Jean Baudrillard, sociolog i posmodernistiki filozof, bez sumnje je jedan od najkontroverznijih mislioca dananjice, pogotovo od pojave njegovog najznaajnijeg djela Simulakrumi i simulacije. Filozofski kljune zbirke eseja mislioca iznova provociraju postavkom o duhu terorizma kao biti zapadnjake metafizike kulture te se pokazuje kao dobar razlog za prevrednovanje Baudrillardova znaaja uope. Simulakrumi i simulacije zbirka su eseja s temeljnom postavkom o totalnome kraju metafizike u doba ozbiljene znanstveno-tehnoloke apokalipse u drutvu spektakla. Simulacija djeluje nuklearno i genetiko, a ne zrcalno i diskurzivno. To znai da Baudrillard unaprijed nastoji razbiti uvrijeene predrasude kako je zbilja neto fiksno i samostojee, a imaginarno fluidno i neopstojee, naprotiv, doba implozije zbiljskoga omogueno preobrazbom svijeta u sliku svijeta zahtijeva gubitak obiju referencija novovjekovne subjektivnosti. Zbilja je za Baudrillarda jednostavno operativni pojam. Ona vie ne posjeduje nikakav atribut zbiljnosti u smislu tradicionalnih dualistikih sustava miljenja.Reenice poput: Zbilja se vie nikada nee imati prilike dogoditi takva je ivotna funkcija modela u sustavima smrti ili, tonije, anticipiranog uskrsnua to vie ne ostavlja nikakve prilike ni samom dogaaju smrti., ili: Nesrea daje oblik ivotu, bezuman, ona je seks ivota. stvaraju osjeaje nihilizma, a tu su i reenice nevjerojatno nieanske poput Stvarnije od stvarnog, tako se ukida stvarno.Knjiga eseja Simulakrum i simulacija neopozivo je filozofijsko-sociologijsko utemeljenje postmoderne slike svijeta, njena paradigma. Kad je rije o simulaciji obino se misli na neki oblik iluzije, nadomjetanje svijeta svojom slikom. Baudrillard ne odreuje simulaciju kao gubitak predmetnosti i zbiljnosti zbilje, nego prvenstveno kao gubitak mogunosti njegovoj nakani. Ne valja svijet postindustrijskog drutva mijenjati predodbom nepredmetnosti. Simulacija je ontologijsko temporalna oznaka biti znanstveno-tehnikog svijeta u kojem je sve mogue. Suvremeno drutvo strukturirano je kao poredak objekta ili kao poredak simulakruma. Takav poredak odreuje vrijednost znaka kao simbolikog vidokruga elje nad prisilom proizvodnje. Prema Baudrillardu, negiranje svih naela, tradicija i ustaljenih vjerovanja, dananji nihilizam je nihilizam prozirnosti i na neki nain je radikalniji i odluniji nego u svojim prijanjim i povijesnim oblicima. Po njemu je sav dananji svijet, satkan od bezbrojnih proizvoda, nalik na videoigru, na jednu golemu svjetsku mega-simulaciju u kojoj se stvarnost i imaginarno skrivaju iza neeg treeg, moda iza naeg oponaanja i stvarnog i imaginarnog. Ali, to oponaanje nije ni jedno niti drugo, ve upravo neko tree, po njemu: hiperstvarnost. Masovna i globalna poplava raznih pojava suvremenosti potvruju ove teze. Katastrofe prolog stoljea, to su prodrle u to idealistiko, u ovom sluaju ideoloko tkivo, bile su rezultat prosvjetiteljskog klicanja preobilju, ogromnim mogunostima koje su, potencirajui sami sebe, stvorile tlo za ukinue vlastite potencije, to e rei: potencije slika, objekata, i signala koje oni emitiraju u novonastalu atmosferu. Kibernetika i robotika, masmediji i egzaktna terminologija na svim podrujima, obrazovanje i