zbornik pmf 2010

Upload: jack-johnson

Post on 06-Apr-2018

276 views

Category:

Documents


1 download

TRANSCRIPT

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    1/264

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    2/264

    ZBORNIK RADOVAPRIRODNO-MATEMATIKI FAKULTETSVEZAKGEOGRAFIJA

    Izdava:

    Univerzitet u TuzliPrirodno-matematiki fakultet

    Za izdavaa:Dr. sc. Rifet Terzi, dekan

    Odgovorni urednik:Dr. sc. Salih Kulenovi, redovni profesor

    Ureivaki odbor:Dr. sc. Salih Kulenovi, redovni profesorDr. sc. Hasan Zoli, redovni profesorDr. sc. Alija Sulji, docentDr. sc. Alen Lepirica, docentDr. sc. Nusret Mujagi, docent

    Tehniki uredio:Mr. sc. Semir Ahmetbegovi

    tampa:"OFF-SET" Tuzla

    Za tampariju:Sadika Muri, direktor

    Tira:150 komada

    Izlazi godinje

    Odlukom Senata Univerziteta u Tuzli, broj 03-6125-11.8/04, od 17.12.2004. godine odobreno jeizdavanje ovog zbornika.Prema miljenju Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, broj 04-15-59-1/05, od 06.01.2005.godine ovaj Zbornik je, shodno lanu 18. taka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda iusluga, osloboen plaanja poreza na promet.

    ISSN: 1840-0515

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    3/264

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    4/264

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    5/264

    S A D R A J

    1. GEOMORFOLOKI TRAGOVI GLACIJALNOG RELJEFA U MASIVU OBLJA IHRBATU KAOCA 7GEOMORPHOLOGICAL TRACES OF THE GLACIAL LANDFORMS IN THE

    MOUNTAIN MASSIF OBALJ AND KAOCI RIDGE CRESTdr. sc. Alen Lepirica

    2. MORFOTEKTOGENEZA OBALNIH PLANINA U VANJSKIM DINARIDIMA 19MORPHO-TECTOGENESIS OF THE COAST MOUNTAINS IN EXTERNALDINARIDESmr. sc. Josip Bili, i dr. sc. Vjekoslav imunovi

    3. MORFOSTRUKTURNA ANALIZA TIPOVA DOLINSKE MREE U KANJONURAKITNICE 33MORPHO-STRUCTURAL ANALYSIS OF THE VALLEY NETWORK IN THERAKITNICA CANYONdr. sc. Alen Lepirica

    4. MORFOSTRUKTURNA ANALIZA PRVOG TRENDA ENERGIJE RELJEFAPODRUJA PORIJEJA SOLINE 41MORPHOSTRUCTURAL FIRST TREND ANALYSIS OF THE RELATIVERELIEF OF RIVER SOLINA CATCHMENTmr. sc. E. Hadimustafi, mr. sc. Semir Ahmetbegovi, dr. sc. Devad Meanovi

    5. OROGRAFSKA STRUKTURA PORIJEJA SOLINE 47OROGRAPHIC STRUCTURE OF RIVER- BASIN SOLINAmr. sc. E. Hadimustafi, mr. sc. Sabahudin Smaji

    6. PRIRODNI USLOVI I MOGUNOSTI ZA RAZVOJ TURIZMA U MEZOREGIJIGORNJE PODRINJE 57NATURAL CONDITIONS AND POSSIBILITYS FOR TOURISMDEVELOPMENT OF THE UPPER PODRINJE REGIONdr. sc. Alen Lepirica

    7. REGIONALNO-GEOGRAFSKA PROBLEMATIKA RAZVOJA BOSNE IHERCEGOVINE 81REGIONAL-GEOGRAPHY PROBLEMS OF DEVELOPMENT OF BOSNIA ANDHERZEGOVINAdr. sc. Devad Meanovi

    8. REGIONALNO-GEOGRAFSKI RAZMJETAJ PRIRODNIH RESURSA NAPROSTORU TUZLANSKOG KANTONA 99REGIONAL GEOGRAPHICAL DISTRIBUTION OF NATURAL RESOURCES TOPLACE OF TUZLA CANTONdr. sc. Devad Meanovi, mr. sc. E. Hadimustafi

    9. TURISTIKO-GEOGRAFSKI POLOAJ TUZLE 117TOURIST AND GEOGRAPHICAL LOCATION OF TUZLAmr. sc. Jusuf Omerovi

    10. PROSTORNI RAZMJETAJ TURISTIKIH POTENCIJALA TUZLE 125SPATIAL COLLOCATION OF TOURIST POTENTIALS OF TUZLAmr. sc. Jusuf Omerovi

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    6/264

    11. HIDROGRAFSKE TURISTIKE VRIJEDNOSTI OPTINE TUZLA 133

    HYDROGRAPHIC TOURIST VALUES OF TUZLA MUNICIPALITImr. sc. Jusuf Omerovi

    12. PRIRODNI RESURSI, DRUTVENI USLOVI I OSTVARENI REZULTATI

    PRIVREDNOG RAZVOJA GRAANIKE OPINE DO KRAJA XX STOLJEA 139NATURAL RESOURCES, SOCIAL CONDITIONS AND ACHIEVED RESULTSOF ECONOMIC DEVELOPMENT OF GRAANICA MUNICIPALITY UNTILTHE END OF THE 20TH CENTURYmr. sc. Damir Dafi

    13. HISTORIJSKI PRIKAZ UZGOJA DUHANA U HERCEGOVINI 151HISTORICAL REVIEW OF TOBACCO CULTIVATION IN HERZEGOVINAJelica Gali

    14. PROMJENE U DEMOGRAFSKOM RAZVOJU OPINE GRAANICA UPERIODU OD 1953. DO 2008. GODINE 169

    CHANGES IN THE DEMOGRAPHIC DEVELOPMENT OF THE MUNICIPALITYOF GRACANICA IN THE PERIOD FROM 1953. TO 2008.mr. sc. Ramiz Baji

    15. PRIHVAT I ZBRINJAVANJE PROGNANIH LICA NA PODRUJU OPINEGRAANICA OD 1992. DO DANAS 181ACCOMODATION AND CARE FOR DISPLACED PERSONS IN THE AREA OFMUNICIPALITY OF GRACANICA FROM 1992 UNTIL TODAYmr. sc. Ramiz Baji

    16. SPOLNO-DOBNA STRUKTURA STANOVNITVA OPINE SREBRENICAU PERIODU 1961-1991. GODINE 189GENDER AND AGE STRUCTURE OF SREBRENICA MUNICIPALITYPOPULATION IN PERIOD 1961-1991dr. sc. Alija Sulji

    17. PROMJENE U OBRAZOVNOJ STRUKTURI STANOVNITVA OPINESREBRENICA U DRUGOJ POLOVINI 20. STOLJEA 199CHANGES IN EDUCATIONAL STRUCTURE IN MUNICIPALITYSREBRENICA IN THE SECOND HALF OF 20TH CENTURYdr. sc. Alija Sulji, dr. sc. Salih Kulenovi

    18. MOGUNOST PRIMJENE STATISTIKIH PODATAKA IZ CENTRALNOG

    BIRAKOG SPISKA BIRAA BOSNE I HERCEGOVINE ZA NEKAANTROPOGEOGRAFSKA ISTRAIVANJA NA PRIMJERU OPINESREBRENICA 205POSSIBILITY OF USING STATISTICAL DATA FROM CENTRAL ELECTORALLIST OF BOSNIA AND HERZEGOVINA FOR ANTHROPOGEOGRAPHICALREASERCHES ON EXAMPLE OF SREBRENICA MUNICIPALITYdr. sc. Alija Sulji, dr. sc. Salih Kulenovi

    19. PRIVREDNE PRILIKE U SREBRENICI U ETVRTOJ I PETOJ DECENIJI 15.STOLJEA 221ECONOMIC CONDITIONS IN SREBRENICA IN FOURTH AND FIFTHDECADE OF THE 15th CENTURY

    mr. sc. Muhamed Husejnovi

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    7/264

    20. VLASTEOSKE PORODICE I PRILIKE U ISTONOJ BOSNI U PRVOJ POLOVINI

    15. STOLJEA 231THE ARISTOCRATIC FAMILIES AND OPPORTUNITIES IN EASTERN BOSNIAIN THE FIRST HALF OF 15th CENTURYmr. sc. Muhamed Husejnovi

    21. MEDITERANSKA MAKROREGIJA BOSNE I HERCEGOVINE(osnovne odlike demografskog razvoja u periodu od 1991-2003. godine) 239MEDITERRANEAN MACROREGION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA(basic characteristics of demographical development in period 1991-2003. year)mr. sc. Fadila Kudumovi-Dostovi

    22. OGRANIAVAJUI FAKTORI PRI IZRADI PROSTORNO PLANSKEDOKUMENTACIJE GRADA TUZLETHE LIMITING FACTORS ON DEVELOPING THE SPATIAL PLANNINGDOCUMENTS OF TUZLA TOWN 249mr. sc. Nedreta Kikanovi, mr. sc. Elvir Ferhatbegovi

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    8/264

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    9/264

    Zbornik radova PMF 7, 7 18 (2010) Originalni nauni rad

    GEOMORFOLOKI TRAGOVI GLACIJALNOG RELJEFA U MASIVU OBLJAI HRBATU KAOCA

    GEOMORPHOLOGICAL TRACES OF THE GLACIAL LANDFORMS IN THEMOUNTAIN MASSIF OBALJ AND KAOCI RIDGE CREST

    Dr. sc. Alen Lepirica, docent, Odsjek za geografiju,Prirodno-matematiki fakultet, Univerzitet u Tuzli

    Abstrakt

    Neotektonsko izdizanje i klimatski uslovi tokom pleistocena pogodovali surazvoju glacijalnog procesa u masivu Oblja (juni dio Bjelanice) i hrptu Kaoca(sjeveroistoni dio Visoice). U ovom radu opisani su otkriveni fosilni glacijalni oblici,tipovi i glavni pravci kretanja ledenjaka. Prema Hferovoj metodi odreena je visina

    pleistocene ledenjake granice.

    Kljune rijei: Bjelanica, Visoica, masiv Obalj, hrbat Kaoci, virmska glacijacija,fosilni glacijalni reljef

    Abstract

    Neotectonic uplifting and pleistocene climate conditions were been suitable fordevelopment of glaciation process on the mountain massif Obalj (south part oftheBjelanica Mt.) and Kaoci ridge crest (northeast part of the Visoica Mt.). In thisoriginal scentific paper the traces of fossil glacial landforms, types and main directionsmountain gletschers have been found and described. On the basis Hfers method thedetermined pleistocene firn line in the research area.

    Key words: Bjelanica Mountain., Visoica Mountain, Obalj massif, Kaoci ridgecrest, wrm glaciation, fossil glacial landforms.

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    10/264

    A. Lepirica

    8

    Uvod

    Tragove pleistocene glacijacije otkrio je jo davne 1897. godine na visokimDinarskim planinama znameniti geomorfolog Jovan Cviji. Prema pregledu dosadanjihistraivanja prilog upoznavanju glacijacijalnog procesa na planinskim terenimaBjelanice i Visoice dali su: Penck, A. (1899.), Dedijer, J., (1909.), Grund, A.,(1910.), B. . Milojevi (1937.) potom Kanaet, T., (1957.). Poloaje morenskih nanosau podrujima strukturno-facijalne jedinice Bjelanica-Visoica utvrdili su geolozi M.Mojievi (1969 1973.) predoivi ih na Osnovnoj geolokoj karti - list Kalinovik.Pleistocenu glacijaciju Bjelanice analizirali su J. Petrovi i M. Pecelj (1986.). U svommagistarskom radu: Geomorfoloke znaajke kanjona Rakitnice i njegovo geoekolokovrednovanje A. Lepirica (2004.) opisao je fosilne glacijalne oblike na viim

    podrujima gornjeg kanjonskog sektora.

    Poloaj, geoloke i morfoloke karakteristike terenaIstraivana visokogorska podruja planinskog masiva Obalj (1896 m n/v) i

    susjednog hrbata Kaoca (1956 m n/v) nalaze se u gornjem porijeju Rakitnice desne pritoke Neretve. (Vidjeti sliku br.1.). Udaljena su oko 30 km zrane linije, u smjeru jugozapada, od grada Sarajeva. Obalj orografski izraava masiv june Bjelanice asusjedni Kaoci otri ustrmljeni hrbat sjeverne Visoice. To su poligenetski oblikovanavisokogorska uzvienja u jugoistonom dijelu makrogeomorfoloke regije VisokiSredinji Dinaridi. Predstavljaju najvie dijelove sjeverozapadne zone Durmitorskogflia Prelazne zone u Dinaridima Bosne i Hercegovine. U njihovom geolokom sastavudominiraju dekametarski i metarski borani slojevi jurskog flia predstavljeni: laporima,

    pjearima, krenjacima sa ronacima i breastim krenjacima. Okolni planinski tereni isusjedni kanjon Rakitnice oblikovani su na mikrotektonski ispucalim srednjetrijaskim igornjetrijaskim krenjacima i dolomitima.

    Sadanji planinski masivi Bjelanica i Visoica i njihove recentne orografskestrukture Kaoci i Obalj predstavljali su jedinstvenu morfoloku cjelinu u

    predneotektonskom periodu. Pliokvartarnim rasjednim radijalnim pokretimaobiljeenim neotektonskim izdizanjem spomenuti masivi su razbijeni na dva samostalna

    bloka to se geomorfoloki reflektovalo dubinskim usjecanjem kanjona Rakitnice iformiranjem samostalnih orografskih struktura Kaoca i Oblja.

    Masiv Obalj poligenetski je oblikovan kvartarnim glacijalnim, periglacijalnim,

    derazijskim, korozijskim i fluviodenudacijskim procesima na jurskom fliu.Predstavljen je blago razvuenim grebenima sa kojih se uzdiu zaobljeni vrhovi.Priblino je romboidalnog oblika i ujednaenih visina (vrhovi od 1842 do 1896 m n/v),meutim nejedinstvenog je pruanja glavnih grebena. Omeen je sa svih strana strmim

    ponegdje i subvertikalnim padinama koje ga reljefno izdvajaju od susjednihmorfolokih cjelina planinskih uvala Bjelanice i viih dolinskih strana kanjonaRakitnice.

    Visokogorski hrbati Kaoca u masivu Visoice de facto predstavljaju arte (uskeustrmljene hrbate) nagiba padina (> 450) oblikovane pleistocenom egzaracijomledenjaka na flinoj podlozi. Strmo se neotektonski izdiu iznad lijeve strane gornjeg

    kanjona Rakitnice udaljeni oko 1,5 km zrane linije od padina Oblja. Glavna orografskaos Kaoca poinje tjemenom uzvienja Brvanjskih stijena na visini od 1350 m n/v odaklese pravolinijski prua pravcem sjever - jug. Poveanje visina glavnog hrpta je postepenoi to za 656 m na duini od 4 km; Brvanjske stijene Kovjetaci (1722 m n/v) Drvstva

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    11/264

    Geomorfoloki tragovi glacijalnog reljefa u masivu Oblja i hrbatu Kaoca

    9

    (1808 m n/v) V. brdo (1884 m n/v) Vito (1956 m n/v). Visokogorski hrbat, koji jenajvii unutar istraivanog prostora, priblino je pravocrtan, dok su sekundarne gorskekose poprene na glavni greben i polulunog su pravca pruanja (Kovjetak, Ledenice,Planintak).

    Fosilni glacijalni obliciU mlaem pleistocenu za vrijeme zadnje oledbe Visoki Sredinji Dinaridi bili su

    zahvaeni glacijacijom. U tom zavrnom razdoblju pleistocena, kada je temperaturazraka bila nia u prosjeku priblino za oko 10 do 12C a koliina padalina manja za oko30% od dananje, vrni dijelovi planinskih masiva Bjelanice i Visoice u VisokimSredinjim Dinaridima bili su zaleeni. Prema tome, posljednji glacijal virm ili virmskiglacijal u Europi poeo je prije 70 000 godina, prestao prije 10 000 godina, trajao je,dakle, oko 60 000 godina. (T. egota, 1996.)

    Zbog kontinentskog poloaja planinskih masiva Bjelanice i Visoice (udaljeni

    oko 90-100 km zrane linije od Jadranskog mora) i manje prosjene koliine padalina uodnosu na primorske planine za pretpostaviti je da je na njima oledba bila neto manjegintenziteta. No znatne nadmorske visine visokogorskih kosa i hrptova, koje nerijetko

    premauju 2000 m, uz izrazitu vertikalnu ralanjenost reljefa, pogodovali suakumulaciji snijega i leda. Ovi uslovi su prvo uticali na formiranje firna, gustine 0,400

    0,830 kg/ m3, a kad su se pore ispunjene mjehuriima zraka zatvorile (u firnskompokrivau) nastao je ledenjaki led gustine 0,830 0,917 kg/ m3.(Paterson, W.S.B.,1994.).

    U padinskim fasadama visokogorskog masiva Oblja u junoj Bjelanici ivisokogorskog hrbata Kaoca sjeveroistonoj Visoici iznad 1200 m n/v, otkriveni su

    tragovi pleistocene aktivnosti ledenjaka koji su se gravitacijski kretali ka dolinamaTulike rijeke, Rakitnice i Meee. Ostaci pleistocenog glacijalnog reljefa uistraivanom podruju predstavljeni su fosilnim egzaracijskim oblicima: piramidalnimvrhovima (horn peaks), artama, cirkovima, valovima, destruiranim glacijalnimramenima, mutoniranim stijenama, ledenjakim pregibima i glacijalnim stepenicama.Geomorfolokim terenskim istraivanjima utvreni su takoe fosilni glacijalni obliciakumulacijskog porijekla. To su eone, unutranje, podinske i rjee bone morenezatim eratiki blokovi i drumlini. Spomenuti glacijalni egzaracijski i akumulacijskiglacijalni oblici umnogome su destruirani, zamaskirani i preoblikovani savremenimegzogeomorfolokim procesima u holocenu (derazijski, periglacijalni,fluviodenudacijski i pedoloki procesi). Fragmentarno su ouvani u istraivanom

    podruju. (Vidjeti sliku br.1.)Akumulacijski oblici morena neposredno nataloeni pri kretanju ledenjaka

    pouzdan su indikator pleistocene glacijacije na Bjelanici i Visoici. Litoloki supredstavljeni granulometrijski nesortiranim, heterogenim glacijalnim nanosom zvanimtil koji je genetski vezan za otkinute, egzaracijom destruirane i smrvljene stijene,gravitacijski transportovane pokretima ledenjake mase. Na poloenijim padinskim

    podrujima Kaoca i Oblja morenske naslage naknadno su pretaloene u holocenu nakon povlaenja ledenjaka. Generalno, morene se klasifikuju na pokretne i odloene(nepokretne). Prema mjestu taloenja dijele se na: sredinje, bone, podinske, eone izavrne morene. Zavrne morene sa terminalnim bazenima oblikovane na mjestu

    zavretka ledenjaka najee su polulunog oblika. Nastale su procesom ablacije (lat.ablatio oduzimanje, smanjivanje) koji odraava smanjivanje mase ledenjakog ledausljed topljenja pri recesiji (povlaenju) ledenjaka. Njihovo formiranje prije oko 10000godina bilo je uzrokovano klimatskim promjenama na prelazu iz hladnog pleistocena u

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    12/264

    A. Lepirica

    10

    topliji holocen. eone morene dekametarskih debljina otkrivene su u zasjecima asfaltneceste za Umoljane iznad naplavne ravni Rakitnice.

    U ovom izrazito planinskom podruju otkriveni su prostorno manji fosilniterminalni bazeni i glaciofluvijalne terase. Veina navedenih oblika nije u cijelostisauvana ve samo u tragovima. Na njihovu destrukciju najveeg su utjecaja imali

    fluviodenudacijski, derazijski i korozijski procesi.Istraivano podruje litoloki grade mehaniki erodibilnije naslage Durmitorskog

    flia koje su izuzetno podlone mehanikom troenju usljed fizikog djelovanja leda iniskih temperatura. Na temelju rezultata vrijednosti i kretanja pleistocene

    paleotemperature dobivenih radiokarbonskom metodom (vrijeme poluraspada C14) imetodom izotopske analize kisika iz ljutura bentoskih foraminifera (omjeri O18/O16 uvodi mora i ledu inlandajsa) smatramo da je fosilni glacijalni reljef Oblja i Kaoca,egzaracijski oblikovan na jurskim klastitima, geoloki vrlo mlad. Morfogenetski sevezuje za maksimum glacijalnog stadijala wrma, prije 13 000 17 000 godina.

    Slika br. 1. Geomorfoloki tragovi wrmske glacijacije na podrujimamasiva Oblja i hrbata Kaoca

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    13/264

    Geomorfoloki tragovi glacijalnog reljefa u masivu Oblja i hrbatu Kaoca

    11

    Najvie terene analiziranog podruja sjeveroistone Visoice i june Bjelanicereljefno izraavaju visokogorski hrbati i grebeni sa vrnim uzvienjima oblikovanimledenjakom egzaracijom u glacijalnim stadijalima pleistocena. Naknadno su

    poligenetski preoblikovani u holocenu kombinovanim djelovanjem periglacijalnih(snjene lavine, korozija snjenice i sonice itd), derazijsko-urunih,fluviodenudacijskih procesa i mehanikim raspadanjem (weathering proces) klastino-karbonatnih naslaga.

    Piramidalni Vrh Vito orografski predstavlja vorite vie visokogorskih hrptova -arta sjeveroistone Visoice.(Vidjeti sliku br.2.) Tipian je primjer otrog glacijalnogvrha ili tzv. "horn peak". To je najvia taka, na kojoj se zavrava glavni i najviivisokogorski hrbat istraivanog podruja. Od ovoga vrha se, skoro u pravilnimrazmacima, prema sjeveroistoku, jugoistoku, jugozapadu i sjeverozapadu zvjezdastoravaju etiri ustrmljene, uske, fosilne arte recentnih visokogorskih hrptova Subara,Mokrih stijena, etelaa sa Pariem, Mokrih stijena i hrpta Veliko Brdo - Malo Brdo -Drvstva. Predstavljaju glacijalne oblike nastale mehanikom egzaracijom ledenjakogleda kojom su preko 300 m dubinski usjeena i bono proirena okolna cirkularnaudubljenja fosilnih cirkova Velikog Jezera, Kaoca i Gornje Meee.

    Vrhovi hrpta Kaoca: Malo Brdo (1850 m n/v), Veliko Brdo (1884 m n/v), Vito(1956 m n/v), Subar (1820 m n/v), etela (1936 m n/v), Pari (1941 m n/v), Drvstva(1808 m n/v) i neto nie uzvienje Jelovaa (1569 m n/v) uglavnom su stoastogaoblika.(Vidjeti sliku br.2.) Genetski se mogu uvrstiti u fosilni glacijalni reljef

    Najvei fosilni cirkovi su cirk Velikog Jezera sa manjim jezerom, Kaoci i dvacirka u Gornjoj Meeoj, povrina 0,3 - 0,7 km2. (Vidjeti sliku br.1.)

    Njihova ulegnua zasuta su siparinim zastorima. Ostala cirkovna udubljenja

    oblikovana na visinamana 1500 1700 m n/v prostorno su daleko manja. Predhodnospomenuto se odnosi na cirkove Gornje Meee, ispod Mokrih stijena u Visoici i brojna cirkovna udubljenja egzarcijski zasjeena u strme padine najviih uzvienjaOblja odakle se ledenjakim strujama gravitacijski nanie transportovala ledena masa.

    Geomorfolokim terenskim istraivanjima na ovome podruju utvrena je mlaapleistocenu aktivnost nekoliko ledenjaka i vie lednikih struja koje su se sputale niz padinske strane. Nekadanji ledenjaki egzaracijski i akumulacijski procesi suindirektno, a za vrijeme jaih oledbi, i direktno utjecali na morfogenezu dolinaRakitnice i Tulike rijeke.

    Na podruju sjeveroistonih padina Visoice geomorfoloki je odreeno

    postojanje etiri ledenjaka i vie ledenjakih struja. Izvorita spomenutih ledenjaka bilisu cirkovi Kaoca, Velikog jezera i Gornje Meee. (Vidjeti sliku br.1.)

    etvrti pleistoceni gleer Visoice - Gornjotuilski ledenjak nastajao je od brojnihledenjakih struja koje su kretale sa padina Zavodnica i Puzima.

    Na visinama od 1550 1600 m iz cirka Kaoca, povrine 0,8 km, lociranogunutar polulunih visokogorskih hrptova Kaoca sputao se ledenjak u dolinu Tuilakerijeke ka Vrelima. To je bio gleer alpskog tipa, dug oko 2 km, irok mjestimino i

    preko 200 m. Nastajao je od ledne mase akumulirane u cirku sa okolnih subvertikalnih padina vrhova Vito, Subar i Mokrih stijena. Kreui se nanie, egzarirajui pri tom

    dubinski i bono padine Visoice formirao je ledniki valov U poprenog profila na podruju Katuna. Spomenuta fosilna lednika dolina duga oko 1 km prekrivena jeumskom vegetacijom subalpinske bukve na morenskim nanosima. Nagnuta je ka

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    14/264

    A. Lepirica

    12

    lokaciji Vrela gdje je pred klisurom Tulike rijeke Kaoki ledenjak staloio eonemorene.

    U podruju Vrela na sjeverozapadnom rubu Gornjotuilskog dolinskog proirenjazavrnom dijelu ledenjakog jezika Kaokog gleera pridruivao se s desne straneGornjotuilski ledenjak dug preko 3 km. Nastajao je u Jelenai od nekoliko lednikihstruja koje su mu pritjecale sa sjevernih padina Puzima, Mokrih stijena i Zavodnica nakrajnjem jugoistoku analiziranog podruja. Kretao se fosilnim valovima Jelenae iGornjih Tuila do Vrela. Veim dijelom svoga pruanja predstavljao je fjeldovski tipgleera. Na pleistocenu aktivnost Gornjotuilskog ledenjaka obiljeenu naglaenomkinetikom energijom pokreta debele ledne mase ukazuju brojne pojave eratikihkrenjakih blokova zapremina (> 2 m3 ) i naslage subglacijalnog tila u formama

    polulunih bedema recesijskih morena u podruju sela Gornjih Tuila, planinarskogdoma na lokalitetu Vrela i njihove blie okoline. Mehanikim radom ledenjake maseGornjotuilskog gleera zaravnjena su dna recentne uvale Jelenae i Gornjotuilskekotline te bono egzaracijski zasjeene ustrmljene stjenovite padine Kozijeg brda (1416m n/v) kod sela Sinanovii.

    Podruje Vrela predstavljalo je terminalni bazen dvaju spomenutih ledenjakasjeveroistone Visoice na prelazu mlaeg wrma u preboreal. Da li je bio ispunjen

    jezerom ili ne ostaje otvoreno pitanje to bi trebalo geoloki utvrditi postojanjemglaciolimnikih sedimenata.

    Trei ledenjak sjeveroistone Visoice je pleistoceni gleer Velikog Jezera. To je bio ledenjak kombinovanog alpsko-fjeldovskog tipa dug oko 2,5 km. Nastajao je u

    Slika br. 2. Pogled sa Drvsta na visokogorsku artu i vrhove: Veliko Brdo (gore desno),Vito (u viem centralnom dijelu), Subar i Mokre stijene u pozadini (gore lijevo).U podnoju se vide dva fosilna cirka ledenjaka Velikog jezera. (snimio A.Lepirica)

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    15/264

    Geomorfoloki tragovi glacijalnog reljefa u masivu Oblja i hrbatu Kaoca

    13

    prostranom amfiteatralnom udubljenju, povrine oko 0,8 km2, koje je reljefno predstavljeno sa dva cirkovna udubljenja. (Vidjeti fotosi br. 1.). Dno vieg cirka na1650 m n/v zasuto koluvijalnim nanosima ispunjeno je plitkim jezerom nastalim nakonablacije ledenjaka na zavretku wrma. Cirkovi ledenjaka Velikog jezera egzaracijski su

    preko 350 m duboko usjeeni u najvie hrbate Kaoca. Udaljeni su oko 1,5 km zranelinije od fosilnog ledenjaka Meee na zapadu. Ustrmljenom fosilnom aretom kojaspaja vrhove Vito i Subar otro su odjeljeni od susjednog cirka Kaokog ledenjaka na

    jugoistoku udaljenom svega oko 300 m zrane linije ka jugoistoku. Tokom zadnjegpleistocenog glacijala ledenjak Velikog jezera se lomio preko ledenjakog pregiba navisinama 1450 1500 m, nedaleko od izvora Okovice. U podruju pedimenta DonjihTuila na visinama 1300 1350 m n/v pretvarao se u fjeldovski tip gleera ije su semanje ledenjake struje sljevale u raznim pravcima prema dolini Tulike rijeke.Staloio je serije glacijalnog materijala uz lijevu obalu donjeg toka Tuilake rijeke gdjesu naknadno u holocenu formirani odsjeci glaciofluvijalnih terasa.

    Tragovi aktivnosti ledenjaka esta su pojava u gornjoj derazijskoj dolini Meee(lijeve pritoke Rakitnice) u podnoju zapadnih padina visokogorskog hrpta Kaoca.Dolinski ledenjak alpskog tipa, pribline duine od oko 2,5 km, kretao se je premasjeveru u smjeru kanjona Rakitnice. Nastajao je na podruju manjeg cirkovnogudubljenja na visinama 1660 m n/v, i to na padinama prostranog visokogorskogamfiteatra omeenog polulunim hrptovima pleistocenim aretama Kaoca (1956 m n/v)s istoka, Paria (1941 m n/v) i V. Struga (1869 m n/v) s juga odnosno padinske kose V.Toholja (1942 m n/v) sa zapada u visokogorskom masivu Visoice. Cirk je polulunogoblika, pribline povrine oko 250 m2, blago nagnut i otvoren ka sjeveru. Udubljenjenema konkavan ocrt kao npr. susjedni cirkovi istono s druge strane visokogorskoghrpta Kaoca. Uzrok tome su intenzivni postpleistoceni fluviodenudacijski i padinski

    procesi na jurskom fliu koji su umnogome ispunili i uravnali ovo cirkovno udubljenje.

    Vii dio fosilnog ledenjakog valova kojim se kretao gleer Gornje Meee nemaklasini U popreni profil. U sredinjem dijelu valova na visinama od oko 1450 m n/vledenjak se prelamao preko glacijalne stepenice visoke oko 60 m. Na tom se planinskom

    podruju zapaaju pojave mutoniranih krenjakih blokova raznih dimenzija (od 1 do2,5 m3). Na nekima mutoniranim stijenama korozijski su oblikovane krape koje

    podsjeaju na egzaracijske oblike strija. Na zavretku pregiba, s lijeve strane, uoava seglaciofluvijalna terasa na nadmorskoj visini od 1320 m, oko 10 m iznad recentnogkorita Meee. Navedeni terasni akumulacijski oblik (dug oko 100 m) izduen je u

    pravcu sjevera, s prosjenom irinom oko 75 m. Tjeme mu je uravnjeno i pod niskomtravnom vegetacijom. S desne strane je presjeen koritom Meee (nekadanjeg

    podledenjakog toka) gdje je otkriven morenski bedem u ijem sastavu sudjelujeglacijalni materijal (od manjih uobljenih stjenovitih blokova i drobine do pjeskovitihfrakcija). Nekih 250 m nizvodno, slijedei tok Meee odnosno fosilni valov s lijevestrane, na visini od 1270 m nalazi se druga nia glaciofluvijalna terasa takoer 10 miznad recentnog korita. Svojim dimenzijama neto je prostorno vea od prijespomenuteterase i veoma slina po izgledu i sastavu nanosa.

    Izmeu doline Meee i Planintaka, u obliku manjega niskog prijevoja, slijedivifosilnu glacijalnu dolinu nekih 200 m u pravcu sjevera na njezinom kraju nalazi sefragment eone morene visine 15 m. Ovaj morenski bedem pregradio je tok Meee i,iniciran neotektonskim izdizanjem ovoga dijela doline, usmjerio ga prema dananjem

    viseem kanjonskom grlu. eona morena kao zavretak valova vjerojatno datira izmlaeg wrma jer ispod nje, u susjednoj dolini potoka Planintaka (nekadanje fosilnedoline Meee prije intenzivnih kvartarnih izdizanja), u gustoj bukovoj umi sada veokrenoga korita, punog ljunkovito-stijenskog i drobinskog materijala, otkriveni su

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    16/264

    A. Lepirica

    14

    veliki stijenski blokovi zapremine (> 2 m3). To su eratiki blokovi koji vjerojatnopotjeu iz perioda maksimuma glacijalnog stadijala wrma kada je oledba bila snanija iprostorno vie zastupljenija. Moe se pretpostaviti da navedena sitnija frakcija ljunka,koji se nalazi i do 50 m nie, u ovome dijelu fosilnog korita Meee potjee iz vremenaotapanja ledenjakog jezika. Fosilno ledenjako korito na potezu od prve navedeneglaciofluvijalne terase do prostora izmeu eonih morena i druge glaciofluvijalne terasevjerojatno je predstavljao manji terminalni bazen u kojemu se danas ne mogu jasnorazaznati akumulacijski glacijalni oblici. Pomenuti donji dio fosilnog ledenjakog koritaobiljeava popreni profil oblika razvuenog slova U. Na desnoj strani padina hrptaKaoca koji prati fosilni valov, gotovo kontinuirano na duini od 1,5 km, na visinama od100 m nad koritom Meee, uoavaju se erodirani okomiti strmci. Za pretpostaviti je dasu egzarirani te umnogome podsjeaju na ledenjaka ramena. Na tri mjesta su

    prosjeeni recentnim viseim koritima dananjih desnih pritoka Meee (Planintaka,Kovjetaka i Ledenica) koji su u pleistocenu, vrlo vjerojatno, predstavljali viseeledenjake struje. (A. Lepirica, 2004.). Ledenjaki jezik Meee zavravao je na oko1250 m n/v. Usljed neotektonskih rasjednih pokreta hrbata Meea je u svom srednjem

    toku skrenula ulijevo, prema stijeni Kozile, na ta ukazuje ostatak fosilnog korita ovogvodotoka, na duini od 250 m.

    Ledenjak u ovome podruju pripadao je dolinskom-alpskom tipu dok je Meea bila njegov glavni podledenjaki tok. Glacijalno preoblikovani gornji dio dolineMeee destruiran je i zamaskiran postpleistocenim fluviodenudacijskim procesimausljed izrazitih nagiba okolnih padinskih strana, a glacijalni materijal je pretaloen iliodneen u nie dijelove dolina Rakitnice i Meee.

    Vii poloeniji tereni masiva Oblja iznad 1700 m n/v sa kojih se izdiu vrhovi:Obalj (1896 m n/v), Hladni kuk (1754 m n/v), Kobilica (1826 m n/v), Rasuha (1842 mn/v), Obli kuk (1704 m n/v) i Saruk (1726 m n/v) bili su tokom glacijala wrma

    prekriveni ledenim pokrovom. Tada su se brojne ledenjake struje divergentno uraznim pravcima sputale ustrmljenim padinama ovog visokogorskog uzvienja. Natragove glacijacije ovdje ukazuje pojava fosilnog cirka Zelene Njive na visini od oko1700 m n/v.

    U mlaem pleistocenu na istonoj predgorskoj stepenici Oblja egzistirao jeledenjak Studenog polja. Za vrijeme maksimuma najmlaeg glacijala bio je dug preko 2km. Glacijalno preoblikovano udubljenje Gornjeg polja (1480 m n/v) i neto junije,nie Studeno polje (1400 m n/v), predstavljale su zonu nakupljanja ledne mase koju su,

    posebice sa zapada, s vrnih padina visokogorskog masiva Oblja pothranjivali ledom brojni visei ledenjaki jezici porijeklom od visokog platooskog ledenjaka. Njihovsubglacijalni tok je najvjerojatnije Studeni potok. Zona ablacije bila je na visini od oko1400 m odakle su se nakupine tila podledenjakim tokom ruile niz litice Orlovog kuka300 m duboko direktno u korito Rakitnice. Danas tragove ovog ledenjaka fjeldovskogtipa moemo prepoznati po pojavama eratikih blokova u Gornjem polju i usamljenogeratikog bloka na sjeverozapadnom rubu Studenog polja. U pojedinim razdobljimaelo navedenog ledenjaka se ruilo lomilo preko strmaca te se ponovno regeneriralo ispajalo s pretpostavljenim ledenjakim jezikom duboko u zasjenjenom prvomkanjonskom tjesnacu. Vano je napomenuti da se pri sadanjim suhljim i otrijimzimama, usprkos junoj ekspoziciji, periodini tok Studenog potoka potpuno zamrzne teogromnim viseim ledenicama (i preko 40 m) zastire svoje mlado visee korito. Moe

    se pretpostaviti da su u vrijeme recesije ledenjaka na zavretku wrma Studeno iGornje polje predstavljali manje terminalne bazene.

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    17/264

    Geomorfoloki tragovi glacijalnog reljefa u masivu Oblja i hrbatu Kaoca

    15

    Ledenjaci june Bjelanice - Gornjolukomirski, Umoljanski i ledenjak Dugogpolja tangirali su u pleistocenu zapadne, istone i sjeverne padine Oblja. (Vidjeti sliku br.1.) Pothranjivani su brojnim ledenjakim jezicima padina visokogorskih hrptovaKrvavca (2062 m n/v) i Debelih brda (1986 m n/v), masiva Oblja (1896 m n/v) te hrptaLovnice (1857 m n/v). U podruju Mrkovalja ledenjake mase gleera Dugog polja iHajvaza su se spajale tvorei Gornjolukomirski ledenjak. elo Gornjolukomirskogledenjaka bilo je u blizini sela G. Lukomir, na visinama od oko 1400 m, gdje je danasokreno korito povremenog toka Suhe. Ledenjakim jezikom ovog ledenjaka, koji setopio niz strmo visee korito Suhe prema Rakitnici, zavravala je serija fjeldskihledenjaka june Bjelanice. Ledenjak se topio na samoj granici gornjih strana kanjonskedoline Rakitnice i ispolirao krku podlogu proirivi gornje vie strane doline Suhe.eone morene su ovdje, usljed izrazitog nagiba strana i intenzivnih fluviodenudacijskihi krkih procesa, destruirane i odneene duboko u kanjonsku dolinu.

    U sjeverozapadnom Oblju ispod strmih sjevernih padina Rasuhe otkriven je fosilnicirk na visinama od oko 1630 m n/v. To je bilo mjesto nastanka kratkog ledenjakaduine oko 1 km koji se nedaleko nanie u podruju Mrkovalja spajao saGornjolukomirskim gleerom. Egzaracijom spomenutog Rasukog ledenjakaoblikovana je subvertikalna glacijalna stepenica visine oko 25 m jasno vidljiva u

    padinskom reljefu Oblja.

    Tragovi ledenjaka Umoljanskog dola ije je postojanje evidentirano na OGK 100 na duini od 2 km reljefno su danas, predstavljeni breuljcima koji podsjeaju nadrumline (podruje sela Umoljani), eratikim blokovima i dolinom koja ima formevalova.

    eone morene Umoljanskog lednika prekrivene zemljinim pokrovom sa niskomtravnom vegetacijom dekametarskih su debljina. Otkrivene su iznad naplavne ravni

    Rakitnice u zasjecima asfaltne ceste za Umoljane na visinama od 1150 -1200 m. Unjihovom sastavu sudjeluju manji krenjaki blokovi pomijeani sa sitnijim,heterogenim subglacijalnim tilom (gline, pijesci).

    Pretpostaviti se moe da se je, za vrijeme snanijih i dugotrajnijih oledbi pojedinihglacijalnih stadijala wrma, ledena masa ledenjaka porijeklom sa Visoice spajala saUmoljanskim ledenjakom. Mogue je da je ulazila gornji kanjon Rakitnice vjerojatnodo prvoga tjesnaca. ml Tako se dio korita donjeg toka Tulike rijeke i korito Rakitnice(nakon sutoka sa Tulikom rijekom) moe smatrati fosilnim glacijalnim valovom. No,intenzivni recentni fluviodenudacijski i fluviokrki procesi umnogome su izbrisalitragove glacijacije na ovome dijelu doline, tanije na njezinim donjim dolinskim

    stranama.Snana neotektonska izdizanja i klimatske promjene planinskih masiva Bjelanice

    i Visoice u pleistocenu, inicirala su i pojaala oledbu. Topliji interstadiji tokom wrmai njegov zavretak bili su obiljeeni su povlaenjem ledenjaka i otopljavanjem leda.Povealo je to pronos golemih koliina materijala koji se akumulirao u dolinskim

    proirenjima Tulike rijeke i centralnog sektora kanjonske doline Rakitnice. Na ovom prostoru, uz navedene ledenjake, glacijalni procesi bili su zastupljeni i na okolnimvisokim krkim zaravnima Visoice i Bjelanice. Brojni cirkovi ispunjeni ledom, tokomholocena su preoblikovani u vrtae. Zavretkom ledenog doba, obiljeenim porastomtemperature i vlanosti zraka dolo je do intenziviranja savremenih egzogenih procesa

    kojim su uveliko izbrisani tragovi glacijalne destrukcije.Glaciofluvijalni materijal, posebice u vrijeme zavretka posljednjeg ledenog doba,

    transportiran koritima Tulike rijeke i Rakitnice velikim je dijelom evakuiran prema

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    18/264

    A. Lepirica

    16

    Neretvi. U tragovima ga se moe nai u rijenim koritima i na terasama. Recentnarijena korita su danas ispunjena velikim koliinama nanosa postpleistocenske starosti.Vertikalnim usjecanjima i naknadnom bonom erozijom Tulika rijeka i Rakitnica suoblikovale manje glaciofluvijalne terase. Na visinama od oko 1130 m, iznad lijeve obaledonjeg toka Tuilake rijeke pruaju se terasne ravni duge oko 1 km. U dolini Rakitnice,

    pored manjih terasa sa ovoga aspekta bitno je spomenuti cijelu seriju glaciofluvijalnihkonglomeratskih terasa (s cementiranim materijalom) u Kaia Luci sa terasnimodsjecima visokim i do 10 m. U odnosu na susjedne prostore Neretve, ija su dolinskadna i nie dolinske strane (na potezu od Jablanice do ua Bune) ispunjene velikim imonim konglomeratskim glaciofluvijalnim terasama visina i do 60 m, terase u

    porijeju Rakitnice su rjee.

    Pleistocena lokalna ledenjaka granica za istraivano podruje odreena je poHferovoj metodi. Ova metoda je primjenjiva za relativno krae ledenjake koji su uistraivanom podruju bili aktivni tokom oledbe. Metoda odreivanja ledenjakegranice temelji se na izraunavanju aritmetike sredine visinske razlike izmeu najviihokolnih planinskih vrhova i ledenjakih akumulacijskih zona najniih morena. Tako

    bi po ovoj metodi lokalna ledenjaka granica (firn line ili firnska granica prelazafirnskog snijega u ledenjaki led) u mlaem pleistocenu - wrmu iznosila:

    Podruje Kaoca

    Priblina visina visokogorkih hrptova: 1867 m n/v

    (Drvstva 1808 m n/v V. Brdo 1884 m n/v Vito 1956 m n/v Subar 1820 m n/v)

    Najnie morene: 1200 m n/v

    Lokalna ledenjaka granica: 1533 m n/v

    Podruje Meee

    Priblina visina visokogorkih hrptova: 1903 m n/v (V. Brdo 1884 m n/v Vito 1956 mn/v etela 1935 m n/v Pari 1941 m n/v kota 1852 m n/v V. Toholj 1849 mn/v)

    Najnie morene: 1120 m n/v

    Lokalna ledenjaka granica: 1576 m n/v

    Podruje Studenog polja(istoni Obalj)

    Priblina visina visokogorskog masiva: 1798 m n/v(Obalj 1843 m n/v Kobilica 1825m n/v Saruk 1726 m n/v)

    Najnie morene: 1400 m n/v

    Lokalna ledenjaka granica: 1599 m n/v

    Podruje (zapadnog Oblja)

    Priblina visina visokogorskog masiva: 1865 m n/v

    (Obalj 1896 m n/v Rasuha 1842 m n/v Lovnica 1856 m n/v)

    Najnie morene: 1400 m n/v

    Lokalna ledenjaka granica: 1633 m n/v

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    19/264

    Geomorfoloki tragovi glacijalnog reljefa u masivu Oblja i hrbatu Kaoca

    17

    Zakljuak

    Na temelju rezultata analize pleistocene paleotemperature na Zemlji dobivenihradiokarbonskom metodom i metodom izotopske analize kisika iz ljutura bentoskihforaminifera smatramo da fosilni glacijalni reljef visokogorskih uzvienja Oblja iKaoca oblikovan na mekim stijenama jurskog flia datira iz kasnog wrma.

    Provedenim geomorfolokim terenskim istraivanjima, identifikacijom i analizom prostornog rasporeda fosilnih glacijalnih egzaracijskih oblika i poloaja morenskihnanosa utvrdili smo da su se tokom posljednjeg maksimuma wrmskog glacijalnogstadijala sa visokogorskih hrbata Kaoca i susjednog Oblja sputali ledenjaci i manjeledenjake struje do visina od oko 1200 m n/v.

    U sjeveroistonoj Visoici za vrijeme wrmskog glacijala prevladavali suledenjaci dolinskog - alpsko-himalajskog i mjeovitog dolinsko-fjeldskog tipa, dugi u

    prosjeku 2-3 km. Istovremeno su poloeniji visokogorski tereni Oblja iznad 1700 m n/v,Studenog polja i okolne planinske uvale bili prekriveni ledenjacima fjeldovskog

    (platoskog) tipa. Na temelju rezultata dobivenih Hferovom metodom pleistocenaledenjaka granica u istraivanom podruju bila je na visini od 1585 m n/v.

    Literatura i izvori:

    1. Bakari, S., (1967-68.): Tragovi glacijalnih i periglacijalnih procesa uMostarskoj kotlini, Geografski pregled, 26.-27., 109-111 str.; Sarajevo;

    2. Bognar, A., (1990.): Geotektonska evolucija i neke temeljnestrukturnomorfoloke osobine Dinarida, Zbornik referatov, Znanstveno

    posvetovanje geomorfologov Jugoslavije, Krko;3. Cviji, J., (1924-26.): Geomorfologija I i II, Beograd;4. ii, S., Mojievi, M., Pape, J., (1984.): Geologija Bosne i Hercegovine,

    Knjiga II, Geoinenjering, Sarajevo;5. Dedijer, J., (1909.): Glacijacija Visoice u junoj Bosni, Glas SKAN, Beograd;6. Dedijer, J., (1912.): Visoke povri i glacijalni ljunci na Bjelanici, Glas SGD,

    sv. 2.,Beograd;7. Ed. B. L. Rhoads, C.E. Thom. Wiley, (1996.): The scientific nature of

    geomorphology Electronic book;8. Grund, A., (1910): Beitrge zur Morphologie des Dinarischen Gebirges.-

    Geographische Abhandlungen, Band IX, Heft 3, Leipzig und Berlin.9. Kanaet, T., (1954.): Tragovi glacijacije na Krvavcu, III kongres geografa

    Jugoslavije, Sarajevo;10. Lepirica, A., (2004.): Geomorfoloke znaajke kanjona Rakitnice i njegovogeoekoloko vrednovanje, magistarski rad, Prirodoslovno-matematiki fakultetSveuilita u Zagrebu, Zagreb;

    11. Markovi, M., (1983.): Osnovi primenjene geomorfologije, Beograd;12. Markovi, M.,et All., (2003.): Geomorfologija, Zavod za udbenike i nastavna

    sredstva, 461 str., Beograd; .13. Mojievi, M., et All., (1969-1973.): Osnovna geoloka karta - List Kalinovik,

    Savezni Geoloki zavod, Beograd;.14. Petrovi, J., Pecelj M., (1987.): Glacijalni reljef Bjelanice, Geografski pregled

    br.30, Geografsko drutvo Bosne i Hercegovine, 83 92. str., Sarajevo;

    15. Rianovi, J., (1993.): Hidrogeografija, II. ( izmijenjeno i dopunjeno ) izdanje.215 str., kolska knjiga, Zagreb;

    16. Paterson, W.S.B., (1994.): The Physics of Glaciers, Oxford: Pergamon Press;

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    20/264

    A. Lepirica

    18

    17. Penck, A., (1899.): Berisht ber das XXV Verenshjahr d. Vereins d.Geographischen, Wien;

    18. Rogli, J., (1960.): Prilog poznavanju glacijacije i evolucije reljefa planina okosrednje Neretve, Geografski glasnik, 21., Zagreb;

    19. egota, T., Filipi, A., (1996.): Klimatologija za geografe, 471 str., kolskaknjiga, Zagreb;

    20. Tuma OGK 1 : 100 000, List Kalinovik;

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    21/264

    Zbornik radova PMF 7, 19 32 (2010) Originalni nauni rad

    MORFOTEKTOGENEZA OBALNIH PLANINA U VANJSKIM DINARIDIMA

    MORPHO-TECTOGENESIS OF THE COAST MOUNTAINS IN EXTERNAL DINARIDESMr.sc. Josip Bili, asistent, Geografski odjel, Fakultet Prirodoslovno-matematikih i

    odgojnih znanosti, Sveuilite u MostaruDr. sc.Vjekoslav imunovi, docent, Geografski odjel, Fakultet Prirodoslovno-

    matematikih i odgojnih znanosti, Sveuilite u Mostaru

    Abstrakt

    Morfotektogeneza obalnih dinarskih planina istraena je na primjerima planinskeskupine iarije, planinskog hrpta Uke, dijela planinskog hrpta Velebita, te planinskoghrpta Biokova i Rilia. Objanjeno je njihovo nesvojstveno pruanje. Reljefna strukturaiarije posljedica je stupnjevitog razvoja obiljeenog boranjem, reversnimrasjedanjem, te aktivacijom desnih rasjeda koji potiskuju stijenske mase prema JI. Ukase prua meridionalno i njezin dananji oblik rezultat je deformacija u polju

    nehomogenog stresa, du aktivnih trasa regionalnih horizontalnih rasjeda, unutar kojihdolazi do sigmoidalnog svijanja i rotacije strukturnih blokova. Velebit je prepoznat kaorotacijska struktura. Postanak kanjona Velike i Male Paklenice povezan je smegaekstenzijskim, zjapeim pukotinama koje nastaju kao posljedica strukturnog

    poloaja paklenike antiklinale i naina njezine razgradnje kombinacijom "pure" i"simple shear" deformacija. Biokovo i Rili omeeni su sa dva regionalna rasjedasuprotne vergencije. Reljef Zagore oblikovan je du sustava prateih rasjeda, gdje senaizmjenino javljaju transpresijske (pop up) i transtenzijske (pull-apart) strukture. To

    je podruje tipskih ealoniranih pull-apart udolina i zavala.

    Kljune rijei: Morfotektogeneza, Dinaridi, reljefna struktura, odnos reljef-

    struktura, Uka, Velebit, Rili

    Abstract

    Morphotectogenesis of the coastal Dinaric mountains range has been explored, bymean of examples of iarija Mountains group, the Mountains ridge of Uka,Mountains ridge of Velebit, and the Mountains ridges of the Biokovo and Rili. It has

    been clarify their inappropriate striking within Dinaric Mountains range system. Reliefstructure of the iarija Mountains group gradually arise as a consequence ofdevelopment characterized by folding, reverse faulting and activation of dextral

    transcurent faults, that push the rock mass toward SE. Mountains ridge of Uka spreadin the north south direction and its present form is the result of distortions in theunhomogenius stress field, along the route of dextral active fault, which occurs withinsigmoidal bending and rotation of structural blocks. Velebit is recognized as a rotationalstructure. Canyons genesis of Velika and Mala Paklenica is associated withmegaextensional open cracks that occur as a result of the structural position ofPaklenica anticline and ways of its decomposition by combination of "pure" and"simple shear" strain. Biokovo and Rili are bordered by two regional faults of oppositedip. Relief of the Zagora hinterland has been formed along the principle and associatedfault system, where he alternately appear transpressional (pop up) and transtenzional(pull-apart) structure. This area is typical example of smal scale pull - apart valleys and

    basins.Key words: Morphotectogenesis, Dinarides, Relief structure, Relief-Structure

    relations, Uka, Velebit, Rili

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    22/264

    J. Bili i V. imunovi

    20

    Uvodnik

    U velikom broju objavljenih strunih i znanstvenih radova iz podruja geografije igeologije koji obrauju podruje Dinarskih planina, razmjerno se rijetko susreu lancikoji posebnu panju posveuju obliku (morfografiji, fiziografiji) pojedinih planinaodnosno geolokim i geomorfolokim uzrocima koji su doveli do odreenih

    nesvojstvenih obiljeja pojavnosti pojedinih planina (skulptura) ili planinskih skupina, pri emu se posebna pozornost pridaje njihovom pruanju i prostornom i reljefnomodnosu sa susjednim planinskim strukturama. Izuzetak su lanci koji, u okvirudinarskog gorskog sustava, istrauju odnos izmeu aktivnih geolokih struktura,mehanizme pomaka du rasjeda, tipove deformacija i elemenata reljefne strukture ucjelini ili detalju; Bognar, A., 2006., Faivre, S., 1999., Faivre, S. & Reiffsteck, Ph.,1999., 2002., Mihljevi, D., 1995., Pahernik, M., 2000. Vani podaci o odnosustrukture i reljefa sadrani su u poznatim prirunicima, Ollier, C.D., 1981., Twidle,C.R., 1971, Summerfield., M.A., 1991., Twiss, R.J., Moores, E.M., 1992, Mc KenzieD., 1972, seizmotektonskim studijama; Prelogovi, E., Blakovi, I., Cvijanovi, D.,Skoko, D. & Aljinovi, B., 1981, Prelogovi, E., Kuk, V., Buljan, R., Tomljenovi,B. & Skoko, D., 1999, Prelogovi, E., Pribievi, B., Ivkovi, ., Dragievi, I.,Buljan, R. & Tomljenovi, B., 2004, te strukturno-geolokim prikazima; Anderson,H. and Jackson J., 1987, Blakovi, I., 1998, Marini, S., Matiec, D., 1990.

    Morfotektogeneza obalnih dinarskih planina istraena je na primjerima planinskeskupine iarije, planinskog hrpta Uke, dijela planinskog hrpta Velebita, te planinskoghrpta Biokova i Rilia. Veina spomenutih planinskih hrptova, izuzev dijela planinskoghrpta Biokova i Rilia, manje ili vie odstupa od opeg trenda pruanja dinarskih

    planina smjerom SZ JI . Uka biljei atipino pruanje u smjeru S-J, tovie u nekimdijelovima IJI - SSI, gotovo okomito u odnosu na dinarski smjer. Gorska skupina

    iarija pokazuje usporednu izmjenu uih ili irih grebena i izduljenih dubokousjeenih dolina koje se pruaju od SZ prema JI. Hrptovi i grebeni u tom smjeru biljeesve vee nadmorske visine (Zato?). Velebit ima naglaeno luno svijeni hrbat koji se u

    podruju Senja protee gotovo u smjeru S - J, i od Nacionalnog parka Paklenica premaObrovcu u smjeru skoro I -Z (Zato?).

    Svi navedeni planinski hrptovi pokazuju svojstvenu orografsku strukturuobiljeenu: sigmoidalnim (u obliku grkog slova sigma) promjenama smjera gorskihhrptova i grebena, bonim svijanjem i krivudanjem planinskih osi u obliku razvuenogslova "Z" i slova "S", asimetrijom nasuprotnih padina hrpta, vertikalnim prijelomima uvisini hrptova i grebena (nagli porast ili pad nadmorske visine kota u odreenom

    smjeru), neujednaenim poprenim profilima padina i razlikama u nadmorskoj visinipedimenata te razlikama u irini hrptova. U ovom radu pokuati e se ponuditi valjaniodgovori na postavljena pitanja.

    Koncept morfotektogeneze i oromorfotektogeneze

    Podrijetlo, razvoj, nain oblikovanja i dananji oblik (skulptura) planina, gora,masiva, gorskih greda, kosa i ostalih orografskih oblika i njihovih morfografskihelemenata rezultat su naslijeenih, postojeih, novonastalih i geolokih struktura ustvaranju du trasa rasjeda razliitih pomaka, razliitog reda veliine i razliiteaktivnosti kako u prolosti (geolokoj) tako i danas kao i niza raznovrsnih prateih

    struktura oblikovanih, ili u oblikovanju du i unutar trasa navedenih rasjeda. Vaneodrednice oromorfotektogeneze sadrane su u litolokom sastavu stijena i njihovimgeomehanikim znaajkama, vrstama rasjeda s obzirom na smjer pomaka krila durasjedne plohe, vrstama deformacija koje se odvijaju du i unutar trasa rasjeda razliitih

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    23/264

    Morfotektogeneza obalnih planina u Vanjskim Dinaridima

    21

    tipova pomaka te mehanizmu i intenzitetu prevladavajuih geomorfolokih procesaunutar morfogenetskih grupa reljefa.

    Ope morfotektogenetske znaajke i razvoj priobalnih dinarskih planina

    Priobalne dinarske planine (planinski i gorski hrptovi, gorske i brdske grede)ukazuju na sloene tipove deformacija nastalih u vie geogeneracija tijekom geoloke

    povijesti koje se negdje nadovezuju jedna na drugu a negdje mlaa preoblikujestrukturne steevine starije, to se posljedino odraava u oblicima reljefa, odnosnozamrenosti orografske strukture promatrane u detalju.

    Uzrok takvoj situaciji je poloaj dinarskih priobalnih planina u izrazito aktivnojgeodinamikoj zoni obiljeenoj pomacima du granice izmeu dvije mikroploe uspecifinom strukturnom poloaju: jadranske mikroploe na jugozapadu i dinarskemikroploe na sjeveroistoku. To je podruje obiljeeno izrazitom dinamikom, te brzom

    preobrazbom postojeih i stvaranjem novih struktura. U poetku i tijekom oblikovanja

    gorskog sustava Dinarida, dinarska mikroploa navlaila se, zbog izrazitogkompresivnog (saimajueg) tektogenog reima na jadransku, odnosno jadranskamikroploa podvlaila se pod dinarsku mikroplou. Smjer najjaeg potiska(komponenta najjaeg stresa), koncem krede i tijelom paleogena bila je usmjerena crtomsjeveroistokjugozapad. U skladu sa zakonitostima oblikovanja struktura podnavedenim smjerom potisaka poinje oblikovanje prvih (inicijalnih) mladih (juvenilnih)

    bora, koje su orijentirane okomito na smjer najjaeg potiska, dakle pruaju se smjeromsjeverozapadjugoistok, koji obiljeava prevladavajue pruanje geolokih struktura ina njima poetno oblikovanih, tada jo nedovoljno izraenih hrptova. Prvenstveno seradi o inicijalnim borama, razmjerno malog indeksa boranja na kojima su oblikovane

    prve, tada jo brdske strukture. S napredovanjem pokreta kojima se nastavlja

    natiskivanje i podvlaenje dinarske i jadranske mikroploe, prostor Dinarida zadobivasve izraenije kompresijske znaajke, pa inicijalne bore poveavaju indeks boranja, borerastu usporedno s njihovom c osi, izduljuju se du njihovih b osi i konanosaimaju usporedno s a osi bora. Saimanje prostora dovodi do kosih, a zatim i

    prebaenih bora koje se istanjuju, pucaju du osne plohe bore i prelaze u reversnerasjede a kasnije u ljuske i navlake. Reljef poinje znatnije rasti kao posljedica izdizanjaVanjskih Dinarida. Dinaridi koncem paleogena imaju ve neke osnovne crte reljefa koji

    bi vrlo openito mogao nalikovati dananjem. Smjer globalnog stresa u to dobausmjeren je sjeveroistok jugozapad (N 3060). Globalni smjer stresa izazvan je

    pokretima jadranske mikroploe. Tijekom ove postplatformske etape zapoinje

    morfoloko tektonsko i strukturno oblikovanje Dinarida, i s njima dinarskih priobalnih planina, kako ih danas nazivamo, uz nastanak turbidita iz ijih e pretaloenihsedimenata nastati fli (preteito eocenske starosti), koji se u okviru priobalnihdinarskih planina neprekinuto javlja u iroj ili uoj zoni poevi od Makarske pa sve doGradca. Nastavak te priobalne zone flia (koja je imala i jo danas ima veliko znaenjeza ivot u tom dijelu priobalja (izvori i plodne zemljine povrine u krkom okoliu)moe se pratiti u podmorju sve do sjevernih podmorskih dijelova Hvara. Nakonsedimentacije flia, prije poetka velikog hijatusa (stratigrafske praznine, intervala ukojem ne postoji stijenski zapis o sedimentaciji) u naslagama Vanjskih Dinarida, dolazido oblikovanja tektogenih (povezanih sa snanim i naglim izdizanjem terena)oligocenskih brea poznatih u literaturi kao Promina i Jelar naslage.

    U Neogenu dolazi do krucijalnih - tektonskih promjena koje se ogledaju upromjeni smjera globalnog stresa u smjer priblian smjeru sjeverjug, i koji e utjecatina preoblikovanje starijih geolokih struktura a s tim i na remodeliranje planinskih

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    24/264

    J. Bili i V. imunovi

    22

    hrptova oblikovanih u prethodnoj tektonski aktivnoj fazi. Strukture koje su u prethodnojtektonski aktivnoj fazi uglavnom zauzele poloaj duih osi smjerom sjeverozapad

    jugoistok poinju postupno mijenjati svoj poloaj sukladno kinematskim obrascima uodnosu na postojei poloaj struktura i novi smjer globalnog stresa (odnosno njegovemaksimalne sastavnice 1). Te se promjene ispoljavaju na nekoliko naina; dolazi do

    postupnog ustrmljavanja starijih blago poloenih ploha reversnih rasjeda, to jepospjeeno napredovanjem velikih stjenskih masa iz smjera sjeveroistoka uslijed i daljeprisutnog kompresijskog tektogenog reima. Dolazi do uzastopnog aktiviranja mlaihlistrinih reversnih rasjeda u predziu graninih, ija se krila meusobno preklapajustvarajui ljuskastu strukturu (franc. charriage). Longitudinalni reversni rasjedi ije surasjedne paraklaze sada ve gotovo okomite na zakrivljenu povrinu Zemlje, preuzimajudrukiju kinematiku ulogu pa se zbog potisaka sjever-jug i njihova (dinarskog smjera)sjeverozapadjugoistok, poinju ponaati kao desni horizontalni rasjedi koji koso sijeku

    prethodno oblikovane strukture. Javlja se i niz novih rasjeda koji ine poveznice srasjedima graninim pojedinim strukturama i strukturnim blokovima. Nadalje zbogneujednaenih pritisaka sa sjeveroistoka i manjim ili veim razlikama u geomehanikim

    svojstvima stijena rasjedi, posebice regionalnigranini rasjedi, poinju se svijati i utokama najvee zakrivljenosti udvajati, mjestimice ponovo spajati, oblikujui

    pleteniasto isprepletenu mreu rasjeda razliitog ranga unutar kojih se pojedini blokoviizdiu a pojedini sputaju potiui zaetke nastanka polja u kru, koja se povezuju s tzv.

    pullapart strukturama. Osim navedenih oblikuju se i transferni rasjedi koji nastajuokomito na pruanje postojeih zbog nejednolikog transporta masa prema jugozapadu.Oni pokazuju neke kinematike znaajke transformnih rasjeda iako, naravno, ne sijekucijelu zemljinu koru, i prostorno su neusporedivo manjih dimenzija. Sva opisanadogaanja imala su za posljedicu dananje atipino pruanje pojedinih planinskih igorskih hrptova, prvenstveno zbog njihove rotacije u smjeru obrnutom od smjera

    kazaljke na satu, pa pokazuju u sitnijem ili krupnijem mjerilu naglaeno luni ocrthrptova (dijelovi iarije, Velebit, dijelovi Rilia, gorske grede i hrptovi zagore;ibenik, Mihovil, Matokit) dok se neki pruaju pravocrtnosmjerom gotovo istokzapad(jugoistoni dijelovi Rilia, pojedine brdske grede Zagore u pojedinim segmentima).

    Nehomogeno polje stresa unutar trasa spomenutih rasjeda jo je dodatno utjecalo naznaajnije svijanje trasa spomenutih rasjeda.

    Strukture su litoloki predstavljene gornjokrednim i paleogenim vapnencima ieocenskim fliem, da bi veliki hijatus koji traje od oligocena zavrio sporadinimterigenim, podreeno terigeno - maritimnim naslgama kvartara, rijenog, jezerskog,movarnog, barskog, padinskog, i krajnje podreeno eolskog habitusa i habitusa delte.

    Konac krede obiljeen je prekidom manje ili vie kontinuiranog taloenja koje je odpoetka trijasa trajalo danas dugih 130 miliona godina. Jadranska i dinarska mikroploanastale su dezintegracijom Apulijske ploe koja datira negdje izmeu konca paleozoikai poetka trijasa. Djelomice neprekinute ue, rjee ire (10 do 50 metara) zone

    padinskih kvartarnih taloina ukazuju (indiciraju) najnoviju (recentnu) tektonskuaktivnost. Na dananju aktivnot struktura ukazuju i potresi sa dubinom hipocentra od 3do 10 km koji se javljaju u nekoliko manje vie usporednih zona povezanih s pruanjemregionalnih rasjeda; MakarskaPodgora Zaostrog, zatim ZagvozdVrgoracMetkovi ikonano ImotskiGrudeMostar. To su ujedno, uz ire podruje Dubrovnika,seizmotektonski, najaktivnija podruja unutar jugoistonog dijela Dinarskog gorskogsustava, s razmjerno velikom uestalou pojave snanijih potresa iji hipocentri seunajvie do 30 km dubine (to se jo uvijek smatra razmjerno plitkom zonom pojavehipocentara potresa).

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    25/264

    Morfotektogeneza obalnih planina u Vanjskim Dinaridima

    23

    iarija

    Orografska struktura gorske skupine iarija, s kojom zapoinjemo pregled poizdvojenim orografskim cjelinama, obiljeena je meusobnom izmjenom niza grebena,

    ponegdje i hrptova i leasto ili romboidalno oblikovanih udolina, koji se mjestimicesvijaju u obliku razvuenog slova Z (Slika 1.). Cijela skupina posebice njezin

    jugozapadni dio pokazuje stepeniasti ocrt, a visina vrhova poveava se odsjeverozapada prema jugoistoku (najvii vrh iarije, Veliki Planik, 1272 m, nalazi sena krajnjem JI dijelu gorske skupine). To razumljivo nije sluajno. Stepeniasti ocrt JZ

    proelja iarije posljedica je etapnog razvoja cijele gorske skupine. Nakon inicijalnogboranja koncem krede i poetkom paleogena, dolazi do naglog intenziviranja pokreta pozavretku taloenja flia (srednji i gornji eocen) a posebice u samom poetku oligocena.Bore se prebacuju i prelaze u reversne rasjede i oblikuje se sustav ljusaka u frontuglavne navlake koje su prema JZ sve mlae i sve nie kako opada energija transporta. U

    jezgrama tih ljusaka, koje u osnovi ine prevrnute sinklinale, nalazi se fli. Kako je flimanje kompetentna stijena od paleogenskih a posebice krednih vapnenaca kojiobrubljuju te ljuske, selektivnom denudacijom podruja koja su sastavljena od naslagaflia daleko e se bre uravnjavati od kompetentnih, krtih vapnenaca, to e za

    posljedicu imati stepeniasti, terasasti ocrt reljefa jugozapadnog proelja gorskeskupine. U kasnijoj fazi razvoja strukture dolazi do ustrmljavanja rasjednih ploha, pa sereversni rasjedi poinju ponaati kao horizontalni jer su im paraklaze gotovo okomite, ito s desnom komponentom (sastavnicom) pomaka. Kako mjestimice krivudaju uzonama gdje su njihove trase konkavno udubljene poinju se oblikovati leaste iliromboidalne udoline, koje se u posljednje vrijeme u strunoj literaturi vole nazivatipull apart bazeni (strukture), iako taj naziv treba prihvaati s velikom rezervom jer sete strukture po izvornoj definiciji, unato kinematskim slinostima oblikovanja udolina i

    polja u Dinaridima, odnose na zahvaanje cjelokupnog stupa kore sve do Moho

    diskontinuiteta i povezne su s transformnim rasjedima o emu u Dinarskim poljimanema niti pomisli. Najznaajnije udoline toga tipa na podruju iarije su Lanie,Brgudac, PodosapnaDolVela Sapca i udolina Muneejane.

    Porast visine vrhova u smjeru jugoistoka posljedica je strukturnih dogaanjanakon promjene maksimalne komponente stresa u smjer sjever jug, kad zapoinjeaktiviranje desnih horizontalnih rasjeda koji se javljaju u nizovima (en echelon).

    Natiskivanje stijenskih masa du tih rasjednih ploha koje se pruaju SZJI, pokazujudesnu komponentu pomaka a potisnute su sa sjevera. biti e, logino usmjerene prema

    jugoistoku, pa e se stijenske mase natiskivati u tom smjeru, najjae izdignuti pa se natim dijelovima grupiraju i najvii vrhovi. Isto tako tu je i irina stijenskog tijela, u kojem

    je oblikovana gorska skupina, najvea, to potvruje funkcioniranje navedenogmehanizma.

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    26/264

    J. Bili i V. imunovi

    24

    Slika 1. Reljefna struktura i strukturno - geomorfoloki odnosi jugoistonog dijela gorske skupineiarija; 1. Vapnenci turona i senona, 2.Foraminiferski vapnenci i lapori paleocena i eocena, 3. fli srednje Istre, 4. Jelar naslage (tektonske bree), 5. Reversni rasjedi s mjestimicehorizontalnim desnim pomacima, 6. Smjer tektonskog transporta, 7 Trajektorije sastavnice

    maksimalnog pritiska (stresa). Kartirali i katu sastavili Bili i imunovi (2010)

    Uka

    Sjeverna Uka

    Sjeverni dio Uke morfoloki je jasno izdvojen strmim padinama od susjednihpodruja (Slika 2.). Oblikovan je u neerodiranom navlaku ire regionalne iarijskenavlake granine strukturama Uke i iarije. Tako je anegdotalno, najvii vrh Uke(Vojak 1396 m) zapravo iarijska struktura. Oblikovanje vrnog dijela Uke prilino

    je sloeno i odvija se u nizu etapa od kojih e se spomenuti najvanije za razumijevanje

    morfologije. Po zavretku predneotektonske etape (koju emo oznaiti kao razdoblje prije promjene globalnog stresa u smjer priblino sjeverjug, sredinom oligocena)oblikovane su linearno izduene bore i reversni rasjedi koji su dijelom imali nekaobiljeja navlaka (napa) to se utvrdilo razmjerno velikom rasprostranjenou fliaispod krednih i paleogenskih naslaga. Uka i iarija bile su jedinstvene struktureobiljeene prebaenim borama i u danas graninom podruju Uke i iarije navlakom(napom) veih dimenzija, koja je stvorena zbog malog nagiba navlane plohe pa jemoglo doi do znatnijeg tektonskog transporta u smjeru jugozapada. Po oblikovanju

    pokrova, uslijed neprestano saimajueg tektogenog reima javljaju se reversni rasjedi,ali daleko strmijih paraklaza koje se napredovanjem pokreta jo vie ustrmljuju a u

    njihovu frontu dolazi do oblikovanja ljusaka, kao mehanike kompenzacije nadolazeih pritisaka praenih transportom velike koliine stijenja iz zalea. Na taj strukturni predcrte nadovezuju se dogaanja povezana sa deformacijama koje nastaju u poljunehomogenog stresa uzrokovanog promjenom globalnog pritiska u smjer sjeverjug i to

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    27/264

    Morfotektogeneza obalnih planina u Vanjskim Dinaridima

    25

    du trasa ustrmljenih revesnih rasjeda u nizu koji unato injenici da litostratigrafskimarkeri pokazuju njihov revesni karakter, u novoj etapi oni preuzimaju desnuhorizontalnu sastavnicu pomaka. U takvim okolnostima njihove trase zapoinjukrivudati, i na regionalnom planu ocrtavaju trasu koja nalikuje na razvueni oblik slovaZ. Napredovanjem potisaka navedeni rasjedi se sve vie svijaju i kad njihovazakrivljenost dosegne kritinu toku, pucaju amortizirajui pritiske nastankom novih,

    prateih. Du jednog takvog, na kojem je oblikovan manji kanjon potoka Banina koji seod vrnog dijela Uke sputa prema Opatiji, dolo je do gravitacijske regresije dijelakrovinskog krila granine navlake i stvorene su zasebne strukture Uke i iarije.Poinje stvaranje kanjona Lovranske Drage i otvara se tektonsko poluokno Reine. Nataj nain dovreno je strukturno i morfografsko oblikovanje gorske skupine iarije igorskog hrpta Uke, koji je zbog opisanih strukturnih promjena zauzeo meridionalan

    poloaj potpuno nesvojstven pruanju hrptova priobalnih dinarskih planina. Meutimsegment u kojem se Uka prua meridionlnim smjerom samo je dio daleko veestrukture koja se nastavlja na Cresu i Loinju i gdje strukturni, tako i morfografskielementi ponovo poprimaju smjer pruanja svojstven dinarskom gorskom sustavu. Na

    taj nain Uka predstavlja relikt strukture, odnosno ueg podruja, u okviru daleko veestrukture, koje je u geolokoj prolosti bilo izloeno najintenzivnijim promjenama,praenim svijanjem, saimanjem i rotacijom stijena.

    Slika 2 Reljefna struktura i strukturno - geomorfoloki odnosi sjeverne Uke; 1. Homogenimjestimice ploasti te kriljavi vapnenci i dolomiti, 2. Pjeskoviti dolomiti, 3. Gromadni u izmjeni sa slojevitim vapnencima, 4. Foraminiferski vapnenci i lapori, 5. Fli srednje Istre, 6. Jelarnaslage, 7. Aluvijalne naslage, 8. Reversni rasjei i rasjedi s desnim horizontalnim pomakom, 9.Smjer tektonkog transporta, 10 Trajektorije komponente maksimalnog stresa. Kartirali i katusastavili Bili i imunovi (2010).

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    28/264

    J. Bili i V. imunovi

    26

    Velebit

    Planinski hrbat Velebita dug je 145 km. Pokazuje izrazito luni ocrt. Sjeverni dio prua se SSZ-JJI, sredinji SZ-JI, a juni i jugoistoni ZSZ IJI smjerom. Vei diostruktura i strukturnih blokova je okruen tektogenim Promina i Jelar naslagama to

    svjedoi o najveem intenzitetu pokreta tijekom oligocena i poetkom miocena.Izdizanje Velebita u vie faza uoio je i A. Bognar izdvojivi dva regionalnorasprostranjena pedimenta primorske padine hrpta Velebita, koji su nakon oblikovanja

    poremeeni novijim pokretima i izdignuti na razliite hipsometrijske nivoe. Promjenastresa u oligocenu i poekom miocena (u smjer SJ) ishodila je oblikovanjem dananjihstruktura Velebita obiljeenih prvenstveno rotacijama obrnutim od smjera kazaljke nasatu. Dananji poloaj struktura prua se uglavnom u ZSZ IJI smjeru

    Sjeverni Velebit

    Sjeverni Velebit orografski predstavlja gromadni masiv s naglaenim asimetrinim

    poprenim profilom. Od Senjskog bila koje ima izdueni linearni oblik grebena,sjeverni Velebit odvojen je Bakovakim rasjedom pruanja gotovo istokzapad kojitektonski i orografski odvaja srednji od sjevernog dijela Velebita. Na strukturamaoblikovani grebeni pokazuju razliito pruanje sjeverno odnosno juno od Bakovakograsjeda. Sjeverno smjeteno Senjsko bilo presjeeno je desnim horizontalnim rasjedimau nizu (en echelon) unutar kojih su oblikovane tipine strukture povezane s rotacijskimdeformacijama tipa simple shear. To su prvenstveno Riedelovi konjugirani parovirasjeda R-R, P i S tipa. Osne plohe bora pruaju se ZSZIJI smjerom, dokhorizontalni rasjedi desnog pomaka svijaju u obliku razvuenog slova Z stvarajuitranspresijska uzvienja (grebene) i transtenzijske uleknine (udoline, rovove, grabe).

    Nacionalni park Paklenica - juni VelebitJuni Velebit obiljeen je najuom irinom hrpta. Podno vrnog dijela junog

    Velebita i na primorskim padinama usjeeni su kanjoni povremenih bujinjaka Velike iMale Paklenice. (Slika 3.). Na oblikovanje kanjona uz nedvojbeni utjecajegzodinamikih imbenika, bitan utjecaj imalo je oblikovanje velikih ekstenzijskih

    pukotina razvijenih u borama koje su pretrpjele pure shear mehanizam deformacije ina kojima je oblikovan donji dio primorske padine junog dijela Velebita iznadStarigrad Paklenice. Strukture se pruaju smjerom IZ, i budui da je smjer globalnogstresa usmjeren pravcem SJ, komponenta (sastavnica) najjaeg (maksimalnog) stresaokomita je na pruanje strukture to ishodi deformacijama spomenutog tipa, u kojima

    izostaje unutarnja rotacija strukturnih elemenata. U prethodnim tektonski aktivnimfazama struktura je ve dovedena u poloaj u kojem daljnja rotacija strukture s obziromna smjer glavne sastavnice stresa mehaniki vie nije mogua. Kompresijski(saimajui) elementi strukture pruaju se smjerom ZI, a ekstenzijski su usporedni sa osi bore i smjerom najjae sastavnice stresa, brazde smjerom SJ. Du trasa tihekstenzijskih pukotina na cijeloj primorskoj padini junog dijela Velebita oblikovani su

    brojni kanjoni, klanci i duboko usjeene jaruge (torenti). Dva najpoznatija su svakakokanjon Velike i Male Paklenice.

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    29/264

    Morfotektogeneza obalnih planina u Vanjskim Dinaridima

    27

    Slika 3 Kanjoni Velike i Male Paklenice nastali du megaekstenzijkih pukotina uslijed kombinirane"pureshear" i simple shear mehanizma deformacije;. 1. Permski pjeenjaci, kvarcni konglomerati, pjeskoviti ikvarcni vapnenci i dolomiti, 2. Dolomiti podreeno vapnenci skita, anizika, ladinika i karnika, 4 vapnencilijasa, dogera i malma, 5. Jelar naslage (tektoniti), 6. Proluvij, koluvij, deluvij, aluvij kvartara. 7 reversnirasjedi ustrmljenih paraklaza i rasjedi s desnom komponentom pomaka, 8. Megaekstenzijske pukotine

    preoblikovane bujinim tokom, 9. Trajektorije komponente maksimalnog stresa. Kartirali i kartu sastaviliBili i imunovi (2010).

    Slika 4. Model deformacije bore mehanizmom "pure shear" i etape njezine razgradnje s oblikovnjem prateih struktura. Na lijevom i desnom dijelu bore usporedno s a osi oblikuju se ekstenzijeke pukotine i prateinormalni rasjedi. Sekundarne bore i reversni rasjedi pruaju se usporedno s b osi bore. (mala slova a i boznaavaju poetni i uznapredovali stadij deformacije). Shema kinematike deformacija prema Bili iimunovi (2010).

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    30/264

    J. Bili i V. imunovi

    28

    Biokovo i Rili

    Geoloke strukture na kojima je oblikovan hrbat Biokova i Rilia omeene sutrasama dva glavna granina reversna rasjeda, sa gotovo vertikalnim poloajemrasjednih ploha, nasuprotne vergencije i koji danas pokazuju desnu komponentukretanja. Unutar spomenutih ruta graninih rasjeda razvijena je mrea prateih, koji se

    najee javljaju u nizu, meusobno su uglavnom usporedni, ili se mjestimice cijepaju i ponovno spajaju obrubljujui tako pojedine strukture i strukturne blokove. Kakopokazuju desnu komponentu kretanja i mjestimice krivudaju du njihovih trasa javlja seniz transpresijskih uzvienja koja se raspoznaju kao gorske i brdske grede (Mihovil,Matokit, Gradina, ubir, Pozlagora, Donja Gora). Vano je istai da se transpresijskauzvienja kod rasjeda koji pokazuju desnu komponentu kretanja javljaju na mjestimagdje trasa rasjeda konveksno (ispupeno) svija i to u obliku razvuenog slova S pa natim dijelovima trasa dolazi do snane kompresije du oba krila rasjeda te izdizanja kojesekundarno prati nastanak novih struktura nieg reda veliine. Najee su to blokoviobrubljeni reversnim rasjedima suprotnih vergencija, koji se u strunoj literaturinazivaju i "Palm Tree structures" ili "Flower structures" (strukture u obliku palminalia, ili cvjetnog buketa, a mogu biti pozitivne ili negativne, ovisno o tome da li se radio traspresiji ili transtenziji) a rjee se mogu oblikovati i manji pokrovi. Ako je trasarasjeda, koji pokazuje desnu komponentu kretanja, konkavno udubljena u smjerudesnog pomaka du rasjeda u obliku razvuenog slova Z na tim mjestima dolazi doekstenzije (razmicanja krila du trase rasjeda) pa se oblikuju transtenzijska udubljenja,najee romboidalno ili leasto oblikovane udoline, i zavale krih polja. Kao i kodtranspresije, transtenzijski pomaci mogu biti praeni oblikovanjem novih dislokacijanajee du novonastalih normalnih rasjeda u nizu. "Udoline poput Dragljana, Jablana,Rave, Bunine, Prapratnice i mnogih drugih manjih, tipski su primjer, unutar planinskogsustava Vanjskih Dinarida, oblikovanja takvih oblika reljefa transtenzijskim pomacima.

    Isto naravno vrijedi i za oblikovanje zavala krkih polja u irem istraivanom podruju(Imotsko Grudsko, Posuko, Polje Jezero i Rastoka kod Vrgorca, Ljubuko, nizovimanjih polja i rovova od Koerina do irokog Brijega, Mostarsko blato) jedino s tomrazlikom da rasjedi u nizu du kojih one nastaju imaju regionalni znaaj, i njihove trasenajee prate rute epicentara potresa koji se ovdje javljaju na dubinama od priblino 10kilometara. " (E. Prelogovi, 1999)

    Vano je istai da se transpresijske i transtenzijske strukture, bez obzira na redveliine, javljaju du meusobno manje ili vie usporednih trasa danas desnih rasjedahorizontalne komponente pomaka (zbog promjene pritiska prema sjeveru od neogena dodanas su zadobili spomenutu kinematiku ulogu), ije rasjedne plohe imaju nasuprotnu

    vergenciju (rasjedne plohe suprotno su nagnute) pa je stijenski kompleks uklijetenunutar njihovih paraklaza i zbog povoljno orijetiranog pritiska (stresa) snanokatapultiran prema povrini to se dobro odraava u morfologiji tako oblikovanihstruktura. Promatrajui morfologiju greda, lako je primijetiti kako izranjaju iz gotovo

    potpuno zaravnjenog terena, strmih su padina i openito ostavljaju dojam kao da sunedavno izbaene na povrinu. Razvidno je da egzodinamiki procesi nisu imalivremena naruiti njihov primarni oblik nakon izdizanja, pa se lako da zakljuiti da seradi o vrlo mladim strukturama u geolokom mjerilu vremena. Takve struktureobrubljene rasjednim plohama suprotne vergencije i naglo i nedavno izdignute na

    povrinu terena i danas se za njih u svjetskoj i inozemnoj literaturi koristi naziv pop

    up (engl.) strukture (Gradina, Zve ubir, Pozla Gora).

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    31/264

    Morfotektogeneza obalnih planina u Vanjskim Dinaridima

    29

    Sl. 5. Tuma strukturno geoloke karte Vrgorac PloeFig.5. Legend (key) of Structural geological map of Vrgorac Ploe area1.Strukturne jedinice, Structural unit; 1 - Mosor Biokovo, 2 - Mosorska i Biokovska zagora. 2.Velike

    strukture i nizovi lokalnih reversnih struktura, Master Structures and sequences of local reverse structures; 1-

    Biokovo; 2 - Matokit; 3 - Gradina Prolog - Nova Sela; 4 Osoje Jablan Radovi Rujnica.3.Najvanije lokalne kompresijske srukture i krka polja, Most important local compression structures andkarst fields (Poljas); 1 Zavojane; 2 - Dubravica; 3. Veliko Brdo - Vinjica; 4 Glavica; 5 Radovi; 6 -

    Lisac; 7 Obilievac Rujnica; 8 Poljice; 9 Majica Polje; 10 - Bunina; 11 Jezero; 12 Modro oko. Lokalne kompresijske strukture (Pop up), Local compression structures (Pop up); 5. 1 - Rasjed Mosor Biokovo granian regionalnim strukrurnim jedinicama (a,b glavni rasjedi zone), 1 - Fault Mosor Biokovobordering regional structural units (a, b principal faults of zone). 6. 2 Rasjed Dugopolje Zagvozd

    upa Jezero Komin (a, b glavni rasjedi zone), 2 Fault Dugopolje Zagvozd upa Jezero Komin(a, b - principal faults of zone). 7. Rasjedi granini nizovima lokalnih reversnih strukrura; Faults borderingthe sequence of local reverse structure. 8.Zone rasjeda; Fault zones. 9. Smjer stresa; Stress direction. 10.Smjerovi pomaka povrinskih sruktura; Superfical directions of structure movements. 11. Najaktivnije dionicerasjeda; The most active fault sections Podaci prema Prelogovi i drugi (1999) Kartu sastavili Bili iimunovi (2010).

    Prvi regionalni rasjed koji se u razmatranom podruju javlja od Makarske doGradca odvaja jursko-kredne naslage u zaleu od zone priobalnog flia ija je litifikacijaokonana koncem eocena. Izdvojen je ne samo na temelju litostratigrafskih markera vese podudara i sa projekcijama arita potresa na povrini (epicentrima). Rasjedna ploharekonstruirana je na osnovi seizmotektonskih podataka. Nejednoliki potisci izkontinentalnog zalea kao i mjestimine promjene ustrmljenosti nagiba paraklaze du

    pojedinih dijelova trase rasjeda, odrazili su se u nejednolikom transportu stijenskihmasa iz zalea prema jugozapadu tako da je na pojedinim mjestima elo navlake

    prilino poremeeno (posebice kod Zaostroga i Gradca) a javljaju se i popreni transfer

    rasjedi (nastaju kao amortizacija uslijed nejednolikog transporta masa iz zalea) koji sedobro ocrtavaju u reljefu prekidom kontinuiteta pruanja pojedinih grebena ili pojavomduboko usjeenih torenta i toila u tijelu (krovini, elu) navlake.

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    32/264

    J. Bili i V. imunovi

    30

    Drugi granini rasjed koji sa sjeveroistoka obrubljuje strukturu Biokova i Rilia,brazdi du Zagvozda, Vrgorca, do Metkovia, suprotne je vergencije. Unutar i du dvaspomenuta regionalna rasjeda oblikovane su uglavnom sve strukture na kojima serazvijao reljef ireg Vrgorakog kraja.

    ZakljuakGorski sustav Dinarida openito je prepoznatljiv po svojstvenom pruanju

    planinskih hrptova i grebena u smjeru sjeverozapad-jugoistok. To je posljedicadogaanja u geolokoj prolosti obiljeenih dugim i razmjerno stabilnim taloenjemkarbonatnih naslaga velike dubine u platformskim uvjetima tijekom cijelog mezozoika,i tektonskih pokreta u vie etapa koji su zapoeli krajem krede. Kako je smjer potisakakoji su saimali velike mase nataloenog stijenja do poetka oligocena bio sjeveroistok

    jugozapad, oblikovale su se strukture okomite na taj smjer potisaka, pa je pruanjehrptova bilo sukladno pruanju struktura sjeverozapadjugoistok. Tako je, openito,

    pruanje planina u tom smjeru dobilo naziv Dinarski smjer pruanja. Nakon uvjetne

    stabilizacije struktura (Pirinejska i Laramijska orogenetska etapa) poetkom oligocenadolazi do kljunih promjena koje su obiljeene promjenom smjera potisaka u smjersjever-jug. Zapoinje preoblikovanje postojeih struktura i njihovo kinematiko

    prilagoavanje novonastalim reolokim uvjetima, to se odrazilo u promjenama oblika ismjera pruanja dijela dinarskih planina. Oblikuju se sloenije reljefne strukture kojesvojim oblikom i poloajem sve vie odstupaju od spomenutog dinarskog smjera

    pruanja. U prostorno veim morfostrukturama prepoznaju se tragovi i uinci preoblikovanja prethodnih i danas aktivnih tektonskih razdoblja svaka sa svojomsvojstvenom paradigmom deformacija. Iz spomenutih razloga, danas se u okviruDinarida prepoznaju morfostrukture koje svojim oblikom, pruanjem i poloajem u

    odnosu na susjedne, odstupaju od openitih orografskih znajki Dinarida. Posebice seistiu morfostrukture krupnijeg mjerila, kao samostalne ili kao dijelovi veih, koje pokazuju potpuno nesvojstvena obiljeja u odnosu na tipski reljef Dinarida.Oromorfotektogeneza obalnih dinarskih planina istraena je na primjerima planinskeskupine iarije, planinskog hrpta Uke, dijela planinskog hrpta Velebita, te planinskoghrpta Biokova i Rilia. Objanjeno je njihovo nesvojstveno pruanje. Reljefna strukturaiarije posljedica je stupnjevitog razvoja obiljeenog boranjem, reversnimrasjedanjem, te aktivacijom desnih rasjeda koji potiskuju stijenske mase prema JI. Ukase prua merdionalno i njezin dananji oblik rezultat je deformacija u poljunehomogenog stresa, du aktivnih trasa regionalnih horizontalnih rasjeda, unutar kojihdolazi do sigmoidalnog svijanja i rotacije strukturnih blokova. Velebit je prepoznat kao

    rotacijska struktura. Postanak kanjona Velike i Male Paklenice povezan je smegaekstenzijskim zjapeim pukotinama koje nastaju kao posljedica strukturnog

    poloaja paklenike antiklinale i naina njezine razgradnje kombinacijom "pure" i"simple shear" deformacija. Biokovo i Rili omeeni su sa dva regionalna rasjedasuprotne vergencije. Reljef Zagore oblikovan je du sustava prateih rasjeda, gdje senaizmjenino javljaju transpresijske (pop-up) i transtenzijke (pull-apart) strukture. To je

    podruje tipskih ealoniranih pullapart udolina i zavala.

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    33/264

    Morfotektogeneza obalnih planina u Vanjskim Dinaridima

    31

    Summary

    Dinaric Mountains system is generally recognizable by the characteristic strikingof Mountains ridges and crests in the northwest southeast direction. This is aconsequence of events in the geologic past marked the long and relatively stabledeposition of carbonate sediments in the sea platform conditions throughout the

    Mesozoic, and tectonic movement in several stages, which began at the end of theCretaceous. As the direction of stress that compress large masses of rock deposit to the beginning of the Oligocene was the northeast - southwest, it formed the structure perpendicular to the direction of maximum principle stress axis so the ridges run inaccordance with direction of structure - the northwest - southeast. Thus, in general, theorientation of a Mountains ridges in the mentioned direction was named "Dinaric"routing. After principally stabilization of the structure (Iberian and Laramian orogeneticstage) in the age of early Oligocene, begins the key changes that have marked in changeof the stress direction in the north - south. Begin the reshaping of the existing structuresand their kinematic adaptation to emerging rheological conditions, reflecting changes inthe shape and direction of part of the Dinaric mountains system. A complex reliefstructures has been formed so that shape and position of the Mountains morphostruturesare increasingly diverge from the above mentioned direction of the Dinaric routing.Thus spatial larger morphostructures shows the traces and effects of former andnowdays tectonic activity in the stages of structure reshaping, each with its owncharacteristic deformation paradigm. From these reasons, today, in the DinaricMountains morphostructures can be identified, that their shapes, routing and the

    position in relation to adjacent morphostructures, differ from the general characteristicof the Dinaride orography. Especially are accentuated morphostructures of larger scale,either as separate, or as a parts of larger structures, showing a completely inaproppriatecharacteristics compared to the typical Mountains relief outlines of Dinaris system.

    Oromorphotectogenesis of the coastal Dinaric mountains range has been explored, bymean of examples of iarija Mountains group, the Mountains ridge of Uka,Mountains ridge of Velebit, and the Mountains ridges of the Biokovo and Rili. It has

    been clarify their inappropriate striking within Dinaric Mountains range system. Reliefstructure of the iarija Mountains group gradually arise as a consequence ofdevelopment characterized by folding, reverse faulting and activation of dextraltranscurent faults, that push the rock mass toward SE. Mountains ridge of Uka spreadin the north south direction and its present form is the result of distortions in theunhomogenius stress field, along the route of dextral active fault, which occurs withinsigmoidal bending and rotation of structural blocks. Velebit is recognized as a rotational

    structure. Canyons genesis of Velika and Mala Paklenica is associated withmegaextensional open cracks that occur as a result of the structural position ofPaklenica anticline and ways of its decomposition by combination of simple and pureshear strain. Biokovo and Rili are bordered by two regional faults of opposite dip.Relief of the Zagora hinterland has been formed along the principle and associated faultsystem, where he alternately appear transpressional (pop up) and transtenzional (pull-apart) structure. This area is typical example of smal scale pull - apart valleys and

    basins.

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    34/264

    J. Bili i V. imunovi

    32

    Literatura:

    1. Anderson, H. and Jackson J., 1987: Active tectonics of the Adriatic region.Geophys. J. R. astr. Soc. 91, p. 937-983.

    2. Bili, J., (2007): Reljef gorskog hrpta Rilia i zavala u polju Jezero i Rastok,Magistarski rad, Geografski odsjek PMF, Zagreb.

    3. Blakovi, I., 1998: The two stages of structural Formation of the Coastal belt ofthe External Dinarides, Geol. Croat. 51/1, 75-89.

    4. Bognar, A., 2006: The geomorphological evolution of Dina rides, Adria 2006International Geological Congress on the Adriatic area, Field trip Guide, Ur.Menichetti, Marco; Mencucci, Daniela, Instituito di Science della Terra, Universitydi Urbino, Urbino, Italija, 23-26.

    5. Faivre, S., 1999: Landforms and tectonics, Unpublished PhD thesis, Universityof Zagreb, Faculty of Science, Zagreb, Croatia & Universit Blaise PascalClermont II, Facult des Lettres et Sciences Humaines, France &. 364 pp.

    6.

    Faivre, S. & Reiffsteck, Ph., 1999a: Spatial distribution of dolines as an indicatorof recent deformations on the Velebit Mountains range. Gomorphologie:Relief, Processus, Environnement, 2: 129-142.

    7. Faivre, S. & Reiffsteck, Ph., 2002: From doline distribution to tectonicmovements. Example of the Velebit Mountains range. Croatia. Actacarsologica, 31/3: 139-154.

    8. Herak, M., 1986: A new concept of geotectonics of the Dinarides. Prirodoslovnaistraivanja 53, Acta geologica, vol.16, N1, p. 1-42.

    9. Marini, S., Matiec, D., 1990: Kinematika neotektosnkih deformacija napodruju srednjeg toka rijeke Neretve, Geol. Vjesnik, Vol 43. 53-58.

    10. Marini, S., Matiec, D., 1991: Tektonika i kinematika deformacija naprimjeru Istre, Geol. Vjesnik, 44, 257-268.

    11. Mc Kenzie D., 1972: Acitve tectonics of the Mediterranean region. Goephys.J.R. Astron. Soc., 30, p. 109-185.

    12. Mihljevi, D., 1995: Relief reflection of structural reshaping during the recenttectonically active stage, in the north-western part of the outer DinaridesMountains range. Acta Geogr. Croatica, Vol. 30, p.5-16.

    13. Ollier, C.D., 1981: Tectonics and Landforms. Longman, London, 324 p.14. Prelogovi, E., Blakovi, I., Cvijanovi, D., Skoko, D. & Aljinovi, B.,

    1981b: Izbor metoda istraivanja seizmotektonskih odnosa na primjeru sjevernogJadrana, Zbornik radova jubilarnog simpozijuma 20 godina LMGK, 3, 257-273,

    Beograd.15. Prelogovi, E., 1989: Neotektonski pokreti u podruju Sjevernog Velebita idijela Like. Geol. vjesnik, 42, p. 133-147.

    16. Prelogovi, E., Kuk, V., Buljan, R., Tomljenovi, B. & Skoko, D., 1999:Recent teconic movements and earthquakes in Croatia. - Proc. Geodynamics ofthe Alpe-Adria area by means of Terestrial and satellite methods, 255-262,Zagreb-Graz.

    17. Prelogovi, E., Pribievi, B., Ivkovi, ., Dragievi, I., Buljan, R. &Tomljenovi, B., 2004: Recent structural fabric of the Dinarides and tectonicallyactive zones important for peroleum-geological exploration in Croatia, Nafta,Vol.55, 4, 155-161. Zagreb.

    18. imunovi, V., 2007: Geomorfoloke znaajke prostora upanijeZapadnohercegovake, Doktorska disertacija, Geografski odsjek PMF, Zagreb.

    19. Twidle, C.R., 1971: Structural Landforms. The M.I.T. Press, London, 247 p.

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    35/264

    Zbornik radova PMF 7, 33 39 (2010) Originalni nauni rad

    MORFOSTRUKTURNA ANALIZA TIPOVA DOLINSKE MREE U KANJONURAKITNICE

    MORPHO-STRUCTURAL ANALYSIS OF THE VALLEY NETWORK IN THERAKITNICA CANYON

    Dr. sc. Alen Lepirica, docent, Odsjek za geografiju,Prirodno-matematiki fakultet, Univerzitet u Tuzli

    AbstraktU radu su odreeni tipovi dolinske mree kanjona Rakitnice i njihov prostorni

    razmjetaj. Na bazi rezultata dobivenih morfostrukturnom analizom utvren je visokstepen korelacije tipova dolinske mree sa geolokom strukturom i litolokim sastavomterena.

    Kljune rijei: Morfostrukturna analiza tipova dolinske mree, Kanjon Rakitnice,neotektonski pokreti, trijaski krenjaci i dolomiti, jurski fli.

    Abstract

    In this original scentific paper the spatial distribution and types of valley networkin the Rakitnica Canyon have been researched. On the basis of results morpho-structuralanalysis were determined high correlation types of valley network with geologicalstructure and litological composition.

    Key words: Rakitnica Canyon, neotectonic movements, triassic limestones anddolomites, jurassic flysh, types and subtypes of the valley network

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    36/264

    A. Lepirica

    34

    Uvod

    Dolinska mrea predstavlja ukupnost svih aktivnih, povremeno aktivnih ineaktivnih vodenih tokova na topografskoj povrini Zemlje. Tip dolinske mree kao i

    prostorni raspored unutar nje same direktno ovisi o litolokom sastavu, strukturnim

    osobinama reljefa, klimi, vegetacijskom pokrivau i nagibu padina i dolinskih strana.U ovome sluaju analizirana je dolinska mrea kanjonske doline Rakitnice koja

    zahvata topografsku povrinu od 54 km odnosno 26,3% od ukupne povrine porijeja(sliva) ovoga planinskog vodotoka. (Vidjeti sliku br. 1.)

    Kanjon Rakitnice dug 23,5 km duboko je usjeen mjestimino i preko 900 mizmeu borano-navlanih visokogorskih masiva Bjelanice (2067 m n/v) i Visoice(1974 m n/v)(A. Lepirica, 2005.). To su planinski masivi tercijarnog i predtercijarnog

    boranja, reversnog rasjedanja s ljuskastim razvojem strukture i navlaenjem. Dio sualpske orogene zone.(A.Bognar, 1987.)

    Kanjon predstavlja poligenetski oblikovanu dolinu tokom neotektonskog perioda ujugoistonom dijelu makrogeomorfoloke regije Visoki Sredinji Dinaridi. Udaljen jeoko 30 km zrane linije jugozapadno od grada Sarajeva.

    Rakitnica je desna pritoka Neretve. Predstavlja alogeni tok. U kanjonsko-klisurastu dolinu dotie iz zone vodonepropusnijih jursko-krednih klastita koji sudjelujuu litolokom sastavu njezinog izvorinog dijela porijeja. Bitno je spomenuti da je ugornjem izvorinom dijelu porijeja, koje nije tretirano ovim radom, razvijenanormalna gusta povrinska rijena mrea dendritinog tipa s vie svojih modifikacija.Hidroloki je predstavljena manjim bujiarskim vodotocima potocima i rjeicamaduina nekoliko kilometara (Crna rijeka, Bukata potok, Laevac itd.). Na tom

    planinskom podruju na visinama iznad 1100 m n/v oblik porijeja ima lepezast ocrt.Ulaskom u istraivano podruje kanjonsko-klisuraste doline smjer toka Rakitnice iorijentacija doline se mijenjaju pod otrim kutem od 55 (nizvodno od ua Tulikerijeke) iz smjera I Z u smjer SI JZ. Navedenu promjenu pravca pruanja dolineuvjetovao je rasjed Umoljani Tuila, orijentacije SSZ JJI, na ulasku u kanjon kojiizraava granicu strukturno facijalne jedinice Bjelanica-Visoica sa jedinicom Ljuta.Spomenuti rasjed predstavlja litoloku granicu izmeu klastinih naslaga zoneDurmitorskog flia sa vapnencima i dolomitima srednjeg i gornjeg trijasa koji grade dnoi dolinske strane kanjona Rakitnice. Pored dominantno zastupljenih mezozojskihkarbonata mikrolokalitete sela Duboani i Prebilje u donjem dijelu doline uz

    duboansko-gruaki rasjed litoloki grade jezerske naslage miocenske starosti.Predstavljene su bigrovitim, pjeskovitim vapnencima, laporima i pjearima koji leepreko zrnastih konglomerata i brea razliitih debljina.

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    37/264

    Morfostrukturna analiza tipova dolinske mree u kanjonu Rakitnice

    35

    Slika br 1. Topografska karta kanjona Rakitnice (Izvor: Geodetski zavod, Sarajevo, 1988.)

    Karbonatne naslage u naim Vanjskim Dinaridima, prije svega vapnenci,najee su jako ispucani i okreni, pa gotovo sva oborinska voda ponire. Zbog toga je utim podrujima drenana mrea veoma reducirana i svedena na rijetke vee tokove.(M. Oluji, 1983.) To je sluaj i u analiziranoj kanjonsko-klisurastoj dolini gdje jedinealogene stalne tekuice predstavljaju Rakitnica i Rijeka. Sve doline u istraivanom

    podruju, osim Rakitnice, Rijeke i Meee, krae su od 2,5 km duine i po Strahleru sudoline prvog, drugog i treeg reda s najveim ueem povremeno aktivnih i neaktivnihtokova; de facto predstavljaju suhe okrene vododerine i jaruge. U cilju morfostrukturneanalize za njih e se uvjetno koristiti naziv pojam dolina.

    Morfostrukturna analiza tipova dolinske mree u kanjonu Rakitnice

    Nakon iscrtavanja dolinskih udubljenja sa karte mjerila 1:25 000 na topografskukartu mjerila 1:50 000, na temelju oblika i prostornog rasporeda dolina provedena jemorfostrukturna analiza tipova dolinske mree kanjona Rakitnice. Dominantni sureetkasti, kutni i paralelni tip s brojnim varijantama i prijelaznim tipovima dok tipovi

    slobodno razvijene dendritine dolinske mrea obiljeavaju uglavnom vie dolinskestrane u gornjem dijelu kanjona.(Vidjeti sliku br. 2.) Uzrok tome je to u najveemdijelu istraivanog podruja u litolokom sastavu sudjeluju mikrotektonski izlomljenevodopropusne karbonatne stijene: vapnenci, vapnenci i dolomiti u izmjeni, dolomiti sulocima vapnenaca i, manjim dijelom, vodonepropusne klastine naslage jurskog flia.

  • 8/3/2019 Zbornik PMF 2010

    38/264

    A. Lepirica

    36

    Slika br 2. Tipovi Dolinske mree kanjona Rakitnice (A. Lepirica, 2011.)

    Reetkasti tip dolinske mree

    Reetkasti tip dolinske mree se sastoji od paralelnih ili subparalelnih glavnihtokova gdje se pritoke kao manji tokovi ulijevaju u glavni tok pod pravim kutem.

    Najveim dijelom svog kanjonsko-klisurastog toka Rakitnica je subparalelanglavni tok u kojega se boni manji tokovi pritoke ulijevaju pod p