iva plavšić - eva izgubljena generacija.pdf

8/16/2019 Iva Plavšić - Eva izgubljena generacija.pdf

1/155


2/155

Iva Plavši!

EVA - Izgubljena generacija

Strijelac, 200".


3/155

Izdava!"Strijelac", Zagreb 200".

Lektura i korekturaPaula Župan

Grafi!ka priprema"Strijelac"

Tisak

C.C d.o.o.Vlaška 35/", Zagreb

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu!ilišna bibilioteka, Zagreb

PLAVŠI#, IvaEVA - Izgubljena generacija ; roman / Iva Plavši$.- Zagreb : Strijelac, 200". - "55 str. ; 20 cm

ISBN 953 - 2"0 - 052 - 0

Copyright © 200"

. "Strijelac", ZagrebSva prava pridržana. Niti jedan dio knjige nije dozvoljeno upotrebljavatiili reproducirati u bilo kojem obliku ili na bilo koji na!in, niti pohranjiva-ti u bazu podataka bilo kojeg oblika ili namjene bez prethodne pismenedozvole izdava!a, osim u slu!ajevima kratkih navoda u stru!nim !lanci-ma. Izrada kopija bilo kojeg dijela knjige u bilo kojem obliku predstavlja

povredu zakona.


4/155

I svaki put kad krenešu neki novi, nepoznat grad,

nailaziš na sebeto sam jato sam ja

to sam ja...

EKV

Treba mi svetotvoren za pogledeotvoren za tr !anje

I treba mi sobada primim pet hiljada ljudisa dignutim !ašama

I lomi se kristalsvetlucaju staklene iskre pod našim nogama

Kao potpuni stranci sa staklom u o!imasa staklom u grudima na licima

BUDI SAM NA ULICI...

EKV


5/155


6/155

PART ONE

KRAJ DJETINJSTVA

ISPOD SVIH TIH ZASTAVA ŠTO VIJORE SVUD OKO NAS NE POSTOJI MJESTO GDJE MOGAO BIH STATI,

VISOKO DIGNUTI RUKE I PJEVATI NAŠU PJESMU

– Franjo, Franjo!!! – uzvikivala je svjetina okupljena naTrgu Republike. Trg je bio prepun ljudi koji su hodali isudarali se nose"i kojekakve transparente. Na samoj sredini

glavnoga zagreba!kog trga nalazila se pozornica oki"enahrvatskim zastavama te obilježjima u to vrijeme najpopu-larnije stranke u hrvatskoj državi, stranke koja je u to vrijemezagovarala promjene koje je narod tako oduševljeno prih-va"ao. Val novog prolje"a širio se poput vatre ovim prostori-ma. Stara garda po!ela je shva"ati da je njihovom vremenuodzvonilo, tako da je Titove slike pospremila u ladice i

oki"ena kojekakvim bedževima krenula prema Trgu miješa- ju"i se sa svjetinom. Dok se mnoštvo guralo prema pozorni-ci nose"i u rukama slike Radi"a, bana Jela!i"a pa !ak iPaveli"a, na binu se popeo sjedokos muškarac u elegantnomodijelu. Svjetina je po!ela još glasnije vikati skandiraju"injegovo ime iznova i iznova. #ovjek je zastao, nekolikosekundi stoje"i nepomi!an pred mikrofonom, a zatim je

podigao ruke iznad glave te progovorio samouvjerenimglasom nadja!avaju"i larmu koja se širila iz svih smjerova: – Došlo je vrijeme promjena i mi "emo zajedno hrvatskinarod povesti u demokraciju! – Ostao je stajati tako neko vrijeme podignutih ruku isprepletenih dlanova iznad glave dok je gomila histeri!no skandirala. Jedna nesretna žena u tomtrenutku od uzbu$enja se onesvijestila bubnuvši o mramorne plo!e trga. Njezin muž, bivši dužnosnih zloglasne UDBEopalio joj je nekoliko šamara da do$e k svijesti, zatim ju je pridigao te nastavio oduševljeno skandirati obgrlivši je oko


3


7/155

pasa. Me$u tim mnoštvom koje se skupilo na Trgu bilo jezaista šarene družine. Od provokatora, starih partizana kojisu se !udom !udili psuju"i potiho sebi u bradu, prolje"ara itadašnjih njihovih protivnika. Svatko od njih došlao je naovaj skup iz razli!itih pobuda, ili da bi se samo sebi zado-voljno osmjehnuo ili možda potvrdio strahovanja, a neki suse jednostavno poneseni mnoštvom, medijima, neki i susje-dovim komentarima, došli osobno uvjeriti.

Bilo je ljeto devetsto devedesete godine kada je postalo jasno da se Jugoslavija nepovratno raspada, a samo su malo-

brojni bili svjesni da bivši gospodari ne"e samo tako dozvoli-ti da izgube mo", beneficije i utjecaj. Ti malobrojni sjedili sutrenutno u svojim domovima pred malim ekranima i jedu"ineumjerene koli!ine !ipi-!ipsa odmahivali u nevjerici gla-vom lijevo-desno.

Polagano, nad gradom se spuštala no". Trg je bio dobroosvijetljen kako oni koji su malo više popili ne bi popadali po

tramvajskim tra!nicama. Cijelom dužinom staze koja jevodila uz Zrinjevac protezali su se drveni štandovi s "Ban-skim pivom" koje se prodavalo po zaista umjerenim cijena-ma. Organizatori su se držali starog dobrog gesla "kruha iigara" koje je s njihove strane kao i uvijek bilo krivo protu-ma!eno. Jeftina piva i sendvi!i upakirani u prozirni najlon ne bi se baš mogli nazvati nekim orgijanjem.

Miran i Eva hodali su Zrinjevcem s konzervama piva urukama komentiraju"i prolaznike. S vremena na vrijeme probušili bi pokojem djetetu balon žarom cigarete, pa bi se potom na brzinu izgubili u mnoštvu ostavljaju"i uplakanodijete s rastegnutim komadom gume. Kada su se približiliTrgu, Eva je lagano zastala te otvorila usta u nedoumici.

– Kaj je, k'o da si vidjela duha, dobro koji ti je...? – Miran ju je cimao za rame.

– Viš' ti kol'ko ljudi ima, pa to je za popizdit'! Ma 'ko jeuop"e taj Tu$man? – zbunjeno se ogledavala oko sebe.

Iva Plavši"

4


8/155

– Pa da malo manje tulumariš a više pratiš vijesti, znala bi. Njegova stranka je pobijedila na prvim parlamentarnimizborima, kužiš?

– Ma zaboli me za izbore, ionako ne mogu glasati još naj-manje dvije godine, nego ajmo u "rupu" potražiti Željku, pri!ala mi je o nekom tulumu! – rekla je Eva rezignirano produživši pored "Singera" te ispijaju"i pivu u hodu. Kadasu ušli u "Omladinski", Miran je produžio do kluba kupiti pive. Za koji tren pridružila mu se Eva izvještavaju"i ga da je tulum u Sesvetama. Spustili su se stepenicama do "rupe" i

pružili ruke kako bi im redar utisnuo žig. Neko vrijememotali su se po klubu da bi ubrzo zatim izašli i pridružili sedjevojkama i mladi"ima kose ofarbane u naj!udnije nijansezelene, ljubi!aste i crvene boje, koji su sjedili na plo!nikuispred kafi"a "Atrium" ispijaju"i vino iz boce. Nakonkratkog vremena poustajali su te se uputili prema tramvajskoj stanici.

* * *

Kada je otvorila o!i, sun!eva svjetlost se ve" obilno razli- jevala po prostoriji. U glavi joj je svirao mali tam-tam bubanjkao posljedica sino"njeg tulumarenja. Baš kada se htjela pridi"i s jastuka opalila je glavom u nešto tvrdo. Okrenula se

iznena$eno i ustanovila da je bubnula glavom u raskuštranu plavu glavu koja je ležala nasuprot njoj. Prodrmala je Miranai zijevnula.

– E Boga ti, vrijeme za ustajanje, ajde diži se lijen!ino,obe"ali smo Andreji da danas idemo na Sljeme. Nego kakosam se ja uop"e našla ovdje? – gledala ga je poluspuštenihkapaka.

U pokušaju da se pridigne strovalio se na pod i ljutitorekao: – Napila si se k'o krava pa nisam te mogao ostaviti pred vratima stana, kaj bi tvoji rekli. Doveo sam te k sebi i


5


9/155

Iva Plavši"

6

da znaš nemaš brige, nismo zabrijali, tko bi rek'o ha, ha,! – I nije ti neka fora, uvijek me iskoristiš kada sam odva-

ljena, pa zašto nisi i ju!er iskoristio priliku, ma zajebavam se,kaj se odmah ljutiš, vidi ga sad!!!

– Odi, nazovi Andreju i dogovori se s njom za sat i polkod "Tunela". Neka ne zaboravi da je ve!eras Martinovro$endan, dakle ne"emo se zadržavati na Sljemenu duže od pet – dodao je Miran bunovno i pokušao ustati s poda.

Nakon sat vremena petljanja oko doru!ka napokon suzatvorili ulazna vrata za sobom.


10/155

KU%ICA U CVIJE%U

Vožnja autom od Zagreba do Vukovara protekla je uglav-nom u tišini. Otac Ivan zapiljio se u cestu ispred sebe i šutkevozio ve"i dio puta pu"kaju"i zamišljeno svoju lulu. U višenavrata Eva je pokušala u radio kasetofon ubaciti svoju kase-tu sa "Sex Pistolsima", ali otac bi je svaki put sprije!io u tom,objašnjavaju"i joj da prati vijesti. Eva se vrpoljila na sjedalu puše"i jednu cigaretu za drugom. Zadnjih mjeseci otac joj je postao nekako stran, niti sama to nije znala objasniti. Prisje-

"ala se lijepih vremena kada su znali za ljetnih ve!eri sjeditina balkonu, a otac Ivan prepri!avao bi joj tada zanimljivuhrvatsku povijest pijuckaju"i doma"e vino iz podruma svojeg tasta Mirka. Mada je !esto znao zaviriti u !ašicu otacnikada nije bio agresivan, bila je to jednostavno loša navikakoju je najteže podnosila Evina majka. Od kada je zapo!elocijelo to "sranje" s Marijanovom vojskom te ratom, otac je

sve !eš"e s posla odlazio s društvom u neku birtiju te se ne bi niti javio majci, ve" bi kasno nave!er dolazio ku"i podgasom.

Buljila je u prozorsko staklo na kojem su se uhvatile kišnekapi promatraju"i okoliš pokraj kojeg su promicali sa svo- jom malom "udljivom "Bubom". Otac Ivan obi!avao joj je pri!ati o slavnoj '68. hvale"i se kako je i sam sudjelovao kao

mladi" u "Hrvatskom prolje

"u". Pri

!ao joj je o demonstraci- jama, o naganjanju s milicijom i suzavcu koji su milicajci

bacali na demonstrante. Govorio bi joj tada s gor !inom o prijateljima i poznanicima koji su završili u zatvoru. S vreme-na na vrijeme mama je znala došetati do balkona i naslonitise na ogradu slušaju"i tatine pri!e. #esto je njegove besjedeznala prekidati rije!ima: – Ivane moj, da nisi mene upoznao,oženio i smirio se uz mene, odležao bi ti svojih dvadeset go-dina robije. – Otac Ivan odmahivao bi tada rukom pu"kaju"izadovoljno svoju lulu. Predavaju"i na Odsjeku za povijest na


7


11/155

Filozofskom fakultetu u Zagrebu dolazio bi u posjednajraznovrsnijih knjiga i spisa iz zanimljivih razdobljahrvatske povijesti. Kako su neki od njegovih šezdeseto-osmaških prijatelja radili u Arhivu grada Zagreba, znali bi gau tajnosti prošvercati gdje bi otac Ivan neumorno satima sje-dio nad požutjelim spisima, prave"i bilješke za knjigu koja je prema njegovim rije!ima "!ekala bolja vremena da seobjavi". Bio je pani!ar i pesimist, ali ipak je na neki neobja-šnjiv na!in duboko u sebi vjerovao u bolju budu"nost koja jetrebala donijeti mir njegovom narodu i bolji život njegovoj

djeci, zasigurno bolji nego što su on i njegovi roditelji imaližive"i u Jugoslaviji. Baš zbog toga Ivan je sjedio za volanomi zamišljeno gledao u mokru cestu slušaju"i vijesti. Upravozbog toga se Evin otac posljednjih mjeseci nekako povukaou sebe ne odvajaju"i se od !ašice, TV ekrana i radija. Ako ne bi zatulumario s prijateljima, dolazio je ku"i nose"i buntoveknjiga i listova papira hodaju"i kao da se nalazi izgubljen u

nekakvoj dubokoj mra!noj šumi. Otac Ivan bio je jedan odonih ljudi koji su bili svjesni da se bliži raspad Jugoslavijete da stari gospodari ne"e tek tako ispustiti vlast iz svojihruku. Bojao se još ne!ega, te je stoga krenuo na put da posje-ti brata koji je s obitelji živio u Vukovaru. U telefonskim raz-govorima brat ga je obavještavao o sve agresivnijem ponaša-nju vukovarskih Srba. Brat je kao vizionar prorekao te pozne

jeseni devedesete godine kako"e biti primorani suo

!iti se sazvijerima rata koje su dolazile s istoka. Otac Ivan nije baš

vjerovao u to, mada se strašno plašio povijesti koja se izno-va ponavlja te ljudi, posebice svojih naivnih sunarodnjaka,koji su zaboravili neke važne povijesne doga$aje koji bi imu ovim vremenima mogli služiti kao opomena.

Kada je "Bubu" parkirao ispred prelijepe dvokatnice,krenuo je zajedno s Evom prema dvorišnim vratima. Ušli sumalenom stazicom s obje strane cijelom dužinomobrubljenom prekrasnim mirisnim ruži!njakom. Stric je baš

Iva Plavši"

8


12/155

polijevao stražnji vrt tako da je vrata otvorila strina Marica iuvela ih u ku"u. Eva je presko!ila nekoliko stepenica i ušu-ljala se na prstima u sobu. Na podu malenog sobi!ka ležalo je barem tucet raskupusanih "Alan Fordova" dok je soba bilazavijena u plavi!asti dim koji se širio prostorom. Na radnomstolu stajalo je u plasti!noj šalici nekoliko indijskih štapi"aispunjavaju"i sobu slatkastim mirisom. Sre"ko je sjedio nafotelji prelistavaju"i najnoviji broj "Alana Forda". Kada ju jeugledao trgnuo se zbunjeno da bi se ubrzo nasmiješio i po-zvao je kretnjom ruke. Eva se s razdaljine od metar i pol

bacila na fotelju te ga zagrlila, zatim se obazrela po sobi idobacila mu sa smiješkom: – Pa daj si pobogu na$i ve" jed-nom curu, ne mogu ti !itav život društvo raditi ti stripovi iZoran. Ili imam još jednu bolju, he he, sine iza$i ve" jednomiz kupaonice i na$i si curu he he! – Eva se smijala kao pom-ahnitala, lupaju"i rukama po naslonu stolice.

– Mala ne zezaj! – nasmiješio se Sre"ko i cmoknuo je u

!elo. – Nego, vidim kako koristiš svojih nekoliko mjeseci prije

po!etka fakulteta, !ujem da imaš neki biznis, nešto s bedževima? – rekla je Eva i sko!ila s fotelje te se približilaakvariju i zagledala u staklo.

– Ma napravio sam svu silu bedževa sa "smajli"ima" iakose nisu dobro prodavali, ma ovo ti je jedna nekulturna sredi-

na, ne razumiju ljudi što je u modi! Nego, kuda"emo mive!eras van, ha?! – pogledao ju je upitno.

– Ti izaberi, znaš i sam da se ne snalazim baš u gradu,nisam ovdje bila ve" dvije godine. Nego da ne zaboravim,odmah nazovi Zorana i dogovori se s njim da ve!eras po$e snama tulumariti! – Eva se odmaknula od prozora i pogledalaga ispitiva!ki. Sre"ko se nasmijao i kimnuo glavom, ustao izfotelje te odšetao do telefona koji je visio na zidu u hodniku.

Otac Ivan i njegov brat Hrvoje sjedili su za kuhinjskimstolom i raspravljali o o!evom imanju u Cerni dok je strina


9


13/155

Marica brisala krpom mokro su$e. Kada je strina Marica iza-šla iz kuhinje Hrvoje je otvorio dvije boce piva te se zagledaou brata.

– Šaraju po Tu$manovim plakatima ustaške simbole,ljude bez objašnjenja otpuštaju s posla, a najgore od svega jeto, da ni' prvom komšiji više ne mož' vjerovati. Zlo je mojIvane. Ta, si"aš li se dadinih pri!a iz Drugoga svjetskog ratai prije toga, e pa pri!ao sam s njim neki dan i on isto sluti da"e ope' bit nevolja sa Srbima. Gledam tog Miloševi"a nateleviziji i vjeruj mi, taj !ovjek ne preza ni pred !ime, njegovi

govori o genocidu spram srpkog naroda dižu tim ljudimaadrenalin. Ljudi su se posvud' povampirili. Eto, ve" u neko-liko navrata dobio sam prijete"e poruke u kojima meoptužuju da dajem da se na radiju emitiraju ustaške emisijesamo stoga što prenosimo neke Tu$manove govore. Prenosi-mo ih u istoj koli!ini kao i Miloševi"eve. Nije mene strah što"u izgubiti uredni!ko mjesto, mene je strah što dalje slijedi.

– Hrvoje, mislim osobno da pretjeruješ u strahovanju.Ljudi k'o ljudi, smirit "e se za nekoliko mjeseci, Hrvatska "ese odcijepiti i svim tvojim strahovanjima do"i "e kraj. Pa zar ti misliš da bi svijet dopustio tako nešto u srcu Europe nakraju dvadesetog stolje"a. Vidiš kako je Berlinski zid pao,vidiš što se doga$a u #ehoslova!koj i Ma$arskoj, bit "e sveu redu vidjet "eš... – Ivan je pijuckao pivo ne usu$uju"i se

pogledati bratu u o!i kako ovaj ne bi primijetio strah u nje-govima, kako ne bi primijetio da laže samo kako bi ga

umirio. – Vidiš, mi smo ovdje na granici. Odmah preko Dunava

je sve pod njihovim nadzorom. Vojvodina! Ako krenu sasvim svojim naoružanjem, Vukovar i ovaj dio Slavonije prvisu na udaru. Pa zar ti misliš da su oni glupi? Oni pedeset god-ina spremaju i gomilaju oružje, obrazuju kadrove, tehni!ki suu prednosti pred Hrvatima k'o baba s vilama naspramkomandosa u punoj ratnoj opremi. Ivane, kupio sam pištolj

Iva Plavši"

&0


14/155

na crno, samo nemoj da Marica znade, samo bi se uzrujavala. Nemoj !ekati zadnji !as, napravi što možeš, poveži se s onimsvojim šezdesetoosmašima, obrazujte ljude, pripremite ih za predstoje"e doga$aje – Hrvoje je zadihano govorio gledaju"i brata ravno u o!i.

– Hrvoje pretjeruješ, ma pusti da pro$e vrijeme i, ako se pokaže da je situacija zaista tako ozbiljna kako ti kažeš, ljudi"e se sami ve" organizirati!

– Ma ti ne razumiješ – povisio je Hrvoje glas. – To su našadjeca u pitanju !ovje!e, tvoj sin Marijan služi rok u nji'ovoj

vojsci! Šta ti misliš, da "e oni njega tek tako pustit' ako do$edo pu!a? Tvoj sin borit' "e se na neprijateljskoj strani protivoca i majke. Ivane otvori o!i i pogledaj što se doga$a, kraj-nje je vrijeme da vi u Zagrebu shvatite da nam je došlo dogrla. Umjesto da održavaju tolike mitinge po Trgu Republi-ke, neka se ljudi naoružaju i dogovore. Ti znaš da sam javjernik, ali vjera nije dovoljna da se pobijedi u ratu, potreb-

no nam je oružje, logistika, sto stvari, a oni vaši u Zagrebukao da sjede na ušima i o!ima – Hrvoje je naglo ustao odstola te se uzšetao po kuhinji. Ivan se polako pridigao glade"ise po raskuštranoj crnoj bradi koja mu je sasvim skrivalausne, prišao bratu i stavio mu ruku na rame.

– Bojim se Hrvoje, sram me priznati, ali nisam više onajmladi" koji se natjeravao sa srpskom milicijom i urlao

parole. Uostalom, ono se u na!elu znalo kako

"e završiti, asada... suo!eni smo s ne!im mnogo gorim i nepredvidljivi-

jim. Reci mi što da radi stari konj poput mene koji se zapušenakon pet stepenica, kome "u ja biti od koristi kada nitivojsku u mladosti nisam odslužio? Tko "e se boriti, ne mis-liš valjda na ovu djecu kojima je glavni cilj u životu napitise i plesati u diska!u, pa oni niti nemaju ideala. Gledam ihsvakog tjedna na predavanjima, ne znaju tko su, kuda pri- padaju, to su izgubljeni mladi ljudi! – rekao je Ivan razmahuju"i se rukama po zraku.


&&


15/155

– Vi u Zagrebu još ništa niste doživili, zato ti ljudi i jesuneopredijeljeni. Vidit' "eš kada zagusti k'o što je nama ovdezagustilo, svi "e odma' prona"' svoje mjesto. Ako si katolik,Hrvat, pošten !ovjek ili jednostavno !ovjek koji voli zemljuu kojoj živi i razmišlja trezveno, prona"i "eš brzo stranukojoj pripadaš. Bit' "e naravno i onih koji "e se prikloniti dru-goj strani, ali niti taj problem nije nerješiv. Ivane, brat si mi,znam te možda bolje nego poznajem samog sebe, ti si borackako bi se reklo "fighter", nisu važne godine, važno je srce! – s tim rije!ima Hrvoje je prekinuo svoje izlaganje, jer su u

tom trenutku u kuhinju banuli Eva, Sre"ko i Zoran od glavedo pete obu!eni u crno.

– Tata, idemo van, mogu li posuditi auto? – rekao jeSre"ko mole"ivo.

– Dobro, uzmi ga, ali nemojte mi se vozat' po Borovunaselju, znaš kako je opasno tamo!

– Super, nego idemo mi, ne"emo se vratiti baš jako kasno,

OK? – Dobro, 'ajde sad razlaz djeco, vidite da stric i ja razgo-

varamo. Javi se mami na odlasku! – viknuo je Hrvoje zanjima kada su ve" izlazili iz ku"e.

* * *

– Imam tu apaurina, praxitena i nekaj kaj nemam pojmakaj je! – rekla je Eva, pokazuju"i glavom na otvoreni dlan nakojem su se nalazile šarene tablete. Stajali su nasred discocluba ispred velikog ogledala. Tablete su na brzinu podijel- jene izme$u njih troje da bi ih zatim zalili pivom. Kako suodskakali izgledom od ostalih mladih ljudi koji su se nalaziliu klubu, svi pogledi prisutnih bili su prikovani za njih, a posebice za Evu !ije je lice bilo blijedo kao kre!, o!i i ustanamazane crnom olovkom, a crni dugi nokti su u ritmu muzi-ke sijevali zloslutno zrakom. Kada su se uvjerili da su

Iva Plavši"

&2


16/155

napravili dovoljan show u tom klubu za ve!eras, jer nekoli-cina ih je razjapljenih usta buljila u njih s nevjericom, krenulisu prema izlazu.

– Di "emo? – upitala je Eva. – Idemo se malo provozati do kafi"a "London" – dodao je

Sre"ko. Neko vrijeme muvali su se po kafi"u da bi se zatim uputili

autom u disco club. Kada su ušli, nekolicina ih je za!u$eno premjerila od glave do pete. Zoran i Sre"ko sjeli su za šank,a Eva je odmah prepoznala neku omiljenu pjesmu te se zalet-

jela do plesnog podija te po!ela izvoditi neki divlji ples.Pogledi ljudi u klubu sada su bili prikovani za Evu. Nekolikomladi"a se odvažilo te krenulo prema noj u nadi da upozna- ju tu neobi!no našminkanu djevojku, ali ona ih je na brzinuodprašila jer nije nalazila da su interesantni. Nakon nekogvremena u klub je ušetao mladi" u crnoj kožnatoj jakni, dugecrne kose utegnute u konjski rep. Eva je kraji!kom oka pro-

motrila frajera te zaklju!ila da prili!no dobro izgleda. Neko-liko minuta nakon toga frajer se približio Evi i upitao je štoželi popiti. Eva ga je iskosa pogledala nezainteresiranim pogledom i dobacila da "e popiti pivu. Ve!er je prolazila,Zoran i Sre"ko sjedili su sada u jednom od separea s !etiricure i nešto vrlo žu!no raspravljali. Eva je stajala na drugojstrani kluba i ljubila se s frajerom u kožnatoj jakni. Jedna od

djevojaka koje su sjedile s de!kima za stolom ustala je naglote odšetala do skupine mladi"a koja je stajala kod šanka. U

jednom trenutku Sre"ko je shvatio da se nešto doga$a te jelupio ispod stola nogom Zorana u koljeno. Okrenuli su glaveu smjeru šanka da bi za!uli kako se tipovi nešto prepiru sdjevojkom. U jednom trenutku skupina tih mladi"a krenula je prema Evi. Sre"ko i Zoran naglo su ustali te pošli premanjima. Jedan od mladi"a obratio se frajeru u kožnatoj jakni: – Ej Joco, da ne bi možda kresnuo danas koju purgericu?

Mladi" se blesavo osmjehnuo ništa ne shva"aju"i. Isti


&3


17/155

mladi" koji mu se obratio pokazao je glavom prema Evi tedodao: – Mala je kurva purgerska, ne mogu vjerovati da "ešzavršiti s ustašicom?!

Mladi" s konjskim repom kao ofuren se odmakao od Evei zaprepašteno je pitao: – Tiii... si purgerica?! Jebo ti pasmater što mi ne re!e prije!

Sre"ko je usko!io izme$u njih i rastavio ih od Eve tedobacio mladi"ima koji su ve" bili spremni potu"i se: – Dobro je momci, mi sada idemo van, ne želimo probleme, je li tako?!

Šaka koja mu je doletjela u glavu srušila ga je na pod.Zoran je munjevito reagirao te po!eo sumanuto udarati okosebe tako da su momci ubrzo bili onesposobljeni. Ipak jeZoran bio prvak Jugoslavije u judo-u i još k tome stariji odnjih tri, !etiri godine. Sre"ko se pridigao s poda te su se svetroje izgubili iz kluba ne !ekaju"i da do$e poja!anje. Sre"ko je sjeo za volan, a Zoran se smjestio otraga. Eva je stajala

blizu auta pogledavaju"i prema izlazu iz kluba iz kojeg su se polako pomaljale glave pretu!enih mladi"a.

– Ajde jebem mu mater, ulazi u kola ne želim više sranja! – zaderao se Sre"ko pale"i motor. Eva je i dalje stajala ljuti-to pogledavaju"i prema mladi"ima. Oni su se približili nadesetak metara od auta, a jedan iz društva proderao se obra-"aju"i se Evi: – E purgerice pogledaj onaj zid što na njemu

piše! – Eva se nezainteresirano zagledala u zid primje"uju

"inatpis na "irilici. Ne znam ja kaj ti to piše stari moj, ne !itam

"irilicu, žišku?! – doviknula je pjetli"u namjerno naglašava- ju"i zagreba!ki sleng. Mladi" je ljutito napravio još nekolikokoraka te se zaderao obra"aju"i se Evi: – Piše: ovo je velikaSrbija, upamti purgerice ovo je Srbija, a bit "e i tvoj usraniZagreb! – Eva se posprdno nasmiješila i odgovorila tipu iro-ni!nim tonom: – Ma znaš kaj, jebe se meni za tvoju Srbiju,koliko sam ja informirana nalazim se u Hrvatskoj, a to kaj siti završio samo osnovnu školu i to jedva s dva pokazuje tvoje

Iva Plavši"

&4


18/155

poznavanje zemljopisa. – U tom trenutku mladi"i su se zbu-njeno pogledali, a zatim su kao pobješnjeli psi krenuli premaautu. Sre"ko je provirio van i na silu uguravaju"i Evu unutrazalupio vratima, dao gas te potjerao auto što dalje od Boro-vog naselja. Za njima je doletjelo kamenje te je jedan od njihmalo oštetio zadnje vjetrobransko staklo. Sre"ko se u vožnjiokrenuo prema Evi te prosiktao: – Koja glupa ideja provoci-rati lude Srbe, glupa!o! Što se stakla ti!e re"i "u starom da seto dogodilo na parkingu i da ne znamo kako se dogodilo,OK?

– Dobro, kaj si tak nabrijan, uostalom kaj se ti ljudi pjene, pa kaj onda kaj sam iz Zagreba, fakat, fakat nisu normalni! – rekla je Eva uvrije$eno i utonula u naslon sjedišta. Sre"ko jeopsovao i naglo zako!io. Okrenuo se prema Evi te prosiktao: – Ti stvarno nemaš pojma "kaj" se ovdje doga$a, e re"i "u ti"kaj" se doga$a, a ti "eš me lijepo saslušati da ne bi poslije ja bio kriv kada te neka budala razbije na ulici jer ne paziš što

pri!aš! – rekao je Sre"ko te po!eo objašnjavati Evi neke odglavnih pojmova iz leksikona "Kako ostati normalan i pre-živjeti u Vukovaru".

Tri dana prošla su u hipu, bližilo se vrijeme povratka uZagreb. Ivan i Hrvoje upravo su se vratili s tatinog i mami-nog posjeda u Cerni i sada su sjedili na terasi pijuckaju"i pivo. Strina Marica je užurbano spremala slavonske speci-

jalitete koje su baka i dida slali snahi u Zagreb te plodove izvukovarskog vrta u veliku platnenu torbu. Kada je potrpalasve stvari u nju torba je izgledala kao napuhnuta mješina.Strina Marica zadovoljno se nasmiješila, obrisala ruke o pre-ga!u i uputila se na terasu.

– Ivane, spremila sam stvari, izgleda da je ipak sve stalou jednu torbu.

– Odli!no! Hvala ti Marice, nego vrijeme je da se krene – rekao je Ivan ustaju"i od stola.

Dok je Ivan provjeravao ulje u motoru Hrvoje je stajao


&5


19/155

pored auta mjerkaju"i susjeda preko puta koji se nalaktio naverandu i nije odvajao o!i od zagreba!kih tablica pogledavaju"i Ivana s poprili!nom dozom mržnje. U sobi na katu Evai Sre"ko bili su zadubljeni u razgovor. Eva je vadila kasete iztorbe te ih stavljala na madrac koji se nalazio na podu, dok ih je Sre"ko pomno prou!avao mrmljaju"i nešto ispod glasa.

– Znao sam da "eš zaboraviti, pa nisi mi snimila "BigBlack" i "Einsturzende neubauten" to sam ti izri!ito ponovionekoliko puta da ne zaboraviš! – Sre"ko je negodovao.

– E jebem mu, pa ne mogu ja na sve misliti! Budi sretan

da sam ti i ovo snimila, uostalom koga poznaješ u Vukovarutko ima original kasetu "Mizara"? Prošla sam cijeli cjelcatigrad da je nabavim, a ti ovako! – protestirala je Eva uvrije-$eno.

– OK nemoj se odmah ljutiti. Nego mislim da te starizove, daj virni kroz prozor.

Eva je ustala s poda i bacila pogled kroz prozorsko stak-

lo. Vani na ulici stari je mahao rukama i dozivao je. – IsuseKriste fakat me blamira, pa probudit "e cijelo susjedstvo svo- jom larmom. #uj bolje da ja po$em dok netko nije došao iumlatio ga – namignula je Eva te pokupila ruksak koji jeležao na podu.

– Ako ne do$em prije, svakako se vidimo ovo ljeto kada budem došao u Zagreb na prijemni ispit. Budi mi dobra i ne

radi pizdarije, dogovoreno? – namignuo je Sre"ko. – Aha moš' si mislit! – Eva se nasmijala i afektirano

zatreptala o!ima. Kada je izlazila iz sobe Sre"ko doviknu zanjom: – Pozdravi mi Marijana i poru!i mu nekako diskret-no, znam da vas zove iz kasarne, da se vidimo sljede"egmjeseca i da "u mu nabaviti dobre trave.

Eva se sjurila niz stepenice lupaju"i svojim Martensicamatako da je sve odzvanjalo. U trku je poljubila strinu Maricute izjurila van. Otac Ivan i Eva ubrzo su se uputili niz zavo- jitu ulicu dok se iza njih dimilo kao u pušnici. Dok su

Iva Plavši"

&6


20/155


&7

promicali cestom pored sela, Eva je prepri!ala ocu doga$ajkoji se zbio u Borovu naselju. Otac Ivan promrmljao je neštosebi u bradu te se zagledao u vjetrobran. U nekoliko je navra-ta pokušala zapodjenuti konverzaciju s njime, ali bez uspje-ha. Ivan je bio još zamišljeniji nego kada su dolazili. #ak senije osvrtao na punk muziku koja je treštala iz zvu!nika, niti jednom nije potražio stanicu radio Zagreba koja je davalavijesti. Razmišljao je o razgovoru koji je vodio s bratom te sestrah sve više budio u njemu. Sve do ku"e nisu prozboriliviše niti rije!i.


21/155

THE SHOW HAS BEGUN

Bližio se lipanj mjesec tako da je zadnjih dana u kasarni postalo neizdrživo od vru"ine i smrada prljavih !arapa. Mari- jan je sjedio ispod široke krošnje drveta koje se nalazilo nasamom rubu poligona okruženog šumom s bocom piva u rucii promatrao vojnike koji su tr !ali uokolo pripremaju"i sve zave!ernju feštu. Kapetan Milorad izdavao je naredbe pod-vriskuju"i svojim nimalo autoritativnim glasom. Nasred po-ligona stajala su tri ražnja na kojima se pekla svinjetina.

Vojska je bila u totalnom rasulu, nepropisno odjevena, neo- brijana, a neki od njih hodali su po betonu bosi. Od kada suih odveli iz kasarne smještene u Subotici vojnici su maltene bili prepušteni sebi. Ionako narušenu disciplinu kvarili su ponajviše rezervisti. Bilo je me$u njima i starijih ljudi odkojih !etrdeset i pet i više godina koji su bili najbu!niji. Dok je dio vojnika marljivo radio a ostali se odmarali, rezervisti

su uglavnom lunjali naokolo pijani, obrasli u višemjese!ne brade razgledavaju"i tenkove i bojna vozila koja su stajalaneuredno posložena na rubu poligona. Kako je vrijeme bo-ravka u kasarni odmicalo ljudi su postajali nervozniji. Neko-liko mjeseci unatrag vojnici su se po!eli grupirati po nacio-nalnoj pripadnosti. Srbi i Crnogorci držali su se prepotentnoi !esto su znali maltretirati Hrvate i Šiptare. Šiptari su se

najbolje osje"ali u društvu Hrvata, a Hrvati su se najboljeosje"ali kada ih nitko nije dirao niti gledao. Bosanci i oni

ostalih nacionalnosti družili su se uglavnom sa svima neobra"aju"i previše pažnju na interne sukobe. U kasarni ježivjelo sedam Hrvata. Osim Marijana bila su tamo još dvade!ka iz Zagreba, po jedan iz Osijeka, #akovca, Ogulina te Novalje. Njih sedmorica po!eli su se intezivno družiti zad-njih mjeseci bez obzira na to što su ih dijelile velike razlikeu karakterima. De!ki su budno pratili politi!ku situaciju jošod vremena kada su tek stigli na odsluženje vojnog roka.

Iva Plavši"

&8


22/155


&9

Kako se kriza u Jugoslaviji po!ela zahuktavati sve se žeš"eu njima budio prkos, po!eli su se postupno buditi. Doga$ajna Plitvicama oko Uskrsa devedeset i prve godine jednosta-vno ih je napravio svojevrsnim urotnicima. Prvo su Srbi po!eli zazirati od njih dobacuju"i im u prolazu da su ustašei sli!ne gluposti, a zatim su se i sami po!eli nekako zbližavatiosje"aju"i se sigurnije zajedno, u grupi. Pokolj u Borovu selu potakao ih je prvi put da po!nu razmišljati o bijegu. Bilo je potpuno jasno da jugovojska štiti !etnike i postojala je opas-nost od toga da njih pošalju u Slavoniju u sada ve" stvarni

ratni sukob. Bilo je to prili!no realno razmišljanje ako seuzme u obzir koliko blizu linije sukoba su bili smješteni. Odkada su ih doveli sedmorka je po!ela kovati plan. Bilo je pri- jedloga da se prepliva Dunav do onih suludih da ukradu uni-forme i vozila te se "jednostavno" išuljaju iz kasarne.

Sunce je pripeklo tako jako da je još samo nekolicinatr !karala naokolo i pripremala hranu, ostali su se izležavali

na suncu kao gušteri. Marijan i Siniša, de!ko iz Dugava, skojim se Marijan bio sprijateljio još na samom po!etku, leža-li su u hladovini i pijuckali piva. Nataknuli su na nos sun!anenao!ale i uživali pod širokom krošnjom. Marijan odjednomza!u bat koraka koji im se približavao. Otvorio je polako o!ida bi ugledao Šiptara Idrizija kako im prilazi razmahuju"i serukama. Lijeno se pridigao i upitao Idrizija što se doga$a.

Maleni tamnoputi mladi" uzbu

$eno je ispalio k'o iz topa: – Doš'o ti otac, ajde požuri, !eka te kod rampa! Imaš slobo-

dno do ve!eri. Marijan je uskliknuo od uzbu$enja i prodrmaousnulog Sinišu. Kako ovaj nije reagirao sko!io je na noge, poravnao hla!e i zaputio se prema rampi. Kada ga je ugledaoustuknuo je i zapiljio se iznena$eno u oca. Otac Ivan izgle-dao je barem pet godina stariji, !ak se moglo primijetiti da jesmršavio i izgubio svježu boju s lica. Samo njegove o!i ca-klile su se kao u ma!ke dok je pogledavao sina sa smiješkom.


23/155

– Bok stari izgledaš grozno, nego daj ti meni reci kako sime pronašao?

– E jebi ga, raspitao se u kasarni i krenuo te tražiti. Jedvasam došao dovde, kontrole su gotovo na svakom kilometru. Nego pustimo sada to sine, moramo ozbiljno razgovarati.Postoji li ovdje neko sigurno mjesto?

Marijan je kimnuo glavom i krenuo stazicom koja jevodila u selo. Hodali su prašnjavim puteljkom. Marijan je pljuckao na zemlju i pogledavao zainteresirano oca. Kada suodmakli dovoljno daleko od kruga kasarne Ivan je usporio

korak i obratio se Marijanu uzbu$enim glasom. – Ovako stoje stvari, organiziramo bijeg, ali za to je potre-

bno da se vratite u kasarnu u Subotici. Ovdje je isuviše kon-trola, bilo bi naprosto nemogu"e. Kada sam stigao tamo isaznao da vas nema gotovo sam poludio od muke, bio samsiguran da ste otišli na bojište. Nego slušaj po redu – rekao je Ivan i razvezao pri!u zastajkuju"i na važnim stvarima

kako bi bio siguran da ga sin još uvijek prati. – Vas je sedmo-rica. Trebat "e nabaviti tri automobila suboti!kih ili još boljenovosadskih registracijskih oznaka što ne"e biti problem, jer stric Hrvoje ima neke kolege Ma$are u Subotici i NovomeSadu. Plan je jednostavan. Ono što vi trebate u!initi je uskla-diti satove i presko!iti zaštitnu žicu u odre$eno vrijeme namjestu gdje "ete pro"i koliko toliko neopaženi. Mi bismo vas!ekali s automobilima na dogovorenom mjestu u blizini.Zatim biste u vožnji skinuli odje"u, bacili usput u neki kanal,

a ovo poslije je naša briga! – Ivan je zastao i po!eo punitilulu.

– Dobro stari sve je to OK samo što ako nas uhvate pri bijegu, odosmo u kurac!

– Ako vas uhvate to je ve" ozbiljna situacija, ali ja se po-uzdajem u vas. U kasarni mi je re!eno da "ete se vratiti kroztjedan dana. Imate nakon toga još tjedan i pol da razmislite o bijegu, da prikupite podatke o rasporedu stražarenja i to je

Iva Plavši"

20


24/155

sve. Gledaj Marijane, vojska je koliko sam vidim i koliko mi pri!aš u totalnom rasulu. Zasada su previše zaokupljeni samisobom da još o vama vode brigu, pa pogledaj samo kakoizgledaš, li!iš na pijanog rezervistu. Dobijam informacije od prijatelja da naši de!ki sustavno bježe iz jugoslavenskihkasarni. Pri!ao sam s nekima od tih mladi"a i znaš što migovore, svugdje isto. Nemar, nedisciplina, ne zna se tko pijea tko pla"a. Iskoristite priliku sada dok ne bude kasno. Jesi liti svjestan !ovje!e da te mogu poslati u borbu i što "eš onda.Probaj biti malo kockar i razmisli dobro o ovome što sam ti

rekao. Porazgovaraj s de!kima i odlu!ite. Ako te strah uvijek postoje drugi na!ini, ali s manje šanse da "e upaliti.

– Koji drugi na!ini, mi tamo razmišljamo samo o bijegu,to vidimo kao jedini izlazak, o !emu ti to pri!aš?

– Izglumiš depresiju i nagutaš se apaurina, to može pro"ikao pokušaj samoubojstva ili ti nabavim na primjer potvrduda se trebaš pojaviti kroz dva tjedna na prijemnom ispitu u

Zagrebu, ima na!ina ali ti ipak razmisli o bijegu.Laganim hodom uskoro su stigli do sela te su krenuli

prema obližnjoj kr !mi. Ivan je u jednom trenutku zastao iuhvatio Marijana za nadlakticu te progovorio ispod glasa: – Slušaj me sada, nazvat "u te u kasarnu to!no za osam dana.Kada te budem pitao da li imaš probavnih smetnji, odgovor da zna!io bi da planiramo bijeg. Ako tako ispadne, stric

Hrvoje posjetit"e te nakon tjedan dana, a ti za to vrijemeobavi što sam te molio. Stric "e ti dati posljednja uputstva.

Ivan je zastao i okrenuo se prema Marijanu zagledavši muse u o!i. – Ako to uspije sine za dva i pol tjedna u ovo istovrijeme sjedit "eš s komadom u Tkal!i"evoj i pijuckati rash-la$eno pivo, razumiješ?!

– Tata ako ovo uspije ja se namjeravam prijaviti u gardu,odlu!io sam!

Ivan je pogledavao sina u nevjerici, a zatim je progutaoslinu i rekao hrapavim glasom: – O tome "emo kada se na$eš


2&


25/155

Iva Plavši"

22

na sigurnom, a ne bih se okladio da tada ne"eš promijenitimišljenje. Nego zaboravimo sada to, rano je o tome razmišl- jati. Ova dva tjedna bit "e ti najduža u životu, zato se nezamaraj sada drugim stvarima. Hajde, sada te vodim naru!ak! – Marijan je odsutno zakimao glavom i zaputio se zaocem u kr !mu.


26/155

SASVIM OBI#AN DAN

Školska godina prošla je kao u hipu i sada je bilo vrijeme pozabaviti se školskim praznicima. Eva je po cijele dane iz- bivala iz ku"e dolaze"i doma u sitne sate, skidaju"i Marten-sice pred vratima i ušuljavaju"i se u stan na prstima. Danas je bila prili!no dobro raspoložena, a imala je debeli razlog.Andrejini roditelji ustupili su svojoj k "eri vikendicu nakorištenje !itava dva tjedna. Andreja je odlu!ila provesti lje-tovanje u društvu Mirana i Eve u svojoj vikendici u Rapcu.

#itav dan Eva je pjevala po ku"i navivši zvuk na liniji dodaske i spremaju"i stvari u sportsku putnu torbu. Kako se bližilo ve!e postala je sve nemirnija. Dogovor je bio da seMiran i Eva pojave kod Andreje u osam sati nave!er i tamoostave stvari te se prošetaju do grada. Eva je stanovala uRadi"evoj ulici, a Andreja niti deset minuta hoda udaljena odnje u Novoj Vesi. Kada je napokon zatvorila torbu odšetala

se do dnevne sobe da se pozdravi s roditeljima. Mama je bilana jednoj od svojih sjedeljki s babama iz susjedstva, dok jetata sjedio u fotelji zadubljen u 'Vjesnik'. Stajala je na dovrat-ku rastežu"i prstom žvaka"u gumu pokušavaju"i privu"i nje-govu pažnju lupkanjem Martensice o parket. Kada niti nakonnekoliko minuta nije podigao pogled Eva se namrštila idobacila mu: – Kaj si ti gluh, ništa ne !uješ. Ma nema veze

ja idem, pozdravi staru i vidimo se za dva tjedna! – Kada seokrenula na peti i uputila prema hodniku Ivan ju je dozvao izsobe. Vratila se do vrata i s dosadom na licu upitala ga štoho"e. Ivan je zaklopio novine i pogledao je ozbiljno. – Eva isama znaš kakva je situacija u zemlji. Pazi što radite tamo ine razgovaraj ni sa kime o politici, jer u Istri ima dosta Srba.

– Ma nemaš frke, uostalom koga uop"e zanima politika,idem na more da se zabavim i istulumarim, a ne da !itam'Vjesnik' – rekla je namrštivši se.

– Samo još nešto, brat ti se možda vra"a ku"i za nekoliko


23


27/155

dana, pa bi bilo lijepo od tebe da nazoveš i pozdraviš ga! – Je, sam' ak' uspije zbrisati! Ak' ne uspije, onda ne bu baš

tak skoro došo nego tek kada mu završi redovni rok! – Ti si isto blesava. Koji put me zgrozi pomisao kako te

apsolutno ništa ne zanima. Pojma nemaš što se doga$a uzemlji, pojma nemaš da ti ro$enom bratu prijeti odlazak nafront – ljutio se Ivan.

– Znam ja sve kaj se doga$a samo da znaš! – uvrije$eno"e Eva. – Znam da je rat i znam da je buraz u totalnom sra-nju, ali kaj ja tu mogu? Kaj? Ja se samo želim odmoriti od

škole, a ionako sam !ula da rata zapravo i ne"e biti nego "ese sve to fino riješiti na miran na!in. Nego, si !uo za onajBerlinski zid?

– Daj odi na more da više ne slušam gluposti koje tra- bunjaš i javi se s vremena na vrijeme – Ivan je ponovo uzeo'Vjesnik' u ruke te se zadubio u neki !lanak. Eva je uvrije-$eno podigla glavu, pokupila torbu i zalupila vratima stana

što je ja!e mogla. Ivanu je još pet minuta odzvanjalo u glavi.Bila su !etiri sata izjutra kada su ušli u Andrejin stan.

Roditelji su bili kod bake i djeda u Zagorju, a polugluha bakaspavala je snom pravednika u malenoj sobici na kraju hodni-ka. Andreja se odmah bacila na pakiranje dok je Miran za-sjeo pred televizorom stavivši kasetu u video. Eva se smjesti-la na podu motaju"i jointe "za put". Nakon sat vremena svi

su sjedili pred televizorom gledaju"i "Betty Blue" dok je joint kružio od jednog do drugog. U jednom trenutku Eva je

pogledala na sat i kriknula: – Joj ljudi pa vlak nam kre"e za pola sata.

U tom trenutku nastala je jurnjava po stanu, stvari su let- jele, zamatali se sendvi!i, sve se odvijalo kao na automobil-skim utrkama. Nakon kratkog vremena istr !ali su iz stana za- putivši se prema tramvajskoj stanici. Tramvaj je kasnio dobrih petnaest minuta tako da su doslovno ispali iz tramvaja jure"i prema kolodvorskoj zgradi. Vlak je stajao na peronu

Iva Plavši"

24


28/155


25

dok je monoton glas najavljivao njegov polazak. Njih trojeutrpali su se u vagon, teško dišu"i i sop"u"i traže"i slobodnamjesta. Na kraju su cijelim putem prostajali u hodniku po-tiho psuju"i zlu sudbinu.


29/155

BJEGUNCI

Još rano izjutra tog kobnog dana osje"ao je da "e sve kre-nuti po zlu. Na jutarnjem pozdravu zastavi nije se pojavio Si-niša. Nakon mukotrpne potrage koja je trajala sat vremena,taman kada je Milorad poludio te natjerao vojnu policiju daga potraži po Subotici, u kasarnu je uteturao Siniša. Na sebi je nosio samo vojni!ke ga"e i na nogama vojni!ke cipele zaizlazak. Lice mu je bilo nate!eno, a ispod oka prelijevala semodrica u svim duginim bojama. U trenutku kada ga je ugle-

dao Milorad je zastao te izbe!io o!i kao žaba. Stajao je dobruminutu tako kao u transu pilje"i u nesretnog Sinišu koji je zato vrijeme došetao do njega nesigurnim korakom te stao ustavu mirno. Kada se malo pribrao od šoka Milorad je upitaoglasom koji se miješao sa histerijom i strahom: – Pa dobro jesi li ti bre normalan, što bi ovo trebalo da zna!i?! – promu-cao je Milorad brišu"i mokro !elo maramicom.

– Druže vodni!e, moram vas izvijestiti da me napala banda huligana, uzela mi svu odje"u te me propisno namlati-la! – izvještavao je Siniša dok mu je zrak šištao niz slomljeni prednji zub.

– Ovo je ne!uveno, ne!uveno. Provest "u istragu u sura-dnji s civilnom policijom i ako se pokaže da si lagao najebat"eš ko žuti, jesi l' shvatio bre, idiote jedan?! Da li ti znaš

konju jedan neobavešteni da bi zbog ovoga mogao na vojnisud, kreten!ino, a da ne govorimo o tome koja "u ja govnamorati da progutam od glavešina? – pjenio se Milorad sve podvriskuju"i na jadnog Sinišu koji je stajao pognute glave i piljio u beton.

– Ne"u više da !ujem niti re!i, vodite ga u zatvor dok seova stvar ne raš!isti! – podvrisnuo je Milorad okrenuo se na peti te se žustro zaputio do vojnih zgrada. Dvojica vojnihmilicajaca uhvatili su ga pod ruke te odveli s poligona. Nekovrijeme !eta je zbunjeno stajala prate"i neobi!nu situaciju.

Iva Plavši"

26


30/155

Nedugo zatim pronio se glas da je netko od vojnika koji je ju!er nave!er tako$er imao izlazak vidio Sinišu pijanog kozemlja u društvu neke od doma"ih djevojaka. Dok su se mla-di"i prepirali me$u sobom o mogu"em tijeku Sinišine no"neavanture, Marijan je stajao na mjestu kao ukopan. Vrtilo muse u glavi i šumjelo u ušima. Imao je nekakav neugodan pre-dosje"aj da je ovo prvo od sranja koje se trebalo baš danasdogoditi. Taj dan bio je Marijanu i šestorki neobi!no bitan, jer za danas je bio najavljen i pomno isplaniran bijeg iz ka-sarne. Dok je stajao na poligonu i koljena mu klecala prišao

mu je Ante, de!ko iz Novalje. – Jeba mu vrag mater blesavu, da mu jeba mater! Mari-

jane, on otpada a nas šestoro nastavljamo s planom, dogov-or je pao, svi su se složili, nemoj sada ti zajebavat' di ne mo-raš! – prosiktao je Ante ispod glasa bubnuvši Marijana lak-tom me$u rebra.

– Slažem se s vama, uostalom sam si je kriv kreten, što je

baš ju!er morao uzeti slobodno? – !udio se Marijan. – Ti još pitaš?! Ma otiša' se budala pozdraviti s onom

malom Ma$aricom s kojom petlja nešto ve" nekoliko mjese-ci. Još ako je istina što se pri!a da je bio pijan, ne bih se !udioda ve" cijela Subotica laje o našem bijegu. Jeba mu mater blesavu, da mu jeba mater!

– Možda bi bilo bolje da nazovem našu vezu i kažem da

se sve odga$

a na neko vrijeme. Ne treba se izlagati bespo-trebnoj opasnosti. Što ako je vijest o bijegu došla do kasarnei što ako znaju pojedinosti pa sada samo !ekaju da nas "ope, jebem mu mater, ja sam za to da se bijeg odgodi. I damožemo sada do Siniše od njega ne bi bilo velike koristi.Znaš i sam kakav je kada se napije, ni!ega se ne sje"a ujutro! – rekao je Marijan cok "u"i jezikom.

– Ma zajebi taj plan. Nas petoro smo za bijeg, petoro pro-tiv jednoga, dakle danas se bježi i to je to! Kako ne vidiš daoni baš ra!unaju na to da smo se usrali te da "emo baš sada


27


31/155

odustati. Uostalom, ma tko bi Siniši virovo. Siniši koji jeglavni zajebant u ovoj kasarni, ajde Marijane smiri živce ioladi glavu. Ve!eras se bježi pa imaj na umu da bježimo stobom ili bez tebe.

– Imaš pravo, ako nas sada uhvati strah nikada ne"emo pobje"i odavde. Možete ra!unati na mene, makar, kada malo bolje razmislim, jebem mu mater ne miriše mi sve ovo nadobro.

– %a si se tako usro Marijane, odi le"i odmori se, popuši joint, saberi misli. Po dogovoru, danas se ne"emo suviše su-

sretati a nave!er se vidimo u dogovoreno vrijeme. Provjeriosam raspored stražarenja i sve je na mjestu, Idrizi je danas nastraži dakle ne bi trebalo biti nikakvih problema. Ako nas iopazi ne"e nas odati, pouzdan je to de!ko – Ante ga je tutnu-o me$u rebra te se zaputio prema kantini zajedno s ostalima.

Nakon ru!ka neki od vojnika zaputili su se premaspavaonicama dok su se drugi razmilili po kasarni u nadi da

"e prona"i neko sjenovito mjesto kamo bi se mogli sklonitiod nesnosne vru"ine. Marijan je sjedio na poligonu s dvaMakedonca i jednim Sarajlijom pijuckaju"i piva koja su pro-švercali izvana. Razgovarali su uglavnom o nogometu i dje-vojkama. U ovoj drugoj temi prednja!io je MakedonacStaniševski koji je upravo opisivao jednu od svojih nebro- jenih ljubavnih avantura s nekom malom Albankom iz svo-

jega rodnog sela. Dok su druga dvojica slušali pri!uotvorenih usta svaki !as zapitkuju"i pojedinosti, Marijan je

sjedio posve isklju!en iz razgovora dok je pijuckaju"i pivo buljio u prašinu na poligonu. Njegove zle slutnje ubrzo su postale java. Baš u trenutku kada je Staniševski opisivaoopseg grudi po njegovim pri!ama vatrene djevojke, do njih je dotr !ao Albanac Ramiz, de!ko koji je cijelo vrijeme visios Idrizijem. Prišao im je te zastao teško otpuhuju"i.

– Šta je Ramize, da ti nije možda zmija ušla u ga"e, dajsjedni ovdje odmori se, popi pivo, kuda si navalio po ovoj

Iva Plavši"

28


32/155

vru"ini – nasmijao se Staniševski. – Nemam vremena, drugar Idrizi je u bolnici loše vrlo

loše, došo samo da javim pa odmah tr !im natrag. – Kada je povezao rije!i bolnica i Idrizi, Marijan je kao ofuren sko!iona noge te se zablenuo u Ramiza. Vidio je da ga svi !udno pogledavaju pa se nespretno protegnuo i nemarno dobacioRamizu: – Što je, da se nije i on napio ko Siniša pa mu sadaispumpavaju želudac?

– Ma nije brate, puno gore, penjao se Idrizi na drvo, pao budala s !etiri metar visine. Izgleda slomio obe noge – rekao

je Ramiz uzbu$eno cupkaju"i na mjesto – nego nisam zatoovde, došo' sam da ti kažem da je došlo do promene u raspo-red stražarenja pa si tako sada ti Marijan na straži danas,samo sam to došao da ti kažem.

Marijan je problijedio kao kre! u tom trenutku dozivaju"izdrav razum upomo". U jednom !asu pomislio je da se Ra-miz vjerojano šali te mu je dobacio: – Ajde ne seri Ramiz, ja

sam na redu tek za tri tjedna, nemoj me zajebavati. Stražarionaj koji bi trebao biti sljede"i po redu.

– Meni rekli da te obavestim a ti se sva$aj s njima, maradi što želiš ja sam svoje obavio, zbogom drugar! – rekao jeRamiz i otr !ao u istom smjeru iz kojeg je došao. Marijan jekao ošamu"en oteturao za njim. Nakon što je pokušao uvjeri-ti vodnika Milorada da danas nikako nije njegov red za stra-

žarenje ovaj ga je otprašio van u roku od pola minute deru"ise na njega da ga ne ometa s takvim i sli!nim glupostima.

Kome se god probao obratiti nitko ga nije htio niti saslušati.Marijana je ve" polako hvatao o!aj. Zaputio se kasarnomkako bi pronašao Antu. Nakon petnaest minuta potrage pron-ašao ga je u dnu poligona iza velike živice kako puši joint.Kada mu je ispri!ao što se dogodilo, Ante se zbunjeno zagle-dao u njega te ga prvo optužio da ga Marijan zajebava. Na-kon što mu je ovaj oduzeo joint te ga bacio preko živiceuhvatio za ramena i prodrmao te mu izložio svoje sumnje,


29


33/155

Ante se zamislio. – Misliš li da su to namjerno izveli kako binas onemogu"ili u bijegu? Prvo su unajmili nekoga da pre-tu!e Sinišu i oduzme mu svu odje"u, zatim su tebe prekoreda baš danas stavili na dežurstvo... #ekaj malo a što je sostalima, zašto se nama nisu desile takve stvari? Stari moj jamislim da je sve to jebena slu!ajnost – rekao je Ante gledaju"i ga u o!i.

– Slu!ajnost ili ne situacija se sada do daske promijenila, previše je opasno riskirati u ovakvim okolnostima, morat"emo odustati od bijega! – rekao je Marijan uzbu$eno.

– A ne, nikako ne odustajemo. Bježimo danas makar nassve pohvatali i stavili u bajbok. Uostalom mislim da "ešmorati razmisliti dobro o nekim stvarima stari moj! – Ante ga je pogledao izravno u o!i.

– Kojim stvarima, kaj ti briješ i kaj me skidaš pogledom,koji ti je kurac, bekni što se doga$a? – ljutito "e Marijan.

– Kao prvo tu su neke !injenice, zar ne? – Ante ga je po-

gledao ispod oka te nastavio – netko mora stražariti, jer akoonaj kreten od vodnika do$e slu!ajno u obilazak napravit "euzbunu i oti"i potražiti krivca prvo u spavaonicu. Kako nastri bjegunca dijelimo istu spavaonicu, prvo što "e ugledati jetri umjesto jednog praznog kreveta, a tada smo svi najebalika' žuti jer "e pogledati i u ostale spavaonice, ustanoviti vrlo brzo da mu fali ravno šest ljudi i nastaje sveop"i kaos!

Napravit"e uzbunu i kakve smo sre

"e pohvatati nas tamandok budemo milili preko ograde. Eto o kojim stvarima moraš

voditi ra!una! – ozbiljno "e Ante. – Aha, sada su ti najednom pune ga"e, sada je k'o opasno

izlagati se!? A kada sam ti još jutros govorio rekao si mi da pani!arim.

Marijan je zastao i u jednom se trenutku zablenuo izne-na$eno u Antu.

– #ekaj, ne misliš valjda ono što mislim da misliš?" – Ooovaj... mislim da nas sve skupa izlažeš opasnosti, a ti

Iva Plavši"

30


34/155

razmisli. Mislim, ipak tvoj stric organizira bijeg, bez njegane bi niti bježali danas. Gledaj ovako...

Ante je nastavljao nesigurnim glasom gledaju"i u pod jer mu je o!ito bilo jako neugodno.

– S tobom na straži bijeg uspijeva sto posto, bez tebe nastraži šanse da nas uhvate jednake su &000:&. Znam da je ovovrlo teška odluka za tebe, ali razmisli Marijane o posljedica-ma. Ako nas uhvate jebali smo ježa i odosmo svi u bajbok, pa pred vojni sud a možda i nešto gore. Ako mi uspijemo pobje"i ti bi još mogao ispasti veliki domoljub pa bi te možda

!ak i mogli pustiti regularno. U svakom slu!aju, jebi ga,dobro razmisli.

– Ma jesi ti normalan !ovje!e. Ujutro kada ustanove daste zdimili prvo "e i"i provjeriti tko je bio na straži. Kakosam ja jelte Hrvat pomislit "e da sam vam pomogao te da "ese netko normalno vratiti po mene nakon nekoliko dana. Dali ti kužiš spiku?! I mene i ludog Sinišu držat "e na oku

dvadeset!etiri sata na dan kako im ne bi umakli iz vidokru-ga. Ako i postoji šansa za novi bijeg mi to ne"emo mo"i o-stvariti, prvo zbog toga što "emo ne samo Siniša nego i jaležati u zatvoru, te stoga što "emo ostati jedini Hrvati ukasarni. Sada sam ja spreman staviti sve na kocku, ali tvojadragocjena guzica je u pitanju tako da o!ito više nema govo-ra o tome. I da znaš jebe mi se živo i da je sam Bog orga-

nizirao bijeg. Radije"u ostati ovdje nego da mi poslije popi- ješ mozak ako bijeg ne uspije te me optužiš da sam vam ja

osobno potpisao smrtnu presudu. Toliko o tome Ante, želimvam uspješan bijeg – rekao je Marijan te dodao – molim tesamo jednu stvar, a ta je da mojem stricu objasniš zaštonisam bježao s vama kako ne bi pomislio da sam se usrao ilinešto sli!no.

– Ne brini, re"i "u mu sve kako je bilo, valjda "e se oni javiti s novim planom, ništa ti ne brini – rekao je Ante te ga potapšao po ramenu i zaputio se polako preko poligona.


3&


35/155

– Mahat "u vam sa svojega stražarskog mjesta – procije-dio je Marijan ljutito kroz zube, ali Ante je odmakao ve" predaleko da bi ga mogao !uti.

* * *

Dok je stajao u mraku premještaju"i se s jedne noge nadrugu pogledavao je prema ži!anoj ogradi. U krugu kasarnevladala je potpuna tišina, gotovo svi su spavali. Ne baš svi, azasigurno ne pet prilika koje su se šunjale preko brisanog

prostora izme$u kasarne i zaštitne ograde. Kada ih je ugledaoMarijan je bacio pogled na sat. Bilo je vrijeme. Proškiljio jekroz ogradu te ugledao tri automobila parkirana u malim raz-macima preko puta ulice. Kada je krenulo, sve skupa odvija-lo se nevjerojatnom brzinom. Nije to bila akcija tipi!na zaameri!ke filmove. Nije bilo niti pucnjeva niti razbijenogstakla niti povika, !ak se nije dizala niti prašina za autimo-

bilima kada su produživši cestom nestali u no"i. Kada sudvojica presko!ila ogradu sva tri automobila upalila su isto-vremeno motore ne pale"i svjetla. Kada je zadnji od njih presko!io ogradu auti su se izvukli s nogostupa te se vještimmanevrom našli na suprotnoj strani ulice. Marijan je uspiougledati obrise stri!eve glave obasjane mjese!inom. Sjedio jeza volanom jednog plavog stojadina. Dok su de!ki uskakali

na sjedala, motori su tiho radili na mjestu. Marijan je stajaonepomi!no na svojem stražarskom mjestu dok su mu suze polako tekle niz lice. U tom trenutku proletila mu je glavomnimalo ugodna misao te osje"aj od kojeg mu je !itavo tijelozadrhtalo. Nije mogao jasno opisati što je to osjetio, ali bio je poprili!no siguran da takvo nešto može pripisati šestom !ulu.Mislima mu je prošla jasna !injenica da je to posljednji putda gleda strica. U tom beskrajno dugom trenutku uplašio seza vlastiti život, osje"ao se prokleto sam i napušten. Suze jada i bijesa tekle su po njegovom blijedom licu dok je

Iva Plavši"

32


36/155


33

promatrao obrise zadnjeg auta u koloni kako odmi!e cestom prema slobodi.

Kada je postalo jasno da bjeguncima ne mogu više u"i utrag, u kasarni je zavladao cirkus. Marijan i Siniša stajali suu stavu mirno pred velikim drvenim stolom za kojim je sje-dio poru!nik Milenko. Na sva pitanja odgovarali su u stiludobrog vojaka Švejka, prave"i se blesavi. Svima je bilo jasnozašto su Hrvati pobjegli, ali nitko nije mogao doku!iti zaštosu ostavili Marijana. Nakon nekoliko sati ispitivanja i maltre-tiranja tokom kojih ama baš ništa nisu izvukli iz Marijana i

Siniše, zaklju!ili su da je sve to bila namještaljka te da je bijeg organizirao netko tko je profesionalac u tim stvarima.Slušaju"i to, Marijan se smijao u sebi na pomisao o stricukao profesionalcu u crnoj ustaškoj odori kako napla"ujetisu"u maraka po glavi bjegunca. Poru!nik i ostale glavešinenikako nisu mogli prihvatiti !injenicu da su Marijan i Sinišaneupleteni u !itavu pri!u te su odlu!ili zatvoriti ih u svoje-

vrstan ku"ni pritvor. Marijanu i Siniši zabranjen je do dalj-njeg bilo kakav izlazak iz kruga kasarne, telefonski pozivi i posjeti. Najve"e iznena$enje za njih bilo je kada su saznalida cijela njihova !eta odlazi u punoj ratnoj spremi za zapad-nu Slavoniju ostavljaju"i njih dvojicu u kasarni. Kada su upi-tali Milorada što "e dalje biti s njima, prepotentni !ovje!u-ljak im je odbrusio da su nekorisna ustaška banda koja bi

samo izazvala nerede u postrojbi te da"e ve

" netko odlu

!itišto "e s njima zapo!eti. Tako su po!eli prolaziti najdulji dani

za Marijana i Sinišu u kasarni. Kako je ve"ina postrojbaotišla raspore$ena na razli!ita "krizna" podru! ja, u kasarni je postalo suviše tiho. Marijan i Siniša vrijeme su ubijali igra- ju"i šah i besciljno lutaju"i polunapuštenim zgradama. Onomalo ljudi što je preostalo !uvalo ih je kao neki vrijedan na-kit. Njih dvojica nisu mogli naslutiti što "e na kraju biti s nji-ma, a postupno su i izgubili interes za prazna naga$anja. Ži-vjeli su od danas do sutra !ekaju"i da se neka budala dosjetite ih odvede na prvu liniju bojišnice.


37/155

"BAUHAUS"

Telefonski razgovor potpuno ju je izbacio iz takta. Kada je spustila slušalicu u ležište izašla je nesigurnim korakom izkabine, platila blagajnici neku smiješno malu svotu te seuputila prema izlazu. Na kamenom zidi"u u blizini pošte sje-dili su Andreja i Miran !ekaju"i nju da se pojavi. Prišla im je, pogledala ih ispod oka te zbunjeno izustila: – Bijeg je uspiosamo što se Marijan nije pojavio. Oni njegovi vojnici kažu dase usrao i da nije htio bježati. Ljudi, kol'ko ja poznajem svo-

jeg brata to ne može biti istina, a i stari se slaže sa mnom. – Ho"eš re"i da tijekom bijega koji su organizirali tvoj

stari i tvoj stric, Marijan nije uspio pobje"i?! – rekla jeAndreja širom otvorenih o!iju.

– Oni papci kažu da se on usrao te da zato nije htio brisati,ali ja u to ne vjerujem, kužiš, meni to smrdi, jebem mu mater! – ljutito "e Eva. – Slušajte ljudi ne želim o tome !uti više niti

rije! do sljede"eg razgovora sa starim! – Eva se okrenula tezaputila kamenim stepenicama prema gradu. Njih dvoje poskakali su sa zidi"a i krenuli za njom.

Bilo je ve" jedanaest sati nave!er, a još je bilo neizdrživovru"e. Skupina mladih ljudi sjedila je na jednoj od plaža. Neki od njih kupali su se goli u moru dok su ostali sjedili unepravilnom krugu i razgovarali pijuckaju"i jeftino vino iz

samoposluge. Andreja je prihvatila joint te povukla nekolikodimova da bi ga zatim proslijedila Evi. Eva je samo odmah-nula rukom te proslijedila joint dalje. Nakon nekoliko minu-ta netko je uhvatio gitaru i po!eo svirati. Štimung je bio navrhuncu kada je Eva naglo ustala s kamenja i krenula premastazici koja se protezala duž plaža. Nije !ula povike dozi-vanja iza sebe, samo je htjela pobje"i što dalje od te pjesme,od tih napušenih kretena s kojima nije trenutno mogla dijeli-ti svoja razmišljanja. Hodaju"i s noge na nogu uputila se sta-zicom prema gradu. Usput je uspjela "nažicati" pet cigareta

Iva Plavši"

34


38/155


35

te se zadovoljno osmjehnuvši zaputila na svoje omiljeno sti- jenje. Iznad plo!nika negdje me$u drve"em nazirao se discoclub "Andrea" iz kojeg se orila glasna glazba. Ispod razine plo!nika prostirala se malena kamena plaža obrubljena veli-kim tamnim stijenama. Bilo je to mjesto na koje je Eva u nas-tupu melankolije voljela dolaziti. Spustivši se sa staze na pla-žu prešla je nekoliko koraka te se zaputila prema stijenama.Prešla je nekoliko stijena da bi sjela na zadnju od njih koja jegotovo cijela bila okružena vodom dubine metar i pol. Stavi-la je slušalice na uši i pritisnula play. Neko vrijeme samo su

zvukovi "Bauhausa" dopirali do njezine svijesti. Zatim jesvratila pogled na pu!inu, tamo gdje se more ljeskalo na mje-se!ini. Promatraju"i taj prizor po!ela je tonuti u sve mra!nije misli. Cijelo tijelo prožeo joj je osje"aj nelagode, zatim istraha. Osje"ala je da je ovo ljetovanje posljednje u nizu mir-nih trenutaka koji su ispunjavali njezin život. Sve !eš"e jegledala vijesti, razgovarala telefonski s ocem o situaciji u

zemlji. Bratov ostanak u kasarni bila je kap koja je prelila!ašu. Po!ela je shva"ati da se doga$a nešto daleko važnije od"ruženja" po diska!ima i divljih tuluma. Sjede"i na stijenamaudubljena u razmišljanje, spokoja je u njoj bilo sve manje.Kada se godinama nakon toga znala prisje"ati rata govorila je samoj sebi da je sve zapo!elo s "Bauhausima".


39/155

ŽUTI FAROVI

Zagreb je lebdio u nekoj prozirnoj sumaglici. Kolovozmjesec bližio se kraju tako da je sun!anih dana bivalo svemanje. Trenutno je bila no" negdje izme$u jedan i dva ujutro.Pristojan svijet u ovo doba i to još srijedom u sitne satespavao je snom pravednika. Me$utim u Ilici &48, na tre"emkatu iza crnih masivnih vrata treštala je neka divlja glazba.Ve" drugi put susjedi su nazvali policiju da naprave reda utom stanu, ali kako je policija imala pametnijeg posla od

stišavanja hrpice balavaca pojavili su se jedanput, popili po pivu i više se nisu pojavljivali. Janko koji je u odsutnostistaraca bio gazda u stanu, priredio je tulum za po!etak škol-ske godine. Za tulume se uvijek našlo razloga ponekad isuludih kao što je slavlje za "tjedan dana prije ne!ijeg ro$en-dana" i još k tome tulum za ro$endan tog istog !ovjeka tjedandana kasnije. Društvo su uglavnom sa!injavali mladi"i i dje-

vojke tre"eg "d" razreda popularne "Kulture". Bilo je tu i padobranaca, zatim razrednih prijatelja i naravno Jankovamla$a sestra Monika koja je poslje svakog tuluma dala sebitruda i dok su ostali još spavali, ona je !istila za njima i pralasu$e nagomilano u sudoperu. Taman kada se raspoloženje približavalo vrhuncu netko je otkrio da je ponestalo pi"a. Neko vrijeme nakon toga kada su ustanovili da je ponestalo

i trave odlu!ilo je nekoliko njih prošetati do Petrinjske i kupi-ti "cugu" u du"anu koji je radio cijelu no". Igor se prvi ponu-

dio da se proše"e jer je bio pijan ko zemlja te mu je trebalosvježeg zraka. Deniza koja se svakako željela na"i u Igorovoj blizini odlu!ila je po"i s njime, nagovaraju"i Evu i Janka daim se pridruže. Na kraju su Igor, Deniza, Eva i Janko izašliiz stana te se zaputili prema najbližoj tramvajskoj stanici.Hodali su posred kolnika dižu"i s vremena na vrijeme pijanog Igora koji se svako malo saplitao o tramvajsketra!nice te padao po cesti.

Iva Plavši"

36


40/155

Zeleni Fiat skretao je iz jedne od pokrajnjih uli!ica uIlicu. Gospodin Jozo !esto se tako u sitne jutarnje sate vra"aos poslovnih pijanki. Ustvari to je bio jedini na!in da izbje-gne provesti ve!er pred televizorom uz svoju dosadnu i ocva-lu ženu. Gospodin Jozo sjedio je za volanom i zirkao prekoo!ala u mokru cestu pred sobom, ustvari jedva da je nešto pošteno mogao vidjeti pošto su mu stakla nao!ala bila !itavovrijeme zamagljena, a još je uz to imao tipi!an za tu situaciju sindrom duplog vida. Dok je prebirao po kanalima naba-sao je na neku srcedrapateljnu pjesmu iz svoje mladosti. Go-

spodin Jozo nagario je zvuk i gas do daske razmišljaju"i osvojem promašenom životu s dosadnom babetinom koja munije !ak niti djecu htjela podariti. Vozio je praznom Ilicom približavaju"i se polako brojki šezdeset. U trenutku kada jespazio tu djecu kako hodaju posred kolnika stigao je reagi-rati, ali zbog prevelike brzine starom Fiatu s istrošenimamortizerima trebalo je dosta dugo da se zaustavi. Kada je

ugledala svjetla kako se zlokobno približavaju Deniza jeinstinktivno odgurnula Igora prema nogostupu, tako da seovaj sapleo i ispružio po mokrom betonu. Deniza je odsko!i-la u stranu, Janko se u posljednji trenutak bacio u desno te seotkotrljao na suprotni nogostup, jedino je Eva ostala stajatikao paralizirana, gledaju"i o!iju širom otvorenih u zaslje- pljuju"e bijele farove. Na tulumu Eva je popušila sigurno dva

jointa jako dobre trave i sada su joj se ta svjetla koja su se približavala !inila strašno zanimljivima. Pritisnuo je svomsnagom papu!icu za gas, ali bilo je ve" prekasno. Kako nijestigao zbog refleksa usporenih popijenim alkoholomdovoljno brzo reagirati, Eva se u trenutku našla prvo nahaubi zatim prislonjena uz vjetrobransko staklo da bi se usli- jed naglog ko!enja otkotrljala s haube i pala na plo!nik.Gospodin Jozo zavalio se u sjedalo brišu"i maramicom !elonatopljeno znojem. Deniza, Igor i Janko dotr !ali su do Evekoja je ležala onesviještena na plo!niku. Kako mu se ne bi


37


41/155

ukazala prilika da utekne Janko se u jednom skoku našao krajvoza!evih vrata, naglo ih otvorio te naredio preplašenom go-spodinu da izi$e napolje. Gospodin Jozo drhturio je kao prutna vodi i nešto zamuckivao. Janko je probao shvatiti što !ovjek govori, ali ovaj je nepovezano brbljao o nekakvoj An!icii o tome kako "e ga stara babetina pridaviti. Dok su Igor i De-niza pregledavali Evu boje"i se pomaknuti je, Janko je po!eoregulirati situaciju. Izvukao je iz brave klju!eve Fiata tezapovjedio Denizi da drži na oku šokiranog gospodina, kakose ne bi dosjetio i dao petama vjetra. Zatim je nestao na neko-

liko minuta izgubivši se u ulazu jedne od ku"a. Kada je oba-vio telefonski razgovor s hitnom te policijom vratio se namjesto nesre"e. Nakon petnaestak minuta pojavila su se kolahitne pomo"i. Onesviještenu Evu stavili su na nosila te uni- jeli u kola, a za njom je ušla Deniza. Janko i Igor ostali su pri!ekati policiju zajedno s vlasnikom zelenog Fiata. Na putu prema bolnici Eva se osvijestila i zagledala zbunjeno oko

sebe. Trava ju je još uvijek držala tako da joj je ublažavala bol koji se širio cijelom glavom i nogom koja je tako$er bilaozlije$ena. Kada su stigli u bolnicu Evu su odveli na šivanjeglave te su usput obavili rendgenski pregled vrata i noge.Deniza je cijelo to vrijeme nestrpljivo sjedila u !ekaonici puše"i jednu cigaretu za drugom. Ve" je nazvala Evine domai razgovarala s njima pokušavaju"i ih umiriti. Otac Ivan bio

je na putu za Traumatološku bolnicu. Pogledavaju"i nestrp-ljivo prema vratima, Deniza je gasila nogom opušak cigarete

na bolni!kom linoleumu. U jednom trenutku kao vihor krozvrata su utr !ali Janko i gospodin Jozo. Kako je kasnije saz-nala Igora su poslali natrag na tulum kako se ljudi ne bi pre-više zabrinuli. Nakon nekog vremena Deniza i Janko upustilisu se u razgovor s gospodinom Jozom. Bilo im je žao tog po-starijega gospodina koji im je pri!ao kako se ubija od poslasamo kako ne bi morao sjediti doma i gledati ludu ženu i jošlu$u punicu. U razgovoru Janko je spomenuo kako je gospo-

Iva Plavši"

38


42/155

din Jozo odmah izreferirao policiji da je on kriv a ne "tadje!ica", koliko je to!no popio i pojeo na poslovnoj ve!eri ikojom brzinom je vozio u trenutku kada je došlo do nesre"e.Držao se prili!no hrabro sve do trenutka kada je postao potpuno svjestan što se dogodilo. Tada se rasplakao kao malodijete i skupljenih ruku molio Boga da se djetetu ništa lošenije dogodio. Kada je policija prikupila podatke ugurao jeJanka u Fiat te krenuo prema Traumatološkoj bolnici. Kako je Janko poslije pri!ao, !ovjek je plakao cijelim putem pri pomisli što se djetetu moglo dogoditi. Tek kasnije u toku raz-

govora po!eo je spominjati ženu i punicu i to kako bi najbolje bilo da prespava kod brata dok se "baba" ne umiri. Naj- bolje od svega bila je !injenica, kako je gospodin Jozo rekao,što se baba ne"e niti najmanje uzrujavati zbog djeteta negozbog ošte"enog auta, gubitka dozvole i mogu"eg zatvora.Dok je njih troje tako razgovaralo došetao je do njih postari- ji doktor te im rekao kako "e Evu zadržati u bonici radi doda-

tnih pretraga. Gotovo istodobno kroz ulazna vrata uletio jeotac Ivan. Zastao je na trenutak teško dišu"i da bi se zatimzaletio prema Denizi.

– Što je, što se zaboga dogodilo? – Ma gospodine moj ništa ozbiljno, šivanje glave, gležanj

malo naotekao te istegnu"e vrata, kažem vam ništa ozbiljno,mada "emo više mo"i re"i nakon pretraga – rekao je doktor

smirenim glasom. Ivan se u tom trenutku okrenuo prema go-spodinu Jozi i širom razjapio usta: – Jozo, pa od kuda ti ov-dje, nisam znao da si dogurao do doktora?! Što radiš ovdje,sigurno si dežuran pa su te zvali zbog operacije ili sli!no?

Jozo je pogledavao Ivana i s nevjericom u glasu odgo-vorio: – Ivane, nisam znao da je to tvoja k "i, oprosti mimolim te, Isuse što sam napravio! – U tom trenutku Ivan jesko!io na Jozu uhvatio ga rukama za revere jakne te se po!eoderati na njega. Neko vrijeme frcale su iskre da bi se potomIvan umorio te saslušao pri!u od po!etka. Kako su kasnije


39


43/155

mladi saznali Ivan i Jozo bili su prijatelji još iz školskih dana,da bi odlaskom na fakultet u Zagreb izgubili kontakt. Kako je vrijeme odmicalo i vani polako svitalo, društvo se odlu!i-lo razi"i. Ivan je obišao k "er koja je ležala na jednom ododjela i spavala tvrdim snom. Gnjavio je doktora dobrih dva-deset minuta dok ga ovaj nije sasvim uvjerio u to da su za-držali Evu u bolnici isklju!ivo radi sigurnosti. Jozo i Ivanrazmijenili su telefonske brojeve radi pojedinosti oko od-štete. Grad se polako budio iz sna. Tramvaji koji su vijugalikroz Draškovi"evu ulicu, prevozili su umorne i snene putni-

ke na posao. Nakon što je ženi javio da se ne brine zbog Eve,Ivan je odlu!io odvesti ku"i Janka i Denizu. Kada je jednogiskrcao u Ilici zaputio se prema Španskom. #itavo vrijemevožnje Ivan je veselo fu"kao tako da se Deniza uplašila da!ovjek nije slu!ajno prolupao od sino"njih doga$aja. Me$u-tim, da ga je tko pitao, Ivan ne bi znao odgovoriti zašto se ta-ko dobro osje"a !ak i nakon k "erinog udesa. Jednostavno je

predosje"ao da nije sve tako crno te da "e se uskoro stvari ponjega promijeniti na bolje.

* * *

Nakon drugog dana provedenog u bolnici Eva je napros-to podivljala. Kako je bolnica bila prepuna ranjenika s fronta

koji su samo pristizali te punili zagreba!ke bolnice, nitko nijesuviše obra"ao pažnju na nju koja je doživjela lakšu nezgo-

du. Prednost na pretrage imali su teški slu!ajevi, tako da seEvin boravak u bolnici nešto oduljio. Kako nije imala što ra-diti, u vrlo kratkom vremenu spijateljila se s mladim gardi-stima me$u kojima je bilo i poprili!no dobrih komada. Nave-!er kada su sestre uglavnom barile mlade doktore ili ogova-rale drugo medicinsko osoblje, Eva bi se iskrala iz sobe teotišla na joint partiju u jednu od soba na katu koju su dijelilatri gardista ne starija od dvadeset i tri godine. Tre"eg dana

Iva Plavši"

40


44/155

izjutra osje"ala se nekako posebno dobre volje. Smazala jena brzinu bolni!ki doru!ak odvratnog okusa te se zavalila na jastucima !ekaju"i jutarnju vizitu. Nakon što je glavnog dok-tora ve" tre"e jutro za redom ismijala pred nižim osobljem, asve u namjeri da je što prije izbace iz bolnice, napokon je postigla svoju namjeru. Doktor je uvrije$eno rekao da je Evaobi!ni simulant te da samo zauzima krevet koji je drugima prijeko potreban. Obe"ao je do podneva potpisati njezin ot- pust iz bolnice. Soba se ubrzo ispraznila te je Eva ostala sasamo još dvije bolesnice. To su bile dvije postarije gospo$e

koje su prolazile oporavak nakon teških operacija. Nakon ju-!erašnjeg posjeta prijatelja ošišanih na irokeze u svim mogu-"im duginim bojama, žene su je pogledavale ispod oka ne pokušavaju"i uklju!iti je u svoje razgovore. Eva je ležala nakrevetu te slušala walkman pogledavaju"i gospo$e ispodoka. U jednom trenutku ne!ija ruka spustila se lagano na nje-zino rame. Eva je refleksno stisnula gumb stop na walkmanu

te se okrenula u smjeru ruke. Kada je ugledala poznato liceneko vrijeme nije mogla odvaliti rije! preko usana. Zatim sezabezeknuto još bolje zagledala u osobu koja je stajala prednjom, smješkaju"i se. – Marijan... mislim... ne moguvjerovati svojim o!ima, pa kaj ti tu radiš, kaj si uspio zbrisat,uostalom zašto mene nitko nije obavijestio o tome negoovako... – nije dovršila re!enicu a Marijan ju je prekinuo

svejednako se smješkaju"i: – Mislio sam te iznenaditi i kakovidim uspio sam u tome prili!no dobro!

– Nego zajebi ti uvod kako si se izvukao, kak' si zbrisao? – !udila se Eva dok se uspravljala na jastucima.

– Vjeruj mi ništa spektakularno, jednostavno su me pusti-li, mene i mog frenda Sinišu, valjda su mislili da nemaju odnas baš neke koristi. Ionako smo pali na psihijatrijskom pre-gledu pa su odlu!ili ne gubiti vrijeme s dva lu$aka, he he.Ju!er ujutro krenuo sam na put preko Ma$arske, zapi!io pre-ma Hrvatskoj što sam brže mogao i eto me. Nego stara moja


4&


45/155

Iva Plavši"

42

kupi prnje došao sam te odvesti doma! – nasmiješio se. Satdva nakon toga Eva je nepomi!no ležala u fotelji dok je ra-njenu nogu stavila na drugu fotelju. Sjedila je nasuprot Mari- janu te satima prepri!avala doga$aje iz minule godine, sluša- ju"i tako$er Marijanove zgode iz vojske.


46/155

LEŠINARI IZNAD GRADA

Sjedile su za stolom okružene posudama s narescima,sirevima te kojekakvim povr "em. Dok je Eva rezala kruh imazala ga margarinom, Andreja je s nevjerojatnom preda-noš"u tom poslu slagala nareske na sendvi!. Dva su poveli-ka sendvi!a bila gotova te su stajala na stolu više podsje"a- ju"i na neko malo umjetni!ko djelo nego na ukusan zalogaj.Dok su zabavljene poslom prepri!avale zgode s ljetovanjasvako malo praskaju"i u smijeh, zrakom su protutnjala dva

tri aviona stvaraju"i buku. Njih dvije zastale su u razgovorui bacile pogled prema prozoru da bi potom zaklju!ile kako tonije pretjerano zanimljivo. Nakon nekoliko minuta odjeknuo je iznenada zvuk sirene. Taj zvuk bio je toliko nesnosan i sa- blastan da je prodirao sve do kostiju. Njih dvije u !udu su se pogledale da bi potom prasnule u smijeh i po!ele tuliti opo-našaju"i zvuk koji je dolazio izvana, upozoravaju"i ljude na

neprijateljske avione. Nedugo nakon što je sirena utihnula ukuhinju je banula Evina mama koja je koristila slobodnedane što su joj ostali od dopusta, provode"i vrijeme uglav-nom kod ku"e. Mama je otvorila naglo vrata i po!ela histe-ri!no zapovijedati djevojkama: – Andrea ti ponesi ovaj sto-lac da Eva ima na što sjesti, dotle "u joj ja obuti cipele! – po-gledavaju"i netremice jednu pa drugu, mama je u jednom

trenutku podvrisnula – dobro što bi taj priglupi smijeh trebaozna!iti, jeste li vas dvije normalne, pa mogu nam ku"u po-goditi, znate li vi da je vani rat, za milog Boga, van, van ide-mo i da vas nisam vidjela da se cerite k'o glupa!e pred sus- jedima.

– Mama daj se skuliraj, pa ga$aju samo vojne objekte, kaj pizdiš? – protestirala je Eva. Mama se naglo okrenula premaEvi i proderala nervoznim glasom da zašuti i osloni se o njute krene u sklonište napokon. Na ulaznim vratima Eva je kri-knula sumanutim glasom na Andreju: – Jebote pa zbilja si


43


47/155

blesava, zakaj smo se mi trudile da sada ostaviš naša malaumjetni!ka djela pod ruševinama ove ku"e, brzo u kuhinju po sendvi!e, ja bum ih nosila dolje, a ti uhvati jebeni stolac – doviknula je Eva s vrata. Kada su se spustile stepenicamau podrum zatekle su tamo poprili!an broj susjeda. Muškarcisu naravno stajali na ulazu u sklonište i prolijevali na svestrane svoju veliku hrabrost, dok su žene i djeca sjedili nastolicama u podrumskim prostorijama i stepenicama koje suvodile u sklonište i nešto žu!no raspravljali me$u sobom.Majka se pridružila zanimljivoj raspravi u kojoj je glavno

mjesto zauzimao neki Milosavljevi" s broja 34, za kojeg su bili uvjereni da je snajperist te su babe sada kovale plan kakoda ga se do!epaju i ogule mu kožu na živo. Andreja i Evasmjestile su se u blizini žva!u"i smireno svoje sendvi!e i promatraju"i uzrujane ljude. Na malenom prenosnom radijusvirale su domoljubne pjesme !esto prekidane najnovijimvijestima koje su govorile o neprijateljskim kretanjima iznad

Zagreba. Skupina malene djece tr !karala je skloništem pra-ve"i se da umjesto ruku imaju pištolje, te su stvarali popri-li!nu larmu. U jednom trenutku nekoj staroj gospo$i to jedozlogrdilo te se, ne misle"i ništa zla pri tome, izderala nanjih histeri!nim glasom: – Balavci jedni, ne možemo pratitivijesti od vaše larme, idite se van igrati rata! – U tomtrenutku Andreja i Eva pogledale su se i po!ele urlati od smi-

jeha brišu"i suze. U podrumu je nastala konsternacija, sadasu svi zabezeknuto buljili u njih dvije sve dok polugluha sus-

jeda Lidija nije stala u obranu djevojaka, objašnjavaju"iostalima da su djevojke eto preplašene i smiju se zbog his-terije, a ne zato što je nešto smiješno. Nakon kratkog vreme-na u podrumu se raspravljalo o mogu"em snajperistu brojdva s ku"nog broja 24 koji, istina bog, nije imao srpsko prez-ime, ali je hodao naokolo neobrijan u izlizanim trapericamate je stoga bio poprili!no sumljiv. Nakon kratkog vremenasirena je utihnula te su se ljudi uputili ku"ama.

Iva Plavši"

44


48/155

P A R T T W O

T H E W A R

SASVIM MALENI DIO PAKLA

Prošlo je nešto više od tjedan dana i Evina noga je sasvimfino zacjeljivala. Još je ponekad imala teške migrene zbog povrije$enog vrata. Kako se njezino stanje popravljalo, stanje u zemlji svakim se danom sve više pogoršavalo. U Zagre- bu su se doga$ale zanimljive stvari. Hrvatska policija te gar-da opkoljavala je kasarne koje su potom jedna za drugom padale. Kako su Srbi gubili vojarne tako su prokletnici sve!eš"e nadlijetali Zagreb te su se uzbune !eš"e nego prije !ulenad gradom. Eva je zadnjih dana gotovo cijelo vrijeme pro- boravila s Andrejom u podrumu svoje zgrade i to ne vlasti-tom željom nego zbog mame koja ih je tjerala na najmanji

znak opasnosti da bježe u sklonište.Bila je ve!er oko jedanaest sati kada je zrak zaparao sa-

blastan zvuk sirene. Eva je ustala iz fotelje strašno psuju"išto mora prekinuti gledanje filma. Taman je posudila tri dobra horrora u videoteci, nato!ila vina u !ašu i zapalila ciga-retu kada se za!uo taj nesnosni zvuk koji ju je malo pomalo po!eo izlu$ivati. Krenula je polako prema vratima za!udivši

se kada je ugledala mamu u punoj ratnoj spremi kako kre"e prema vratima požuruju"i je. Odnedavno mama je zaklju!ilakako bi "ovo" moglo postati ozbiljno te je svaki put sa sobomu podrum prtila sva mogu"a i nemogu"a !uda, od radija, baterijskih lampi, lijekova, zavoja i boce rakije do onih zaistanepotrebnih kao što je njena omiljena lon!anica sa geranijemi sli!ne stvari. Mama se sjurila niz stepenice požuruju"i u

trku Evu. Zaklju!ivši da je mama prolupala u doslovnomsmislu te rije!i, stoje"i pred njom kao komandos, Eva je

samo odmahnula glavom te se zaputila u sklonište. Bila je


45


49/155

predivna jesenja no", nebo je bilo vedro i prepuno zvijezda,tako da je Eva na trenutak zastala dive"i se no"noj panorami.Morala je sebi priznati da grad ovako zamra!en bez uli!nerasvjete izgleda strašno romanti!no te je sjela na ulazne stepenice i zapalila cigaretu. Ubrzo su se pojavile dvije djevojke njezinih godina koje su živjele u susjedstvu i koje je tu itamo sretala na ulici. Djelovale su simpati!no tako da se Evazadubila s njima u razgovor. Ubrzo je jedna od njih otr !alaku"i po pivo. Sjedile su tako pod vedrim nebom i pijuckaleiz boca raspravljaju"i koji je horror film najbolji. Kada su

popile pive krenule su odložiti boce na suprotnoj strani uliceuz zid, ali je Evi nešto kvrcnulo u glavi te je zamahala bocomi prebacila je preko zidi"a. Boca je letjela zrakom da bi sezaustavila na tvrdoj podlozi od cigala i rasprnula u desetkekomadi"a. Kada je bubnula o zid ku"e na Gornjem graduEva i djevojke zbrisale su na stepenice i zapalile cigarete prave"i se lude. Na nesre"u baš u toj ku"i koju je pogodila

pivska flaša nalazila se mjesna zajednica u kojoj je dežuralonekoliko bolesnika iz kvarta koji su više nego !esto prijetililjudima pištoljima ako im prozori nisu bili propisno zam-ra!eni. Sve se odigralo u svega nekoliko trenutaka. Boca jedakle opalila svom snagom o zid da bi kratko nakon toga izku"e, izašavši na stražnja vrata u vrt istr !alo pet prilikanaoružanih pištoljima i kalašnjikovima ukradenima naravno

za vrijeme pada jedne od gradskih vojarni. Jedan od njihupalio je baterijsku lampu kojom je šarao po grmlju dok sudrugi povikivali o!ito presretni da se nešto zanimljivodoga$a: – Tko je tamo, iza$i mrcino snajperisti!ka da ti jebem mater, da vidimo sada tko je hrabar peder !ino – pso-vali su sve u šesnaest prijete"i fantomskom neprijatelju. Tridjevojke promatrale su !itav prizor sa stepenica ne usu$uju"ise prekidati te svojeglave tipove u poslu. Tješile su se s pomisli da "e kad tad ugledati razbijenu bocu te posumljati u!itavu pri!u sa snajperistom i jednostavno okriviti za cijelu

Iva Plavši"

46


50/155

stvar nekog agresivnog pijanca. U trenutku kada su muškar-ci odlu!ili obustaviti potragu za snajperistom zrakom sunedaleko od mjesta gdje su sjedile odjeknuli pucnjevi. Dje-vojke su utr !ale u haustor i ostale stajati tamo osluškuju"i sveu!estalije pucnjeve. Netko je odgovarao protupucnjevima isve skupa po!elo je li!iti na pravi rat tako da su se i naj-hrabriji koji su do tada spavali tvrdim snom spustili u podru-me. Usred kanonade ko za inat nestalo je u cijeloj ulici stru- je, tako da se podrum u jednom trenutku našao u mraku. Nastala je gužva i komešanje, sudaranje i histerija, nije se

zaista u toj gužvi više znalo tko pije a tko pla"a. Ljudi su bezglavo jurili po stepenicama u sklonište. Eva je kroz tugalamu pokušala razabrati odakle dolaze ti no"ni pucnjevi, a pretpostavljala je da odgovori stižu baš od one petorke koja je tražila svojeg pivskog snajperistu. U trenutku dok je opi- pavala prostor u kojem se našla nešto se zabilo u njezinenoge. Popipala je vrh tog stvora da bi ubrzo zaklju!ila da je

to samo jedno maleno zaplašeno dijete. #u!nula je i pitala gada li traži možda svoju mamu. Dijete je potvrdno odgovorilodrhture"i kao prut na vodi i stiš"u"i se uz Evina koljena. Evaga je umirila rije!ima neka se samo primi za njezinu ruku, akada do$e svjetlo potražit "e mamu i sve "e biti OK. Stajala je u mraku podruma koji je utonuo u tišinu. Ljudi su pre- plašeno osluškivali kanonadu ne znaju"i što to zna!i i odak-

le dolazi. Eva je osje"ala nešto što je daleko premašivaloosje"aj straha, osje"ala se izgubljenom i postupno se pre-

pustila tom osje"aju koji joj je preplavio tijelo. Osje"ala je utom trenutku da ništa više nije bitno osim baš ovog trenutkakoji se odvijao. #itav život i svi problemi postali su toliko bezna!ajni u usporedbi s ovim. Eva je to osjetila prvi i vjero- jatno posljednji put u životu i to iskustvo zadržala je u sje-"anju koliko god je duže mogla. Nije znala što joj donosi budu"nost koja je bila sasvim neizvjesna, ali znala je da tonije ništa što bi joj moglo pružiti neku nadu. Te no"i Eva je


47


51/155

Iva Plavši"

48

prvi put shvatila što Sre"ko, stric i strina proživljavaju uVukovaru, ne slute"i da je to samo malen djeli" vukovarskogužasa.


52/155

IGOR I JANKO(Johny in memoriam)

Po stanu se hodalo na prstima kao i svakog puta kada jeIvan zvao Vukovar. Veza je bila strašno slaba tako da seznalo doga$ati da u toku jednog razgovora pet do šest puta pukne. Osim toga ometali su ih prigušeni šumovi koji su putovali žicama i živcirali ljude. Ivan je dakle sjedio na stoli-ci u kuhinji i prislanjaju"i gr !evito mali beži!ni telefon uzuho pokušavao voditi razgovor s bratom. Eva je stajala na

dovratku i rastezala ve" istrošenu žvaka"u gumu po prstima.Osluškivala je napeto pokušavaju"i pratiti razgovor. Kada jeIvan odložio slušalicu na kuhinjski stol uputio se premadnevnoj sobi gdje je Natalija sjedila na fotelji i buljila u nekutelevizijsku trakavicu kao za!arana. Eva je doskakutala zanjim te sjela na tepih i zapalila cigaretu. Mama bi po obi!ajukada bi ugledala Evu da puši po!ela vrištati na nju, ali sada

je samo utišala ton upravlja!em te se zagledala upitno uIvana.

– Natalija, tamo je sve gore i gore – zapo!eo je Ivan trlja- ju"i jednom rukom bradu, a drugom pokušavaju"i zapalitilulu – brat kaže da je kod sino"njeg napada ku"a doslovnoraspolovljena te da su potpuno preselili u podrum. – Ivan je prepri!avao ženi razgovor koji je vodio s bratom dobrih pola

sata, jer je neprestano govorio pri tome o svojim sumnjama istrahovima. Kada je završio s izlaganjem rekao je da odlazido susjeda na "!ašicu" te se zaputio prema vratim

iva plavšić - eva izgubljena generacija.pdf

Documents