Arthur Conan Doyle

SKANDAL U EKOJ

Za Sherlocka Holmesa je ona zauvijek ostala ONA

ENA. Rijetko kada sam uo da je spominje pod bilo kojim drugim imenom. U njegovim oima zasjenila je i premaila sve osobe svoga spola. Ne zato to bi on prema Ireni Adler gajio osjeanja slina ljubavi. Sva osjeanja, a posebno ovakva, bila su strana njegovu hladnom, preciznom i savreno uravnoteenom razumu. Smatram da je on bio najsavreniji stroj za rasuivanje i zapaanje koji je svijet igda stvorio. Ali kao ljubavnik postavio bi sebe na krivo mjesto. O njenim osjeajima govorio je s podsmijehom i ruganjem. Za promatraa bile su to divne stvari izvrsne da bi ovjek smaknuo veo s ljudskih pobuda i postupaka. No kada bi uvjebani promatra dopustio takvo prodiranje u svoju tankoutno podeenu i osjetljivu prirodu, znailo bi da uvodi inioca koji odvraa i moe baciti sumnju na sva njegova postignua. Sitni pijesak u nekom osjetljivom instrumentu ili naprslina na jednoj od njegovih jakih lea kod prirode kao to je njegova ne bi predstavljala manju smetnju od jakog uzbuenja. Pa ipak, za njega je postojala samo jedna ena, a ta ena je bila prijanja Irena Adler, osoba sumnjiva ugleda.

U posljednje vrijeme slabo sam viao Sherlocka Holmesa. Moja nas je enidba udaljila. Bio sam potpuno obuzet svojom linom sreom kao i interesima usredsreenim na vlastiti dom, to se dogaa kod ovjeka koji prvi put kui kuu. Holmes koji je iz dubine svoje boemske due mrzio takvu vrstu drutva ostao je i dalje u naem stanu u Baker Streetu, zatrpan svojim starim knjiurinama, preputajui se naizmjenino omamljenosti od nerada i divljoj energiji svoje nemirne prirode. Kao i uvijek bio je duboko zainteresiran prouavanjem zloina, pa je svoju izuzetnu mo i neizmjerne sposobnosti upotrebljavao da razjasni tajne koje je zvanina policija napustila kao beznadne. S

vremena na vrijeme uo bih neodreene prikaze njegovih sluajeva: o njegovu pozivu na sud u Odesi povodom sluaja ubistva Trepoffa, o razjanjavanju udne tragedije brae Atkinson u Trincomaleeu, i na kraju, o misiji koju je tako delikatno i uspjeno obavio za vladajuu kuu u Holandiji. Zapravo osim tih znakova njegove djelatnosti, koje sam dijelio sa svim itaocima dnevnih listova, znao sam veoma malo o svom negdanjem prijatelju i sustanaru.

Jedne noi bilo je to 20. marta 1888. godine vraajui se s obilaska svog pacijenta (bio sam se ponovo vratio privatnoj praksi), put me navede kroz Baker Street. Dok sam prolazio kraj dobro poznatih vrata uhvati me silna elja da ponovo vidim Holmesa i doznam na to troi izuzetne sposobnosti. Sobe su mu bile sjajno rasvijetljene. Kad pogledah gore, vidjeh njegovu visoku mravu siluetu na roletni. Koraao je po sobi ustro glave sputene na grudi, s rukama na leima. Poznavao sam svaku njegovu naviku i raspoloenje. Takvo dranje govorilo je samo za sebe. Opet je bio na poslu. Digao se, znai, iz svojih snova, iz svoje nepokretnosti, i ustremio na trag novog problema. Pozvonio sam, nakon ega me uvedoe u sobu koja je nekada bila i moja.

Njegovo ponaanje nikad nije odavalo razdraganost. Rijetko se dogaalo da je ispoljavao radost, ali meni se uinilo da se ovaj put obradovao to me vidi. Premda je jedva progovorio koju rije, ipak me ljubazno pogledao i dao mi rukom znak da sjednem u naslonja, dobacivi mi svoju kutiju s cigarama i pokazujui na ormari s alkoholnim piima i sifonom koji je stajao u kutu. Tada odjednom stade pred vatrom i dobro me osmotri na svoj udan, ispitivaki nain.

Brak vam prija ree. ini mi se, Watsone, da ste se ugojili sedam i pol funti otkada se nismo vidjeli.

Sedam odgovorim.

Zar? Uinilo mi se da je malko vie, Watsone. I, kao to vidim ponovo prakticirate. Nita mi niste govorili o svojoj namjeri da se opet upregnete u taj posao.

Pa, otkuda onda znate? Vidim, izvodim zakljuak. Isto onako kao to

znam da ste, nedavno, bili skroz mokri, i da imate veoma nezgrapnu i nepaljivu sluavku.

Dragi moj Holmese rekoh to je previe! Da ste ivjeli prije nekoliko stoljea vas bi spalili. U etvrtak sam se vratio kui u stranom stanju s jednog obilaska na selu, ali ne razumijem kako ste doli do tog zakljuka kad sam promijenio odijelo. to se Mary tie, ona je nepopravljiva pa joj je moje ena dala otkaz. Ne shvaam kako ste to dokuili.

Nasmijao se prigueno i protrljao svoje duge, nervozne ruke.

To je bar jednostavno ree. Vidim vlastitim oima da vam je na lijevoj cipeli, na unutranjoj strani, ondje gdje je osvjetljava vatra, koa zagrebana s nita manje nego est usporednih ogrebotina. Njih je oigledno nainila osoba koja je veoma nepaljivo strugala okorjelo blato s ruba potplata. Iz toga povlaim dvostruki zakljuak: da ste bili vani po loem vremenu i da imate izuzetno zlonamjeran primjerak londonske sluinadi koja sijee obuu. A to se pak vae prakse tie, ako u moju sobu ulazi gospodin koji mirii na jedoform, na desnom kaiprstu ima crnu mrlju od srebrnog nitrata, a ispupenje s jedne strane njegova cilindra pokazuje na mjesto gdje je sakrio stetoskop, morao bih doista biti tupan kada ga ne bih proglasio aktivnim lanom lijenikog zanimanja.

Nisam mogao da se ne nasmijem lakoi kojom je objasnio svoj postupak izvoenja zakljuaka.

Kad vas sluam kako iznosite svoje razloge rekao sam stvar mi uvijek izgleda tako smijeno jednostavna kao da bih i ja to mogao uiniti, premda se

u svakoj narednoj fazi vaeg zakljuivanja zaprepastim, sve dok ne objasnite svoj postupak. A smatram da imam isto tako dobre oi kao i vi.

Sasvim tono odgovori palei cigaretu i uvaljujui se u naslonja. Vi vidite, ali ne zapaate. Razlika je jasna. Na primjer: esto ste prelazili preko stepenica koje iz hola vode u ovu sobu.

esto. Koliko esto? Pa, nekoliko stotina puta. E, onda, koliko ima stepenica? Koliko? Ne znam. Eto. Niste ih zapazili iako ste ih vidjeli. Ba to

hou da kaem. Ja znam da ima sedamnaest stepenica, jer sam ih vidio i zapazio. Uzgred budi reeno, vas zanimaju takvi mali problemi, pa, kako ste bili tako dobri da opiete nekoliko mojih beznaajnih doivljaja, moda e vas zanimati i ovo. Dobaci mi podebeli list ruiastog pisaeg papira koji je rairen leao na stolu. Prispjelo je zadnjom potom ree. Proitajte glasno.

Na listu nije bilo ni datuma, ni potpisa, ni adrese. Veeras u sedam i etvrt imat ete posjetu pisalo

je. Jedan gospodin eli se posavjetovati s vama o jednom vrlo vanom problemu. Vae nedavne usluge jednoj od evropskih kraljevskih kua pokazale su da ste osoba kojoj se mirno moemo povjeriti. Ovakav va opis dobili smo sa svih strana. Budite, dakle, u svojoj sobi u to vrijeme i nemojte uzeti za zlo ako posjetilac bude nosio masku.

Zaista tajanstveno rekoh. to vi mislite? Za sada jo nemam podataka. Osnovna je

pogreka teoretizirati prije no to ovjek raspolae podacima, ovjek nesvjesno pone izvrtati injenice da bi ih saobrazio teorijama, umjesto da to ini s teorijama s

obzirom na injenice. Ali to zakljuujete iz same biljeke?

Paljivo ispitam rukopis i papir. ovjek koji je to pisao po svoj je prilici imuan

pokuam podrati nain razmatranja mog prijatelja. Takav papir ne moe se kupiti ispod pol krune paket. udnovato je jak i krut.

udnovato, to je prava rije ree Holmes. To uope nije engleski papir. Dignite ga prema svjetlu.

Podignem ga i opazim da je u samom papiru otisnuto veliko E s malim g, veliko P i veliko G s malim t.

Kakav je va zakljuak? upita Holmes. Ime proizvoaa, ili njegov monogram. Nikako. Veliko G s malim t stoji umjesto

Gesselchaft, to na njemakom znai drutvo. To je uobiajena skraenica kao nae Comp. P naravno, oznaava papir. Sad ovo Eg. Pogledajmo u Kontinentalni rjenik zemljopisnih imena. Skine s police teku knjigu smee boje. Eglow, Eglonitz, evo ga, Egrija. To je pokrajina u ekoj, nedaleko od Karlovih Vari, u kojoj se govori njemaki. Poznata je po tome to se tu nalazi mjesto gdje je ubijen Walletein, kao i po svojim mnogobrojnim tvornicama stakla i papira. Ha, ha, mladiu moj, to velite na to? Oi mu se zrijese, a iz cigarete posla u zrak velik kolut plavog dima.

Papir je nainjen u ekoj rekoh. Tono. A ovjek koji je napisao ovu biljeku je

Nijemac. Vidite li posebnu konstrukciju reenice: Ovakav opis od vas smo sa svih strana dobili. Francuz ili Rus ne bi mogao tako to napisati. Samo je Nijemac tako nepaljiv prema svojim glagolima. Stoga nam jo samo preostaje da otkrijemo to eli taj Nijemac koji pie na ekom papiru i radije nosi masku nego to pokazuje svoje lice. Evo ga, ako se ne varam, dolazi da nas lii svih naih nagaanja.

Zauje se otar konjski topot i struganje kotaa uz rub ivinjaka, zatim uslijedi otro povlaenje zvona. Holmes zazvidi.

Sudei po zvuku, par konja ree. Da produi gledajui kroz prozor lijepe male koije i par ljepotana. Po sto pedeset gvineja komad. U ovom sluaju, Watsone, ako nema niega drugog, ima novaca.

ini mi se, Holmes, da bi bilo bolje do odem. Ni govora, doktore! Ostanite! Bez svog Boswela

sam izgubljen. A to obeava da bude veoma zanimljivo. teta da propustite tako neto.

Ali va klijent... Ne osvrite se na njega. Moda e mi biti

potrebna vaa pomo, a moda i njemu. Evo ga dolazi. Doktore, sjednite u ovaj naslonja i posvetite nam svu svoju panju.

Teko i sporo koraanje koje se ulo na stepenicama i po hodniku, pred samim vratima utihnu. Zatim se zau glasno i autoritativno kucanje.

Naprijed! oglasi se Holmes. Uao je ovjek s herkulskim grudnim koem.

Rukavi i obje prednjice njegova dvoredna kaputa bili su obrubljeni irokim astrahanskim trakama, dok mu je preko ramena bio prebaen plat, postavljen plamenocrvenom svilom, zakopan na vratu jednom kopom, koja se sastojala od jednoga jedinog plamteeg berila. izme, to su mu dopirale do polovice cjevanica i bile pri vrhu isto tako ukraene bogatim smeim krznom, dopunjavale su utisak barbarskog izobilja koje je odavala cijela njegova linost. U ruci je nosio eir sa irokim obodom, a na gornjem dijelu lica crnu krinku, koja mu je dopirala do ispod jagodica, ini se da ju je upravo bio stavio jer ju je pri ulasku u sobu jo pridravao. Sudei po donjem dijelu lica, bio je ovjek jake volje, s debelim oputenim usnama i vrstom

bradom, to je znailo da mu je odlunost graniila s tvrdoglavou.

Primili ste pisamce? zapita dubokim, hrapavim glasom s jakim njemakim naglaskom. Poruio sam da u vas potraiti. Zatim baci pogled na Holmesa pa na mene, kao da nije siguran kome treba da se obrati.

Sjedite, molim vas ree Sherlock Holmes. To je moj prijatelj i kolega, doktor Watson, koji je tako ljubazan da mi s vremena na vrijeme pomogne u mojim sluajevima. Kome imam ast da se obratim?

Moete me oslovljavati: grof von Kramrn, eki plemi. Pretpostavljam da je ovaj dentlmen, va prijatelj, astan i diskretan ovjek kome mogu povjeriti stvar najvee vanosti. Ako nije, vie bih volio da se obratim samo vama.

Ja ustanem, ali Holmes me uhvati za ruku i gurnu natrag u naslonja. Ili obojica, ili nijedan! ree. Pred ovim dentlmenom moete rei sve ono to moete rei i preda mnom.

Grof slegne irokim ramenima i ree: Tada moram poeti s time da vas obojicu obavezujem na uvanje tajne u vremenu od dvije godine. Poslije cijela stvar nee vie biti toliko vana da bi mogla utjecati na evropsku historiju.

Obeavam ree Holmes. I ja. Izvinite zbog ove maske produi na udni

posjetilac. Uzviena linost kojoj sluim eli da vam njezin agent ostane nepoznat. Istovremeno moram priznati da titula kojom sam se nazvao nije moja.

To sam znao suho e Holmes. Posrijedi su veoma kakljive okolnosti, pa se

moraju primijeniti sve mjere opreza da se u korijenu onemogui izbijanje velikog skandala koji bi mogao ozbiljno ugroziti ugled jedne evropske vladajue kue.

Razgovarajmo otvoreno, to se odnosi na veliku kuu Ormstein, na nasljedne kraljeve eke.

I to sam znao pomrmlja Holmes, smjetajui se u svoj naslonja i sklapajui oi.

Na posjetilac, oigledno iznenaen, pogleda na oputenu i opruenu priliku ovjeka kog su mu opisali kao najpronijivijeg i najenerginijeg agenta u Evropi. Holmes polako ponovo otvori oi i nestrpljivo pogleda na svog klijenta.

Ako vae velianstvo blagoizvoli iznijeti svoj sluaj ree lake u ga moi posavjetovati!

ovjek skoi sa svog sjedala i pone hodati neobino uzbuen. Zatim pokretom oajanja razdera krinku s lica i tresne je o pod. U pravu ste vikne. Ja sam kralj. Zato bih se trudio da to prikrivam.

Stvarno zato? pomrmlja Holmes. Jo prije nego to je vae velianstvo i progovorilo ve sam znao da se obraam Wilhelmu Gottsreichu Sigismondu von Ormsteinu velikom vojvodi od Cassel Felsteina i nasljednom kralju eke.

Ali moete me razumijeti ree na udnovati posjetilac, sjedajui ponovo i prelazei rukom preko visokoga blijedog ela da nisam navikao takve stvari raditi sam. Ali sluaj je tako kakljiv da ga nisam mogao povjeriti nijednom agentu a da ne budem u njegovim rukama. Doao sam inkognito iz Praga da vas zamolim savjet.

Molim, pitajte ree Holmes ponovo sklapajui oi.

Ukratko, prije pet godina, prilikom podue posjete Varavi, dobro sam upoznao poznatu avanturistkinju Irenu Adler. Ime vam je bez sumnje poznato.

Budite ljubazni pa je potraite u mom indeksu, doktorepromrmlja Holmes ne otvarajui oi. Ve godinama imao je obiaj da prikuplja isjeke koji se

odnose na ljude i stvari, tako da je bilo teko spomenuti ovjeka ili stvar a da on ne bi odmah pruio obavjetenje. Naao sam njenu biografiju izmeu biografija idovoskog rabina i generaltabnog komandanta koji je napisao jednu monografiju o dubinskim ribarima.

Dajte da vidim ree Holmes. Hm, roena u New Jersevu 1858. Alt, hm. Skala. Primadona carske opere u Vaavi, da! Povukla se s operske scene. Hm, ivi u Londonu, ba tu! Koliko razumijem, vae velianstvo se spetljalo s tom mladom osobom, napisalo joj kompromitirajua pisma, i sada eli da ta pisma dobije natrag.

Da. Ali kako? Je li postojao tajni brani ugovor? Nije. Nikakvih pravnih dokaza ili uvjerenja nema? Nikakvih. Onda ne shvaam, vae velianstvo. Ako bi ova

mlada dama objavila ta pisma u svrhu ucjenjivanja, ili iz bilo kakvih drugih pobuda, kako moe dokazati njihov identitet?

Postoji rukopis. Pih! Falsifikat! Moj lini pisai papir. Ukraden. Moj lini peat. Imitacija. Moja fotografija. Kupljena. Oboje smo na fotografiji. Ajoj, dragi! To je loe. Vae je velianstvo

postupilo sasvim indiskretno. Bio sam lud, poaavio. Ozbiljno ste se kompromitirali. Tada sam bio jo prijestolonasljednik. Bio sam

mlad. Tek sad imam trideset.

Toga se moramo dokopati. Pokuali smo ali nismo uspjeli. Vae velianstvo morat e platiti. To se mora

kupiti. Ona nee prodati. Onda emo ukrasti. Uinjeno je pet pokuaja. Dvaput su joj

provalnici, koje sam platio, opljakali kuu, jednom kad je putovala pozabavili smo se njenim kovezima. Dvaput smo je napali iz zasjede. Sve bez rezultata.

Holmes se nasmije. To je sasvim zgodan mali problem ree. Ali za mene veoma ozbiljan kralj e

prijekorno. Zaista! A to ona namjerava da uini s tom

fotografijom? Da me upropasti. Kako? Nalazim se pred enidbom. uo sam. S Clotildom Lothmann von Saxe Meiningen,

drugom kerkom kralja Skandinavije. Moda poznajete staro naelo njene porodice. "Ona je olienje tankoutnosti. I sjenka sumnje u moje ponaanje sasvim bi me upropastila.

A Irena Adler? Prijeti da e im poslati fotografiju. A ona e to

uiniti. Znam da e uiniti. Vi je ne poznajete. Ima duu od elika, lice najljepe ene i duh najsmionijega mukarca. Sve e poduzeti samo da se ne oenim drugom enom.

Jeste li sigurni da fotografiju jo uvijek nije poslala?

Siguran sam. Zato?

Zato to je rekla da e je poslati onog dana kad se vjeridba bude objavila u javnosti. To e biti idueg ponedjeljka.

Oh, pa imamo tri dana ree Holmes zijevajui.

To je veoma sretna okolnost. Vae velianstvo, naravno, ostaje u Londonu?

Svakako. Nai ete me kod Langhama pod imenom grofa od Kramma.

Onda u vam dostaviti koji redak, da vam javim kakapredujemo.

Molim vas, veoma u biti zabrinut. A to se novca tie? Imate bjanko - ek. Cijeli? Velim vam, dao bih jednu pokrajinu svog

kraljevstva samo da dobijem tu fotografiju. A za sadanje izdatke? Ispod ogrtaa kralj izvadi debelu torbu i stavi je na

sto. Ovdje ima tri stotine zlatnih funti i sedam

stotina papirnatih ree. Holmes navrlja priznanicu i predade mu je. A adresa gospoice? Briony Lodge, Serpentine Avenue, St. John's

Wood. Holmes zabiljei. Jo jedno pitanje ree. Da li je slika umjetniki rad?

Bila je. Onda, laku no, vae velianstvo. Vjerujem da

emo za vas uskoro imati dobrih vijesti... Laku no Watsone obrati se meni dok se kraljevska koija kotrljala niz ulicu. Budite tako dobri pa navratite do mene sutra u tri sata po podne, rado bih proeaskao s vama.

U tri sata bio sam u Baker Streetu, ali Holmes se jo nije vratio. Gazdarica me obavijestila da je jo jutros,

neto prije osam, otiao od kue. Sjeo sam kraj vatre u namjeri da ga saekam pa ma koliko dugo bio odsutan. Ve me prilino kopkala istraga. Iako nije sadravao udna svojstva kao ona dva zloina koja sam ve naveo, ovaj sluaj, po svojoj prirodi i visokom poloaju klijenta, ipak je bio na poseban nain interesantan. Bez obzira na prirodu istrage, koju je sada vodio moj prijatelj, u njegovu zahvatu situacije, u otrom, prodornom rasuivanju bilo je neega majstorskog. Zadovoljstvo je prouavati njegov sistem rada i pratiti utanane metode kojima bi raspetljavao i najzamrenije tajne. Toliko sam se bio navikao na njegove uspjehe da nisam mogao ni pretpostaviti mogunost neuspjeha.

Bilo je gotovo etiri sata kad su se otvorila vrata i u sobu ue pijan, neuredan konjuar sa zaliscima, crven u licu. Ma koliko da sam bio navikao na iznenaujue sposobnosti preravanje mog prijatelja, triput sam ga morao dobro zagledati prije no to sam se uvjerio da je to zaista on. Klimnuvi mi glavom iezne u spavau sobu, odakle se za pet minuta vrati odjeven u odijelo od tvida, ponovo pristojan, kao i obino. Gurnuvi ruke u depove, sjedne, isprui duge noge pred vatru pa se od srca nasmije.

to vam je, zaboga? Suvie je smijeno. Siguran sam da nikad ne

biste pogodili kako sam se jutros proveo i to sam na kraju uinio.

Pretpostavljam da ste ispitivali nain ivota, a moda i kuu gospoice Irene Adler.

Upravo tako, ali redoslijed kojim sam to izvrio bio je zaista nesvakidanji. Ispriat u vam. Jutros sam otiao od kue neto poslije osam preruen u konjuara. Meu ljudima koji se bave konjima postoji izvanredna bliskost i neko instinktivno razumijevanje. Postanite jedan od njih, pa ete doznati sve to vam treba. Briony Lodge pronaao sam veoma brzo. To je pravi dragulj od

vile graene na dva kata, s vrtom u pozadini, licem okrenutim prema ulici. Nemogue joj je prii s bilo koje strane. Na desnoj strani nalazi se lijepo namjetena dnevna soba s visokim prozorima koji poinju od poda i onim pretencioznim engleskim zatvaraima koje bi i dijete moglo otvoriti. Iza kue nije bilo niega naroitog, osim to se s krova od upe za kola mogao dosegnuti prozor u hodniku. Proetao sam se oko nje i paljivo je promotrio. Nita zanimljivog. Tad sam se uputio niz ulicu. Kao to sam oekivao, kod prolaza pored vrata bila je staja. Priem i pomognem kjuarskim momcima da istimare konje. U zamjenu za to dobijem au mjeavine piva, duhana za dvije lule i sva mogua obavjetenja o gospoici Adler da ne spominjem obavjetenja o jo pola tuceta drugih ljudi iz susjedstva, koji me nisu nimalo zanimali, ali ije sam biografije morao paljivo sasluati.

A to je s Irenom Adler? zapitam. Oh, ona je u tom kraju svim mukarcima

zavrtjela mozgom. Najljupkiji stvor u eiriu na planeti! Tako tvrde svi do jednog u konjunici Serpentine. ivi povueno, pjeva na koncertima, svaki dan se izvozi kolima u pet sati i vraa se u sedam na veeru. Izlazi rijetko u neko drugo vrijeme, osim kad pjeva. Od mukaraca imao sam jednog posjetioca, ali zato je est gost. Tamne je puti, zgodan i ustar ovjek, dolazi jedanput dnevno, esto i vie puta. uo sam da se zove Godfrev Norton i da je iz Inner Templa*( Jedna od etiri londonske pravnike korporacije koja uiva privilegiju da alje pravozastupnike pred sud). Vidite, to su prednosti obavjetajca koijaa. Desetak puta vozili su ga iz konjuice kui i saznali o njemu sve. Kad sam uo sve to su znali, poeo sam se ponovo etati pred kuom gorolje i smiljati svoj plan.

Taj Godfrev Norton oigledno je bio vaan inilac. On je pravnik. To zvui zlokobno. Kakav li je to odnos meu njima i to je razlog njegovih uestalih posjeta? Da

li mu je ona klijent, ili ljubavnica? Ako je ono prvo, onda mu je najvjerojatnije predala fotografiju na uvanje. Ako je ovo potonje, onda je to ve manje vjerojatno. Od ishoda ovog pitanja zavisit e da li produavam da radim u Briony Lodgeu, ili svoju panju skreem na prostorije tog gospodina u Templu. Plaim se da vam dosaujem s pojedinostima, ali moram vas upoznati s tim malim tekoama na koje sam naiao da biste shvatili cijelu situaciju.

Dok sam razglabao stvar pred Briony Lodge dovezu se lake dvokolice iz kojih iskoi neki gospodin. Bio je upadljivo zgodan, taman, brkat, orlovskog izgleda, oigledno ovjek o kome sam sluao. Kao da je bio u velikoj urbi. Vikne koiju neka ga saeka i pojuri pored djevojke kraj otvorenih vrata s izgledom ovjeka koji se osjeao kao kod svoje kue.

U kui se zadrao pola sata. Kroz prozore dnevne sobe mogao sam nazreti kako govori i uzbueno mae rukama hodajui gorolje. Nju nisam mogao vidjeti. Odjednom se pojavi napolju, jo uurbaniji nego prije. Kad se popeo u kola, izvadi iz depa zlatan sat i zabrinuto pogleda u njega. Tjerajte kao oluja, vikne, pravo do Grossa i Hankeva u Regent Street, potom do crkve Sv. Monike u Edgware Road. Pol gveje, ako preete za dvadeset minuta.

Dok sam se pitao ne bi li bilo dobro da krenem za njim, u prolazu se pojavi lijepi mali landau, a na njemu koija s napola zakopanim kaputom i manom namaknutom ispod uha. Kajievi konjske opreme trcali su na sve strane. Jo se nisam estito ni pribrao, kad se otvore vrata od hola, kroz njih izleti ona i uskoi u kola. U taj mah ugrabim priliku i bacim na nju samo letimian pogled, koji je bio dovoljan da me uvjeri kako je to krasna ena. Ima lice za koje bi ovjek dao i sam ivot. U crkvu Sv. Monike, John povie, Pol gveje, ako stignete za dvadeset minuta!

Watsone, zar to nije bilo zabavno! Upravo sam se dvoumio da li da potrim onamo, ili da se uspem straga na njen landau, kad naie fijaker. Voza me pogleda dva puta od glave do pete mislei da li da poveze tako dronjavu muteriju. U crkvu Sv. Monike, rekoh i ja. Pol gvineje ako stignete za dvadeset minuta!

Bilo je dvadeset pet do dvanaest. Moj koija vozio je veoma dobro. Ne pamtim da sam se ikad bre vozio, ali oni drugi bili su ispred nas. Kad sam stigao pred vrata crkve, tamo su ve stajale dvokolice i landau sa zapjenjenim konjima. Isplatim ovjeka i pourim u crkvu. U njoj ni ive due, izuzev one dvije osobe koje sam pratio i sveenika u ornatu koji se neto s njima objanjavao. Stajali su ispred oltara. Peh etati kao neki besposliar koji je sluajno naiao. Odjednom se ono troje ispred oltara okrenu prema meni. Godfrev Norton dotri do mene to je bre mogao.

Hvala bogu, vikne vi ste sasvim dovoljni. Doite! A zato? zapitao sam. Doite, ovjee, samo na tri minute, inae nee

biti zakonito. I tako ja prije nego to sam zapravo shvatio o emu

je rije, budem napola dovuen pred oltar, gdje se naoh u poloaju da mrmljam odgovore koje su mi aptali na uho, da tvrdim stvari o kojima nisam znao nita i, uglavnom, da prisustvujem stvaranju vrste veze izmeu Irene Adler, starije djevojke, i Godfreva Nortona, neenje. Sve se to zbilo za tren oka, pa mi je sad s jedne strane zahvaljivao on, a s druge strane ona, dok je sveenik preda mnom sjajio od sree.

Pomisao na poloaj u kojem sam se naao natjerala me u grohotan smijeh. Po svemu sudei u dozvoli za vjenanje postojala je neka nepravilnost i sveenik je odluno odbijao da ih vjena bez svjedoka. Moje prisustvo sprijeilo je mladoenju da poleti na ulicu i trai kuma.

Mlada mi ak dade i jedan zlatnik koji namjeravam nositi o lancu sata kao uspomenu.

To je zaista neoekivan obrt rekoh. I to sad?

Moji planovi ozbiljno su ugroeni. Bilo je lako mogue da odmah nekuda krenu, to bi zahtijevalo veoma brze i energine mjere. Meutim, oni se pred crkvenim vratima rastanu, on se vrati u Temple, a ona svojoj kui. Izvest u se u pet sati u park kao obino, ree mu ona na rastanku. Nita vie nisam uo. Oni su se odvezli, a ja odoh da posvravam svoje obaveze.

Kakve obaveze? Da pojedem malo hladne govedine i popijem

au piva odgovori. Bio sam suvie zaposlen da mislim na jelo, a veeras u, po svemu sudei, biti jo zaposleniji. Doktore, bit e mi potrebna vaa suradnja.

To bi me veoma radovalo. Ne smeta vam da prekrite zakon? Ni najmanje. Ni da se izloite opasnosti da budete uhapeni? Ne, ako se radi o ispravnoj stvari. Oh, stvar je vie nego ispravna. Tada raunajte na mene. Bio sam siguran da se mogu pouzdati u vas. A to vi to zapravo elite? Objasnit u vam kada gospoa Turner unese

posluaik. Evo ree prihvaajui se jela koje mu je pripremila naa domaica moram razgovarati dok jedem jer nemam mnogo vremena. Sada je ve pet sati. Gospoica Irena, zapravo madam, vraa se s vonje u sedam. U to vrijeme moramo biti u Briony Lodgeu kako bismo je sreli.

A zatim? Ve sam predvidio to e se dogoditi. Postoji

samo jedna pojedinost na kojoj elim ustrajati. Vi se ne smijete umijeati. Razumijete li? Bit e malih

neugodnosti. Nemojte se dati uvui u njih. Zavrit e se time to e me pozvati u kuu. etiret minuta nakon toga otvorit e se prozor dnevne sobe. Vi treba da se smjestite u blizini toga prozora.

Da. Treba da motrite na mene. Kada dignem ruku,

evo ovako, bacit ete u sobu ono to u vam dati da bacite, i u isto vrijeme povikat ete: vatra! Jeste li me razumijeli?

Potpuno. Nije to nita naroito ree vadei iz depa

smotjak u obliku cigare. To je jednostavna vodoinstalaterska raketa koja na svakom kraju ima kapsulu da bi se sama zapalila. Va zadatak se svodi na ovo: kad stanete vikati: vatra! to e prihvatiti prilian broj ljudi. Poslije toga mirno otiite do kraja ulice, gdje u vam se ja za desetak minuta pridruiti. Nadam se da sam bio jasan?

Treba da ostanem po strani, da se pribliim prozoru, da gledam u vas, da na dati znak ubacim ovaj predmet i da viknem: vatra! Poslije ekam vas na uglu.

Tako je! Holmes ue u svoju spavau sobu i za nekoliko se

minuta vrati preruen u ljubaznoga sveenika. Njegov iroki crni eir, vreaste hlae, bijela kravata, suutan smijeak i opi izgled dobronamjerne znatieljnosti bili su takvi da bi mu na njima mogao pozavidjeti i sam John Hare. Holmes nije samo mijenjao svoje odijelo. Njegov izraz, njegovo ponaanje, pa i sama dua kao da su se mijenjali pri svakoj novoj ulozi. Pozornica je izgubila izvrsna glumca, a nauka pronicljiva analitiara!

Bilo je est i etvrt kad smo napustili Baker Street, a manjkalo je deset minuta do vremena kad smo trebali stii u Aveniju Serpentine. Padao je sumrak. Dok smo se etali ispred Briony Lodgea oekujui dolazak njegove stranke, upravo su se poele paliti svjetiljke. Kua je bila

onakva kakvu sam zamislio prema saetom opisu Sherlocka Holmesa. Ali mjesto je bilo manje mirno nego to sam pretpostavljao. Na uglu je stajala, puila i smijala se grupa odrpanaca, tu su bili i brusai kara sa svojim tokom, kao i dva uvara koja su se zabavljala s nekom dadiljom. Bilo je i nekoliko dobro odjevenih mladia s cigarom u ustima.

Vidite ree Holmes dok smo etkali tammo pred kuom vjenanje pojednostavnjuje stvar. Fotografija postaje dvosjekli ma. Moe se pretpostaviti da je ona sad isto toliko malo sklona da fotografiju vidi Godfrev Norton, kao to i na klijent ne bi bio oduevljen da slika doe u ruke princezi. Pitanje je sada gdje da pronaemo tu fotografiju.

Zaista, gdje? Sasvim je nevjerojatno da je nosi sa sobom.

Ona je veliine fotografije za sto. Suvie je velika da bi se sakrila u enskoj haljini. Dobro joj je poznato da kralj moe organizirati i prepad i lini pretres. Dva su takva pokuaja ve izvrena. Prema tome, moemo smatrati da je ne nosi sa sobom.

Pa gdje je onda? Kod njezina bankara ili pravnika? Vie sam

sklon pretpostavci da nije ni kod jednog ni kod drugoga. ene su po prirodi pune tajni i vole uivati u vlastitoj tajanstvenosti. Zato bi je ona predavala nekom drugom? ta ona zna kakvom sve neposrednom ili posrednom politikom utjecaju moe biti izloen poslovan ovjeka. Sjetite se da ih je ve htjela upotrijebiti. Fotografija mora biti na dohvatu ruke, u njenoj kui.

Ali kua je bila dva puta pretraena. Pih! Nisu znali gdje treba traiti. A gdje ete je vi traiti? Ja je neu ni traiti. Nego? Natjerat u je da mi je pokae.

Odbit e vas! Nee moi. ujem kloparanje kotaa. To su

njezina kola. Sada na posao! Dok je izgovarao posljednje tri rijei, na zaokretu

ulice pojavio se boni fenjer jednih kola. Bio je to mali landau koji se pribliio vratima Briony Lodgea. Kad se zaustavio, pritra jedan od besposliara s ugla da otvori vrata u nadi da e zaraditi bakreni novi. Njega odgurne drugi besposliar koji je dojurio s istom namjerom. Nastane buna svaa izmeu uvara, besposliara i brusaa kara. Pao je prvi udarac. Gospoa koja je sila s kola za tili se as nala pored zavaenih ljudi koji su se divljaki tukli tapovima i pesnicama. Holmes pritra gomili da zatiti gospou, no ba kad stie do nje krikne i pade na tle, a krv mu se poe slivati niz lice. uvari i besposliari uhvate maglu, promatrai pritre u pomo. Irena Adler, kako u je nadalje zvati, pohita uza stepenice. Popevi se do gore, zastane i pogleda dolje niz ulicu.

Je li siromah gospodin jako ozlijeen? upita. Mrtav je zauje se nekoliko glasova. Jo pokazuje znakove ivota povika netko

ali e umrijeti prije nego to e stii do bolnice. To je hrabar ovjek ree neka ena.

Gospoi bi oteli torbicu i sat da nije bilo njega. Ah, opet die!

Smijemo li ga unijeti u kuu, gospoo? Svakako unesite ga u dnevnu sobu. Ovuda,

molim. Ostao sam da promatram razvoj situacije sa svog mjesta kraj prozora. Soba je bila osvijetljena, a kako nisu bile sputene roletne, mogao sam vidjeti Holmesa na leaju. Ne znam da li je on toga asa trpio od grinje savjesti zbog uloge koju je igrao, ali ja se nikada u ivotu nisam vie stidio samog sebe, nego toga asa. Pa ipak, sada se povui iz povjerene mi uloge bilo bi najgore izdajstvo prema Holmesu. Ispod kinog kaputa izvadim

dimnu raketu. Na kraju krajeva, pomislim, mi joj ne nanosimo nikakvo zlo. Spreavamo je da uini zlo drugome,

Holmes se uspravio na sofi. Vidio sam ga kako pravi pokrete ovjeka kome nedostaje zraka. Neka djevojka pohita prema prozoru i otvori ga. U tom asu spazim da die ruku, i, na taj signal, ja ubacim u sobu svoju raketu viui iz svega glasa: Vatra!

Gusti oblaci dima izlazili su kroz otvoren prozor. Po sobi su trale neke prilike, a onda zaujem Holmesov glas kako uvjerava da se radi o lanoj uzbuni. Provukavi se kroz gomilu koja je dizala graju odem do ugla ulice poslije deset minuta. Radostan to sam ponovo mogao uhvatiti svog prijatelja pod ruku, napustim poprite. Nekoliko trenutaka Holmes je iao brzo i utke, sve dok ne skrenusmo niz jednu od onih mirnih ulica koje vode u pravcu Edgware Road.

Vrlo dobro ste to izveli, doktore ree. Bolje nije moglo biti. Sve je u redu.

Imate li fotografiju? Znam gdje je. Kako ste to otkrili? Pa, pokazala mi je, kao to sam vam rekao. Jo uvijek ne razumijem. Ne elim da ispredam tajne smijui se ree

Holmes. Stvar je savreno prosta. Shvatili ste da su svi oni na ulici bili suuesnici. Svi su bili plaeni da naprave guvu.

Toliko sam razumio. Dakle, kad je nastala guva, ja sam imao u aci

malo crvene boje. Jurnuo sam naprijed, pao na zemlju, tresnuo se rukama po licu i postao jad i bijeda. Stari trik!

Nasluivao sam i to. Potom su me unijeli. Ona je zapravo bila

prinuena dozvoliti da me unesu, i to upravo u njenu

dnevnu sobu koja mi je bila sumnjiva. to je drugo mogla uiniti! Poloili su me na leaj, ja sam poeo vapiti za zrakom, bili su prinueni otvoriti prozor, a tada ste doli do izraaja.

U emu sam vam ja pomogao? O, pa to je bilo veoma vano. Kad neka ena

misli da joj gori kua, ona instinktivno poleti prema onome to najvie cijeni. Taj je poriv nesavladiv. Time sam se koristio u darlinonskom skandalu oko zamjene i u sluaju zbog zamka Arnvorth. Udata ena zgrabi svoje djetece, neudata se mai svoje kutije s nakitom. Dakle, meni je bilo jasno da gospoa o kojoj govorimo nema u kui nieg to bi za nju predstavljalo veu vrijednost od onoga to mi traimo. Stoga je jurnula da skloni taj predmet na sigurno mjesto. Dim i povici pokolebali bi i eline ivce. Prekrasno je reagirala. Fotografija se nalazi u skrovitu na zidu iza pomine drvene ploe iznad desne vrpce za zvono. Zakljuio sam to jer se za tren oka stvorila ondje. A kad je sliku ve dopola izvadila, ak sam tigrabio priliku da bacim na nju jedan pogled. Na moj uzvik da je rije o lanoj uzbuni, ona je vrati na staro mjesto, baci pogled na raketu i izjuri iz sobe. Pobjegoh iz kue. Bio sam se pokolebao da li da se odmah pokuam domoi te slike. No odjednom se pojavio njen koija koji me pomno promatrao. Uini mi se sigurnije da priekam. Prenagljenost bi mogla sve upropastiti.

A sada? upitam. Naa je istraga zavrena. Sutra u s kraljem i s

vama, ako elite da nam se pridruite, otii onamo. Uvest e nas u dnevnu sobu da je priekamo. A kad ue, nee nai nas ni slike. Njegovom velianstvu bit e posebno zadovoljstvo da do slike doe vlastitim rukama.

Kada polazite? U osam ujutro. Ona ne ustaje tako rano, imat

emo dosta slobodnog vremena. Moramo raditi brzo, jer

vjenanje donosi potpunu promjenu njenih navika. Moram telegrafiri kralju.

Stigli smo do Baker Streeta i zaustavili se pred vratima. Moj prijatelj je upravo preturao po depovima traei klju, kad netko ree u prolazu: Laku no, gospodine Sherlock Holmes!

Pozdravio je vitak mladi u kinoj kabanici koji je projurio kraj nas.

uo sam negdje taj glas ree Holmes zurei niz slabo osvijetljenu ulicu. Kopka me tko bi to mogao biti.

Te noi prespavao sam u Baker Streetu. Ujutro, jo dok smo bili zaokupljeni kavom i prenim kruhom u sobu uleti eki kralj.

Jeste li je dobili? povie i pograbi Sherlocka Hoesa za oba ramena.

Jo ne. A ima li nade? Ima. Onda hajdemo. Gorim od nestrpljenja. Moramo imati koije. Ne moramo, tu su moje dvokolice. Krenusmo

jo jednom prema Briony Lodgeu. Irena Adler je udata ree Holmes. Udata! Otkada? Od juer. Za koga? Za engleskog pravnika Nortona. Zar je mogue da ga voli? Ja se nadam da je mogue. Zato se nadate? Zato to bi to liilo vae velianstvo svih bojazni

od "buduih nezgoda. Ako gospoa voli svog mua, onda ne voli vae velianstvo. Ako ne voli vae velianstvo, onda nema razloga ni da se protivi planovima vaeg velianstva.

To je tono. Ali ipak teta! Velianstvo zapadne u mranu utnju, koja potraja sve dok se ne poesmo penjati po Aveniji Serpentine.

Vrata Briony Lodgea bila su otvorena. Na stepenicama je stajala neka ena. Podsmjeljivo nas je promatrala dok smo izlazili iz dvokolice.

Gospodin Sherlock Holmes, zar ne? ree. Ja sam odgovori moj suputnik gledajui je

upitno, zapravo zaprepateno. Zaista! Moja gazdarica je rekla da ete doi.

Ona je jutros u 5,15 otila sa svojim muem sa stanice Charing Cross na kontinent.

ta! Sherlock Holmes ustukne blijed od muke i iznenaenja. Hoete rei da je napustila Englesku?

Napustila ju je da se nikada ne vrati. A papiri? zapita kralj. Sve je izgubljeno. Vidjet emo. Odgurne sluavku i pojuri

prema dnevnoj sobi, kralj i ja poosmo za njim. Namjetaj je bio rasturen u svim pravcima, ladice su bile otvorene i ispreturane.

Holmes pojuri prema vrpci za zvono, odmakne pokretni kapak pa gurnuvi ruku izvue fotografiju i pismo. Fotografija je predstavljala Irenu Adler u veernjoj haljini, a pismo je bilo adresirano: Gospodin Sherlock Holmes. Lino!

Bilo je datirano u pono prole noi i glasilo je: Dragi moj gospodine Sherlock Holmes, zaista ste to

veoma dobro izveli. Potpuno ste me obmanuli. Sve do uzbune nisam nita posumnjala. Ali kad sam shvatila da sam se prevarila, poela sam razmiljati. Prije nekoliko mjeseci netko me upozorio na vas. Rekao mi je: ako kralj upotrijebi agenta, to e biti Sherlock Holmes. Dali su mi vau adresu. Pa ipak, ste me natjerali da vam otkrijem ono to ste eljeli saznati. ak i kad sam poela

nasluivati istinu, bilo mi je teko da mislim loe o tako dragom i ljubaznom sveeniku. Ali, kao to znate, ja sam glumica. Meni muko odijelo ne predstavlja nita novo pa sam esto koristila slobodu koju ono prua. Poslala sam Johna, koijaa, da pripazi na vas, a ja sam potrala po svoje pohabano odijelo, kako ga nazivam, a kad ste vi otili, ja sam sila.

Tako sam vas pratila do ulaznih vrata vae kue uvjerii se da sam zaista predmet interesiranja slavnoga Sherlocka Holmesa. Tada sam vam, zapravo neoprezno, poeljela laku no i pola u Temple da vidim svog mua.

Ovdje smo zakljuili da je bijeg najbolji lijek kada nas proganja tako opasan protivnik! Zato ete sutra, kada budete doli, ovo gnijezdo nai prazno. to se fotografije tie, va klijent moe sasvim mirno spavati. Ja volim i voljena sam od mnogo boljeg ovjeka nego to je on, kralj. Fotografiju sam sauvala da bih se zatitila njegovih eventualnih pokuaja u budunosti. Ostavljam mu fotografiju koju bi moda rado imao, i ostajem, dragi gospodine Holmes, vaa veoma odana

Irena Norton, roena Adler. Kakva ena, oh, kakva ena! usklikne kralj

kad smo proitali ovu poslanicu. Nisam li vam govorio koliko je brza i odluna? Zar ne bi bila savrena kraljica? Zar nije teta to nije na mojoj razini?

Sudei po onome to sam vidio, doista se nalazi na sasvim drugoj razini od vaeg velianstva Holmes e hladno. ao mi je to sluaj vaeg velianstva nisam uspjenije priveo kraju.

Naprotiv, dragi moj gospodine uzvikne kralj nita ne bi moglo biti uspjenije. Vjerujem u ono to ona kae. Fotografija je sigurna kao da je spaljena.

Drago mi je to to ujem od vaeg velianstva.

Mnogo ste me zaduili! Recite mi, molim vas, na koji vam se nain mogu oduiti? Ovaj prsten! Skine s prsta jedan smaragd u obliku zmije i stavi ga na dlan.

Vae velianstvo posjeduje neto to bih ja jo vie cijenio ree Holmes.

Recite! Ovu fotografiju! Kralj se zaprepateno

zagleda u Holmesa. Ireninu fotografiju? povie. Pa naravno

ako je, elite! Zahvaljujem, vae velianstvo. U ovoj stvari

nema vie to da se uini. ast mi je to vam mogu poeljeti jedno veoma dobro jutro. Nakloni mu se i okrene, ne opazivi ruku koju mu je kralj pruio.

Eto tako je ekoj kraljevini prijetio veliki skandal, i tako je najbolje planove gospodina Sherlocka Holmesa nadmudrila enska glava. Holmes je inae imao obiaj da se podsmijeva enskoj pameti, ali u posljednje vrijeme nisam uo da to ini. I tako, kad govori o Ireni Adler, ili kada spominje njenu sliku, onda to uvijek ini s asnom titulom, ONA ENA.

LIGA RIOKOSIH Jednog dana prole jeseni posjetio sam svog

prijatelja Sherlocka Holmesa i zatekao ga u ozbiljnom razgovoru s veoma snanim, starijim gospodinom ivahna lica i kose crvene kao vatra. Izvinjavajui se to sam tako upao, htio sam se povui, kad me Holmes iznenada ugura u sobu i zatvori za mnom vrata.

U pogodnijem trenutku niste mogli doi, dragi moj Watsone ree mi srdano.

Bojao sam se da ste zauzeti. Jesam, i te kako! Onda bih mogao saekati u drugoj sobi.

Nikako. Ovaj gospodin, gospodine Wilsone, bio mi je suradnik i pomonik u mnogim vrlo uspjelim sluajevima, zato ne sumnjam da e mi pomoi i u vaem sluaju.

Gospodin se napola pridie sa stolice, pa poklonivi se, trepnu svojim sitnim u salo obraslim oicama u znak pozdrava.

Sjednite na sofu ree Holmes zavalivi se u svoj naslonja, sastavljajui vrhove svojih prstiju kao to je uvijek inio kada bi razmiljao. Poznato mi je, dragi moj Waone, da dijelite moju ljubav prema svemu onome to je udno i nije uobiajeno, jednolino i svakidanje. Svoju naklonost prema meni pokazali ste s oduevljenjem koje vas je podstaklo da zabiljeite i uljepate toliko mojih malih pothvata.

Vai sluajevi doista su bili veoma zanimljivi primjetih.

Sjetit ete se da sam neki dan rekao, prije nego to smo se veoma pozabavili problemom gospoice Mary Sutheand, da udne dogaaje i neobine zaplete moramo traiti u samom ivotu. ivot je mnogo smjeliji od mate.

Tvrdnja u koju sam posumnjao. Jeste, doktore, ali ipak ete morati prihvatiti

moje gledite. U protivnom ete nastaviti gomilanjem injenica sve dok va razum ne popusti pod njihovim pritiskom. Dakle, gospodin Jabez Wilson bio je tako ljubazan da me jutros posjeti i ispria pripovijest koja obeava da bude jedna od najinteresantnijih koju sam uo. uli ste moju opasku kako su najudnije stvari ee u vezi s manjim nego velikim zloinima. Koliko sam do sada uo, uope ne mogu rei da li je ovaj sluaj zloin. Moda biste bili tako ljubazni, gospodine Wilsone, da ponovo otponete svojom pripovijeu. Ne traim to samo zato to moj prijatelj, doktor Watson, nije uo poetak, ve i zato to me neobina priroda prie navodi da iscijedim i najsitniju pojedinost iz vaih usta. Po

pravilu, kad mi se natukne kakav tok dogaaja, u stanju sam rukovoditi se hiljadama slinih sluajeva koji mi se pojave u sjeanju. Ovom prilikom primoran sam priznati da su injenice jedinstvene.

Klijent se ponosno isprsi pa iz unutarnjeg depa zimskog kaputa izvadi prljave i izguvane novine. Dok je pregledao oglase u novinama rairenim preko koljena, paljivo sam ga promatrao da bih poput svog prijatelja naslutio podatke koje su mogli da prue njegova odjea i pojava.

Meutim, nisam mnogo uspio. Na posjetilac odavao je prosjenoga, obinog britanskog trgovca, gojaznoga, razmetljivog i tromog. Nosio je sive iznoene kockaste hlae od grube vune, ne ba mnogo ist crni redengot, sprijeda otkopan, i bezbojan prsnik s tekim Albertovim bakrenim lancem na kojem se klatio kao ukras komadi metala izrezan u obliku kvadrata. Izlizani cilinder i izblijedjeli smei ogrta s izguvanom kragnom od baruna, leali su kraj njega, na stolici. Ma koliko da sam ga gledao, na njemu nije bilo niega znaajnog, izuzev njegove plamenocrvene kose i izraza bola i nezadovoljstva na licu.

Brzo oko Sherlocka Holmesa opazi da sam se zainteresirao. Kad je vidio moje upitne poglede, zavrti smijeei se glavom. Pored oiglednih znakova da je nekada radio fizike poslove, da mre burmut, da je slobodni zidar, da je bio u Kini i da je nedavno mnogo pisao, ne mogu zakljuiti nita vie.

Jabez Wilson tre se u stolici. Kaiprst mu je leao na novinama, dok je oi upro u mog prijatelja.

Pobogu kako ste saznali sve to, gospodine Holmes? Kako znate da sam obavljao fizike poslove? Istina je, poeo sam kao stolar na brodu.

Vae ruke, moj gospodine! Desna je znatno vea od lijeve. Radili ste njome pa su vam miii razvijeniji.

Dobro, a burmut i slobodno zidarstvo? Neu vas povrijediti, ako kaem kako sam doao

do toga, a pogotovu to unato strogim pravilima reda nosite iglu za kravatu s lukom i kompasom.

Ah, pa naravno, na to sam zaboravio. Ali o pisanju?

Na to bi dugo mogao uputiti izlizani kraj vaega desnog rukava, glatka zakrpa na laktu kraj mjesta gdje se naslanjate na stol lijevom rukom.

Dobro, a Kina? Riba odmah iznad desnog zaglavka mogla vam

je biti tetovirana samo u Kini. Tetoviranje sam malo prouavao, ak sam i pisao. Trik bojenja ribljih krljuti finom ruiastom bojom naroito je svojstven Kini. Uz to, o lancu sata visi vam kineski novi.

Jabez Wilson grohotom nasmija se. Zaista! Najprije sam mislio da je posrijedi vaa udesna mo, ali sada vidim da tu nema niega naroitog.

Poinjem vjerovati, Watsone ree Holmes da grijeim kad objanjavam. Omne ingnotum pro magnifico* (Sve to je nepoznato smatra se velianstvenim (citat iz Tacita) znate, i moj jadni mali ugled, onakav kakav je, pretrpjet e brodolom ako budem tako iskren. Moete li nai oglas, gospodine Wilsone?

Da, sad sam ga naao odgovori usadivi svoj debeli, crveni prst posred stupca. Evo ga! Tako je sve to poelo. Proitajte ga gospodine.

Proitam slijedee: Liga riokosih Na osnovi zavjetaja pokojnog

Ezekiah Hopkinsa iz Lebenona, drava Pensilvanija, SAD, postoji jedno slobodno mjesto koje daje pravo lanu lige na plau od etiri funte tjedno za isto nominalnu slubu. Dolazi u obzir svaki riokosi ovjek zdrava tijela i duha stariji od 21. godine. Prijaviti se lino u ponedjeljak uli sati Duncan Rossu u uredu lige, Pap's Court 7 Fleet Street.

to to znai? uzviknem.

Holmes se smijuckao i ljuljukao u stolici kao kad je bio dobrog raspoloenja. Malo neobino, zar ne ree. A sad gospodine Wilsone, vratite se na polaznu toku i recite nam sve o sebi, o svojoj porodici, posljedicama koje je oglas imao na vau sudbinu. Doktore, najprije ete zabiljeiti novine i datum.

To je Morning Chronicle od 27. aprila 1890. godine. Tono prije dva mjeseca.

Vrlo dobro. Dakle, gospodine Wilsone? Dakle, ba onako kao to sam vam priao,

gospodine Holmes ree Jabez Wilson otirui lice imam zalagaonicu na Caburg Squareu blizu Citvja. To nije veliki posao, donosio mi je tek toliko da mogu ivjeti. Ranije sam bio u mogunosti da drim dva pomonika, sada drim samo jednog, dajem mu samo pol plae.

A kako se zove taj predusretljivi mladi? upita Sherlock Holmes.

Zove se Vincent Spolding, i nije ba tako mlad. Teko mu je odrediti godine. Okretnijeg pomonika od njega ne bih mogao poeljeti, gospodine Holmes, a znam da bi on mogao poboljati svoje prilike i zaraivati dvaput vie od onog to mu ja dajem. Ali, ako je on zadovoljan, zato bih ja bio nezadovoljan.

Pa zaista, zato? Vi ste veoma sretni to imate namjetenika koji radi ispod pune trine cijene. Danas to nije uobiajena pojava meu poslodavcima. Ne znam da li je va pomonik isto tako neobian kao i va oglas.

Ima on i svojih mana ree Wilson. Nisam vidio ovjeka tako zagrijanog za fotografiranje kao to je on. Neprestano kljoca kamerom, a zatim se zavlai u podrum, kao zec u rupu, i razvija slike. Ali kao radnik je dobar, bez mane!

Pretpostavljam da je jo uvijek kod vas? Da gospodine. On i jedna djevojica od etrnaest

godina koja neto malo kuha i odrava istou, to su ukuani. Ja sam udovac i nikada nisam imao porodice.

ivimo veoma mirno, odravamo krov nad glavom, i ako nita drugo, bar plaamo svoje dugove. Prva stvar koja nas je poremetila, to je oglas. Spolding je prije osam tjedana, tono na dananji dan, siao u ured s ovim istim novinama u ruci i rekao:

Za ime boje, gospodine Wilsone, to bih ja elio da sam riokos.

Zato? upitao sam ga. Zato, ree on, to ima jo jedno upranjeno

mjesto u ligi riokosih. To predstavlja itavo malo bogatstvo za svakog tko ga dobije, a uo sam da ima vie slobodnih mjesta nego to ima ljudi, pa su staratelji van sebe jer ne znaju to e s novcem. Samo kad bi moja kosa promijenila boju bila bi to sasvim zgodna kolibica u kojoj bi se mogao skrasiti.

Pa to je to? zapitah. Znate gospodine Holmes, ja sam ovjek koji uglavnom radi kod kue, budui da posao dolazi k meni umjesto da ja idem po njega, tjednima nisam prekoraio kuni prag. Tako nisam mogao znati to se vani dogaa, a uvijek mi je bilo drago da ujem novosti.

Zar niste uli za Ligu riokosih? upitao me razrogaih oiju.

Nikada. Oh, pa to me udi, jer vi i sami dolazite u obzir za

jedno od slobodnih mjesta. A koliko ona vrijede? Samo nekoliko stotina godinje, a posao je

neznatan i ne ometa ovjeka u njegovim ostalim poslovima.

To me podstaklo da naulim ui. Posao ve nekoliko godina nije iao ba najbolje, pa bi nekoliko stotki vika dobro dolo.

Ispriajte mi sve o tome, rekoh. Pa, ree on, pokazajui mi oglas, vidite i sami da

Liga ima jedno slobodno mjesto, a tu je i adresa gdje

treba traiti obavjetenja. Koliko razumijem, Ligu je osnovao ameriki milijuna Ezekiah Hopkins koji je bio veoma udan. I sam je bio riokos i gajio je velike simpatije prema riokosim ljudima. Kad je umro, ispostavi se da je svoje golemo bogatstvo predao starateljima s uputstvom da kamate upotrijebe za davanje lakih zaposlenja ljudima ija je kosa rie boje. Prema svemu to sam uo, plaa je odlina, a posla ima malo.

Ali, rekoh, sigurno ima vie milijuna riokosnih ljudi koji bi se javili.

Ne toliko koliko vi mislite, odgovori. Vidite, to je namijenjeno Londoncima, i to odraslim ljudima. Taj je Amerikanac jo u mladosti otiao iz Londona, pa je htio uiniti dobro djelo svome starom gradu. Zatim sam uo da vrijedi podnositi molbu ako vam je kosa svijetlo ili tamnorida, ako nije prava, sjajna, arka i vatrena kosa.

Ako biste se htjeli prijaviti, gospodine Wilsone, vi biste odmah bili primljeni. Ali moda se neete uznemiravati zbog nekoliko stotina funti godinje.

E pa sad, injenica je, gospodo, kao to se i sami moete uvjeriti, da je moja kosa vrlo sjajne i bogate boje. Ako se u tome treba nadmetati, moji su izgledi najvei. Uinilo mi se da Vincent Spolding zna mnogo ta o tome te pomislih da bi mi i on mogao biti koristan. Stoga sam mu naredio da zatvori kapke i odmah poe sa mnom. Odosmo na mjesto oznaeno u oglasu.

Gospodine Holmes, tako neto vie nikada neu vidjeti. Sa sjevera, juga, istoka i zapada svaki ovjek koji je imao iole crvenkastu kosu, pohitao je u City da se javi na oglas. Fleet je bio zakren riokosim ljudima, a trg Pope'x Court izgledao je kao da se na njemu prodaju narande. Mislio sam da u cijeloj zemlji nema toliko riih koliko se tog dana sakupilo na taj jedan oglas. Tu ih je bilo sa svim moguim preljevima: kao slama, kao limun, kao naranda, kao cigla, kao irski seter, kao jetra, kao

crvena zemlja, ali, kao to je Spolding rekao, veoma je malo bilo onih s pravom, ivom kosom plamene boje. Kad ugledah koliko njih eka, u oajanju htjedoh napustiti cijelu stvar. A Spolding ne htjede ni uti o tome. Ne mogu shvatiti kako je to izveo, ali on se gurao, muvao i vikao, sve dok me nije sproveo kroz guvu ravno do stubita koje je vodilo u spomenuti ured. Na stubitu su bile dvije struje: jedni, puni nade, peli su se gore, a drugi, odbijeni, vraali su se. No mi smo se probijali to smo bolje mogli. Ubrzo se naosmo u uredu.

Va je doivljaj zanimljiv ree Holmes, kada je njegov klijent zastao da bi osvjeio pamenje veom koliinom burmuta. Molim vas, nastavite!

U uredu je bilo svega nekoliko drvenih stolica i jedan pisai stol za kojim je sjedio mali ovjek ija je kosa bila jo crvenija od moje. Svakom kandidatu rekao bi nekoliko rijei, a zatim je uvijek uspijevao da pronae greku koja bi ga diskvalificirala. Nije bilo tako lako dobiti to mjesto. Meutim, kada je red doao na nas, mali se ovjek pokazao vie sklon meni nego ostalima. im smo uli, on zatvori vrata.

Ovo je gospodin Jabez Wilson, ree moj pomonik i on bi elio da popuni slobodno mjesto u Ligi.

ini mi se da je za to pogodan, odgovori mali ovjek. Ispunjava sve uvjete. Ne sjeam se da sam vidio neto tako divno.

On uini korak unazad, nakrivi glavu na jednu stranu i stade piljiti u moju kosu, dok mi ne postade neprijatno. Zatim mi naglo prie, stisne mi ruku i toplo estita na uspjehu.

Ne bi bilo pravo da oklijevam, ree. Siguran sam da ete mi oprostiti to u poduzeti jednu mjeru predostronti.

Na to me objema rukama uhvati za kosu i stade vui sve dok nisam jauknuo od bola. Zasuzile su vam oi ree mi kad me pustio. Vidim da je sve u redu.

Znate, moramo biti oprezni, jer su nas ve dva puta prevarili vlasuljama, jednom ak i obojenom kosom. A o obuarskom vosku mogao bih vam priati itave prie. Zatim poe do prozora, pa iz sveg glasa vikne da je mjesto popunjeno. Odozdo dopre uzdah razoaranja i gomila se razie u raznim pravcima. Vie se nije vidjela nijedna ria glava osim moje i njegove.

Zovem se, ree, Duncan Ross i sam primam pomo iz fonda koji je ostavio na plemeniti dobroinitelj. Jeste li oenjeni gospodine Wilsone? Imtae li porodicu?

Odgovorio sam da nemam. Lice mu se odjednom smrai.

Ah, ree, to je veoma ozbiljno! ao mi je to to ujem. Fond, naime, postoji isto toliko za razmnoavanje crvenokosih ljudi koliko i za njihovo izdravanje. Neizmjerno je nezgodno to ste momak.

Lice mi se snudilo, gospodine Holmes, pri pomisli kako neu dobiti to slobodno mjesto. Ali poto je nekoliko trenutaka razmiljao, on izjavi da e sve biti u redu.

Da je u pitanju netko drugi, ree, zamjerka bi bila definitivna. Ali moramo dati jedan bod vie u korist ovjeka s takvom kosom kao to je vaa. Kada ete moi stupiti na dunost?

Pa malo je nezgodno to to ve imam radnju, rekoh.

Ah, to nita ne mari, gospodine Wilsone, ree Vincent Spolding. Mogu se ja starati o njoj.

Koje je radno vrijeme? upitah. Od deset do dva. Posao u zalagaonici obavlja se uglavnom uvee,

gospodine Holmes, naroito etvrtkom i petkom uvee, jer ti dani padaju uoi dana isplate pa bi dobro dolo kada bih neto mogao zaraditi izjutra. Znao sam da mi je pomonik dobar ovjek i da e se o svemu postarati.

To bi mi veoma odgovaralo, rekoh. Kakva je plaa? etiri funte tjedno. A posao? isto nominalan. ta to znai nominalan?

Pa, eto, morate biti u uredu, ili barem u zgradi, cijelo radno vrijeme. Ako izaete, gubite slubu zauvijek. Oporuka je veoma jasna. Ako se maknete iz ureda u to vrijeme vie ne odgovarate uvjetima.

To je svega etiri sata dnevno. Nee mi pasti na pamet da izlazim, rekoh.

Nikakva isprika ne pomae, ree Duncan Ross, ni bolest, ni posao, ni ita drugo. Morate biti tu, ili gubite namjtenje.

A posao? Posao se sastoji od prepisivanja Enciklopedije

Britanike. Njezin prvi svezak nalazi se u ovoj presi. Morate nabaviti tintu, pera i upijae, a mi dajemo stol i stolice. Hoete li biti spremni za sutra?

Svakako, odgovorih. Onda zbogom, gospodine VVilsone, i dopustite da

vam jo jednom estitam na vanom poloaju. On mi se pokloni, i isprati me iz sobe, a ja, razdragan od sree, odoh kui sa svojim pomonikom. Cijelog sam dana razmiljao o tome, a uvee ponovo postadoh maloduan, jer sam samog sebe uvjeravao da cijela stvar mora biti neka velika ala ili smicalica, premda nisam mogao zamisliti kakav bi cilj mogla imati. Bilo je posve nevjerojatno da je itko mogao ostaviti takvu oporuku, ili da se plaala tolika svota za jedan tako obian posao kao to je prepisivanje Enciklopedije Britanike. Vincent Spolding je uinio sve to je mogao da me oraspoloi, ali kada sam poeo spavati, ja sam samog sebe razuvjeravao. Meutim, izjutra ipak odluim poi u taj ured, kupim boicu tinte, pa se s gujim perom i sedam araka uredskog papira uputim u Pope's Court.

I tako, na moje iznenaenje i zadovoljstvo, sve je bilo u najboljem redu. Stol mi je bio pripremljen, Duncan

se ve nalazio tamo da vidi jesam li doao na posao. Dade mi da ponem slovom A, pa me ostavi samoga. S vremena na vrijeme dolazilo bi da vidi je li sa mnom sve u redu. U dva sata se oprosti, estita mi na koliini koju sam prepisao i zakljua za mnom uredska vrata.

Tako je to teklo iz dana u dan, gospodine Holmes. U subotu doe upravnik i poloi na moj stol etiri zlatnika za moj trud. To isto dogodilo se i slijedeeg tjedna, a zatim jo jednom. Svakog jutra dolazio sam u deset sati, a odlazio s posla u dva. Duncan Ross poeo je navraati samo jednom u toku jutra, poslije izvjesnog vremena vie uope nije dolazio. Naravno, nikad se nisam usudio napustiti sobu jer nisam bio siguran kada e naii. Mjesto je bilo izvanredno i tako mi je dobro dolo da se nisam htio izlagati opasnosti da ga izgubim.

Prolo je osam tjedana i ja sam pisao o Abesiniji, abdomenu, arhitekturi, Africi, svesrdno se nadajui kako u uskoro prei na slovo B. Ve sam ispunio itavu policu s onim to sam napisao, a tada, iznenada, cio se posao zavrio.

Zavrio? Da. I to ba jutros. Otiao sam na posao, kao i

obino, u deset sati, ali vrata su bila zatvorena, na njima je u sredini ploe avliem bio prikucan komad kartona veliine listia iz biljenice. Na njemu je pisalo:

Liga riokosih je rasputena 9. oktobra 1890. godine. Sherlock Holmes i ja promatrali smo kratku objavu I tuno lice iza nje, sve dok smijena strana nije nadvladala druge obzire, pa prasnusmo u smijeh.

ta je tu smijeno povie klijent crven kao njegova plamena kosa. Ako ne znate nita drugo nego da mi se smijete, onda ja mogu otii na drugo mjesto.

Ne, ne uzviknu Holmes, gurajui ga natrag na stolicu s koje se ve upola bio digao. sve je neobino. Ali ima tu neega pomalo smijenog. Molim vas, to ste poduzeli kad ste na vratima nali taj karton?

Zaprepastio sam se, gospodo. Nisam znao to da uinim. Zatim sam se obratio okolnim uredima, ali nitko nita nije znao o tome. Najzad odem do kuevlasnika, koji je po zanimanju raunovoa i ivi u prizemlju, i upitam ga zna li on to se dogodilo s Ligom riokosih. Odgovorio mi je da nikad nije uo za takvu Ligu. Tada ga zapitam tko je gospodin Duncan Ross. Odgovorio mi je kako za to ime nikada nije uo.

Pa, rekoh, gospodin iz broja 4. ta, riokosi gospodin? Da. Oh, ree, on se zove William Morris, advokat je i

samo je privremeno u mojoj sobi dok mu ne budu gotove nove prostorije. Jue se iselio.

Gdje bih ga mogao nai? U njegovu uredu. Rekao mi je adresu. Da, ulica

King Edvarda broj 17, u blizini crkve Saint Paula. Odmah sam poao onamo, gospodine Holmes,

ali kad stigoh na tu adresu, ondje se nalazila tvornica umjetnih aica za koljena, a tamo nitko nikad nije uo ni za gospodina Williama Morisa niz a gospodina Duncan Rossa.

I to ste uinili? Otiao sam kui na Saxe Squareu i

posavjetovao se sa svojim pomonikom. Ali on mi nije mogao pomoi. Rekao mi je da e me obavijestiti potom. No to vjerojatno nije bilo dovoljno, gospodine Holmes. Nisam htio izgubiti takvo mjesto bez borbe. Kako sam uo da ste veoma predusretljivi i dijelite savjete siromanim ljudima, doao sam pravo k vama.

To ste veoma pametno uinili ree Holmes. Va sluaj je izvanredno neobian, sa zadovoljstvom u se u nj udubiti. Prema onome to ste mi rekli mogue je da se radi o ozbiljnijim stvarima nego to je izgledalo na prvi pogled.

Prilino ozbiljnim ree Jabez Wilson. Odoe moje etiri funte tjedno.

to se vas tie ree Holmes smatram da nita ne moete zamjeriti toj neobinoj ligi. Naprotiv! Postali ste bogatiji za trideset funti, a da i ne govorimo o enciklopedijskom znanju koje ste stekli o pojmovima pod slovom A. Vi nita niste izgubili.

Nisam, ali hou da doznam tko su oni i to im je bio cilj prilikom izvoenja ove ale sa mnom, ako je to uope i bila ala. Za njih je to prilino skupa ala jer ih stoji trideset dvije funte.

Potrudit emo se da to razjasnimo umjesto vas. A sada nekoliko pitanja, gospodine Wilson. Va pomonik, koji vam je prvi obratio panju na oglas, od kada je radio kod vas?

Oko mjesec dana. Kako je doao k vama? Na oglas. Da li je on jedini koji se javio? Ne, bilo ih je desetak. Zato ste ba njega odabrali? Okretan je i pristao je da radi za malo novaca! Zapravo za pola plae? Da. Kako izgleda Vincent Spolding? Malen, snano graen, veoma hitar, bez ijedne

dlake na glavi, premda nije daleko odmakao od tridesete. Na elu ima mrlju od kiseline.

Holmes se uzbueno digne sa stolice. Tako sam i mislio ree. Jeste li ikada opazili da su mu ui probuene za naunice?

Jesam. Rekao mi je kako mu je to, jo kao djetetu, uradio neki Ciganin.

Hm! ree Holmes i duboko se zamisli. Je li on jo uvijek kod vas.

Ba sada sam se rastao s njim.

A da li se u vaem odsustvu vodilo rauna o vaoj radnji?

Ne mogu ni na to da se poalim. Ujutro nikada nema mnogo posla.

To je dovoljno, gospodine Wilsone. Bit u sretan da vam za dandva dam svoje miljenje. Danas je subota, nadam se da emo do ponedeljka nai rjeenje.

Watsone ree Holmes kada nas je posjetilac napustio ta zakljuujete iz svega ovoga?

Nita odgovorim iskreno. Sve je veoma zagonetno.

Po pravilu ree Holmes to je stvar neobinija, to je manje zagonetna. Stvarno su zamreni obini, svakodnevni zloini, isto onako kao to je najtee identificirati ba jedno obino lice. Ali moram biti brz.

ta ete uraditi? upitam. Puit u odgovori. To je problem za itave

tri lule, pa vas molim da mi se u toku pedeset minuta niim ne obraate.

Sklupao se u svom naslonjau i, dignuvi tanka koljena sve do orlovskog nosa, ostao tako sjedei, zatvorenih oiju, dok mu je njegova crna, glinena lula trcala kao kljun neke neobine ptice. Zakljuio sam da je zaspao, a kada je i mene poeo hvatati san, Holmes je naglo skoio iz svog naslonjaa i spustio lulu na plou od kamina.

Danas popodne u Saint James Hallu svira Sarsate ree. to mislite, Watsone, da li bi vai pacijenti mogli priekati nekoliko sati?

Danas nemam posla. Onda stavite eir na glavu. Najprije u proi

kroz Cy, a usput moemo neto ruati. Na programu ima dosta njemake muzike koja vie odgovara mom ukusu od talijanske ili francuske. Ona je introspektivna, a ja elim izvriti introspekciju. Hajdemo!

Odvezli smo se podzemnom eljeznicom do Aldergatea, zatim smo odetali do Saxe Cobourg Squarea, do poprita neobine prie koju smo jutros uli. To je mrtvo, malo i nimalo otmjeno mjesto sa etiri niza prljavih, dvokatnih kua od cigle na malenom ograenom prostoru, s korenom uvelog lovora koji je vodio oajniku borbu s atmosferom punom dima. Tri pozlaene lopte i mrka tabla s naslovom Jabez Wion, ispisanim bijelim slovima na kui na uglu, oznaavali su mjesto gdje je na riokosi klijent imao radnju. Sheock Holmes stane, nagnu glavu na jednu stranu i zamurii dobro je odmjeri. Zatim polako krene niz ulicu, pa se ponovo vrati do ugla pomno posmatrajui kue. Najzad se vrati pred zalagaonicu, tri puta snano lupi tapom po ploniku, prie vratima i zakuca. Vrata se odmah otvorie, a obrijani mladi inteligentna izgleda zamoli nas da uemo.

Hvala ree Holmes htio sam vas samo upitati kako se odavde moe doi do Stranda?

Trea desno, etvrta lijevo spremno odgovori pomonik i zatvori vrata.

Bistar ovjek ree Holmes dok smo odlazili. etvrti ovjek u Londonu po inteligenciji, a po smjelosti nisam siguran da nije i trei. Znao sam o njemu i ranije.

Uvjeren sam da ste ga zapitali za put samo zato da biste ga mogli vidjeti rekoh.

Ne njega. Nego? Koljena njegovih pantalona. Pa ta ste vidjeli? Ono to sam i oekivao. A zato ste lupali po ploniku? Dragi moj doktore, sada je vrijeme za proma-

tranje, a ne za razgovor. Uhode smo u neprijateljskoj

zemlji. O Saxe Cobourg Squareu neto znamo. Ispitajmo sada putove to lee iza njega.

Put na kome smo se nali poto smo skrenuli iza ugla do malo uvuenog Saxe Cobourg Squarea bio je suta suprotnost onom prvom: kao lice naliju. Bila je to jedna od glavnih arterija koje prenose saobraaj Cityja na sjever i zapad. Sredina ulice bila je pretrpana gomilom vozila koja su se kretala u dva pravca, dok su se plonici crnjeli od uurbanih pjeaka. Dok smo gledali niz lijepih trgovina i velianstvenih poslovnih zgrada, teko je bilo shvatiti da je s one druge strane oronuli mrtvi trg koji smo upravo bili napustili.

ekajte da vidim ree Holmes stojei na uglu i razgledajui ulicu ovdje bih elio zapamtiti red kua. Moja je omiljena zabava da tono upoznajem London. Ovdje je Moimer, prodava duhana, mala prodavaonica novina, Koburki odjel City and Suburban banke, vegetarijanski restoran i McFarlane's radionica fijakera. A sada, doktore, svrili smo posao pa je vrijeme da se i zabavimo. Poslije sendvia i alice kave hajdmo u zemlju violina, gdje je prijatno i nema riokih klijenata koji bi nas uznemirivali svojim rebusima.

Moj prijatelj bio je oduevljeni muziar, ne samo vrlo sposoban izvoa nego i natprosjean kompozitor. Cijelo popodne sjedio je u parteru zanesen najtananijim osjeajem blaenstva, njeno pratei muziku kretnjama svojih dugih, tankih prstiju, dok su mu sjetne i sanjalake oi bile sasvim drugaije od onih koje je imao Holmes istraiva, Holmes uporan, otrouman, uvijek spreman i nedostian lovac kriminalaca. U njegovu osebujnom karakteru naizmjenino se isticala njegova dvojna priroda, a njegova tonost i dovitljivost predstavljale su reakciju na pjesniko i misaono raspoloenje koje bi ga povremeno obuzimalo. Mijene njegove prirode vodile su ga od krajnje sustalosti do pomamne energije. Nikad nije bio tako strahovito

djelotvoran kao kada bi danima ljekario u svom naslonjau, sred svojih improvizacija i izdanja napisanih staroengleskim pismom. Tad bi ga iznenada spopala strast za lovom pa bi se njegova blistava snaga rasuivanja uzdigla na stupanj intuicije, dok bi oni koji nisu upoznati s njegovim nainom rada podozrivo gledali na njega kao na ovjeka ije znanje nije jednako znanju ostalih smrtnika. Kad sam ga to popodne vidio tako obuzeta muzikom u Saint James Hallu, osjetio sam da se pribliavaju teki trenuci onima koje je progonio.

Vi ete kui, doktore? upita me dok smo izlazili.

Da, mogao bih. Ja imam neki posao koji e trajati nekoliko

sati. Ova stvar na Cobourg Squareu je ozbiljna. Zato ozbiljna? Priprema se znaajan zloin. Imam razloga

vjerovati da emo stii na vrijeme da ga sprijeimo. Ali s obzirom da je danas subota, to prilino oteava stvari. Noas e mi biti potrebna vaa pomo.

U koje vrijeme? Deset sati bit e dovoljno rano. U deset u biti u Baker Streetu. Vrlo dobro. Moda e biti i opasno, doktore,

zato stavite u dep vojni revolver. Zatim odmahne rukom, okrene se na peti i za tren oka nestane u gomili.

Vjerujem da nisam vea budala od svojih susjeda, ali u radu sa Sherlock Holmesom uvijek sam bio pritisnut osjeajem vlastite gluposti. Ovdje sam uo ono to je uo i on, vidio ono to je i on vidio, a ipak je oigledno proizlazilo iz njegovih rijei da on jasno vidi ne samo ono to se dogodilo nego i ono to treba da se dogodi, dok je meni cijela stvar jo uvijek izgledala zbrkana i nejasna. Dok sam se vozio kui u Kensington ponovo sam u mislima preao itavu neobinu priu riokosog prepisivaa Enciklopedije Britanike pa do

posjete Saxe Cobourg Squareu i zloslutnih rijei kojima se Holmes oprostio od mene. Kakva li je to nona ekspedicija i zato bi trebalo da poem naoruan? Kamo emo ii i to treba da uradimo? Holmes mi je nagovijestio da je pomonik vlasnika zalagaonice s glatkim licem uasan, ovjek ,koji moe zaigrati vjetu igru. Pokuao sam nai rjeenje, ali sam s oajanjem odustao.

Bilo je devet i etvrt kada sam poao od kue i proao kroz park i kroz Oxford do Baker Streeta. Dvije dvokolice stajale su pred vratima. Kad sam uao u hodnik odozgo sam zauo agor glasova. U jednom sam prepoznao Peter Johna, zvaninoga policijskog agenta, dok je drugi bio visok, suh ovjek turobna lica s vrlo blistavim eirom i u dostojanstvenom redengotu.

Ha, nae je drutvo potpuno ree Holmes zakopavajui jahai kaput i s police uzme teki lovaki tap. Watsone, vi poznajete gospodina Johna iz Scotland Yarda? Da vas predstavim gospodinu Merryweatheru koji e nam biti suradnik u noanjoj avanturi.

Vidite, doktore, opet idemo zajedno u lov. ree John na svoj vaan nain. Na prijatelj je izvrstan ovjek za lov. Potreban mu je samo jedan stari pas da mu pomogne u hvatanju.

Nadam se da se naa hajka nee zavriti hvatanjem divlje guske tmurno e Merryweather.

Holmesu moemo pokloniti prilino povjerenja 'dostojanstveno e policijski agent. On ima neke svojstvene metode koje su, ako mi ne bude zamjerio to u tako rei, neto malo suvie teoretske i fantastine, ali odlian je detektiv. Nije pretjerano rei da je jednom ili dvaput, kao u onom sluaju ubistva Sholtoa i blaga iz Agre, bio neto toniji od zvaninih organa.

Oh, ako vi tako kaete, gospodine Johne, onda je u redu! ree stranac s potovanjem. Ipak

priznajem da mi nedostaje partija brida. To je prva subota za dvadeset i sedam godina da ne igram svoju partiju karata.

Smatram da ete uvidjeti ree Sherlock Holmes da noas igrate na zamaniju svotu nego to ste ikada igrali i da e igra biti uzbudljiva. Za vas je, gospodine Merryweaeru, svota iznositi nekih trideset hiljada funti, a za vas, gospodine Johne, bit e to ovjek koga elite imati u rukama.

John Clay je ubica, lupe i falsifikator. To je mlad ovjek, gospodine Merryweatheru, i nalazi se na vrhuncu svog zanimanja. Vie bih volio staviti lisice njemu na ruke nego ikojem drugom okorjelom zloincu u Londonu. ovjek vrijedan panje. Djed mu je bio kraljev vojvoda, a on sam polazio je kole u Etonu i Oxfordu. U glavi ima isto toliko vjetine kao i u prstima, pa iako na svakom koraku nailazimo na njegove tragove, nikako ga ne moemo uloviti. Jednog tjedna izvri provalu u kotskoj, a drugog ve sakuplja novac za sirotinju u Cornwallu. Godinama tragam za njim, ali moje ga oi jo nisu vidjele.

Nadam se da u noas imati zadovoljstvo da vam ga predstavim. I ja sam imao jedanpuvaput posla s gospodinom Johnom Clavom i slaem se s vama da je na vrhuncu svoje vjetine. Ali prolo je deset sati i krajnje je vrijeme za polazak. Ako vas dvojica krenete prvim dvokolicama, Watson i ja pratit emo vas drugim.

Za duge vonje Sherlock Holmes nije mnogo razgovarao. Sjedio je zavaljen u kolima i pjevuio melodije koje je to popodne uo. Truckali smo se po beskrajnom labirintu ulica osvijetljenih plinom, dok ne stigosmo u Faringdon Street.

Sad smo blizu ree moj prijatelj. Taj Merryweaer je direktor banke i osobno je zainteresiran za stvar. Htio sam da i John bude s nama. Nije lo ovjek, premda je u svom zanimanju potpuna neznalica, ali ima

dobru osobinu, hrabar je kao buldog, a uporan kao rak kada nekoga stegne u klijeta. Tu smo, a i oni nas ekaju.

Stigli smo na isti onaj plonik na kome smo bili jutros. Otpustili smo kola i pod vodstvom Merryweathera proli smo kroz uzak prolaz i sporedna vrata koja nam je otkljuao. Odande je vodio veoma kratak hodnik to se zavravao jakim eljeznim vratnicama. Odatle su polazile vijugave, kamenite stepenice koje su zavravale pred drugim golemim vratnicama. Merryweather zastane da zapali fenjer, potom nas sprovede tamnim memljivim hodnikom. Poto otvori vrata, uoo u zasvoen podrum u kome su bili sloeni sanduci i masivni kovezi.

Nee li vam biti teko da lupnete odozgo upita Holmes podiui fenjer i promatrajui oko sebe.

Kao ni odozdo odgovori Merryweather, kucajui tapom po ploama kojima je bio pokriven pod. Zvui kao da je uplje! ree diui zaprepateno pogled.

Moram vas najozbiljnije zamoliti da budete mirniji strogo ree Holmes. - Ve ste ugrozili uspjeh pothvata. Smijem li vas zamoliti da sjednete na jedan od onih sanduka i da se ne mijeate?

Dostojanstveni Merryweather sjedne na sanduk uvrijeena lica, dok se Holmes spusti na koljena i pomou fenjera i lee pone veoma paljivo ispitivati pukotine izmeu kamenih ploa. Bilo mu je dovoljno nekoliko sekundi da sagleda stvar i vrati leu u dep.

Imamo pred sobom barem jo sat ekanja ree. Teko da e poduzeti bilo kakve korake prije nego to dobri Wilson legne u krevet. A onda ni minuta nee dangubiti. to bre svre poslom, to e im vie vremena ostati za bijeg. Sada se, doktore, kao to ste naslutili, nalazimo u podrumu podrunice City banke, jedne od glavnih londonskih banaka. Merryweather je generalni direktor i on e vam objasniti da postoje razlozi zbog

kojih bi svi drskiji londonski provalnici ovog asa mogli biti i te kako zainteresirani za ovaj podrum.

Radi se o naem francuskom zlatu proapta direktor. Nekoliko puta su nas upozoravali da bi moglo doi do krae tog zlata.

Vaeg francuskog zlata? Da. Prije nekoliko mjeseci imali smo priliku da

pojaamo novana sredstva te smo od Francuske banke posudili trideset hiljada napoleona. Saznali su da jo nismo raspakali novac i da lei u podrumu. Sanduk na kome sjedim sadri dvije hiljade napoleona. Naa zaliha nekovanog zlata trenutno je mnogo vea od one to se obino dri po filijalama. Zbog toga direktori ne spavaju mirno.

to je svakako opravdano ree Holmes. Vrijeme je da sprovedemo male planove. Oekujem da e kroz jedan sat napetost dostii vrhunac. U meuvremenu, gospodine Merryweather, moramo zastrti ovaj tmurni fenjer.

Pa da sjedimo u mraku? Nemojte mi zamjeriti, ali to e biti potrebno.

Ponio sam karte jer sam mislio da emo, poto imamo etvrtog, ipak moi odigrati partiju, ali vidim da su neprijateljske pripreme otile toliko daleko da se zbog svjetla ne smijemo izloiti opasnosti. Prije svega moramo izabrati svoje poloaje. To su odluni ljudi. Premda emo ih zatei u nepovoljnijem poloaju, mogu nas raniti ako ne budemo oprezni. Ja u stajati iza ovog sanduka, a vi se zaklonite iza onih. Watsone, ako budu pucali ubijte ih bez predomiljanja.

Na vrh drvena sanduka, iza koga sam uao, postavio sam svoj otkoeni revolver, Holmes spusti zastor na prednji dio fenjera i ostavi nas u potpunom mraku. Jo smo samo po mirisu vrueg metala znali da je svjetlo jo tu i da e nam u dom trenutku zasvijetliti.

Osjeao sam se obeshrabren, ivaca napregnutih do krajnosti u tom vlanom podrumskom zraku.

Imaju samo jednu odstupnicu proapta Holmes i ona vodi kroz kuu na Saxe Cobourg Squareu. Nadam se da ste uinili ono to sam vas zatraio, Johne.

Uredio sam da jedan narednik i dva policajca ekaju kod prednjih vrata.

Onda smo im zatvorili sve rupe. Sada moramo biti neujni i ekati.

Ala nam se dugo inilo to vrijeme! Tek kasnije, pregledavajui svoje biljeke, shvatio sam da je prolo svega sat i etvrt, a meni se tada inilo kao da je no prola i da nad nama svie zora. Udovi su mi bili ukoeni jer sam se plaio da promijenim poloaj. Sluh mi se toliko napregao da sam uo ne samo pravilno disanje svojih drugova nego sam mogao razlikovati dublji i tei dah glomaznog Johna od njenog disanja direktora banke. Sa svog mjesta mogao sam vidjeti preko sanduka jedan dio poda. Iznenada se pojavi na podu traak svjetla.

U poetku samo blijeda iskrica na kamenom podu, svjetlo se izdui u utu prugu, a zatim bez ikakvog uma kao da je zinula pukotina iz koje se pojavi jedna bijela gotovo enska ruka. itav minut, pa i vie, savijeni prsti te ruke pipkali su po podu. Zatim se ruka povue isto onako naglo kao to se bila i pojavila. Ponovo zavlada mrak. Ostane jo samo tanka, blijeda traka po kojoj se nazirala pukotina meu ploama.

To je potrajalo samo trenutak. Odmah zatim zau se tresak i lomljava, a jedna od velikih, bijelih, kamenih ploa svali se na stranu ostavivi etvorokutnu rupu iz koje se pojavi svjetlo jednog fenjera. Nad rubom se pojavi glatko, gotovo djeako lice koje otro razmotri sve oko sebe, zatim se ovjek izdie do pasa, da bi ve slijedeeg

trenutka stajao kraj otvora i izvlaio svog ortaka, isto tako vitkoga i mladog.

Sve je isto proapta. Ima li dlijeto i vree? Do avola! Kidaj, Archie, kidaj, nek' visim samo ja!

Sherlock Holmes priskoi i zgrabi uljeza za vrat. Onaj drugi utonu u rupu, ulo se cijepanje odjee kad ga je John epao. S jednog revolvera odrazi se odbljesak svjetlosti od fenjera, ali je Holmesov lovaki tap bio bri te lupi ovjeka po zglavku. Revolver tresnu na kameni pod.

Nikakva vajda od toga, Clay ree Holmes. Stvar je beznadna.

Vidim odgovori Clay s najveom mirnoom. Pretpostavljam da je mom drugu dobro, premda ste mu razderi kaput.

Trojica ga ekaju na vratima ree Holmes. Zaista! Savreni ste. Moram vam estitati. I ja vama odgovori Holmes. Vaa ideja o

rioj kosi je nova i veoma dobra. Sad e odmah vidjeti svog druga ree John.

Bri je od mene u puzanju kroz rupe. Prui ruke da privrstim lisice.

Ne elim da me dodirujete svojim prljavim rukama ree zarobljenik kad su kljocnule lisice. Moda vam nije poznato, ali mojim ilama tee kraljevska krv. Budite ljubazni pa mi se obraajte sa gospodine i molim.

U redu ree John cerekajui se. Pa, hoete li, molim vas, gospodine, da krenete gore gdje nas ekaju kola kako bismo vau milost odveli u policijsku stanicu?

Tako je bolje mirno ree Clay. Duboko se pokloni nama trojici i izie u pratnji detektiva.

Zaista, Holmes ree Merryweather dok smo izlazili iz podruma ne znam na koji vam se nain banka moe oduiti. Vi ste potpuno osujetili jedan od

najopasnijih pokuaja provale u banke za koji sam ikad uo.

Ja sam morao srediti neke male raune s gospodinom Clavom ree Holmes. Zbog toga sam imao neto malo izdataka pa oekujem da e mi ih banka nadoknaditi.

Vidite Watsone razlagao je Holmes u ranim jutarnjim satima, dok sam sjedio uz au viskija u Baker Streetu od poetka je bilo savreno oigledno da jedini mogui cilj fantastinog oglasa Lige, kao i prepisivanje enciklopedije mora biti u tome da se onaj ne ba pronicljiv ovjek, vlasnik zalagaonice, ukloni s puta nekoliko sati dnevno. To je bio veoma udan nain, ali zaista bi bilo teko pronai bolji. To je palo na pamet otroumnom Clayu. etiri funte tjedno predstavljale su mamac koji ga je morao privui, a za njih koji su igrali na milijune to nije znailo nita. Oni daju oglas, i dok jedan lupe ima privremeni ured, drugi navodi ovjeka da se javi na oglas i zajednikim snagama uspijevaju da ga tjednima uklanjaju iz trgovine svakog dana prijepodne. Od trenutka kada sam uo da je pomonik doao da radi za pol plae bilo mi je jasno da je imao jak razlog da dobije to zaposlenje.

Ali kako ste mogli naslutiti koji je to razlog? Da je u kui bilo ena posumnjao bih u obinu

spletku. Meutim, radnja tog ovjeka bila je malena i u njegovoj kui nije bilo niega zbog ega bi se poduzimale tako razraene pripreme. ta bi onda moglo biti? Razmiljao sam o ponikovoj sklonosti da fotografira i o njegovu triku odlaenja u podrum. Podrum! To je bio kraj zamrenog klueta. Zatim sam poduzeo istragu o tajanstvenom pomoniku i otkrio da imam posla s jednim od najhladnokrvnijih i najdrskijih zloinaca Londona. Neto je radio u podrumu, neto to je iziskivalo mjesecima svakog dana po nekoliko sati rada,

ta bi to moglo biti? Nita drugo nisam uspio smisliti nego da kopa tunel u pravcu neke druge zgrade.

Onog asa kad smo poli na lice mjesta doao sam dotle. Iznenadio sam vas time to sam tapom udarao po ploniku. Htio sam otkriti da li se podrum nalazi ispred ili iza radnje. Ispred se nije nalazio. Zatim sam zazvonio, i, kao to sam oekivao, javio se pomonik. Mi smo imali neke arke, ali vidjeli se nismo nikad. Nisam mu ni pogledao lice. Htio sam vidjeti koljena od hlaa. Mora da ste i sami opazili koliko su bila pohadana i izguvana. Jasno su govorila o satima kopanja. Jo je preostalo pitanje zbog ega su kopali? Otiao sam iza ugla i vidio da City i Suburban banka granie s radnjom naeg poznanika. Tako sam rijeio zagonetku. Kada ste se poslije koncerta odvezli kui otiao sam u Scotland Yard i do generalnog direktora banke. Posljedice ste vidjeli sami.

Ali kako ste znali da e provaliti ba noas? zapitam.

Ako su zatvorili ured Lige riokosih, znai da im prisustvo Jabez Wilsona vie nije smetalo, drugim rijeima, da su dovrili tunel. Sada je vano da se njime to prije poslue. Subota im je odgovarala bolje nego ikoji drugi dan jer je pruala dva dana za bijeg. Iz svih tih razloga oekivao sam da e doi noas.

Krasno ste to smislili iskreno sam se divio. To je dug lanac, ali je svaka karika na svom mjestu.

To me spasilo od dosade Holmes ree zijevajui. Ah, ve osjeam kako me ponovo obuzima. Moj ivot se iscrpljuje u neprestanom naporu da pobjegnem od obinog ivotarenja. Takvi mali problemi mi u tome pomau.

Pa vi ste dobrotvor ljudskog roda opet u. Holmes slijee ramenima. Pa, moda sam malo i

koristan ree. L'homme c'est rien l'oeuvre c'est

tout*( ovjek nije nita, djelo je sve (franc. Flaubert)) , kako je to Sandovoj pisao Flaubert.

PROBLEM IDENTITETA Dragi moj prijatelju govorio je Sherlock

Holmes, dok smo se okupili kraj vatre svaki na svojoj strani kamina u njegovu stanu u Baker Streetu ivot je udesniji nego to ga moe shvatiti ljudski razum. I ne usuujemo se razumjeti stvari koje su zapravo obine pojave bivstvovanja. Svako knjievno djelo, sa svojim prefinjenim zakljucima, postalo bi jalovo i beskorisno kad bismo mogli da se vinemo s prozora drei se za ruke i lebdei prokrstarimo nad ovim velikim gradom, da malice pomaknemo krovore i zavirimo u udovine stvari koje se odigravaju pod njima, u neobine sticaje okolnosti, u namjere, nesporazume, u lance dogaaja koji zapanjuju, koji djeluju kroz generacije.

Pa ipak nisam ba sasvim uvjeren u to odgovorim. Sluajevi koji se objelodanjuju u novinama u pravilu su veoma nezanimljivi i prilino jednostavni. U policijskim izvjetajima je do krajnjih granica ispoljen realizam, pa ipak rezultat nije ni umjetniki ni opinjavajui.

Da bismo postigli realistiki dojam moramo primijeniti izvjestan stil i metod ree Holmes. U policijskim izvjetajima gdje se vie polae na vanjsku slubenu formu nego na pojedinosti toga nema i forma ini glavnu bit cijele stvari. Ako se pak primijeni izvjestan stil, nieg neobinijeg nema od svakidanjice.

Nasmijem se i klimnem glavom. Potpuno vas razumijem to tako mislite. Naravno, u svojstvu neslubenog savjetnika i pomagaa svakome, irom tri kontinenta, jer stupili ste u dodir sa svim i svaim to je udnovato i neobino. Ali ovom prilikom podigoh s poda jutarnje novine stavimo to na probu u praksi.

Eto prvog naslova na koji sam naiao: Okrutnost mua prema eni. Tu je polovica tampanog stupca i ne proitavi ga sve mi je savreno dobro poznato: druga ena, pie, nasrtaji, udarci, modrice, suosjeanja sestara, gazdarica. Neto okrutnije ne bi mogao izmisliti ni najokrutniji pisac.

Va primjer nije ba najsretniji odgovori Holmes uzimajui novine.

To je rastava u kojoj sam i ja uestvovao u rasvjetljavan/u izvjesnih sitnih injenica. Mu je bio trezvenjak, nikakve druge ene nije bilo, a povod za albu bila je njegova navika da objed zavrava vadei svoje umjetno zubalo da bi ga hitnuo na svoju enu, to, dopustit ete, ne predstavlja radnju koja bi mogla pasti na pamet jednom prosjenom pripovjedau. Doktore, uzmite jedan tipalj duhana i priznajte da sam vas nadlicitirao u vaem primjeru.

Pruio mi je svoju burmuticu od starog zlata s velikim ametistom nasred poklopca. Njena rasko toliko je odskakala od njegova jednostavna i obina ivota, da nisam mogao a da ga ne zapitam odakle mu to.

Ah ree zaboravio sam da vas nisam vidio ve nekoliko tjedana. To je mala uspomena od kralja eke za pomo u sluaju Irene Adler.

A prsten? zapitam gledajui briljant koji mu je blistao na prstu.

Taj je od holandske vladajue kue. Sluaj u kojem sam joj posluio toliko je osjetljiv da ga, ak ni vama, koji ste bili tako dobri da zabiljeite nekoliko mojih sitnijih problema, ne mogu povjeriti.

Raspolaete li sada kakvim sluajem? upitam.

Sa jedno desetak, ali nijedan nije naroito karakteristian. Eto vidite, svi su oni znaajni, ali nisu zanimljivi. Doao sam do zakljuka da je polje rada za promatranje i brzu analizu uzroka i posljedica, to daje

dra istrazi, najee u beznaajnim stvarima. Velika zlodjela sklona su ka obinom, jer ukoliko je zlodjelo dublje, utoliko je u pravilu oiglednija pobuda. U tim sluajevima, izuzev jednoga zamrenijeg koji je dospio do mene iz Marseillesa, nema niega zanimljivog. Meutim, moda u kroz nekoliko trenutaka raspolagati s neim boljim, jer evo jednoga mog klijenta!

Ustao je iz naslonjaa te ostane stojei izmeu razdvojenih zavjesa motrei na tmurnu londonsku ulicu. Promatrajui preko njegova ramena opazim da s druge strane na ploniku stoji krupna ena s tekim krznenim ovratnikom i crvenom izvijenom perjanicom zadjenutom za iroko obrubljeni eir, koketno nakrivljen na nain vojvotkinje od Devenshirea. Nervozno je bacila pogled prema naem prozoru, pri emu joj se tijelo klatilo naprijednatrag, a prsti su se nervozno poigravali s dugmetima na rukavici. Odjednom, otisnuvi se kao pliva koji skae s obale, pretri preko ceste, nakon ega zausmo otro zvonce.

Takve simptome ve poznajem ree Holmes, bacii cigaru u vatru. Klaenje na ploniku znai uvijek ime affaire de coeur*( Ljubavna pria, afera (franc.)) . Voljela bi doi do savjeta, ali nije sigurna da stvar nije odve tankoutna da bi se mogla nekome povjeriti. Pa i tu moe biti razlike. ena koja je ozbiljno prevarena od mukarca, ta se ne koleba. U tom je sluaju uobiajeni vanjski znak isprekidao zveckanje. Ovdje, pak moemo pretpostaviti da je posrijedi ljubavna stvar, ali naa cura nije toliko ljuta koliko je u nedoumici ojaena. No, evo je da nam nae pretpostavke osobno razjasni.

Livrirani djeak najavi gospoicu Mary Sutherland, pri emu se iza njegove malene prilike pomoli dama kao trgovaki brod s napetim jedrima iza siunog pilotskog amca. Sherlock Holmes poeli joj svojom karakteristinom utou dobrodolicu. Poto je zatvorio

vrata i posadio je u naslonja, pogleda je na njemu svojstven nain.

Ne smatrate li ree da je s vaom kratkovidnou prilino naporno tako mnogo tipkati na pisaem stroju?

Najprije sam smatrala da jeste odgovori ona ali sada nalazim slova i bez gledanja. Potom, odjednom shvativi puni smisao njegovih rijei, razrogai oi dok joj se na irokom, prostosrdanom licu odraavalo zaprepatenje.

Gospodine Holmes, vi ste za mene uli! povie otkud biste inae mogli to znati?

Ne osvrite se na to Holmes se nasmije. Bit e da sam se uvjebao zapaati ono to drugi previaju. Da nije tako, zato biste dolazili k meni po savjet?

Dola sam, gospodine, jer sam sluala o vama od gospoe Etherege, ijeg ste mua onako lako pronali kad ga je i policija otpisala kao mrtvaca. Oh, gospodine. Holmes, eljela bih da i za mene uinite neto slino. Nisam bogata, ali na vlastitom raspolaganju imam sto funti godinje. K tome i onu malenkost koju zaraujem tipkanjem na stroju. Sve bih rtvovala samo da saznam to se to zbilo s Hosmerom Angelom.

Zato ste u tolikoj urbi doli k meni? upita Sheock Holmes, dodirujui vrhove svojih prstiju i gledajui u strop.

Na pomalo bezizraznom licu gospoice Mary Sutherland ponovo se odrazi zaprepaten pogled. Da, otila sam od kue tresnuvi za sobom vrata ree jer me naljutilo to je Windibank, to jest moj otac, sve to primio olako. Nije htio otii ni na policiju ni k vama, te me na kraju razjarilo to nita ne poduzima i neprestano govori da tu nema niega loeg.

Va otac? ree Holmes. Va ouh, jer su vam prezimena razliita.

Da, moj ouh. Nazivam ga ocem premda je to prilino smijeno, jer on je od mene stariji svega pet godina i dva mjeseca.

A mati je iva? Ah da, mati mi je iva i dobro je. Nisam ba bila

naroito oduevljena, gospodine Holmes, kad se preudala tako brzo nakon smrti mog oca, i to za ovjeka petnaest godina mlaeg od sebe. Otac je bio instalater cijevi u ulici Tottenham Court Road i ostavio je za sobom uvedenu radnju koju je mati nastavila s poslovoom Hardijem. No, kad je naiao Windibank, nagovorio ju je da radnju proda, smatrajui da je on kao trgovaki putnik za prodaju vina neto mnogo vie. Dobili su etiri hiljade sedam stotina funti za otkupninu i kamate, to nije ni priblino onoliko koliko bi dobio otac da je ostao iv.

Tokom rasplinutoga i nepovezanog izlaganja, Sherlock Holmes je protivno mom oekivanju sluao s najveom panjom.

Je li va vlastiti mali dohodak proizlazio iz te radnje? zapita.

Ah He, on je sasvim odvojen, ostavio mi ga je moj stric Ned iz Aucklanda. Uloen je u novozelandske vrijednosne papire koji donose etiri i po posto kamata. Glavnica je iznosila dvije hiljade pet stotina funti, ali ja smijem da raspaem samo s rentom.

Vi me neizmjerno zanimate ree Holmes. Budui da dolazite do tako zamane svote kao to su stotinu funti godinje, s onim to jo zaraujete, vi nesumnjivo putujete i putate u svakom pogledu sebi na volju. Jedna ena s dohotkom od ezdeset funti moe sasvim lijepo da izae nakraj.

Mogu ja proi i s mnogo manje, gospodine Holmes, ali vi ete me razumjeti, dokle god ivim kod kue, ne elim da im budem na teretu pa se tako oni koriste ovim novcem. Naravno, to vai samo za vrijeme

dok stanujem kod njih. Windibank podie moj interes svakog tromjes