se spajaju svi krugovi, nestat će svih naših razlika. Sve dok

tamo ne stignemo, razlike moraju postojati. Svi krugovi teţe prema istom središtu.

Jedan, već prema svojoj prirodi, putuje jednom putanjom, drugi pak drugom. Poţurimo

li svi mi našim vlastitim putanjama, sigurno ćemo stići do središta, jer »svi putevi vode

u Rim«.

Što moţemo vi i ja uĉiniti? Vjerujete li da moţete pouĉavati ĉak i dijete? Ne moţete.

Dijete se pouĉava samo. Vaša je duţnost pruţiti priliku i ukloniti zapreke. Biljka raste.

Da li je vi na to nagonite? Vaša je duţnost ograditi je, te paziti da je nijedna ţivotinja ne

pojede. Time završava vaša duţnost.

Tako je i u pogledu duhovnog rasta svakog ĉovjeka. Nitko vas ne moţe pouĉiti. Nitko

od vas ne moţe uĉiniti duhovnog ĉovjeka. Morate se sami pouĉavati. Vaš razvoj mora

proizaći iznutra. Što moţe uĉiniti vanjski uĉitelj? On moţe malo odstraniti prepreke i

time njegova duţnost završava. Pomozite, stoga, ako moţete, ali nemojte uništavati.

Page 212: Vedanta Glas Slobode

212

Napustite svaku pomisao da vi moţete ljude uĉiniti duhovnim. To je nemoguće. Vi

nemate drugog uĉitelja doli vlastitu dušu. Priznajte to.

Što s tim biva? U društvu vidimo tako mnogo razliĉitih priroda. Postoje tisuće i tisuće

razliĉitih umova i sklonosti. Njihovo posvemašnje uopćenje je nemoguće, ali zbog

praktiĉnosti dovoljno ih je razvrstati u ĉetiri kategorije. Ponajprije, postoji djelatan

ĉovjek, radnik. On ţudi za radom, i u njegovim je mišićima i ţivcima neslućena snaga.

Njegov je cilj raditi — graditi bolnice, ĉiniti milosrdna djela, graditi ulice, planirati i

organizirati. Zatim postoji osjećajan ĉovjek, koji neobiĉno voli uzvišenost i ljepotu. On

voli razmišljati o lijepom, uţivati estetsku stranu prirode, oboţavati ljubav i boga

ljubavi. Svim svojim srcem on ljubi velike duše svih vremena, proroke religija i

utjelovljenja boga na zemlji. On ne mari za to da li razum moţe ili ne moţe dokazati da

su Buddha i Krist uopće postojali. On ne mari za toĉan datum kada je propovijedana

Propovijed na gori, niti za toĉan trenutak Krišnina roĊenja. Ono za što on mari jesu

njihove liĉnosti, njihovi likovi vrijedni ljubavi. To je njegov ideal. Takva je priroda

ljubavnika, osjećajnog ĉovjeka. Zatim postoji mistik, ĉiji um ţudi za prouĉavanjem

vlastitog sopstva, za razumijevanjem djelovanja ljudskog uma — koje su to sile što

unutra djeluju, kako ih spoznati, kako njima upravljati i steći kontrolu nad njima. Takav

je mistiĉan um. Zatim je tu prisutan mislilac, koji ţudi da sve odvaţe, te da svoj um

upotrijebi ĉak i s onu stranu mogućnosti svog ljudskog mišljenja.

Da bi zadovoljila najveći dio ĉovjeĉanstva, religija mora biti u stanju osigurati hranu

za sve ove raznolike tipove duha. A gdje ta sposobnost nedostaje, sve postojeće sljedbe

postaju jednostrane.

Ono što ja ţelim širiti jest religija koja će biti jednako prihvatljiva svim duhovima.

Ona mora biti podjednako filozofska, podjednako osjećajna, podjednako mistiĉna i

mora podjednako pridonositi djelovanju. DoĊu li amo profesori s univerziteta —

znanstvenici i fiziĉari — oni će ustrajati na razumu. Neka im ga koliko god ţele. Pojavit

će se mjesto s onu stranu kojeg, vjerovat će, neće moći doprijeti bez raskidanja s

razumom. Tada će reći: »Ove misli o bogu i spasenju su praznovjerja. Ostavimo ih se.«

A ja ću reći: »Gospodine filozofe, ovo vaše tijelo još je veće praznovjerje. Ostavite ga

se. Ne idite kući na ruĉak — ili na svoju filozofsku stolicu. Napustite tijelo, a ako to ne

moţete, predajte se traţeći milost i sjednite.« Jer religija mora biti u stanju pokazati nam

kako obistiniti filozofiju što pouĉava da je ovaj svijet jedno, da u kozmosu postoji samo

Page 213: Vedanta Glas Slobode

213

jedna egzistencija. Sliĉno tome, doĊe li amo mistik, moramo mu poţeljeti dobrodošlicu,

spremni da mu pruţimo razumijevanje mentalne analize i da mu je praktiĉki pokaţemo.

DoĊu li osjećajni ljudi, sjednimo s njima, smijmo se i plaĉimo u boţje ime zajedno s

njima. Moramo »iskapiti ĉašu ljubavi i postati mahniti«. DoĊe li pak djelotvorni radnik,

radimo zajedno s njim sve dok ne iscrpimo i posljednji atom snage. Ova će kombinacija

biti ideal pribliţavanja univerzalnoj religiji.

Daj boţe da su svi ljudi tako stvoreni da su u njihovim umovima svi ovi elementi —

filozofija, misticizam, osjećaji i djelovanje — podjednako zastupljeni! To je ideal, moj

ideal savršenog ĉovjeka. Svakog koji posjeduje samo jedan ili dva od ovih elemenata

karaktera smatram jednostranim. Svijet je gotovo prepun ovakvih jednostranih ljudi,

koji poznaju samo jedan put kojim se kreću, i kojima se sve ostalo ĉini opasno i strašno.

Moj je ideal religije postati skladno uravnoteţen u sva ova ĉetiri smjera. A takva se

religija postiţe onim što mi u Indiji nazivamo yogom — sjedinjenjem. Za radnika, to je

sjedinjenje njega samoga i cijelog ĉovjeĉanstva; za mistika, to je sjedinjenje njegovog

niţeg sopstva i uzvišenijeg sopstva; za ljubavnika, to je sjedinjenje njega samoga s

bogom ljubavi; za filozofa, to je sjedinjenje svog postojanja. Ovo je mišljeno pod

yogom. (II. 384—88)

VEDANTA I POVLASTICA

Ideja povlastice otrov je ljudskog ţivota. Dvije sile neprestano djeluju — jedna što

stvara kaste i druga što ih razara; drugim rijeĉima, jedna što pridonosi povlastici i druga

što je dokida. I svaki put kada povlastica biva ukinuta, sve je više svjetla i napretka u

rasi. Ovu borbu opaţamo posvuda oko sebe. Naravno, ponajprije je tu okrutna ideja

povlastice — prevlasti snaţnih nad slabima. Zatim postoji povlastica bogatstva. Ima li

jedan ĉovjek više novaca od drugog, zahtijevat će za sebe sitnu povlasticu. Postoji još

profinjenija i snaţnija povlastica — povlastica uma. Ĉovjek koji zna više od ostalih

zahtijevat će za sebe povlasticu. Naposljetku, najgora od svih, zato što ukljuĉuje i

najviše tiranije, je povlastica duhovnosti. Ako neki ljudi smatraju da o duhovnosti i

bogu znaju više od ostalih, zahtijevat će za sebe veću povlasticu, odnosno prevlast nad

svima. Takvi ljudi kazuju: »DoĊite amo i štujte nas, vi obiĉno stado. Mi smo glasnici

boţji, i vi nas morate štovati.«

Nitko ne moţe biti vedantist a istovremeno priznavati povlastice, bile one mentalne,

tjelesne ili duhovne — nema apsolutno nikakve povlastice ni za koga. Ista je snaga data

Page 214: Vedanta Glas Slobode

214

u svakom ĉovjeku, samo što se u jednom više oĉituje, u drugom pak manje. Ista je

sposobnost, skrivena moć djelovanja u svakome. Gdje je pravo na povlastice? Sva je

spoznaja data u svakoj duši, ĉak i kod onog najneukijeg. On je nije oĉitovao, ali moţda

za to nije niti imao prilike — moţda mu okruţenje nije pogodovalo. Ĉim se ukaţe

prilika on će je oĉitovati. Ideja o priroĊenoj nadmoći jednog ĉovjeka nad drugim u

vedanti je posvema besmislena. (I. 423)

VEDANTA I NAUK

Advaiti nikada nije bilo dozvoljeno da zaĊe meĊu ljude. U poĉetku su je se doĉepali

neki redovnici i uzeli je sa sobom u šumu, te je tako bila nazvana »šumskom

filozofijom«. Milošću boga pojavio se Buddha i propovijedao je narodu, pa je tako ĉitav

narod prihvatio buddhizam. Dugo nakon toga, kada su ateisti i agnostici ponovno

uništili narod, otkrilo se kako je advaita jedini put spasenja Indije od materijalizma.

Tada se pojavio Šankaraćarva i još jednom oţivio filozofiju vedante, on ju je uĉinio

racionalistiĉkom filozofijom. Argumenti su u Upanišadama vrlo ĉesto nejasni. Buddha

stavlja naglasak na moralnu stranu filozofije, Šankaraćarva pak na intelektualnu. On je

razradio, pojednostavio i ljudima iznio zaĉudan, skladan sistem advaite.

Danas u Evropi prevladava materijalizam. Moţete moliti za spasenje modernih

skeptika, ali oni se ne predaju. Oni ţude za razumom. Spasenje Evrope ovisi o

racionalistiĉkoj religiji, a advaita — nedvojnost, jedinstvo, ideja impersonalnog boga —

jedina je religija koja moţe utjecati na sve razborite ljude. Ona se pojavljuje gdje god se

ĉini da religija nestaje i zavladava bezvjerje, i to je razlog zašto je ona našla plodno tlo u

Evropi i Americi.

Rekao bih još nešto u pogledu ove filozofije. U drevnim Upanišadama nalazimo

uzvišenu poeziju. Njihovi su tvorci bili pjesnici. Platon tvrdi da nadahnuće ljudima

dolazi kroz poeziju, i ĉini se da su se ti drevni rišiji, proroci istine, izdigli iznad

ĉovjeĉanstva, kako bi mu te istine kroz poeziju i pokazali. Oni nikada nisu

propovijedali, filozofirali niti pisali. Glazba je proizašla iz njihovih srca. U Buddhi smo

imali uzvišeno, univerzalno srce i beskrajnu strpljivost, što je religiju uĉinilo

praktiĉnom i dovelo je pred svaĉija vrata. U Šankaraćaryji vidimo silnu intelektualnu

snagu koja sve osvjetljava snaţnom svjetlošću razuma. Ono za ĉime mi sada ţudimo je

ta sjajna svjetlost razumskog shvaćanja sjedinjenja sa srcem Buddhe, zaĉudnim,

Page 215: Vedanta Glas Slobode

215

beskrajnim srcem, prepunim ljubavi i milostivosti. Ovo će nam sjedinjenje pruţiti

najuzvišeniju filozofiju. Znanost i religija će se susresti i pruţiti jedna drugoj ruku.

Poezija i filozofija postat će prijateljice. Takva će biti religija budućnosti i ako je

moţemo razraditi, moţemo biti sigurni da će to biti religija za sva vremena i sve ljude.

Ovo je jedini put koji će se pokazati prihvatljivim za suvremenu znanost, jer do toga

je već gotovo došlo. Kada uĉitelj--znanstvenik tvrdi da su sve stvari oĉitovanje jedne

sile, ne podsjeća li vas njegova tvrdnja na boga o kojem ste slušali u Upanišadama?

»Kao što se jedna vatra što stupa u kozmos iskazuje u razliĉitim oblicima, tako se i ta

jedna duša iskazuje u svakoj duši, pa ipak pored ostaje još beskonaĉno mnogo.«1

Zar ne

vidite kamo znanost smjera? Hinduski je narod napredovao kroz izuĉavanje uma, putem

metafizike i logike. Evropski narodi poĉinju s vanjskom prirodom, a sada takoĊer i oni

dolaze do istih rezultata. Otkrivamo da, tragajući kroz duh, naposljetku stiţemo do tog

jedinstva, do univerzalnog jednog, do unutrašnje duše svega, do biti i zbiljnosti svega,

do vjeĉno slobodnog, svagda blaţenog i uvijek postojećeg. Putem materijalne znanosti

stiţemo do istog jedinstva. Znanost nam danas tumaĉi da su sve stvari samo oĉitovanje

jedne energije koja je sveukupnost svega što postoji, a nastojanje je ĉovjeĉanstva

sloboda, a ne ropstvo. (II. 138—41)

ISTOK I ZAPAD SE MORAJU SRESTI

»Kada god vrlina popušta i porok poĉinje prevladavati, ja dolazim ĉovjeĉanstvu u

pomoć«, obznanjuje Krišna u Bhagavad Giti. Kada god ovaj naš svijet zbog svog

razvoja, zbog dodatnih okolnosti, traţi novo poravnanje, pojavljuje se val moći, i kao

što ĉovjek djeluje na dvije razine, duhovnoj i tvarnoj, tako se i valovi poravnanja diţu

na obje razine. Na jednoj strani, strani poravnanja materijalne razine, u suvremeno je

doba Evropa bila preteţno osnova, dok je na drugoj strani, na duhovnoj razini, kroz

ĉitavu povijest svijeta Azija bila ta osnova poravnanja.

Danas ĉovjek traţi još jedno poravnanje na duhovnoj razini. U današnje doba, kada su

ideje materijalnog na vrhuncu slave i moći, kada je moguće da ĉovjek zaboravi svoju

boţansku prirodu svojom sve većom zavisnošću od tvari i kada je moguće da se pretvori

u puki stroj za pravljenje novaca, poravnanje je svakako nuţno. I glas je progovorio.

Stiţe snaga što će odagnati oblake nabujalog materijalizma. Pokrenuta je snaga što će

Page 216: Vedanta Glas Slobode

216

uskoro još jednom podsjetiti ĉovjeĉanstvo na njegovu istinsku prirodu. I ponovno je

mjesto otkuda snaga kreće Azija.

U ovom našem svijetu vlada podjela rada. Uzaludno je reći da će jedan ĉovjek

posjedovati sve. Pa ipak, kako smo samo djetinjasti! Maleno dijete u svom neznanju

vjeruje da je njegova lutka jedina svojina koju u cijelom ovom kozmosu valja

priţeljkivati. Tako i narod koji posjeduje silnu materijalnu moć vjeruje da je ona sve što

valja priţeljkivati, da je ona sve ono što je mišljeno pod napretkom, da je ona sve što je

mišljeno pod civilizacijom, te da ako i postoje drugi narodi koji ne mare za

posjedovanje, i ne posjeduju takvu snagu, oni nisu sposobni ţivjeti; njihova je

egzistencija posve bezvrijedna. S druge pak strane, neki narod moţe smatrati da je puka

materijalna civilizacija posvema bezvrijedna. S istoka je došao glas koji je jednom

izjavio svijetu: ako ĉovjek posjeduje sve pod ovim suncem, a pritom ne posjeduje

duhovnost, koja je korist od svega? Takav je istoĉnjaĉki tip, drugi je zapadni.

Svaki od ova dva tipa ima svoju veliĉinu, svoju slavu. Ovo će izravnanje biti

usklaĊivanje, sjedinjenje ovih dvaju ideala. Istoĉnjaĉkom je tipu ĉovjeka svijet duha

jednako stvaran kao što je zapadnom ĉovjeku svijet osjetila. Istoĉnjaĉki tip u duhovnom

nalazi sve za ĉim ţudi i ĉemu se nada. U njemu nalazi sve ono što njemu ţivot ĉini

zbiljskim. Zapadni ga tip smatra sanjarom. Istoĉnjaĉkom je tipu pak ovaj zapadni sanjar,

koji se igra s prolaznim igraĉkama, te se smije pri pomisli da se odrasli muškarci i ţene

toliko muĉe da bi stekli pregršt tvari koju će prije ili kasnije ionako morati napustiti.

Svaki od njih naziva drugoga sanjarom. Ali istoĉnjaĉki je ideal za napredak ljudske rase

jednako toliko vaţan koliko i zapadni; ja vjerujem da je ĉak i potrebniji. Strojevi nikada

nisu usrećili ĉovjeĉanstvo, niti će to uĉiniti. Onaj koji nas pokušava nagovoriti da u to

povjerujemo tvrdi da je sreća u strojevima. Ali ona je uvijek u duhu. Sretan moţe

postati jedino onaj ĉovjek koji vlada svojim umom, nitko drugi.

I u ĉemu je, naposljetku, sva ta snaga strojeva? Zašto bi se ĉovjeka koji moţe putem

ţice odaslati elektriĉnu struju nazivalo silno velikim i inteligentnim ĉovjekom? Zar

priroda svakog trena ne ĉini milijun puta više od toga? Zašto onda ne kleknuti i štovati

prirodu? Koja je korist od toga ako ste stekli prevlast nad cijelim svijetom, ako ste

zagospodarili svakim atomom u kozmosu? Ništa vas od toga neće usrećiti ako

sposobnost doţivljavanja sreće nemate u sebi samom, ako niste pobijedili sebe samog.

Ĉovjek je stvoren da bi pobijedio prirodu, to je toĉno, ali pod »prirodom« zapadni tip

Page 217: Vedanta Glas Slobode

217

podrazumijeva jedino fiziĉku ili vanjsku prirodu. Istina je da je vanjska priroda

veliĉanstvena, sa svojim planinama, oceanima i rijekama, i sa svojom beskrajnom

snagom i raznolikošću. Pa ipak postoji još veliĉanstvenija, unutrašnja priroda ĉovjeka,

uzvišenija od sunca, mjeseca i zvijezda, uzvišenija od ove naše zemlje, uzvišenija od

ovog fiziĉkog kozmosa, koja nadmašuje ove naše neznatne ţivote, i ona pruţa novo

podruĉje prouĉavanja. Istoĉnjaĉki se ljudi u njoj odlikuju, podjednako kao što se

zapadni ljudi odlikuju u onoj drugoj. Stoga je pogodno, kada god doĊe do duhovnog

poravnanja, da ono krene od istoka. TakoĊer je prikladno, kada istoĉnjaĉki ĉovjek ţeli

uĉiti o gradnji strojeva, da sjedne pod noge zapadnog ĉovjeka i uĉi od njega. Kada pak

zapad ţeli uĉiti o duhu, o bogu, o duši, o znaĉenju i tajni ovog kozmosa, on mora sjesti

pod noge istoka. (IV. 154—56)

ISTOĈNI I ZAPADNI POGLEDI

Općenito ćete imati prilike ĉuti kako ova vedantinska filozofija i svi ostali istoĉnjaĉki

sistemi upravljaju svoj pogled samo s onu stranu, napuštajući naslade i nastojanja ovoga

ţivota. Takvo je poimanje potpuno pogrešno. Samo će vam neuki ljudi koji ne znaju

ništa o istoĉnoj misli i koji nikada nisu imali dovoljno mozga da shvate njezin istinski

nauk reći takvo nešto. Naprotiv, u našim svetim spisima ĉitamo da naši mislioci ne ţele

poći u druge svjetove, već ih kude kao mjesta gdje ljudi samo malo plaĉu i smiju se

neko vrijeme, a potom umiru. Tako dugo dok smo slabi morat ćemo prolaziti kroz takva

stanja, ali što je god istinsko to je ovdje — a to je ljudska duša. I na tome se ustraje da

poĉinjavanjem samoubojstva ne moţemo izbjeći neizbjeţno. To ne moţemo izbjeći. Ali

pravi je put teško pronaći. Hindu je jednako praktiĉan koliko i zapadni ĉovjek, samo se

njihovi pogledi na ţivot razlikuju. Jedan kazuje, »Sagradi dobru kuću, imaj dobra

odijela i dobro se hrani, imaj dobru intelektualnu kulturu i tako dalje, jer ovo je sav

ţivot«, i u tome je on silno praktiĉan. Hindu pak kazuje, »Istinska spoznaja svijeta znaĉi

spoznaju duše, metafiziku«, i on ţeli uţivati takav ţivot.

U Americi je ţivio veliki agnostik2, vrlo plemenit ĉovjek, vrlo dobar ĉovjek i izuzetan

govornik. Predavao je o religiji za koju je govorio da je beskorisna — zašto se

opterećivati drugim svjetovima? Upotrebljavao je ovu metaforu: »Imamo ovdje ovu

naranĉu i ţelimo iscijediti iz nje sav sok.« Jednom sam ga prilikom susreo i upitao:

»Potpuno se slaţem s vama. I ja imam nešto voća i ţelim iz njega iscijediti sok. Razlika

Page 218: Vedanta Glas Slobode

218

meĊu nama krije se u odabiru voća. Vi ţelite naranĉu, a ja više volim mango. Vi

smatrate da je dovoljno ovdje ţivjeti, jesti, piti i imati nešto znanstvene spoznaje, ali

nemate prava reći da će to zadovoljiti svaĉiji ukus. Takvo poimanje meni ne znaĉi ništa.

Kada bih jedino trebao nauĉiti kako jabuka pada na tlo i kako elektriĉna struja djeluje na

moje ţivce, poĉinio bih samoubojstvo. Ţelim shvatiti srce stvari, prodrijeti u samu srţ

stvari. Vaše je prouĉavanje oĉitovanje ţivota. Moje je ţivot sam. Moja filozofija kazuje

da to morate spoznati i iz svog uma istjerati sve pomisli o nebeskom carstvu, paklu i

ostala praznovjerja, iako ona postoje u istom smislu kao što postoji i ovaj svijet. Ja

moram spoznati srţ ovog ţivota, samu njegovu bit, što on jest — ne samo kako djeluje i

što su njegova oĉitovanja. Ţelim znati zašto svega. Kako prepuštam djeci.«

Na svoj vlastiti naĉin ja sam vrlo, vrlo praktiĉan. Prema tome, vaše vjerovanje kako je

samo zapad praktiĉan je besmislica. Vi ste praktiĉni na jedan naĉin, ja na drugi. Postoje

razliĉiti tipovi ljudi i umova. Ako na istoku kaţete ĉovjeku da će iznaći istinu stajanjem

na jednoj nozi do kraja ţivota on će prihvatiti tu metodu. Ako na zapadu ljudi ĉuju da u

nekoj neciviliziranoj zemlji postoji rudnik zlata, tisuće njih izloţit će se tamošnjim

opasnostima u nadi da će se domoći zlata, a moţda će samo jedan u tome i uspjeti. Isti

su ljudi ĉuli da posjeduju duše, ali su zadovoljni time da brigu o njima prepuste crkvi.

Istoĉni ĉovjek neće ići u blizinu bezboţnika, jer vjeruje da to moţe biti opasno. Ali ako

mu kaţemo da na vrhu visoke planine ţivi ĉudesni mudrac koji mu moţe podariti

spoznaju duše, pokušat će se uspeti do njega, iako u tom pokušaju moţe izgubiti ţivot.

Oba tipa ljudi podjednako su praktiĉni, ali pogreška se krije u tome što se prema ovom

svijetu odnose kao prema ţivotu u cijelosti. Vaše je poimanje osjetilne naslade toĉka

koja išĉezava — u njoj nema niĉega stalnog. Ona jedino donosi nove patnje. Moje

poimanje donosi vjeĉan mir.

Ne kaţem da je vaš pogled pogrešan. Dobro došli u njega. Iz njega proizlazi silno

dobro i blagoslov. Ali nemojte, stoga, osuĊivati moj pogled. Moj je pogled takoĊer

praktiĉan na svoj vlastiti naĉin. Djelujmo svi na našim vlastitim nakanama. Kamo sreće

da smo svi jednako praktiĉni na obje strane! Vidio sam neke znanstvenike koji su

jednako praktiĉni i kao znanstvenici i kao duhovni ljudi, i moja je velika nada da će u

toku vremena cijelo ĉovjeĉanstvo postati na isti naĉin djelatno. Kada promatrate ĉajnik s

vodom što će upravo prokljuĉati, opazit ćete da se najprije pojavljuje jedan mjehurić,

potom drugi i tako dalje, sve dok se naposljetku svi mjehurići ne pridruţe i ne nastane

Page 219: Vedanta Glas Slobode

219

silno komešanje. Ovaj je svijet veoma nalik tome. Svaki je pojedinac poput mjehurića, a

ovaj narod nalikuje mnoštvu mjehurića. Postepeno se ovi narodi zdruţuju, i siguran sam

da će doći dan kada će odvojenosti nestati i da će se oĉitovati jedinstvo kojem svi mi

idemo. Mora doći vrijeme kada će svaki ĉovjek biti jednako praktiĉan u znanstvenom

svijetu kao i u duhovnom. Tada će jedinstvo, sklad jedinstva, proţeti sav svijet. Cijelo

će ĉovjeĉanstvo postati jivanmukti — slobodan za ţivota. Svi se mi borimo za taj jedan

cilj, putem naših ljubomora i mrţnji, putem naše ljubavi i meĊusobnog pomaganja.

Silna bujica teĉe prema oceanu, noseći nas sa sobom. Iako ponekad bivamo nošeni bez

cilja, nalik slamkama i komadićima papira, naposljetku moţemo biti sigurni da će se

sjediniti u oceanu ţivota i blaţenstva. (II. 185—88)

BUDUĆNOST VEDANTE

Na poĉetku, mogu vam reći da ne znam da li će ona [vedanta] ikada biti religija velike

većine ljudi. Hoće li ona ikada biti u stanju obuzeti jedan cijeli narod, kao primjerice

Sjedinjene Ameriĉke Drţave? Moţda i hoće. Pa ipak, to pitanje ţelim danas raspraviti.

Zapoĉet ću kazivanjem što vedanta nije, a potom ću vam reći što ona jest. Ali valja

vam imati na umu da sa svim svojim naglascima na impersonalna naĉela, vedanta nije u

suprotnosti ni sa ĉim, iako ne ugroţava niti ne napušta istine koje smatra temeljnim.

Svima vam je poznato da su odreĊene stvari nuţne da bismo imali religiju. Ponajprije,

nuţan je sveti spis. Moć svetog spisa jednostavno je fantastiĉna! Ma što on bio, sveti je

spis središte oko kojeg se skuplja ljudska odanost. Nijedna religija koja danas postoji u

svijetu nije bez svetog spisa. Usprkos svem racionalizmu i uzvišenim govorima,

ĉovjeĉanstvo je još uvijek privrţeno svetim spisima. Svaki pokušaj pokretanja religije

bez svetog spisa u vašoj je zemlji bio osuĊen na neuspjeh. U Indiji se uzdiţu sljedbe sa

silnim uspjehom, ali nakon nekoliko godina one odumiru, jer iza njih ne stoji nikakav

sveti spis. Tako je i u svakoj drugoj zemlji.

Promatrajte paţljivo uspon i pad unitaristiĉkog pokreta. On predstavlja najbolje misli

vašeg naroda. Zašto se on nije mogao proširiti kao metodizam, baptizam ili ostale

kršćanske vjere? Jer nije bilo svetog spisa. S druge pak strane, pogledajte Ţidove.

Šaĉica ljudi, tjerana iz jedne zemlje u drugu, još se uvijek odrţava zajedno, jer imaju

sveti spis. Sjetite se Parsa — svega ih je stotina tisuća u ĉitavom svijetu. A znate li da se

Page 220: Vedanta Glas Slobode

220

ta pregršt Parsa i Jaina odrţava zahvaljujući svojim svetim spisima? Sve religije koje

danas ţive imaju svoje svete spise.

Drugi je uvjet religije štovanje neke liĉnosti. Liĉnost je štovana kao bog ili kao veliki

uĉitelj svijeta. Ljudi moraju štovati utjelovljenja. Moraju imati inkarnaciju, proroka ili

velikog uĉitelja. Ovo nalazite u svakoj današnjoj religiji. Hindusi i kršćani imaju

inkarnacije. Buddhisti, muhamedanci i Zidovi imaju proroke. No sve je to otprilike

jednako — svo se njihovo štovanje isprepliće oko neke liĉnosti ili više njih.

Treći uvjet postojanja religije je taj da ona, da bi bila snaţna i sigurna u sebe, mora

vjerovati kako je samo ona istinita. Drugaĉije ona ne bi bila u stanju utjecati na ljude.

Liberalizam odumire jer je jalov, jer ne moţe pobuditi zanos u ljudskom duhu, jer ne

moţe iskazati mrţnju prema niĉemu osim prema samom sebi. Zbog toga je sigurno da

će liberalizam sve više i više propadati. On moţe izvršiti utjecaj jedino na mali broj

ljudi. Razlog je teško otkriti. Liberalizam nas pokušava uĉiniti nesebiĉnima. Ali mi ne

ţelimo biti nesebiĉni. Ne uviĊamo nikakvog neposrednog dobitka u nesebiĉnosti —

dobivamo više ako smo sebiĉni. Liberalizam prihvaćamo tako dugo dok smo siromašni i

ništa nemamo. Onoga trena kada steknemo bogatstvo i moć postajemo vrlo

konzervativni. Siromašni je ĉovjek demokrat. Kada se obogati, postaje aristokrat. U

religiji, takoĊer, ljudska priroda sliĉno djeluje.

Pojavljuje se prorok, obećava svakojake nagrade onima koji će ga slijediti i vjeĉno

prokletstvo onima koji to neće. I tako se njihova religija širi. Sve su postojeće religije

što se šire neobiĉno fanatiĉne. Što više jedna sljedba mrzi ostale sljedbe, to je veći

njezin uspjeh i više je ljudi koje uzima u svoje okrilje. Nakon mnogo putovanja po

dobrom dijelu svijeta i ţivljenja meĊu razliĉitim rasama, te u svjetlu prilika koje vladaju

u svijetu, moj je zakljuĉak da će se sadašnje stanje stvari nastaviti, usprkos mnogom

pripovijedanju o univerzalnom bratstvu.

Vedanta ne vjeruje ni u jedan od ovih nauka. Ponajprije, ona ne vjeruje u sveti spis,

što je poteškoća na poĉetku. Ona negira autoritet svakog svetog spisa nad nekim drugim

svetim spisom. Ona izriĉito poriĉe da jedan sveti spis moţe sadrţavati sve istine o bogu,

duši i krajnjoj zbiljnosti. Oni od vas koji su ĉitali Upanišade prisjetit će se da one uvijek

iznova kazuju: »Sopstvo se ne moţe spoznati ĉitanjem spisa.«

Drugo, štovanje neke liĉnosti ĉini se da je još teţe podrţati. Oni od vas koji su uĉenici

vedante — a pod vedantom se uvijek podrazumijevaju Upanišade — znat će da je ona

Page 221: Vedanta Glas Slobode

221

jedina religija koja nije privrţena samo jednoj osobi. Nikada meĊu vedantistima nijedan

ĉovjek i nijedna ţena nisu mogli postati predmetom štovanja. To ne moţe biti. Ĉovjek

nije dostojniji štovanja nego što je to ptica ili crv. Svi smo mi braća. Razlika je jedino u

stupnju. Potpuno sam jednak najniţem crviću. Vidite kako je u vedanti malo mjesta za

ĉovjeka koji bi stao pred nas i kojeg bismo štovali — on nas umara, ali bivamo od njega

spašeni. Vedanta vam to ne daje. Nikakvog svetog spisa, nikakvog ĉovjeka kao

predmeta štovanja, ništa.

Još je veća poteškoća bog. Vi ţelite biti demokratiĉni u ovoj zemlji. Bog kojeg

vedanta propovijeda je demokratiĉan.

Vi imate vladu, ali je ona impersonalna. Vaša vlada nije autokratska, pa ipak snaţnija

je od bilo koje monarhije u svijetu. Ĉini se da nitko ne shvaća da su istinska moć,

istinski ţivot i istinska snaga u nevidljivom, impersonalnom, u nikome. Kao puka osoba

odvojena od drugih vi ste ništa, ali kao impersonalna jedinica naroda koja vlada sama

sobom vi ste silni. Svi ste vi jedno u vladi — vi ste strahovita snaga. Ali gdje je uistinu

ta snaga. Svaki je ĉovjek snaga. Kralja nema. Svakoga doţivljavam posvema jednakim.

Ne moram skinuti svoj šešir niti se pokloniti. Pa ipak u svakom ĉovjeku postoji silna

snaga.

Vedanta je upravo to. Njezin bog nije vladar koji sjedi na svom tronu, posvema

odvojen od ostalih. Postoje oni koji svog boga upravo tako ţele doţivljavati — boga

kojeg se valja bojati i ĉiju naklonost valja steći. Oni pale svijeće i puţu pred njim u

prašini. Oni ţele kralja koji će njima vladati — oni vjeruju u kralja nebeskog koji svima

njima vlada. Kralj je barem iz ove zemlje nestao. Gdje je kralj nebeski sada? Upravo

ondje gdje je i zemaljski kralj. U ovoj je zemlji kralj ušao u svakoga od vas. Svi ste vi

kraljevi u ovoj zemlji. Tako je i s religijom vedante. Svi ste vi bogovi. Jedan bog nije

dovoljan. Svi ste vi bogovi, kazuje vedanta.

Koja je ideja boga na nebesima? Materijalizam. Vedantinska je ideja beskrajno naĉelo

boga utjelovljenog u svakom od nas. Bog koji sjedi na oblaku! Razmislite o potpunoj

kletvi koju u sebi nosi takva ideja. To je materijalizam — oĉiti materijalizam. Kada

djeca tako misle, to još moţe biti u redu, ali kada odrasli ljudi pokušavaju pouĉavati

takvim stvarima, to je odvratno — eto što je to. Sve je to tvar, ideja tjelesnog, ideja

opipljivog, ideja osjetilnog. Svaki je komadić toga glina i ništa drugo doli glina. Je li to

religija? Bog je duh, i njega valja štovati u duhu i istini. Ţivi li duh jedino u nebesima?

Page 222: Vedanta Glas Slobode

222

Što je duh? Svi smo mi duh. Zašto mi to ne shvaćamo? Što vas to ĉini razliĉitima od

mene? Tijelo i ništa više. Zaboravite na tijelo i sve će biti duh.

U tome se sastoji ono što vedanta ne pruţa. Nikakvog svetog spisa. Nikakvog ĉovjeka

izdvojenog od ostatka ĉovjeĉanstva — »Vi ste crvi, a mi smo gospodin bog!« — ništa

od toga. Ako ste vi gospodin bog, i ja sam gospodin bog. Tako vedanta ne poznaje

grijeh. Postoje pogreške, ali ne postoji grijeh, a naposljetku će ionako sve biti dobro.

Nikakvog sotone — ništa od tih besmislica. Vedanta vjeruje u samo jedan grijeh, jedini

na svijetu, a on je sljedeći: Onoga trena kada pomislite da ste griješni, ili da je bilo tko

drugi grešnik, to je grijeh. Iz toga slijedi svaka druga pogreška, ili ono što se obiĉno

naziva grijehom. U našim je ţivotima bilo mnogo pogrešaka. Ali mi nastavljamo ţivjeti.

Slava nama da smo ih poĉinili! Ako je vaše trenutno stanje dobro, ono je bilo

uzrokovano svim poĉinjenim pogreškama, jednako kao i poluĉenim uspjesima. Slava

našem uspjehu? Slava našim pogreškama! Ne osvrćite se za onim što je već uĉinjeno.

Krenite naprijed!

Kao što vidite, vedanta ne postavlja nikakav grijeh niti grešnika. Nikakvog boga pred

kojim valja osjećati strah. On je jedino biće kojeg se nikada nećemo bojati, jer on je

naše vlastito sopstvo. Samo je jedno pred kojim nikako ne moţete osjećati strah — to je

on. Nije li najpraznovjernija osoba ona koja se boji boga? Moţe postojati netko tko se

boji svoje sjenke, ali ĉak ni on se ne boji sebe. Bog je samo ĉovjekovo sopstvo. On je to

jedino biće pred kojim ne moţete osjećati strah. Ĉemu sve te besmislice, o tome kako se

strah od boga uvlaĉi u ĉovjeka, nagoni ga na drhtavicu i tako dalje? Blagoslovi boţe da

nismo svi dospjeli u ludnicu! Ali ako većina nas nije luda, zašto onda smišljati takve

ideje kao što je strah od boga? Gospodin Buddha je rekao da je cjelokupna ljudska rasa

u većoj ili manjoj mjeri luda. Ĉini se da je to posvema toĉno.

Nikakvog svetog spisa, nikakve liĉnosti, nikakvog personalnog Boga. Sve to mora

nestati. Još jednom, osjetila moraju nestati. Ne moţemo biti njima sputani. Ovoga smo

trena vezani — poput ljudi koji umiru od hladnoće na ledenjacima. Oni osjećaju silnu

ţudnju za snom, a kada ih prijatelji pokušavaju probuditi, ukazujući im na smrtnu

opasnost, kazuju: »Pusti me da umrem, ţelim spavati.« Svi mi ostajemo privrţeni sitnim

stvarima osjetilnog, ĉak i ako time bivamo uništeni, jer zaboravljamo da postoje mnogo

uzvišenije stvari.

Page 223: Vedanta Glas Slobode

223

Postoji jedna hinduska legenda o tome kako se bog jednom pojavio utjelovljen u

svinju. Imao je svoju ţenku i tokom vremena oprasilo se nekoliko malenih prašĉića. Bio

je vrlo sretan sa svojom obitelji, ţiveći u kaljuţi, skviĉeći od radosti i zaboravljajući na

svoju boţansku veliĉanstvenost i gospodstvo. Bogovi su se izuzetno zabrinuli i sišli na

zemlju da ga zamole da napusti svinjsko obliĉje, te da se vrati na nebo. Ali bog nije htio

niti ĉuti. Otjerao ih je. Govorio je da je silno sretan i da ne ţeli da ga itko uznemirava.

Ne nalazeći drugog naĉina, bogovi su uništili svinjsko tijelo boga. Istog je trena

ponovno poprimio svoje boţansko veliĉanstvo i zaĉudio se kako je mogao uţivati u

tome da bude svinja.

Ljudi se jednako tako ponašaju. Kada god ĉuju za impersonalnog boga kazuju: »Što će

biti s mojom individualnošću? — Ona će nestati!« Kada vam sljedećeg puta takvo nešto

padne na um, sjetite se svinje, a tada pomislite kakav beskrajan izvor sreće nosite u sebi,

svatko od vas. Kako ste samo zadovoljni sadašnjim stanjem. Ali kada spoznate ono što

uistinu jeste, zaĉudit ćete se da ste nerado pristajali na odricanje od osjetilnog ţivota.

Što je to u vašoj liĉnosti? Je li ona štogod bolja od tog svinjskog ţivota? I to vi ne ţelite

napustiti! Blagoslovi nas boţe!

Vedanta ne iznosi univerzalno bratstvo, već univerzalno jedinstvo. Ja sam isti kao i

svaki drugi ĉovjek, kao bilo koja ţivotinja — dobar, loš, bilo kakav. Jedno je tijelo,

jedan um, jedna duša u svemu. Duh nikada ne umire. Smrti nema nigdje, ĉak niti za

tijelo. Um takoĊer ne umire. Kako bi ĉak i tijelo moglo umrijeti? Jedan list pada —

umire li pritom stablo? Kozmos je moje tijelo. Pogledajte kako se nastavlja. Svi su

umovi moji. Koraĉam svim stopalima. Kroz sva usta progovaram. U svakom tijelu

prebivam.

Zašto to ne osjećam? Zbog te individualnosti, te svinjskos-ti. Usko ste povezani s

ovim umom i moţete biti jedino ovdje, nikako ondje. Što je besmrtnost? Kako

malobrojni odgovaraju: »To je sama naša egzistencija!« Većina ljudi smatra kako je sve

ovo smrtno i mrtvo — da bog nije ovdje, te da će odlaskom u nebesko carstvo postati

besmrtni. Zamišljaju da će nakon smrti ugledati boga. Ali ako ga ne vide ovdje ovoga

trena, neće ga ugledati nakon svoje smrti. Iako svi vjeruju u besmrtnost, oni ne znaju da

se ona ne postiţe umiranjem i odlaţenjem u nebesko carstvo, već napuštanjem ove

svinjske individualnosti i nevezivanjem za to sićušno tijelo. Besmrtnost je spoznavanje

sebe kao jednog sa svim, prebivanje u svim tijelima, opaţanje kroz sve umove. Moramo

Page 224: Vedanta Glas Slobode

224

osjećati i u drugim tijelima, ne samo u ovom jednom. Što je suosjećanje? Ima li granice

ovom suosjećanju, ovom osjećanju u našim tijelima? Posvema je moguće da će doći

trenutak kada ću osjećati kroz sav kozmos.

Koji je dobitak? Svinjsko je tijelo teško napustiti. Ţao nam je izgubiti nasladu tog

našeg jednog sićušnog svinjskog tijela! Vedanta ne kazuje, »Napusti ga,« — ona kazuje,

»PrevaziĊi ga.« Nema potrebe za isposništvom — bolje je uţivati dva tijela, još bolje

tri, bolje je ţivjeti u više tijela nego u jednom? Ako mogu uţivati kroz cjelokupan

kozmos, cjelokupan je kozmos moje tijelo.

Mnogo je onih koji su prestravljeni kada ĉuju ovakav nauk. Ne sviĊa im se kazivanje

da oni nisu samo sićušna svinjska tijela, koja je stvorio bog tiranin. Kazujem im,

»Popnite se!« Oni pak odgovaraju da su roĊeni u grijehu — da se ne mogu uzdići ako

im se ne ukaţe neĉija milost. Kazujem im, »Vi ste boţanstveni!«, a oni odgovaraju, »Ti,

klevetniĉe, kako se usuĊuješ tako govoriti? Kako bi ubogi stvor mogao biti bog! Mi smo

grešnici!« Ponekad sam vrlo obeshrabren, znate. Stotine muškaraca i ţena mi kazuju,

»Ako nema pakla, kako onda moţe biti religije?« Ako takvi ljudi idu u pakao svojom

vlastitom voljom, tko ih moţe od toga odvratiti?

Što god sanjate i o ĉemu god razmišljate sami stvarate. Ako je to pakao, onda umirete

i vidite taj pakao. Ako je to zlo i sotona, dobit ćete sotonu. Ako su to duhovi, bit će

duhovi. Što god pomišljate, to ćete i postati. Ako morate razmišljati, mislite dobre misli,

uzvišene misli. Ali uzimanje za gotovo da ste slabašni sitni crvi! Izjavljujući da smo

slabi, slabima i postajemo — ne postajemo nimalo bolji. Pretpostavimo da ugasimo

svjetlo, zatvorimo prozore i kaţemo da je soba mraĉna. Kakve li besmislice! Koje dobro

mi ĉini reći da sam grešnik? Ako sam u tami, dozvolite mi da upalim svjetiljku. Cijela je

stvar nestala. Pa ipak kako je neobiĉna ĉovjekova priroda! Iako je ĉovjek neprestano

svjestan da je univerzalni duh u pozadini njegova ţivota, on više razmišlja o sotoni, tami

i laţima. Otkrijete li ĉovjeku istinu, on je neće uvidjeti. On mnogo više voli tamu.

U tome se sastoji jedino veliko pitanje koje postavlja vedanta: zašto se ljudi toliko

boje? Odgovor se krije u tome da su oni sami sebe uĉinili bespomoćnima i zavisnima od

drugih. Mi smo tako lijeni i ne ţelimo uĉiniti baš ništa za sebe same. Ţudimo za

personalnim Bogom, spasiteljem ili prorokom koji će sve uĉiniti umjesto nas. Vrlo

bogat ĉovjek nikada ne ide pješice, uvijek se vozi u koĉiji. Ali tokom godina, jednoga se

jutra probudi posve oduzet. Tada poĉinje osjećati da naĉin na koji je ranije ţivio nije bio

Page 225: Vedanta Glas Slobode

225

dobar. Nijedan ĉovjek ne moţe hodati umjesto mene. Svaki put kada je to netko ĉinio

bilo je to na moju vlastitu štetu. Ako jedan ĉovjek sve ĉini umjesto drugoga, ovaj će

drugi izgubiti svrhu svojih vlastitih udova. Sve što ĉinimo sami jedino je što ĉinimo.

Sve što drugi ĉine za nas nikada ne moţe biti naše. Duhovne istine ne moţete nauĉiti iz

mojih predavanja. Ako ste nešto nauĉili, bila je to samo iskra koja je uĉinila da to plane,

da se ukaţe i izaĊe na vidjelo. Sva ova jurnjava za pomoći je ludost.

Poznato vam je da u Indiji postoje bikovske zaprege. Obiĉno su dva bika upregnuta, a

ponekad je i sveţanj sijena obješen na vrh ruda, malo ispred ţivotinje, ali ipak van

njihova dosega. Bikovi neprestano pokušavaju dohvatiti sijeno, ali u tome nikada ne

uspijevaju. Jednako tako smo i mi pomognuti! Vjerujemo kako ćemo izvana dobiti

sigurnost, snagu, mudrost, sreću. Uvijek se nadamo, ali nikada ne obistinjava-mo naša

nadanja. Pomoć nikada ne dolazi izvana.

Ĉovjeku nema pomoći. Nikada je nije bilo, nema je i neće je ni biti. Zašto bi je i bilo?

Niste li vi muškarci i ţene? Trebaju li gospodare zemlje pomagati drugi? Nije li vas

sram? Bit će vam pomognuto kada se pretvorite u prah. Ali vi ste duh. Izvucite se sami

iz teškoća! Spasite sami sebe! Ne postoji nitko tko bi vam mogao pomoći — niti je

ikada postojao. Smatrati da netko takav postoji je slatka zabluda. Ona ne vodi dobru.

Što je bog vedante? On je naĉelo, a ne liĉnost. I vi i ja smo personalni Bogovi.

Apsolutan bog kozmosa, tvorac, zaštitnik i razoritelj kozmosa, je impersonalno naĉelo.

Vi i ja, maĉka, štakor, Ċavo i duh, svi smo mi samo njegove liĉnosti — svi smo

personalni Bogovi. Ţudite za štovanjem personalnih Bogova. To je štovanje vašeg

vlastitog sopstva. Prihvatite li moj savjet nikada nećete kroĉiti ni u jednu crkvu. IzaĊite,

poĊite i operite se. Perite se iznova i iznova, sve dok se ne oĉistite od svih onih

praznovjerja koja su uz vas stoljećima prianjala.

Mnogo su me puta pitali: »Zašto se toliko smijete i zbijate toliko šale?« Ponekad se

uozbiljim — kada me boli trbuh! Bog je posvemašnje blaţenstvo. On je zbilja s onu

stranu svega što postoji. On je dobrota, istina, on je u svemu. Vi ste njegova

utjelovljenja. U tome se sastoji veliĉanstvenost. Što ste bliţe njemu, to manje prilike

ćete imati plakati i jadikovati. Što smo udaljeniji od njega, to će više kiselih lica biti. Što

više ga spoznajemo, to više patnje će nestajati. Ako je netko tko prebiva u bogu

nesretan, koje li koristi od njegova ţivljenja u bogu? Koje li koristi od takva boga?

Bacite ga u Tihi ocean! Takvog boga mi ne trebamo!

Page 226: Vedanta Glas Slobode

226

Jedinstvo je spoznaja, razliĉitost je neznanje. Ova je spoznaja vaše prirodno pravo. Ne

moram vas tome pouĉavati. U svijetu nikada nisu postojale razliĉite vjerske tradicije.

Svima nam je suĊeno dostići spasenje, ţeljeli mi to ili ne. Naposljetku ga morate dostići

i postati slobodni, jer u vašoj je prirodi da budete slobodni. Već sada smo slobodni,

samo što toga nismo svjesni, i ne znamo što ĉinimo. Ista se ćudorednost proteţe kroz

sve religijske sisteme i ideale. Samo se jedno propovijeda: »Budite nesebiĉni. Ljubite

svoje bliţnje.« Jedan ĉovjek dodaje, »Jer tako je zapovjedio Jehova.« »Alah«, viĉe

Muhamed. Treći pak kazuje, »Isus.« Ako je to bila jedino Jehovina zapovijed, kako je

do nje moglo doći u onih koji nikada nisu za njega ĉuli? Ako je Isus bio jedini koji je

tako zapovjedio, kako je takvu zapovijed mogao dobiti onaj koji nikad nije ĉuo za

Isusa? Ako je to bio samo Višnu, kako su je Ţidovi mogli dobiti, koji tog gospodina

nikada nisu upoznali? Postoji drugi izvor, uzvišeniji od svih. Gdje je? U vjeĉnom hramu

boga, u dušama svih bića, od najniţeg do najuzvišenijeg. Tamo je on — beskrajna

nesebiĉnost, beskrajna ţrtva, beskrajna prisila, da bi se vratio sjedinjenju.

Kako se ĉini, mi smo podijeljeni, ograniĉeni zbog našeg neznanja i naše neukosti, i

postali smo mala gĊa ta i ta i mali gosp. taj i taj. Ali sva priroda neprestano optuţuje

ovaj privid da laţe. Ja nisam taj mali ĉovjek ili mala ţena, odvojen od svih. Ja sam jedna

univerzalna egzistencija. U svojoj vlastitoj veliĉanstvenosti duša se svakog trena uzdiţe

i nagovještava svoju vlastitu unutrašnju boţanstvenost.

Ova je vedanta posvudašnja, samo nje morate postati svjesni. Ovo mnoštvo budalastih

vjerovanja i praznovjerja spreĉava nas u našem napredovanju. Uzmognemo li,

odbacimo ih i shvatimo da je bog duh, da ga valja štovati u duhu i u istini. Pokušajte

prestati biti materijalisti! Odbacite svu tvarnost! Poimanje boga mora uistinu biti

duhovno. Sve raznolike ideje o bogu koje su manje ili više materijalistiĉke moraju

nestati. Kako ĉovjek postaje sve duhovniji, mora odbaciti sva takva poimanja i ostaviti

ih za sobom. Uistinu, u svakoj je zemlji uvijek postojala nekolicina onih koji su bili

dovoljno snaţni da odbace svu tvar i stanu pod blistavo svjetlo, štujući duh duhom.

Proširi li se vedanta — ova svjesna spoznaja da je sve jedan duh — ĉitavo će

ĉovjeĉanstvo postati duhovno. No je li to moguće? Ne znam. Niti za tisuće godina koje

nadolaze. Stara praznovjerja moraju nestati. Svi ste vi zainteresirani kako spasiti od

zaborava sva vaša praznovjerja. Zatim su tu još i ideje o bratu u obitelji, o bratu u kasti i

Page 227: Vedanta Glas Slobode

227

o bratu u narodu. Sve su ovo prepreke na putu ka obistinjenju vedante. Religija je

religija samo malobrojnima.

Većina onih koji su djelovali na polju religije širom svijeta uistinu su bili politiĉki

radnici. Takva je bila povijest ljudskog roda. Ljudi su rijetko pokušavali ţivjeti u skladu

s istinom, bez kompromisa. Oduvijek su štovali boga zvanog društvo. Silno su se trudili

odrţati ono u što su vjerovale mase — njihova praznovjerja, njihove slabosti. Oni nisu

pokušavali pobijediti prirodu, već se njoj prilagoditi, i ništa više. PoĊite u Indiju i

propovijedajte novu vjeru — nitko vas neće slušati. Ali kaţete li im da je to iz Veda,

reći će: »To je dobro!« Ja ovdje propovijedam ovaj nauk, a vi — koliko vas me shvaća

ozbiljno? No istina je ovdje posvuda, i ja vam je moram reći.

Postoji i druga strana ovog pitanja. Svatko kazuje da ne mogu svi obistiniti

najuzvišeniju, proĉišćenu istinu odjednom, već da se ljude k njoj mora voditi postepeno,

putem štovanja, molitve i drugih uplivnih religijskih vjeţbi. Nisam siguran da li je to

pravilna metoda ili nije. U Indiji ja djelujem na oba naĉina.

U Kalikati imam sve te kipove i hramove — u ime boga i Veda, Biblije i Krista i

Buddhe. Neka ona budu iskušana. No, u visinama Himalaja imam mjesto gdje svakako

ţelim da ništa drugo ne ude osim proĉišćene istine. Tamo ţelim razraditi ovu ideju o

kojoj sam vam danas govorio. Svrha je vjeţbati one koji tragaju za istinom, te odgajati

djecu bez straha i bez praznovjerja. Oni neće slušati o Kristovima, Buddhama, Šivama i

Višnuima — ni o ĉemu od toga. Od samoga poĉetka oni će uĉiti kako stajati na vlastitim

nogama. Od malih nogu oni će uĉiti da je bog duh, te da ga valja štovati u duhu i u

istini. Na svakoga valja gledati kao na duh. U tome je ideal. Ne znam kakav će biti

uspjeh. Danas propovijedam stvar koja mi se sviĊa. Ţelio bih da sam bio odgajan

posvema u tome, bez svih tih dualistiĉkih praznovjerja.

Ponekad se slaţem da u dualistiĉkoj metodi postoji nešto dobro — ona pomaţe

mnogima koji su slabi. Ako ĉovjek ţeli da mu pokaţete polarnu zvijezdu, pokaţite mu

najprije sjajnu zvijezdu pored nje, zatim manje sjajnu zvijezdu, zatim nejasnu zvijezdu,

te naposljetku polarnu zvijezdu. Ovaj će mu proces olakšati da je opazi. Sve raznolike

vjeţbe, Biblije i bogovi, nisu ništa drugo doli rudimenti religije, djeĉji vrtići religije.

Ali tada razmišljam i o drugoj strani. Koliko će dugo svijet morati ĉekati da dosegne

istinu ako slijedi ovaj polagani, postepeni proces? Koliko dugo? Postoji li jamstvo da će

u znatnoj mjeri i uspjeti? Do sada ne. Naposljetku, postepena ili ne postepena, lagana ili

Page 228: Vedanta Glas Slobode

228

ne, za slabe, nije li dualistiĉka metoda zasnovana na laţi? Nisu li sve moćne religijske

vjeţbe ĉesto oslabljujuće i stoga pogrešne? One su zasnovane na pogrešnoj ideji,

pogrešnom ĉovjekovom gledištu. Da li bi dvije pogrešne stvari mogle ĉiniti jednu

ispravnu? Bi li laţ mogla postati istina? Bi li tama mogla postati svjetlo?

Krist je rekao: »Ja i moj otac smo jedno.« Vi to ponavljate. Pa ipak to nije pomoglo

ĉovjeĉanstvu. U tisuću i devet stotina godina ljudi nisu shvatili ovu izreku. Oni Krista

doţivljavaju kao spasitelja ĉovjeĉanstva. On je bog, a mi smo crvi! Sliĉno je tome i u

Indiji. U svakoj je zemlji ova vrsta vjerovanja srţ svake sljedbe. Tisuće i tisuće godina

milijuni su ljudi širom svijeta bili pouĉavani da štuju boga svijeta, utjelovljenja,

spasitelje i proroke. Bili su pouĉavani tome da sebe smatraju bespomoćnim, bijednim

stvorenjima, te da njihovo spasenje ovisi o milosti neke osobe ili nekih osoba.

Nesumnjivo u takvim vjerovanjima postoje i mnoge ĉudesne stvari. Ali i na svojem

vrhuncu, ona su samo djeĉji vrtići religije, i vrlo su malo pomogla. Ljudi su još uvijek

opĉinjeni prezrenim poniţenjem. No ipak, postoje i snaţne duše koje će savladati ovaj

privid. Dolazi trenutak kada će uzvišeni ljudi ustati i odbaciti sve ove djeĉje vrtiće

religije, oţivjeti i osnaţiti istinsku religiju, štovanje duha duhom. (VIII. 122—34, 138-41)

BILJEŠKE

1. Katha Upanišad, 2.2.9.

2. Robert Ingersoll (1833—1899).

Page 229: Vedanta Glas Slobode

229

GLOSARIJ

advaita — nedvojnost. Naziv škole vedanta filozofije koja nauĉava jedinstvo boga,

duše i univerzuma. Glavni su predstavnici advaita vedante Gaudapada i Šankara.

Ahriman — ime zloduha zoroastrijske vjerske tradicije koji je odgovoran za sve zlo u

svijetu.

Ahura Mazda — ime boţanstva zoroastrijske vjerske tradicije koje je odgovorno za

sve dobro u svijetu

Arjuna — jedan od pet Pandava vladara i slavni junak indijskog epa Mahabharata. Na

bojnom polju, neposredno pred poĉetak rata Kurukšetra nauk je Bhagavad Gite

Arjuni izloţio Sri Krišna

asana — stav, drţanje tijela

atman — sopstvo ili duša. Oznaĉava i vrhovno sopstvo koje je, u skladu s advaita

vedantom, istovjetno s individualnom dušom,

avatarah — otjelotvorenje, inkarnacija boga

avidva — neznanje, kozmiĉko ili individualno, koje je odgovorno za neshvaćanje

stvarnosti.

Belur — selo u kojem je smješteno sjedište Ramakršna Math i pokreta misije. Nalazi se

na otprilike 4 milje sjeverno od Calcutte, na drugoj obali Gangesa.

Bhagavad Gita — lit., »Pjesma o boţanstvu«. Jedno od najznaĉajnijih djela

vedantinske filozofije, Bhagavad Gita ili, skraćeno, Gita, sastoji se od nauĉavanja Sri

Krišne, upućenog Arjuni, o naĉinu obistinjenja boga tokom vršenja ţivotnih

duţnosti. Osamnaest poglavlja ovog djela predstavljaju dio indijskog epa

Mahabharate.

bhakti — privrţenost bogu

bhakti yoga — put privrţenosti. Jedna od ĉetiriju glavnih yoga ili puteva sjedinjenja s

bogom

Bhartrihari — kralj drevne Indije koji se odrekao prijestolja kako bi vodio redovniĉki

ţivot. Postao je poznat sanskrtski pjesnik i filozof.

Bhišma — jedan od velikih junaka indijskog epa Mahabharata, glasovit po svojoj

odanosti istini.

Page 230: Vedanta Glas Slobode

230

Brahma — bog kao stvaralac univerzuma. Prvo boţanstvo hinduskog trojstva, od kojeg

su druga dva Višnu i Šiva.

brahma sutre — autoritarna rasprava vedantinske filozofije, pripisana Vjasi. Putem

dokaza brahma sutre tumaĉe duhovna iskustva opisana u Upanišadama.

brahmaloka — podruĉje Brahme, koje pribliţno odgovara najvišem nebeskom carstvu

dualistiĉkih vjerskih tradicija, u kojem nakon smrti obitavaju duhovno usavršene

duše.

brahman — apsolut. Vrhovna stvarnost advaita vedante

brahmano — pripadnik svećeniĉke kaste, najviše kaste hinduske zajednice

Brahmo samaj — socijalno-religijski reformistiĉki pokret Indije kojeg je utemeljio raja

Rammohan Rov (1774. – 1833.)

Buddha — lit., »prosvijetljeni«. Naziv se posebice odnosi na Gautama Buddhu, oko 6.

stoljeća pr. n. e. RoĊen kao princ Siddhattha, na podruĉju današnjeg Nepala, odrekao

se svjetovnih uţitaka kako bi postao jedan od najvećih duhovnih uĉitelja svih

vremena i utemeljitelj buddhizma.

buddhi — odredujuća moć uma koja donosi odluke. Ponekad se prevodi i kao

»intelekt«.

ćittam — misaona svijest. Dio unutarnjeg organa koji predstavlja riznicu pamćenja ili,

pak, koji traga za predmetima uţitka.

ćittam vritti — strujanje misli uma, prouzrokovano ţudnjama

Dakšinesvar — selo na Gangesu, otprilike pet milja sjeverno od Calcutte. Većinu je

svog ţivota Sri Ramakršna proveo u Dakšinesvaru.

dama — zatomljivanje djelatnosti osjetnih organa za sve predmete osjeta

demonska priroda — ĉovjek je demonske prirode razvratan, poroĉan, laţljiv, pohotan,

ĉastohlepan, ohol, proţet licemjerjem, taštinom i osornošću. Detaljnije vidi šesnaesto

poglavlje Bhagavad Gite

Devas — boţanstva hinduske mitologije

dharana — koncentracija paţnje. Šesti od osam stupnjeva rada yoge i stadij u procesu

meditacije. Dharana je stadij usredotoĉenja uma na toĉku ili predmet.

dhvana — meditacija ili produbljena koncentracija. Dhyanu, sedmi od osam stupnjeva

raĊa yoge Patanjali odreĊuje kao »neprekinuto strujanje misli, usmjereno predmetu

koncentracije«.

Page 231: Vedanta Glas Slobode

231

Drona — junak indijskog epa Mahabharata, slavni uĉitelj ratnih vještina

Durvodhana — najstariji od Kaurava vladara koji je naumio prijevarom preoteti

kraljevinu koja po pravu pripada njegovim roĊacima Pandava. Povijest njihove

zavade i rata koji je otuda proizašao, opisana je u znamenitom indijskom epu

Mahabharata.

Danaka, kralj — uzorni kralj hinduske mitologije koji je, utvrĊen u spoznaji brahmana,

ipak ostao u svijetu, vršeći svoje kraljevske duţnosti.

divah — lit., »ţivo biće«. Individualna duša koja je, u svojoj biti, jedinstvena s

univerzalnom dušom, divanmukta — onaj koji je dosegao osloboĊenje za ţivota u

tijelu

divanmukti — stanje osloboĊenja za ţivota u tijelu

Ganapatva — poklonik Ganapate, tj., bog kao uklonitelj svih zapreka

Gita — vidi Bhagavad Gita

guru — duhovni uĉitelj. Gu znaĉi tama, a ru razoritelj. Onaj koji razara tamu ili

neznanje uĉenika je guru.

Išta — izabrano boţanstvo. Onaj aspekt personalnog boga o kojem štovalac meditira

kako bi postigao prosvjećenje.

Išvara — Bog sa svim svojim atributima. Personalni bog

jnana kanda — filozofski ili spoznajni ulomak Veda. Odnosi se posebice na

Upanišade.

jnana yoga — put spoznaje i razlikovanja. Jedna od ĉetiriju glavnih yoga ili puta

sjedinjenja s bogom

karma — djelovanje koje ĉiniocu donosi rezultate ili, pak, koje je posljedica njegovih

prethodnih djela. TakoĊer, ţrtvene radnje koje su propisane svetim spisima

karma-yoga — put nesebiĉnog djelovanja. Jedna od ĉetiriju glavnih yoga ili puteva

sjedinjenja s bogom

Krišna — jedno od najštovanijih otjelovljenja ili boţjih inkarnacija u hinduizmu. Sri

Krišna je svom prijatelju Arjuni objavio poruku Bhagavad Gite na bojnom polju

Kurukšetra.

manas — moć sumnje i htijenja. Ponekad se prevodi i kao »um«,

mantra — sveta rijeĉ, stih ili vedska himna. TakoĊer, ime boga koje guru nadijeva

uĉeniku u vrijeme inicijacije,

Page 232: Vedanta Glas Slobode

232

mantra — drašta — lit., »prorok mantra«. Odnosi se posebice na rišije drevne Indije

kojima su himne i molitve Veda objavljene u njihovim meditacijama,

maya — termin vedantinske filozofije koji oznaĉava neznanje što zamućuje viĊenje

stvarnosti. TakoĊer, kozmiĉka opsjena zbog koje se jedno pojavljuje kao mnoštvo,

apsolut kao relativan. Rijeĉ se koristi i za iskaz vezanosti,

mayavadin — osoba koja vjeruje da je svijet igra nestvarne maye, te da se za nju ne

valja vezivati.

Mayavati — vedantinsko središte u Himalayama, osnovano 1899. od. na poticaj Svami

Vivekanande. Rijeĉ je o sjedištu Advaita Ašrama, ogranku Ramakršna reda, te

uredništvu ĉasopisa Prabuddha Bharala.

mokšah — isto što i mukti

mukti — osloboĊenje od karme i kruga roĊenja, smrti i ponovnog roĊenja posredstvom

sjedinjenja s bogom ili spoznaje vrhovne stvarnosti. Mukti je cilj duhovne vjeţbe.

mumukšutra — snaţna ţudnja za osloboĊenjem

Narada — veliki mudrac i štovalac boga, spomenut u hinduskim svetim spisima

nirvanam — krajnje udubljivanje u brahmana ili sveproţimajuću stvarnost

posredstvom ukinuća individualnog jastva, ţudnje i sklonosti. Oznaĉava i

osloboĊenje,

nirvikalpa samadhi — najviše stanje samadhija u kojem onaj koji meditira ostvaruje

posvemašnje jedinstvo s brahmanom

ništha — postojana, nepokolebljiva odanost bogu ili idealu

nityanitya — viveka — razlikovanje stvarnog i nestvarnog, kao što je to stav u skladu s

kojim je samo brahman stvaran, dok su sve druge stvari u ovom svijetu nestvarne

Nivedita, sestra — Margaret Noble (1867. – 1911.). Irska sljedbenica Svami

Vivekanande koja je svoj ţivot posvetila radu za dobrobit Indije.

niyama — obuzdavanje uma. Drugi od osam stupnjeva raĊa yoge

om — u pisanoj se formi ponekad pojavljuje kao aum. Najsvetija rijeĉ Veda.

Predstavlja simbol za personalno boţanstvo i apsolut.

osvjedoĉeni advaitist — vidi osvjedoĉeni monist

osvjedoĉeni monist — sljedbenik »osvjedoĉenog monizma«, škole vedante koju je

utemeljio RamanuĊa. U skladu s postavkama ove škole, duša i priroda predstavljaju

modalne oblike brahmana, dok je individualna duša dio brahmana.

Page 233: Vedanta Glas Slobode

233

para-bhakti — najviša ljubav prema bogu koju karakterizira posvemašnja nesebiĉnost

Patandali — tvorac Yoga sutrii utemeljitelj yoga sistema, jednog od šest sistema

ortodoksne hinduske filozofije koji raspravlja o ovladavanju umom, koncentraciji

paţnje, meditaciji, itd.

personalno boţanstvo — boţanstvo sa svim svojim atributima kao opreka

impersonalnom apsolutu. Bog kao tvorac, zaštitnik i razoritelj kozmosa kojem se

vjernici klanjaju i štuju ga

Prahlada — sin demonskog kralja, Hiranyakašipu i veliki štovatelj Višnua ĉiji je ţivot

opisan u hinduskoj mitologiji. Unatoĉ stalnim pritiscima svog oca zbog svoje

poboţnosti, Prahlada je ostao postojan u svojoj ljubavi prema Višnuu. Višnu se

ukazao u obliku ĉovjeka-lava, te ubio Prahladinog oca.

prana — ţivotni dah koji odrţava ţivot u fiziĉkom tijelu. TakoĊer, prvobitna energija

ili snaga ĉije su manifestacije ostale fiziĉke snage

pranayama — ovladavanje ţivotnom energijom posredstvom provoĊenja vjeţbi

disanja. Ĉetvrti od osam stupnjeva raĊa yoge

pratyahara — povlaĉenje uma od osjetilnih objekata. Peti od osam stupnjeva raĊa yoge

pratvakša — neposredno opaţanje ili predstavljanje

purušah — lit., »ĉovjek«. Termin sahkhva filozofije koji oznaĉava osnov individualne

svijesti. U vedanti ovom je rijeĉju oznaĉeno sopstvo ili atman.

raĊa yoga — jedna od ĉetiriju glavnih yoga ili puta sjedinjenja s boţanstvom. RaĊa

yogu je izloţio Patandali u Yoga sutrama u kojima je istaknuto ovladavanje

sabranošću uma i meditacijom koja vodi samadhiju.

raĊaš — princip djelovanja ili nespokojnosti. Jedna od triju zna ki koje obuhvaćaju

kozmos uma i tvari. Vidi i sattva i tamas

raĊasika — onaj ĉija je priroda obiljeţena svojstvima rajasa

Ramakrišna, Sri — 1836. - 1886. Krist Indije ĉiji je ţivot nadahnuo modernu

renesansu vedante. Nakon provoĊenja intenzivne i duhovne discipline i ostvarenja

jedinstva s bogom posredstvom razliĉitih puteva unutar hinduizma, kao i kršćanstva i

islama Sri Ramakrišna je ustvrdio: »Koliko vjera, toliko i puteva«

Ramakrišna Math i Misija — dvojaka institucija, osnovana u ime Sri Ramakrišne

(1836. - 1886). Jezgru Math (lit., samostan) utemeljio je sam Sri Ramakrišna, dok je

misiju (filantropsko podruĉje djelovanja) osnovao Svami Vivekananda 1897. god.

Page 234: Vedanta Glas Slobode

234

Posvuda u svijetu postoje na stotine ogranaka Ramakrišna reda, ukljuĉujući tu i 12 u

SAD.

Rig Veda — jedna od ĉetiriju Veda. Vede su najsvetiji spisi Hindus i vrhovni autoritet

hinduske religije i filozofije. Preostale su tri Vede Jajur veda, Sama veda i Atharva

veda.

riši — prorok istine kojem je objavljena mudrost Veda. TakoĊer, opći naziv za sveca ili

isposnika

samadhana — neprekidna sabranost uma, usredotoĉena na sopstvo

samadhi — nadsvjesno stanje u kojem ĉovjek doţivljava svoju istovjetnost s

vrhunskom stvarnošću. U skladu s PatanĊalijem, rijeĉ je o stanju u kojem »istinska

priroda objekta sjaji neiskrivljena umom onoga koji opaţa«.

samhita — odlomak Veda koji sadrţi himne i molitve, korištene tokom ţrtvovanja

samsara — odnosna rijeĉ. TakoĊer, neminovni krug roĊenja, smrti i ponovnog roĊenja

ĉiji je subjekt ĉovjek onoliko dugo koliko ostaje neupućen u svoju istovjetnost s

brahmanom

samskara — utisak ili sklonost u umu ĉovjeka, stvoren kao posljedica djelovanja ili

misli. Sveukupnost ĉovjekovih samskara, ukljuĉujući tu i one iz prethodnih roĊenja,

oblikuju njegov karakter.

sanatana dharma — dosl., »vjeĉna religija«. Religija Hindusa koju su izloţili rišiji

Veda

sankhya — jedan od šest sistema hinduske filozofije, pripisan mudracu Kapili.

Kozmologija je sankhve vrlo sistematiĉna. U njoj je razloţen naĉin na koji je

stvaranje proisteklo iz sjedinjenja Puruše (svijesti) i Prakriti (tvari).

sannyasa — redovniĉki ţivot

sannyasin — redovnik. Onaj koji je primio zavjete sannvase

sat-ćit-ananda — vidi satćitananda

satćitananda, takoĊer i sat-ćit-ananda — apsolutna egzistencija, apsolutna svijest i

apsolutno blaţenstvo. Izraz oznaĉuje Brahmana, vrhunsku stvarnost.

sattvah — princip spokojnosti i proĉišćenja. Jedna od triju znaĉajki koje obuhvaćaju

kozmos uma i tvari. Vidi i radas i tamas

sattvika — onaj ĉija je priroda obiljeţena svojstvima sattve

Saura — poklonik Surve; bog predoĉen kao sunce

Page 235: Vedanta Glas Slobode

235

soham — dosl., »Ja sam On«. Rijeĉ koju ponavljaju sljedbenici advaita vedante kako bi

se podsjetili na svoju istovjetnost s brahmanom

svami — ime kojim se oslovljava hinduski redovnik

šaivite — poklonik Šive

šakta — poklonik šakti, bog kao majka kozmosa sama - disciplina uma koja obustavlja

teţnje za svjetovnim uţicima

Śankara, takoĊer i Śankaraćarya — 688. - 720. Jedan od najvećih svetaca i filozofa

Indije, te najistaknutiji predstavnik advaita vedante

Śankaraćarya — vidi Śankara

śastra — sveti spisi, posvećene knjige ili kodeks zakona

Šiva — Bog kao razoritelj kozmosa. Treće boţanstvo hinduskog trojstva od kojeg su

druga dva Brahma i Višnu. Štovan je i kao vrhunska stvarnost. Ilšivoham — dosl.,

»Ja sam Šiva«. Rijeĉ koju ponavljaju sljedbenici advaita vedante kako bi se podsjetili

na svoju istovjetnost s brahmanom. Ilšraddha — vjerovanje u istine svetih spisa i

nauĉavanje gurua

šramana — buddhistiĉki redovnik

šruti — znanje koje je nauĉeno ĉuvenjem, tj. Vede

Šuka — sin Vyase i pripovjedaĉ Šrimad Bhagavatam. Smatran je uzornim redovnikom

Indije.

tamas — princip pasivnosti ili tromosti. Jedna od triju znaĉajki koje obuhvaćaju

kozmos uma i tvari. Vidi i raĊas i sattvah

tamasika — onaj ĉija je priroda obiljeţena svojstvima tamasa

tapas — strogost ili duhovna disciplina

Tat tvam asi — dosl., »To ti jesi«. Sveta izreka Veda kojom je izraţena istovjetnost

individualnog i vrhovnog sopstva

titikša — podnošenje toplote i hladnoće, zadovoljstva i boli, dobitaka i gubitaka, te

ostalih parova suprotnosti

triputibheda — tri diobe, tj. onaj koji zna — znanje — ono što se moţe znati ili onaj

koji meditira — meditacija — predmet meditacije, što postaje sjedinjeno u vrijeme

nirvikalpa samadhija

Turivananda, Svami — 1863. - 1922. Redovniĉki uĉenik Sri Ramakrišne. U

Sjedinjene je Ameriĉke Drţave došao 1899. godine zajedno sa Svami

Page 236: Vedanta Glas Slobode

236

Vivekanandom, te se neposredno nakon osnutka Santi ašrama povukao u San

Antonio Vallev u sjevernoj Kaliforniji. U Indiju se vratio 1902. godine.

Upanišade — sveti spisi koji obuhvaćaju filozofijske aspekte Veda. Upanišade su

većinom posvećene spoznaji boga i zapisivanju duhovnih iskustava mudraca drevne

Indije. Postoji otprilike stotinu i osam upanišada od kojih se jedanaest smatraju

starijim.

uparati — djelatnost uma koja zadrţava zatomljene organe od ponovnog vraćanja

predmetima osjetila

vairagya — odricanje, bestrasnost spram svijeta

Vaišnavite — poklonik Višnua, posebice u jednom od njegovih otjelovljenja kao Rama,

Krišna ili Ćaitanya

Varanasi — sveti grad na Gangesu u sjevernom centralnom dijelu Indije. Vjeruje se da

svatko tko ondje umre neumitno postiţe osloboĊenje, te se ne mora ponovno roditi.

Grad je poznat i kao Benaras, Benares ili Kaši.

Vedanta — dosl., »kraj Veda«. Jedan od šest sistema ortodoksne hinduske filozofije

koji se ponajvećma zasniva na nauku Upanišada, Bhagavad Gite i Brahma sutri.

Vede — najsvetiji spisi Hindusa i vrhovni autoritet hinduske religije i filozofije. Ĉetiri

su Vede Rig veda, Sama veda, Jajur veda i Atharva veda.

vidya — znanje. TakoĊer, znanje koje vodi obistinjenju vrhunske stvarnosti.

Virešvar Šiva — aspekt Šive, štovan u Varanasiju. Virešvar doslovce znaĉi »bog

junaka«.

Višnu — bog kao zaštitnik kozmosa. Drugo boţanstvo hinduskog trojstva od kojeg su

druga dva Brahma i Šiva. Štovan je i kao vrhovna stvarnost,

vivartavada — pojavljivanje objekta kao neĉeg drugog bez njegove prethodne

preobrazbe, kao što uţe stvara opsjenu zmije u tami.

viveka — razlikovanje stvarnog i nestvarnog vritti — strujanje misli u umu

Vyasa — glasoviti mudrac koji je svrstao Vede u njihovoj današnjoj formi. On je i

autor Mahabharate, Brahma sutri, Šrimad Bhagavatam i ostalih purana.

Yama — bog smrti u hinduskoj mitologiji. — dosl., samoovladavanje. Prvi od osam

stupnjeva raĊa yoge.

Yoga — sjedinjenje individualne i vrhunske duše. TakoĊer, disciplina kojom se postiţe

takvo sjedinjenje. Yoga sistem filozofije, pripisan Patandaliju, jedan je od šest

Page 237: Vedanta Glas Slobode

237

sistema ortodoksne hinduske filozofije, te je posvećen obistinjenju istine

posredstvom koncentracije, meditacije, itd.

Yudhišthira — najstariji od pet Pandava vladara ĉiju su kraljevinu prevarom preoteli

njihovi roĊaci Kaurave. Povijest njihove zavade i rata koji je otuda proizašao opisana

je u znamenitom indijskom epu Mahabharata.